Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai Otac Goriot (fra. Le Pre Goriot), roman Honor de Balzaca Tematika romana je ljubav oca Goriota prema kerima koje ga iskoritavaju i elja mladog ovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu. Problematika koja se obrauje u romanu je: oinska ljubav koja ne poznaje granice, elja za uspjehom u gradskoj sredini i tenja za drutvenim ugledom, posesivna, odana i slijepa ljubav oca prema kerima, amoralnost ondanjeg drutva i moralni pad ovjeka. Inspiracija iz slinog djela je Shakespeareova tema iz Kralja Leara koji se liava svega da bi njegove nezahvalne keri mogle ostvariti svoje ambicije. Po strukturi dijelo spada u romane. Sastoji se od est poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, Bjeismrt, Dvije keri, Oeva smrt. Vrijeme radnje je od 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godine, a mjesto radnje Pariz
Sadraj
[sakrij]
1 Opis politikog stanja onog vremena 2 Sadraj o 2.1 Pansion o 2.2 Dva posjeta o 2.3 Ulazak u otmjeno drutvo o 2.4 Bjeismrt o 2.5 Dvije keri
o
izborili za sebe dio zemlje od feudalaca, da bi odmah iza toga poeli robovati seoskom kapitalu.
Sadraj [uredi]
Upozorenje itatelju: Slijedi tekst koji sadri pojedinosti o radnji i/ili zavretku ovog djela.
Pansion [uredi]
Gospoa Vauquer stara je ena koja dri u Parizu graanski pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue je dvorite gdje slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je drvarnica. Izmeu drvarnice i kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i koje isplahnjuje velikom koliinom vode. S prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u hladu pod lipama je okrugli stol sa stolicama, gdje penzionisti sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to imovno stanje doputa... U prizemlju je salon koji je povezan s blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo tuno sa stolicama s naslonjaima za okruglim stolom na sredini. Ta glavna soba zaudara na plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo, bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Ona je bila nekada oliena, ali se boja vie ne raspoznaje. Dugaki stol prekriven je stolnjakom koji je toliko mastan, da se na njemu moe prstom pisati. Pokustvo je staro, istroeno, trulo, crvotono i konano tu vlada bijeda i to ona zgusnuta izlizana tedljiva bijeda. Ujutro oko 7 sati prvo ulazi maak, koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevom kljunu, s debelim tijelom sukladno je odaji iji topli smrdljivi topli zrak ga. Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu, slika je potpuna. Ima oko 50 godina, lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u pansionu stanuje sedam osoba. Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem stanuje gazdarica, a u drugom ga. Coutre, udovica slubenika. Pokraj nje je ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom katu ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac oko 40. god. , koji nosi crnu vlasulju i boji brkove, lani trgovac gospodin Vautrin. Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije izdane, jedna nekoj staroj djevojci - gici. Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj od te dvije sobe stanovao mladi ija je obitelj ivjela u velikoj neimatini, kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad i ve u ranoj mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih, da bi ga oni prvi iskoristili. Iznad treeg kata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali pokuar (sluga) Christophe i kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na ruku i studente medicine i 2-3 stanovnika iz oblinje okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, koji su vezali jedva kraj s krajem, a to se ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene, svagdanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau umornih oiju da ovjeka hvata jeza od njezinog pogleda. Gospodin Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara. Gospoica Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i slabana izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom presaena. U usporedbi s drugima, ona je bila lijepa, pa je tako bila sretna i zanosna. Njoj je nedostajalo kao i svakoj eni lijepe haljine i ljubavna pisma. Otac ju nije htio priznati za ker, a ga. Coutre roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao da je njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu kosu i plave oi i bio je iz plemike obitelji. Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana prsa, lice puno bora, grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On
je o svemu znao i odmah pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim pogledom. Najstariji pansionist bio je otac Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio je u stanu u kojem je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga dana, a ormari su bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer vidjela jo i dravne obveznice, ona se je odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila se na vatri elje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u Goriotu". No on nije mario za nju i to je nju razljutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju nesreu Goriot je morao prijei na drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka godinje. Svi su bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I poele su prie po pansionu: "on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen tedjeti". Krajem tree godine otac Goriot smanji svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje. Odrekne se duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog patnje, iji uzrok nitko nije znao, bivalo je sve tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie liio na samoga sebe. Keri mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada francuska omladina, naao se pred mnogim zaprekama, a trebalo je mnogo muke da ih se otklone marljivim radom i osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio plemi, poeo se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od svoje daljnje roakinje vojvotkinje Beauseant. elio je zaviriti u sve salone Pariza i nai zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna groficu Anastasie de Restaud, visoku i vitku s najljepim stasom u Parizu. To je bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije keri oca Goriota, to Eugene nije znao.
joj rekao da njezin otac jede za naim stolom !. Otac Goriot sakrije oi i okrenu glavu da bi ih obrisao. Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice odgovori joj Rastignac. Jo iste veeri napie pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti: Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu bez onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u ostati u blatu. Poznajem nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu. Zatim je poslao pismo i sestrama te zatraio njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao ljestve da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali u palai Restaud. Nije iao vie ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i 3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti naizust. Na taj nain je dobio 15 mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili da lovi bogatstvo.
Bjeismrt [uredi]
Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i kockao se na veliko: Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz pansiona. Katkad je ostao bez i jednog novia i sada je imao dugova, pa je potpisao mjenicu gospodinu Vautrinu i dobio novac. Vautrin je bio odbjegli robija poznat pod imenom Lana Smrt. Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta. Vautrin je bio zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na raspolaganje bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica Michonneau dogovori se s agentom za 3000. - franaka: da u vino sipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu smrt. Prenesite ga na krevet, svucite ga, pljesnite ga rukom po ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Posao je obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica. Victorina naslijediti e oevu ljubav i imanje. Moj e mu momak zadati smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten. Ovaj dvoboj bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa je odluio obavijestiti gospodu Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu da odobrava njegovu vezu s Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo mnogo posla za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36000. - franaka rente godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u dobre nekretnine. Slijedeeg dana stigla je obavijest da je mladi gosp. Frederic de Taillefer teko ranjen u dvoboju. Victorine je bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novaca, a danas ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je bio znak da je napitak poeo djelovati. Kada su mu skinuli koulju, ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je on odbjegli robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No Vautrine se brzo oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se policija. U ime zakona i kralja ree policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u okovima. Tko me izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi, znatieljnice!. Ja bih ti dao 6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz pansiona. Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan samaki stan koji mu je priredila Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti.
loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe spasiti! ree student medicine Bianchon. Obje kerke spremale su se na bal kod ge de Beauseant. Rastignac je razmiljao mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da bi opravdao postupke Delphine, jer je on oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as da ga posjetimo ! ree Eugene. Hou, ali poslije plesa odgovori Delphine. Na balu vikontkinja Beauseant zamoli Rastignaca da ode do markiza de Ajuda i da joj vrati sva njezina pisma. Kada se vratio vikontkinja ree: Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit, naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te osobine rijetke. Kada su sili meu goste, Eugene ugleda obje kerke gospodina Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri podsjetie ga na bijednu postelju na kojoj lei otac Goriot.
Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji e podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac, niti je itko doao, Eugene je platio sveenika, a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao, zapovijedi da se uree na grobu natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE STUDENATA Uzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u velikoj alosti. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici. Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva i crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno. Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de Restauda i baruna de Nucingena, ali prazna i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere Lachaise. Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se pokupie sa sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio student. Grobarima, da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao dati napojnicu. No on nije imao novca, pa je posudio od sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa svoju posljednju suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju
Srednjokolske lektire...
petak, 22.06.2007.
Balzac - OTAC GORIOT
IVOTOPIS: Honore de Balzac francuski je romanopisac, pripovjeda i dramatiar. Roen je 1799. godine u provinciji, pokuava u Parizu napraviti brzu knjievnu karijeru. Razoaran prvim neuspjesima i gonjen eljom da to prije stekne renome i drutveni ugled, ulazi u neuspjele investicije, te se optereuje dugovima za cijeli ivot. Moemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritiki ili drutveni realizam. Prijalazna je figura izmeu romantizma i realizma - s jedne strane se u njegovim djelima pojavljuju melodramatine fabule, retorika, romantike strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi briljivo dokumentirane, detaljne studije drutvenog ivota, s tonim i autentinim podacima. Najvanije mu je djelo Ljudska komedija, grandiozna epopeja u kojoj, po uzoru na Dantea nastoji sistematiki, klasicificirati panoramu svojih suvremenika i tadanjeg drutva. To je serija od 92 romana, s esto slinim ili istim likovima, a djele su u tri grupe: Studije obiaja, Filizofske studije i Studije braka. Najpoznatija su mu djela: ''Otac Goriot'', ''Seoski lijenik'', ''Sjaj i bijeda kurtizana. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: obiteljski roman MJESTO RADNJE: Pariz
VRIJEME RADNJE: 1819. godine do 1820. godine, poetak mjeseca studenog 1819. godina KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - likovi: Goriot, Eugene de Rastignac, Goriotove keri - Delphine i Anastasie, Vautrin... GORIOT: bivi tvorniar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo do ludila voli svoje keri, i nita ne moe potisnuti njegovu ljubav prema njima. Oeva ljubav prema kerima postaje prava ovisnost, on kupuje ljubav svojih keri novcem i skupim poklonima jo od njihova djetinjstva pa one zato postaju razmaene, pohlepne i bezosjeajne, a on to u svojoj slijepoj ljubavi ne vidi. Kazna mu je usamljenost i odbaenost koja doivljava vrhunac u trenucima umiranja. Goriot je sam, njegove keri ne mogu, odnosno ne ele doi i njemu se na trenutak javlja spoznaja o njihovoj bezosjeajnosti, ali umire u iluziji da ga vole, da su lijepe, dobre, ali nesretne, a za njihovu nesreu okrivljuje mueve. ''ia Goriot, starac otprilike od ezdeset i devet godina...'' ''Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos, nagovjetali nake duevne osobine od kojih je udovica, ini se, bilo stalo, a koje je potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, nevjto dobroduno lice. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube.'' EUGENE DE RASTIGNAC: mladi student koji uspijeva ui u pariko visoko drutvo i nastoji se u njemu odrati vezom s udatom bogatom enom, Goriotovom kerkom. Rastignac je s Goriotom u njegovim posljednjim trenucima osjeajui prema nesretnom starcu ljubav i saaljenje uviajui nemilosrdnost njegovih keri. On ne odustaje od visokog drutva i na kraju se odluuje boriti svojim jedinim orujem: razumom, ambicijom i upornou. ''Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti.'' ''Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrpljene izme.'' Goriotove keri DELPHINE i ANASTASIE: dvoline i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu koji im je dao sve. eljne samo ljubavi mladih plemia i novca, te uspjeha u drutvu. VAUTRIN: mukarac, oko 40 god., koji nosi crnu vlasulju i boji brkove. Odbjegli je robija. Kroz njegov se lik daje opis drutva i Pariana, licemjerje i pokvarenost, te moralnu izopaenost ondanjeg drutva. Po njegovim je mjerilima Pariz najobinija kaljua: "Oni koji se u njemu kaljaju kolima poteni su ljudi, oni koji se kaljaju pjeice, lopovi su. Oni koji u njemu ukradu sitnicu smatraju se za neobine rijetkosti, oni koji kradu milijune oznaeni su kao ljudi puni vrlina". Vautrin je prozreo Rastignacove elje i predlae mu ubojstvo kako bi
doao do novaca koji bi mu omoguio ivot u visokom drutvu. Uivao je izrugivati se zakonom, ibati visoko drutvo, naglaavati da je samo sebi nedosljedno, kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegove due briljivo uvana neka tajna. ''... u drugom ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Vaturin.'' ''Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj ovjek kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna.'' KRATAK SADRAJ: Djelo poinje opisom pansiona ge Vauquer. Pisac pomno opisuje pansion, okoli, prostorije u pansionu, itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji koji eli studirati pravo. I on se nastanio u pansionu. U pansionuse nalaze jo i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vautrin. Na poetku svi su se divili ii Goriotu na njegovoj odjei, na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u bogatom drutvu. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje. Jednom prilikom dok je bio kod nje, iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac je upita ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod ge de Restaud. Kad je Rastignac ispripovijedao svojoj roakinji kako se ga de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga upoznati s drugom Goriotovom keri, groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako da doe do svog cilja. Savjetuje mu da, ako treba ubiti, neka ubije, samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu koja bi to molal biti, trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim, Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njezinom ocu. A kad je dolazio kui,odmah je odlazio rei ii Goriotu to je rekla za njega, a on je bio presretan, i iako su ga obje keri odbacile, on je ivio samo za njihovu sreu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim nainom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti, on e tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom drutvu; one su mu poslale i zaeljele mu sreu. Nakon tog doznalo se u pansionu da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz pansiona. U trenucima kada se Goriot, teko bolestan, nada da e posljednji put vidjeti keri, Rastignac je jedini koji mu ukazuje panju. Kad je umro ia Goriot, na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa slugama. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao nita loe, i vidio da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree: Sad je na nama dvoma red! O DJELU: U ovom su romanu tri osnovne fabule: 1. otac Goriot i njegovo propadanje u drutvu
2. Rastignac i njegov uspon u drutvu 3. Vautrin i njegovi poslovi Balzacu je inspiracija bila Shakespeareova tema iz Kralja Leara, koji se liava svega da bi njegove nezahvalne keri mogle ostvariti svoje ambicija. Struktura je djela dramska, to pisac i sam naglaava. Sastoji se od est poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno drutvo, Bjeismrt, Dvije keri i Oeva smrt. Ovdje poiva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na troak dvojice studenata. Tamnica se ne moe zamisliti bez uvara. elja se raa isto toliko iz tekoa koliko iz lakih pobjeda. Smrt nas ne pita kad nas uzima. Srea je poezija ena, kao to je haljina njihov ukras. ... srce je siguran vodi. Vrlina se, dragi moj ae, ne dijeli: ona postoji ili ne postoji. Ostati dosljedan vrlini, to je uzvieno muenitvo. ovjek osjea kad ga netko voli. ESEJ Otac Goriot djelo je knjievnika Honorea de Balzaca i spada u francuski realizam.Ovaj roman je dio velikog balzacova ciklusa romana Ljudska komedija gdje se Balzac bavi ljudskim drutvom i problemima svoga vremena.Cilj ovog eseja je dokazati kako se Blazac koristi tehnikom pisanja tipinom za realizam - opisivanjem,a posebice opisom prostora koji ima veliku ulogu u kompletnoj karakterizaciji lika. Opis likova kojim se sluia utor,tzv.balzakovski opis,ukljuuje opis prostora u kojem lik ivi jer on utjee na njegovo ponaanja;njegov vanjski izgled te osobine lika i naposljetku socioloko stanje,o koejm ve neto nasluujemo iz samog opisa prosotra u kojem ive(citat-opis pansiona)Balzac eli tono i detaljno prenijeti itatelju izgled interijera,bez uljepavanja.Otrcan izgled predmeta i nakupine praine u salonu gospoe Vauquer bude u nama saaljenje i tugu(citat) Opis salona nam pomae da si zamislimo izgled vlasnice,ge.Vauquer,koji je skoro isto kao kad Balzac sam opisuje njen izgled(citat-ga Vauquer).Zahvaljujui detaljnom opisu pansiona oekuje se da e i gazdarica biti takva-izmorena od ivota,drutva pa ak i mizerna.Ovaj malograanski pasnion pomalo podsjea na danteov pakao jer je upravo dante bio inspiracija Balzacu pa radi toga i nastaje cilkus Ljudska komedija.Tamo dolaze ljudi koji si ne mogu priutiti bolje mjesto za ivot te ondje trae utoite od nepravedne stvarnosti. Suprotnost takvom pasnionu su bogati aristokratski saloni Pariza,a osoba koja ih povezuje je glavni lik eugene de Rastignac - siromaan student iz provincije.On ivi na zadnjem katu,a to znai da je jedan od siromanijih stanara budui da szu se stanari selili tj.razmjetali po katovima pansiona ovisno o financijskoj situaciji.na ovom katu ivi i Goriot,propali proizvoa tjestenine koji je gotovo svu svoju imovinu dao kerkama i tako im
omoguio ivot koje je elio da one imaju. Kao to sam argumentirala,Balzac se koristio opisima(prostora pogotovo,ali i fizikog izgleda) kako bi to tonije opisao likove i kako bismo mi mogli donijeti vlastito miljenje o njima.balzac je predstavnik kritikog realizma,osim stvarnosti koje iznosi bez uljepavanja,obraa pozornost na negativne pojave u drutvu.ljudi koji su siromani tee uspijevaju u ivotu, trebaju se truditi dvostruko vie od onih roenih u bogatim obiteljima jer sredina u kojoj ivimo uvelike utjee na ostatak naeg ivota.