Srednjovjekovni Zadar nastao je na temeljima antikog Iadera.

Gradska struktura kao i vrlo znaajan geografski smjetaj preuzeti su od antikog prethodnika. Strateki smjetaj na poluotoku omoguio je Zadru da bude vana luka iako po znaaju nikad usporediva s dubrovakom lukom. Luka u Zadra je u srednjem vijeku imala sekundarno znaenje te je vie bila regionalnog, jadranskog karaktera, a ne mediteranskog, svjetskoga kao dubrovaka luka. Zadar je u srednjem vijeku bio vrlo vano gradsko sredite. U ranom srednjem vijeku bio je glavni grad bizantske Dalmacije te sjedite priora. U razvijenom srednjem vijeku Zadar je i dalje predstavljao bogatu metropolu Dalmacije. Na njegovu veliku vanost i znaaj upuuje i injenica da je predstavljao toliku opasnost za monu Veneciju da ga je Serenissima tek uz pomo kriarske vojske u IV. kriarskom ratu uspjela zauzeti i opljakati (1202.). Nakon neuspjenog pokuaja ibenskog upana Domalda da oslobodi Zadar grad ostaje u mletakoj vlasti od 1204. do 1358. godine. Zadarskim mirom (1358.) su Zadar, ali i cijela istona jadranska obala doli pod suverenitet novog vladara Ludovika I. Anuvinca (1342.-1382.* godine vladanja, referentno i na druge vladare) te u sastav nove dravne tvorevine - Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Promjena na politikom polju dovela je do bitnih promjena u cjelokupnom ivotu zajednice. Novosteena sloboda trgovine omoguila je jae povezivanje sa zaleem koje je predstavljalo vano trite, ali i vaan izvor sirovina. Steene povlastice bile su kratkoga vijeka jer je Venecija ve 1409. na temelju ugovora s titularnim ugarskim kraljem Ladislavom Napuljskim povratila vlast u Dalmaciji pa i u samom Zadru. Kralj Ladislav koji je bio u sukobu s igmundom Luksemburkim (1387.-1437.), zetom Ludovika I. i buduim carem Svetog Rimskog Carstva prodao je Mlecima svoja prava na Dalmaciju za 150.000 dukata. Zbog te sramne prodaje Dalmacija je bila izdvojena u zasebnu dravnu tvorevinu - Mletaku Republiku sve do Bekog

kongresa (1815.) kada se cijeli taj teritoriji objedinjuje u golemom Habsburkom imperiju. U zadarsko zalee od vanijih centara treba svakako ubrojiti Novigrad, Vranu i Nin. Vrana jedna od najveih i najjaih templarskih utvrda regije i fortifikacija Novigrad sluile su za obranu Zadra. U ta dva utvrenja i njihovoj okolici bila je preteno agrarna proizvodnjom te slabo razvijeni obrt, nasuprot tome Nin je ve u XIV. stoljeu politiki od Zadra autonomna komuna no skromnog ekonomskog znaaja. Komunikacijske veze Zadra sa zaleem uglavnom su bile gospodarske prirode. Zadarska komuna s pozadinom trgovala je na nain da je izvozila robu koju je proizvodila; sol, stoku, sir, kou, vino, a uvozila je sve to joj je bilo neophodno za normalan ivot. U skladu s time prvi strateki proizvod uvoza bilo je ito dok je glavni izvozni proizvod predstavljala sol koja je bila jedan od najvanijih proizvoda u srednjem vijeku. Sol je bila proizvod pomou koje je zadarska trgovina najvie ulazila u doticaje sa zaleem. Solju se trgovalo preko Senja i Rijeke s Hrvatskom, a vjerojatno i sa slovenskim zemljama, a preko trgovitima u Drijevima i Kotoru sa Srbijom i s Bosnom. U tom periodu do 1409. godine zadarska trgovina solju na podruju Bosne i Srbije izravno je konkurirala dubrovakoj trgovini solju koja je na tome podruju imala pravo prvenstva. Za mletake vlasti trgovina solju se uglavnom svela na zadarski distrikt odnosno okrug i na podruje Hrvatske juno od Velebita. Komunikacijom i trgovinom s gradom stanovnici zalea esto su u zamjenu za sirovine (med, stoku, vosak ) dolazili u posjed skupocjenih artikala onog doba kao to su bile tkanine i mirodije. U izvorima meu kupcima najee se spominju Vlasi, moebitno u znatnijim postotku stanovnitvo zalea. Vaan izvozni proizvod Zadra bilo je i vino koje se najvie izvozilo preko Karlobaga (Scrisiae), znaajnog trgovakog

sredita u XIV. i XV. stoljeu za trgovinu s Hrvatskom. U trgovakim vezama Zadra dva pravca su bila od presudne vanosti. Prvi put je imao smjer du jadranske obale (Albanija - Hrvatsko Primorje Venecija), drugi je bio mnogo vaniji jer je tekao iz unutranjosti, zalea prema zapadnoj obali Jadrana dakle prema bogatim gradovima Italije. Drugom komunikacijskom linijom povezivala se unutranjost balkanskoga podruja s Apeninskim poluotokom. Kako i za sve istonojadranske gradove tako i za Zadar zalee je predstavljalo bitno trite, neprekidan izvor demografske obnove gradskog stanovnitva te vaan izvor sirovina, bez te tri kljune komponente teko bi Zadar dosegao zavidan kulturni i civilizacijski razvoj.