Sie sind auf Seite 1von 443

1

Domovinski rat
Izdava: Portal Domovinski rat www.domovinskirat.tk Godina: 2011. Za izdavaa: Glavni urednik portala

SADRAJ: Predgovor Domovinski rat openito Bojita Hrvatske Vojne operacije Ostale vojno policijske akcije i dogaaji tijekom rata Kronologija Domovinskog rata Oruane snage Republike Hrvatske Agresor Srbi u Hrvatskoj Miloevi i Srbija Reintegracija Podunavlja Meunarodni faktor Biografije kljunih osoba Izvori i literatura

Predgovor

Ova knjiga je zbir svih lanaka o Domovinskom ratu koji su tijekom vremena ureivani na portalu Domovinski rat. Glavni urednik portala, odluio je sastaviti lanke u preglednu e-knjigu, u pdf formatu, potpuno besplatno, kako bi se to bolje i lake irile barem osnovne informacije o ratnom periodu na prostorima Hrvatske. Danas se moe nai mnotvo radova na temu Domovinskog rata, meutim, radi se iskljuivo o tiskanim knjigama, uz nekoliko izuzetaka, a za koje se mora odvojiti povea svota novca kako bi se netko upoznao s detaljima perioda koji je obiljeio jednu generaciju. Ovakav nain prezentacije Domovinskog rata, ba iz tog razloga, ima za cilj, predstaviti tematiku irem itateljstvu. Svi sadraji ove knjige, ureivani su na temelju javno dostupnih materijala, objavljenih na internetu te infomativnih saznanja na temelju razgovora s uesnicima Domovinskog rata, kako s hrvatske strane tako i onih koji su djelovali u neprijateljskim redovima. Samo takav nain, odnosno analiza djelovanja tijekom rata, s uvidom u obje strane u sukobu, moe dati tone informacije. Ne tvrdimo ovdje da su ba sve informacije u krajnost tone i istinite, ali s obzirom da nisu pronaeni jasni i nedvosmisleni prigovori na odreene teme, smatramo da su informacije u ovoj knjizi moda i najblie istini. Tijekom vremena, dolo je do nekih promjena u tekstovima, a na osnovu stvarnih i dokumentiranih tvrdnji samih sudionika nieg i vieg ranga unutar vojno policijskog ustroja. Ti lanci su ispravljeni i kao takvi dio su ove knjige. Da bi se originalno postavljeni lanak uope ispravljao, osoba koja je podnijela prigovor na lanak ili njegov dio, morala je prethodno podastrijeti dokument koji dokazuje netonost navoda u lancima, odnosno neupitnu tonost tvrdnji onoga koji je podnio prigovor. Sada, nakon vie od dvije godine kako je portal zapoeo s radom, smatramo da je prolo dovoljno vremena da se predloe sve ispravke, tako da smo u skladu s tim, odluili kako je vrijeme da se sav materijal objavi u obliku e-knjige, dostupne svima.

Domovinski rat openito

Domovinski rat bio je obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske drave protiv agresije udruenih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga puanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj etapi, do sijenja 1992., izvrena je vojna agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Oruani sukobi poeli su izbijati u travnju 1991., a uz postupno priklanjanje JNA srpskim pobunjenicima, od kolovoza 1991., prerasli su u izravnu agresiju iz Srbije. U drugoj etapi, od sijenja 1992. do svibnja 1995., dolo je do zastoja u agresiji i do razmjetaja mirovnih snaga UN-a du crta prijekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jaanja snaga uz provedbu operacija taktike razine u kojima su osloboeni manji dijelovi teritorija. U treoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je osloboen najvei dio okupiranoga podruja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. Preostalo okupirano podruje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomo prijelazne meunarodne uprave (1996.-1998.). U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (ukljuujui nestale) te oko 7.947 na srpskoj strani, od toga 6.760 u "Krajini" te 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim slubenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je ivjelo 36% hrvatskog stanovnitva. Pod okupacijom se nalo 14.760 km2 ili 26% 5

hrvatskog teritorija. Nijedan hrvatski vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglitvu u inozemstvu. Prema podacima Dravne revizije za popis i procjenu ratne tete izravna ratna teta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Prema drugim podatcima, uniteno je 180,000 domova, 25 % hrvatske ekonomije te prouzroeno 27 milijardi $ materijalne tete. Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisua krajem 1991. na 386.264 u 1995. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisua. Poevi od 1995. godine poinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.

Bojita Hrvatske
Istona Slavonija i Baranja

80-ih godina dolo je do uruavanja tri osnovne uporine toke koje su odravale Jugoslaviju kao vienacionalnu dravu. Umro je Tito, lider koji je vrstom rukom upravljao dravom punih 35 godina, a gotovo deset godina kasnije raspala se i partija. Bez oslonca, uporita, ostala je posljednja toka, Jugoslavenska Armija. Nedugo nakon Titove smrti, koristei se ispraznim parolama kroz tzv. anti birokratski pokret, Miloevi je krenuo u preuzimanje vlasti nasilno smjenjujui politike protivnike u Vojvodini, Kosovu i Crnoj Gori, ime je pokuavao ovladati kolektivnim predsjednitvom, to je u konanici urodilo raspadom KPJ. Paralelno sa pokuajem preuzimanja vlasti i ruenjem Ustava iz 1974. kojim su republike definirane kao drave u Jugoslavenskoj federaciji, Srpska akademija i Srpska pravoslavna crkva, kreu u agresivnu kampanju kojom daju potporu svom lideru Miloeviu, koji je i isplivao kao srpski lider u politikim previranjima unutar KP Srbije na valu nacionalistike struje. Armija, posljednji, ali i najvei bastion dogmatskog komunizma, u Miloeviu je prepoznalo novog lidera i saveznika. Naime, ni Armijsko vodstvo se nije slagalo sa Ustavom iz 1974. a nakon viestranakih izbora, 7

Miloevi kao predstavnik KP Srbije bio im je prihvatljiv lider koji je, pokuavajui zavladati Jugoslavijom, bio i garant ouvanja te drave, a time i Armije. Oduzimanjem naoruanja teritorijalne obrane, odnosno potpunim razoruanjem nove hrvatske vlasti, Armija je otvorila prostor za agresivnu politiku i destabilizaciju nove Hrvatske. Kada je u sijenju `91. propao pokuaj vojnog udara i proglaenja ratnog stanja, pokrenut je novi korak i prijelaz u otvoreni ratni sukob. Svemu tome su prethodili neviena propaganda i zastraivanje pravoslavnog stanovnitva ustakim zloinima uz intenzivno manipuliranje Srpske akademije i pravoslavne crkve, kao i djelovanje obavjetajne slube koja je vrila organiziranje i naoruavanje paravojnih postrojbi. Upravo je kuriozitet kako je pred II sv. rat, Hitler zahtijevao da svi Nijemci ive u jednoj dravi i slijedom te agresivne politike zapoeo II sv. rat.Jednako tako je i Miloevi zahtijevao da svi Srbi moraju ivjeti u jednoj dravi i zapoeo niz ratova, poinivi zloine neviene od II sv. rata i kopirajui svog skrivenog uzora. Drugi kuriozitet je manipulirano pravoslavno stanovnitvo, zaplaeno ustakim zloinima iz II sv. rata koje je okolo mahalo sa tri uzdignuta prsta, potpuno zaboravivi kako su ustae u NDH sa tri uzdignuta prsta polagale prisegu, po uzoru na naciste. Istono - slavonsko bojite obuhvaalo je podruje tadanjih opina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar. Strateko znaenje toga podruja bilo je odreeno njegovim poloajem uzdu granice sa Srbijom, kojoj je osvajanje najistonijega dijela Hrvatske bilo nuno za uspostavu mostobrana na desnoj obali Dunava i napredovanje prema zapadu. Tu je Hrvatska bila izloena izravnoj agresiji iz Srbije, uz masovno sudjelovanje JNA te koritenje srbijanskog teritorija za napade. Prvi oruani sukob dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada je ubijeno 12 hrvatskih policajaca. U svibnju i lipnju 1991. postale su sve uestalije provokacije u istonoslavonskim selima, a Tenja kraj Osijeka i Mirkovci kraj Vinkovaca postali su glavna pobunjenika uporita. Preko mosta kod Batine u Baranju su iz Vojvodine 3. srpnja uli tenkovi JNA i postupno zauzeli kljune toke u tom dijelu zemlje. Poetkom srpnja (7. - 9.) postrojbe lokalnih Srba spalile su uz pomo JNA selo elije, a potkraj mjeseca prognana je veina Hrvata iz Aljmaa, Erduta i Dalja. Glavni smjer napada na istonoslavonskom bojitu iao je srijemskom ravnicom. Naselja s veinskim srpskim stanovnitvom posluila su kao uporita iz kojih su napadana susjedna sela s veinskim hrvatskim puanstvom. Srijemska naselja zauzeta su tijekom listopada, ukljuujui i grad Ilok, odakle je veina Hrvata bila prisiljena iseliti se unato nazonosti promatraa EZ-a. Ve od kraja kolovoza 1991. poeli su napadaji na grad 8

Vukovar, najvee urbano sredite na podruju, ime je dolo do bitke za Vukovar. Vukovar je branilo 700 do 800 pripadnika ZNG-a i oko 1000 dragovoljaca. Branitelji su bili skromno naoruani, s ogranienim brojem protuoklopnih i protuzrakoplovnih sredstava. Dostava oruja i opreme bila je oteana zbog obrua koji se postupno stezao oko grada pa se nakon pada Marinaca i Bogdanovaca potpuno zatvorio. Unato neravnopravnu odnosu snaga, branitelji su unitili golem broj neprijateljskih tenkova, izbacili iz stroja tisue vojnika, vezali na se velike neprijateljske snage te na taj nain zaustavili napredovanje. Nakon gotovo puna 3 mjeseca opsade srpske su snage naposljetku zauzele Vukovar 18. studenog 1991. Nakon ulaska u grad srp. su snage poinile teke zloine. Zbog ubojstva ranjenika i osoblja iz vukovarske bolnice optunice protiv odgovornih oficira JNA podigao je i Meunarodni sud za ratne zloine. Nakon pada Vukovara agresorsko topnitvo i zrakoplovstvo nastavilo je s napadima na Osijek i Vinkovce, ali pouen vukovarskim iskustvom agresor je odustao od pokuaja da pjeatvom zauzme te gradove. Potkraj studenoga HV uspjeno je obranila Nutar, a sredinom prosinca osloboen je dio teritorija izmeu Osijeka i Kopaeva. U iduih pet mjeseci, do razmjetaja UNPROFOR-a, Srbi su utvrivali dosegnute crte, nastavili progon nesrpskoga puanstva te dalekometnim topnitvom i dalje ugroavali Osijek i Vinkovce. Istovremeno, u nekim gradovima pod hrvatskom kontrolom, posebice u Osijeku, 1991. i 1992. nestali su ili su ubijeni brojni srpski civili (osobito u prosincu 1991.) Nakon pokolja hrvatskih policajaca 2.05.1991. u Borovu Selu krizni se stoeri osnivaju i u vinkovakoj opini. U vinkovaku su vojarnu JNA u svibnju 1991. stigli mobilizirani vojnici iz Srbije. Aktivni su posebno bili pobunjenici iz Mirkovaca. Oni su nadzirali promet oko Vinkovaca, terorizirali putnike, podmetali mine itd. U svibnju i lipnju 1991. poeli su i ubojstvima graana i policajaca. 19.07.1991. iz Mirkovaca su ispaljene i prve granate na Vinkovce. Dan poslije u Mirkovcima je u jednoj akciji stradalo dvanaest hrvatskih branitelja. Tih dana je u Vinkovcima nastavljeno ranjavanje i ubijanje graana i branitelja. 07.09.1991. napadnuto je i selo Tordinci. Branitelji Vinkovaca zauzeli su 25.09.1991. vinkovaku vojarnu JNA, iz koje su od 24.08.1991. svakodnevno napadani Vinkovci. 03.10.1991. neprijatelj je zauzeo selo Marince kroz koje je ila jedina prometnica prema Vukovaru. Nakon to je neprijatelj zauzeo Marince, Nutar se je naao u neprijateljskome poluokruenju, s bojinicom dugom oko 5 km. Postojala je mogunost presijecanja jedine prometnice Nutar - Vinkovci. 9

Branitelji Nutra odolijevali su svim napadima, osobito 3.10.1991., koji su dolazili iz smjera Marinaca. Nakon ograniena uspjeha neprijatelj je odbaen iz Nutra. Napad se je ponovio i 7.10.iz smjera Ceria s ciljem presijecanja ceste Vinkovci - Nutar i okruenja grada. No ni taj napad nije uspio. U Vukovaru se provodila tzv. odsutna obrana naseljenog mjesta. Uporna obrana i veliki gubici agresora, iracionalno su izazvali snage agresora na borbe do unitenja, pri emu su nepotrebno gubili vrijeme i resurse, umjesto da zaobiu Vukovar i ostave ga pod okruenjem. Posljedica vezivanja tako velikih vojnih efektiva za Vukovar je bila neispunjenje zadatka prodora i spajanja sa Zapadnom Slavonijom, proboj obrane Osijeka i njegovo odsijecanje, potpuno zauzimanjem Slavonije, postupno spajanje sa snagama u hrvatskoj pozadini i izvoenje zavrnog udara na Zagreb, to je obzirom na ukupnu vojnu efektivu bilo ostvarivo. Osvajanje Vukovara od strane agresora bila je pirova pobjeda u punom smislu rijei jer se Armija u organizacijskom smislu poela raspadati i gubiti snagu, dok je Hrvatska dobila na vremenu potrebnom za organiziranje i jaanje. Ve krajem `91, Hrvatska vojska preuzima inicijativu i kree u ofenzivne akcije. Paradoksalno, pad Vukovara, u daljnjem tijeku rata, pokazao se velikom pobjedom.

10

Zapadna Slavonija

Za agresore je zapadna Slavonija bila vrlo vano podruje u ostvarivanju velikosrpskih planova. Osobito je bilo vano ovladati veim mjestima kao to su Okuani, Lipik, Pakrac, Daruvar, Slatina, Virovitica. Cilj je agresije bio: olakati bojna djelovanja njihovih snaga u istonoj Slavoniji spojiti se sa snagama JNA u vojarnama u Bjelovaru, Daruvaru, Koprivnici, Krievcima, Virovitici i Varadinu odvojiti istonu Slavoniju od Zagreba. Ta je povezanost zapravo bila uvjet opstanka Republike Hrvatske. Nakon to bi ovladao zapadnom Slavonijom i spojio se sa snagama koje napadaju s istoka, neprijatelj je imao namjeru svoje ukupne snage usmjeriti k Zagrebu. Snage JNA u zapadnoj Slavoniji u ljeto 1991. 5. VO - 32. K u Varadinu: 265. mbr Bjelovar 288. mpabr Virovitica 42. granini bataljon (bojna) Virovitica. 11

Veina je snaga JNA bila grupirana u vojarnama u Varadinu, Bjelovaru, Virovitici, Slatini i Daruvaru. Snage JNA rasporeene u Bosni i Hercegovini i usmjerene prema zapadnoj Slavoniji: 5. K u Banjoj Luci: 329. okbr, Banja Luka 16. mtbr, Banja Luka 343. mtbr, Prijedor. Zrane su snage na uzletitu Mahovljani kod Banje Luke.
Uvod u poetak oruanog sukoba

Agresivna politika kampanja lokalnog SDS-a 1.oujka dobila je i svoj oruani nastavak. 1.03.1991. u pakrakome je kraju dolo do otvorenih srpskih akcija kada su nelegalno mobilizirani pripadnici priuvnoga sastava policije iz srpskoga naroda, koji su potom zauzeli Policijsku postaju u Pakracu, a policajce Hrvate zarobili. Ve drugi dan, 2.03.uslijedila je intervencija hrvatske policije. Pobunjenici su zarobljeni i osloboena je Policijska postaja. Dio je pobunjenika pobjegao u oblinja brda prema svojim uporitima u Buju i eovici. Pobunjeniku akciju poduprlo je tamonje srpsko puanstvo mitinzima, pucnjavom, barikadama te kamenovanjem i pucnjavom na vozila hrvatskih policajaca. Akciju je poduprla i JNA dolaskom jedne vojne postrojbe iz Daruvara u Pakrac. To se smatra prvom otvorenom akcijom JNA na strani pobunjenika u Hrvatskoj. Nakon tih dogaaja u Pakracu pobunjenici su proirili svoje djelovanje na Daruvar i Grubino Polje. Pojaali su protuhrvatske djelatnosti nonim bombakim napadima na kue Hrvata, unitavanjem njihove imovine i svakodnevnim prosvjedima protiv demokratske hrvatske vlasti. Posebno je arite pobune bila Bilogora. Tamo je JNA, osobito oko vojnoga poligona Gakovo, ustrojavala paravojne postrojbe. Tako je u lipnju 1991. formiran pobunjeniki Bilogorski odred. On je navodno bio u sastavu pobunjenike 12. slavonske brigade, odnosno 28. partizanske divizije na Bilogori. Na vie podruja u Hrvatskoj, pobunjenici su osnivali paravojne postrojbe koje su nazivali partizanskim imenom. Razlozi su bili iskljuivo propagandni, jer se savreno uklapalo u tezu o obrani od ustakog genocida. Kuriozitet je kako je hrvatski predsjednik dr.sc. FranjoTuman partizanski general, a kasniji zapovjednik HV general Janko Bobetko, uz ti to su mu izginula braa kao partizani i sam je bio partizanski zapovjednik. 12

Defanzivni dio borbi na podruju Zapadne Slavonije

Istoni dio Okuani Otvoreni rat u Okuanima pobunjenici su poeli 15.08.1991. Oni su toga dana proglasili svoju opinu Okuani te poeli s oruanim napadima na policiju Republike Hrvatske. Radi uspostave reda istog su dana u Okuane stigli pripadnici MUP-a iz Poege te pripadnici jedne satnije iz 3. gbr i dio pripadnika iz 108. brigade Zbora narodne garde. Oni su u Okuanima uspostavili svoje poloaje za obranu. Pobunjenici i JNA estoko su ih napali tako da su se hrvatski branitelji morali povui. Dan poslije, 16.08. neprijatelj je nastavio napade na hrvatske branitelje u selima oko Okuana. Tek nakon to je braniteljima stiglo pojaanje iz Zagreba, neprijatelj je potisnut iz Okuana. Pokretanje i uvoenje u borbu postrojba 5. K JNA iz Banje Luke 17.08.1991. oklopne snage iz sastava 329. okbr iz Banje Luke prele su rijeku Savu kod Stare Gradike i topnitvom napale Staru Gradiku, Donji Varo, Gornji Varo i Uskoke. Hrvatski su se branitelji morali povui iz tih mjesta i s poloaja za obranu te su zauzeli nove poloaje u selu Pivarama i na kanalu Mali Strug. Da bi se neprijatelju otealo kretanje, branitelji su na Malome Strugu minirali most i tako usporili napad prema Okuanima. Branitelji su vodili borbe oko okuanskih sela i oko prometne petlje na autocesti sve do 11.09.1991. Tom su uspjenom obranom branitelji petnaest dana zadravali 329. okbr. Istodobno su pobunjenici napadali hrvatska sela u zapadnoj Slavoniji. Tako su 4.09.1991. napali etekovac i ubili civilno puanstvo, a 8.09.i Kusonje. Da bi se koliko-toliko ublaili napadi na braniteljske poloaje, 11.09.1991. u Okuanima su odrani pregovori izmeu zamjenika ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske i generala JNA Andrije Raete, koji je u to vrijeme vodio sve pregovore u ime JNA i pobunjenika. Jasno, to nije zaustavilo neprijateljske napade. 16.09.1991. neprijatelj je proirio djelovanja zrakoplovstvom po TV odailjau Psunj, hotelu Slaven i drugim objektima u Novoj Gradiki i Novskoj. Poetkom rujna 1991. JNA je zauzela Okuane i usmjerila se prema Pakracu, Novskoj i Novoj Gradiki. Nova Gradika

13

Smjerom Okuani - Nova Gradika napadala je 329. okbr JNA, a cilj joj je bio probiti obranu hrvatskih branitelja u Novoj Gradiki i napredovati u susret neprijateljskim snagama u istonoj Slavoniji. Napadi su osobito bili jaki u sredini rujna 1991., a nastavili su se i u drugoj polovini mjeseca. Kao i na ostalim bojitima, i ovdje, oko Nove Gradike, neprijatelj je od 01. do 06.10.1991. izveo opu navalu (ofenzivu) na braniteljske poloaje. Hrvatske su snage potisnute do sela Kovaevca zapadno od Nove Gradike. I to je bilo sve. Na toj je crti 121. br uspostavila novu obranu. To je na novogradikome podruju bilo posljednje pomicanje obrane. Dalje od te novouspostavljene obrambene crte 329. okbr nije mogla. Poega Hrvatske su vlasti u Poegi jo 25.09.1990. formirale tab (stoer) teritorijalne obrane, kojemu je zadaa bila tititi hrvatsko puanstvo u poekome kraju. Od 1.08.do 15.09.1991. 63. samostalni bataljun Poega i 108. br izveli su pretragu srpskih sela uz ceste Poega - Pakrac i Poega Nova Gradika. U tijeku pretraivanja od Srba su oduzete vee koliine oruja i strjeljiva. 13.09.1991. branitelji (108. br, 63. sb i policija) blokirali su vojarnu u Poegi. 17.09.pripadnici JNA iz vojarne predali su se. Zarobljene su vee koliine oruja i strjeljiva te vie raznih vrsta motornih vozila (u Poegi je bilo sredite za obuku vozaa JNA). Slavonski Brod Obrambene su se pripreme u Slavonskome Brodu dobro odvijale. Oko 80 % pripadnika priuvnoga sastava policije pred kraj lipnja 1991. prikljuilo se je 108. slavonskobrodskoj brigadi. Broani su pruali razliite oblike otpora sve oitijoj agresiji JNA. Tako su, na primjer, 05.05.1991. graani sprijeili da se iz tvornice uro akovi izveze 21 tenk M-84 i preda JNA. Zapadno podruje zapadnoslavonskog bojita Novska 18.08.1991. postrojba JNA ula je u selo Raji, neto poslije uli su i hrvatski branitelji. 7.09.neprijatelj je napao branitelje u Rajiu (poginula su tri branitelja, a sedam je ranjeno). Od 2. do 6.10.1991. neprijatelj je osobito estoko napadao novljansko podruje razliitim sredstvima, ukljuujui i zrakoplove. Bilo je 14

vie rtava na hrvatskoj strani. Nakon tih napada dio se je hrvatskih snaga povukao iz okolnih sela, ali ne i iz Novske. Neprijatelj je drao brdska podruja oko Novske, to je za nj bilo povoljno. 15.08.1991. ustrojen je 62. samostalni bataljun koji je ujedinjavao obrambene snage Novske. Ustrojavanjem Operativne grupe Posavina u Lipovljanima obrana je na novljanskome podruju bitno poboljana i stabilizirana (u sastav OG Posavina ule su 1. gbr, 62. sb, 108. br, 121. br i dio 3. gbr). 06.10.1991. neprijatelj je uao u Jasenovac. 08.10.obrambena crta branitelja ipak se je stabilizirala. Sjeverno podruje zapadnoslavonskog bojita Pakrac i Lipik 18.08.1991. pobunjenici su potpuno blokirali Pakrac i Lipik postavljanjem barikada na prometnicama, a 19.08.napali su Policijsku postaju Pakrac. Napad su nastavili minobacaima po Pakracu, Lipiku i Prekopakri. Branitelji su pruali otpor iz Policijske postaje i okolnih zgrada te iz Prekopakre. Pomo je braniteljima stigla iz Zagreba i Bjelovara (nakon osamnaest sati probijanja zaprijeenim prometnicama). Borbe su trajale dva dana. Neprijatelji su se povukli, ali su nastavili napadati Pakrac, Prekopakru i Lipik s okolnih brda. Bilo je i upada u grad i odvoenja graana. 22.08.1991. otvorena je prometnica Pakrac - Kutina, a 24.08.1991. pobunjenici su zatvorili vodu Pakracu i Lipiku. Dana 15.09.1991. zrakoplovi JNA napali su Pakrac i Lipik kako bi oslabili obranu i otvorili put svojim snagama iz Okuana. U meuvremenu su osloboene vojarne u Bjelovaru, a pakrakim je braniteljima poslano pojaanje. 20.09.1991. ustrojeno je Zapovjednitvo obrane Pakraca. Bilo je to vrijeme kada su grad morali napustiti graani, a u njemu su ostali samo branitelji te pacijenti psihijatrijske bolnice i njihovo medicinsko osoblje. No ni oni ne e moi dugo ostati u Pakracu. Izvueni su nou s 29. na 30.09.1991. (270 bolesnika i dvadeset lijenika). Iz Lipika je takoer iz sigurnosnih razloga izvueno oko tri stotine graana. Osobito teak dan za branitelje bio je 6.10.1991. estoke borbe nastavljene su i dalje u vrlo nepovoljnim okolnostima za branitelje. Daruvar Pobunjeniki napadi na daruvarskome podruju poeli su 17.07.1991. napadom na radnike Hrvatskih uma. Dva dana poslije, 19.07., na istome su 15

mjestu pobunjenici presreli hrvatsku policijsku ophodnju i ubili dva policajca. Istog je dana kolona JNA prola kroz Daruvar prema Okuanima pokazujui silu i naklonost pobunjenicima. 20.07.u sreditu Daruvara s lea su ubijena tri hrvatska policajca. 19.08.1991. u Policijskoj postaji Daruvar izbila je pobuna. Pobunili su se policajci srpske narodnosti, navodno nezadovoljni stanjem, te su odnijeli sa sobom oruje i policijska vozila, a kao taoce su poveli pet policajaca Hrvata. Istodobno je grad napadnut pjeatvom i minobacaima. Napadi su se na Daruvar nastavili, pri emu je bilo vie rtava meu graanima. 1.09.1991. pobunjenici su u Doljanima za taoce uzeli ene i djecu. Nastavili su se sukobi branitelja i pripadnika JNA oko vojarne Polom u Doljanima. Ipak 16.09.branitelji su ju zauzeli. Daruvarsko podruje JNA je napadala zrakoplovima od 22.09.1991. gotovo svakodnevno, pri emu je meta napada bilo i samo gradsko sredite. Na poetku rujna 1991. u Daruvaru je ustrojen 52. samostalni bataljun Zbora narodne garde koji je u tome podruju bio nositelj otpora i obrane. Obrambeni poloaji daruvarske bojinice bili su dugi oko 37 km. Grubino Polje U srpnju i na poetku kolovoza veina grubinopoljskih Srba napustila je svoje domove i potraila utoita na sigurnijemu mjestu. Dana 15.08.1991. pobunjenici su iz zasjede napali posebnu postrojbu Policijske uprave Bjelovar na cesti Grubino Polje - Virovitica. Dva dana poslije, 17.08., pobunjenici su napali minobacaima poloaje branitelja u sjevernome dijelu Grubinoga Polja. U rujnu su se branitelji Grubinoga Polja bolje naoruali i opremili, osobito nakon zauzimanja skladita JNA u Doljanima. 21.09.1991. bio je posebno teak dan za Ivanovo Selo kod Grubinoga Polja. Pobunjenici su upali u selo, palili hrvatske kue, zarobljavali graane (ubili su dva branitelja i osam graana). Branitelji su se sve bolje organizirali. 26.09.1991. ustrojen je 57. samostalni bataljun. Pobunjeniki napadi i sukobi s braniteljima nastavili su se sve do vojno-redarstvene akcije Otkos-10. Virovitica i Slatina U ljeto 1991. u Virovitici je ustrojen 50. samostalni bataljun, a 5.08.1991. u Slatini je ustrojen 64. samostalni bataljun. Oba su bataljuna uspostavila poloaje na rubnim, junim dijelovima Virovitice i Slatine i aktivno djelovali prema neprijatelju potiskujui ga od gradova i naselja. Osim toga 16.09.1991. branitelji su oslobodili vojarne u Virovitici i Slatini te karaule JNA na granici. 16

Na poetku listopada 1991. u Virovitici je ustrojena 127. br koja je preuzela virovitiku bojinicu, a u Slatini je ustrojena 136. br koja je preuzela slatinsku bojinicu. Naice i Orahovica U Naicama su 19.09.1991. branitelji (MUP i Zbor narodne garde) zauzeli vojarnu i doli do veih koliina lakega i teega oruja sa strjeljivom. JNA je dana 20. i 21.09. usmjeri raketni i topniki napad na Naice i Orahovicu, a to se u listopadu i studenome ponovilo vie puta. 19.10.1991. u Naicama je ustrojena 132. br u sastavu koje je bila i bojna iz Orahovice. Brojni su se Naiani ukljuili i u druge postrojbe Hrvatske vojske u Slavoniji i ire (osobito u 106. br i 3. gbr, a vie je Naiana sudjelovalo i u obrani Vukovara).

Banovina i Kordun

Obrana Banovine i Korduna bila je posebno teka zbog sloene situacije na samom terenu. Crte obrane definirane su u samom poetku na temelj uspostave policijskih postaja, ili naoruanih malih braniteljskih 17

skupina koje su titile naselja sa hrvatskim stanovnitvom koje je bilo izloeno stalnim napadima lokalnog pobunjenog stanovnitva u cilju etnikog ienja kao pripreme za oruanu agresiju. Ve 28.09.1990. pobunjenici su nasilno uzeli oruje u policijskim postajama u Petrinji, Dvoru i Glini. O umijeanosti velikosrpskih ekstremista i Srbije u pobunu u Hrvatskoj govori i injenica da je 29.11.1990. u selu Hrtiima kraj Dvora uhiena skupina srpskih terorista i deklariranih etnika koje je vodio eljko Ranjatovi Arkan, dugogodinji plaeni ubojica i djelatnik KOS-a . Najvei masovni etniki mitinzi u Hrvatskoj, dogaali su se upravo na ovom podruju, na kojem je rad MUP-a bio gotovo blokira od strane Jugoslavenske armije uz velik broj odmetnutih policijskih postaja. U takvim okolnostima Banija i Kordun predstavljali su meki trbuh Hrvatske obrane kroz koji se agresor mogao s lakoom probiti do predgraa samog Zagreba u kojem se nalazilo preko 77 vojarni, zrana baza i drugi armijski objekti. Cilj je agresije na Banovinu bio: unititi obrambena mjesta branitelja na Banovini prisiliti hrvatsko puanstvo da napusti svoje domove i tako stvoriti etniki isto srpsko podruje u prvoj fazi agresije izbiti na rijeku Kupu u drugoj fazi, prema razvoju stanja u zapadnoj Slavoniji, napredovati prema Zagrebu. OG-1: 622. mtbr, Petrinja, 592. mtbr, Glina, 580. br, Vrginmost (Gvozd) TO Vrginmost (Gvozd) TO Vojni TO Glina TO Petrinja TO Kostajnica 7. partizanska divizija: 17. partizanska br, 26. partizanska br. Pojaanja: oklopni bataljon (bojna) iz 51. Mbr, tenkovska eta (satnija) iz 329. okbr. 03.09.1991. skladite Barutana 15.09.1991. vojarnu aina 19.09.1991. radarsku postaju aina Greda. unititi hrvatske snage u Slunju i oko njega protjerati hrvatsko graansko puanstvo ovladati svim hrvatskim mjestima prema granici s Bosnom i 18

Hercegovinom nadzirati sve prometnice spojiti sjever i jug SAO Krajine u pogodnu trenutku nastaviti napad prema granici sa Slovenijom. U ostvarivanju zadae neprijatelj je raunao na snage JNA u Sisku, Petrinji i Kostajnici, na snage JNA u Bosni i Hercegovini (5. korpus iz Banje Luke), na jaka pobunjenika uporita na Petrovoj i Zrinskoj gori te na amarici. U drugoj fazi agresije raunao je i na snage JNA u Zagrebu i okolici. Takoer je raunao na opu potporu Srba, osobito u opinama Dvor, Glina, Hrvatska Kostajnica i Vrginmost (Gvozd), gdje su bili veina, te na pomo pripadnika politikoga i gospodarskoga sustava srpske narodnosti na Banovini. Snage JNA na Banovini u ljeto 1991. Snage JNA rasporeene u Bosni i Hercegovini i usmjerene prema Banovini bile su dijelovi 5. korpusa iz Banje Luke. Ukupne su se neprijateljske snage na Banovini procjenjivale na oko pet est tisua ljudi
Ratna djelovanja na Baniji

U velikosrpsku pobunu ukljuila se je JNA koja je 4.05.1991. u Dvor poslala oklopnu postrojbu kao potporu i pojaanje pobunjenicima. Sredinom 1991. na amarici su pobunjenici osnovali 7. banijsku diviziju. 08.06.1991. pobunjenici su napali mjesta s hrvatskim puanstvom: Hrvatsku Dubicu, Bain, Cerovljane, Predore i druga. Vie je Hrvata ubijeno. 25.06.1991. napadnut je Dvor, a 26. lipnja Policijska postaja u Glini. Jugoistono podruje banovinsko-pokupskog bojita Dvor i Pounje U obrani tamonjega hrvatskoga puanstva sudjelovali su pripadnici hrvatske policije iz Siska i Zagreba, dragovoljci iz Galdova, Topolovca i Budaeva te pripadnici Zbora narodne garde. U lipnju 1991. u Kozibrodu je uspostavljena Policijska postaja s djelatnim i priuvnim sastavom. Ve 02.07.1991. napadnuta je. To je bio poetak agresije na Banovinu. U polovini srpnja napadi su proireni i na ostala sela s hrvatskim puanstvom. 26.07. srpski pobunjenici poduzeli su opi napad na sela s Hrvatima smjerom 19

Dvor - Zamlaa - Struga - Jovac - Kuljani. U Zamlai su zapalili nekoliko kua i ubili nekoliko graana. To su isto uinili i u ostalim napadnutim selima. Intervencija JNA iz Petrinje imala je za cilj pruiti pomo pobunjenicima (napadaima na hrvatska sela). U takvim je okolnostima 29.07.1991., navodno pod zatitom JNA, veina graanskoga puanstva hrvatske narodnosti bila prisiljena napustiti Pounje i Dvor. Hrvatska Kostajnica U srpnju 1991. srpski pobunjenici, koje je podupirala JNA, nadzirali su sve prometnice koje iz Hrvatske Kostajnice vode k Petrinji, Sunji i Hrvatskoj Dubici te je Hrvatska Kostajnica bila u nepovoljnu obrambenome poloaju. Srpske pobunjenike snage podupirale su i snage 5. korpusa JNA iz Banje Luke koje su bile rasporeene na drugoj obali Une. 22.08.1991. iz Bosne i Hercegovine topnitvom je napadnuta Hrvatska Kostajnica. Pjeaki i minobacaki napadi na Hrvatsku Kostajnicu poeli su u srpnju i kolovozu 1991. Od tih napada nisu bila poteena ni okolna sela s hrvatskim puanstvom. U borbama je stradalo vie branitelja, pripadnika policije i Zbora narodne garde. Pokuaj deblokade Hrvatske Kostajnice na poetku rujna 1991. snagama 120. br Sisak nije uspio. Na podruju Hrvatske Kostajnice obranu su izvodile policijske snage rasporeene na rubnim gradskim dijelovima i u okolnim hrvatskim selima, mjesne dragovoljake strae i dio 1. gbr Zbora narodne garde. 25.08.1991. predsjednik Franjo Tuman obiao je branitelje. 30.08.1991. dva zrakoplova JNA raketirala su zgradu osnovne kole u gradu. Branei se u veoma tekoj situaciji, branitelji su se iz Hrvatske Kostajnice povukli 10.09.1991. 12.09.1991. dio branitelja i graanskoga stanovnitva povukao se je prema Hrvatskoj Dubici. Veina pripadnika Zbora narodne garde (oko 300) bila je prisiljena predati se JNA i zavrila je u logoru Manjai kod Banje Luke. Hrvatska Dubica U ljeto 1991. Hrvatska je Dubica napadnuta vie puta iz Bosne i Hercegovine. Zbog toga je 11.09. oteen most na rijeci Uni prema Bosanskoj Dubici radi lake obrane i kakve-takve sigurnosti branitelja Hrvatske Dubice. Napadi su se pojaavali pa su se 13.09., samo dan nakon to je prestala obrana Hrvatske Kostajnice, branitelji Hrvatske Dubice prisiljeni su povui se s obrambenih poloaja. Istoga ih je dana neprijatelj opkolio u selu Bainu i od tada se vode kao nestali, a podruje Hrvatske Dubice je okupirano. 20

Sredinje podruje banovinsko - pokupskog bojita Glina Policijsku postaju u Glini pobunjenici su napali 26.06.1991. Branitelji je nisu mogli obraniti te su se povukli i posjeli poloaje u neposrednoj blizini. Te su poloaje drali sve do 13.06. iako su postrojbe JNA blokirale ulaze u Glinu iz smjera Topuskoga i Petrinje. 14.07.1991. JNA je napala branitelje i naselje Jukinac s hrvatskim puanstvom. Vie nije bilo uvjeta za opstanak pa su se branitelji i graani povukli iz Gline i Jukinca. Nove su poloaje uspostavili u selima Gornjemu i Donjemu Viduevcu Topusko 15.07.1991. iz Zagreba su u Topusko poslane dvije satnije dragovoljaca kao pojaanje braniteljima. Obrana Topuskoga irila se i na susjedna sela s hrvatskim stanovnitvom. Zadaa branitelja je bila zatititi hrvatsko stanovnitvo i vanije objekte te osigurati prometnice. Oko Topuskoga pobunjenici su stalno napadali hrvatska sela, prijetili i prisiljavali na iseljavanje. U takvim se je okolnostima obrana odrala sve do 13.09.1991. 14.09. pred neprijateljskim napadom hrvatske su snage napustile Topusko, a graansko hrvatsko stanovnitvo napustilo je svoje domove. Viduevac Neprijatelj je nastavio napadati i progoniti hrvatske branitelje i graansko hrvatsko puanstvo. Dana 30.09.1991. osobito su estoko napadnuta sela Gornji i Donji Viduevac. Branitelji i graani bili su prisiljeni napustiti poloaje i sela te se izvui na lijevu obalu rijeke Kupe. Pokupsko podruje bojita Sisak Pobunjenici su i JNA gotovo neprekidno u ljeto i jesen 1991. napadali rubna naselja i grad Sisak. Napadi su bili usmjereni osobito na gospodarske objekte 21

kao to su rafinerija nafte i eljezara Sisak. Nakon osvajanja Petrinje napadi na Sisak su najee dolazili s pravca Moenice (glavni smjer), a bili su napadani i hrvatski poloaji u aini, Nebojanu i Komarevu. Obrana Siska bila je temelj cjelokupne obrane na Banovini. Padom banovinskih gradova i sela ona je postala jo vanija. Branitelja Siska uspjeno su osvojili nekoliko vanih vojnih objekata JNA: Obrana Siska temeljila se je na postrojbama Zbora narodne garde i policije (2. gbr, 57. samostalni bataljun, 120. br i 55. divizijun protuzrane obrane). Obranom sisakoga podruja zapovijedala je Operativna grupa Sisak. U jesen 1991. godine crta obrane grada Siska nalazi se na rubnim gradskim dijelovima. Sunja Srbi su 25. i 26.07.1991. napustili Sunju. Odmah potom uslijedili su napadi pobunjenika 27.07.. Pojaanja od pripadnika policije braniteljima su stigla dan poslije, 28. srpnja. Sunju su branili pripadnici dijela 2. gbr i 57. samostalnoga bataljuna, pripadnici zagrebake policije te mnogi dragovoljci (meu kojima i poznati glumac Sven Lasta). Napadi su na Sunju bili gotovo svakodnevni raznovrsnim orujem, ukljuujui i zrakoplovstvo. Cestovna veza izmeu Siska i Sunje bila je prekinuta. Branitelji su cijelo vrijeme rata pruali estok otpor neprijatelju i uspjeli su obraniti Sunju, koja nikada nije okupirana. Tako je bitno olakana obrana grada Siska, sisake Posavine, te odran mostobran juno od Save koji e znaajnu ulogu odigrati u akciji Oluja. Petrinja 25.08.1991. predsjednik Republike dr. Franjo Tuman boravio je u Petrinji. Istoga su dana pobunjenici napali Policijsku postaju u Petrinji. 02.09.1991. iz vojarne JNA izveden je tenkovski napad na grad Petrinju pri emu je uniteno vie javnih zgrada. Isto tako na poetku rujna JNA je iz vojarne u Petrinji topnitvom napadala okolna sela s hrvatskim puanstvom i poloaje branitelja. Branitelji su zbog jakih topnikih napada morali napustiti neke poloaje u selima Budiini i Taboritu. 13.09.1991. pripadnici JNA i pobunjenici u Petrinji poeli su javno ulaziti u neke gospodarske objekte i objekte dravne uprave. To je svakim danom sve vie govorilo o izravnoj agresiji i okupaciji grada. Pod takvim pritiskom i uz izravnu prijetnju orujem branitelji su 21./22.09.1991. napustili Petrinju, a s njima i dio graanskoga hrvatskoga 22

puanstva. Obrana je uspostavljena na lijevoj obali rijeke Kupe, a nasuprot Letovania u podruju Nebojana obranjena je desna obala Kupe. Od izbjeglih su Petrinjaca u listopadu 1991. ustrojeni 74. i 80. samostalni bataljun. Obrana na rijeci Kupi Hrvatski branitelji na Banovini do poetka listopada 1991. uglavnom su se povukli na rijeku Kupu. Njihova je zadaa bila sprijeiti izbijanje pobunjenika i JNA na Kupu i prelazak preko njezine lijeve obale te zaustaviti njihovo napredovanje prema Zagrebu. Obrana na Kupi u poetku je organizirana na desnoj obali u lasinjskome i pokupskome sektoru. Hrvatsko puanstvo koje je ivjelo u pokupskim selima, moralo ih je napustiti jo 01.10.1991. Obrana na desnoj obali Kupe bila je veoma teka. Neprijatelj je nastojao potisnuti branitelje s tih poloaja i u tome je uspio 07.10.1991. Neprijatelj je 07./08.10. ovladao selom Lasinjom, preao preko mosta na Kupi i uao u Jamniku Kiselicu, gdje je opljakao tvornicu mineralne vode. Dva dana poslije protjeran je na desnu obalu. Obrana na rijeci Kupi bila je u mjerodavnosti 3. operativne zone Zagreb. Glavna je zadaa bila sprijeiti mogue napredovanje neprijatelja prema Zagrebu, urediti sustav obrane i sustav zapovijedanja. Sjeverno podruje karlovako-kordunskog bojita Karlovac Pobunjenici i JNA prvo su poeli napadati manja mjesta s hrvatskim puanstvom. Tako su od 6. do 9.07.1991. minobacaima napadali selo Lasinju. 08. i 09.07.napali su Topusko, a tamo su 16.07.ranili sedam pripadnika Zbora narodne garde. 17./18.07.1991. u Krnjaku su napali hrvatskoga policajca. Pucanja po policiji bilo je i u drugim mjestima oko Karlovca. 04.08.1991. u Budakoj Rijeci ubijena su tri hrvatska policajca. 14.08.1991. u Topuskome su ubijena dva hrvatska branitelja. Na te i druge pobunjenike akcije branitelji su odgovorili poduzimanjem obrambenih mjera i dodatne zatite. 29.07.1991. pri ulasku na autocestu prema Zagrebu zaustavljeno je nekoliko vozila JNA. Uslijedile su prijetnje i pritisci JNA da se vozila puste. To je na kraju i uinjeno. Na poetku kolovoza hrvatska je policija posjela poloaje na Slunjskim brdima (prema Tuiloviu). 23

12.09.1991. u Karlovcu su blokirane vojarne JNA. U toj su akciji zauzeta 24 vojna objekta. 13.09.1991. na Slunjskim brdima branitelji su pogodili helikopter JNA i prisilili ga na slijetanje, a putnike su zarobili. U rujnu su se sukobi proirili pa su agresori od 17.09. u svoje napade ukljuili i zrakoplovstvo JNA. 21.09.izvrili su snaniji napad na braniteljske poloaje na Slunjskim brdima. Pridruilo im se je djelovanje tenkova iz vojarne Logorite u Karlovcu.< Branitelji su na kraju rujna nastavili sa zauzimanjem vojarna i drugih vojnih objekata, osobito vojarne u Turnju i skladita Ilovac. Posebno je vano za branitelje bilo zauzimanje skladita Jamadol, 4.11.1991. Tada se je dolo do veih koliina strjeljiva i oruja. Neprijatelj je u Karlovcu drao jo etiri vojarne, a na rubnim dijelovima grada tri. 01.10.1991. pobunjenici i JNA snano su napali braniteljske poloaje na Slunjskim brdima. Branitelji su se drali do 9. listopada, kada su se morali povui prema Karlovcu (4.10.u Karlovcu se obiljeava dan obrane grada). 12.11.1991. kroz Karlovac je prola kolona oklopne brigade iz Jastrebarskoga, na temelju sporazuma o odlasku JNA iz Republike Hrvatske. Duga Resa 20.07.1991. pobunjenici su kraj Duge Rese pucali na ophodnju hrvatske policije. 05.08. pobunjenici su minirali most preko rijeke Korane u Donjemu Velemeriu. Tijekom kolovoza minobacaima su napadali selo Barilovi. Od 1.09.1991. napadi su se proirili du cijele dugoreke bojinice u duini od oko 30 km. Sredinom rujna 1991. branitelji Duge Rese dobili su pomo iz Varadina (dva tenka i dva oklopna transportera). 28.09. u Dugoj Resi ustrojen je 3. bataljun (bojna) 110 brigade. 4.10. ustrojena je i bitnica protuzrane obrane, s ciljem obrane tamonjih tvornica. 30.10. u Dugoj Resi ustrojena je 137. brigada. Zadaa joj je bila obrana na dugorekoj bojinici. Najjai napad na Dugu Resu neprijatelj je izveo 4.10.1991. U njemu su sudjelovali i zrakoplovi JNA. Dana 4.11.1991. bataljun (bojna) JNA probio se je iz vojarne Logorite prema Slunjskim brdima na podruje koje su nadzirali pobunjenici. Napadale su ga 110. i 137. brigada Hrvatske vojske, a borba je trajala oko tri dana. Braniteljske snage na koranskoj bojinici znatno su porasle do kraja 1991. Dugoreko i karlovako podruje branile su 110., 137. i 129. brigada. U Generalskome Stolu branila je 150. brigada koja je pokrivala i Tounj. Bojinicu od Kamenice do Male Kapele drala je 143. brigada. 24

Juno podruje karlovako-kordunskog bojita Ogulin 01.08.1991. pobunjenici su iz smjera Plakoga pucali po Josipdolu. 7.08. poele su borbe u Modrukim Sabljacima kraj Plakoga i u Triu. 15.08. pobunjenici su poeli minobacaima napadati Kamenicu kako bi ju zauzeli i presjekli cestu Karlovac - Senj i eljezniku prugu Zagreb - Rijeka. Napadi su ponavljani nekoliko puta, ali neuspjeno. Obrambene mjere u ogulinskome kraju poele su se poduzimati jo u travnju 1991. Bila je to zadaa hrvatske policije iz Ogulina koja je trebala sprijeiti dolazak pobunjenika u ogulinski kraj. Istodobno je ogulinska policija oduzela vee koliine oruja i strjeljiva od umskih radnika srpske narodnosti zaposlenih u tome podruju. Zadaa ogulinske policije bila je osigurati cestu Karlovac - Senj za nesmetan promet. Uz to su izvodili razne blokade i nadzore umskih putova koji su vodili prema pobunjenikim uporitima. Na poetku srpnja 1991. snage policije i Zbora narodne garde u Ogulinu i oko Ogulina brojile su oko 320 branitelja. Spremno su se odupirali svim neprijateljskim napadima, a oslobodili su i selo Poljake s hrvatskim puanstvom koje su bili zauzeli pobunjenici. 22.08. hrvatski su branitelji oslobodili Tri. No nakon pregovora i uz odreene uvjete povukli su se iz njega. 15.09.1991. branitelji su poeli akciju oslobaanja vojarna i skladita u ogulinskom kraju. 16.09. osloboena je vojarna u Ogulinu. Potom je uslijedila akcija JNA i pobunjenika koji su 19.09. s poligona Slunj pokrenuli 15 tenkova i 400 vojnika s ciljem da se spoje s opkoljenim snagama JNA u skladitima Skradnik 1 i 2. Napad nije uspio. Vojnici JNA povukli su se iz skladita. 03.10. branitelji su zauzeli i skladita Otarije 1 i 2. Dio je i jednoga i drugoga skladita oteen. Ipak su se branitelji domogli veih koliina oruja i strjeljiva. Slunj Slunjsko je podruje za JNA i pobunjenike bilo osobito vano. Naime na poligonu JNA Slunj bilo je izdvojeno zapovjedno mjesto 5. vojne oblasti iz Zagreba. Zbog blizine uzletita Biha za agresore je bilo vano nadzirati iri prostor. Agresorski je cilj na slunjskome podruju bio: 25

Za bojna djelovanja oko Slunja neprijatelj je ustrojio TG-2 sa zrakoplovnom potporom s uzletita Biha. TG-2 bila je u sastavu OG-3 koja je imala zapovjedno mjesto u selu Mukinjama na Plitvicama. Njezina je zadaa bila ujediniti zapovijedanje akcijama na Plitvicama, u Slunju, Ogulinu, Otocu, Gospiu, Svetome Roku i Udbini. Branitelji Slunja i slunjskog kraja bili su hrvatska policija i Zbor narodne garde, ukupno oko 650. Njihova obuka poela je jo 1990. u sklopu programa Prvi hrvatski redarstvenik. U oujku 1991. potekla je inicijativa za nabavu oruja. U poznatoj akciji MUP-a na Plitvicama 31.03.1991. slunjski su im policajci osiguravali put. 4.08.1991., kada su napadnuti hrvatski policajci u Budakoj Rijeci, pomo im je dola od slunjske policije. 22.08.1991. postrojba Zbora narodne garde iz Slunja stavljena je u sastav 110. brigade iz Karlovca. 12.09.slunjski su branitelji nakratko blokirali i poligon JNA Slunj, istina, hrabro, ali bez veega rezultata.< U studenome 1991. neprijatelj je poduzeo vojne akcije prema Slunju i slunjskim braniteljima. 15.11. JNA i pobunjenici zauzeli su Rakovicu. 16.11. evakuirano je oko 600 Hrvata iz Slunja. Istoga je dana neprijatelj zauzeo grad. Dio branitelja povukao se je prema Bosni i Hercegovini, u kojoj tada jo nije bilo rata. Drugi dio branitelja otiao je prema slobodnome dijelu Republike Hrvatske u sastav hrvatskih brigada u Ogulinu, Dugoj Resi i Karlovcu. 27.11.1991. neprijatelj je uao u Cetingrad. U ljeto i jesen 1991. pobunjenicima i JNA na karlovako-kordunskome bojitu u pomo su dolazili i mobilizirani priuvnici iz Srbije. Izgledali su jaki, ali to nisu pokazali na terenu. Nisu postignuli ni jedan od postavljenih ciljeva i zadaa u ostvarivanju velikosrpskih planova. Nisu mogli unititi hrvatske branitelje i nisu mogli uzeti podruje koje su branitelji nadzirali. Promet od sjevera Hrvatske prema jugu kroz Karlovac tekao je neprekidno cijelo vrijeme rata. Pobunjenici i JNA zaustavljeni su na rijekama Korani, Mrenici i Kupi i u karlovakim predgraima. Bila je to teka obrana, ali uspjena za hrvatske branitelje. Oni su svakim danom bili sve jai i organiziraniji. Bili su to sjajni borci i postrojbe koji nisu dopustili nikakva neugodna iznenaenja na karlovako-kordunskome bojitu. Njihova je obrana za neprijatelja bila neprobojna i oni su svoju zadau u jesen 1991. uspjeno obavili. Bojinica je stabilizirana pred kraj 1991. i takva e ostati sve do vojno-redarstvene akcije Oluja. 26

Liko bojite

Cilj je agresije bio uspostaviti nadzor nad podrujima u Lici koja su kontrolirali hrvatski branitelji, u to vrijeme prije svega hrvatska policija. Neprijatelj je raunao da zadau moe izvriti napadnim djelovanjima smjerovima Graac - Gospi - Karlobag, Korenica - Gospi i Korenica Vrhovine - Otoac - Senj. U ostvarivanju planova pobunjenici su raunali na snage JNA grupirane u Gospiu, Otocu, Svetome Roku, Peruiu, a osobito na snage JNA rasporeene na poligonu Slunj, na uzletitima Udbina i Biha te na snage 13. korpusa JNA u Rijeci i Gorskome kotaru. Snage JNA na likome bojitu u ljeto 1991. Zapovjednitvo 5. VO, Slunj: Zapovjednitvo 3. OG, Mukinje TG-2, Slunj. Postrojbe JNA u vojarnama: Gospi, Sveti Rok, Perui, Otoac i uzletite Udbina. Pojaanja: iz 329. okbr i 4. okbr. Juni dio Like kontrolirao je 9. korpus iz Knina. 27

Snage JNA rasporeene na teritoriju BiH: uzletite Biha bilo je baza za opremanje pobunjenika u Lici orujem, strjeljivom i ostalom vojnom opremom. Ve 3.10. pobunjenici su zatvorili glavne ceste kroz Liku te eljezniki promet prema Dalmaciji i Zagrebu. Vie od toga, oni su 15.10. minirali eljezniku prugu kod Malovana (izmeu Graaca i Knina). Od 5.01.1991. policijske postaje u Graacu, Donjemu Lapcu i Korenici ule su u sastav SUP-a Krajine, a ve 6.01. pobunjenici su opljakali u Mukinjama i Spomen-dom 6. like divizije iz Drugoga svjetskoga rata i iz njega odnijeli trofejno, muzejsko oruje. Kada je na poetku listopada 1991. ustrojeno Zapovjednitvo 4. operativne zone Karlovac, ono je u podruju odgovornosti imalo i Liku. Da bi sustav zapovijedanja mogao to bolje i to lake funkcionirati, 19.10.ustrojeno je Zapovjednitvo OG Lika sa sjeditem u Gospiu. U njegovoj odgovornosti bili su Gospi, Otoac i druga mjesta. U obranu Like stigla su pojaanja iz Rijeke, Zagreba i drugih mjesta. U jesen 1991. obrana Like temeljila se je na 118., 133. i 111. brigadi. Njihova je zadaa bila braniti Gospi, Otoac, Brinje, a aktivna djelovanja usmjeriti ka Graacu i Korenici. Peta (5). operativna zona Rijeka dijelom svojih snaga drala je u okruenju 13. korpus JNA te dio mornarikih snaga JNA u Istri i Gorskome kotaru. Od 12.01.1992. Lika je ulo u sastav obrane 5. operativne zone Rijeka.
Sredinje podruje Likog bojita

Gospi U proljee 1991. (8. i 10. travnja) postrojbe JNA pokuale su ui u Gospi iz smjera Bunia, ali su ih onemoguili hrvatski policajci. U to je vrijeme Gospi bio u posebno tekoj situaciji jer se u gradu nalazila JNA s bojnom tehnikom smjetenom u tamonjim vojarnama. U svibnju 1991. Gospiani su onemoguili tenkove JNA da iziu iz vojarne i posjednu poloaje po gradu. Pobunjenici i JNA ipak su u srpnju 1991. ovladali Ljubovom i prometnicom Liki Osik - Buni. 29.08.1991. pobunjenici i JNA izveli su prvi topniki napad na Gospi iz Divosela i vojarne Jasikovac. Nakon napada veina je srpskoga puanstva iz Gospia napustila domove. 04.09. napad se je proirio i na Perui i Liki Osik. Topniki napadi na Gospi i okolna mjesta s hrvatskim puanstvom bili su svakodnevni i sve 28

ei. U takvim se je prilikama poela formirati gospika bojinica. Cilj je obrane hrvatskih branitelja u poetku bio onemoguiti neprijatelja u ostvarivanju velikosrpskih planova, osvojiti vojarne u gradu te potisnuti JNA i pobunjenike to dalje od grada. U ljeto 1991. u prvim danima obrane Gospia teret su nosile policijske postrojbe i jedan vod Zbora narodne garde, a 25.08.ustrojena je i satnija Zbora narodne garde. 02.09. u Gospi je stigla skupina dragovoljaca (studenata i drugih) iz Zagreba, Rijeke, Senja, Karlobaga i mnogih drugih mjesta. Jo 14.08.1991. Krizni stoer za Liku odluio je da se pristupi ustrojavanju 118. brigade (gospike). U njezin su sastav uli 58. samostalni bataljun (bojna) iz Otoca i bojna iz Brinja. 3.09. pobunjenici i JNA presjekli su Bilajsku cestu pa su Bilaj i Ribnik ostali u neprijateljskome okruenju. 7.09. gospiki su branitelji zarobili nekoliko voa pobune i nekoliko oklopnih vozila. 13.09. u Gospiu su branitelji blokirali vojne objekte s namjerom da ih zauzmu. Zadau su uspjeno obavili od 14. do 29.09.1991. 20.09.1991. hrvatske su snage uspjeno izvele akciju u kojoj je osloboen istoni dio grada Gospia tako da je dan poslije crta obrane oko grada izgledala drukije i povoljnije za branitelje. Perui Neprijateljske akcije i obrana Peruia Neprijatelj je u Peruiu imao vojarnu JNA. Svim su silama nastojali u Likome Osiku presjei cestu Gospi - Liki Osik - Perui radi uvoenja svojih snaga u Perui i spajanja sa snagama u vojarni. Sve su te pokuaje branitelji odbili. 14.09.1991. branitelji su zauzeli vojarnu u Peruiu. No i nakon toga Perui je bio cilj napada JNA i pobunjenika koji su mu nanosili materijalne tete i ljudske rtve. Ljubovo Da bi ovladao cestom Buni - Liki Osik, neprijatelj je mehaniziranom bojnom zauzeo podruje izmeu Ljubova i Bunia. Tako su pobunjenici uspostavili bojinicu prema hrvatskim braniteljima na tome podruju. Poloaji hrvatskih branitelja u Ljubovu gotovo su svakodnevno napadani, a branitelji su ih uz velike gubitke nastojali po svaku cijenu zadrati. Snani napadi na Ljubovo trajali su od svibnja do srpnja 1991. 29

Plitvice Na poetku 1991. pobunjenici su se posebno okomili na Nacionalni park Plitvice. Tako su 10.01.1991. upali u upravnu zgradu i prisilili predsjednika Upravnoga odbora Nikolu Lapova da dadne ostavku. Radnici Nacionalnoga parka Plitvice otjerali su nasilnike, ali nisu mogli sprijeiti ruenje stoljetnih stabala i postavljanje trupaca na plitvike prometnice. Osim toga unitavana je i ostala imovina Nacionalnoga parka. Namjere da pripoje Nacionalni park SAO Krajini pobunjenici su istaknuli 25.03.1991. na mitingu u Mukinjama. Dan poslije Opina Korenica taj je zahtjev prihvatila. Na to je reagiralo Ministarstvo pravosua i uprave Republike Hrvatske i tu odluku 27.03.proglasilo nevaljanom. Ne obazirui se na to, pobunjenici i tzv. Martieva milicija na Koranskome su mostu 28.03.postavili barikadu i srpsku zastavu te uspostavili strae na okolnim brdima. Nastavili su terorizirati Hrvate u njihovim domovima (baen je eksploziv na kuu Hrvata u Mukinjama, a u Rastovai su ubili staricu). Radi uspostave reda i mira na Plitvice je 28.03.stigla skupina hrvatskih policajaca koji su imali zadau uspostaviti Policijsku postaju. Policajci su se pri tome sukobili s pobunjenicima i zarobili 29 terorista, meu kojima su bili neki od istaknutih pobunjenika iz ostalih krajeva Hrvatske. Tada je poginuo i hrvatski policajac Josip Jovi, koji se smatra prvom rtvom hrvatskoga Domovinskoga rata. Hrvatski su policajci na Plitvicama 2.04.1991. uspostavili postaju u jednome hotelu. Kako je nisu mogli naputati, tako nisu mogli ni tititi hrvatsko puanstvo u okolnim plitvikim selima. U rjeavanje stanja na Plitvicama ukljuila se je i JNA pokreui svoje snage iz Rijeke, Delnica i Otoca. Cilj im je bio napasti hrvatske policijske snage na Plitvicama. Razmjestili su se na toke oko Policijske postaje MUP-a, ali izravne intervencije nije bilo. Akcija hrvatske policije na Plitvicama bila je legalna i znaila je uspostavu vlasti Republike Hrvatske na tome podruju. Sve pozive koji su iz Zagreba upuivani pobunjenicima za razgovore i rjeavanje problema na Plitvicama, oni su odbijali. Hrvatska je policija ostala na Plitvicama do 1.09.1991., kada je bila prisiljena povui se u Zagreb.
Zapadno podruje Likog bojita

Otoac i Brinje Obrambene mjere u Otocu i Brinju poele su se poduzimati ve u listopadu 30

1990. ustrojavanjem prvih vodova za posebne namjene pri postajama hrvatske policije i nabavom odreenih koliina oruja. Tijekom veljae, oujka i travnja 1991. ustrojena je bojna Zbora narodne garde s oko 550 ljudi, a ispostave policijskih postaja uspostavljene su u Vrhovinama, Brinju, Dabru i Sincu. 25.03.1991. nastavilo se s ustrojavanjem dodatnih policijskih postrojba jaine oko dvije satnije. 5.05.1991. odlueno je da se u Otocu ustroji dragovoljaki odred, u koji se je prijavilo vie od 2000 ljudi, a tijekom srpnja se je ustrojilo i zapovjednitvo Zbora narodne garde. 12.07. ustrojen je protudiverzantski vod Zbora narodne garde, a 15.07.minobacaka desetina. Postrojbe za obranu u otokome podruju svakim su se danom sve bolje organizirale i naoruavale. 25.07. ustrojen je odred Civilne zatite (900 pripadnika). 6.08. osnovan je Krizni stoer opine Otoac. Od navedenih je postrojba u Otocu 22.09.1991. ustrojena 133. brigada Zbora narodne garde. Branitelji Otoca zauzeli su 16.09.1991. vojarnu u Otocu, a dva dana prije toga i vojarnu u Ramljanima.
Istono podruje Likog bojita

Lovinac Poto su 17.08.1990. pobunjenici razoruali Policijsku postaju u Graacu i tako se domogli oruja, odmah su poeli s barikadama i straama. Pobunjenici su 4.04.1991. napali Policijsku postaju u Lovincu. Pri izvlaenju iz akcije pomogla im je i JNA. Odmah je ustrojen i Krizni stoer za Lovinac i Sveti Rok. Lovinani su uspostavili potrebne veze sa selima s druge strane Velebita (Jasenice, Rovanjska, Seline, Starigrad). Od sredine lipnja 1991. pobunjenici su poeli minobacaima napadati Lovinac. To je bio razlog da se Policijska postaja Lovinac pojaa na 22 pripadnika. Kao pomo braniteljima Lovinca MUP je poslao ezdesetak policajaca. Pomo je prualo i Zaviajno drutvo Lovinana iz Zagreba. Topniki, pjeaki i minobacaki napadi nastavljeni su u srpnju i kolovozu 1991. 10.08.1991. srpske su se obitelji poele iseljavati iz lovinakoga kraja. Odmah su potom uslijedili jo jai napadi pobunjenika i JNA koje je podupiralo i zrakoplovstvo. Danonone borbe s pobunjenicima i JNA branitelji su vodili osobito od 18. do 24.09.1991. Pred tako estokim napadima hrvatsko se je puanstvo lovinakoga kraja s 31

braniteljima povuklo u podvelebitska sela: Starigrad, Seline i druga. Nakon to su zauzeli Lovinac, pobunjenici i JNA poeli su s pljakom i paljenjem imovine izbjeglih Hrvata.
Oslobodilake akcije branitelja u Lici, jesen 1991.

Deblokada Bilaja i Likoga Ribnika: Akciju je poduzela 118. brigada i gospika policija 28.09.1991. Neprijatelj je potisnut, a Bilaj su i Liki Ribnik deblokirani. Pokuaj deblokade podruja Lovinac - Sveti Rok - Riica: Akcija je pokrenuta 24.09.1991., ali se je od nje odustalo. Osloboenje Brloga: Akciju su uspjeno provele postrojbe iz Otoca, Likoga Lea, Brinja, Senja i Zagreba te je 26.09.1991. deblokirana i cesta Otoac - uta Lokva. Osloboenje Drenova Klanca i Staroga Sela: Akcija je uspjeno provedena 4.11.1991. Njome je bitno skraena tamonja bojinica za oko 19 km, a neprijatelju je onemogueno daljnje topniko djelovanje po cesti Otoac - uta Lokva. Osloboenje Glibodola i Dabra: Akcija je uspjeno izvedena 12.12.1991. Osloboenje Poduma: Akcija je uspjeno izvedena 30.12.1991. Na razvoj hrvatskih obrambenih snaga i na akcije Hrvatske vojske u Lici openito pozitivan utjecaj imao je sporazum postignut s proturjenim generalom JNA Marijanom adom, zapovjednikom 13. korpusa u Rijeci, kojim je dogovoren miran izlazak postrojba JNA iz rijekoga i irega podruja. Sporazum je potpisan 9.11.1991., a izlazak iz Rijeke do 13.12.1991. Pobunjenici i JNA na likome bojitu u ljeto i jesen 1991. nisu ostvarili ni jedan od velikosrpskih planova. U jesen 1991. lika je bojinica s hrvatske strane bitno ojaana. Izvedene akcije i oslobaanje nekoliko sela dalo je braniteljima veliko samopouzdanje. Odlunou koju su pokazali liki branitelji, dali su do znanja pobunjenicima i JNA da ih ne mogu tako jednostavno pobijediti ni zaplaiti. Liki su se branitelji oslanjali na svoje snage i mogunosti i sve to su uinili u tim, ne ba lakim trenutcima kada je trebalo prihvatiti i izdrati neprijateljske napade, bilo je vie nego uspjeno. Kako je pred kraj 1991. utvrena lika bojinica, takva e ostati sve do vojnoredarstvene akcije Medaki dep u rujnu 1993.

32

Sjeverna Dalmacija

Osnovni je cilj velikosrpske agresije na bojite sjeverne i srednje Dalmacije: osvojiti Ravne kotare i grad Zadar izbiti na more u Zadru i Starigradu pod Velebitom spojiti se s pomorskim snagama Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) u zadarskim vodama i tako hrvatsko dravno podruje razdvojiti na dva dijela ovladati ibenikom i zaleem ovladati Sinjem i zaleem u Sinju se spojiti s interventnim snagama JNA koje su se oekivale iz Bosne i Hercegovine i tako stvoriti uvjete za napad prema Splitu. U ostvarivanju planova pobunjenici su raunali na snage JNA u sastavu 9. kninskoga korpusa, rasporeene u Kninu, Zadru, Benkovcu, Drniu, ibeniku, Sinju, Svetome Roku. Raunali su na snage Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) rasporeene u Splitu, Rogoznici i ibeniku. Planirano je i sudjelovanje vojnokolskih ustanova JNA u Zadru i Splitu te pomo snaga Jugoslavenskoga ratnoga vazduhoplovstva (zrakoplovstva) (JRZ) rasporeenih na uzletitu Zemunik kod Zadra. Snage JNA u Dalmaciji u ljeto 1991. Vojnopomorska oblast (Zapovjednitvo u Splitu): 8. vojnopomorski sektor (Zapovjednitvo u ibeniku) 9. korpus u Kninu: 221. Mtbr - Knin, 180. br, Benkovac 33

Pojaanja: iz 1. i 3. VO.

Zadar

U geostratekom pogledu podruje Zadra bilo je izuzetno vano u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san izlazak na more. Osim toga nastojao je presjei glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog drila vodila prema unutranjosti Hrvatske. Zbog toga ne udi to je za prve ciljeve na zadarskom podruju izabrao sela Kruevo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim puanstvom u bivoj opini Obrovac. Napadi na Kruevo zapoeli su jo poetkom ljeta 1991., ali su pripadnici postrojbe Specijalne policije Zadar Poskoci uspjeno odolijevali svim neprijateljskim provokacijama i sprijeavali ostvarenje njihovog cilja: zauzimanje Krueva i povezivanje etnikih uporita u Obrovcu i Karinu u jednu cjelinu, a istodobno izbijanje na Novigradsko more u predjelu primorskih zaseoka Krueva Meke Drage, Ribnice i Crne Punte. Istovremeno s napadima na Kruevo neprijatelj je sredinom ljeta povremeno granatirao Jasenice. Opi napad na Jasenice iz pravca Obrovca zapoeo je 11. rujna 1991. pod zapovjednitvom pukovnika Ratka Mladia. Malobrojna obrana predvoena postrojbom specijalne policije u poetku se uspjeno odupirala te unitila i prva oklopna vozila na zadarskom podruju jedan oklopni transporter i jedan tenk. Ipak, neprijatelj je u popodnevnim satima probio obrambene linije, a branitelji su se morali povui iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske. Ovime je na predjelu Maslenice presjeena Jadranska magistrala i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a neprijatelj je ovladao Maslenikim mostom i Novskim drilom. Padom Jasenica i Maslenice branitelji Krueva nali su se u potpunom okruenju, morali su napustiti poloaje te se morem izvlaiti i prebacivati u jo uvijek slobodni Novigrad. Ova dogaanja bila su uvertira u napade na ostala mjesta na zadarskom podruju i na sam Zadar. Ve 16. rujna neprijatelj je topnitvom napao grad, u kojem je po prvi put oznaena zrana opasnost. Poinju redom padati hrvatska sela u zadarskom zaleu, a neprijatelj je bio sve blie gradu. Jedan pravac napada kretao se od Murvice preko Brieva prema gradskoj etvrti Bokanjac, a drugi preko Babinduba i Crnog prema istonim djelovima grada. Krajem rujna i poetkom listopada 1991. Zadar se naao u potpunom okruenju, budui da je Jugoslavenska ratna mornarica blokirala i napadala 34

grad s mora. Najee granatiranje Zadra dogodilo se 4. listopada, kada je najvei dio povijesne jezgre teko oteen. Istovremeno, stanovnici su bili bez vode, budui da je opskrba s vodocrpilita na Zrmanji ve odavno bila u rukama neprijatelja, a struje je bilo sve rjee. Ipak, Zadar je obranjen i deblokiran. Neprijateljski tenkovi zaustavljeni su u Draevcu i Bokanjcu, na samom ulazu u grad, JNA se povlai iz vojarni u gradu te se utvruje na Musapstanu, Crnom i Kriu, tokama s kojih je vreno svakodnevno granatiranje, a s kojih se grad vidio kao na dlanu. Istovremeno, etnici su na okupiranom podruju unitili i spalili najvei dio stambenog fonda, vjerskih i gospodarskih objekata, a 21. studenoga sruili su Masleniki most. O razmjerima razaranja grada i okolice ne namjeravam podrobnije govoriti, budui da priloene ilustracije govore same za sebe. U pojedinim selima zadarskog zalea napravili su teke zloine, masakrirajui nedune i nemone civile, koji nisu uspjeli pobjei pred nadiranjem neprijatelja. Najstraniji zloin dogodio se 18. studenog 1991. u kabrnji i Nadinu, gdje su etnike horde zaklale, a potom izmasakrirale 81 osobu. Uz dogaanja na Ovari, ovaj zloin spada meu najstranija zlodjela srpskog okupatora u Domovinskom ratu. Uoi samog potpisivanja Sarajevskog sporazuma poetkom 1992. okupator je poduzeo jo jednu operaciju zauzimanja teritorija zadarskog zalea, okupiravi Novigrad, Paljuv i Podgradinu, ime se u poluokruenju nalo Posedarje. Ovime je stvorena bojina crta koja e takva ostati do vojnoredarstvene operacije Maslenica, u kojoj je veliki dio zadarskog zalea osloboen, a sam grad potpuno deblokiran.
ibenik

Neprijatelj je, da bi se spojio sa snagama JNA i JRM u ibeniku, 16.09.1991. poduzeo napad na ibenik. Napad je pokrenut iz dva smjera: Bribirske Mostine - Zaton - ibenski most Drni - Pakovo Selo - ibenik. Agresori su raunali na jake snage JNA i JRM rasporeene u ibenskim vojarnama i u ibenskim vodama. Iz Bribirskih Mostina krenula je kombinirana oklopno-pjeaka skupina s 50-ak bojnih vozila, poduprta topnitvom i logistikom. U gradu ibenika Vojna policija JNA zauzela je obrambene poloaje, brodovi JRM bili su u pokretu, a pripremalo se je i JRZ za potporu. Neprijatelj se je pribliio ibenskomu mostu kasno na veer, oko 20 sati, 16.09.1991., a zatim tenkovima poeo djelovati po ibeniku i braniteljima mosta. Tijekom noi 16./17.09. snage JNA utvrdile su se na prostoru od sela 35

Gaeleza do ibenskoga mosta. U jutarnjim satima 17.09. poele su ponovno tui ibenik iz smjera ibenskog mosta. Pogoene su mnoge javne zgrade i katedrala sv. Jakova. Snage JNA 18.09.pokuale su izvriti tenkovski proboj prema Vodicama, ali nisu uspjele. Istovremeno su na smjeru od Pakova Sela prema ibeniku neprijateljske snage zaustavljene i nisu imale nikakva znatnijega uspjeha. Tijekom 19.09.neprijatelji su trpjeli gubitke oko ibenskoga mosta, a pod pritiskom branitelja bili su primorani uz gubitke u ljudstvu i bojnoj tehnici povui se natrag prema Bribirskim Mostinama. U vrijeme poetka napada na ibenik 16.09.1991. oko ibenskoga su mosta bile malobrojne snage hrvatskih branitelja (vod protuzrane obrane i policijska ophodnja). Kada se je saznalo da neprijateljska kolona kree prema ibeniku, poduzete su mjere za pojaanje obrane. Pomo je prvo stigla iz Pirovca, zatim posebna policija iz ibenika, satnija iz 113. brigade, inenjerijski vod s eksplozivom za sluaj potrebe. U Vodicama je ustrojena i satnija za obranu mjesta. Kada se je u Vodicama saznalo o prolasku neprijateljske kolone prema ibeniku, zapovjednik Policijske postaje ustrojio je dvije skupine s 18 policajaca i poslao ih prema ibenskomu mostu. Krizni stoer u Vodicama takoer je poduzeo mjere za obranu grada od napada iz Gaeleza i Zatona. Pomo je stigla i iz Skradina u selo Raslinu, gdje je organizirana obrana. I iz Stankovaca je u Vodice poslana skupina branitelja. Vodiani su neprijatelja zaustavili na rubnim dijelovima mjesta, a potom i protjerali. Tijekom tih dogaaja oko ibenskoga mosta vanu je ulogu imala obalna bitnica irje, koja je jo 14.09. sa zapovjednikom prela na hrvatsku stranu (6 topova 90 mm i 1700 granata). JNA je tek 17.09. saznala da je bitnica u rukama hrvatskih branitelja. Bitnica je djelovala 16.09. po ratnim brodovima JRM u ibenskim vodama, pogodili su jedan brod, a ostali su potom napustili to podruje. Tukli su i po neprijatelju oko ibenskoga mosta. Toga je dana naputena zgrada Doma JNA u sreditu ibenika i vojarna ubievac, gdje je bila smjetena Vojna policija JNA. Istoga su dana u Rogoznici osvojene obalne bitnice Zeevo i Kruica. Osim branitelja Rogoznice u akciji su sudjelovali i branitelji Primotena. Neprijateljsko je zrakoplovstvo uestalo djelovalo po hrvatskim obrambenim poloajima i openito snagama koje su osvajale vojarne JNA. U tim su napadima branitelji sruili dva zrakoplova JRZ (oba, oba su pala, poznat je usklik iz tog vremena). Kada su 19.09.1991. osvojene vojarna Kuline i Remontni zavod Velimir korpik, zarobljeno je vie brodova JRM. JNA je koncentrirala velik broj tenkova i druge bojne tehnike oko ibenskoga mosta oekujui prodor 36

tenkovske kolone iz Drnia, s kojom bi zajedniki uli u ibenik. To se nije ostvarilo jer je kolona iz Drnia zaustavljena u Pakovu Selu. Hrvatski su branitelji topnitvom nanijeli neprijatelju znatne gubitke na kopnu, moru i u zraku. Neprijatelj je zaustavljen u svojim namjerama na ibenskome mostu. 23.09.1991. bio je posljednji dan osmodnevne bitke za ibenik. Bila je to velika pobjeda hrvatskih branitelja i prekretnica u bojnim djelovanjima na tome podruju a i ire.
Drni

Istovremeno kada i na ibenik, JNA i pobunjenici 16.09.1991. poduzeli su tenkovski napad iz Oklaja i Siveria na Drni. Napad je praen topovskom i minobacakom paljbom po obrambenim poloajima hrvatskih branitelja. Pobunjenike su poduprle snage JNA iz vojarna u Trbounju i itniu. Uz to je napad na Drni pokrenut iz Petrova polja. Hrvatske obrambene snage bile su naoruane lakim runim orujem (pukama i strojopukama) te s neto protuoklopnih sredstava. U neprijateljskome napadu na Oklaj ubijeno je troje graana, a desetak je ranjeno. U takvim je okolnostima hrvatsko puanstvo iz Oklaja poelo naputati svoje domove. Hrvatski su se branitelji povlaili na priuvne poloaje oko Drnia u namjeri da brane grad. Ipak, hrvatske su se obrambene snage i graansko puanstvo 18.09.1991. povukli prema Miljevcima i ibeniku. 4. bojna 113. brigade i 4. bojna 4. gardijske brigade te pripadnici policije nove su obrambene poloaje postavili u Pakovu Selu i Uneiu. Dana 20.09. neprijatelj je pokrenuo tenkovski napad preko planine Mosea, gdje je naiao na dobro organiziranu obranu hrvatskih branitelja, koji su napad zaustavili i prisilili neprijatelja na povlaenje prema itniu uz gubitke u ljudstvu i bojnoj tehnici. Neprijateljski poraz u Pakovu Selu i na Moseu omoguio je braniteljima da jae uvrste obrambene poloaje na toj crti i uine ju neprobojnom za neprijatelja u njegovu nastojanju da se priblii ibeniku. Do kraja je godine na ovoj bojinici bilo vie obostranih akcija, ali su obrambeni poloaji uspostavljeni u jesen 1991. ostali nepromijenjeni.
Sinj

Zaposjedanje sinjskoga kraja planirano je iz triju smjerova: tenkovskom snagama JNA iz Bosne i Hercegovine (koje su 7.05.1991. zaustavljene pred irokim Brijegom) 37

snagama JNA iz Kninskoga garnizona postrojbom Vojne policije iz ibenika. U tome su trebale sudjelovati unutarnje snage JNA rasporeene u sinjskim vojarnama. Topniki napadi poeli su 25.08.1991. na Kijevo i Vrliku sa okolnim selima. U Otiiu je minirana cesta izmeu Vrlike i Sinja. Napad osobito jak ponovljen je 26.08. kada su se branitelji i graani povukli iz Kijeva i Vrlike, te ih prepustili agresoru. Kijevo je uniteno, a mjetani protjerani. Tako je ono postalo jedan od simbola otpora velikosrpskoj pobuni. Potpuna okupacija vrlikog kraja zavrena je 28.08., a branitelji su se povlaili prema Sinju i uspostavili novu crtu obrane na potezu Otii-Laktac. Branei selo Maljkovo i jugozapadni dio Perue, 17.09.1991. poginulo je est pripadnika policije. Posljednji prodor neprijatelj je izvrio 18.09. potiskujui branitelje, izbio je na Alebia Kulu iznad Hrvaca i na branu HE Perua (osam kilometara od Sinja). Tijekom rujna neprijateljski su se napadi nastavili svakodnevno, a sinjska se je bojinica postupno oblikovala.

38

Juna Dalmacija

U jesen 1991. provoditelji velikosrpskoga programa usmjerili su vojne snage na jug Republike Hrvatske. Nositelj je agresije i na tome podruju bila JNA, TO Srbije i Crne Gore te BiH, potpomognute raznim paravojnim postrojbama i skupinama s etnikim obiljejima. Agresori su na raspolaganju imali 2. titogradski (podgoriki) korpus, snage ratnoga zrakoplovstva na aerodromima (uzletitima) u Mostaru i u Titogradu (Podgorici) te 9. vojnopomorski sektor Kumbor JRM. Za koordinaciju napada na jug Republike Hrvatske ustrojena je 2. OG neprijateljskih snaga. U agresiji se je raunalo i na potporu snaga 37. uikoga korpusa koji se je tijekom rujna 1991. premjestio u Mostar. Neposrednu zadau odsijecanja Dubrovnika od ostatka Republike Hrvatske dobila je 472. mtbr. Procjenjuje se da su neprijateljske snage za napad na jug Hrvatske raspolagale s oko 10 - 12 tisua ljudi, oko 100 tenkova, 50 oklopnih transportera, oko 120 raznih vrsta topnikog oruja i oko 100 zrakoplova. Cilj je bio ovladati Konavlima i cijelim dubrovakim primorjem, a snagama iz istone Hercegovine (Popovo polje) ovladati epikuama, Slanim i Metkoviem i tako se spojiti sa svojim snagama u dolini rijeke Neretve, juno od Mostara. To je bio nain da se jug Republike Hrvatske okupira i pripoji zamiljenoj Velikoj Srbiji. Neprijatelj je svoje snage iz Crne Gore prema Popovu polju pokrenuo 17./18.09.1991. To je bio poetak rasporeda njegovih snaga za napad na jug Republike Hrvatske. Neto poslije, 23./24.09. pokrenuo je i ostale snage za 39

napad na Konavle i Dubrovnik. Napad je poeo 1.10.istodobno na cijelome jugu, u zaleu epikua i Slanoga te kroz Konavle prema Dubrovniku. 14.09.1991. hrvatski su branitelji u Ploama izveli uspjenu akciju Zelena tabla i Male bare, u kojoj su osvojili vojarne i skladita oruja JNA.
epikue

Neprijatelj je 01.10.1991. pokrenuo motoriziranu kolonu iz Ravnoga (jugoistona Hercegovina) jaine oko 600 ljudi, s ciljem izbijanja na granicu Republike Hrvatske prema epikuama. U zasjedi su ih doekali pripadnici satnije 116. brigade (oko 100 ljudi) naoruani uglavnom lakim runim orujem. Neprijatelju su naneseni znatni gubitci u ljudstvu, oruju i vojnoj opremi, nakon ega je bio primoran povui se u okupirano selo Ravno. Obrana epikua na poloajima je izdrala sve do 24.11.1991., kada je selo nakon estokih i viednevnih bojeva osvojila JNA.
Slano (po obrani epikua)

Motorizirana neprijateljska kolona (njih oko 600) iz Ravnoga je kroz Zavalu napredovala prema Slanome. Otpor im je pruila skupina od 60-ak branitelja. Neprijatelj je u Slano izbio 5.10.1991., okupirao ga i poruio. Time je jug Hrvatske presjeen u dva dijela.
Peljeac

Obrana Peljeca poela se je provoditi od 18.10.1991. i nastavila se je dalje na uzastopnim poloajima u skladu s napredovanjem neprijateljskih snaga. Branitelji Peljeca nisu dopustili neprijatelju ulazak na poluotok. Peljeac je bio odsjeen od hrvatskoga kopna, a veza se je s njim odravala trajektom.
Dubrovnik

Tijek okupacije Konavala i dubrovakoga zalea: Neprijatelj je 15.10.1991. okupirao Cavtat, a 22.10. okupirani su Kupari i Srebreno. 17.10. neprijatelj je proglasio pomorsku blokadu Dubrovnika i nastavio napadati prema gradu. 40

25.10. okupirao je Donji Brgat, Gornji Brgat i Dubac, a 1.11.Mali Zaton i Oraac. 9.11. pokuao je ovladati i Bosankom, ali bez uspjeha. 15.11. Dubrovnik se je branio s poloaja Mokoica - Sustjepan - Sr. Grad je u prvoj polovini studenoga 1991. bio u potpunu neprijateljskome okruenju s kopna i mora. Slobodni se je prostor sveo na 10 - 12 etvornih kilometara, na kojemu je ivjelo oko 35 000 graana i branitelja. 06.12.1991. Dubrovnik su agresori estoko napadali topnitvom, s ciljem da branitelje obeshrabre i prisile na predaju, ali im nije uspio ni pritisak takve vrste. Za uspomenu i zahvalnost braniteljima taj datum, Dubrovani obiljeavaju kao Dan branitelja. Tako je neprijatelj za dva mjeseca agresije okupirao jug Hrvatske osim grada Dubrovnika, s kojim je cijelo vrijeme blokade odravana veza morem (Odred naoruanih brodova Dubrovnik). Crta obrane pred kraj 1991. bila je na potezu uvala Bistrina (Malostonski zaljev) Hutovo. Branitelji juga Hrvatske sprijeili su izbijanje neprijatelja u dolinu rijeke Neretve i tako onemoguili planirano spajanje sa snagama JNA koje bi napredovale iz Mostara. Dubrovnik je ostao u neprijateljskome okruenju sve do 26.06.1992., kada je deblokiran akcijom Hrvatske vojske Tigar. U blokadi je bio 7 mjeseci i 21 dan.
Bitka na Srdju

Prvi napad na utvrdu, na kojoj je bio instaliran odailja Hrvatske radio televizije, dogodio se 1. listopada 1991. godine kad su zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva izvrili raketiranje i bombardiranje odailjaa. Ve je tog prvog dana napada utvrda pretrpjela znatna oteenja, a odailja je zbog izravnog pogotka onesposobljen pa je Dubrovnik dospio u komunikacijsku blokadu koja je nakon ovog napada ovisila o jednom radio41

amateru. Nakon opeg napada na nekadanju opinu Dubrovnik i otpora malobrojnih i slabo naoruanih hrvatskih branitelja, pripadnici neprijateljske JNA, TO Crne Gore i istone Hercegovine te raznih dragovoljakih postrojbi uspjeli su malobrojne branitelje potisnuti u sam grad Dubrovnik i njegova prigradska naselja. Padom vanog hrvatskog uporita u selu Brgat, branitelji su bili prisiljeni povui se u selo Bosanka te na utvrde Strinjera i Imperial, pokuavajui organizirati posljednju crtu obrane grada.
Obrana Jadrana

Usporedno s ratom na bojitima du Hrvatske te ratom za vojarne u pozadini bojita, odvijale su se i akcije obrane Jadrana. Prvo je, u rujnu, osvojena baza JNA u Ploama Ubrzo su pale i bitnice obalnoga topnitva (irje, Zeevo) i drugi objekti na obali i otocima Od rujna do studenoga 1991. JNA je provela tri blokade hrv. luka uz pokuaj invazije na oltu te bombardiranje Splita, ibenika, Zadra, Dubrovnika i drugih obalnih mjesta, no do kraja 1991. ipak je doivjela neuspjeh i bila prisiljena na djelomino povlaenje s okrnjenom i oteenom flotom, a u svibnju 1992. povukla se i s otoka Visa, Lastova i Mljeta.

Vojne operacije
Baranja 03.04.1992.

42

GUBICI

Hrvatska strana 107. brigada HV koja je nastupala na valpovskom smjeru imala je 14 poginulih, 2 nestala i 70 ranjenih.

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Zapovjednik ZP Osijek, general Karl Gorinek, planira i izvodi kontroverznu akciju upada u Baranju. Napad poinje prelaskom preko Drave i izvodi se na dva glavna smjera: jedan koji izvodi od Valpova te drugi na desnom krilu, sa zamisli da se snagama na desnom krilu odsjeku prometnice prema Vukovaru, a preko lijevog krila prodre dublje u Baranju. Zbog slabe koordinacije, odnosno manjkavom sustavu voenja i zapovijedanja koji je bio optereen mijeanjem politikih i vojnih odgovornosti, akcija propada te se snage HV povlae uz znaajne gubitke u ljudstvu i tehnici.

43

Bitka u Rosinjai 05.12.1991.

Mjesto bitke uma Rosinjaa, izmeu Tenje i Osijeka. Postrojbe Hrvatska strana: snage ojaane desetine 106. brigade HV (16 vojnika) Agresor: oklopno-mehanizirani bataljon JNA, paravojne formacije pobunjenih Srba Gubici Hrvatska strana: svih 16 vojnika 106.br Agresor: nepoznato Tijek bitke Bitka na Rosinjai, kao i npr. Zasjeda u Kusonjama, jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtraginijih epizoda Domovinskog rata. Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i etnici, nakon strahovite topnike pripreme, krenuli u konano osvajanja grada Osijeka opim oklopno-pjeakim napadom, najjai prodor usmjerili su kroz umu Rosinjaa na junom prilazu gradu. Zbog toga to na tom pravcu nije oekivan vei prodor srpskog agresora, poloaje u umi Rosinjaa drale su samo snage ojaane desetine 106. osjeke brigade HV (svega 16 hrvatskih vojnika). U neravnopravnoj 44

borbi, pokuavajui zaustaviti prodor daleko jaeg i brojnijeg neprijatelja (u snazi oklopno-mehaniziranog bataljona), toga dana izginuli su svi hrvatski branitelji u umi Rosinjaa. Meutim, njihova rtva nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omoguivi konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku. Ponajvie zahvaljujui njihovom otporu grad je toga najkritinijega dana ipak obranjen. Tog 5. prosinca 1991. godine sveukupno je u obrani Osijeka na njegovim prilazima poginulo 26 pripadnika 106. osjeke brigade HV. Rezultat bitke Zaustavljen prodor JNA i etnika na prilazima Osijeku i omoguena konsolidacija obrane, to je u konanici znatno doprinijelo ukupnoj obrani Osijeka.

Bitka za Pakrac 01. - 03.03.1991.


Bitkom za Pakrac je zapoeo hrvatski Domovinski rat protiv velikosrpskog agresora. Oruani sukob hrvatskih policijskih postrojaba sa pobunjenim Srbima se zbio 1. oujka 1991.. Ovo je bio prvi otvoreni oruani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima. Ovaj dan se u Pakracu obiljeava svake godine kao obljetnica poetka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. Cilj velikosrpskih ideologa je bio zauzeti grad Pakrac. Prema njihovim planovima, trebao je biti sreditem SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Stvari su se poele zakuhavati poetkom 1991.. Poele su sa otvorenom velikosrpskom ikonografijom. Po gradu su velikosrbi iscrtavali etnike oznake i isticali etnike zastave. Nona pucnjava je postajala uobiajenom, a onda su poeli podmeati eksplozive pod kue Hrvata. Sljedei korak su napravili dunosnici Skuptine Opine Pakrac, u kojoj su uglavnom bili Srbi. 22. veljae iste godine su izglasovali pripojenje t.zv. SAO Krajini. U to vrijeme je naelnik pakrakog SUP-a bio Jovo Vezmar, osoba srpske nacionalnosti. Na tom je mjestu bio zadran zbog "mirnog suivota". No, od srpskih politiara koji su poticali pobunu i pripojenje velikoj Srbiji je dobio zadau da pripoji Opinu Pakrac SAO Krajini, a kao put ka tom cilju je trebao preuzeti nadzor nad Pakracom i policijskom postajom.

45

Tijek dogaaja

01.03.1991. Tako je on 1. oujka 1991. zapovijedio mobilizaciju priuvnog sastava ondanje milicije i to je mobilizirao iskljuivo Srbe. Sve oruje namijenjeno priuvnom sastavu je predao iskljuivo Srbima iz Pakraca i iz sela u okolici. Iste noi, sa 1. na 2. oujka je na prijevaru razoruao policajce hrvatske nacionalnosti (njih 16) te tako preuzeo nadzor nad policijskom postajom. Sa policijske zgrade i opinske zgrade su pobunjeni Srbi skinuli zastavu Republike Hrvatske i postavili zastavu Republike Srbije. Na zgradu Skuptine Opine su postavili i etniku zastavu. Potom se i JNA ukljuila u srpsku pobunu. Iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova. Kroz Pakrac je prola oko 22:30. 02.03.1991. Hrvatska reakcija je uslijedila idueg dana, 2. oujka. Postrojba specijalne policije RH je krenula iz Bjelovara. Prvo je uklonila barikade na cestovnoj prometnici prema Daruvaru. Rano ujutro je dola u Pakrac. Kad je stigla u gradsko sredite, po njima su iz pjeakog oruja zapucali pobunjeni srpski policajci sa poloaja na brdu Kalvariji. Hrvatski specijalci su odgovorili i uslijedio je kratki okraj, u kojem su pobjedu izvojevali hrvatski specijalci. Zarobili su 32 pobunjena policajca i oslobodili policijsku postaju te uklonili srpske zastave sa slubenih hrvatskih objekata i vratili zastave RH. Pobunjene srpske policajce se sprovelo u Bjelovar, a u gradu su ponovno vratili javni red i mir. Pobunjeni zapovjednik je smijenjen i policijska postaja je dobila novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka. Popodneva tog dana oko 16 sati su u Pakrac doli visoki hrvatski dunosnici, potpredsjednik Predsjednitva SFRJ Stjepan Mesi i predsjednik Vijea opina Sabora RH Slavko Degoricija. Hrvatske su postrojbe uskoro doznale da srpski pobunjenici spremaju jo iste noi novi i snaniji napad na policijsku postaju. Radi sprjeavanja velikosrba da ponovno zauzmu postaju i radi obrane Pakraca, u Pakrac su se zaputila dva autobusa hrvatskih policajaca. Oko 18 sati su doli autobusi u Pakrac. im su izali iz autobusa, policajce je zasula snana puana paljba sa poloaja na okolnim brdima te iz strojnice sa tornja pravoslavne crkve. Nakon to su Mesi i Degoricija zavrili s posjetom, pobunjeni Srbi ponovo s brda Kalvarije pucaju po gradu. Napad na grad i okraj hrvatske policije sa pobunjenicima je potrajao cijelu no. 46

03.03.1991. Jutro nakon borba su se srpski pobunjenici razbjeali u ume ili u sela kojima je pristup bio zaprijeen barikadama koje su postavili pobunjenici. Pobunjenicima je pohitala u pomo oklopna postrojba JNA, no stigla je u grad prekasno i nije mogla sprijeiti reakciju hrvatskog redarstva. Ipak prolazak kroz grad je imao drugu svrhu: demonstrirati silu prolazei kroz grad, zastraiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe. Na nogometnom igralitu je odran sastanak u nazonosti Stjepana Mesia, ministra unutarnjih poslova RH Josipa Boljkovca, potpredsjednika Vlade RH Mladena Ramljaka, predstavnika Predsjednitva SFRJ Nenada Buina i Bogia Bogievia, ministra unutarnjih poslova SFRJ Petra Graanina i zapovjednika 5. vojne oblasti generala Konrada Koleka. Zakljuilo se da se stvari u Pakracu vrate na stanje od prije 1. oujka.
Bilanca dogaaja

Nakon napada pobunjenih Srba na Pakrac i okraja s njima, hrvatske su redarstvene snage imale trojicu ranjenika. Prema svjedoenju biveg predsjednika SDS-a (za podruje zapadne Slavonije), Veljka Dakule neto poslije, u srpnju 1991. je on (Dakula) osobno primio prijetnju smru od strane srpskog efa policije u Pakracu Jove Vezmara, zbog "pasiviziranja Srba u zapadnoj Slavoniji i zato to jo nije dolo do rata"

Bitka za vojarne 14. - 19.09.1991.


Bitka za vojarne ponekad se takoer naziva Rat za vojarne, je izraz kojim se naziva serija borbi koja se odigrala diljem Hrvatske kao dio Domovinskog rata tijekom 1991., sa najvanijim sukobima tijekom rujna. Borba se vodila meu Hrvatskim snagama (jo slabom vojskom, policijom i 47

dobrovoljcima) i Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Bitka se smatra bitnom Hrvatskom pobjedom jer su Hrvatske snage zarobile vrijednu teku opremu (tenkove, topnitvo, rakete) iz vojnih vojarni, koja im je bila bitna za ratna djelovanja.
Uvod

S obzirom da je Hrvatska bila dio Jugoslavije, bila je takoer i dio zdruene Armije (JNA). Radi toga, kada su Hrvati glasali za nezavisnost od Jugoslavije tijekom 1991., na Hrvatskom teritoriju, jo je bio veliki broj vojarni federalne vojske gdje su bile stacionirane JNA snage. Ne samo da je ova prisutnost vojnih jedinica daleko od fronte bila problematina, same vojarne su bile uglavnom stacionirane u naseljenim, urbanim podrujima, pa bi bilo kakve borbe oko njih sigurno uzrokovale puno koleteralne tete i unitenja civilnih ciljeva. Ipak, jer je Hrvatska vojska (HV) imala vrlo malo teke opreme, ove su vojarne bile vrlo vrijedne. Pogoranje sigurnosne situacije u Hrvatskoj tijekom 1990. je dovela do toga da Hrvatsko vodstvo priprema planove u sluaju rata. Zapovjednik Hrvatske Vojske (bivi Hrvatski Ministar Obrane) Martin pegelj, koji je bio najglasniji vojni zagovornik napada na vojarne, formulirao je sveobuhvatni plan za zarobljavanje vojarna diljem Hrvatske tako da bi se zarobilo oruje u tim skladitima. Kako je poeo Rat u Sloveniji u lipnju 1991., pegelj je nagovarao Hrvatskog predsjednika Franju Tumana da napadne vojarne i pomogne Slovencima. Tuman je odbio, prestraen pune sile JNA u takvom ratu. Davor Domazet (u svojoj knizi "Hrvatska i veliko ratite") prikazuje vjeru grupe povjesniara da je ova prilika bila samo razraena urota da se Hrvatska uvue u rat. Ako se uzme u obzir koliina vojne opreme koja se nalazila u tim vojarnama, ta tvrdnja ispada sumnjiva. Tijekom eskalacija nasilja za ljeta 1991., JNA se otvoreno priklonila pobunjenim Srbima. Kao rezultat toga, Hrvatske snage, jo nerazvijene kao prava sila, blokirale su brojne vojarne JNA tako da vojne jedinice iz njih ne bi mogle nesmetano izai u neokupiranu Hrvatsku. Problem nedovoljnih snaga za Hrvatsku je vojsku znaio da su mnogi od onih koji su drali blokadu bili civili, ne vojnici - ukljuujui policiju, graansku zatitu i lokalne samooragnizirane doborovoljce.
Poetak rata u Hrvatskoj

Rat je dugo poinjao, napetosti su rasle od sredine 1990. to je omoguilo da 48

se pregovorima smanji opseg problema sa vojarnama. JNA i Hrvatsko vodstvo su se sloili o povlaenju nekih JNA vojarni zamjetno u mjestima daleko od fronte poput Pule i Rijeke (13. Korpus). Ovaj kompromis je bio kritiziran od dijelova Hrvatske vojske (zamjetno Martina pegelja) koji je tvrdio da Hrvatsko vodstvo doputa neprijatelju da se povue sa punom opremom, a sa ratom neizbjenim. Bitno je napomenuti da je nadolazei rat, kao i ranija nezavisnost Slovenije i oklijevanje ne-Srba da idu u rat za ciljeve Hrvatskih Srba, uzrokovao masovna dezerterstva radi kojih su JNA snage bile oslabljene. Radi toga, stacionarne vojarne su bile prve koje su patile i u 1991., ove su imale vie opreme nego ljudi da im upravljaju. Poetni potezi rata bili su napravljeni u Kolovozu u Istonoj Slavoniji, kod Bitke za Vukovar i u Dalmaciji. Eskalacija nasilja je rezultairala u tome da su vojnici na lokacijama preuzeli inicijativu i napali mnoge vojarne, protiv elja Hrvatske vlasti, koja je eljela nastaviti pregovore ak u vrijeme kada je skoro 1/3 Hrvatske bila ve okupirana od strane JNA i Srpskih pobunjenika. Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991. U tih est dana, 36 vojarni i skladita i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. 27. rujna, plan Bilogora je pokrenut, koji je zavrio zarobljavanjem Bjelovarske i Koprivnike vojarne. Neka skladita oruja su bila bombardirana od strane zranih snaga JNA nakon pada, ali su lokalno organizirane Hrvatske jedinice vrlo efektivne i brze u prebacivanju najvrijednije opreme na druge lokacije. Barem pet vojarni je bilo tako bombardirano.
Bitka za vojarne Zagreb i sredinja Hrvatska

Vojarna u Zagrebu - nazvana "Maral Tito" po Josipu Brozu Titu je bila jedna od najveih u Hrvatskoj. Bio je to regionalni centar 5. Vojnog Okruga (jednog od tri glavna zapovjednitva JNA) i 10. Korpusa (Zagreb), kao i manjih potpornih jedinica. Hrvati su oklijevali napasti vojarnu direktno, radi snage JNA i opasnosti od tete za glavni grad Hrvatske. Radi toga, borba nije bila intenzivna i uglavnom se vrtila oko povremenog pucanja iz grada na vojarnu i obratno. No, ipak vei sukob se dogodio prilikom izlaska kolone vojnih vozila i sedam tenkova kao pojaanje snagama JNA u Sloveniji . Graani Zagreba su pokuali sprijeiti izlazak. JNA je uperila svoje cijevi prema graanima i pucala, dok su graani bacali molotovljeve koktele nadajui se da e ih unititi. Otpor je pruala i postrojba tadanje 2. "A" brigade ZNG, tada 49

jo u sastavu MUP-a. U borbi je poginuo 32-godinji civil Raveno uvalo, prva rtva JNA u Zagrebu i dvojica vojnika, devet civila i dva pripadnika 2. "A" brigade ZNG su bili ranjeni. Primirje je postignuto i nije bilo daljnih borbi do potpisivanja zadnjeg primirja na kraju godine. Kao dio dogovora, JNA je evakuirala vojarnu kada je slubeno otila iz Hrvatske tijekom sijenja 1992. Vojarna Jastrebarsko je bila lokacija 4. Oklopne (Tenkovske) Brigade - jedne od najelitnijih oklopnih jedinica JNA. Ova je jedinica u skladu s dogovorom s hrvatskim vlastima napustila Jastrebarsko odnosei veinu opreme i oruja sa sobom. Vojarna u Samoboru se predala 7. listopada 1991. Vojarna Sisak i pripadajua skladita predala se 9. rujna 1991. JNA nakon viemjesene blokade od strane hrvatskih snaga i iscrpljujuih pregovora, naputa vojarnu u Dugom Selu 23. prosinca 1991. godine.
Sjeverna Hrvatska

Uz Zagreb, vojarna Varadin bila je najvea u Hrvatskoj - sjedite 32. Korpusa JNA i priloenih jedinica, ukljuujui 32. Oklopno-Mehaniziranu Brigadu (jednu od najelitnijih "A" brigada) i jednu topniku Pukovniju. Vojarna je blokirana u noi 13 na 14. rujna, te joj je odsjeena struja, voda i zalihe. Borbe su poele 15. rujna bombardiranjem zrakoplova JNA na uzletite Varadin. Kako se stanje pogoravalo, sve je vie vojnika dezertiralo iz vojarne i dolo je i do sukoba unutar same vojarne. Nakon toga su tenkovi i topnitvo iz vojarni upueni gaati civilne mete te su mnoge kue unitene i poele su ope borbe. Nakon tjedan dana sporadinih borbi, a da potedi svoje ljude, zapovjednik vojarne General Vladimir Trifunovi je predao garnizon 22. rujna. Ironino, to mu je zaradilo prijezir sa obje strane. Hrvatska ga je osudila u odsutnosti na 15 godina zatvora radi unitenja grada, dok ga je Srbija osudila na 11 godina radi izdaje . Dobitak iz vojarne je bio impresivan: 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protutenkovskih topova, 72 minobacaa od 120mm i druga teka oprema bili su zarobljeni. Tijekom borbi, 6 ljudi je poginulo (3 civila, 2 JNA vojnika i 1 Hrvatski vojnik) i 37 je ranjeno. Vie o samoj operativnoj situaciji kod akcija zauzimanja objekata JNA na varadinskom podruju proitajte u radu ZAUZIMANJE VOJARNI JNA U VARADINU I PREDAJA 32. VARADINSKOG KORPUSA JNA. autora Ivice Hrastovia Bjelovarska vojarna "Vojnovi" u samom gradu i objekti JNA u okolici 50

Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga. Vojarna je bio dom 265. oklopno-mehaniziranoj brigadi i bila je zarobljena 29. rujna kao dio operacije Bilogora. Jedan od asnika JNA, major Milan Tepi, odbio je predati jedno izolirano skladite (Barutana u selu Bedenik). Nakon krae borbe Tepi je naredio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladitu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, 29. rujna u 10 sati i 17 minuta, aktivirao je eksploziv i unitio skladite, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je naravno i sam poginuo, kao i 11 hrvatskih vojnika.. Zarobljavanje ostalih skladita je bio veliki uspjeh za Hrvatske snage, kako je zarobljna oprema ukljuivala 78 T-55 tenkova i 80 oklopnjaka. Detaljnije o ovoj operaciji moete saznati u radu Osvajanje vojarne JNA Boidar Adija u Bjelovaru 1991. godine, autora eljka Karaule Vojarna Krievci po imenu Kalnik garnizonska vojarna je udomljavala 411. mijeanu protuoklopnu artiljerijsku brigadu pod zapovjednitvom Jove Radosavljevia (kasarna) "Kalnik" (78 pripadnika). Osloboena je 17.9.1991. Dva hrvatska vojnika su ubijena i jedan ranjen dok su snage JNA iz jednog odvojenog municijskog skladita u irokom Brezju pokuavale doprijeti do vojarne, no prije nego se vojarna predala. Sve radnje koje je poduzelo elnitvo opine, policije, TO, Narodne zatite, i ostalih struktura vezanih uz obranu od preuzimanja vlasti 1990., doivjele su svoj vrhunac u rujanskim danima 1991. godine, prilikom oslobaanja vojnih objekata na teritoriju tadanje opine Krievci. Vojni objekti JNA u Krievcima bili su sljedei: Garnizonska vojarna (kasarna) "Kalnik", Dom JNA Krievci, skladite oruja i streljiva u umi iroko Brezje, Garnizonska vojna ekonomija ret, Kalvarija - izmjetajno zapovjedno (komandno) mjesto. Sama akcija oslobaanja zapoela je s potpunom blokadom vojnih objekata (osim Kalvarije) 14. rujna 1991. godine. Hrvatske snage koje su sudjelovale u oslobaanju inile su sljedee postrojbe: 1. satnija (eta) ZNG iz Krievaca (116 pripadnika) policijske snage iz 3. policijske postaje Krievci (109 pripadnika) Samostalni vod ZNG-a Nova Kapela (37 pripadnika) Izvidniko - diverzantski vod iz Siska (13 pripadnika) pripadnici odreda Narodne zatite iz Krievaca (158 pripadnika).

Sveukupno 433 pripadnika. U vojarni je sve do preustroja 2005 godine djelovala 15. brigada protuoklopna topniko-raketna brigada (15.POtrbr), 51

podstoerna postrojba po liniji zapovijedanja. Nakon preustroja krievaka vojarna je dana na raspolaganje gradu. Detaljnije o ovoj operaciji u izvornom znanstvenom radu mr.sc. ure kvorca, pukovnika HV u mirovini, povijesniara i aktera dogaaja Oslobaanje vojarne "Kalnik" i skladita oruja i streljiva u irokom Brezju Vojarna u Koprivnici je zarobljena 30. rujna kao dio operacije Bilogora. JNA zrakoplovi su ju bombardirali 5. listopada, pri emu je poginuo jedan vojnik. Virovitica je bila lokacija 288. mjeane protutenkovsko topnike brigade i bila je zarobljena 17. rujna. Jedan Hrvat je poginuo tijekom borbi. Vojarna akovec se predala mirno 17. rujna 1991.
Slavonija

Osjeke vojarne su uglavnom bile evakuirane dogovorom ba prije eskalacije rata, tijekom lipnja 1991. Poznata video snimka toga pokazuje kako jedan T55 tenk JNA gazi naputeni civilni automobil Zastava 750 crvene boje. Bitna iznimka evakuaciji je Poligon C baza, bitna toka napada JNA na grad, koja se odupirala i pomagala JNA snagama van grada u bombardiranju, dok nije zarobljena 17. rujna. akovo je bio lokacija 158. Mjeane Protutenkovske Artiljerijske Brigade, opremljena PT topovima i samohodnim PT raketnim vozilima. Vojarna je zarobljena, a poginulo je pet Hrvata (ukljuujui jednog civila). Zarobljeno je 54 PT topa od 100mm i 48 samohodnih PZO topova. Vukovarska vojarna je bila pod opsadom kroz 1991., dok je trajala Bitka za Vukovar. Nadjaani branitelji nisu imali dovoljno ljudi da ju zarobe, jer su bili napadnuti puno veim snagama izvan grada. JNA i Srpske snage su koristili osloboenje vojarne kao izliku za napad koji je unitio veinu grada i uzrokovao neke od najgorih stradanja tijekom rata. Ipak, jer je vojarna bila locirana u junom predgrau grada, bila je deblokirana vrlo rano u bitci, prije nego je poela prava opsada i veina unitenja i rtava. Vojarna u Vinkovcima uro Salaj je bila ukljuena u bombardiranju grada u lipnju 1991.
Istra i Dalmacija

Rijeka vojarna, kao i Vojni Pomorski Okrug u Puli su oboje evakuirani dogovorom prije rata. Rijeka je bila lokacija 13. Korpusa JNA, koji je 52

prebaen morem u Crnu Goru i kasnije e napasti junu Bosnu i Hercegovinu tijekom Rata u Bosni i Hercegovini 1992. Vojni Pomorski Okrug iz Pule bio je premjeten u Boku u Crnoj Gori, jedinu pravu Jugoslavensku vojnu luku poslije odcjelpljenja Hrvatske. Vojarna Zadar je bila evakuirana nakon nekoliko neuspjenih pregovora i stvarne opasnosti po civilno stanovnitvo zbog prijetnji JNA da e svim silama gaati Zadar ako ne prestane blokada vojarni. Jedinice iz vojarne su se premjestile van grada na oblinja pobunjenika podruja, odakle su okrenuli topove da gaaju grad sa boljih poloaja.
Lika i otoci

Gospi je bio estoko bojite tijekom rujna - grad pod tekim napadima izvana takoer. Istoni dio Gospia, Obradovi Varo je bila prvom crtom gospike obrane. "Oni su u Jasekovakoj ulici imali bunkere, svaka kua bila je bunker, na skoro svakom krovu bio je etniki snajperist." "Niti 20 metara prije ulaza u Jasekovaku ulicu, koja je poetak Obradovi Varoi, bili su etniki bunkeri". . Vojarna JNA "Stanko Opsenica" je ipak osvojena 18. rujna nakon trodnevnih borba. Oslobaanje te vojarne koju je dralo 70 oficira JNA, 200 vojnika i skupina etnika, znailo je prekretnicu u Domovinskom ratu u Gospiu, koji je bio pred padom. U oslobaanju je veliku ulogu odigrao hrvatski general Mirko Norac [10]. U vrijeme borba u rujnu i listopadu 1991. nije bilo mnotva civila, kako Hrvata tako ni Srba. Od gospikih Srba, oni Srbi koji se su odluili pridruiti etnikoj pobuni, ti su tri dana prije napada na Gospi veinom otili, ostavivi ak i stoku, raunajui da e se brzo vratiti. Otoci Lastovo i Vis su bili baze za pomorske jedinice JNA i su bile okupirane do primirja na kraju godine, kada ih je JNA oboje napustila. Pomorske jedinice Jugoslavenske mornarice pokuali su vojne akcije protiv Hrvatskih luka dalje na sjeveru, ali su bili odbijeni obalnim topnitvom, kao u pomorskoj bitci za Korulu.
Posljedice

U vrijeme poetka rata, Hrvatske su snage imale kronian nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi od jadnih 15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: ameriki M4 Shermani i sovjetski T-34 tenkovi), protiv skoro 2000 tenkova JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varadin su Hrvate opskrbili s vie od 53

140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, to je uznemirilo inae golemu prednost JNA. Zbog toga, Hrvatske je uspjela oformiti svoj prvi T-55 tenkovsku bojnu u listopadu, odlino ostvarenje za period od samo par tjedana. Zarobljeni tenkovi, topnitvo i protutenkovsko naoruanje pomogli su zaustaviti daljne JNA napade u Hrvatskoj.

54

Bitka za Vukovar 24.08. - 20.11.1991.

CILJ OPERACIJE

Cilj napada JNA na Vukovar je u samom poetku bilo osvajanje grada brzom akcijom. Kako grad nije pao, sredinom mjeseca rujna (nakon blokadi vojarni JNA u Hrvatskoj) pokrenuta je velika akcija koja je za cilj imala slamanje hrvatske obrane i cijepanje Hrvatske na tri dijela. Po procjeni veine vojnih strunjaka, inzistiranje na osvajanju samog grada, bila je pogubna odluka tadanjeg vrha JNA. S druge strane, cilj branitelja grada bila je obrana svojeg ognjita, svoje kue i svoje ulice te obrana oko 15000 civila koji su se u trenutku sukoba zatekli u gradu, od koji je bilo oko 3500 djece.
ISHOD OPERACIJE

Nakon tromjesenih borbi grad je pao i snage JNA su ga uspjele zauzeti. Opseg razaranja je bio ogroman. Ipak, unato padu grada, JNA je imala teke gubitke u okolopno - mehaniziranim sredstvima te u ljudstvu, a moral je pao na vrlo niske grane. S druge strane, branitelji Vukovara su pokazali kako je mogua uspjena borba protiv JNA i s malo oruja, te su tromjesenom koncentracijom postrojbi oko grada omoguili ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu. 55

POSTROJBE Hrvatska vojska

Moe se rei kako je u kolovozu, s poetkom borbi u Vukovaru, bilo oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varadin, NZ Vukovara, 4. bojna 3. "A" brigade ZNG, skupina 1 "A" brigade ZNG, te skupina HOS-a. Postupnim pritjecanjem oruja broj branitelja je narastao na oko 1800 do najvie 2000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojitu bilo najvie 6700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava takoer pred sam pad grada na cijelom bojitu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacaa. Dana 25.09. od pripadnika naoruanih postrojbi u Vukovaru oformljena je 204. brigada HV (u slubenim dokumentima HV vodi se kao 124. brigada HV).
Agresorska vojska

organizacijski JNA je odredila dvije operativne grupe za napade na istono slavonskom i baranjskom brojitu. OG " Sever " i OG " Jug " OG " Sever " 453.mbr ( Sremska Mitrovica ) bez 1. i 2. mb - 12. K 211. okbr ( Ni ), bez 3. okb - Niki korpus Gardijska mtbr ( Dedinje ), bez 1. okb - Samostalna Tenkovska eta iz 51. mbr ( Panevo ) - 24. K dijelovi 36. mbr ( Subotica ) - 12. K 16. artiljerijski puk ( Ruma ) - 12. K 18. mtbr ( Novi Sad ) - aktivna na borbama oko Borovog Naselja - 12. K 12 mbr ( Osijek ) - aktivna na borbama prema Osijeku - 17. K OG " Jug " 1. i 2. mb/453 mbr - 12. K 3. okb 211. okbr - Niki korpus 1. okb Gardijske mtbr - Samostalna Mehanizirana eta bez voda, 1. okb/1 gmbr ( Vodovac, Beograd ) - 1. K 1. okb/544. mtbr ( abac ) - 12. K Artiljerijski puk ( Kragujevac ) - 1. K 3. gmbr ( Poarevac ) - orjentirana prema Vinkovcima i Vukovaru - 1. K 56

2. gmbr ( Valjevo ) - aktivna na blokadi i zauzimanju Iloka - 1. K 252. okbr ( Kraljevo ) - aktivna na obrani, orjentirana prema Vinkovcima - 37- K 20. partizanski divizijun - 1. A 46. partizanski divizijun - 1. A Uz ove redovne sastave JNA, u obje grupe aktivne su i samostalne jedinice protuoklopne atriljerije, jedinice PVO, ininjerije, veze, ABKO i pozadinske jedinice. Njima svima prikljuene su i jedinice TO te raznorazne dobrovoljake jedinice. Popunjenost brigada JNA je na 70 - 75 %, uz vrenje smjena svakih 45 dana. Svim ovima jedinicama zapovjedaju: tab Vrhovne komande Komanda 1. armije tab TO Srbije Komande korpusa Lokalni zapovjednici dobrovoljakih paravojnih formacija

Zbirno gledano, agresorska strana u napadu na Vukovar raspolae sa: Jedinice JNA - redovne jedinice aktivnog i priuvnog sastava jedinice TO Dobrovoljake jedinice brz politike pripadnosti Dobrovoljake jedinice organizirane od strane politikih stranaka u Srbiji i pobunjenih Srba u Hrvatskoj Lokalne jedinice srpskog stanovnitva " Branioci ognjita " Od toga JNA djeluje sa Motoriziranim jedinicama Mehaniziranim jedinicama Oklopnim brigadama ili njihovim dijelovima Vie artiljerisjkih divizijuna od 105 do 155 mm 4 minobacake baterije od 120 mm Baterije VBR-ova Protuoklopni divizijuni 57

Protuzrakoplovni topovi u gaanju ciljeva na zemlji Veza Ininjerija to sve zajedno daje slijedee brojke: 30.000 vojnika stalnog sastava, oko 1.600 oklopnih borbenih vozila, 980 orua zemaljskog topnitva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima

GUBICI Hrvatska strana

Ukupan broj stradalih vojnika HV procjenjuje se na oko 2500, od ega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1000 je stradalo u borbama na irem podruju Vukovara. (Prema hrvatskim izvorima, objavljenim od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija 2006 godine, a koje su prikupili vukovarski branitelji, Hrvatska je izgubila 879 vojnika, dok je 777 ranjeno u samom gradu.) Oko 7000 osoba, civila i vojnika, zavrilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1000 civila, od ega 86 djece, od kojih je najmlae imalo 6 mjeseci. Ranjeno je 2500 osoba od ega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Agresorska strana

Ukupan broj stradalih vojnika JNA i pridruenih paravojski na irem podruju Vukovara procjenjuje se do 6 000 poginulih, do 15 000 ranjenih te izmeu 400 - 600 unitenih i onesposobljenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 unitenih zrakoplova i helikoptera. Brojke vjerojatno nisu vie, ali koliko je tono vojnika poginulo na irem prostoru oko Vukovara nije poznato nego se radi o procjeni napravljenoj s hrvatske strane. Gubitci JNA i paravojske u direktnim napadima na grad vjerojatno nisu vii od 2500. Srpski izvori navode najviu brojku od 1200 "vojnika i oficira". Obzirom na veliki nesrazmjer u brojkama, oito je kako ti podaci trebaju povijesnu analizu i ralambu. 58

Primjerice, prema pukovniku JNA, Aleksandru Jovanoviu, u knjizi " Poraz, Koreni poraza ", on navodi slijedee gubitke: 1. K - 142 poginula 12. K - 101 poginuli Jedinice TO i dobrovoljaca - 491 poginuli Samost. Gard. mot. br. - 162 poginula

Uz to navodi da je radnjenih bilo za oko 5 do 6 puta vie od poginulih. Meutim, u njegovoj raslambi nedostaju gubici 17. K, 24. K, 37. K, jedinica Nikog korpusa, jedinica Obrane Beograda, koje su sve sudjelovale u viemjesenim borbama oko Vukovara i nevjerovatno je onda da niti jedan od tih korpusa nema gubitaka.
TIJEK OPERACIJE Uvod u rat u Vukovaru: Sukob u Borovom Selu

U Borovo Selo su u travnju 1991. stigle prve poiljke oruja po sistemu "vojne linije". Uz oruje od sredine travnja u selo su stizale i manje skupine srbijanskih etnika pristalica i pripadnika Srpske radikalne stranke koji su dodatno zaotravali nacionalni sukob na tom podruju. Do kraja mjeseca lipnja, okolna sela nastanjena Srbima (Borovo Selo prvo, a zatim i Paetin, Bradin, Trpinja, Negoslavci, Vera, Bobota itd.) bila su blokirana i pretvorena u teroristike baze za napad na Vukovar. U noi 01./02.05.1991. dvije policijske ophodnje su se zaustavile na ulazu u Borovo Selo. Po nekim informacijama, trebale su skinuti srpsku zastavu izvjeenu na ulazu, kad je na njih otvorena vatra iz prvih neosvijetljenih kua. Dvojica lake ranjenih policajaca su pobjegli, a dvojica su zarobljena. Sljedei dan ujutro Veselin okoanin, voa SDS-a je prvo negirao incident, a zatim je rekao kako su policajci zarobljeni jer su pucali na Srbe civile. Po dogovoru policajci iz Vinkovaca krenuli su po zarobljene kolege. Odmah im su uli u selo na njih je otvorena vatra iz kua i s krovova. Imali su nekoliko mrtvih i ranjenih i pozvali su u pomo. Policija iz Osijeka je zaustavljena na barikadi, dok su policajci iz Vinkovaca uli u selo. Tada nastupa JNA iz Dalja te 7 oklopnjaka 12. proleterske mehanizirane brigade razdvaja sukobljene strane. Poginulo je 12 policajaca, a tijela nekih od njih bila su masakrirana. Nakon sukoba u Borovom Selu, kratkotrajnog rata u Sloveniji te pada Baranje, snage JNA su konano razmjetene za rat. 59

Poetak borbi za Vukovar

1. faza ( 24.08. - 01.10.1991. ) - 24.08.1991. Nad Vukovarom pojavila su se etiri aviona tipa "Super Galeb" od kojih su dva napala poloaje ZNG na silosu ergaj. Oborena su dva zrakoplova (JNA je priznala jedan) koji je pao izmeu Bradina i Marinaca. To je prvi zrakoplov sruen u Domovinskom ratu, a sruio ga je Luka Andrijani iz PAM-a. U posadi toga topa jo su bili Antun Bekevi, Zvonimir Hincak i Josip Jakobovi. - 25.08.1991. Jedno oklopno vozilo JNA nailo je na miniranu barikadu u gradu koja se nalazila na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima pobunjenih srpskih sastava iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar u kojem je napada po procjeni branitelja ostao bez nekoliko tenkova i transportera". Kolona okopnih vozila u jutarnjim satima zaustavljena je na Bogdanovakoj cesti , pri emu je ispod podvonjaka oteen tenk JNA. Na Sajmitu su branitelji unitili jedan, a onesposobili tri tenka, dok su dva kamiona JNA zapaljena. Zrakoplovi JNA napali su poloaje ZNG na silosu ergaj te kod Opatovca s 30 raketa zrakzemlja,dok su se artiljerijom prikljuili pobunjeni Srbi iz Borovog Sela, Bradina, Trpinje i vukovarskog naselja Petrove Gore (koje je bilo naseljeno uglavnom Srbima pa je od poetka bitke u rukama etnika). - 26.08.1991. u 2 sata u noi poeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiu Slon koji je trajao cijeli dan do 20h i zavrio je unitenim jednim tenkom i jednim BOV-om JNA. - 27.08.1991. na podruje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Opet u noi oko 1,30h ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiu Slon i prema Domu tehnike. JNA se je uspjela probiti kod Doma tehnike, ali je nakon viesatnih borbi ipak odbaena. Poginuo je Draen Luketi Draica. - 28.08.1991. iz smjera istoka iz Ovare prema Vuedolu su se smjestili tenkovi JNA i poeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 1991_11_18_1991_jastreb30.08.1991. kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu neto oruja koje je privatnim kanalima dolo iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao Mile Dedakovi Jastreb koji je poeo koordinirati punktove obrane koji su se ve iskazali u prvim bitkama. - 02.09.1991. ponovno poinju borbe na prilazima Vukovaru. Selo Berak je palo, uz protjerivanje stanovnitva. - 05.09.1991. biljei se do tada najei napad na Vukovar, kojem branitelji 60

odoljevaju. Nakon blokadi vojarni diljem Hrvatske, koje su poele 13.09.1991. JNA pokree napadnu operaciju irokih razmjera, s ciljem potpunog poraza HV. - 14.09.1991. u samom Vukovaru poela je najea napadna operacija JNA. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada kazetnim bombama od strane zrakoplovstva JNA. Tenkovi i pjeatvo krenuli su sa svojih poloaja izmeu Negoslavaca i Petrovaca prema Sajmitu. Proli su kroz minsko polje koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno to im je javila peta kolona, (vrlo ivahna u tom dijelu Vukovara gdje je ivjelo mijeano stanovnitvo) i uspjeli su prodrijeti do vojarne i spojiti se s etnicima u gradskom naselju Petrova Gora. Tako su spojena ta dva dijela Vukovara koji su JNA i etnici imali od poetka pod kontrolom. Drugi napad je iao na Borovo Naselje. Prvi smjer napada iao je kroz Trpinjsku cestu te zatim kroz Hercegovaku ulicu prema Slavonskoj ulici. Vremenski kasnije je krenuo drugi napad kroz samu Trpinjsku cestu. Krenula je kolona tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo vie od 30. Na tom punktu bila je skupina Marka Babia koji je sam unitio 5 tenkova, od ukupno 11 tenkova i 3 transportera koliko ih je ostalo na cesti. Tijekom noi u pokuaju izvlaenja uniten je i tenk za izvlaenje oklopa. Po procjeni branitelja, stradalo je barem 70 pjeaka. Ukupan broj unitenih tenkova toga dana je bio 17 i jedan avion. Tada je uniten i tenk ija se je fotografija mogla vidjeti u mnogim medijima: tenk s kupolom ija je cijev zabijena u zemlju. Onesposobljeni tenk su branitelji napunili ekplozivom i eksplozija je podigla kupolu i zabila ju u zemlju. - 15.09.1991. ujutro krenuli su etnici i JNA iz vojarne, osokoljeni jueranjim uspjenim prodorom. Nakon 6 i pol sati estoke uline borbe za svaku kuu i ienje ulica po Sajmitu, etnici i rezervisti su se povukli nazad u vojarnu, a dio snaga koji je provalio do Kuginog groblja povukao se u Petrovu Goru. Krenuli su i tenkovi po Trpinjskoj cesti gdje je Zadrina skupina unitila 3 tenka i 2 oklopna transportera. Taj dan su novinar HTV-a Nedad Haznadar i njegov snimatelj Dean Luki nainili snimke tih tenkova koji su se jo dimili i Trpinjska cesta je dobila naziv groblje tenkova. - 16.09.1991. napadi preko Trpinjske ceste su nastavljeni cijeli dan u valovima. Samo u prvom naletu uniteno je 8 tenkova, a neprijateljski gubici u rezervistima i etnicima bili su strani. Taj dan opet je pokuan prodor iz vojarne, ali nakon unitena 2 tenka i 1 transportera JNA se je povukla. Epilog trodnevnih estokih borbi u Vukovaru bio je: 30 unitenih tenkova i oklopnih vozila, jedan avion i oko 500 pjeaka. Zauzet je prostor od nekoliko 61

ulica oko etnikog naselja Petrova Gora, dok je ostali dio oko vojarne bio niija zemlja. Istovremeno, od sredine rujna na pravcu id-Vinkovci poelo je uvoenje glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije JNA, a potom i pridodane 252. oklopne brigade iz Kraljeva. Sredinom rujna 14. i 15.09.1991. JNA je uspjela odsjei Vinkovce od Vukovara radi ega je jako poraslo znaenje Bogdanovaca, preko kojih se je jedino mogla vriti opskrba Vukovara. -17.09.1991. bio je prvi jai tenkovsko - pjeaki napad na kukuruzni put i Bogdanovce koji je odbijen. Stradala su dva pripadnika ZNG - Damir okevi i Dubravko ori. - 18.09.1991. kada je na snagu trebalo stupiti primirje, dvije velike kolone tenkova krenule su Trpinjskom cestom iz Trpinje, a drugi dio njih iz smjera Bradina. Ovi drugi prodrli su na podruje zvano Trokut i izbili su na Bobotski kanal, na to su se branitelji morali povui sa silosa ergaj koji je bio vrlo vaan poloaj. Pokuan je proboj do Vukovara. Za pothvat je bilo angairan 2.vod 2.satnije 3.bojne 3.A brigade, satnija pjeatva i oklopni vod s 4 tenka (iz 108. brigade HV) i polusatnija specijalne policije (iz Slavonskog Broda). Ovaj pothvat je vodio zapovjednik specijalne policije Stipo Vukovi sa zamjenikom Mesudom abanoviem iz 3.A brigade. Skupina je preko Ceria pristigla u Bogdanovce u rano jutro 19. rujna. Ve istog dana u pokuaju proboja jedan tenk je uspio ui u Vukovar i grad je deblokiran na pravcu Nutar-MarinciBogdanovci. Braniteljima je dostavljena vojna oprema i hrana a i evakuiran je dio ranjenika iz bolnice. Nakon toga sedmodevnog plana za razbijanje Hrvatske JNA se nala u problemima. U borbama koje su trajale od 14. do 20.09. nastalo je uveno "groblje tenkova" na Trpinjskoj cesti, teritorijalni dobici (osvojen je silos ergaj i spojeno je naselje Petrova Gora s vojarnom JNA) plaeni su velikim gubitkom oklopa i pjeatva. Srbiji je odaziv na mobilizaciju oko 25%. Ljudi bjee iz vojvoanskih brigada, kragujevaka i loznika brigada su oslabljene masovnim dezertiranjem. Po navodima iz Jovievog dnevnika, jedino je uspjeno mobilizirana brigada iz Poarevca, dok je brigada iz Valjeva kompletno pobjegla. Sada u idu stoji kompletna tehnika Druge mehanizirane brigade, bez vojske. U tom razdoblju na strani Hrvata poginulo je 89 branitelja i civila. Koridor koji je spajao Vukovar s Vinkovcima, povjeren je 25.09.1991. 2. bojni 3. A brigade ZNG u neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. brigade". Toga dana je 1. satnija druge bojne 3. "A" gardijske brigade Daltoni dola u Bogdanovce pod zapovjednitvom Tomislava Pucelja. Tamo su se ve 62

nalazili pripadnici MUP-a iz Vinkovaca i upanje. Ostatak druge bojne 3. A brigade ZNG je 26. rujna pridodan 109. brigadi ZNG koja je nakon sporazumnog izvlaenja JNA iz vojarne u Vinkovcima dobila zadau voenja borbe u istonom dijelu opina Vinkovci i Vukovara, posebno obrane na crti Nijemci-Ilaa-Lovas. Dva dana kasnije tim se snagama prikljuila 122. brigada akovo. - 28.09.1991. su u Bogdanovce dola etrnaestorica pripadnika HOS-a pod zapovjednitvom Zdravka palja - Papundeka. Obzirom kako su snage JNA oito zaustavljene i plan sedmodnevnog odsijecanja Hrvatske nije uspio, dok su gubici u oklopu i pjeatvu pokazali kako napredovanje masom oklopa kroz ulice nije dobra ideja, uslijedila je promjena u zapovjednitvu JNA, kao i pregrupiranje i popunjavanje te nova strategija slamanja obrane u istonoj Slavoniji. Time je zavrena prva faza bitke za Vukovar. - JNA je preustrojila svoje snage, promijenila zapovjednitvo (doao je general-pukovnik ivota Pani) i podijelila ih u dvije operativne grupe: Sjever i Jug (ije je razgranienje bilo na rijeci Vuki) i poela nove operacije za okruenje i zauzimanje Vukovara. Paravojne postrojbe su integrirane u JNA jedinice, a rezervisti i novaci (esto Bonjaci ili Albanci) zamijenjeni su dragovoljcima iz Srbije gdje je god to bilo mogue. Isto tako, promijenila se taktika napada JNA pa se Vukovar umjesto direktnih oklopno pjeakih napada na grad, poeo polako odsijecati od ostatka Hrvatske uz ienje hrvatskih sela izmeu Bosuta i Dunava. - 29.09.1991. u Vukovar su stigle 4 haubice i 4 kamiona streljiva, zadnje ozbiljne koliine dovezenog oruja u grad. (to je bilo oruje iz osvojene vojare u Varadinu). - 30.09.1991. JNA je slubeno zapoela "Operaciju Vukovar". II. faza ( 01.10. - 10.11.1991. ) - 01.10.1991. oklopna brigada JNA zauzela je selo Petrovce koji se nisu ni branili jer nisu imali ime, nakon ega je napadnuta prometnica MarinciBogdanovci-Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca, JNA je uspostavila crtu pravcem Mirkovci-Marinci-Bradin blokiravi tako kukuruzni put pa je i selo Bogdanovci okrueno. Isti dan napadnuto je i selo Ceri sa 30 tenkova i otprilike toliko oklopnih transportera. Nakon to su unitena tri oklopnjaka, JNA se je povukla. Vukovar je obranjen krajnjim naporom. Sljedeih dva dana bitke, od 02. do 04.10. dre se najkrvavijim u bitci za Vukovar. - 02.10.1991. napadano je Sajmite: iz vojarne u Vukovaru izali su tenkovi i oklopna vozila njih ukupno 30 i oko 600 pjeaka: njih 3 ili 4 skrenulo je u ulicu Mladena Stojanovia, a njih 4 u Dalmatinsku. Cijelo jutro vodile su se 63

estoke borbe, unitena su 3 tenka i 1 oklopno vozilo, te oko 100 pjeaka. Neprijatelj je u napad uveo i specijalce iz Nia. Od branitelja poginuo je Tomica Sabo, a ranjeni su Boris Zebi i Vlado Fogec te kasnije u nastavku borbi Ivan Vukovi. Nakon to su branitelji unitili oklop, preostalo je pjeatvo koje se je posakrivalo po okolnim kuama, pa je svaku kuu trebalo istiti. Taj dan je neprijatelj u Vukovaru izgubio 30 tenkova i oklopnih transportera, ubijeno je 200 vojnika, a na grad je palo 11.000 granata. Napadnuti su i Bogdanovci. U noi je pljutala kia, a ujutro je JNA krenula s 10 tenkova i isto toliko oklopnih transportera. Unitena je prva osamdesetetvorka, nakon ega su pogoena jo dva transportera a jedna 84 je nagazila na minu. Jo jedan tenk je bio oteen i on je ostao stajati kod nogometnog igralita. U jednom od tenkova poginuo je i porunik JNA ime Vukovi. U popodnevnim satima JNA je opet napala i selo Ceri i to iz smjera Male Bosne, predgraa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli unititi jo 4 oklopnjaka, a nakon toga su se povukli u Nutar i Vinkovce. JNA je osvojila Ceri. - 03.10.1991. vode se teke borbe na prilazima Vinkovcima. JNA osvaja selo Karadievo. HV ima velike probleme s vojnom tehnikom. Oklopnomahanizirana eta od 7 tenkova T-55 i 11 BVP M80 iskrcana je bez municije za protutenkovske i protupjeadijske mitraljeze, bez raketa za BVP sa neobuenom posadom, koja je imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u Varadin, to je veina njih i pokuala danas ostavivi tenkove u umi u blizini akova". Isti dan napadnut je Nutar koji je u tom asu bio okruen iz tri smjera: istono je zauzeti Ceri, sjeverno poljoprivredno dobro Henrikovci i zauzeti Marinci, svjeverozapadno etniko uporite Bradin i Paetin, a zapadno zauzeto Ostrovo. U popodnevnim satima nakon topnike pripreme u napad je krenula 252. oklopna brigada iz smjera Marinaca, poduprta tenkovima iz Bradina i dobra Herikovci. U obrani nalazili su se malobrojni domai branitelji, dio pripadnika 2. bojne 3. brigade ZNG, pripadnici policije iz Vinkovaca i Varadina i manji broj pripadnika HOS-a. U obranu e se ukljuiti i "uti mravi" s Andrijom Mariem, protuoklopna skupina s Trpinjske ceste. Uskoro poinje borba na svim prilazima Nutru, no teite napada je iz smjera Marinaca i dobra Henrikovci. Neprijatelj e glavnom ulicom doi do centra sela s jednim tenkom i dva transportera. Nakon to je tenk pogoen, povukli su se i transporteri. Epilog borbi jesu dva unitena tenka i dva transportera, a JNA se je povukla. Taj dan napadano je i Borovo Naselje, jednim od najjaih napada do tada. JNA je krenula s 26 tenkova, 19 transportera i oko 750 vojnika. Na kraju dana imali su unitenih 17 tenkova, 9 transportera i veinu pjeaka. Napadnuti su i 64

Bogdanovci. JNA je krenula s jednom oklopnom bojnom i jednom pjeakom bojnom iz pravca Marinaca i Petrovaca. Razvila se estoka bitka. Uniteno je oko 10 tenkova i oklopnih transportera, a stradalo je oko 100 neprijateljskih vojnika. Samo arko Manjkas - Crvenkapa unitio je 4 tenka T - 55. Poginuli su i Stjepan Miji te Dominko Ceranac i jo nekoliko policajaca iz upanje i Vinkovaca. - 04.10.1991. pokuana je deblokada Vukovara i to tenkovsko-pjeakim napadom prema Marincima to je JNA zaustavila snanom topnikom vatrom s podruja Orolika, Negoslavaca i Mirkovaca. Pokuaj proboja nastavljen je i nou 4./5. listopada bez pomaka, kao i u toku dana s istim rezultatima. - 05.10.1991. nastavljeni su pokuaji 109. brigade HV koja je uspjela na no na 06.10 staviti cijeli Nutar pod kontrolu meutim za nastavak prema Marincima nije imala snage uz jaku topniku vatru JNA po hrvatskim snagama. - 06.10.1991. iz Vukovara je u pomo Bogdanovcima dola skupina Vinkovana pod zapovjednitvom Franje Petrovia. Do djelominog povlaenja JNA ipak je dolo na veer 07.10.1991. izvlaenjem tenkova M84 s crte Zidine - Nutar u pravcu sela Petrovci, pa put Marinci - Bogdanovci - Vukovar vie nije bio pod izravnim nadzorom 252 oklopne brigade JNA. - 08.10.1991. u jutarnjim satima nastavljeni su pokuaji prema Marincima. - 09.10.1991. u popodnevnim satima nakon priprema za proboj (za to je dovedena jo jedna bojna 3. A brigade ZNG) i usprkos oekivanjima zapovjednika Operativne zone Osijek deblokada Vukovara nije napravljena. - 10.10.1991. poeo je najjai napada na Vukovar s juga. Obrambeni punkt na krianju ulica Ognjena Price i Otokara Kerovanija je probijen i tenkovi su uli duboko u Preradovievu ulicu, a s njima i grupa nikih specijalaca i etnika koji su se tijekom noi probili skoro do taba. Otkriveni su u dvoritu Vupikove Kapljice i eliminirani. Gubici na obje strane bili su veliki, ali je napad ipak odbaen i vraeni su izgubljeni punktovi. Ponovni pokuaj deblokade odreen je za no 10./11.10.1991. Taj pokuaj nije uspio, djelomino radi nediscipline kod dijela postrojbi HV iako je prethodnica HV i MUP-a dola do Marinaca i izvjestila o tome kako su tenkovi i pjeadija napustili Marince. (dodatak 0030). U meuvremenu je u Ivankovo stigao i konvoj Crvenog kria, a osiguran mu je put do Nutra na putu za Vukovar. Taj konvoj je u Vukovar trebao stii 11.10. ali ga je JNA vraala dva puta. - 13.10.1991. ponovno je bezuspjeno pokuana deblokada Vukovara. Pokuaj je prekinut oko 13h radi prolaska konvoja Crvenog kria koji je trebao izvui ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomo u hrani i lijekovima. Nakon dvodnevnog maltretiranja u vojarni u Vukovaru gdje je bio smjeten, konvoj se neobavljenog posla vratio natrag u akovo. 65

Istovremeno, JNA je nastavila s ienjem hrvatskih sela izmeu Bosuta i Dunava s vrhuncem - protjerivanjem stanovnitva Iloka 14.10.1991. za koju svrhu je pod kontrolom promatrake misije EZ uinjen i poseban sporazum kojim se prognanici "odriu" svoje imovine u korist RSK. - Od 15.10.1991. Vukovar je u potpunom okruenju. Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se je uglavnom svela na povremene topnike udare. Nastavljeni su energini napadi JNA na Vukovar i Borovo Naselje. JNA je uspjela probiti crtu obrane na podruju Mitnice, junom dijelu naselja Luac, ulici Sajmite i Trpinjskoj cesti. Probijanjem ovih obrambenih poloaja napadau je preostalo samo jo nekoliko stotina metara da sa pjeadijom uu sam centar grada i Borovo naselje te se stoga vode estoke uline borbe, koje mu to trenutno onemoguuju. Crtu obrane na Lucu probila je 51. mehanizirana brigada JNA s tenkovskom etom i veim brojem pjeaka s osnovnom zadaom presjecanja komunikacije izmeu Vukovara i Borova Naselja, "to je branitelj sprijeio". (iz Davor Marijan Bitka za Vukovar). Opet opi napad na grad. Svi poloaji, Mitnica, Sajmite, Luac, Budak, Borovo Naselje s Trpinjskom cestom tueni su artiljerijski, tenkovski, minobacaki i raketirani iz aviona. Neprijatelj je krenuo najjaim napadom na Luac i Budak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prelo je nekih 15 tenkova, 4 transportera i oko 1000 pjeaka iz smjera silosa ergaj prema Vinogradskoj ulici. Obzirom kako na poloaju nije bilo dovoljno antitenkovskog oruja pozvan je vod Turbo a doao je i Blago Zadro. U asu kad je Zadro htio pretrati prugu, pokosio ga je rafal iz strojnice Turbo vod je poeo unitavati tenkove na poetku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog kanala i probali su tuda proi. Ukljuila se i vukovarska artiljerija: 4 haubice i minobacai. Negdje oko 17 sati pjeatvo se je povuklo natrag prema ergaju, a s njime i tenkovi. Uniteno je najmanje 2 tenka i oklopni transporter. Nakon ienja Vinogradske, branitelji su nali jedan broj masakriranih civila koji su bili skriveni po podrumima. Izgleda kako su u tom napadu sudjelovali i Arkanovci. Uveer branitelji su prilikom ienja pronali i dva upotrebljiva tenka te omanje skladite oruja s nekih 120 zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od zarobljenih dva tenka T - 55 je formirana je samostalna oklopna postrojba: Jedan tenk je djelovao, dok je drugi uvan kako bi posluio za rezervne dijelove. - 18.10.1991. Popustili su punktovi na Sajmitu, a 19.10.1991. konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro u 6,30 pravcem Vinkovci Nutar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice. - 21.10.1991. pokuan je pjeako - tenkovski prodor u Vukovar s pravca 66

Mitnice koji je odbaen. - 22.10.1991. crta obrane hrvatskih snaga na podruju operativne zone Osijek je Koritna- Mrzovi - Ivankovo - Jarmina - Vinkovci - Nutar - Privlaka Otok - Komletinci - Nijemci Lipovac. - 23.10.1991. ponovno teak dan za branitelje Vukovara. Bolnica je pogoena s s oko 40 raketa, od ega je zapaljena. - 24. 10.1991. angairan je samostalni zrakoplovni vod Osijek koji je nonim letovima desantirao nuan materijal u Vukovar. - 25.10.1991. JNA je ula u Tordince nakon to je izgubila 6 tenkova. - 29.10.1991. izveden je jak napad JNA na Bogdanovce iz pravca Marinaca, Petrovaca i dijelova Vukovara, ali je odbaen. - 01.11.1991. ponovno jak napad na Bogdanovce s 15 tenkova. Unitena su dva tenka nakon ega se je JNA povukla. - 02.11.1991. HV je izvela napad na Ceri koji nije uspio. Istog dana Vukovar je nakon jake topnike pripreme napadnut oklopnitvom i pjeatvom. U borbama na Lucu djelovao je i zarobljeni tenk; obzirom kako su neprijateljski tenkovi napredovali po podruju koje je potpuno otvoreno (pjeara) tenkisti su imali lijepo vidljive mete. Uniteno je 14 oklopnjaka. Neprovjerena informacija je da je ba u jednom od tih tenkova poginuo i general major Mladen Brati, zapovjednik Operativne grupe Sjever. U tim borbama palo je naselje Luac i na taj nain je direktno ugroeno Priljevo i komunikacija Vukovar - Borovo Naselje te silos na Dunavu. Novi punktovi obrane bili su u kafiu London i 2-3 kue uz njega te s druge strane raskra u Drvoprometu. Ti su punktovi izdrali do 13.11.1991. Zakomplicirala se i obrana Bogdanovaca koji se sad naao u kompletnom okruenju jer je izgubio vezu s Vukovarom. Isti dan, 02.11.1991. napadnuti su i Bogdanovci ija je obrana odbila napad. Nekoliko dana nakon pada Luca Bogdanovce su poeli napadati i Arkanovci, ali su i ti napadi odbijeni. - 03.11.1991. JNA je izvela amfibijski napad i iskrcavanje u Vukovar s podruja Srbije kako bi se povezala sa snagama Arkanovaca i JNA koje su prodrle na Luac. - 06.11.1991. vode se teke borbe na prilazima Vukovaru, a branitelji imaju sve manje streljiva i protuoklopnih sredstava. Na poziv iz Vukovara topniki je tueno podruje grada iz kojeg je JNA djelovala, naselje Petrova Gora, Sajmite, krianje Trpinjske ceste i Lipovakog puta, kao i po Vuedolu. 1991_00_00_vukovar- 07.-08.11.1991. napadi na Vukovar vode se nesmanjenom estinom. JNA je ula u samo sredite grada, u naselja Boko Buha, Cvjetno Naselje i cijeli Luac. - 09.11.1991. oekujui napad JNA radi presijecanja prometnice Vinkovci akovo, isplaniran je i izveden napad HV na Karadievo radi zauzimanja 67

mjesta i utvrivanja za obranu, koji nije uspio. - 10.11.1991. napad JNA iz pravca Luca s ciljem zauzimanja nadvonjaka prema centru Vukovara, radi spajanja s postrojbama koje su napadale du Trpinjske ceste, to je bio uvod u zavrne borbe za grad. Isti dan napadnuti su i zauzeti Bogdanovci, nakon to su tjednima odolijevali napadima JNA i paravojske. Zavrna djelovanja - 12.11.1991. poeo je posljednji, etvrti organizirani pokuaj deblokade Vukovara . Napad na protivnika uvrenog na crti Ceri - Henrikovci Marinci i po dubini Bogdanovci, poeo je u veernjim satima. Slabost angairanih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojinici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokuaj u poetku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz Nutra prema s. Marinci pod vrlo tekim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloivo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj, s time da se 105. br. HV nije ni javila, a i pored nje potrebna je najmanje jo jedna brigada. (iz Davor Marijan - Bitka za Vukovar). Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar - Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pjeakih borbi, cesta jo nije pala. - 13.11.1991. 6 tenkova se konano probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo branitelje sa silosa dolje. Tada je konano pala komunikacija Vukovar Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod eljeznike postaje, a drugi u stambenoj zgradi prvoj poslije nadvonjaka. Toga dana dio ljudi, zapovjednika Borovog Naselja, odlazi u proboj prema Vinkovcima. Tada su krenuli i tenkovi i pjeadija (uglavnom paravojska) s Orlovae na Trpinjsku cestu. Na punkt irine 200 metara krenulo je 18 tenkova T - 84 i 22 oklopna transportera. Branitelji, nakon to su unitili 5 tenkova i oklopnih transportera, vie nisu imali protuoklopnog oruja pa su se povukli u Liku ulicu. - 14.11.1991. JNA je uspjela u potpunosti presjei prometnicu izmeu Borova Naselja i Vukovara. - 15.11.1991. u ranim jutarnjim satima poinje snana artiljerijska priprema za odluujui napad neprijatelja. Obje OG nepirjatelja djeluju zajedno, OG " SEVER " pod zapovjedanjem general - majora Andrije Biorevia, OG "JUG ", pod zapovjedanjem pukovnika Mile Mrkia. 68

Na irem bojitu oko Vukovara, Proleterska gardijska mehanizirana divizija je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topniku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apevce i Podgrae. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pripadnici 131. brigade HV sruili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogunosti napada iz BiH. - 16.11.1991. pali su Nijemci. - 17.11.1991. Vukovar su napustili ljudi s Mladim Jastrebom Brankom Borkoviem. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proi kroz protivniki raspored nastavile su s dolaskom nou 17. i 18. studenog. U Borovom Naselju 18.11.1991. jo se branio Crni put koji vodi do alatnice kombinata Borovo. - 19.11.1991. JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smjeteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Grupe branitelja su pokuavale proboj ili su se predale 20.11.1991. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja. Nakon pada grada JNA i paravojnici nainili su mnoga ubojstva i ratne zloine. Srbi koji su se u sklonitima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali oslobodiocima u naruje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i openito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom podruju grada Vukovara ljudi streljani, a najvei organizirani i masovni zloin desio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovari. Obzirom kako s podruja istone Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas jo nije naeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.
Zakljuci i iskustva

Dugotrajna obrana Vukovara s vojnog gledita teko je razumljiva i shvatljiva. Grad je strateki bio gotovo nebranjiv: doslovno okruen srpskim selima s jedne strane i naslonjen na samu Srbiju s druge strane. Iako je grad u konanici pao, gubitak samog grada strateki nije toliko puno znaio za RH, dok su za JNA gubitci u ljudstvu i tehnici, kao i kanjenje s operacijama prema ostalim djelovima Hrvatske bili strateki nenadoknadivi. Hrvatska je na poetku bitke za Vukovar imala manje od 20 pjeakih brigada, dok je na kraju bitke taj broj narasao na 60. S druge strane, 2 oklopne i 6 mehaniziranih brigada JNA nakon bitke za Vukovar bile su u ozbiljnom manjku s orujem, a naroito s ljudstvom jer je opozicija mobilizaciji u Srbiji sve vie rasla, obzirom na broj mrtvih koji su se vraali iz Hrvatske. 69

Hrvatska oruana sila u nastajanju predstavljala je mjeavinu Narodne zatite, pripadnika policije, Teritorijalne obrane i prebjega iz JNA, te dragovoljaca najblie doktrini naoruanog naroda koju je promovirala sama JNA. Postrojbe HV bile su slabo naoruane ak i pjeakim orujem, a da o protuoklopnim sredstvima te artiljerijskom oruju ne govorimo. Nakon pada vojarni JNA i pribavljanja tehnike, ljudstvo je bilo nedoraslo njihovoj upotrebi, nedovoljno ili potpuno nespremno za koritenje tog oruja. Hrvatske snage su pokazale mnogo veu sposobnost u obrani nego u napadima, a nakon 01.10.1991 g. klju za spas Vukovara bile su napadne operacije. Snage HV i policije, unato visokom moralu i elji, nisu bile kvalitativno ni kvantitativno sposobne probiti se kroz podruje koje su nadzirali dijelovi najmanje etiriju mehaniziranih i dviju oklopnih brigada JNA. (iz Davor Marijan, Bitka za Vukovar).
Analiza iskustva agresora

S druge strane, postrojbe JNA u to vrijeme sastavljene od mobiliziranih Srba, Albanaca i Muslimana nisu bile dovoljno motivirane za pjeaku borbu. Srbima nije bilo jasno zato se bore (za Jugoslaviju, za Srbiju ili neto tree), vodstvo je bilo jadno, a dezertiranja esta. Neto su motiviranije bile paravojne postrojbe, Arkanovci, etnike jedinice i druge dragovoljake postrojbe sastavljene od tvrdih nacionalista i lokalnih pobunjenih Srba. Meutim, one su esto bile nedisciplinirane, sastavljene od brutalnih i pijanih pojedinaca, a najmotiviranije su bile za maltretiranje kako vlastitih pripadnika, tako i mobiliziranih pripadnika JNA, dok su najveu "vrijednost" pokazivale kao pljakake, osvetoljubive i ubilake bande koje su dole najvie do izraaja nakon pada grada. Vojno - strateki, Vukovar bi se mogao usporediti, u odreenom dijelu, sa Staljingradom i ondanjoj taktikoj situaciji ogromne vojne moi Wermachta protiv bitno slabije naoruanih i manje brojnih branitelja tog grada. Krucijalna pogreka zapovjednitva Wermachta, bila je u odluci da se grad u prvom redu masovno bombardira, ime bi se ljudi u gradu doveli u krajnje nepovoljan poloaj i na kraju predali pjeakim postrojbama. Meutim, artiljerijsko i zrakoplovno djelovanje po Staljingradu stvorilo je od grada idealan prostor za obranu iz poruenih objekata ( inae, izuzetno vrsto zidanih ). Gradske i prigradske komunikacije su bile blokirane ruevinama, tako da oklopne divizije Wermachta nisu mogle djelovati unutar grada. Prepreke su odlino posluile braniteljima koji su vrlo brzo organizirali sekundarne komunikacije kroz ruevine, kanalizacijski sustav i podrume 70

objekata, s prednou poznavanja grada. Do izraaja dolaze snajperisti i manje diverzantske grupe, to u potpunosti umanjuje znaenje brojnosti i tehnike opremljenosti. Slino se dogodilo i s Vukovarom. Da bi, vjerovatno izbjegli gubitke u pjeakim postrojbama, zapovjednitvo JNA se odluilo za ponavljanje greke general - pukovnika Friedricha Wilhelma Ernesta Paulusa, koji je vodio napad na Staljingrad, te se odluili za njegovu taktiku. Vietjedno bombardiranje baroknog grada Vukovara, stvorilo je dobar temelj za obranu malobrojnih branitelja u odnosu na broj napadnih snaga JNA. Uz to, uporaba tenkova na nain na koji ih je uporabljavala JNA je bila u najmanju ruku udna. Uope nije iskoriten potencijal tenkovskih jedinica, koje, umjesto da su pokretne, dre se kao stacionarne artiljerijske jedinice za granatiranje, a u onom dijelu gdje dolazi do pokreta, tenkovi se kreu jedan za drugim u gustom rasporedu kroz uske prolaze, to omoguava nesmetano unitavanje od strane branitelja. Sama ogranienost protuoklopnih sredstava kojima su branitelji Vukovara raspolagali, spasila je dobar dio, kako tenkova, tako i drugih motorizirano - oklopnih sredstava agresora.

Bljesak 01.05. - 03.05.1995.

71

BOJITE

Zapadnoslavonsko bojite
CILJ OPERACIJE

Razbiti snage neprijatelja na prostoru zapadne Slavonije, osloboditi zapadnu Slavoniju i otvoriti autoput Zagreb - Lipovac, izbiti na rijeku Savu i prijei u obranu, razbiti, eventualno, zaostale neprijateljske skupine.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je 600 km 2 do tada okupiranog prostora RH (od rijeke Save do Pakraca i izmeu Nove Gradike i Novske).
POSTROJBE Hrvatska strana

Zborno podruje Bjelovar (zapovijednik: general bojnik Luka Danko). Smjer istok Nova Gradika - Okuani (2/3 gbr sa oklopno mehaniziranom satnijom 105. br, 81. gb, 80. gb, 4./5. gbr, 1./123. br, 1./16. trbr, VLR (2 kom), 18. td, 2./15. PO trbr, 1./1. b PZO (57/2 mm), 4./202. trbr PZO), Smjer zapad Novska - Okuani (1./3. gbr, oms/3. gbr, trd/3. gbr, 2./1. gbr, 1./125. dp, vod H 105 mm 123. br, b. T-76 mm ZIS 123. br, 13. PO trd, 2./1. s b PZO 57/2 mm, b. PZO 40 mm/202. trbr PZO, b. H 155 mm iz 16. trbr) i Smjer Sjever Pakrac - Bijele Stijene (52. dp, 105. br, b. T-76 mm ZIS, SP MUP-a) te Smjer Novska - Jasenocac (125. dp (-1)). Ukupno po svim smjerovima napada HV je bilo angairano: 20.000 pripadnika HV i SP MUP-a, 34 tenka, 4 BVP-a, 45 topnikih orua, 10 bitnica MB-120 mm, ostalo naoruanje (MB-82 mm, te POS).
Agresor

18. Korpus (3 pjeake lake brigade (Pakrac, Rai, Okuani), 2 odreda, 1 bojna za intervenciju (Ivanovac), 1 tenkovska satnija (St. Gradika), 1 mjeoviti topniki puk (St. Gradika), 1 logistika baza (St. Gradika) i 72

ojaanje 1. Krajiki korpus (vojske republike srpske) 1. bojna (Jasenovac), 2 satnije SP MUP-a RS (autoput), 1 bitnica haubica 155 mm (Brestovaa, BiH), 4 topa 130 mm (Drakseni, BiH). Broj neprijateljskih vojnika: aktivni (778), ronika (283), priuva (3709), ukupno 4770, tenkova (9), oklopnih transportera (3), haubica 105 mm (10), minobacaa 120 (15), B-1 (6), ZIS (6), T-12 (12).
GUBICI Hrvatska strana

Poginulo 47 pripadnika, a ranjeno: tee 39 i lake 136 pripadnika i uniten 1 zrakoplov.


Agresor

Poginulih 400 neprijateljskih vojnika, ranjenih 500 i zarobljenih 1 000 neprijateljskih vojnika.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Napadnut je juni i sredinji dio zapadno Slavonske enklave "RSK" snagama sastavljenim od dijelova etiri profesionalne brigade te niza specijalnih, priuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. Neposredna dogaanja uoi operacije: 21.4.1995. Srbi su zatvorili autoput Novska - Nova Gradika; 28.4.1995. Incident na benzinskoj pumpi Nova Gradika, 29.4.1995. Ponovno zatvaranje autoputa, 29. i 30.4.1995. Propadaju svi pregovori o ponovnom otvaranju autoputa. Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okuanima s pomonim smjerovima na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradike, takoer prema Okuanima, s pomonim smjerom prema Staroj Gradiki. Nastupima prema Okuanima, koji su ili autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjei enklava i rasjei te potom razbiti glavne snage neprijatelja, doim su pomone snage imale zadau da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradike sprijee eventualnu intervenciju SVK te zaposjednu dravnu granicu.

73

Zadae HV i MUP RH

Smjer istok Nova gradika - Okuani 2/3. gbr sa oms 105. br. HV imala je zadau napad sjeverno od autoputa. Postrojba je tijekom noi dovedena na smjer agovina - Burdakovo Brdo Okuani. Prvi dan napada sudjelovala je u napadu s 81. gb i 1/121. dp. Drugi dan napada do 12.00 sati izbila je ispred Okuana. U 13.20 sati, ulazi u Okuane i zadaa ienja i preuzimanja grada zavrava do 16.00 sati. 81. gardijska bojna imala je zadau napad sjeverno od autoputa. Prvi dan napadala je smjerom selo agovina - G. Bogievci - Okuani. Zadaa je bila sa sjeverne strane sudjelovati u oslobaanju Okuana. Prvog dana dostigli su crtu: selo Smrti - selo Ratkovac - Dabrovaki Put. Drugi dan napada nastavljen je napad u smjeru sela Cage i Okuana. Trei dan napada razmjeta se u irem prostoru Okuana. etvrti dan napada sudjeluje u razbijanju zaostalih skupina neprijatelja. Peti dan napada izvlai se u Viroviticu. 4/5 gbr i OMS, 121. dp i 105. br imali su zadau napad juno od autoputa. Prvi dan napada smjer selo Gorica - Okuani. Poetne rezultate je postigla 4/5 gbr i OMS, ovladali su selo Goricu i pribliili se selu D. Bogievci. Drugi dan napada 5. gbr je zauzela selo D. Bogievce i usmjerila je napad ka Staroj Gradici, gdje se u popodnevnim satima spaja s 80. gb. Trei dan napada 80. gb se izvlai, a preuzima crtu 121. dp. 1/123. br imala je zadau organizirati obranu u podruju sela Makovac - sela Davor i sprijeiti mogunost eventualne intervencije preko rijeke Save iz susjedne drave. Smjer zapad Novska - Okuani Ovdje je djelovala 1/3. gbr sa oklopnitvom 3. gbr. Cilj je bio probiti crtu obrane i tijekom dana izbiti na kanal Slobotina. 2/1. gbr napada sjeverno od autoputa i ovladava selom Rai. 1/125. dp (-1) napada smjerom selo Paklenica - selo Voarica - selo Jazavica. 125. dp (-1) napada smjerom Novska - Jasenovac. U 15.00 sati osloboen je Jasenovac. Osigurava bok 1/3. gbr i sprjeava protunapad neprijatelja iz sela Mlaka. Smjer sjever Pakrac - Bijele stijene 105. br HV angairana je u aktivnoj obrani sela Krike - sela Subocka. 52. dp preuzela je dranje crte Lipik - Pakrac - selo Kusonje.

74

Izvoenje bojnih djelovanja

Prvi dan (1.5.1995.) spajanje snaga SP MUP-a iz smjera Novske i iz smjera Nove Gradike i juno od sela Bijele Stijene. Oklopnitvo je iz smjera Novske dolo do sela Vrbovljani (ispred Okuana). Oklopnitvo iz smjera Nove Gradike se takoer pribliilo Okuanima. Pod nadzorom HV je i put od Stare Gradike do Okuana. Osloboen je Jasenovac. Napad je uspio preko svih oekivanja. Hrvatske su snage dole nadomak Okuana i ule u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. U enklavi se branio 18. korpus SVK sastava tri lake brigade (s etvrtom na desnoj obali Save), jaine oko 4.000 vojnika, ali je pruio mlitav i neorganizirani otpor i poeo se u rasulu povlaiti u Bosnu i Hercegovinu preko mosta kod Stare Gradike. Prvog dana u Bosnu i Hercegovinu je preao i zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bjealo je i srpsko stanovnitvo, kojih 18.000 ljudi. Drugi dan (2.5.1995.) osloboeni su Okuani (13.20 sati). Postrojbe HV izbile su na rijeku Savu kod Stare Gradike. Okrueni dijelovi 18. K kod sela Trnakovac prisiljeni su na predaju. Zaposjednuti su Okuani i svaki otpor u junom i sredinjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomijeane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu i Hercegovinu. Trei dan (3.5.1995.) okrueni dijelovi neprijateljskih postrojbi postupno su se prisiljavali na predaju 3., 4. i 5.5.1995. (Psunj, selo Omanovac, itd.). Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na podruju koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedea dva dana. Dana 4. svibnja poslije podne HV u to podruje desantiraju jednu ojaanu pjeaku satniju, nakon ega je uslijedio topniki i pjeaki napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi poeli predavati. HV se prema civilnom puanstvu u osloboenoj enklavi ponaala korektno. Prometnica Okuani - Stara Gradika, koja je izvodila u Bosnu i Hercegovinu, ostavljena je slobodnom kako bi se omoguilo povlaenje srpskih snaga i naroda koji je bjeao; odgaanje ulaska u Okuane ve prvog dana operacije takoer je bilo u funkciji ostavljanja izlaza. 75

U kaosu na prilazima mostu u Staroj Gradici dolo je do otvaranja vatre na kolone u bijegu te je bilo civilnih rtava. UNCRO i meunarodni promatrai paualno su i vie po inerciji optuili Hrvate za pljake i zloine, ali su nakon nekoliko dana ove optube uz isprike povukli.
ZAKLJUAK

Srpska katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka. HV je operaciju pripravila na vrijeme i pomnije nego ranije operacije. Izabrani su pogodni smjerovi i promiljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se teite djelovanja stavi na juni i sredinji dio enklave, ime su srpske snage na sjeveru ostale odsjeene i dovedene u bezizlazni poloaj. U cijelom ratu to je bilo prvi put da se napad ne izvodi frontalnim napadom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji postii prodorima na izabranim smjerovima. To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omoguilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male rtve. U operaciji su prvi put koriteni i masivniji udari zrakoplovstva, ime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju vidova vojske. Na vanjskopolitikom planu Hrvatska je operaciju takoer dobro pripravila. Meunarodna zajednica, obavijetena o hrvatskim namjerama, preutno je prihvatila situaciju. Srbi su pokazali da nisu dorasli svojem cilju stvaranja vlastite drave. Odvojena od Hrvatske, zapadnoslavonska srpska enklava (povrine oko 500 km2) nije se mogla odrati ni gospodarski ni vojno. Tijekom rata prostor se praznio pa ga je osim prognanog hrvatskog naputalo i srpsko stanovnitvo. ini se da ni vlasti RSK nisu odvie marile za ovaj prostor, smatrajui ga razmjerno nebitnim. Brzi poraz 18. korpusa pokazao je sve slabosti srpskog sustava obrane. Iako su postojali jasni nagovjetaji da e doi do napada i iako je zapadnoslavonska enklava bila logian cilj, obrambene priprave bile su manjkave, a i sam poetak napada potpuno je iznenadio srpsko zapovjednitvo. Zapovjednik SVK general eleketi ranije je bio zapovjednik 18. korpusa, a i 1991. godine sa svojom se tenkovskom postrojbom JNA borio u zapadnoj Slavoniji pa je morao poznavati teren, ali nije uinio gotovo nita da se obrana vre organizira. Sastavi su bili demoralizirani i im bi vidjeli da su im ugroene porodice ostavljali su poloaje i hrlili da svoje blinje izvedu iz ratne zone. Zapovijedanje je potpuno zakazalo, kako pokazuje i sraman bijeg zapovjednika korpusa. Martieva odluka da raketira 76

Zagreb, donesena u skladu s problematinom idejom da se Hrvatsku odvraa realnom prijetnjom napada na objekte infrastrukture i masovnom odmazdom, bila je nerazumna i posve kontraproduktivna te je pokazala da srpsko vodstvo nije kadro strategijski razmiljati. Na desnoj obali Save nisu zamijeeni nikakvi pokreti koji bi pokazali makar simbolinu spremnost VRS da pomogne; nije djelovalo ni topnitvo VRS koje je u dometu imalo hrvatske glavne snage u njihovom nastupu autocestom prema Okuanima. Vlasti u Srbiji takoer su indiferentno gledale na sudbinu enklave to svjedoi i podatak da je 1. svibnja predveernji dnevnik srbijanske televizije vijest o napadu objavio tek u 18. minuti. Miloevi je osudio napad, ali i raketiranje Zagreba.
ANALIZA PORAZA SRPSKIH SNAGA - dodatak

" Osvrt na operaciju Bljesak u dokumentima Republike Srpske Krajine " IVAN BRIGOVI Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, Republika Hrvatska " Izvjetaj o uzrocima i padu zapadne Slavonije ", sainjen od strane posebno ustrojene " Komisije za utvrivanje uzroka i naina pada zapadne Slavonije ", formirane od strane politkog i vojnog vrha pobunjenih Srba u RSK

Borbe za Kupres 1992.


Sve informacije vezane za dogaaje iz travnja 1992., mogu se pronai u monografiji DAVORA MARIJANA, Borbe za Kupres u travnju 1992.

77

agalj 07. - 26.06.1992.

CILJ OPERACIJE

Oslobaanje doline rijeke Neretve sve do Mostara.


OSLOBOENI TERITORIJ

Oko 1800 etvornih kilometara


POSTROJBE Hrvatska strana

Hrvatska vojska i HVO: BG 1: (zapad, apljina): 1. i 2. satnija /1 br. HVO apljina, ojaani vod itluk, vod policajaca (itluk), diverzantski vod (itluk), jedinica naoruanih mjetana Poitelj, diverzantska grupa Naice, diverzantska grupa Zadar, postrojba HOS. 1 tenk T - 55; 1 ZIS 76 mm; 3 B - 1; oMB - 120mm; vMB - 82 mm; 1 PZT 40 mm; 1 PZT 20/3 mm; 3 SPG. BG 2: (jug. Metkovi): 1. ojaana satnija/156 br. HV; 1. ojaani vod/156 br. 78

HV; 1 -2/ 1. br HVO apljina, grupa HOS, diverzantska grupa Vukovi, 1 POG/156. br. HV, desetina pionirskog ininjerskog voda/156. br. HV; desetina pionira 1. pionirske satnije/40. ininjerske bojne; diverzantska grupa Pilot. 5 tenkova T - 55; 3x85 mm; 2 ZIS; 3 T - 12; bMB - 120 mm; vMB 82 mm; 1 PZT 20/1; 3 x RPG - 9; 2 BsT. TG 2: 4/4. br. ZNG, v. T - 130mm (iroki Brijeg); MTD, bojna "Stolac" (iz sastava 116. bigade HV).
Agresor

Agresorska vojska: 13. partizanska brigada (13. proleterska motorizirana brigada) iz sastava Hercegovakog korpusa, jaine dvije bojne pjeatva s oko 600 etnika, 15 tenkova, 7 oklopnih transportera i oko 20 topnikih orua razliitih kalibara. ZM brigade je s. Aladinii. Prva bojna: oko 300 etnika i jedna oklopno mehanizirana satnija razmjeteni su po satnijama u selu Klepci (oko 80 etnika, 1 tenk, 1-2 oklopna transportera, 2 BST topa, 1 baterija MB 82 mm), druga satnija u selu Tasovii (80-100 etnika, 1 tenk, 1 OT, 1 top BST, 1 lanser za Maljutke, 1 bateriju MB - 82 mm), i trea satnija u selu Prebilovci (100 etnika, 2 PAM-a u blizini kote Crni vrh, kod zaseoka Koele vod ojaan tenkom kao bono osiguranje). Bojna raspolae s dvije baterije MB-120 mm, dvije haubice 122 mm, a ZM je s. Hotanj.Druga bojna razmjetena po satnijama: prva u selu Lokve, druga selo Aladinii, trea selo Rivine. U sastavu ima 5 tenkova, 5 topnikih orua i 1 VBR. Brigadna topnika grupa: smjetena u irem rejonu sela Domanovii sastava: 3 H-155 mm, baterija H - 122 mm, vod H - 122 mm, baterija H - 105 mm, vod ZIS i 2 VBR-a. Na poligonu Dubrava bilo je 7 tenkova, meutim posade su bile u fazi uvjebavanja. Jedan vod tenkova je patrolirao je du komunikacije unutar zone djelovanja 13. brigade, a bio je smjeten u selu Muminovaa. TO Ljubinje rasporeena od Stolca prema egulji i Baniima 57. brdska brigada Pljevlja (?). Iz sastava 10. mtbr: bataljun pjeadije i jedna oklopno mehanizirana satnija na Bivoljem Brdu, Pijescima i Gubavici i brigadna topnika grupa u Pijescima.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Operacija je poela topnikom pripremom u trajanju od 10 minuta nakon ega je neprijatelj je napadnut glavnim pravcem: iz Metkovia prema selima Klepci i Prebilovci, zatim pomonim pravcima iz sela Dretelj prema selima Poitelj i Hotanj, pa prema Prebilovcima. BG - 1 napadno je djelovanje poela s crte: selo Badanj - nizvodno selo 79

urmanci - selo Dretelj - apljina, a BG - 2 s crte: selo Struga - selo eljevo selo Gnjilita - Kuevo brdo. BG - 1 prelazi kod sela Dretelj na vie gazova i skelama Neretvu i prekida komunikaciju izmeu Tasovia i Poitelja i Tasovia i Domanovia. U daljnjem nastupanju unitava ZM na ulazu u selo Hotanj i oslobaa selo. Uloga diverzantske grupe Zadar bilo je krenuti ispred osnovnih snaga i unititi posade topova u rajonu Muminovaa. Uloga diverzantskog voda itluk bilo je prijei Neretvu uzvodno od sela Dretelj, unititi bunker u rajonu eva Njive te sprijeiti komunikaciju Domanovii - Pijesci. Uloga diverzantske grupe Naice bilo je neutralizirani posade topova u s. Glavice. BG 2 poslije topnike pripreme kree prema Gnjilitu, zatim koti Kuevo brdo prema selu Klepci. Spajanje s BG 1 dogadja se iz sela Hotanj. Od est diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaeno privui neprijatelju i izvriti sve zadae. Ve u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci i oko 10 sati palo je selo i okolne dominantne kote Klepenica i unja Glava, pri emu najvee zaluge ima postojba HOS-a koja je svladala mitraljeska i snajperska gnijezda na Klepenici. Poginuo je jedan pripadnik HOS-a, Boko Rai, a 5 pripadnika je ranjeno. Uniten je i 1 hrvatski tenk. Jedna izviaka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj nain zatvorila dolinu rijeke Bregave, pa su se tamo uspjele izvui neke etnike snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, HV je kontrolirala ire podruje oko rijeke Bregave. Sljedei dan osloboeni su Tasovii i Prebilovci s okolnim mjestima Grlii, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, vie topova i minobacaa, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk. Ukupno tijekom prvih 2 dana poginulo je 10 pripadnika hrvatskih snaga. Tijekom sljedeih dana nastavljeno je napredovanje prema Domanoviima, a etnici su se povukli u sela Aladinie i u smjeru kote Pijesci. Dana 11. 06. osloboeni su Domanovii, a 13.06. osloboen je i grad Stolac. Sljedeih 5 dana hrvatske postrojbe su napredovale prema visovima u okolici Stoca i izbile su na Oanie, gdje je i danas meuentitetska crta razgranienja. U kasnijem tijeku akcije osloboeno je podruje grada apljine. Iz samog grada JNA se je izvukla helikopterima i hrvatske postrojbe bez otpora ule su u apljinu. Dakle, do 14.06.1992 godine osloboeno je podruje oko lijeve i desne obale Neretve ukljuno s apljinom i Stolcem. U drugoj etapi operacije koja je poela 11.06.1992 godine u opini Mostar, hrvatske snage poele su napadne operacije u kojima su sudjelovale snage HVO Mostar, snage OG Jugoistona Hercegovina (u sklopu kojih su se nalazile snage 4/4 br. ZNG Pauci i satnija Boana, te tenkovska satnija iz 80

sastava 156. br. HV). Osloboeni su visovi zapadno od Mostara te naselja Jasenice, Rodo i industrijska zona i jedino srpsko selo na zapadnoj obali Neretve, Baevii. Tako je osloboen cjelokupni zapadni dio opine Mostar. Satnija Boana napala je pravcem prema selu Malom Polju s ciljem prekidanja komunikacije Mostar Nevesinje. Istovremeno su snage 4 brigade napale Blagaj, a jedna pjeaka satnija osvojila je selo Hodovo. Snage HVO Mostar su nastupale iz pravca Podveleja prema Blagaju gdje su se spojile sa snagama 4. brigade. Tu su voene estoke borbe, ali su hrvatske snage polako napredovale i konano su izbile na liniju Blagaj - Ortije (zrana luka Mostar). To napredovanje iz smjera Mostara i smijera apljine izazvalo je povlaenje neprijatelja na Pijescima i koje se je ubrzo pretvorilo u organizirani bijeg, pri emu su ostavljena 4 tenka. Na taj nain spojene su snage 4. brigade i snage HVO Mostar sa snagama koje su nastupale iz pravca apljine i operacija agalj bila je zavrena oslobaanjem cijele opine Mostar i grada Mostara 26.06.1992. godine. Radi sporosti ulaska u Mostar, te kasnijih muslimansko - hrvatskih sukoba, grad je opet podijeljen na dva dijela i takav je ostao sve do kraja rata, meutim zaposjednute linije u borbi sa srpskim snagama nisu se vie mijenjale. U BiH dio operacije koji je zapoeo iz pravca Mostara naziva se operacija "Lipanjske zore".

81

Cavtat 20. - 24.10.1992.

OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je 1.210 kvadratnih kilometara i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora.


TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Snage HV-a zapoele vojnoredarstvenu operaciju "Desant na Cavtat", oslobaanja Konavala na krajnijem jugu Hrvatske. NAPOMENA: u tijeku je prikupljanje dodatnih materijala za upotpunjavanje analize operacije, a koji e biti objavljeni, kako na portalu, tako i u drugom izdanju ove e-knjige.

82

Cincar, 01. - 03.11.1994.

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Osloboenje Kupresa i Kuprekog polja, otvaranje puta prema Bugojnu i prema Livnu i otklanjanje opasnosti od napada na uicu.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 600 etvornih kilometara.

83

POSTROJBE Hrvatska strana

ZP Split, HVO
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE, REZULTATI

Tijekom listopada 1994. Armija BiH je zapoela znaajnije napadne operacije u zapadnoj BiH. Jedan od pravaca napada bio je i u podruju Kupresa u odgovornosti 7. korpusa Armije BiH. Podruje Kupresa bilo je u rukama bosanskih Srba, ukljuujui strateki vaan prijevoj Malovan i jo vaniji prijevoj Kupreka vrata. Strateka vanost tog podruja bila je nemjerljiva. Bonjacima je to podruje bilo od strateke vanosti jer bi oslobaanje ceste Bugojno-Livno moglo bitno popraviti opskrbe rute iz Dalmacije prema srednjoj Bosni. S druge strane, i HVO-u je to podruje bilo zanimljivo jer bi uklanjanje Srba s kupreke visoravni smanjilo vjerojatnost napada bosanskih Srba prema ujici, Livnu i Tomislavgradu. Stoga je doneena odluka o ukljuivanju snaga HVO-a u operacije Armije BiH. Na Livanjskoj bojinici odnosno Dinari plan djelovanja i provedba operacije je bilo slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofenzive na Biha i stvaranje pogodnog stratekog prostora za oslobaanje dijelova RH i BiH pod nadzorom pobunjenih Srba. Operacija je izvrena uspjeno. Osloboeno je podruje ukupne povrine 400 etvornih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbaena dalje od planine Cincar, otvorena je cesta Bugojno - Livno, osloboen je vei dio strateki vanog Kuprekog polja te sam gradi Kupres i okolna sela. No, velik je uspjeh operacije bio i uspjena koordinacija Armije BiH i HVO-a ime se pokazalo da bi daljnja suradnja tih dviju vojski promijenila strateku situaciju u ratu u BiH.

84

Jaguar, 17. - 23.05.1992.

Postrojbe HV-a

U akciji su sudjelovali POG, 2. bojna, satnije "Debeljak" i "Bibinje" 159. brigade HV.
Cilj napada

Oslobaanje dominantne toke, brdo Kri, povie Zadra.


Situacija prije izvoenja akcije

Brdo Kri bilo je srpsko uporite iz kojega su imali vrlo dobar pregled podruja grada i okolice te istovremeno blokirali promet prema jugu. Izuzetno dobro fortifikacijski utvreno iz razloga to mu je prvenstvena namjena bilo radarsko motrenje. Slaba toka Kria bila je relativna izoliranost od ostalih srpskih snaga, te su smjene ljudstva, kao doprema logistike, vrene svakih 15 dana. Put do Kria vodio je jednim dijelom preko "niije zemlje" te su smjene praene borbenim 85

grupama.
Tijek akcije

Akcijom Jaguar presjeena je komunikacija snaga na brdu Kri s ostalim srpskim snagama dana 17.05.1992. oko 13 sati, te je Kri dran u blokadi 5 dana. Smjena koja je trebala doi saekana je, runim protuoklopom uniten je tenk T-34 na elu kolone i BOV na zaelju, a PZ topovima unitena cijela kolona od 5 kamiona. Blokada je uspjeno odrana do 00:10 sati 23.05.1992. kada se je kompletno uporite predalo. Kako je u pregovorima i dogovoreno, 48 neprijateljskih vojnika je sprovedeno do njihove toke sigurnosti.
Rezultat akcije

Smanjen je artiljerijski pritisak na grad Zadar jer je uniten utvreni poloaj na isturenom mjestu za navoenje vatre.

86

Juni potez, 08. - 12.10.1995.

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Odbaciti srpske snage iz podruja Mrkonji Grada, Podranikog Polja i HE Boac. Staviti pod nadzor putove koji vode ka Banja Luci: - aavica - Banja Luka - Mrkonji Grad - Banja Luka - Jajce - Banja Luka. Uspostaviti bojinicu na junim padinama pl. Manjae. Oslabiti pritisak na 5. i 7. K ABiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvele nekoliko uspjenih operacija prema Bosanskom Novom i prema Kljuu na sanskoj bojinici.
OSLOBOENI TERITORIJ

87

Osloboeno je podruje ukupne povrine 800 etvornih kilometara. Linija bojinice dospjela je samo 23 kilometara od Banja Luke.
POSTROJBE Hrvatska strana

i 7. gbr, 1. HGZ, 1., 2., 3. gbr HVO, 126. dp, izvidniko-diverzantska satnija GSHV, SP MUP, 60 gdb i 22. do.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Akcija je poela 08.10.1995. 1. gbr HVO i 126. dp su imale poetne uspjehe., te je na njihovom smjeru probijena bojinica, dok na ostalim dijelovima bojinice nije dolo do znaajnijeg pomaka. 9.10.1995. vei uspjeh je i dalje imala 126. dp, a napredovale su i ostale postrojbe: 7. i 4. gbr HV, te 1. HGZ, 1. i 3. gardijska brigada Hrvatskoga vijea obrane te 60. gardijska diverzantska bojna i 22. diverzantski odred. Neprijatelj se je estoko branio te su snage HV i HVO bile pod jakom topniko - raketnom paljbom. Ipak je pomaknuta linija bojinice kako je predvieno. 88

10.10.1995. dolo je do pucanja neprijateljske obrane te je 7. gbr HV napredovala prema hidroenergetskim postrojenjima na Vrbasu, 4. gbr HV pribliila se junim dijelovima Manjae, a 1. HGZ izbio je na aavicu i napredovao prema vojnom poligonu Manjaa. 126. dp dostigla je zadanu liniju bojinice i krenula u obranu, titei lijevi bok hrvatskih snaga. Pred kraj dana pao je Mrkonji Grad. 11.10.1995 postrojbe HV su povuene s dostignutih linija, a njihovo mjesto su preuzele 1. 2. i 3. gbr HVO. Snage neprijatelja izvravale su protunapade i pokuale su postisnuti hrvatske snage, to im nije uspjelo pa su 1., 2. i 3. gbr HVO pod kontrolu stavile HE Boac, te na taj nain kontrolirale opskrbu elektrinom energijom Banja Luke i veeg dijela Bosanske Krajine. 12.10.1995 prestala su bojeva djelovanja na bojinici. Tom akcijom HV i HVO oslobodile su podruje od 800 etvornih kilometara, smanjen je pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH, a podruje Banja Luke kao i sve ceste prema Banja Luci bile su pod kontrolom hrvatskih snaga. Sam grad takoer je bio u dometu dalekometnog topnitva.
REZULTAT OPERACIJE I POLITIKI UTJECAJ

Tijekom operacije Juni potez osloboeno je podruje ukupne povrine 800 kvadratnih kilometara ukljuujui Podraniko polje, selo aavicu hidroelektranu Boac i dijelove planine Manjae. Crta obrane postavljena je na planini Manjai, 23 kilometra od Banja Luke, to je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topnitva. Osvajanje HE Boac imalo je dalekosean psiholoki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Boac je opskrbljivao Banja Luku elektrinom energijom. Srpske snage, I i II korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlae prema Banjoj Luci. Takoer, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se nale u Banja Luci. Posvuda se glasno pekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici - eventualni pad Banja Luke psiholoki bi odjeknuo poput pada Knina - padom Banja Luke praktiki bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brkog vjerojatno pao ili u ruke HV-a ili ABiH. No, politika situacija nije bila sklona ulasku saveznikih, hrvatskih i bonjakih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga to bi se time pokrenula nova, ovaj put moda najvea izbjeglika kriza u Srbiji koja bi mogla izravno ukljuiti tadanju Vojsku SR Jugoslavije u rat ime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 89

51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, ime bi se pregovori znatnije oduili. Stoga je poeo znatan pritisak meunarodne zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tumana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri emu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO, mada je Alija Izetbegovi poruivao Franji Tumanu da je on spreman riskirati i ipak zauzeti Banja Luku. Akcija Juni potez, prekinuta je na zahtjev meunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na 23 kilometara od Banja Luke.
KONTROVERZA Reakcija meunarodne zajednice

Moda su ovi gore navedeni razlozi i bila nekakva osnova za toliki pritisak da bi se prekinule operacije, ali vie izgleda da se radilo o prikrivanju pravih razloga, a oni seu duboko u politiko razmiljanje zapadnoeuropskih zemalja. S vojno - taktikog pogleda, zaustavljanje napredovanja u takvim okolnostima je bila potpuno nerazumna i nelogina odluka. Neprijatelj je bio potpuno razbijen i u rasulu. Napredovanje je bilo brzo i efikasno. Po potrebi se moglo uvesti svjee snage i jedne i druge vojske. Tvrdnje da su snage HVa i ABiH bile u tom trenutku previe razvuene i da je postojala realna opasnost od pucanja bokova ako bi ostaci VRS-a izvrili protunapad, nisu ba bili uvjerljivi, jer u tom trenutku VRS praktiki nije vie niti postojao. Zauzimanjem Banja Luke, svaki otpor Srba u BiH i bio zaustavljen, neprijateljska vojska potpuno poraena i danas bi politika i geo-strateka situacija na Balkanu izgledala drukije. Ali kako bi izgledala ? Uzmimo hipotetski u razmatranje slijedee. Nije dolo do reakcije meunarodne zajednice i zdruene snage nastavljaju prodor, zauzimaju Banja Luku i potpuno lome svaki vid otpora od strane ostataka VRS-a. Srbi, barem sudei prema primjeru iz Hrvatske, bjee glavom bez obzira preko Drine, kako civili, tako i ostaci vojske. Rat je zavren, Dayton se ne dogaa. Srbi jednostavno vie nisu faktor koji je potreban da bi se uspostavilo potpuno funkcioniranje Bosne i Hercegovine. Kako bi to ilo ? Demografski gledano, Hrvati u BiH su najmanje zastupljena etnika grupa, dok su Bonjaci, odnosno muslimanska etnika zajednica najvie zastupljeni. Iza njih, s dobrim brojem pripadnika, nalazili su se Srbi. Izbacimo Srbe iz formule i imamo problem. Barem tako vidi meunarodna zajednica, odnosno vodee europske zemlje. A to moda i nije bio potpuno neispravan pogled na 90

budunost. Danas se osjete jake tenzije izmeu Bonjaka na jednoj i Srba i Hrvata na drugoj strani !? I Hrvati i Srbi optuuju bonjako vodstvo da grabi prema unitarnoj Bosni i Hercegovini u kojoj bi oni imali primat, a ove dvije druge etnike zajednice bi samo povremeno podsjeale na svoje korijene kroz folklor. S tim na umu, vrlo je jednostavno zakljuiti da broj Hrvata u tom momentu, prije i kasnije, nikako nije bio dovoljan da napravi jednu protuteu nastojanjima Bonjaka, koji po prvi puta u nekoliko stoljea imaju mogunost uspostaviti svoju dravu. Do sada su uvijek bili nekakva autonomija unutar raznih oblika carstava, ali nikada nisu imali stvarne upravljake poluge. Operacija JUNI POTEZ davala im je takvu mogunost i ta njihova elja se davala isitati iz rijei Alije Izetbegovia koji je uporno nagovarao Tumana da nastave s operacijom jer je on, Alija, spreman na rizike. Ali Alija u toj situaciji nema puno za izgubiti dok je Tuman i Hrvatska imao mnogo. Ne treba zaboraviti da je OLUJA tek zavrila i da je Hrvatsko Podunavlje i dalje okupirano u tom trenutku. Europa je uvijek bila leglo cinizma i to se moglo isitati i na primjerima tijekom rata u bivoj Jugoslaviji, a poglavito u politici prema Bosni i Hercegovini. Nakon pregrt optubi u smjeru Tumana kako je otvoreno planirao izvriti podjelu BiH, Europa i SAD ine upravo to - Daytonskim sporazumom. Ali to rade mudro. U trenutku kada je bilo jasno da snage HV-a i ABiH nezaustavljivo napreduju i da e Srbi naputati prostor, alarmni sustavi po svim euro dravama su se upalili. Europa nikada nije htjela islamsku zemlju u svom srcu. Jer da hoe imalo, onda bi Turska davno bila lanica Europske Unije iako je periferna drava. Unitarna, islamistika drava u srcu europskog kontinenta nikako se nije smjela dogoditi. Odlunom diplomatskom reakcijom, dapae i uz prijetnju uporabe NATO snaga protiv dosadanjih partnera, odnosno HV-a i ABiH, meunarodna zajednica zaustavlja operaciju i spaava, unaprijed odreen mirovni plan, prema kojemu, da bi se izbjeglo superiorno postavljanje Bonjaka nad Srbima i Hrvatima, Srbi dobivaju 49 % teritorija BiH s koridorom koji ih spaja sa Srbijom, to je jo jedno osiguranje u sluaju nekavog vojnog pokuaja Bonjaka, dok Bonjaci, zajedno s Hrvatima dobivaju preostalih 51 %. Ta formula i taj omjer bio je dovoljan da odri vagu u vodoravnom poloaju jedno due vrijeme dok se ne smisli neto trajnije. Bez Srba i Republike Srpske kao tvorevine na prostoru BiH, Hrvati nikako nisu mogli odrati tu vagu u takvom poloaju, barem prema miljenju vodeih zemalja Unije. Na taj nain, prekidom operacije i zaustavljanjem egzodusa Srba s prostora BiH, Europa je tu no legla mirnija u krevet jer je 91

bila zadovoljna svojim konanim uinkom. Islamska zemlja u srcu Europe nee postojati. Zato je u stvari i Srbima dozvoljeno toliko ustupaka iako su bili doslovno slomljeni i stjerani na nekakvih 27 % ukupnog teritorija BiH, jer ako oni, kao druga po veliini etnika zajednica, imaju odreeni stupanj autonomije unutar tripartidne drave, onda e na taj nain uvijek uspjevati, naravno uz pomo eurozajednice, obuzdavati elju Bonjaka za potpunom kontrolom Bosne i Hercegovine. Kada se tu jo ukljue i Hrvati, to je bilo za oekivati, onda Bonjaci vie nemaju veinu i time je opasnost uklonjena.

Konavle, 20. - 24.10.1992.


Operacija Konavle operacija je Hrvatske vojske kojoj je cilj bio osloboditi ire podruje Konavala te potisnuti neprijatelja van granica Republike Hrvatske. Operacija je trajala 4 dana, u periodu od 20. do 24. listopada 1992. godine. Akcija je zapoela iskrcavanjem u osloboenom Cavtatu a cilj joj je bio zauzeti Konavoska brda i izbiti na granice prema tadanjoj Republici Bosni i Hercegovini i tadanjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji to je na kraju i uinjeno. Osloboeno je 1.210 kvadratnih kilometara i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora. napomena: ova operacija / akcija se dodatno obrauje i bit e objavljena na portalu Domovinski rat te u drugom izdanju ove knjige.

92

" LIPANJSKE ZORE " 07.06. - 26.06.1992. ili Operacija " agalj "
NAPOMENA: Operacija " Lipanjske zore " i operacija " agalj ", nazivi su iste operacije samo se u uporabi nalaze oba naziva. Naziv " Lipanjske zore " odnosi se na dio operacije AGALJ, koji krenuo iz smjera Mostara. Obje su obraene u ovoj knjizi.

Operacija Lipanjske zore je zajednika operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore osloboena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Oania kod Stoca) zdruene hrvatske snage su izbile na dananju crtu razgranienja izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

93

Stanje na terenu prije operacije

Ve nakon incidenta na Plitvicama (Krvavi Uskrs), Hrvati i Bonjaci Hercegovine preko kriznih stoera poinju formirati seoske postrojbe, a usporedno poinje formiranje i bolje opremljenih i pokretnijih vojnih postrojbi. Ve 3. sijenja 1992. utemeljen je stoer HOS-a za Hercegovinu. U rujnu 1991., u Mostar dolaze priuvne postrojbe JNA. Iako je njihov dolazak bio nenajavljen, mostarski krizni stoer u suradnji sa hrvatskim kadrovima u tadanjem MUP-u zaustavlja prvi nalet priuvnih postrojbi (rezervista) da uu u grad. Priuvnike se zaustavilo u Gnojnicama i mostarskoj zranoj luci, gdje je tadanji MUP postavio svoje policijske punktove. Tek kasnije priuvne postrojbe JNA uspijevaju zaposjesti crtu apljina - Dretelj, te crtu Slipii Krivodol - brdo Galac (kod Mostara) - brdo Hum (iznad Mostara) - grad Mostar - Bijelo Polje - Borci - Konjic. Dogovorom tadanjeg MUP-a opine Mostar i Kriznog stoera vri se mobilizacija priuvnog sastava policije, u koju je ukljuen i velik broj dragovoljaca, koji preuzimaju toke po prometnicama i deurstva po gradu. Postrojba ZNG izlazi na plato Bile i 20. rujna 1991. sprjeava desant ime Hrvati i Bonjaci Mostara praktino ulaze u rat sa srpsko-crnogorskim agresorom. 29. travnja 1992. Krizni stoer opine Mostar, a kasnije i krizni stoeri opina apljina i iroki Brijeg svu vlast i obranu tih opina povjeravaju Hrvatskom vijeu obrane. U meuvremenu, osnivaju se i omasovljuju jedinice HOS-a. Daljnjim borbama jedinice HVO-a i HOS-a jaaju i bolje se naoruavaju te se pokreu planovi za oslobodilake akcije.
Postrojbe Hrvatska

U operaciji Lipanjske zore sudjelovalo je ukupno 4.670 hrvatskih vojnika. Sudjelovali su pripadnici HV-a, HVO-a i HOS-a kao i postrojbe policije iz opina Mostar, apljina i Stolac te jedna bonjaka dobrovoljaka jedinica. zapovjednik junog bojita: general Janko Bobetko Glavni stoer HVO-a u Posuju, naelnik: Slobodan Praljak Stoer HVO-a opina Mostar, zapovjednici: Petar Zelenika i Jasmin Jaganjac 4. gardijska brigada HV-a: general Damir Krstievi Kanjenika bojna HVO-a: zapovjednik Mladen Naletili "Tuta" 94

Poskok bojna HVO-a diverzantski odred HVO-a iz itluka: zapovjednik Miljenko Dugandi "Mida" dvije postrojbe HVO-a iz apljine dvije postrojbe HVO-a iz Ljubukog bojna HVO-a iz Gruda 1. bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje 2. bojna mostarskog HVO-a Rudnik 3. bojna mostarskog HVO-a Cim 4. bojna mostarskog HVO-a Balinovac 5. bojna mostarskog HVO-a Ilii 6. bojna mostarskog HVO-a Kruevo 7. bojna mostarskog HVO-a Gnojnice 8. bojna mostarskog HVO-a Rodo 9. bojna mostarskog HVO-a Jasenica Samostalni bataljun obrane Mostara HVO (sainjen od Bonjaka): zapovjednik Arif Paali Vojna policija HVO-a postrojbe MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne dio IX. bojne HOS-a (u sastavu 4. gardijske brigade HV-a) I. bojna HOS-a: zapovjednik bojnik Stanko Primorac "ane" satnija HOS-a "Lovac" (iz sastava 156. brigade HV-a) satnija HOS-a Ljubuki
Agresor

Na podruju Hercegovine od rujna 1991. godine djelovala su ak 4 korpusa JNA, a od tih korpusa posebno su bili aktivni Uiki, Titogradski i Hercegovaki korpus. Cilj im je bio prijelaz preko Neretve i prodor ka Jadranskom moru, u emu ipak nisu uspjeli. Predvodio ih je general Momilo Perii.
Tijek operacije

Akcija je poela 7. lipnja 1992. kada diverzantski odred iz itluka i diverzantski vod bojne Grude probijaju neprijateljske bunkere, a zdruene hrvatske snage prelaze rijeku Neretvu i zauzimaju veliki prostor sve do 95

Domanovia, a odatle kreu i oslobodilake akcije prema Mostaru i Stocu. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora osloboeno podruje apljine u emu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz itluka, Gruda, Ljubukog i apljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a. Oslobaanje desne obale rijeke Neretve kree 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kree iz est pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kanjenika bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz itluka i Ljubukog, 5. ilika bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne civilne policije. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je osloboeno podruje Krueva i Galca, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara, nakon ega se hrvatske snage uspinju i na brdo Orlovac i iste tamo odsjeene Srbe. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobaanje i istonog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ule u Vojarnu "Stanislav Baja Kraljevi" i naselja Rodo i Jasenica, te u krug razorene tvornice Aluminij svladavi ilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu osloboena je itava desna obala rijeke Neretve. U noi s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobaanje lijeve obale rijeke Neretve. U Opinskom stoeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba poeti prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora. Uz topniku i tenkovsku potporu etvrte gardijske brigade HV-a, u 3 sata ujutro zdruene snage od Bovana i Drenice do Salakovca, prelaze na lijevu obalu. Prva bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje prelazi Neretvu iz smjera Vojna. U Cernici rijeku prelazi jedna satnija "Samostalnog mostarskog bataljuna", a druga bojna rudnika HVO-a Mostar dolazi iz Ratana. Oko 6 sati pristie Vojna policija HVO-a i snage HOS-a Hercegovine. Vode se estoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju poloaje oko Ulice Marala Tita u istonom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja pristie jo hrvatskih snaga te se u sklopu zdruene akcije, korak po korak osloboa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Tada je osloboen istoni dio grada Mostara i naselja Blagaj, Buna, Vrapii, Potoci i Salakovac. Osobito uspjena i vrhunska je akcija osloboenja dijela Bijelog Polja (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, eljua, Salakovac, Kutiliva, Podgorani, Humiliani). S drupe, pak, strane tijekom 12. i 13. lipnja osloboeno je i podruje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Oanie, gdje je i dananja meuentitetska crta razgranienja. HVO je doslovce pregazio istoni dio grada Mostara i zaposjeo zloglasno brdo Fortica s koje su ubijani i sakaeni 96

hrvatski civili i vojnici. Dok HVO nije uao u tada ve okrueno Bijelo Polje, srpske snage su se izvukle prema Nevesinju preko brda Ruita. Pri povlaenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most sruiti. HVO, odmah po osloboenju istonog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zatitio od granata. Dana 21. lipnja 1992. godine, nakon estokih borbi hrvatske snage ovladavaju i relejem na Veleu, a srpsko-crnogorski agresor je odbaen u Podveleje. Tijekom 26. lipnja, dan koji se smatra danom osloboenja mostarske opine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snanog uporita Merdan glave. HVO zadrava Merdan glavu, ali ipak ne kree prema Nevesinju, ije bi zauzimanje znailo potpuno otklananje opasnosti po Mostar i poetak potiskivanja razbijenih Srba sve do rijeke Drine. Odbijen je konani srpski protuudar i zaustavljen pokuaj ponovnog srpskog zauzimanja Merdan glave.
Rezultati operacije

Zdruene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno opine Mostar, apljina i Stolac. Osloboeno je podruje od oko 1.800 etvornih kilometara s gradovima Mostar, apljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Oania kod Stoca) hrvatske snage su izbile dananju meuentitetsku crtu 97

razgranienja. Tom odlunom akcijom dijelom su sprijeeni napadi srpskog agresora na Junu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju to je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veliina pobjede je jo vea jer je na podruju koje je osloboeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoruanja i objekata. U vojnom smislu, taktiki poduzete radnje mogu biti predmetom izuavanja za neke budue ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim rijeima kazano, veliki dio je bila improvizacija, a aktivnih vojnih lica s praktinim znanjem bilo jako malo. Osobito uspjean i poseban dio akcije je osloboenje dijela Bijelog Polja (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, eljua, Salakovac, Kutiliva, Podgorani, Humiliani). Veliki znaaj u operaciji je imala izrazita usklaenost rada i meusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog puanstva.

Ljeto 95, 25. - 30.07.1995.

98

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Cilj operacije je bio zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Biha, osloboditi Gradove Bosansko Grahovo i Glamo i stvoriti preduvjete za osloboenje Knina i ostalog podruja u sjevernoj Dalmaciji i Lici.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 1300 etvornih kilometara.


POSTROJBE Hrvatska strana

4. i 7. gbr, 114. br, 2./9. gbr, 1. HGZ, 81. gb, 3./1. gbr HVO, SP HR HB.
Agresor

Bosansko Grahovo i Glamo branile su postrojbe iz sastava 2. Krajikog korpusa VRS. Meutim, zbog znaajnijeg angamana na osvajanju Bihaa srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoa bila je slaba, a inili su je neiskusni vojnici, Srbi iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji su ranije izbjegli u Srbiju, gdje su mobilizirani i vraeni na ratite. Opskrba ovih malobrojnih snaga bila je iznimno loa; topnitvo SVK na atoru ostalo je bez streljiva, a oskudijevalo se gorivom, pa ak i hranom.
POVOD ZA IZVRENJE OPERACIJE

Poetkom srpnja 1995. Srbi u BiH preuzimaju inicijativu na podrujima UNovih "zatienih zona", s namjerom da definitivno ovladaju podrujima Srebrenice, epe, Gorada i Bihaa. Tako Srebrenica pada u ruke Srba 11. srpnja 1995. nakon ega je svijet vidio nezapameni egzodus i stravian pokolj preko 7000 Bonjaka. To je bio najgori pokolj u Europi nakon 2. 99

svjetskog rata. Nedugo nakon Srebrenice pada i epa, a Srbi se okreu napadu na Biha i Bihaku enklavu na koji su 19. srpnja 1995. krenule jake snage VRS (2. krajiki korpus) s namjerom da ovladaju i tom enklavom u kojoj se u okruenju jo od 1992. godine nalazilo gotovo 200.000 ljudi. Sve je izgledalo kao situacija u studenom 1994. koja je prethodila operaciji Zima '94. Biha je opet doao u smrtnu opasnost, napadan s tri strane - s istoka i juga postrojbe 2. Krajikog korupsa VRS, sa sjevera Abdievi autonomai, a sa zapada snage SVK, (jaine Korpusa specijalnih snaga te nekoliko brigada i oklopnih i topnikih sastava iz 15. i 39. korpusa). Dana 23. srpnja 1995. vojna situacija oko Bihaa je bila iznimno kritina i taj dan je ubiljeen u povijest obrane Bihaa kao najtei dan obrane. Tadanja Republika i Federacija BiH uputile su poziv Republici Hrvatskoj da prui hitnu vojnu i svaku drugu pomo u obrani od agresije, osobito na kritinom podruju Bihaa. Dana 22. srpnja 1995. odrani su u Splitu razgovori vodstava Hrvatske i BiH gdje je donesena Deklaracija o oivotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajednikoj obrani od srpske agresije i postizanju politikog rjeenja u skladu s naporima meunarodne zajednice. Deklaracija je osnaila Sporazum o prijateljstvu i suradnji od 21. srpnja 1992. godine. Dogovorena je koordinacija oruanih snaga Hrvatske i BiH, ime je konano legalizirana prisutnost regularnih postrojbi Hrvatske vojske na teritoriju BiH. Ante Gotovina izvjeuje dr. Franju Tumana da vojska nee moi izdrati jo jednu zimu na Dinari. Stoga se donosi odluka o pokretanju operacije koja bi bila pandan operaciji Zima '94. Nova Operacija zvala se - Ljeto '95.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Zadaa je izvrena sa dva smjera napada.

100

Prvi: Crni Lug - B. Grahovo (4. i 7. gbr, 114. br i 2./9. gbr) i drugi: ator Glamo (1. HGZ, 81. gb, 3./1. gbr HVO, SP HR HB). Na prvom smjeru napada Crni Lug - B. Grahovo neprijatelj je imao dobro utvrene poloaje, a tijekom ljeta dovedeno je i pojaanje, vejrojatno s bihake bojinice. 25.07. napad na tom smjeru poela je 7. gbr HV i satnija 114. brigade HV. Do kraja dana 7. gbr je izvrila probijanje bojinice po planu, dok satnija 114. brigade nije uspjela probiti crtu na desnom krilu u smjeru napada na Bosansko Grahovo. Sljedeeg dana je stoga na taj smjer napada uvedena 2. bojna 9. gbr HV koja je uspjeno probila bojinicu i oslobodila uporite Nos i spojila se sa 7. gbr. 27.07. nastavljeno je djelovanje 7. gbr u smjeru Grahova, dok je na desnom krilu u napad uvedena 4. gbr. HV, to je ubrzalo operaciju. 28.07. 7. gbr HV i 4. gbr HV ue su u Bosansko Grahovo i uspostavile nadzor nad planinskim prijevojem Derala iznad Strmice. Na taj se nain je pod kontrolom HV naao cestovni pravac Knin - Drvar te su neprijateljske postrojbe u sjevernoj Dalmaciji dospjele u poluokruenje. Neprijatelj je na operaciju odgovorio povlaenjem i uspostavom crte obrane na Crvenoj zemlji i Strmici, 10 kilometara od Knina.

Na drugom smjeru napada planina ator - Glamo koji je poeo 25.07. kao i prvi smjer napada. Djelovale su 1. HGZ, 81. gardijska bojna, 3. bojna 1.gbr HVO i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne. Tu je neprijatelj imao dobro utvrene poloaje na planini Staretini, sjeverozapadno od Glamoa. 25.07. na tom smjeru napala je 81. gardijska bojna i probila je crtu obrane. U akciju su uvedene i ostale postrojbe koje su obuhvatnim manevrom zaobile dobro utvrene poloaje na Staretini i sljedei dan 26.07. nastavile prema 101

Glamou: 81. gardijska bojna je krenula prema cesti Glamo - Bosansko Grahovo koja ide kroz Glamoko polje. Postrojbe 3. bojne 1. gbr. HVO te dijelovi nekih drugih postrojbi HVO krenuli su u smjeru prijevoja Koriine (junim dijelom) prema Glamou. U borbu je uvedena i 2. gbr HVO koja je izbila na Poljanski vrh zapadno od Glamoa. Tijekom cijelog dana 27.07. neprijatelj se je estoko branio, postavljajui minsko - eksplozivna sredstva i zapreke na smjeru napredovanja hrvatskih postrojbi. Ipak, 28.07. 81. gardijska bojna izbila je u oslije, selo nadomak Glamoa. Toga dana je 1. HGZ oslobodio utvrene poloaje na Staretini koje su zaobiene, a dijelovi postrojbi HVO (60. gardijska diverzantska bojna i 22. diverzantski odred i 3. bojna 1. gbr HVO) ovladale su prijevojem Koriinom i planinom Kujaom. Na taj nain su hrvatske snage izbile pred sam Glamo, ali su iz sigurnosnih razloga u grad ule tek sljedei dan. Nova linija obrane uspostavljena je na rubnim dijelovima oko Glamokog polja. Nakon operacije "Ljeto 95" snage pobunjenika u Krajini dovede su u vrlo teku situaciju poluokruenja, sa linijom bojinice samo 10 kilometara udaljenu od Knina. Time je sudbina pobunjenike tvorevine na podruju RH zapeaena i bilo je sasvim jasno kako bez intervencije vojske Srbije, Knin nema nikakve anse odrati se. Dakle tada, nekoliko dana prije akcije "Oluja", politiko i vojno rukovodstvo Krajine ve je imalo plan evakuacije civila iz RSK u sluaju napada HV.
ZAKLJUAK

Operacija Ljeto '95 bila je uvertira u VRO Oluja. Osloboeno je podruje ukupne povrine 1600 etvornih kilometara ukljuujui gradove Bosansko Grahovo i Glamo. Zauzimanjem Bosanskog Grahova hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina preko Drvara vodi prema Banji Luci. Vojska Republike Srpske odbacena je dublje u Bosnu, a Knin i cjelokupno podruje Dalmacije pod okupacijom srpskih odmetnika gubi najvaniju prometnicu i dolazi u poluokruenje. Istovremeno, inenjerija SVK otpoinje danononim radovima na osposobljavanju jedine preostale prometnice koja izvodi prema Bosni (Knin-Otri-Srb-Gornji Lapac). Nakon stabiliziranja bojinice na dostignutim poloajima od prijevoja Derala do Kuprekog polja, poinje priprema za VRO Oluja. Ratno stanje na cjelokupnom podruju tzv. RSK proglaeno je ve 28. srpnja. Meu srpskim odmetnicima poinje se iriti strahovita panika, a srpski zapovjednici zatekli su se u udu jer su u potpunosti izgubili zalee. Ako se i oekiva napad HV-a, oekivao se iz pravca Zadra ili Splita, nikako iz pravca Bosanskog Grahova, ime je cjelokupan prethodni plan obrane RSK prestao 102

biti aktualan. Bjeanje stanovnitva prema Bosni zapoinje ve idueg dana, 29. srpnja 1995. i to najprije iz Knina gdje su imuniji stanovnici i oni koji su bili svjesni ranjivosti RSK na brzinu popakirali najnunije i s obiteljima se zaputili put Bosne.

Maestral, 08. - 15.09.1995.

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Ne dopustiti utvrivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojinici. Potisnuti protivnike snage od Grahova, Glamoa i Kupresa. Osloboditi ipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojinicu, ispred Petrovca, Kljua i 103

Mrkonji Grada. Omoguiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varou.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 2 500 etvornih kilometara. Osloboena su bila tri velika grada ipovo, Jajce i Drvar.
POSTROJBE Hrvatska strana

4. i 7. gbr, 1. HGZ, 1./2. i 3. gbr HVO, 60 gdb, 22. do i SP MUP- a.


GUBICI Hrvatska strana

Poginulo je 55 pripadnika, 67 tee ranjenih, 110 lake ranjenih.


Agresor

Uz unitenje infrastrukture, logistike i zapovjednog sustava od strane zranih snaga NATO saveza, hrvatsko-bonjaki udar je Republici Srpskoj odlomio komad po komad teritorija i donio na tisue izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci. Skoro u potpunosti je razbijen 2. Krajiki korpus VRS i natjeran u bjeanje. Moral Srba bio je vrlo oslabljen, u Banjoj Luci i diljem Republike Srpske zavladala je panika. Ipak, iroka osvojena podruja prije rata nisu bila gue naseljena - u pitanju su planinska, tee pristupana podruja, pa broj izbjeglica u odnosu na osvojenu povrinu nije bio velik.
PREDUVJETI I SPECIFINOST OPERACIJE

Operacija Maestral je bila prva znaajnija operacija zdruenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti vei prostori zapadne Bosne ukljuujui gradove Drvar, ipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, 104

Bosanska Krupa i Klju. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995. Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i Federacije BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojega su HV i HVO zauzele dodatne kvadratne kilometre u smjeru Drvara, teite djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraeno u Bosnu i Hercegovinu. Meunarodna zajednica nije pravila probleme jer je to bio najbolji nain da se bosanskohercegovaki Srbi prisile da bez traenja dodatnih uvjeta sjednu za pregovaraki stol. Zajedno sa snagama Armije BiH, Hrvatske snage su poele planiranje oslobaanja i zauzimanja to veeg podruja u jugozapadnoj Bosni. 4. i 7. gardijska brigada se pripremaju za nastavka napredovanja prema Banja Luci. Zamisao operacije bila je smjela i predviala je prodore na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoa prema Jajcu. Zbog ponavljanja masakra na sarajevskoj trnici Markale, 28. kolovoza 1995., zrane snage NATO-a tijekom noi 30. kolovoza 1995. godine pokreu snanu kampanju zranih udara na bosanske Srbe pod nazivom Operacija Namjerna sila. Vojska bosanskih Srba biva snano rastrojena. U tom olakotnom trenutku dok su oi svijeta bile uprte u nebo i dok su se brojale tete Srba oko Sarajeva, vojni stoeri ABiH, HV-a i HVO-a iskoritavaju trenutak nemoi VRS i pokreu zdruenu ofenzivu.
TIJEK VOJNO - REDARSTVENE OPERACIJE

Za zapovijedanje postrojbama ustrojene su tri operativne grupe: OG Sjever, OG Jug, OG Zapad. Teite napadaja u smjeru ipova i Jajca.

105

I. faza akcije

Na istonom dijelu bojinice nalazile su se postrojbe 4. i 7. gbr HV, 1. HGZ, 1., 2., i 3. gbr HVO, 60. gardijska diverzantska bojna, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne. Cilj je bio osloboditi planinska podruja Vitorog, Jastrebnjak i Demirovac. 08.09. probijene su linije obrane te su 4. i 7. gbr HV i 1. HGZ oslobodili selo Pribelj. 1. HGZ usmjeren je prema Vitorogu. 09.09. 7. gbr HV oslobodila je Mlinite, prijevoj na cesti prema ipovu, 4. gbr HV izbila je na Jastrebnjak, a 1. HGZ na planinu Vitorog. 10.09. 2. gbr HVO oslobodila je planinsko podruje Demirovac, iznad Kupresa. Time je prva faza akcije zavrena. Trajala je ukupno 3 dana, a osloboeno je podruje 675 etvornih kilometara (irina 45 km, dubina oko 15 km).

106

II. faza akcije

U drugoj fazi akcije 11.09. 7. i 4. gbr HV izvuene su iz borbi s time da je jedna bojna 7. gbr HV ostala u Halapiima kod Glamoa za sluaj potrebe. Isto tako bojna 4. gbr HV ostala je u Kninu. 12.09. u podruje djelovanja prema ipovu dola je 81. gardijska bojna, 1. i 2. gbr HVO, specijalna policija MUP HR Herceg Bosne, 60. dgb i 22. do. Na tom dijelu neprijatelj je pruao estoki otpor, djelovao je tenkovima tako da su u borbu uvedeni helikopteri za protuoklopnu borbu Mi-24. Ipak je akcija tekla prema planu, tako da su istog dana ipovo oslobodile 1. gardijska brigada Hrvatskoga vijea obrane i 60. gardijska diverzantska bojna te nastavile napad na sela Trnovo i Majdan. 1. hrvatski gardijski zdrug oslobodio je sela itluk i Gornje Volare, 2. gardijska brigada Hrvatskoga vijea obrane, 22. diverzantski odred i specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne oslobodili su sela Ljuu i Kasume a 3. gardijska brigada Hrvatskoga vijea obrane ovladala je Gornjim Baraima. 13.09. sve su snage usmjerene na Jajce koje je osvojeno pred kraj dana i utvrena je nova linija bojinice. Osloboen je prostor ukupno oko 524 etvornih kilometra (35 kilometara u irinu i 15 kilometara u dubinu). Istono od Jajca u Pougarju djelovao je 7. korpus Armije BiH.
III. faza akcije

Prenoenje teita nasmjer prema Drvaru i planinskom prijevoju Otrelj. Na smjeru su bile grupirane postrojbe Zbornoga podruja Split, snage Operativne grupe Zapad (112. i 113. brigada, 7., 15., 142. i 134. domobranska pukovnija) te snage Operativne grupe Jug (126. i 6. domobranska pukovnija, 141. brigada). Postrojbe su bile pojaane 2. bojnom 7. gardijske brigade, a na njihov smjer napada poslana su i znatna topniko-raketna pojaanja iz ipova i Jajca. 14.09. neprijatelj je poeo naputati liniju obrane izvrgnut pritisku HV, te je uzmicao preko Otrelja prema Bosanskom Petrovcu. istovremeno, 5. korpus Armije BiH iz Bihaa je napredovao prema Bosanskom Petrovcu, to je ubrzalo uzmicanje neprijatelja kako ne bi ostao u okruenju. Planina Klekovaa na istoku bila je pod kontrolom 3. gbr HVO. Isti dan snage HV ule su u Drvar i dospjele do Otrelja gdje su se spojile s postrojbama 5. korpusa Armije BiH. Dana 15.09. zavreno je uspostavljanje nove crte obrane i time je akcija "Maestral" zavrena. Neprijatelj se poeo utvrivati na rijeci Sani kod Kljua, dok su juno od Mrkonji grada i Boca prema cestama za Banja Luku krenuli organizirati obranu. Na taj nain je potpuno razbijen 2. 107

korpus Vojske RS ( VRS ), (Drvar) te su sve ostale snage zavrile u 1. korpusu Vojske RS koji je branio ire podruje oko Banja Luke.

Maslenica, 22. - 27.01.1993.

BOJITE

Srednjodalmatinsko bojite. Zadarska bojinica obuhvaa prostor desno: s. Velim-Pirovac i lijevo: pl. Velebit. Crta bojinice uoi operacije bila je uspostavljena na samom ulazu u grad Zadar (Draevac - Kri, Sokin i Bili Brig).
CILJ OPERACIJE

Odbaciti srpske snage iz podruja: Rovanjske, Novskog drila, Maslenice i od magistrale Posedarje - Zadar. Presjei osnovne putne pravce Graac Obrovac i Benkovac - Knin te osloboditi komunikaciju Zadar - Maslenica 108

Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske. Zauzeti kljune objekte na Velebitu koji e sluiti kao oslonac aktivnoj obrani i daljnjim napadnim djelovanjima.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je 92 etvorna kilometara hrvatskoga dravnog teritorija.


POSTROJBE Hrvatska strana

U operaciji Maslenica prvi put su angairane sve grane Oruanih snaga RH, a sudjelovale su postrojbe tadanjeg ZP-a Split (4. gardijska brigada, TG 112 sastavljene od pripadnika istoimene brigade ipripadnika db Obrovac, BG 113 s pripadnicima istoimene postrojbe i drugihpridodanih snaga, 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, domobranskebojne Benkovac i Biograd, 40. ininjerijska bojna, 307. LoB,72. bojna VP, 264 IDS, 254. s. veze, dijelovi topnikih i PZO postrojbi), zatim dijelovi 9., 3., 2.i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV i Sredinjica ED Split, zatimpomorske snage HRM-a (MOMP Ugljan, Odred kopnenopomorskih diverzanata, 53. bMDP, brodovi) i eskadrila helikoptera HRZ-a, te postrojbepecijalne policije MUP-a.
Agresor

Po zoni odgovornisti bio je zaduen 7. korpus SVK (zapovjednik-pukovnik Milan ilas) koji je u svom sastavu imao : 1. laku pjeadijsku brigadu (zapovjednik-potpukovnik Boo Kostur), 2. pjeadijsku brigadu (zapovjednik-major Milorad Radi), 4. laku pjeadijsku brigadu (zapovjednik-major Jovan Dopu), 75. motoriziranu brigadu (zapovjednik-potpukovnik Dragan Harambai), 92. motoriziranu brigadu (zapovjednik-potpukovnik Momilo Bogunovi), 7. laki artiljerijsko-raketni puk PZO (zapovjednikpotpukovnik ivko aponja), 7. mjeoviti artiljerijski puk (zapovjednik-pukovnik Radoslav Banevi)

109

GUBICI Hrvatska strana

Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, od 22. do 25. sijenja, poginulo je 13 hrvatskih branitelja, slijedea dva dana (26. i 27. sijenja) u obrani dostignutih crta poginulo je jo 6 a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snanim topniko - raketnim i tenkovskim, a povremeno i pjeako diverzantskim, napadima neprijateljima koji su uslijedili odmah nakon "Maslenice", do 31.03.1993. broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127.
Agresor

Pobunjeni Srbi su imali vie stotina mrtvih vojnika i civila (priznali su 490); u jednoj zasjedi na Velebitu poginuo je 21 srpski vojnik, a broj ranjenih bio je tri puta vei od broja poginulih. Zarobljena sredstva neprijatelja u operaciji Maslenica su: dva tenka T 55; dva OTM-a M 60; dvije H 105 mm; tri MB 120 mm; osam MB 82 mm; deset MB 60 mm; jedanaest NST 82 mm; POLO 9K11 sa esnaest raketa; dvijestotineetrdeset "Zolja" RBR 64 mm; PZS 12,7 mm "BROWING"; dva PZT 20/3 mm i 20/1 mm; kamion pun "Osa" i mina za MB 82 mm; kamion pun razliitog streljiva; ininjerijski pribor i alat; streljivo raznog kalibra oko 12000; dva terenska vozila i ostala razna vojna oprema.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Razlozi planiranja i izvoenja operacije

Neprijatelj u svojim nakanama komadanja Hrvatske 1991. godine gotovo je i uspio i to upravo na podruju Novskoga drila, gdje je u poetnim silovitim napadajima komunikacijski presjekao Hrvatsku na dva dijela ugrozivi itavo Hrvatsko primorje. Time je zaprijeio prometnu i gospodarsku povezanost izmeu sjevera i juga Hrvatske a itav se promet oteano odvijao preko otoka Paga gdje je uslijed nevremena esto bio u prekidu trajektni promet. Hrvatski puk u Dalmaciji, ali i onaj u Herceg Bosni, kojem se u to vrijeme jedino tim putem mogla dostavljati pomo, bio je doveden u gotovo nemoguu situaciju. U vremenu pred izvoenje te operacije Hrvatska je nastojala brojnim pregovorima, potpisanim sporazumima i primirjima s pobunjenim Srbima, potaknuti dogovorno rjeavanje svih pitanja, meutim nije naila na 110

razumijevanje pobunjenih etnika koji su sve dogovoreno izigravali. Ne samo da nisu bili spremni za postizanje mirnog rjeenja, ve su upravo u to vrijeme nastavili sa ubojstvima, maltretiranjem i protjerivanjem preostalih Hrvata iz zadarskog zalea pljakajui njihovu imovinu i palei kue. U tome ih nisu niti pokuavale meunarodne snage UNPROFOR-a, pristigle osam mjeseci ranije, koje su prema Vanceovom planu trebale pruiti sigurnost i zatitu preostalim Hrvatima u UNPA zonama, osigurati prekid vatre, povratak prognanika i tzv. ruiastih zona pod hrvatsku vlast. Neposredno prije poetka same akcije neprijatelj se na svim poloajima u Sjevernoj Dalmaciji ojaava, utvruje, dovozi streljivo pogonsko gorivo, te provodi djelominu mobilizaciju. Bitno pojaava ljudstvo na svim pravcima, te na taj nain jasno daje do znanja da se ne odrie ideje o stvaranju Velike Srbije na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag. Dva mjeseca ranije hrvatski i bosanski Srbi u Prijedoru potpisuju Deklaraciju o suradnji koja tei ujedinjenju svih srpskih zemalja. Uvidjevi da krenju sporazuma nema kraja te da pobunjeni Srbi ine sve kako bi izigrali Rezoluciju Vijea sigurnosti UN-a i procjenjujui inertnost te neuinkovitost snaga UNPROFORA, hrvatsko dravno vodstvo, predvoeno dr. Franjom Tumanom, poetkom sijenja 1993. donosi odluku o provedbi antiteroristike akcije ogranienog dometa i cilja sa svrhom ponovnog cestovnog povezivanja sjeverne i june Hrvatske, koja je u svakom pogledu trpila zbog prometne izoliranosti.
Ope stanje OSRH prije izvoenja operacije

U odnosu na razdoblje do sarajevskog primirja, HV je u znaajnoj mjeri demobilizirana; neke priuvne brigade preformirane su u lake pjeake domobranske pukovnije (domobranstvo kao teritorijalna komponenta OS ustanovljuje se u prosincu 1991. godine), tako da se glavne manevarske snage sastoje od profesionalnih brigada koje su sve bolje opremljene teom tehnikom.
Opi ciljevi operacije

Zadaa oruanih snaga bila je osloboditi zadarsko zalee i grad Zadar od neporednog neprijateljskog djelovanja, odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjei osnovne putne pravce Graac - Obrovac i Benkovac - Knin te osloboditi komunikaciju Zadar - Maslenica - Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, trebalo je osloboditi zranu luku Zemunik, te zauzeti kljune objekte na Velebitu koji e sluiti kao oslonac izvoenju aktivne obrane i daljnjim napadnim djelovanjima. 111

Izvoenje napadajnih bojevih djelovanja po planu operacije

Po dobivanju zadae za pripremu i izvedbu operacije Maslenica, naelnik GS OSRH, general Bobetko osobno vri obilazak dijela postrojbi i zapovjednitava HV-a izviajui prostor na Velebitu na kojem su bile rasporeene specijalne postrojbe MUP-a RH. Izdaje zapovijedi za poduzimanje mjera popune postrojbi, izvianje prostora pod nadzorom neprijatelja, pripremu te pregrupiranje i dovoenje dijela snaga s drugih bojinica na zadarsko podruje. Hrvatska vojska s nestrpljenjem je doekala taj trenutak. S iznimno visokom razinom odlunosti i pripremljenosti, inicijativom pojedinaca i postrojbi krenula je u oslobaanje Domovine. Cijela operacija pripremljena je u potpunoj tajnosti, a u tu svrhu su neposredno prije napada iskopani svi telefoni na zadarskom podruju. Stoga je napad vojno - redarstvenih snaga zatekao i potpuno iznenadio neprijatelja. Napad je zapoeo snanom artiljerijskom pripremom 22. sijenja 1993. u 7,05 sati i trajao je 10-tak minuta. Napad su zapoele postrojbe rasporeene na teinim smjerovima napada: 1. Podgradina - Paljuv - Pridraga - Bruka; 2. Rovanjska - Jasenice - Obrovac; 3. Libinje - Bukva - Tulove grede - Bobija (snage MUP-a); 4. Suhovare Veljane . Postrojbe u aktivnoj obrani prele su u napad na taktikim smjerovima: 1. Brievo - Murvica - Smokovi; 2. Stara karaula - Musapstan - Crno; 3. Sv.Martin - Babin dub - aerobaza Zemunik; 4. Prkos - kabrnje - Raovljeva glava. Postrojbe HV-a napale su istodobno u vie smjerova potiskujui neprijateljske snage prema Zemuniku, prometnicom Zadar-Maslenica prema Benkovcu, uz obalu prema Rovanjskoj i dalje prema Obrovcu, ovladavajui dominantnim visovima na Velebitu. HV je zauzela jako neprijateljsko uporite Gradina odakle nastavlja s napredovanjem prema s. Paljuv i s. Buterini. Tijekom prvog dana neprijatelj nakratko konsolidira svoje snage i uspostavlja obranu u selu Podgradina pokuavajui izvriti protuudar. Prvoga dana (22.01.) osloboeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko drilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grki i Kai, a sljedeih dana Babindub, zrana luka Zemunik, Crno, Murvica, Smokovi, Paljuv, dijelovi kabrnje i Podgradine, a strateki iznimno vano bilo je preuzimanje nadzora nad irim podrujem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati Obrovac i Graac.

112

Pobunjeni Srbi pokuavali su sprijeiti paniku u svojim redovima pa su putem kninskog radija emitirali smirujue poruke praenje borbenim pjesmama i ratnim pokliima. Ve drugi dan operacije, 23. sijenja, kninska radio postaja vie nije mogla prikriti poruke zapomaganja zbog pretrpljenih neuspjeha, a pokuavajui smanjiti paniku Milan Marti je izjavio: Apeliram na svijest i savjest srpskog naroda krajine da vie ne podlijee ustakoj propagandi, jer se ne smije ponoviti jueranja situacija kada nam je iz Krajine pobjeglo 10 000 ljudi. Tijekom slijedea tri dana (23., 24., i 25. 1.) trajali su daljnji napadi u kojima je osloboen Novigrad s. Kai, s. Maslenica, s. Smokovi i s. Reljii, a na Velebitu OS RH su izbile na crtu Sv. Rok - Mali Alan - Tulove grede - Bobija. 25.01. postrojbe HV-a u popodnevnim satima ovladavaju i selom kabrnja i jakim neprijateljskim uporitem Raavljeva glava, koje neprijatelj slijedea dva dana intezivno napada jakom topniko-raketnom vatrom, pa su nae snage uz petrpljene gubitke bile primorane na uzmak organizirajui obranu na crti Ambar - dio kabrnje - Ivkovii.
Rezultati i dostignuta crta bojinice nakon operacije

Glavni ciljevi operacije ostvareni napadima postignuti su ve nakon 72 sata, ali zbog pritiska meunarodne zajednice i prijetnji sankcijama 25. sijenja je zaustavljeno napredovanje OS RH nadomak Obrovca i Benkovca. To su srpske snage iskoristile da se priberu, dovuku pojaanja i izvre protunapad, koji je odbijen uvoenjem svjeih snaga od kojih je jedan dio helikopterskim desantom prebaen iz Slavonije i uveden izravno u borbu. Snanije borbe za dostignute cte i stabilizaciju bojinice potrajale jo 2-3 dana. Hrvatske snage uspjele su u tekim borbama zauzeti predviene objekte. Srpske snage odbaene su i iz zadarskog zalea i iz Rovanjske, zauzet je Zemunik, otvorena je prometnica Zadar - Maslenica, a na Velebitu hrvatske su snage osvajanjem Tulovih Greda izbile iznad Obrovca s june i Graaca sa sjeverne strane. Zapovjednik operacije general Janko Bobetko o tome kae: Operaciju smo izveli u dvije etape, dok trea etapa nije realizirana zbog intervencije iz svijeta, pa ak i ozbiljnih prijetnji.... Poetni odnos snaga, s kojim smo krenuli u prvu etapu, bio je otprilike po tri i pol tisue ljudi na objema stranama. U drugoj etapi operacije neprijateljske snage narasle su na gotovo osam tisua ljudi... Nae su snage na irokoj fronti u tom trenutku bile neukopane i neorganizirane za obranu. To je bio najopasniji trenutak operacije. 113

Po odnosu snaga mogli su nas razbiti, ui u Zadar i pretvoriti operaciju Maslenica od velike hrvatske pobjede u veliki hrvatski poraz Naime, srpskim snagama dola je pomo iz Srbije i BiH (snage "kapetana Dragana", "Arkanovci" i drugi dobrovoljci, jurina brigada "Vojvoda Vuk" te dijelovi vojnih postrojbi iz BiH kojima je zapovijedao general Ratko Mladi. Dostignuta je crta bojinice nakon izvedbe operacije Maslenica: - Sv.Rok - ilovii - Vuja draga - M.Bobija tt 520 - Parievaka glava - Kanjonom Zrmanje - Narandii - Baturi - Sv. Martin - Barabe - Buterini - Maorija Pozderi - Kai - tt 145 - Drage - Vlaka tt 95 - Brdine - Gradina - D.Zemunik - Jabuka tt 90 - Raovljeva glava tt 165 - Mastelje - M.Blato. Potpuno neplanirano, odmah iza operacije Maslenica na sinjskoj bojinici provedena je oslobodilaka akcija HV-a na brani Perua ime je konano otklonjena prijetnja srpske vojske koja je ruenjem brane na Perukom jezeru planirala izazvati katastrofu nesagledivih razmjera.
Dogaanja nakon operacije

Nakon provedbe operacije "Maslenica" postrojbe HV-a imale su vrlo zahtjevnu zadau nadziranja i obrane dostignute crte dodira koja je svakodnevno izloena snanim neprijateljskim oruanim provokacijama i protunapadima kojima su pokuavali povratiti izgubljena podruja. Poduzete su mjere ureenja otpornih toaka i ojaanja protuoklopnim sredstvima, zaprijeavanja mjeovitim minskim poljima i drugim zaprekama, izradi novih paljbenih poloaja topnitva, uspostavljanju promatranica i njihovom uvezivanju u sustav zapovijedanja i izvjeivanja. Glavne aktivnosti neprijatelju bile su konsolidiranje vlastitih snaga i sprjeavanje mogueg daljnjeg djelovanja hrvatskih snaga. Neprijatelj je reorganizirao svoje snage, a nakon izvlaenja oklopnih i topnikih sredstava iz skladita pod nadzorom snaga UNPROFORA planirao je prijei u protunapad. S manjim izvidniko diverzantskim skupinama te iznenadnim topnikim djelovanjima neprijatelj pokuava destabilizirati hrvatske snage u obrani nastojei onemoguiti grupiranja i mogua napadna djelovanja. U znak odmazde zbog pretrpljenih poraza neprijateljske snage poetkom veljae 1993. vre silovite topnike napade po postrojbama HV-a i naseljima u zadarskom zaleu. 114

Bezuspjeno pokuavajui izvriti protunapad 2. veljae prema Zadru su uputili eljezniki vagon pun eksploziva u nakani razaranja grada koji je sreom eksplodirao pred tunelom u mjestu Debeljak. Sredinom veljae tzv. SVK postigla je najvei broj vojnih obveznika ikad dostignut, ukupno 71409 pripadnika, dok je brojno stanje Dalmatinskog korpusa iznosilo gotovo 28000 pripadnika. Snani protunapadi neprijatelja bili su uestali sve do svibnja 1993. Teite neprijateljskog djelovanja bilo je upravo na podruju Novskog drila s ciljem onemoguavanja izgradnje, a kasnije i prometovanja pontonskim mostom koji je do kraja godine pogaan izravnim pogotcima 36 puta. Pored dinaminih aktivnosti na crti bojinice Hrvatska vojska u tom razdoblju provodi ustrojavanje i preustrojavanje postrojbi, izobrazbu pripadnika, te poseban znaaj daje organiziranju samostalnih topnikih i protuoklopnih postrojbi veliine bojne/divizijuna. U svrhu organiziranja to jednostavnijeg sustava voenja i zapovijedanja postrojbama HV-a ustrojavaju se Operativne grupe. U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je u cijelosti uspjeno izvrila planiranu zadau razbivi dotad samouvjerene neprijateljske snage. Operacijom Maslenica potvrdila se i dokazala Hrvatska spremnost, odlunost i potrebit stupanj organiziranosti oruanih snaga za osloboenje privremeno okupiranih podruja vojnikim putem. Kroz slijedeih nekoliko mjeseci izgraen je pontonski most na Novskom drilu koji je koncem srpnja 1993. puten u promet, ime je ponovno kopneno povezana Sjeverna i Juna Hrvatska, a kojim se prometovalo do izgradnje novog Maslenikog mosta koji je zavren 1997. godine. Operacija Maslenica je pobjednikoj HV donijela niz iskustava koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jaanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi, to se oitovalo u kasnijim bitkama u kojima su osloboena sva hrvatska podruja. Dio podataka ustupio: Petar kori

115

Ope stanje i djelovanje jedinica SVK u zoni odgovornosti

Stanje morala - odnos vojnog osoblja prema situaciji, borbena gotovost

Zbog unutarnje - politikih previranja u RSK, izrazitog nepovjerenja prema kadru iz JNA, loeg materijalno - financijskog stanja, jedinice u zoni odgovornosti, na podruju koje je obuhvaala operacija " Maslenica ", imale su ozbiljan problem s borbenom gotovou i voljom svojih vojnika. Kako je SVK organizirana na naelima bive TO, tako su jedinice sainjavali vojnici koji su prebivali na podruju na kojem je odreena jedinica i djelovala. Naelno, iz tih razloga, nije bilo dovoljno volje da se, primjerice jedinica s podruja Korduna aktivira na bojitu u Dalmaciji, a ako bi i dolo do takvog prebacivanja, vrlo brzo bi dolazilo i do rasipanja jedinica. Iako, prema Sekuliu, SVK neposredno nakon napadajnih bojevih akcija HV-a u podruju Maslenice, dostie svoju maksimalnu popunjenost, ipak ne uspjevaju povratiti poloaje koje su zauzeli pripadnici OSRH nakon izvoenja operacije, ponajvie zbog toga to se vojnici VSK teko ili nikako ne odluuju na napadajne akcije, nego se dre poloaja i posao napada preputaju artiljeriji, u najveem broju sluajeva. 116

Pripreme obrane

Prema planu obrane od 04.12.1992. 7. korpus je trebao izvriti mobilizaciju i razmjetaj na obrambene poloaje u svojoj zoni odgovornosti. Po zavrenoj mobilizaciji trebao je glavne snage grupirati na smjeru: Split (ibenik)-Knin,a pomone snage na smjerovima:Zadar-Benkovac;MaslenicaObrovac;Skradin-evrske-Kistanje s ciljem sprjeavanja proboja hrvatskih snaga i ovladavanja crtom bojinice.

Izvoenje protunapada

G SVK nareuje formiranje OG-1 29.01.1993. Grupa je formirana od dijelova 7. K i jedinica dovedenih iz drugih korpusa. Zapovjedanje OG-1 daje se Draganu Tanjgi ( naelnik taba 7.K ). Tanjga, formira TG-2 od dijelova 15.K, milicije i jednog voda Arkanovih dobrovoljaca, za djelovanje na smjeru prema Obrovcu. Protunapad zapoinju 01.02., snanom artiljerijskom pripremom. S dva bataljuna izvode pjeaki napad na selo Kai, uspjevaju prodrijeti do crkve, a potom i staviti s. Kai pod svoju kontrolu. U iduih nekoliko dana stalnim napadima ostvaruju blage pomake crte bojinice. 08. i 09.02. nastavljaju s napadima i dodatno potiskuju snage OSRH, da bi od 11.02. preli u izvoenje obrane dostignutih crta od napada OSRH, gdje dolazi do daljnjeg mijenjanja dostignutim crta bojinice u korist OSRH U izvoenju protunapada VSK ima problema u odbijanju borbene zapovjedi za napad u nekoliko sluajeva jedinica koje su dovedene iz drugih krajeva RSK, a koje iako izvedene na poloaje za napad u napadu ne sudjeluju, te dolazi do svojevoljnog naputanja poloaja, a u konanici, da bi sprjeili daljnje negativne utjecaje na borbenu gotovost i moral svojih jedinica, vojni vrh VSK odluuje pojedine jedinice vratiti u svoje matine korpuse.
ZAKLJUAK

Operacija Maslenica ostat e trajno zabiljeena u hrvatskoj povjesnici po jasno upuenoj poruci neprijatelju kakav ga zavretak oekuje na tada okupiranim podrujima RH. U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je u 117

cijelosti uspjeno izvrila planiranu zadau razbivi dotad samouvjerene neprijateljske snage. Znaenje ove operacije oitovalo se i prema meunarodnoj zajednici, koja je dotad izraavala duboku sumnju i nevjericu u osposobljenost i snagu hrvatskih oruanih snaga. Operacija Maslenica je pobjednikoj HV donijela niz iskustava koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jaanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi, to se oitovalo u kasnijim bitkama u kojima su osloboena sva hrvatska podruja. S druge strane, iako je agresor pokuao " papirnato " osigurati pokrivanje terena i jaku obranu, ona je izostala, barem prema planovima, iako je omjer snaga podjednak. Bio je to jasan pokazatelj stvarne snage SVK u srazu sa hrvatskim snagama.
Politiki utjecaj meunarodne zajednice

etiri dana nakon poetka napadaja Vijee sigurnosti UN donosi rezoluciju 802 kojom trai da Hrvatska vojska i policija prekinu borbena djelovanja i napuste osloboeni teritorij. Uslijedila je zapovijed za prekid akcije i uspostavljanje aktivne obrane na dostignutoj crti, no ne i povlaenje s osloboenog podruja jer je cilj akcije bio povezati sjever i jug Hrvatske i maknuti neprijatelja iz neposredne blizine Zadra. Tijekom trajanja borbi dio tzv. meunarodne zajednice poduzeo je diplomatsku ofenzivu protiv Hrvatske. Pokrovitelji velikosrpskoga projekta u Londonu i Parizu dosta su nediplomatski javno pokazali pristranost i frustriranost zbog uspjeha Hrvatske vojske, te su poslali nosa zrakoplova u Jadransko more i otvoreno zaprijetili vojnom intervencijom. Sve to je doprinjelo prekidu akcije i neostvarivanju zadanih ciljeva same operacije, a moda i najbitniji je nedostatno odbacivanje neprijatelja tako da je mogao i dalje nesmetano izvravati artiljerijske napade pop civilnim ciljevima u gradu Zadru i okolici.

118

Medaki dep, 09.09.1993.

BOJITE

Liko bojite
CILJ OPERACIJE

Cilj je bio ovladavanje prostorom Divosela i itluka.


OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je ukupno 48 etvornih kilometara.


POSTROJBE Hrvatska strana

9. gbr. (u napadu), db Lovinac (u obrani), db Gospi (u obrani i ojaanje 3/9. gbr), 3/111. br. (u obrani), SP MUP-a (u napadu). 119

Agresor

15. liki korpus SVK (zapovjedno mjesto - Korenica, istureno zapovjedno mjesto - Udbina) u sastavu: 170. br iz Plakog, 50. br iz Vrhovina, TG Buni, 9. mtbr iz Graaca, 103. lbr iz D. Lapca, 105. abr iz Udbine, bojna vojne policije, ukupno oko 8.000 vojnika, 70 tenkova, 40 oklopnih transportera, 60 tekih topnikog oruja.
GUBICI Hrvatska strana

Poginulo 6 vojnika (od poetka akcije 09.09. do povlaenja 17.09. bilo je ukupno 10 poginulih) , a ranjeno 53 vojnika, oteena 3 tenka i 1 BVP, unitena 2 sanitetska vozila.
Agresor

Poginulo 70 neprijateljskih vojnika ( po ratnim konvencijama, civil koji je naoruan, smatra se vojnom osobom i vojnim ciljem ), zarobljeno 19 neprijateljskih vojnika, zarobljen 1 tenk, 10 minobacaa i 20 topova.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

HV poduzima razmjerno malu akciju "ispravljanja" crte bojinice oko Gospia i u kratkom napadu osvaja nekoliko naselja juno od Gospia te zauzima bolje poloaje na Velebitu. Obuhvatnim djelovanjem, neprijatelj je doveden u okruenje iz kojeg se morao izvlaiti i naputati dobro organiziranu obranu. Spremnost za poetak napada 6.00 sati 9.9.1993. Vrijeme za izvrenje zadae 19.00 sati istog dana. ZM - vojarna "Eugen Kvaternik" - Gospi, IZM - selo Bilaj. 8./9.9.1993. Dovoenje postrojbi (udaljenost od P/C 200 - 300 m). 9.9.1993. Topnika priprema trajala je 5 minuta. Istovremeno su djelovala protuoklopna sredstva po otpornim tokama. 1. i 2./9. gbr "Vukovi" su do 8.30 izvrile bliu zadau, a 3. bojna ojaana dijelom db Gospi je usporeno napredovala. Izvidnika satnija je, takoer, u borbi i izvrava svoju zadau prema Rogia Mostu. SP MUP-a su usporeno napredovale i nije dolo do pravovremenog zatvaranja obrua, pa se dio snaga neprijatelja izvukao. Do 120

12.00 sati veina postrojbi je izvrila zadau, a ostale oko 13.00 sati. Srbi su brzo razbijeni i povlae se zajedno s civilnim stanovnitvom. Planirana akcija zavrava istoga dana, ali se borbe nastavljaju i narednih dana, da bi se zaustavile pred mjestom Medakom, dvadesetak kilometara jugoistono od Gospia. U popodnevnim i veernjim satima neprijatelj pokuava protunapad. Cijela bojinica od Dalmacije do Karlovca je oivjela i Srbi poinju granatiranjem velikog broja hrvatskih gradova i naselja, pri em je osobito teko gaan Karlovac u kojem ima na desetine mrtvih. Na jedno predgrae Zagreba pada veliki projektil zemlja - zemlja luna-17 (NATO oznaka Frog-7), ime SVK ostvaruje svoje prijetnje da e u sluaju napada odgovoriti odmazdom. 10.9.1993. jo jedan pokuaj protunapada i vraanja podruja s. itluk i Divoselo. 11.9.1993. pokuaj izvlaenja okruenih snaga neprijatelja (neuspjeno). Nekoliko dana nakon medake akcije, SVK alje hrvatskim vlastima popis od tridesetak ciljeva koji e biti napadnuti ako se hrvatske snage ne povuku ili ako ponovo napadnu. 12.9.1993. neprijatelj uvruje crtu obrane, HV se obraunava sa snagama u okruenju. 16.9.1993. sporazum o povlaenju HV. 17.9.1993. u podruje Divosela ulaze Kanaani, (pripadnici UNPROFOR-a). Kanaani su tom prilikom izmislili oruani sukob s HV u kojem je bilo mrtvih i (po Kanaanima, poginulo je 27 pripadnika HV, a u cijeloj akciji HV je imala 10 poginulih!). Sukob im je bio potreban radi inova i napredovanja u kanadskoj vojsci. Akcija je izazvala burne reakcije meunarodne javnosti radi velikog opsega razaranja i ubojstava civila. Kad se HV nakon tjedan dana povukla iz zaposjednutih poloaja u navedenim naseljima i predala ih UNPROFOR-u, na ruevinama i zgaritima naeno je 18 leeva srpskih civila. U narednim danima predali su jo pedesetak tijela srpskih vojnika. U naseljima Poitelj, itluk, Divoselo i osam drugih srueno su oko 500 objekata, zbog ega je hrvatska strana optuena da sustavno provodi taktiku "spaljene zemlje". Predsjednik RH je suspendirao dva asnika i naloio istragu. Kao odgovor na ove dogaaje Srbi su iz Podlapae prognali posljednjih preostalih 117 Hrvata. Medaka akcija imala je vrlo ogranieni cilj da uklanjanjem srpskog "depa" olaka situaciju u Gospiu koji je godinama bio pod stalnim topnikim udarima. Iako je "dep" uniten, Gospi je i dalje mogao biti tuen jer je bojinica prema istoku i dalje bila udaljena svega nekoliko kilometara. 121

ZAKLJUAK

Tajnost priprema; sinkronizacija djelovanja pjeatva, oklopnitva, topnitva; iznenaenje; manevar i okruenje neprijatelja. Akcija je na Srbe psiholoki djelovala na dva naina: dala je znati da e obraun biti nemilosrdan, a s druge ih je strane zavarala da se hrvatska strategija sastoji u polaganom "odgrizanju" komadia teritorija. Akcija je isto tako upozorila na tekoe razlikovanja civila i vojnika u ovakvom tipu rata, posebno iz razloga to je velika veina civila bila naoruana. # Meutim, slabija koordinacija HV sa SP MUP-a; slabija pripremljenost domobranskih bojni; slabo informiranje o realnom stanju u podruju djelovanja; neadekvatna provedba sigurnosnih mjera; zbog zloina i masovnog unitavanja, akcija je nanijela veliku tetu ugledu HV i Hrvatske. Danas je ipak, iz odreenih dokumenata vidljivo da je broj civilnih i drugih rtava bio preuvelian, kako od strane srpskih pobunjenika tako i od strane UNPROFOR-a.

Miljevci, 21. - 22.06.1992.

122

CILJ OPERACIJE

Oslobaanje okupiranog podruja u ibenskom zaleu (Miljevakih sela).


OSLOBOENI TERITORIJ

Oslobaeno je 7 sela oko 108 etvornih kilometara.


POSTROJBE Hrvatska strana

Hrvatska vojska: 4/113. br. HV, diverzantski vod 113. br., desetina 2/72. b. VP, 3-3/142. br. HV, Katelski vod, izvidniko diverzantski vod 142. br. HV i sanitetski vod 142. br. HV. Ukupne snage sastojale su se od 520 ljudi. Glavne snage za napad inili su dijelovi 113. br. koji u tom trenutku nisu bili na bojinici, pojaani s dijelom postrojbi 142. br. koji su bili spremni sudjelovati u napadu. Istono od snaga za napad, obranu su izvodili dijelovi 142. br. i 141. br. Zapadno u skradinskom zaleu dijelovi 113. br.
Agresor

75. mtbr./9. KK. Na miljevakom podruju neprijatelj je rasporedio snage jedne pjeake bojne, koristei za obranu naselja i zapreivanje prilaznih putova. Imao je jaku topniku potporu i odgovarajue OM snage (vojarna Trobounje). Teite obrane mu je bilo na komunikaciji: Nos Kalik - s. Drinovci.
GUBICI Hrvatska strana

Poginulio je 6 vojnika i 2 su bila tee ranjena.


Agresorska strana

Poginulio je 75 neprijateljskih vojnika, unitena 3 tenka, 2 oklopna 123

transportera, 4 kamiona, zarobljeno 18 vojnika, 1 tenk, 2 oklopna transportera, 6 haubica 150 mm, 17 motorna vozila, 4 topa ZIS-a, 2 minobacaa 120 mm, 5 netrzajna topa, 2 POLK 9K11 i vea koliina streljiva.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

HV izvodi posve ogranieni napad na poloaje VSK sjeverno od ibenika prostor izmeu rijeke Krke i Drnia. Povod za poduzimanje operacije: miniranje i paljenje kua u miljevakim selima; teror nad preostalim hrvatskim stanovnitvom; uestala topnika djelovanja po ibeniku i Skradinu, kao i po itavom prostoru ibenske bojinice. Operacija je izvedena u nepovoljnim uvjetima za RH (stanje ni rata ni mira). Inicijativa za operaciju potekla je od neposrednih zapovjednika. Pripremljena je u tajnosti. Provedena je tijekom jednog dana. Podruje operacije je bilo 7 veih sela i vie zaseoka u kojima je ivjelo 1.300 itelja. Podruje je omeeno: r. Krkom, r. ikolom i padinama Promine. Zamisao za napad bila je dovoenje postrojbi za napad izvriti tijekom noi i to po skupinama. Koritena su tri smjera: preko r. ikole, preko r. Krke i preko p/c - NOS KALIK. Napad otpoeti bez paljbene pripreme u 5 sati 21.6.1992. Iznenaditi neprijatelja na cijelom prostoru Miljevakog platoa. Sve postrojbe su podijeljene u 8 skupina u okviru kojih je bilo 26 manjih grupa s 4 sanitetska tima. Veina skupina je tijekom noi presjekla telefonske ice i prekinula vezu meu postrojbama neprijatelja i vojarne Trbounje. Borba se vrlo brzo razvila na cijelom miljevakom prostoru. Neprijateljski tenkovi su pokrenuti tek poslije 7 sati. Prvi tenk je uniten, a ostali su se vratili u vojarnu Trbounje. Borbe su trajale cijeli dan, a s. Drinovci je osloboeno zadnje, 22.06.1992. u jutarnjim satima. Taj dan zapoeli su pregovori pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a i EZ o prekidu vatre. Rezultata nije bilo. 23.06.1992. Izveden je protunapad neprijatelja sa 8 tenkova, 4 oklopna transportera, pjeatvo. Protunapad je zaustavljen, uniteno je 2 neprijateljska tenka, nakon toga su se povukli u vojarnu Trbounje. Nakon odbijanja protunapada, pristupilo se organiziranju obrane na crti: r. ikola - z. Vlaii z. Karalii - z. Mazalini - r. Krka. Vijee sigurnosti UN izdaje Rezoluciju 762 koja osuuje akciju i trai povlaenje hrvatskih snaga na poetne poloaje, to Hrvatska odbija. Ova mala akcija posluila je Hrvatskoj uglavnom za to da se ispitaju reakcije 124

VSK i meunarodne zajednice. Nakon akcije general Petar imac iz Splita, (navodno prenosei zapovijed iz Zagreba), naredio je da se Hrvatske postrojbe povuku nakon to su neprijatelja ve potjerale dublje prema Drniu. Zapovjednik akcije je, takvu zapovijed odbio posluati, a kasnije je izjavio: "Bili smo svjesni da bi u sluaju povlaenja stradanja bila jo vea, pa je 23. lipnja dolo do protuudara Torbiinih vojnika. Uspjeli smo zadrati osloboeni teritorij, a onda su poeli pregovori o predaji tijela neprijateljskih vojnika". (iz knjige "Rat", Tihomir uljak)

OLUJA, 04. - 08.08.1995.

NAPOMENA: ovo je samo kratki presjek operacije " Oluja ". Zbog svoje vanosti u Domovinskom ratu i Hrvatskoj, bit e joj pridana posebna panja tako da e cijela operacija biti detaljnije analizirana u skorom vremenu. U analizu e ui i detaljnjiji opisi djelovanja i 125

ponaanja jedinica VSK u periodu izvoenja operacije. Taj dodatak e biti objavljen u drugom izdanju ove knjige. Preporuujemo knjigu Davora Marijana, " OLUJA ", u kojoj je vrlo detaljno opisan tijek operacije s djelovanjima svakog Zbornog podruja posebno.

BOJITE

Banovinko, kordunsko, liko i sjevernodalmatinko bojite duine 630 kilometara dok je istonoslavonsko i juznodalmatinsko bojite bilo u obrani.
CILJ OPERACIJE

Strateki zamisao operacija Oluja GS OS RH temeljila se na probijanju srpske obrane u vie smjerova istodobno te zatim na zaokruivanju i zaobilasku dobro utvrenih gradova i podruja, a kasnije i unitenju istih. Plan je predviao 5 glavnih pravaca napada i 1-3 pomona pravca napada. Provedba operacije planirala se kroz tri etape. Prva etapa je bila zamiljena kao probijanje na smjerovima napada. Druga etapa operacije zamiljena je kao zaokruivanje i izoliranje najvre branjenih toaka obrane (gradovi ili podruja). I trea etapa operacije je bila zamiljena da e srbi nakon pada prve linije uspostaviti drugu liniju koja se trebala nalaziti blizu hrvatskobosanske granice, GS OS RH je predviao pregrupirati snage i udariti na smjerovima gdje se Srbi nisu uspijeli uspostaviti obranu i ponoviti scenarij prvi i druge etape do konane predaje ili unitenja. Planirano je da operacija traje 7-8 dana.
OSLOBOENI TERITORIJ

Cijelokupni okupirani teritorij pod nadzorom UNPA Sektor sjever i jug od Banovina, Kordun, Lika i Dalmacija oko 10 500 etvornih kilometara teritorije, to je 18 posto hrvatskog podruja. Pod okupacijom je jo ostalo Podunavlje i Baranja - oko 2 500 etvornih kilometara teritorije ili oko 5 posto teritorija.

126

POSTROJBE Hrvatska strana

Ukupno 130 000 u napadnim operacijama u ZP Zagreb (zapoviednik general bojnik Ivan Basarac), ZP Bjelovar (zapoviednik general bojnik Luka Danko), ZP Karlovac (zapovjednik general pukovnik Miljenko Crnjac), ZP Gospic (zapoviednik general bojnik Mirko Norac), ZP Split (zapovjednik general pukovnik Ante Gotovina) i 60 000 u obrambenim operacijama ZP Osijek (zapovjednik general pukovnik uro Deak) i Junog bojita (zapovjednik general bojnik ivko Budimir). Hrvatska vojska raspolagala je u napadnim operacijama 350 tenkova, 18 zrakoplova te 38 zrakoplova.
Agresor

Neprijatelj je raspolagao u 4 korpusa sa oko 40 tisua vojnika, 400 tenkova, 200 oklopnih transportera, 550 topova, 25 zrakoplova, 13 helikoptera, 320 protuzranih topova.
GUBICI Hrvatska strana

Poginulo je 196 pripadnika; ranjeno 1100 od toga 572 ranjena s teim ozlijedama i 528 s lakim ozlijedama; zarobljena 3 pripadnika i 15 nestalih pripadnika. Ukupni gubici bili su 0,12 posto, a odnos snaga hevatske i srpske strane bio je 1:3 u korist HV-a. Analitiari su gubitke u operaciji proglasili minimalnim, uglavnom zbog slabog otpora Srba.
Agresor

Srpski gubici nisu poznati, ali se procjenjuje da premauju 500 poginulih i 2 500 ranjenih ili 6,25 posto angairanih snaga. Hrvatska je zaplijenila naoruanja i vojne opreme u vrijednosti od 400 milijuna USD.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

127

HV rano ujutro u 5.00 sati 4.8.1995. godine opim napadom na 630 kilometara bojinice u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu te na Banovini zapoela vojnu operaciju "Oluja". Na dan poetka operacije preko radija se ponavljana poruka Predsjednik RH srpskom stanovnitvu da ne naputa domove i da im se daju sve garancije, ime je dan nagovjetaj o tome to e se dogoditi (Dodatak 01). Isti dan podpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Grani uputio je danas pismo predsjedavjuem Vijea sigurnosti UN-a Nugrohu Wisnumurtiju, ministrima vanjskih poslova zemalja lanica Kontaktne skupine Warrenu Christopheru, Herveu de Charettu, Klausu Kinkelu, Malcolmu Rifkindu, Andreju Kozirevu, predsjedavajuem ministarske konferencije EU-a Javieru Solani i predsjedavajuem ministarske konferencije OESS-a Laszlu Kovacsu. Napad je poeo udarima HRZ na neprijateljeve centre veze i zapovjedna mjesta (elavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Buni). Istovremeno, hrvatske su snage otvorile snanu topniku i raketnu paljbu po neprijateljevu prednjem kraju i po dubini njegova rasporeda, nanosei gubitke, izazivajui pomutnju te ispitujui reakcije SVK koje su na velikom dijelu bojinice izostale. ZP Bjelovar

Smjer angairanja: Jasenovac - Dubica. Zadaa je primljena 2.8.1995. Imali su problem u: kratko vrijeme za pripremu, nepripremljenost 125. dp, nedostatna logistika potpora, uspostava isturenog zapovjednog mjesta u Novskoj i mobilizirane su slijedee postrojbe izmeu 27.8.1995. i 4.8.1995.: 13. Potrd, 104. br, 312. Lb, 105. br, 24. dp, 52. dp, 265. IDS, 59. s VP, 505. s 128

ABKO, Dom zapovjednitva) Tijek vojnoredarstvene operacije 04.8.1995. - Forsiranje rijeke Save kod Jasenovca osloboeno je nekoliko sela i nastavak djelovanja prema Dubici. 05.8.1995. - Osloboena je Dubica i djelovanja su nastavljena u dva smjera: prema selu Sa i prema Hrvatskoj Kostajnici. 06.8.1995. - Nastavak djelovanja prema Dvoru. ZP Zagreb Smjer angairanja: Sisak - Petrinja - Glina i Sunja - Zrinska Gora. Angairane snage: 2. gbr, 153. br, 20. dp, 12. dp, 57. br, 103. dp, 151. br, 17. dp i 101. dp. Tijek vojnoredarstvene operacije 04.8.1995. - Pokuaji forsiranja r. Kupe (153. br). Na kordunskoj i na banovinskoj bojinici srpske snage, koje su ovdje imale i neto veu dubinu rasporeda, pruile su jai otpor nego drugdje. Tako je kod Slunja ogranieni protunapad izvela 11. brigada iz sastava 21. korpusa "VRSK", doim su 15. i 26. brigada iz 39. korpusa SVK izale prema Sisku i Sunju. Ove su snage meutim ubrzo odbaene. Ozbiljniji zastoj nastao je za 2. gardijsku brigadu "Gromovi" koja je napadala prema Petrinji i pretrpjela osjetne gubitke. Kriza je ipak prebroena nakon to je smjenjen general bojnik Ivan Basarac i imenovan novi zapovijednik general pukovnik Petar Stipeti. 05.8.1995. - Ponovljen napad 2. gbr "Gromovi". Na Banovini je 39. korpus "VRSK" pruao otpor dok nije zaprijetila opasnost da zauzimanjem Dvora bude odsjeen, nakon ega se poeo brzo povlaiti. 06.8.1995. - 2. gbr "Gromovi" uspijeva osloboditi Petrinju. Jedna taktika grupa prvoga dana operacije forsirala je Savu uzvodno od Jasenovca i nastupala prema Dubici i Kostajnici, prijetei zatvaranjem jedinog preostalog izlaza u Bosnu i Hercegovinu preko Une u Dvoru. Na smjeru prema Kostajnici i Dvoru HV je imala najtee gubitke u cijeloj operaciji (90 mrtvih). Na ovom dijelu bojinice djelovao je i 5. korpus ABiH iz Bihaa. 07.8.1995. - Daljnji pomaci na bojinici oko Zrinske Gore. 08.8.1995. - Na Kordunu je 21. korpus SVK puna etiri dana izvodio obrambena djelovanja, ali je opkoljen i prisiljen na predaju. Predaja je izvrena u 19.00 sati kad je u Viduevcu srpski zapovjednik hrvatskom general pukovniku Petru Stipetiu propisno podnio prijavak pred strojem, 129

estitao na pobjedi i predao 21. srpski korpus (Topusko), 5 000 vojnika i 25 tisua izbjeglica. Ovaj vojniki in, koji je potpuno odudarao od gotovo svega to se u ovom iznimno prljavom ratu dogaalo kroz etiri godine, oznaio je i kraj vojne operacije "Oluja". ZP Karlovac Smjer angairanja: Josipdol - Slunj i Karlovac - Vojni - Petrova Gora. Angairane snage: 104. br, 110. dp, 137. dp, 143. dp, 14. dp., 1. gbr se ukljuila 6.8.1995. podruju ZP Karlovac. Tijek vojnoredarstvene operacije 04., 05. i 06.08.1995. - Voena su borbena djelovanja na bojinici oko Karlovca i Slunja. 06.08.1995. - Osloboeni su Slunj i Cetingrad. 07.08.1995. - Osloboen je Turanj. 08.08.1995. - Osloboen je Vojni. ZP Gospi Smjer angairanja: Lika Jasenica - Saborsko - Plitvika Jezera - Liko Petrovo Selo, Gospi - Korenica, Gospi - Udbina. Angairane snage: 1. gbr, 9. gbr, 138. dp, 133. dp, 128. dp, 118. dp, 111. pbr, 119. br, 154. dp, 8. dp, 150. br. Tijek vojnoredarstvene operacije 05.8.1995. - Probijena obrana na svim smjerovima napada. 05.8.1995. - Izbijanje na dravnu granicu u podruju Trake Ratele. Osloboen je: Graac i Ljubovo. U Lici je vie brigada i domobranskih pukovnija poelo napredovati prema istoku odbacujui snage 15. korpusa "SVK" pa je uskoro zauzet vaan prijevoj Ljubovo na komunikaciji Gospi Korenica. Na sjevernom likom bojitu najvaniji je zadatak imala 1. gardijska brigada "Tigrovi" koja je zauzela Plitvice i preko Rakovice spojila se kod Trakih Ratela sa snagama 5. korpusa ABiH ime je ova enklava deblokirana. Nakon toga je 1. gbr "Tigrovi" okrenula na sjever, ula u Slunj i nastavila napredovanje prema Karlovcu. 06.8.1995. - Bez veeg otpora HV je ula u Korenicu, Udbinu i Donji Lapac. Spajanje s 5. K. ABiH. 07.8.1995. - Postrojbe ZP Gospi su bile na dravnoj granici od Trake 130

Ratele do eljeznike postaje Una. SP MUP-a (s Velebita) SP MUP osiguravale su spoj izmeu ZP Gospi i ZP Split. S poloaja na Velebitu djelovale su u tri smjera: Sv. Rok - Poitelj - Medak (150. br), Sv. Rok - Lovinac, Sv. Rok - Graac (Otri). Postrojbe specijalne policije preko Velebita brzo su nadirale prema Graacu, zauzele ga i zaustavile se da propuste neprijatelja koji se iz Kninske krajine, ibenskog zalea i iz Ravnih Kotara preko Otria povlaio prema Srbu i Lapcu i dalje u Bosnu. ZP Split

Smjer angairanja: Crvena zemlja - Knin, Sinj - Knin, ibenik - Drni - Knin, Zadar - Benkovac, Obrovac - egar - Ervenik. Angairane snage u napadu: 4. gbr, 7. gbr, 126. dp, 6. dp, 142. dp, 15. dp, 113. br, 134. dp, 7. dp, 112. br, 2./9. gbr, 144. br, 1.HGZ, 204. trbr PZO, 20. td, 11. Potrd. Tijek vojnoredarstvene operacije

04.08.1995. - Napadnuti su svi poloaji neprijatelja na prvoj crti. Neto vie tekoa je bilo na Velebitu na smjeru napada 2./9. gbr. Neprijateljeva obrana na prednjem kraju probijena na etrdesetak mjesta, te su hrvatske snage 131

uspjele ovladati zonom razdvajanja i ponegdje prodrijeti u dubinu od nekoliko kilometara. Sa svojih poloaja kod Grahova HV je snano tukla poloaje oko Knina. 7. gardijska brigada "Pume" se spustila niz Dinaru i napredovala cestom Strmica - Knin i zauzela poloaje na Crvenoj zemlji oko 3 kilometara sjeverozapadno od Knina, dok je 4. gardijska brigada "Pauci" bila 5 kilometara sjeveroistono od Knina. Pomoni smjer napada u ovom sektoru iao je iz Sinja; prema Vrlici i Drniu probijale su se jedna pjeaka brigada i jedna domobranska pukovnija. Kod Drnia naila na potekoe uslijed kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvrila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu. Srbi su se povlaili u dva smjera Otri - Srb i Obrovac - Graac. 05.08.1995. - Rano ujutro 7. gardijska brigada "Pume" ula je u Knin i objesili dvadeset metarsku zastavu na Kninskoj tvravi. Istodobno s napadom na sam grad, HV je napredovala i na pomonom pravcu Sinj - Vrlika - Knin. Udar s planine Svilaja izvela je 6. splitska domobranska pukovnija, a udar s Dinare, preko sela Unita, 126. sinjska domobranska pukovnija. Drugi pomoni pravac napada na kninskom podruju iao je od ibenika prema itniu i Drniu. Na tom pravcu napada uestvovale su 133. ibenska i 142. drnika brigada HV te 15. domobranska pukovnija te specijalne postrojbe MUP i Vojna policija. Topniku pripremu su organizirale 113. i 142. brigada HV sa haubicama 203 mm i topovima 130 mm. U Drni su nakon dobrem topnike podrke bez pjeake borbe prvi uli pripadnici specijalne postrojbe MUP i VP. Oko Obrovca su se vodile estoke borbe u kojima su sudjelovale 112. zadarska brigada HV, 7. domobranska pukovnija, 84. bojna iz Zadra te pripadnici specijalne postrojbe MUP. Osloboeno je oko 70 posto do tada okupiranog podruja sjeverne Dalmacije. 06.8.1995. - Osloboeni su Benkovac i Kistanje. Uveden je u borbu 1. HGZ. U Benkovac su prvi uli pripadnici 132. domobranske pukovnije te 112. zadarske brigade HV. Proboj do Benkovca izveli su pripadnici 132. domobranske pukovnije pravcem Stankovci - Pristeg - Cviljane - Gornji opot dok je 112. zadarska brigada HV istodobno prodirala smjerom Smilii - kabrnja. Benkovac je nakon toga bio opkoljen i u samom gradu nije bilo otpora. 07.08.1995. - Osiguranje osloboenih objekata, 17 vojnih objekata, hidroelektrane, vodocrpilita, RTV vorita. Dovoenje 4. i 7. gbr, 2/9. gbr i 1. HGZ na crtu Graac - Otri. 08.08.1995. - Uspostava nadzora nad podrujem od puta Graac - Otri do rijek Une. Zajedno s pobunjenikom vojskom izbjegla je i veina srpskog stanovnitva; 132

procjene se kreu od 90.000 (hrvatski izvori) do 200.000 ljudi (srpski izvori). Ovi su ljudi, bjeei osobnim automobilima, traktorima i pjeice, zakrili sve puteve i krenuli u Bosnu i Hercegovinu gdje ih putem nitko nije zbrinjavao pa je dolazilo do traginih situacija. Umrlo je 29 ljudi, a na cesti Srb Martinbrod i kod Prnjavora zabiljeena su i dva sluaja da su oajni ljudi ubili svoje obitelji a potom i sebe. Dramatini dogaaji zbivali su se i na prijelazu u Dvoru gdje su civilna vozila gaena tenkovima i transporterima koji su sebi krili put. Stanovnitvo iz zone odgovornosti 21. korpusa "VRSK" napustilo je opkoljeni Kordun pod nadzorom hrvatskih vlasti i uputilo se prema Srbiji da bi kod Siska bilo doekano od razgnjevljenog hrvatskog stanovnitva koje je kolonu izbjeglica kamenovalo. Ovaj egzodus, koji je poeo jo danima prije hrvatskog napada, dijelom je posljedica straha od suoenja s posljedicama pobune, a dijelom ga je potaklo i vodstvo "RSK" koje je izdalo nalog za evakuaciju stanovnitva i vojske. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo djelovalo je na glavnim pravcima napada, davalo potporu, izvialo i prevozilo radi manevara i spaavanja ranjenika. Osim toga, titilo je prostor Zagreb-Karlovac-Sisak-Kutina. U okviru priprema, letake posade su se posebno pripremale za letenje na malim visinama i u briuem letu. Zrakoplovstvo je imalo 17 borbenih zrakoplova, 5 borbenih helikoptera, 9 transportnih helikoptera, 3 transportna zrakoplova, jedan zrakoplov za elektroniko izvianje i jedan helikopter za elektroniko-termovizijsko izvianje. Tijekom operacije uspjeno su gaani planirani objekti (centri veze i zapovjedna mjesta srpskih postrojba), to je isprva pogreno pripisivano NATO-ovom zrakoplovstvu. U nastavku operacije Zrakoplovstvo je izvrilo 67 borbenih letova i unitilo 26 raznih objekata. Bilo je i 50 letova za protuzranu obranu, 7 izvidnikih letova, te 11 helikopterskih letova za prijevoz oko 480 osoba i oko 85 tona tereta. Najslabiji dio uporabe zrakoplovstva bila je zastarjela oprema sustava zranog motrenja i navoenja, jer nije bilo mogue osigurati motrenje zranog prostora ispod visine 500 m, niti navoenje zrakoplova ispod visine 1000 m. Tijekom operacije oteeno je 11 zrakoplova Mig-21, ali bez g ubitaka.

133

POSTUPCI CIVILNIH I VOJNIH VOA RSK TIJEKOM I POSLIJE VRO OLUJA

4. kolovoza u 16.45 Vrhovni savjet obrane RSK donosi odluku: "Zbog novonastale situacije izazvane otvorenom optom agresijom Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu i nakon prvih poetnih uspeha u odbrani dolo je do ugroavanja velikog dela teritorije Sjeverne Dalmacije i dela Like, zbog toga ODLUUJEMO 1. Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovnitva iz optina: Knin, Benkovac, Obrovac, Drni i Graac. 2. Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otria prema Srbu i Lapcu. 3. Za evakuaciju zatraiti pomo od komande UNPROFOR-a sektor 'Jug' sa sjeditem u Kninu". Odluku je potpisao Milan Marti, a ovjerena je u Glavnom tabu "SVK" u 17.20 sati. Snage UN-a su ubrzo i same potvrdile da su vlasti "RSK" tijekom 4. kolovoza od UN-a zatraile pomo u evakuaciji 32.000 osoba iz Knina i njegove okolice.

Ve i prije VRO Oluja, biljei se naputanje dijelova RSK od strane civilnog stanovnitva. Sami pokreti stanovnitva pojaani su kad se pronijela vijest o objavljenoj Odluci o evakuaciji, tako da je sve poprimilo panian i stihijski izgled. Dolo je do mijeanja civila s vojskom u trenutku kada su svi zajedno krenuli u smjeru BiH. Koristei civile kao zaklon, cijelim putem povlaenja, oklopne i artiljerijske jedinice SVK, ispaljivale su projektile prema hrvatskim snagama.

134

Orkan 91, 29.10.1991. - 03.01.1992

CILJ OPERACIJE

Jednovremenim napadnim djelovanjem glavnih snaga OG Posavina na pravcima Novska - Okuani i Nova Gradika - Okuani, primjenom obuhvatnih djelovanja uz snanu topniku potporu razbiti snage neprijatelja u prostoru Okuani - G.Raji - Stara Gradika, posjesti dravnu granicu na Savi i biti u spremnosti za odbijanje protuudara.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je 170 etvornih kilometara okupiranog podruja i osloboeno 21 naselja. ORKAN-91 (od 29.10.1991. do 03.01.1992.) osloboen prostor Posavine oko 675 km2 povrine. OTKOS-10 (od 31.10. do 06.11.1991.) osloboen prostor Bilogore oko 350 km2 povrine. PAPUK-91 (od 28.11. do 25.12.1991.) osloboen prostor Papuka oko 1230 km2 povrine. Napadnim djelovanjem HV u oslobaanju Zapadne Slavonije osloboeno je 135

ukupno oko 2255 km2 povrine. Povrina teritorije Zapadne Slavonije je oko 8.822 km2, od ega je pobunom Srba i stvaranjem tzv. SAO Krajine Zap. Slavonija okupirano oko 2.865 km2 ili 32,5% teritorije. Ukupno tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. godine osloboeno je 2255 km2 ili 78,7% okupirane teritorije Zapadne Slavonije. Za akciju Bljesak ostalo je 600 km2.

POSTROJBE Hrvatska vojska

Operaciju je pripremalo i provelo Zapovjednitvo OG - Posavina, ukupna jaina HV bila je oko 13600 ljudi, 80 komada topnikog oruja, 23 lansera VBR, 29 tenkova i 6 oklopnih transportera. Snage na prostoru Novska: 1. A brigada ZNG "Tigrovi"; 125. br HV; 151. br HV; 117. br HV; 105. br HV; 2/153. br HV; 51. sbHV; 53. sbHV; 56. sbHV; 65. sbHV; samostalna satnija 100. br HV "traseri"; topnika bitnica SO 76 mm; 15. smpotp HV; sam. divizijun VBR 128 mm. Snage na prostoru Nova Gradika: 121. br HV; 108. br HV (-1); 99. br HV; 2/149. br HV.
Agresorska vojska

5. K Banjaluki i paravojne postrojbe SAO Krajine Zapadna Slavonija. Jaina snaga neprijatelja prosuivale su se na oko 13 500 ljudi, 100 tenkova, 57 oklopnih transportera, 120-150 komada topnikog oruja. Snage agresora na smjeru Novska: 16. pmtbr; 5. pbr; 1. br TO Okuani; I KAG-5; dVBR 128 mm; Snage agresora na smjeru Nova Gradika: 369. okbr (-1); 2. br TO Okuani; II KAG-5; dVBR 128 mm.
Bojna djelovanja agresora

Snage 5. K Banjalukog po osvajanju mostobrana na r. Sava kod Stare Gradike i spajanjem sa snagama TO Okuani i mb/265. mbr Bjelovar, 6. listopada, glavnim snagama 16. pmtbr i 5. pbr, otpoinje napadna djelovanja smjerom Okuani - Novska - Kutina - Zagreb, u cilju deblokade blokiranih postrojbi u Bjelovaru, Varadinu i Zagrebu, a pomonim snagama smjerom 136

Nova Gradika-Slavonski Brod sa ciljem sadejstvovati snagama 1.pgmd na smjeru Vinkovci - Slavonski brod.
GUBICI Hrvatska strana

184 poginulih, 595 ranjenih.


Agresorska strana

516 poginulih, 615 ranjenih.


ISKUSTVA

1. sprijeen je daljnji prodor snaga 5. K prema Zagrebu, njihovo spajanje s snagama u blokadi vojarni u Zagrebu, Varadinu, Bjelovaru i Koprivnici, izbijanje na crtu Virovitica-Kutina; te zauzimanje Nove Gradike; 2. sprijeen je prodor snaga 5. K i njihovo spajanje s paravojnim snagama tzv. SAO Krajine, te prodor ka Bjelovaru i Virovitici; 3. osloboeno je 675 km2 teritorije Posavine, 370 km2 na Novskoj bojinici i 305 km2na Novogradikoj bojinici; 4. osloboeno je 18 naseljenih mjesta na Novskoj bojinici i 10 naseljenih mjesta na Novogradikoj bojinici; 5. uspjenom realizacijom napadne operacije ORKAN-91, olakano je bojno djelovanje snagama 2. OZ Bjelovar u realizaciji svojih napadnih djelovanja za oslobaanje Bilogore i Papuka

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Slamanjem napadne moi agresora, preotimanjem operativno - strategijske inicijative, stvoreni su uvjeti za izvrenje napadnih djelovanja. Zapovjednitvo OG Posavina cijenei situaciju donosi odluku o poduzimanju napadnih djelovanja u skladu s zamisli GSHV. Odluku o provoenju napadne operacije je 25.10.1991. odobrio NGS OS RH. 137

Upornom obranom snaga HV na Novskom i Novogradikom sektoru zaustavljen je napad snaga 5.K i slomljena njegova napadna mo, time je preoteta operativno - strategijska inicijativa i stvoreni uvjeti za izvrenje napadnih djelovanja. Obrambena operacija snaga OG Posavina traje od 08.10. do 17.10.1991. godine. Obrana na Novskom sektoru Upornom obranom snaga HV na Novskom sektoru (1. A brigada ZNG "Tigrovi"; 125. br HV; 151. br HV; 117. br HV; 105. br HV; 2/153. br HV; 65. sb HV; 56. sb HV; 51. sb HV; 53. sb HV; 65. sb HV; sam. satnija 100. br HV "traseri"; topnika bitnica SO 76mm; 15. smpotp HV; sam. divizijun VBR 128mm) zaustavljen je napad snaga 5. K i slomljena njegova napadna mo, aktivnim djelovanjem osloboeno je naselje Bujavica, time je preoteta operativna inicijativa na Novskom sektoru. Zapovjednitvo OG Posavina cijenei situaciju donosi odluku o poduzimanju napadnih djelovanja u skladu s zamisli GSHV. Odluku o provoenju napadne operacije je 25.10.1991. odobrio NGS OS RH. Obrana na Novo Gradikom sektoru Smjer Okuani-Nova Gradika za neprijatelja su bili osobito interesantni. Nastojali su potisnuti 121, 108, i 99. br HV i osvojiti s. Gorice iz kojeg se moe dobro nadzirati Nova Gradika. Osobito jake napade neprijatelj je poduzimao 02., 03., 08., 09. i 11.11.1991. ali bez uspjeha. Hrvatske snage su 13.11.1991. na ovom podruju poduzele inicijativu i potisnule neprijatelja u smjeru s. Medari (oko 300 m). Osnovna zamisao plana ORKAN-91: Jednovremenim napadnim djelovanjem glavnih snaga OG Posavina na pravcima Novska-Okuani i Nova Gradika Okuani, primjenom obuhvatnih djelovanja uz snanu topniku potporu razbiti snage neprijatelja u prostoru Okuani - G.Raji - Stara Gradika, posjesti dravnu granicu na Savi i biti u spremnosti za odbijanje protuudara. Pomonim snagama OG Posavina napadnim djelovanjem na pravcima: Novi Grabovac - Livaan i - Donji agli - Bijele Stijene, presjei komunikaciju Lipik - Okuani, razbiti neprijatelja u prostoru Raenovii - Bijela Stijena Trnakovac i dovesti ga u okruenje, te u suradnji s snagama OG Pakrac razbiti po dijelovima. Snagama s fronta po mjeri prodiranja napadno djelovati na pravcu Jasenovac - Koutarica - Mlaka - Orahova, te pravcu Gorice - Pivare, razbiti snage neprijatelja na pravcu napada i sudjelovati glavnim snagama u izvravanju 138

osnovne zamisli.
I. faza operacije

Otpoela je 29.10.1991.godine i traje do 22.12.1991. godine. U tom razdoblju, na Novskoj bojinici, napadnim djelovanjem razbijena su neprijateljska uporita i osloboena naselja: Bair, Lovska, Popovac, motel Trokut, Brezovac, Livaani, Korita, Jagma, Gornja i Donja Subocka, Gornje i Donje Krike. Znaajno je napomenuti djelovanje 1.gardijske A brigade "Tigrovi", koja je 29.10. u pozadinu neprijatelja ubacila dvije bojne u prostor sela Voarica i Jazavica koje su uspjeno izvele napad i izvukle se na polazne poloaje. U ovoj akciji zarobljena su 2 oficira i 5 vojnika, zaplijenjena je arhiva 16. pmtbr, akcija je bila moralni uinak jer je HV pokazala da moe izvravati i napadna djelovanja. Na Novogradikoj bojinici namjera neprijatelja je bila s jakim snagama iz ireg podruja njegovia, Golobrdca, Sinlija i eevca sa sjevera ugroziti Novu Gradiku. Kako bi sprijeila ovakvu ugrozu 121. b HV sa usklaenim djelovanjem s susjednom 123. br HV poduzima napadna djelovanja tim neprijateljskim uporitima i oslobaa naselja njegovi, Golobrdac, Sinlije i eevac, oslobaajui snage za izvrenja zadau u II etapi operacije ORKAN-91.
II. faza operacije

Otpoela je 22.12.1991., a zavrila 03.01.1992. Operacija je otpoela napadom 1. A brigada ZNG "Tigrovi" s dijelovima 125. i 100. br HV na etniko uporite u D. agliu i Kovaevcu aglikom, u borbama za razbijanje ovih neprijateljskih uporita, neprijatelj je pruio ilav otpor jer bi padom tih uporita bila presjeena komunikacija Lipik - Bijela Stijena Okuani, time bile odsjeene njegove glavne snage na smjeru Lipik - Okuani i dovedene u okruenje. Snage OG Posavina na Novogradikom smjeru (121. br HV; 108. br HV; 2/149. br HV; 99. br HV otpoele su napadna djelovanja 19.12.1991.godine smjerom: Cernika agovina - Maika agovina - irinci i smjerom: Gorice - Pivare i do 03.01.1992. razbile neprijateljska uporita i oslobodile naselja Maika agovina, irinci i Pivare. Sarajevskim primirjem borbena djelovanja su prekinuta. Bojinica e se stabilizirati i takva e ostati sve do operacije Bljesak. Nakon operacije Orkan-91 od Pakraca do Save i izmeu Novske i Nove Gradike ostalo je 139

pod srpskom okupacijom oko 600 km2. Dijelove teksta napisao: Rudi Stipi, brigadni general u mirovini.

Oslobaanje Dubrovnika obrana Dubrovnika

Uvodna izlaganja

Obrana Dubrovnika skupni je naziv ratnih vojnih operacija koje su se tijekom Domovinskog rata, od rujna 1991. godine do konca rata u Hrvatskoj, odvijale na podruju nekadanje opine Dubrovnik, od graninog prijelaza Debeli Brijeg i Prevlake na istoku do Neuma na zapadu, epikua na sjeverozapadu, Osojnika u dubrovakom zaleu te graninog prijelaza Brgat na sjeveru opine. Ove operacije podrazumijevaju obranu od srpsko-crnogorske agresije na krajnji jug Hrvatske, obranu Dubrovnika za vrijeme opsade samog Grada, ienje dubrovakog zalea i micanje neprijateljske vojske i topnitva van domaaja za gaanje civilnih ciljeva u Dubrovniku i okolici. U Obranu Dubrovnika spadaju i operacije agalj, Tigar, Osloboena zemlja, Vlatica i Operacija Konavle. Napad na ovaj dio Hrvatske izvele su kombinirane snage JNA, JRM i JRZ, potpomognute pripadnicima teritorijalne obrane Crne Gore, Istone 140

Hercegovine i etnikim dragovoljakim postrojbama. Dubrovnik je grad smjeten na krajnjem jugu Hrvatske s dobro ouvanom povijesnom gradskom jezgrom koja je uvrtena na popis UNESCO-ve Svjetske batine. Sedamdesetih godina 20. stoljea Dubrovnik je postao jedan od rijetkih gradova u kojem nije bilo vojarni JNA. Poto su tadanje vlasti bive drave drale da vojarni i vojsci nije mjesto u gradu ija je glavna gospodarska grana bio turizam, tako je vojska 1971. godine napustila Dubrovnik, a biva vojarna je pretvorena u skladita trgovakog poduzea Budunost (kasnije Dubrovkinja). Jedini vojnici koji su ostali u Dubrovniku bili su mornari male barkase JRM koji su otoke vojarne na Lastovu opskrbljivali hranom i vodom. U blizini Dubrovnika, u mjestu Kupari, postojao je kompleks hotela u sastavu Vojne ustanove Kupari kojom je upravljala JNA, no vojnici na slubi u Kuparima su uglavnom bili ugostiteljsko osoblje, a VU je bila gotovo nenaoruana. Svo oruje TO Dubrovnik je bilo pohranjeno u vojnim skladitima u selu Dui kod Trebinja, a vojni obveznici (rezervisti) iz Dubrovnika su na vojne vjebe odlazili na vojni poligon Grab iznad Trebinja ili u blizinu mjesta Ivanica, tada u trebinjskoj opini. Poetkom rata u Hrvatskoj Dubrovnik je bio poteen napada a tome je doprinijela injenica da je Dubrovnik bio demilitariziran grad. Osamostaljenjem Hrvatske, dubrovaki Srbi, izjavljujui da im je ugroena opstojnost, odluili su osnovati ogranak Srpske demokratske stranke pa su organizirali osnivaki skup i mitnig podrke u naselju Ivanica. Na tom skupu su bili nazoni Radovan Karadi, Boidar Vuurevi, Jovan Rakovi, Novak Kilibarda, Jovan Pejovi i ostali srpski politiari iz vrha stranke. U svojim govorima su jasno iskazivali mogunost vojnih operacija kojim bi od Dubrovnika napravili samostalnu novu Dubrovaku Republiku, koja bi bila pod patronatom nove Velike Srbije. Mjetani srpskih naselja u istonoj Hercegovini su naoruavani, a istovremeno se u Crnoj Gori vodila hukaka ratna kampanja "Rat za mir" zastraivanjem tamonjeg stanovnita lanim informacijama da se u okolici Dubrovnika skuplja silna vojska koja broji vie od 30.000 ustaa i stranih plaenika, a koja za cilj ima napad na Crnu Goru i osvajanje Boke kotorske. Geostrateki poloaj tadanje opine Dubrovnik je bio jako nezahvalan i teak za organizaciju obrane grada i kopnenog dijela opine. Kako su kopneni susjedi Hrvatske Bosna i Hercegovina i Crna Gora 1991. jo uvijek bili dio SFRJ, Dubrovnik i cijela dubrovaka opina su bili fiziki odvojeni od Hrvatske, a na pojedinim mjestima je udaljenost od granice sa susjednom BiH do obalne crte bila manja od dvjestotinjak metara to je jo vie oteavalo 141

organizaciju obrane Grada. Ovako nezahvalan poloaj Dubrovnika iao je na ruku okupatorskoj vojsci, pa e cijelo kopneno podruje opine uskoro biti potpuno okupirano i odsjeeno od ostatka svijeta. U takvoj situaciji u sluaju neprijateljskog napada iz susjednih republika pomo Dubrovniku je mogla dolaziti iskljuivo morskim putem.
Postrojbe - suprotstavljene snage

Hrvatska strana

Snage obrane Dubrovnika i okolnog podruja su bile brojano daleko slabije, gotovo nenaoruane, a topniko naoruanje se svodilo na tek 7 minobacaa 82 mm, 2 minobacaa 120 mm i dva topa "ZIS" 76 mm. Snage su ukljuivale samo jednu vojnu postrojbu, sastavljenu od dvije satnije iz kojih e neto kasnije nastati 163. brigada HV. Ta je postrojba bila sastavljena od dragovoljaca i jedne manje satnije djelatnih pripadnika ZNG. Poetkom agresije 1. listopada 1991. godine snage obrane su brojale 410 naoruanih branitelja i 70 ljudi u priuvi. Poetkom studenog 1991. godine u Dubrovnik je kao pojaanje stigao jedan vod IX. bojne HOS-a u sastavu 4. gbr i ostao do konca prosinca 1991. godine. Tijekom studenog 1991. godine Dubrovnik su branila tono 923 branitelja. Taj broj je zbog ranjavanja i pogibija bio u stalnom opadanju. Brojno stanje na dan 1. prosinca 1991. godine iznosi 881 branitelj naoruan slijedeim naoruanjem: Zapovjednitvo obrane Zapovjednik obrane Dubrovnika bio je general Nojko Marinovi koji je prije toga obnaao dunost zapovjednika trebinjskog garnizona, ali je poetkom rata u Hrvatskoj kao Hrvat preao na hrvatsku stranu. Prilikom bijega iz Trebinja, u selu Dui mu je bila postavljena zasjeda sa ciljem da ga se likvidira. Zapovjednik 1. satnije bio je pukovnik Eduard engija dok je zapovjednik 2. satnije bio pukovnik Kreo Klari. Iz ove dvije satnije kasnije e biti ustrojena 163. brigada HV, a satnije e prerasti u bojne. Zapovjednik postrojbe koje su inile ove dvije satnije a koja e kasnije prerasti u 163. 142

brigadu Hrvatske vojske bio je pukovnik Ivan Varenina. Agresor Nasuprot snagama obrane Dubrovnika, neprijateljska vojska je bila sastavljena od postrojbi koje su bile u sastavu nekoliko korpusa JNA (2. titogradski (podgoriki) korpus, mostarski korpus, 37. uiki korpus, trebinjska 472. mtbr), 9. vojnopomorskog sektora JRM iz Kumbora, crnogorske i Teritorijalne obrane grada Trebinja, te raznih etnikih dragovoljakih postrojbi. Neprijatelj je napadao sa oko 30.000 vojnika naoruanih sa 100 tenkova, 50 oklopnih transportera, oko 120 komada topnikog oruja raznih vrsta i kalibra, oko 100 zrakoplova te nekoliko brodova topovnjaa. Za koordinaciju napada na jug Republike Hrvatske ustrojena je 2. Operativna grupa neprijateljskih snaga sa isturenim zapovjednim mjestom u Kifinom selu pored Trebinja. Za zapovjednika 2. OG je postavljen general potpukovnik Jevrem Coki. Zapovjedni lanac neprijateljske vojske Zapovjednik JRM je bio admiral Mile Kandi, a zapovjednik 9. VPS Boka kapetan bojnog broda Krsto urovi koji je 5. listopada 1991. godine poginuo u nerazjanjenoj helikopterskoj nesrei. U istom helikopteru je bio i zapovjednik 2. OG Jevrem Coki koji je teko ozlijeen. Za zapovjednika 9. VPS, umjesto poginulog Krste urovia, imenovan je viceadmiral Miodrag Joki, a naelnik taba 9. VPS Boka je ostao kapetan bojnog broda Milan Zec. U isturenom zapovjednom mjestu 2. operativne grupe u Kifinom Selu, teko ozlijeenog generala Cokia do 14. listopada 1991. mijenjao je general potpukovnik Mile Ruinovski, a njega je od tog dana naslijedio general potpukovnik Pavle Strugar.
Cilj napada agresorskih snaga

Napad neprijateljskih snaga, koji je prema naznaenom roku trebao trajati od 2 do 3 dana, bio je predvien u dvije faze. U prvoj je cilj bio izbiti na morsku obalu i presjei Jadransku magistralu te na taj nain prometno izolirati i blokirati Dubrovnik. U drugoj etapi je cilj bio potpuno razbiti, prisiliti na predaju i razoruati snage obrane Dubrovnika i biti u spremnosti za napadna djelovanja prema Zapadnoj Hercegovini. Prometnom blokadom i opsadom Dubrovnika namjera je bila stvaranje protutee blokiranim vojarnama u dubini Hrvatske te izbijanje neprijatelja na 143

potez Ston - Peljeac. Osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve trebala je biti priprema za daljnje napredovanje neprijateljske vojske prema Splitu.
Tijek napada agresora

Tijekom rujna 1991. godine na Ivanici su se poele skupljati velike snage sastavljene od TO Istone Hercegovine i brojnih dragovoljaca, koje su bile pod zapovjednitvom Boidara Vuurevia tadanjeg predsjednika opine Trebinje. Uskoro su poele prve provokacije i pukaranja prema prvom hrvatskom pograninom mjestu Brgat, a jednu je no navoenom raketom tipa Maljutka pogoena jedna obiteljska kua. 17. rujna 1991.. godine JRM zapoinje potpunu pomorsku blokadu kompletnog dubrovakog akvatorija. U pograninom podruju Konavala, poglavito u mjestu Vitaljina, pripadnici regularne vojske JNA i TO sastavljene od Crnogoraca, provokacijama su pokuavali izazvati reakciju malobrojnih pripadnika Hrvatske policije, no s hrvatske strane nije bilo odgovora. Nakon otvaranja vatre 26. rujna 1991. godine iz Vitaljine je evakuirano stotinjak mjetana. Od 26. rujna napadaji na Konavle i upu dubrovaku se pojaavaju. Dana 1. listopada 1991. godine u ranim jutarnjim satima krenuo je opi napad na podruje opine Dubrovnik. Postrojbe JNA i TO Crne Gore, ove potonje sastavljene mahom od dragovoljaca, prele su granicu na Debelom brijegu i krenule prema prvim pograninim konavoskim naseljima. Postrojbe teritorijalne obrane Istone Hercegovine i dijela hercegovakog korpusa JNA stacioniranog u Trebinju, iz pravca Ivanice su krenule prema Brgatu, te iz pravca sela Hum prema Osojniku. Istovremeno je jedan dio Hercegovakog korpusa i dio Titogradskog korpusa krenuo preko bosansko-hercegovakog sela Ravno nastanjenog Hrvatima, u napad na selo epikue s ciljem izbijanja u mjesto Slano i presijecanja cestovne komunikacije. Isto jutro su zrakoplovi Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva raketirali odailja na brdu Sr te Dubrovnik doveli u komunikacijsku blokadu, a istog tog dana u Komolcu je uniteno postrojenje trafostanice i stanice za opskrbu Dubrovnika vodom, pa su stanovnici Dubrovnika ve prvog dana napada ostali bez elektrine energije i vode. U napadu su sudjelovale snage 2. titogradskog korpusa, snage ratnoga zrakoplovstva na aerodromima u Mostaru i Titogradu (danas Podgorica) te 9. vojnopomorski sektor Kumbor Jugoslavenske ratne mornarice. Jedina veza Dubrovnika sa svijetom su radioamateri koji probijaju komunikacijsku blokadu.

144

Tijek borbi

epikue 1.listopada 1991. neprijatelj je motoriziranom kolonom sa oko 600 vojnika iz pravca sela Ravno, s ciljem izbijanja na granicu Republike Hrvatske, krenuo prema epikuama. U zasjedi ih je doekalo 100-tinjak pripadnika jedne satnije 116. brigade HV naoruanih uglavnom lakim runim orujem. Neprijatelju su naneseni znatni gubitci u ljudstvu, oruju i vojnoj opremi, nakon ega su se bili primorani povui u ve okupirano selo Ravno. Obrana epikua pod zapovjednitvom Mate arlije Daide (pravim imenom Nijaz Batlak), na poloajima je izdrala sve do 24. studenog 1991. godine, kada je selo nakon estokih i viednevnih bojeva osvojila JNA. GORE Slano Motorizirana neprijateljska kolona snage oko 600 vojnika iz Ravnoga je kroz Zavalu napredovala prema Slanome. Otpor im je pruila skupina od 60-ak branitelja. Neprijatelj je u Slano izbio 5. listopada 1991., okupirao ga i poruio. Time je prekinuta cestovna komunikacija pa je jug Hrvatske presjeen u dva dijela, a dubrovaka opina potpuno blokirana s kopna, mora i iz zraka. Konavle i upa dubrovaka Nakon estokog otpora malobrojnih i slabo naoruanih hrvatskih branitelja, neprijatelj je 15. listopada 1991. okupirao Cavtat, a 22. listopada okupirani su Kupari i Srebreno. Branitelji su jo uvijek pruali otpor kod mjesta Brgat, ali su padom posljednjih obrambenih poloaja na Dupcu u upi dubrovakoj branitelji Brgata dovedeni u nepovoljan poloaj, pa su se, zbog mogunosti da ostanu u okruenju, povukli prema naselju Bosanka. Donji, Gornji Brgat i Dubac su okupirani 25. listopada. Poetkom studenog u naselju Bosanka, nakon estokih borbi, poginula su sedmorica hrvatskih branitelja. Dio branitelja nalazio se na staroj austrijskoj ruevnoj utvrdi Strinjera na sjeverozapadu brda Sr, gdje je odoljevao estokim napadima iz pravca sjevera, ali nakon pogibije desetorice hrvatskih branitelja, dijelom pristiglih iz Omia i drugih krajeva Hrvatske a dijelom Dubrovana, Strinjera pada u ruke neprijatelja a preostali se branitelji povlae prema utvrdi Imperial gdje se utvruju i prelaze u fazu aktivne obrane. Dio branitelja utvruje poloaj u hotelu Belvedere, najistonijem prilazu Dubrovniku. 145

Dubrovako primorje i Rijeka dubrovaka Neprijatelj je ve prvog dana napada zauzeo Golubov kamen, stijenu iznad izvora rijeke Omble, ime je presjekao cestovnu komunikaciju Mokoica Dubrovnik, pa se prijevoz i evakuacija stanovnitva, branitelja i ranjenika obavljao oklopnjakom Majsan. 7. listopada 1991. godine, nakon pada jedne minobacake granate ispaljene sa neprijateljskog poloaja, u Novoj Mokoici, pred samim ulazom u atomsko sklonite, poginula su devetorica stanovnika, policajaca i pripadnika Civilne zatite, to je bio najvei pojedinani masakr tijekom rata oko Dubrovnika. Nakon pada Slanog, uslijedila je okupacija Zatona i Oraca u koje je neprijatelj uao 1. studenog 1991. godine. 20. studenog 1991., nedugo nakon pada Osojnika, okupirana su i najvea prigradska naselja Mokoica i Nova Mokoica te manja naselja Roat, Komolac, umet i ajkovii. Branitelji se povlae prema Dubrovniku i zauzimaju poloaje u prvom zapadnom prigradskom naselju Sustjepan.

Opsada Dubrovnika Padom posljednjih prigradskih naselja Dubrovnik je bio u potpunosti okruen neprijateljskom vojskom. Prva crta obrane je postavljena na potezu selo Sustjepan (na zapadnom prilazu Gradu) naselje Nuncijata Jadranska magistrala (iznad naselja Gru i Starog Grada) utvrda Imperial na brdu Sr naselje Orkanski visovi hotel Belvedere (na istonom prilazu Gradu Dubrovniku). Malobrojni minobacai su rasporeeni u kampu Solitudo na Babinom kuku te Bogiievom parku na Ilijinoj Glavici. Opsada Dubrovnika nije prola nezapaeno pa su uskoro u grad stigli promatrai meunarodne zajednice, koji su u nekoliko navrata posredovali u uspostavi primirja koje je JNA redovito prekidala novim napadima na Dubrovnik. Slike i snimke razaranja Dubrovnika vrlo brzo su obile svijet. U opkoljenom gradu, koji je bio bez elektrine energije i vode, na prostoru ne veem od 10-tak km2, u zatoenitvu je ostalo oko 50.000 stanovnika i izbjeglica iz Dubrovakog primorja, Rijeke dubrovake, upe i Konavala. Tijekom svih ovih napada i opsade Dubrovnika, neprijateljska vojska je bacala letke sa pozivom na predaju i pruanje otpora braniteljima Dubrovnika. Milan Milii, pjesnik srpskog podrijetla, prva je rtva napada na grad Dubrovnik. Poginuo je u svom stanu 5. listopada 1991. godine od krhotine etnike granate ispaljene sa raketne topovnjae. 146

23. listopada 1991. godine, na Stari Grad su pale prve minobacake granate 120 mm. Tom prilikom je uniten dio rive stare gradske luke te nekoliko kua du Straduna. Pogoene su palaa Sponza, jezuitska crkva sv. Ignacija, zvonik franjevakog samostana i crkve, gradski zvonik. 31. listopada Konvojem Libertas u Dubrovnik stie prva humanitarna pomo. Unato meunarodnim reakcijama, granatiranje Dubrovnika i pjeaki napadi na najisturenija mjesta obrane nastavljeni su istim intezitetom, a 6. prosinca 1991. godine izvren je napad koji e ostati upamen kao najee razaranje stare gradske jezgre Dubrovnika koja je bila pod zatitom UNESCO-a, u povijesti. Napad na sve crte obrane, koji je zapoeo u 05:40 sati, trajao je cijeli dan, a najei napadi i granatiranja bili su usmjereni na utvrdu Imperial, selo Sustjepan, Nuncijatu i Belvedere. Iako brojano oko 20 puta slabiji, branitelji utvrde, kojih je toga dana u utvrdi bilo 38 nasuprot 750 daleko bolje naoruanih pripadnika JNA i etnika dragovoljaca, u bliskim su borbama tijekom bitke za Sr uspjeli odbiti sve napade. Nakon cjelodnevne borbe za utvrdu, po kojoj je u jednom trenutku zapucalo i topnitvo obrane, jer su se etnici uspjeli popeti na utvrdu u kojoj su bili branitelji, negdje u poslijepodnevnim satima napad neprijatelja je uz njihove velike gubitke odbijen. Samo u Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno obiljeeni bijelim barjacima UNESCO-a. Prilikom gaenja poara u hotelu Libertas, koji je bio pretrpan izbjeglicama, poginula su trojica vatrogasaca. Poginulo je etrnaest civla, a 52 ih je bilo ranjeno. Poginulo je i pet branitelja, od ega etvorica u selu Sustjepan koji je cijeli dan bio pod udarom topnitva i pjeatva JNA. Taj je dan oznaio prekretnicu u ratu oko Dubrovnika. Moral branitelja je znaajno porasato, a neprijatelj je shvatio da osvajanje Dubrovnika nee ii onako lako kako je bilo zamiljeno. Tog najteeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na prvim crtama obrane branila i obranila tono 163 branitelja, po emu e dubrovaka 163. brigada HV kasnije dobiti svoju oznaku 163. Za vrijeme opsade, jedina veza Dubrovnika sa svijetom odravana je brzim gliserima prvog mornarikog odreda Republike Hrvatske. Gliserima su dopremani hrana, lijekovi, pjeako naoruanje i streljivo. Poetkom 1992. godine sve do konca svibnja iste te godine, neprijateljska vojska je u vie navrata pokuala probiti crte obrane, poglavito na najteem i najslabije utvrenom obrambenom poloaju u naselju Sustjepan, ali je svaki napad uz neprijateljske gubitke uspjeno odbijen. Nakon jednog od takvih napada koji se dogodio 11. veljae 1992. Sustjepan je po prvi put tijekom rata 147

12. veljae 1992. godine posjetila i grupa promatraa ali i mornariki kapetan JRM Sofronije Jeremi.

Zavrne operacije Nakon pritiska meunarodne zajednice i poetka akcije za deblokadu Dubrovnika, JNA i ostale neprijateljske postrojbe koncem svibnja 1992. godine naputaju sjeverozapadni dio dubrovake opine te se premjetaju unutar granica Bosne i Hercegovine, zauzimajui sve dominantne kote i visove u neposrednoj blizini hrvatske granice. Zauzimanjem tih kota i visova, poglavito Golubovog kamena i Vlatice, neprijatelj je zadrao veliku prednost pred hrvatskim braniteljima i kontrolu nad Jadranskom turistikom cestom ime je Dubrovnik jo uvijek bio pod kopnenom blokadom. Vei dio regularnih postrojbi JNA se povlai iz dubrovakog zalea, ali se izuzetno dobro naoruani pripadnici TO istone Hercegovine ukopavaju i utvruju svoje poloaje. Za zapovjednika Junog bojita postavljen je general Janko Bobetko koji je uspostavom novog zapovjednitva krenuo sa akcijama ienja dubrovakog zalea i potpune deblokade ireg podruja oko Dubrovnika. Tijekom Operacije agalj, kojoj je cilj bio osloboditi zapadne dijelove istone Hercegovine, snage HVO i Hrvatske vojske su izbile u podruje Popova polja ime su stvoreni preduvjeti za daljnje akcije ienja dubrovakog zalea. Operacijom Tigar Hrvatska je vojska htjela ovladati zapadnim i sjevernim dijelom dubrovakog zalea i potisnuti neprijatelja sa Golubovog kamena te na taj nain uspostaviti normalno odvijanje prometa Jadranskom turistikom cestom. Operacija je zapoela 4. srpnja 1992. godine, a uspjeno je okonana krajem istog mjeseca. U operaciji su sudjelovale postrojbe 1. gbr (Tigrovi), 4. gbr (Pauci), 2. gbr (Gromovi) i 163. dubrovaka brigada HV. Operacija Osloboena zemlja za cilj je imala zadrati poloaje sjeverno od komunikacije Zavala - Osojnik. Jedna od najteih operacija Hrvatske vojske u dubrovakom zaleu je bila Operacija Vlatica kojoj je cilj bio zauzeti dominantnu, 915 metara visoku kotu, sa koje je neprijatelj imao kontrolu nad irim podrujem Dubrovnika. Sa Vlatice su neprijateljski izvidnici vrili navoenje neprijateljske topnike vatre. Akcija je zapoela 22. listopada 1992. godine a okonana je nekoliko dana poslije zauzimanjem Vlatice, Ilijinog vrha i Buvavca te izbijanjem na potez Srnjak - Orah - Bobovite - kota Gradina, gdje je Hrvatska vojska prela u aktivnu obranu i na tim poloajima ostala do sijenja 1996. godine. U operaciji su sudjelovale postrojbe 4. gbr i 163. brigade HV. 148

Operacijom Konavle namjera Hrvatske vojske je bila oistiti i posljednja uporita neprijateljske vojske u konavoskim brdima te izbiti na granice Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Posljedice

Grad i vei dio dubrovake opine su pretrpjeli ogromne materijalne tete. U samom Dubrovniku su uniteni mnogi spomenici kulture nulte kategorije. U potpunosti je uniteno 2.127 kua, a 7.771 stanovnik je ostao bez krova nad glavom. Veina tih kua je zapaljena i opljakana. Opljakana je i dubrovaka zrana luka u ilipima. teta od razaranja je danas gotovo u potpunosti sanirana, a Crna Gora se obavezala isplatiti dio odtete za ratna razaranja, pale i pljaku. Tijekom ratnih djelovanja u Dubrovniku i okolici poginula su 182 branitelja i 11 pripadnika Narodne zatite iz Dubrovako-neretvanske upanije te vie od 100 civila. Brojni su branitelji i civili tijekom ratnih operacija zarobljeni i odvedeni u logore Bilea u BiH i Morinj u Crnoj Gori koji je u tu svrhu osnovan 3. listopada 1991. godine, gdje su ih svakodnevno tukli, zlostavljali i na razne druge naine muili. Zbog ratnog zloina poinjenog u logoru Morinj, pred Viim sudom u Podogrici se sudi estorici bivih vojnika i rezervista koji su sudjelovali u muenjima ratnih zarobljenika. Uz brojne poginule branitelje i civile te zatoene i nestale, razaranja gospodarskih objekata i dobara, crkava, groblja, unitavanje spomenika kulture nulte kategorije i izravnu i posrednu materijalnu tetu u iznosu od oko milijardu i pol eura, vojne operacije oko Dubrovnika bile su i pljakake, a 1991. i 1992. godine dosezale su ogromne razmjere. Organizirano se odnosilo sve to se moglo odnijeti. Odnoeni su televizori, videorekorderi, odjea, obua, posteljina, bijela tehnika, posue, poljoprivredni strojevi, automobili, razne umjetnine, izmeu ostalih vrlo vrijedne slike Vlahe Bukovca i Milovana Stania, a ilo se toliko daleko da su se sa zidova skidali elektrini prekidai, izbijale keramike ploice, kade i wc koljke. Iz dubrovake ACI marine odvezena je 51 jahta, dok ih je 171 potpuno uniteno. Iz zrane luke u ilipima odenesena je sva vrlo vrijedna tehnika, rentgenski i ureaji kontrole leta, rasvjetna tijela za osvjetljavanje poletno-sletne staze, radiofarovi, agregati, vatrogasna vozila, radarski ureaji pa ak i pokretno stepenite, a opljakan je i aerodromski duty-free centar. Sa konavoske stone farme mljekare Gruda odvedena je sva stoka. Iz upe dubrovake je odvezeno kompletno postorojenje velike tiskare Ivo ubeli. U Kuparima je opustoeno svih est hotela VU Kupari iz kojih je opljakano sve do golih zidova. Zbog 149

ovih organiziranih pljaki, u Sutorini pored Herceg Novog, u motelu Vinogradi, formiran je Sabirni centar za prihvat zaplijenjenih i oduzetih materijalnih sredstava iz ratnog plijena. Zapovijed o formiranju Sabirnog centra 28. prosinca 1991. godine potpisao je tadanji zapovjednik Vojnopomorskog sektora Boka, viceadmiral Miodrag Joki
Optunice i presude

Na meunarodnom sudu za ratne zloine, zbog zloina poinjenih tijekom napada na podruje vie Opine Dubrovnik, podignute su optunice po zapovjednoj odgovornosti protiv etvorice zapovjednika JNA. Optueni su Veljko Kadijevi, Blagoje Adi, Borisav Jovi i Aleksandar Vasiljevi. Podignuta je i optunica protiv Slobodana Miloevia. General Pavle Strugar je osuen na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora zbog svoje uloge u granatiranju grada, ime je prekrio zakone i obiaje ratovanja, te zbog svjesnog unitavanja i oteivanja religijskih, karitativnih, odgojnih, umjetnikih i znanstvenih ustanova, povijesnih spomenika nulte kategorije, te umjetnikih i znanstvenih djela. Ta je kazna nakon albenog postupka, a zbog zdravstvenog stanja osuenika, smanjena na kaznu u trajanju od sedam i pol godina. Nakon odsluenja dvije treine kazne, general Strugar je prijevremeno puten na slobodu. Miodrag Joki (zapovjednik 9. vojno-pomorskog sektora Boka) je osuen na 7 godina zatvora. Nakon odsluenja dvije treine kazne puten je na slobodu. Vladimir Kovaevi (zapovjednik treeg bataljuna 472. Motorizirane brigade JNA iz Trebinja) optuen je zajedno sa Strugarom, ali je njegov sluaj zbog navodne procesne nesposobnosti zbog dijagnosticirane duevne bolesti preputen srpskom pravosuu. Optuen je i Boidar Vuurevi, ratni gradonaelnik Trebinja, predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik kriznog taba i ratnog taba opine Trebinje te predsjednik ratnog predsjednitva opine Trebinje. upanijsko dravno odvjetnitvo u Dubrovniku podiglo je optunicu protiv Vuurevia zbog ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva dubrovakog podruja te unitavanja kulturnih i povijesnih spomenika izmeu 1991. i 1995. Boidar Vuurevi, osim poinjenih zloina, ostat e upamen i po izjavi: 150

Napravit emo mi i ljepi i stariji Dubrovnik! upanijsko dravno odvjetnitvo u Dubrovniku je 4. prosinca 2009. godine podiglo optunicu protiv trojice zapovjednika 2. operativne grupe - generala Jevrema Cokia 1934., Mile Ruinovskog 1935. i Pavla Strugara 1933., zatim zapovjednika 9. Vojnopomorskog sektora admirala Miodraga Jokia 1935. i njegova zamjenika kapetana bojnog broda Milana Zeca 1943., zapovjednika 2. taktike grupe generala B. Stankovia 1934., zapovjednika 472. motorizirane brigade potpukovnika O. Viia 1944. i njegova zamjenika majora R. Komara 1951. Takoer su optueni kapetan I. klase Vladimir Kovaevi zvani Rambo 1961. zapovjednik 3. bataljuna 472. motorizirane brigade te porunik bojnog broda Z. Gvozdenovi 1958. zapovjednik raketne topovnjae broj 403.

Osloboena zemlja, 23.07. - 12.08.1992.

CILJ OPERACIJE

Zadrati poloaje sjeverno od komunikacije Zavala - Osojnik (podruje Bobana).

151

POSTROJBE

Hrvatska strana

1. A brigada ZNG "Tigrovi". NAPOMENA: u tijeku je prikupljanje dodatnih materijala za upotpunjavanje analize operacije. Sve dodatne informacije bit e objavljene u drugom dopunjenom izdanju ove knjige

Otkos-10, 31.10. - 05.11.1991.

CILJ OPERACIJE

Prije nego neprijatelj pristupi realizaciji svoga cilja, napasti i razoruati snage 28. Partizanske divizije (pomone snage) u podrujima njihovog rasporeda. Sprijeiti spajanje snaga 5. korpusa sa snagama 28. Partizanska divizije. I kao krajnji cilj operacije OTKOS 10 je bio osigurati ostanak i povratak civilnog puanstva na navedenom podruju Bilogore i Papuka. Osigurati neometan promet na magistralnoj prometnici Zagreb - Kutina - Grubino Polje Virovitica. Skratiti bojinicu na zapadnoslavonskom bojitu. Preusmjeriti 152

Hrvatske snage s podruja Bilogore ka obrani podruja oko Pakraca.


OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je 21 selo, odnosno oko 270 km2, do tada okupiranog podruja. Otvorena je za promet strateka prometnica Virovitica - G. Polje Kutina.

POSTROJBE

Hrvatska vojska Zapovjednitvo obrane Grubino Polje - planiralo i provodilo u suradnji s zapovjednitvo OZ - Bjelovar: 127. br (Virovitika), 57. samostalni bataljun (G. Polje), 55. samostalni bataljun Bjelovar, 2 (dvije) samostalne SP Bjelovar, dragovoljaka satnija - Koprivnica, protudiverzantska satnija Bjelovar, 2 (dvije) satnije G. Poljske i Virovitike policije, mjeoviti tenkovski vod - Bjelovar, 19. mjeoviti protuoklopni topniki divizion, 24. mjeoviti divizion, odredi Narodne zatite. Ukupno: 2647 vojnika, 2 tenka (imena Kum I i Kum II) , oklopni transporteri, bojno oklopno vozilo, 18 orua topnitva raznih kalibara i 20 orua minobacaa. Agresorska vojska Neprijateljske snage bile su objedinjene u okviru 28. Partizanske divizije, koja je bila razmjetena na Bilogori, Papuku i u podruju Daruvara. Snage divizije brojale su oko 1750 ljudi i raspolagale su s tekim naoruanjem (tenkovima, OT i topovima). Cilj djelovanja 28. Partizanske divizije je bio: Omoguiti snagama 5. korpusa brz prodor smjerom Pakrac - Grubino Polje, potom se spojiti s 28. Partizanskom divizijom na Bilogori, Papuku i oko Daruvara, presjei Podravsku magistralu i izbiti na dravnu granicu s Maarskom. Istovremeno nastaviti djelovanje prema istoku (autoputom). Ovladati cestom Virovitica - Kutina i nastaviti djelovanje prema zapadu.
ISKUSTVA

Dobra 153

Onemogueno je spajanje 5. korpusa s 28. Partizanskom divizijom na Bilogori, Papuku i u podruju Daruvara, a time i njihovo izbijanje u Podravinu. Hrvatske snage na Bilogori preuzele su inicijativu i stvorile uvijete za nastavak napadnih djelovanja u smjeru Papuka i Psunja. Loa Neprijatelj je uspio zadrati: podruje istono od prometnice Lipik - Pakrac Daruvar; zapadne dijelove Psunja i Papuka; prometnicu Okuani - Bijela Stijena - Donji agli; i zapadne obronke Psunja nadzirala je 5. korpus.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Zapovjednik Operativne zone - Bjelovar donio je zapovijed 04.10.1991. godine po kojoj se treba pristupiti organizaciji ienja odmetnikih i teroristikih skupina u pobru Bilogore. Prostor je bio duljine oko 70 km i irine oko 15 km i pruao se smjerom s/z. Operacija je odgaana nekoliko puta, zbog obveza potivanja primirja koje je RH u tom vremenu potpisivala s predstavnicima tadanjeg SSNO. Poetak operacije odgoen je za 31.10.1991. godine. Razdoblje do poetka operacije iskoriteno je za pripreme postrojbi OZ - Bjelovar, prije svega iz opina Virovitica, Grubino Polje, Daruvar, urevac i Bjelovar. U to isto vrijeme (17.10.1991.) na ovom i irem podruju uspostavljena su dva nova zapovjednitva sektora i to: Zapovjednitvo Sektora Pakrac: za opine Pakrac, Daruvar, Garenica i Grubino Polje i zapovjednitvo Sektora Virovitica: za opine Virovitica, urevac i Koprivnicu. Poetak operacije: Operacija je poela 31.10.1991. u 06.00 sati. Poetak je oznaen jakom topnikom pripremom i istovremeno pjeako tenkovskim napadom du cijele bojinice. Tri smjera su u napadu bila kljuna: 1. sa sjevera od Virovitice, 2. sa sjeverozapada od Bjelovara, 3. s juga od Grubinog Polja. Zapovjedno mjesto je bilo u Grubinom Polju, a IZM u Velikom Grevcu.
Tijek operacije

Operacija je tekla po planu na svim smjerovima napada Hrvatskih snaga. Tako su snage koje su napadale sa sjevera iz smjera Virovitice, ve 3.11.1991. oslobodile komunikaciju Virovitica - Grubino Polje. Snage koje su napadale sa sjeverozapada razbile su i potisnule neprijatelja, te do 2.11.1991. obavile sve dobivene zadae. Snage Grubinog Polja za sve vrijeme su dijelom snaga 154

drale vrstu obranu, a dijelom snaga su napadale, tako da su trei dan borbi ovladali raskrijem putova Grubino Polje - Virovitica - Peratovica. 03.11.1991. - Na Peratovakom putu spojile su se 127. brigada i snage 57. sabostalne bojne. Napad se nastavio i 04.11.1991. kada je 52. samostalna bojna - Daruvar ula u Turevi Polje i pri tome zaposjeli IZM 28. Partizanske divizije. Da ne bi doli u okruenje, neprijatelj je dio svojih snaga i civila povukao prema Papuku. Neprijatelj je na svim smjerovima pruao jak otpor. 05.11.1991. - Postignut je dogovor o prekidu vatre, koji je trebao stupiti na snagu istog dana u 17.00 sati. Ovim dogovorom prekinuto je ostvarivanje druge faze operacije OTKOS-10, iji je radni naziv bio "Ledina".

Perua, 27. - 28.01.1993.

BOJITE

Srednjodalmatinsko bojite
CILJ OPERACIJE

155

Odbacivanje srpskih snaga sa ireg podruja HE Perua i ovladavanje samim objektom i okolicom
OSLOBOENI TERITORIJ

HV oslobodila hidrocentralu i branu "Perua" na Cetini i vie naselja oko nje u povrini od 140 etvornih kilometara.
POSTROJBE

Hrvatska strana 16. dp, interventne skupine 126. br i protuoklopna grupa 141. br, pripadnici COOV-a Sinj i VP.
GUBICI

Hrvatska strana Poginuo je 1 pripadnik HV-a Ante Buljan, a tri pripadnika HV-a su bila ranjena. Agresor Zarobljena 2 neprijateljska vojnika, 1 PZT 20/3 mm, 3 MB 82 mm, 1 m/v te vea koliina naoruanja i streljiva.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Srpske snage predvoene ratnim zloincem Ratkom Mladiem su 17. rujna 1991. godine okupirale i zauzele branu Perua prijetei njenim miniranjem i uruavanjem. Dolaskom i preuzimanjem tzv ruiaste zone od strane snaga UNPROFOR-a protivnike snage su se povukle 10 km od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a rasporedili su se na samoj hidroelektrani toje smanjilo opasnost od neprijateljskog djelovanja i prijetnji uruavanjem brane. Potpuno neplanirano, pri zavretku operacije Maslenica, na sinjskoj bojinici 156

provedena je oslobodilaka akcija HV-a na brani Perua ime je konano otklonjena prijetnja SVK o ruenju brane i potapanju brojnih naselja u slivu Cetine to bi ugrozilo desetke tisua ljudskih ivota i imovine graana. Akciju su, 27. sijenja isprovocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga da e u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica sruiti branu Perua. Izvidnici HV-a uoili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satri, nakon ega se odmah izdaje zapovijed o podizanju bojne spremnosti na najviu razinu i pripremi za bojna djelovanja. Cilj napada HV-a bio je osloboditi branu i iri prostor brane HE Perua, otkloniti opasnost i sprijeiti katastrofalne posljedice vodenog vala iz perukog jezera u sluaju miniranja brane te zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila ugroza neprijatelja u irem podruju Sinja. Tijekom popodneva (27.01.1993.) spske paravojne snage grupiraju se u selima Potravlje i Satri te oko 16.00 sati upadaju na prostor Perue, odakle protjeruju kenijske snage UNPROFOR-a i preuzimaju poloaje na Alebia kuli. Potom su sruili most koji je bio sastavni dio brane s konanom namjerom da s 30 tona eksploziva miniraju i srue cijelu branu kako bi vodenim valom (460 milijuna prostornih metara) potopili sve sto se nalazi u donjem toku rijeke Cetine. Snage HV-a koje su bile rasporeene na tom podruju tijekom veeri se organiziraju. Zamisao operacije je bila iznenadnim i brzim napadnim djelovanjem posebno ustrojenih manjih snaga, potpomognutih topnitvom i oklopnitvom, nanijeti gubitke neprijatelju te zaposjesti kljune zemljine objekte i obraniti ih od protunapada neprijatelja. U ranim jutarnjim satima postrojba UNPROFOR-a povukla se vozilima u Vrliku, a neprijateljske snage zapoele su dovlaiti teko topnitvo na Babia brig i prostor oko brane Perua. Uz neznatna ojaanja pristigla tijekom noi, u jutro 28. sijenja, snage HV-a sprjeavaju neprijateljski pokuaj pjeakog proboja prema Biteliu. U 10:15 sati srpske snage aktiviraju eksploziv postavljen u nadzornoj galeriji brane namjeravajui njenim ruenjem stvoriti veliki vodeni val koji bi potopio sve to se nalazi u donjem toku rijeke Cetine. Naboji su eksplodirali, ali brana unato tekim oteenjima nije popustila to je sprijeilo katastrofu velikih razmjera. Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja i ubrzo su ovladale kompletnim podrujem oko brane Perua, te izbile na planiranu crtu: Umac tt1120 Gornji Kunci - Babia brig tt 507. Po dostignutoj crti brzom i uinkovitom dvodnevnom intervencijom utvrivanja i sanacije oteenja brane Perua sa svim snagama, sprijeena je katastrofa koju bi prouzroilo izlijevanje vodenog vala iz Perukog jezera. 157

HE Perua danas.

Skok-1, 07.04.1995.

158

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Zauzeti povoljnije poloaje na Dinari u podrujima Crvene Grede i Zelenog Brda, pribliiti se s. Unita i s. Cetina i iskljuiti mogunost protunapadaja neprijatelja iz smjera s. Unite.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 75 etvornih kilometara.


POSTROJBE

Hrvatska strana 7. gbr "Pume" i 126. dp.


TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Akcija je planirana kao jednodnevna, a izvele su je snage HV koje su se tamo nalazile na obrambenim crtama bojinice dosegnutima akcijom "Zima 94". Iznenadnim napadom 7. gbr "Pume" oslobodila je Bunjevako brdo, Marino brdo, Veliki Bat, Janiji vrh, Lianjski vrh, Slime, Jankelia dolac i Veliku glavicu. Osvojeno podruje je zatim tueno topnitvom agresora koje je bilo stacionirano u selu Cetine. Pokuan je i kontranapad koje su snage HV odbile. Na taj nain je podruje na zapadnom dijelu Livanjskog polja osvojeno tijekom zime 1994 godine proireno bono i smanjena je opasnost bonog napada neprijatelja. Tijekom te akcije na istonom dijelu Livanjskog polja nije bilo pomicanja bojinice niti borbenih aktivnosti neprijatelja.
ZAKLJUAK

Na planini Dinari iznad Knina hrvatske postrojbe oslobodile su podruje 159

irine 15, a dubine 5 km, ukupne povrine 75 etvornih kilometara. Zauzet je i strateki iznimno vaan vrh Veliki Bat iznad sela Unita s kojeg se mogao vizualno uoiti i grad Knin. HV je stavio pod paljbeni nadzor neprijateljska uporita na podruju Unita i Cetine. Pokuaji neprijatelja, koji je djelovanjem topnitva iz okruga sela Cetine (teritorij Republike Hrvatske) prekrio Zagrebaki sporazum, da u protunapadima vrati izgubljene poloaje, nisu uspjeli. Poginuli pripadnici HV u toj operaciji su Robert Rai] pripadnik 14.TRD HV, Tomislav Krajnik iz Lobora u Hrvatskom Zagorju, pripadnik 7.GBR HV i dr. Vaan segment operacija na Dinari bio je zahtjevan i iznimno teak posao probijanja cesta na vrlo nepristupanom planinskom podruju putem kojih se na najvie visove Dinare moglo dopremiti teko naoruanje - topovi i tenkovi. Probijanje cesta obavila je ininjerija HV i HVO-a pod vodstvom generala Ljube esia Rojsa. Time je uinjen kolosalni starteki preokret - do tada nepristupana planina Dinara postala je glavna cesta prilaza tenkovima HV-a, to e posebno doi do izraaja u predstojeoj operaciji "Oluja".

Skok-2, 04. - 11-06.1995.

160

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Cilj provedbe operacije je bio razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolu dalekometnog topnitva Bosansko Grahovo i Glamo.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 450 etvornih kilometara.


POSTROJBE

Hrvatska strana 4. gbr, 3/126. dp, 1. HGZ, 1. bojna 1. gbr HV, 264. izvidniko - diverzantska satnija Zbornog podruja Split, 3. gbr HVO, SP MUP HR HB
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Akciju je zapoela 4. gbr HV napadom u smjeru sela Crni lug. Istovremeno, 3. bojna 126 dp. krenula je u smjeru uzvisina iznad Crvenih greda na Dinari. Na istonom dijelu Livanjskog polja napale su snage 3. gbr HVO i snage 1. HGZ, a cilj im je bio sjeverni dio Livanjskog polja. Prvi dan akcije sve zadae su ispunjene i nakon 6 mjeseci borbi na irenju istonom i zapadnom stranom Livanjskog polja, snage su se spojile na sjevernom rubu. 05 i 06.06. u daljnjim akcijama 4. gbr HV i 3. bojna 126 dp. zarobile su ratni plijen, ukljuujui i nekoliko haubica od 105 mm. 1 HGZ i 264. izvidniko diverzantska satnija nastavili su djelovanje prema planini ator, dok je 3. gbr HVO krenula prema planini Staretini. Sljedei dan 1. HGZ i 264. izvidniko - diverzantska satnija oslobodile su Mali ator. Sljedei dan 1. HGZ, 1. bojna 1 gbr. HV i specijalna policija MUP-a HR Herceg Bosne krenuli su u oslobaanje Velikog atora, kojim su ovladali do 10.06. Nakon utvrivanja poloaja, linija bojinice nije pomicana, 161

a neprijatelj je odgovorio napadom dalekometnim topnitvom, napadom zrakoplova JNA na podruje Antia glave na Dinari, dok su raketnim sustavom Orkan gaani poloaji 4. gbr HV u selu Crni Lug.
ZAKLJUAK

Akcijom su Glamo i Bosansko Grahovo, kao i cesta koja ih povezuje, stavljeni pod kontrolu hrvatskog topnitva. To je znaajno oslabilo srpski pritisak na Biha, ime je vjerojatno izbjegnuto da Bihaki dep doivi sudbinu Srebrenice. Srpske snage bile su prisiljene povui se s tog bojita i koncentrirati se na Glamo i Grahovo. Osloboeno je podruje irine 30 km, a dubine 14 km - ukupne povrine oko 450 etvornih kilometara. Hrvatske postrojbe (HV, SP MUP HRHB i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamou. Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporitem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine ator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko ator planine i Staretine sve do Kuprekih vrata, a pod nadzor hrvatskog topnitva stavljena je vana komunikacija Glamo - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrliko polje u Hrvatskoj.

162

Strijela, 28.11. - 26.12.1991.

Operacija " Strijela ", dio je ukupnih vojnih operacija na zapadno - slavnskom bojitu.
OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboen Voin i jo 23 naselja. Osloboeni su i znaajni radio - relejni objekti na vrhovima gora: Ivanica, Papuka, moslavake Gore i Psunja.
GUBICI

Pobunjeni Srbi su masakrirali 44 civila. NAPOMENA: U tijeku je prikupljanje dodatnih materijala koji bi ire pojasnili operaciju " Strijela "

163

Tigar, 04. - 13.07.1992.

CILJ OPERACIJE

Izvriti deblokadu Dubrovnika.


POSTROJBE

Hrvatska strana

1. brigada ZNG "Tigrovi" s bojnom Zrinski; 4. brigada ZNG "Pauci" sa specijalnom satnijom; 2. brigada ZNG "Gromovi" (bez jedne bojne; Oklopnomehanizirani bataljun sastava: 11 tenkova iz 1. br. ZNG (T-55) i 2 BVP, 7 tenkova iz 163. br. HV (t - 34) i 1 OT M-60 i 3 tenka (T-55) i 2 BVP iz 2. br. ZNG; 163. br. HV - Ona se je nalazila u borbenom dodiru na liniji fronte i bila je spremna djelovati na liniji u pravcu prema s. Glavska u sukladnom djelovanju s 2 br. ZNG. ZM je bilo u Dubrovnik; 145. br. HV ZM je s. Oraac u spremnosti za preuzimanje dosegnutih linija 1. brigade ZN; 156 br. HV (ojaana bojna) - ZM s. Brseine u spremnosti za uvoenje na napadnim pravcima i zaposjedanje dosegnutih linija 1. brigade ZNG 164

Agresor Hercegovaki korpus: 10. mtbr Mostar, 13. mtbr Nevesinje, 23. br TO Bilea, 472. mtbr Trebinje. Trebinjska brigada iz sastava hercegovakog korpusa bila je na crti napredovanja HV: Kotezi - Strujii - Draevlje - Zavrje - s. Galiii - s. Veliani - s. Sedlari - s. Poljice - s. Baljivac - s. oice - s. Diklii Orlovo brdo - Prosjek - Obla glava - s. Nenovii - s. Zaplanik - Golubov kamen - Vratica - s. Ivanica - Drijen - Zvijezda. (po procjeni HV: 2 pjeake bojne, tenkovska eta, vod samohodnih orua 90 mm, MAD sastava 3 baterije haubica, baterija PAT 20/3 i vod strijela 2M. Broj vojnika dosee do 1200). Ostale brigade HK jesu bile strateka rezerva. Podgoriki korpus: (druga operativna grupa korpusa). Crta razgranienja s Trebinjskom brigadom: s. Rupni Do - s. Glavska - Devet - Pelimovo brdo, a s prednjim krajem na crti: Zvijezda - Malatica - Zvijezda - Kunja glava - Otri kuk - rt. Prahivac. Druga crta obrane s. Komaji - s. Grude - s. Pridvorje. (po procjeni snage pjeake bojne, topnika baterija 85 mm /obalni topovi/, baterija topova 130 mm rasporeena po vodovima, dvije baterije topova 20/3 i jedan vod raketa strijela 2M. Ukupno oko 1000 vojnika, t, omv i MAD /tri baterije/)
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

1. A brigada ZNG "Tigrovi" s polazne crte Zavala - Slano (s. Grepci - Stavi Rojma - Gradac) napreduje, zauzimajui vrhove brda: Kobilje brdo, Ova i Vranilova glava, ula i Timun, te zauzima sela Kutina, Nevada i Zaula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se kontrolira Popovo polje, a takoer i sami prilazi Trebinju. U izvrenju zadatka 1. A brigada ZNG imala je puno tekoa. Neprijatelj se je ilavo branio na svakoj koti i izvodio protunapade. U toj kaciji kao i u kasnijem tijeku borbi na dubrovakom bojitu istaknuo se je Damir Tomljanovi Gavran, u to vrijeme zapovjednik satnije, kao izvrstan planer i motivator svojih vojnika, koji je smjelim potezima dovodio neprijatelja u nedoumicu. Zadaa je uspjeno izvrena i Popovo polje je stavljeno pod kontrolu, kao i selo Orhaovi Do, koje se nalazi u samom polju a od kuda navodno potjee obitelj etnikog vojvode Vojislava eelja. Uloga bojne Zrinski bila je ovladavanje objektom Treskavac, to je bojna i izvrila. 4. A brigada ZNG "Pauci" krenuli su sa linije Velika gomila - Visoka glava Kupinovo drijelo - Zavrlje - Golubinac - s. Slavogostii zadaa im je bila zauzimanje kljunih vrhova s kojih se ugroavaju prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave. Prije zauzimanja tih visova 165

kljuno je bilo osvajanje masiva Velja Mea i valjina, koje je u nonoj akciji prije same operacije Matija osvojio i pri tome zarobio 16 etnika. Daljni napad na zadane kote iao je uz tekoe uz ilavi otpor etnika i JNA. Samo masiv Golubov kamen napadan je vie puta, pri emu je poginulo 6 ljudi. Ipak su i ti visovi na koncu osvojeni. 2. A brigada ZNG krenula je s linije s. Buii - s. Martinovii - s. Gornji Brgat - s. Kneica napadom na pravcu prema s. Donji Brgat i Buvavac. I ovdje je brigada imala mnoge tekoe ali je izbila na pravac prema Ivanjici s clijem spajanja sa snagama 4. br ZNG u selu Uskoplje i konanog oslobaanja sela Ivanjice. Kljuno je na ovom dijelu bojita bilo osvajanje s. Uskoplje gdje je JNA i etnici izvrila koncentraciju topnitva koje je toliko dugo dralo Dubrovnik u aci. Tu je izmeu ostalog bio divizion haubica 105 mm, ZIS - 76 mm.Taj je zadatak dobio Andrija Matija Pauk tada zapovjednik oklopne satnije. On je krenuo tenkovima putem stare pruge Uskoplje - Dubrovnik, pri emu je gaao ciljeve izravno u pokretu i u roku od jednog sata razbio je taj centar neprijateljskog topnitva i na taj nain omoguio napredovanje 2. i 4. A br. ZNG prema Ivanjici koja je najvee naseljeno mjesto u tom dijelu, to je i uinjeno. Napadna djelovanja su se najveim intenzitetom vrila do 13.07.1992 godine kad su uglavnom zavrile pjeake borbe i napredovanje HV, a uslijedili su estoki topniki udari JNA i etnika, uz povremene pjeake protunapade od kojih je najopasniji bio 15.08.1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se moe napadati Dubrovnik. Takvi udari i protuudari su se dogadjali sve do 20.10.1992 godine, (odnosno do poetka iskrcavanja u Cavtat i oslobaanja Konavala) ali bez pomicanja linije sukoba, a te su borbe nazvane akcija Osloboena zemlja.
Zakljuak

Poetna velika motivacija za uspjehom operacije i elja za oslobaanjem Dubrovnika. Ono malo artiljerije koju je pojedovala HV bila je vrlo efikasna i dobro uvezana. Opskrba hranom i vodom je bila dobra, a sanitet je bio organiziran na visokoj razini. Nespremnost i slaba opremljenost ljudsva za djelovanje u tekim uvjetima visokih temperatura na tekom terenu na kojem je postojala visoka vjerojatnost ranjavanja od gelera ili od kamena. Mali broj ljudi je odraivao puno zadaa radi ega je postojala visoka iscrpljenost, to je dovelo do osipanja ljudstva. Bilo je vrlo malo artiljerijskih orua a nedostajala su i sredstva veze. 166

Una, 18. - 19.09.1995.


Operacija Una jedina je operacija HV-a tijekom 1995. koja nije zavrila pobjedom Hrvatskih snaga. Odvijala se od 18. rujna do 19. rujna 1995., svega 1 dan. Operacija Una, sa stanovita hrvatskih rtava, jedna je od najtraginijih vojnih akcija HV-a.
Prije operacije

Nakon dobro provedene operacije Oluja i netom nakon operacije Maestral hrvatsko Pounje bilo je pod izrazito jakim topnikim udarom srpskih snaga iz tzv. Republike Srpske. Pod jakim je udarom bila Hrvatska Kostajnica, a cesta Hrvatska Kostajnica-Dvor bila je praktiki zatvorena. Trebalo je neto uiniti. Noeno euforijom nakon uspjeha ljetnih operacija, hrvatsko vrhovnitvo se na prijedlog predstavnika SAD-a odluilo za jednu brzu i nepripremljenu operaciju. Naime, Richard Holbrooke je 14. rujna sugerirao hrvatskom vrhu napad na Prijedor s podruja Banovine i Pounja. U Glavnom stoeru Hrvatske vojske vladalo je miljenje da postoje realni izgledi za provedbu takve operacije. Akciju je inicirao sam dr. Franjo Tuman i dogovorio je s Davorom Domazetom i Antom Gotovinom i Gojkom ukom. U itavu akciju je bio ukljuen i general Vinko Vrbanac, tadanji naelnik Operativne uprave Glavnog stoera. Zanimljivo, za operaciju Una uope nije znao niti tadanji naelnik Glavnog stoera general zbora Zvonimir ervenko koji je procijenio da akcija Una ne moe poeti bez kvalitetne pripreme i razrade, jer e u suprotnom doi do tragedije.
Ciljevi operacije

Ciljevi operacije su bili sprjeavanje topnikih udara na Pounje i Hrvatsku Kostajnicu kako bi se ubrzao povratak proganika i poveala sigurnost na tom podruju stavljanje rijeke Une i Unske pruge pod nadzor HV-a i Armije BiH odbacivanje srpskih snaga prema Prijedoru i Banjoj Luci ime bi se zauzelo vie teritorija i time osigurale bolje pozicije pred predstojee pregovore jedan od tajnih razloga je i bio ne dopustiti 5. korpusu ABiH izlazak na Savu 167

Postrojbe

U operaciji su sudjelovale snage Zbornog podruja Zagreb s 1. gardijskom brigadom HV (Tigrovi), 2. gardijskom brigadom (Gromovi), te 125. domobranska pukovnija Novska i dio snaga Zbornog podruja Bjelovar. Najvei dio vojnika 1. i 2. gardijske brigade HV-a bio je tada na godinjim odmorima, pozvani su odmah da se jave 17. rujna 1995. u svoje postrojbe. Nisu znali zbog ega su pozvani ili kuda se ide. Procjenjuje se kako je u operaciji Una sudjelovalo 1500 hrvatskih vojnika iz sastava gardijskih brigada i jo toliko iz dviju domobranskih pukovnija.
Tijek operacije

Operacija Una poela je 18. rujna 1995. Prelazak hrvatskih postrojbi preko Une odvijao se u vrlo nepovoljnim uvjetima kad je rije o prirodnoj prepreci kao to je rijeka. U prvih nekoliko sati operacije poginulo je 27 pripadnika 2. gbr, i 5 pripadnika 1. gbr. Mostobran preko Une hrvatske postrojbe su radile pri brzini rijeke od 4 m/s to je vrlo rizino, nekoliko amaca se prevrnulo, no unato tomu i 1. i 2. gardijska brigada uspjele su ui u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi osvajajui dijelove naselja. U tim gradovima su se vodile uline borbe. Iako su za prijelaz preko Une bili su spremni i hrvatski tenkovi oni nisu prebaeni, tako da su mostobran pokuavale uspostaviti samo pjeake postrojbe. Meutim, s one strane Une doekala ih je dobro ukopana srpska vojska koja ih je poela tui iz sveg oruja. Mostobran nije bio kvalitetno uspostavljen u takvim uvjetima rijenog toka, nije bilo dovoljno snaga da se slomi takav srpski otpor. U meuvremenu, hrvatska obavjetajna sluba dobila je informacije kako su iz Srbije s aerodroma Batajnica na banjaluki vojni aerodrom Mahovljani sletjeli srbijanski MIG-ovi i neto Super Galebova G-4 s ciljem da napadnu hrvatske snage koje su se ve nalazile na teritoriju Republike Srpske. Dan nakon poetka operacije 19. rujna 1995. donesena je zapovijed za prekidom akcije i to ne zbog amerikih prijetnji kako se nakon toga prialo ve promaenih odluka i krivih obavjetajnih procjena o stanju u srpskoj vojsci. Nakon neuspjele operacije prialo se da je jedan dio hrvatskih snaga stradao pri samom povlaenju.
Rezultati operacije i zakljuak

Operacija Una informativno je ignorirana i vrlo brzo potisnuta iz kolektivnog 168

sjeanja. Informacija nije bilo, tako da se o stvarnoj situacije doznavalo tek iz razgovora s obiteljima branitelja koji su sudjelovali u akciji. Sisak je tih dana brujio o poginulim pripadnicima 2. gardijske brigade, od kojih su mnogi bili Siani. Danas je se uglavnom sjeaju sudionici i obitelji poginulih hrvatskih vojnika. Postrojba koja je znaajnije stradala jest 1. bojna 2 gardijske brigade, udarna postrojba zvana "Crne Mambe". Poslije su mediji pisali da su se ameriki zrakoplovi u Avianu ve zagrijavali da tuku hrvatske snage na Uni, iz ega proizlazi da ta operacija nekome nije politiki odgovarala, naprotiv, ideju za tu operaciju je dao sam Richard Holbrooke. Poznato je da su najveu cijenu platili pripadnici hrvatskih gardijskih brigada, a osim njih cijenu je platio i general Vinko Vrbanac pod optubom da je svojevoljno poduzeo vojni pothvat to je bilo tono samo utoliko to je prije ervenka doznao za operaciju, protiv njega je pokrenut stegovni postupak i kasnije je umirovljen. Generali koji su na terenu vodili postrojbe nisu mogli utjecati na politike i vojne odluke tadanjeg hrvatskog dravnog vrha, prije svega Marijan Marekovi, zapovjednik IZM-a (izmjetenog zapovjednog mjesta) za Unu, potom general Damir Goreta, te Jozo Milievi i Zvonko Peternel kao zapovjednici gardijskih brigada Hrvatsko vojno vrhovnitvo nije dobro pripremilo napad. Zakazala je obavjetajna sluba. Oekivalo se kako su srpske snage na tom podruju slabe. No nije bilo tako. To je bilo podruje u kojemu je bila stacionirana sva izvuena tehnika Banijskog korpusa SVK, ali i tzv. specijalne postrojbe SVK, one iste koje su mjesec dana prije izbjegle sa Banovine. Zbog Maestrala na junim dijelovima Republike Srpske napad HV-a se oekivao. Srpska se vojska psiholoki oporavila i dobro ukopala ekajui napad HV-a. Osim toga, provedena je opa mobilizacija jer je bio u pitanju opstanak ili neopstanak Republike Srpske, svaki civil je bio naoruan i motiviran za obranu. S druge strane, priprema operacije HV-a je krajnje zakazala, za razliku od pomne pripreme Oluje. Nije bila angairana inenjerija koje je mogla u kratkom roku postaviti prijelaze na manje rizinim tokama preko Une ime bi se zaobili i okruili gradovi Bosanski Novi, Bosanska Kostajnica i Bosanska Dubica. Nije u dovoljnoj bila angairana raketno-topnika priprema. Zakalaza je i logistika. Za prelazak Une nisu bili osigurani kvalitetni amci nego se planiralo Unu prei obinim drvenim amcima. Takoer, potpora 5. korpusa ABiH je izostala, jer koordinacija s njima nije bila dobra, pa su bonjake postrojbe mirovale u Bosanskoj Krupi i Bosanskoj Otoci.

169

Vihor, 12. - 13.12.1991.

Operacija Vihor je hrvatski slubeni naziv za vojnu akciju HV dana 12. i 13. prosinca 1991. godine. Kod srpskih izvora (vojske Krajine, dalje: SVK ) ova operacija poznata je kao "Operacija Una" ( "Vihor" je vjerojatno bio dio operacije "Una", kao ire operacije oslobaanja itave Banovine od strane HV ). Operacija je poela rano ujutro 12. prosinca 1991., prijelazom brigade HV i tenkovske ete preko gaza na Kupi, izmeu sela Graanica i Stankovac, i trajala dva dana.
CILJ OPERACIJE

Prodor irine 20 km i dubine 6-10 km s glanvim pravcem napada Stankovac s. Viduevac i s. Mokrice - Pribilovi Brdo - s. Gora - s. Sibi, a pomonim snagama na pravcima: Pokupsko - s. Buica - s. Taborite, Gajdekovo - s. Slatina, s. Graenica - Pokole - s. G. Taborite, Stankovako brdo- s. M. Solna - s. Dvorite, ue r. Glina - Glina - s. G. Jame - s. Haer i s. Slana -s. Glinska Poljana - s. Graberje. Uspjehom operacije ugrozili bi se srpski poloaji u Petrinji i Glini i time otvorila mogunost dalje ofenzive na te gradove.

170

PRIPREMANJE OPERACIJE

HV je s kraja studenog i poetkom prosinca pripremala jednu operaciju gdje je cilj bio ovladavanje cestom Glina-Dvor na Uni i uope unskom dolinom. U to vrijeme vojska SVK je ve osvojila gotovo itav prostor Banovine, a crta razdvajanja bila je rijeka Kupa. Plan HV je bio da se jedna brigada (102. brigada HV), potpomognuta tenkovima, prebaci preko Kupe i napravi mostobran, a da se zatim prebace druge snage, to prije ovlada cestom GlinaPetrinja, samim gradom Glinom, i na kraju itavom oblasti. U tu svrhu angairane su tri brigade HV , deset tenkova (dalje: T) i diverzantska skupina za podruje Kupe (u srpskim izvorima spominje se kao "Ose" ili "Osice", u daljem tekstu DG). Tenkovi su u tijekom prethodnih noi priveeni i maskirani blizu mjesta prelaza na Kupi. Za mjesto prelaza izabran je gaz na Kupi, napravljen jo u vrijeme JNA, koji sa nalazi na razmei sela Graanica i Stankovac. Za datum napada izabran je 12. prosinca, dan izvlaenja vojarne "Maral Tito", kad je za podruje Banije vaio separatni dogovor o jednodnevnom prestanku vatre topnikih orua.
POSTROJBE

Hrvatska vojska 10, 100 102, 120 144, 145. i Sunjska brigada, (3 brigade za napad i 4 za ojaavanje poloaja i priuvu), dio Glinskog bataljun, Petrinjski bataljun, , 2. bojna 2.A brigade, oklopno-mehanizirana bojna Operativne zone Zagreb (u nastavku teksta omb), 57. samostalna bojna, PJP Sisak, policijski odred "Braa Radi" i Zapovjednitvo operativne skupine za Sisak i Baniju (OGSB). Kao potpora angairane su: 36. inenjersko-pontonska bojna, 55. lako topniki divizijun PZO, 1. mjeoviti topniki divizijun i 1. mjeoviti protuoklopni divizijun. Agresorska vojska SVK je bila organizirana po korpusima, gdje je svaki korpus pridruen jednoj regiji Krajine (Dalmacija, Lika, Kordun, Banija..). Unutar korpusa, postojale su brigade, za svaku opinu po jedna ( npr. glinska, petrinjska... ). Glinska brigada, koja je bila na ovom podruju, imala je oko 1500 boraca, i bila podijeljena na 3 bataljona. Zapovjednitvo jednog bataljona bilo je, u selu Stankovac. Na terenu su, zbog nedostatka ljudstva, postojali punktovi. Punktovi su bili zborna mjesta na kojima se nominalno okupljao jedan vod, a u stvarnosti je bilo 10-15 boraca u jednoj smjeni, koja je trajala oko 7 dana. 171

Vodovi su bili grupirani u ete. Obino bi punktovi bili postavljeni na vojniki stratekom mjestu (brdo), a prazan prostor izmeu (koji je mogao biti i po dva-tri km) "pokriven" je minskim poljima. Na graanikom podruju bila je jedna eta, podijeljena u tri voda. Samo selo Graanica je postavljeno uglavnom du glavnog seoskog puta, paralelnog s Kupom, koji (za razliku od drugih okolnih sela) ide 200-300 m, a negdje i 150 m od same rijeke. Na brdima u zaleu, iznad sela , nalazi se uma. Seoski put na jedan kraj vodi u selo Stankovac (negdje na pola puta je i spomenuti gaz), a na drugi kraj, preko drvenog mosta na jednom potoku, ka selu Zaloj.
GUBICI

Hrvatska strana 102. br HV je u ovoj akciji imala ukupno 11 mrtvih (5 poginulih i 6 utopljenih, 1 nestalog, 22 ranjena)

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Veliku ulogu u akciji odigrale su dvije diverzantske skupine, koje su prve, u toku noi prela Kupu. Jedna je unitila drveni most prema Zaloju i presjekla vojne TF veze iz Graanice, a druga je ula izmedju sela Stankovca i zaselka crta iza srpskih snaga u selo Slanu. Zatim je poeo prijelaz brigade i tenkova. SVK nije reagirala, jer je i u tijeku prethodnih noi bilo pokreta sa suprotne strane Kupe, a sve na "meuprostoru" izmeu oblasti koje su kontrorirale dvije ete. Vrijeme toga dana ilo je na ruku HV: to je bila no s pomrinom, a ujutro je uz temperaturu oko -10 Celzijusovih stupnjeva, bila i jaka magla. Brzom akcijom HV je opkolila snage SVK i tenkovima napala prvi vod, najblii mjestu prijelaza. Kako se u Graanici ula pucnjava i nije se moglo uspostaviti kontakt, zapovjednik jedinice u Stankovcu nareuje da se jedna skupina uputi u izvianje. Tom prilikom, na "meuprostoru", u magli, nestaje jedan borac SVK (njegova sudbina do danas nije razjanjena), i itava akcija se obustavlja. HV je ve do podne ovladala itavim selom. Prvi vod graanike ete, potpuno u okruenju, skoro sav je izginuo, drugi se povukao u smjeru Zaloja, a trei je proao kroz vlastita minska polja, preao potok i isto se izvukao samo s jednim poginulim. Tijekom itavog dana vlada kaos i na kraju vie ni jedna strana ne zna toan raspored svojih jedinica. HV, iako je ovladala 172

selom, ne preduzima neke dalje akcije, a u zapovjednitvu SVK u Glini tek uveer od preivjelih prikupljaju informacije to se tono dogodilo. 11. na 12. prosinac 1991 Operacija poinje nou 11. na 12. prosinac 1991. kad se preko Kupe prebacuje IDG (Izviako-diverzantska grupa) Glinskog bataljuna i PJP Sisak i napadaju srpske snage u selima Stankovac, M. Solna i Graanica. Napad je uspio, zauzimaju selo Stankovac i osiguravaju mostobran za prelazak 102. br. preko Kupe. Prelazak 1. bojne 102 br. poinje u 04:30 i do 9h ulazi u Stankovac. 10. br. se uope nije pomakla sa svog mjesta (zbog toga je smijenjen zapovjednik), 2/102 br. prelazi Kupu tek u 16h. Od 10-13 h Kupu prelazi OMB sa 8 tenkova i 2 oklopna transportera i kreu prema M. Solni, ali ih kod zaseoka Babii zaustavlja vatra iz srpskih tenkova. Zbog toga zapovjednitvo mijenja plan napada. Tijekom veeri PJP Sisak naputa Stankovac (prema izjavi pripadnika jedinice i sudionika operacije, jedinica je uspjeno izvrila svoje zadae i prema unaprijed dogovorenom planu, povukla se. Tijekom napada, jedan pripadnik je poginuo dok su trojica ranjena ). 3/102 br. zauzima polazne poloaje u selu Vrateko, ali zbog neuspjelog zauzimanja mosta preko rijeke Gline tu i ostaje. Time zavrava prvi dan operacije koji je bez obzira na probleme i lou koordinaciju za HV bio uspjean. No 12. na 13. prosinac 1991 Temperatura je te noi bila -15 stupnjeva te obje strane dre dosegnute poloaje. 2/102 br. se povlai iz Graanice u selo iinec. Dio 36. ininjerskopontonske bojne se povlai u bazu ostavljajui na Kupi samo nekoliko amaca. 13. prosinca 1991 U 7:00 13. prosinca srpske snage poinju jak minobacako-tenkovski protunapad na Stankovac i iinec. OMB i 1/102 br. se poinje neorganizirano povlaiti prema Kupi i zbog odlaska 36. IPB nemaju kako prijei Kupu. HV tenkove unitavaju same posade, a zbog malobrojnih amaca mnogi spas pokuavaju nai plivanjem. 3/102 br. dri selo Vrateko cijeli dan usprkos estokom topnikom napadu na njih. To je ujedno i kraj ove propale operacije.

173

ZAKLJUAK

Kako je topniko primirje trajalo samo jedan dan i kako su u zapovjednitvu u Glini shvatili da se u Graanici iv ne nalazi ni jedan srpski vojnik, SVK sutradan poduzima topniki protunapad velikih razmjera ne samo na Graanicu, ve i na prekokupsko podruje, u smjeru Pokupskog, gdje su bile smjetene dvije rezervne brigade HV-a. Ponajvie od topnike paljbe, gine manji broj pripadnika brigade HV-a koja je izvrila prijelaz. Da kraja dana, SVK poduzima i pjeaki protunapad. Cijela T ostaje naputena na banijskoj strani, a HV do mraka biva potpuno vraena na poetni poloaj. U operaciji Vihor poginulo je 20 pripadnika SVK (od toga 19 u Graanici), a tri su zarobljena i jedan nedtao (zarobila ga diverzantska skupina i najvjerovatnije ubila i negdje pokopala). To je bilo prva masovnija pogibija na srpskoj strani na glinskom podruju tijekom rata, pa Graanica poslije ovog dogaaja postaje mjesto od kojeg se zaziralo. Do kraja rata linija SVK bila je u umi, na brdima iznad sela. HV je, to od topnitva, to u izravnoj borbi ili u hladnoj Kupi, izgubio 17 boraca. Rezime djelovanja do D+3 pokazuje da su postrojbe HV-a zadae izvrile samo djelomino ili ih uope nisu izvrile te da su pretrpjele znaajne gubitke. 10. brigada ostala je inertna, pa ni smjenjivanje njenog zapovjednika (12. prosinca) vie nije moglo preokrenuti situaciju. Dijelovi 2. A brigade, mada izvode neprekidne napade na svom pravcu ne uspijevaju razbiti obranu neprijatelja od 12. do 14. prosinca, budui da 102. brigada nije izvrila zadau (ovladala Gornjim i Donjim Jamama). 14. prosinca 2. brigada razbija neprijatelja oko Sv. Katarine i u dijelu Glinske Poljane, meutim to nije moglo dovesti do promjene razvoja situacije u operaciji VIHOR. Oklopnomehanizirana jedinica OZZ gubi etiri ovjeka (posada T-55 iz Graanice), te osam tenkova i dva oklopna transportera. 36. IPB gubi sedam amaca. Ostale jedinice na drugom glavnom pravcu napada nisu poluile nikakav stvarni uspjeh. 102. br. gubi ima 17 poginulih i 19 ranjenih. Glavni razlog neuspjeha je neobuenost, neiskustvo i nedostatak organizacije i logistike HV iz 1991. Izjava pripadnika PJP Sisak
U akciji je sudjelovao 101 djelatnik PJP Sisak . Na teren smo izali u popodnevnim satima 11.12.1991 godine iz baze na stadionu HNK

174

Segesta. U ranim nonim satima dolazimo u selo iinec, gdje ekamo zapovjed za kretanje u akciju. Cilj je bio prijei rijeku Kupu, na mjesto izmeu sela Graanica iineka i Stankovac, za to smo koristili tenkoprohodni gaz, koji je uredila JNA, zatim zauzeti navedena mjesta, oistiti ih od neprijateljskih posada (procjena je bila da se u svakom selu nalazi vod neprijateljskih vojnika jaine cca do 30 ljudi), stvoriti mostobran , te time omoguiti prebacivanje preko rijeke Kupe pripadnicima 102. brigade. Preko Kupe smo preli oko 4,30 sati, a samo prebacivanje postrojbe izveli su pripadnici 36. ininjerijsko-pontonerijske bojne Dabrovi. Sa nama su ila i dva ili tri vodia, pripadnika Glinskog bataljona( inae iz tog kraja). Nakon prebacivanja i prelaska ceste koja spaja Graanicu iineku i Stankovac, postrojba je podijeljena na dva dijela, jedan je imao zadatak zauzeti Stankovac, a drugi u kom sam bio i ja, Graanicu iineku. Prije samog napad na Graanicu iineku, jedna naa grupa digla je u zrak most koji se nalazi na putu prema Zaloju, a u svrhu spreavanja prebacivanja neprijateljskih vojnika iz pravca Slatine Pokupske. Borbena djelovanja u samom selu su poela negdje oko 6,30 sati , neprijatelj je pruao ilav otpor iz nekoliko utvrenih kua smjetenih u selu, do 11,00 sati su svladane sve otporne toke i uspostavljena je kontrola nad selom i prilaznim komunikacijama. Zadnju otpornu toku pomogao nam je savladati tenk HV-e . S tenkom koji je prvi prebaen desila se jedna tragina nezgoda, naime nakon prelaska on se uputio prema sreditu sela, pokuali smo ga zaustaviti, meutim posada nas izgleda nije primjetila, nego su nastavili prema selu Zaloj , gdje su upali u korito potoka na mjestu gdje smo mi digli most u zrak, poslije smo uli da su posadu tenka, likvidirali neprijateljski vojnici. U selu Stankovac nije bilo borbi jer su neprijateljski vojnici, uvi djelovanje u Graanici iinekoj, pobjegli prema selu Donje i Gornje Jame, te je selo zauzeto bez borbe. Negdje oko 13,30 sati, na podruje mostobrana bila je prebaena bojna 102. brigade HV, koja je u sadejstvu s oklopom trebala nastaviti s dinamikom napada, temeljem plana akcije. PJP Sisak tada je povuena u bazu u Sisak. U akciji smo imali jednog poginulog (Raf arko) i tri ranjena djelatnika, na

175

neprijateljskoj strani poginulo je 19 vojnika, a o ranjenima nismo imali podatke. Oko nastavka akcije raspredaju se razne prie, u stilu Mirka i Slavka, spominju se jaki neprijateljski kontraudari, tenkovsko pjeadijski napadi i slino. Istina je ipak neto drukija. Naime po mojoj procjeni pripadnici 102. brigade niti su imali borbenog iskustva niti su bili osposobljeni za takav tip borbenog djelovanja. Sjeam se pojedinih pripadnika koji su povraali gledajui mrtve neprijateljske vojnike po dvoritima i kuama. Dinamika napada nije uope odrana, koliko smo kasnije informirani, niti jedan vii asnik 102. brigade, koji bi zapovjedao tim ljudima i koordinirao djelovanje s oklopnimom dijelom nije preao Kupu. Ljudi su ostali na relativno malom prostoru,to je i razumljivo s obzirom na njihovo neiskustvo, a kad je dolo do minobacakog napada od strane srba, koji su vjerojatno procijenili da u Gaanici vie nema njihovih ivih vojnika, nastala je panika i bjeanje, jer u takvim uvjetima jedna mina moe ubiti ili izranjavati puno ljudi.Istinit je podatak da je zapovjednik oklopnog dijela, s jednim tenkom unitio ostale a zadnji zavezao u rijeku Kupu. Ovo potvruju i izjave srba, koje se mogu nai na forumima, a koji se takoer svaaju izmeu sebe i spore tko je zaustavio napad, na kraju isada, da su nai vojnici pobjegli od minobacakog napad(glavni uzrok) i maksimalno 30 ljudi. Pripadnike 102. brigade sam sreo negdje 11/12.08 1995. godine( moda grijeim koji dan) u rejonu sela Perna ispod Petrove gore. Nakon pretrage iste koja je krenula iz rejon Biljega, u kasnim popodnevnim satima sam s djelatnicima, izbio u selo Perna, vidjevi iz ume vojnike, uvjerio sam se dvogledom da su nai, javio im se i izaao u samo selo, ekajui vozila da nam odbace ljude u pravcu Vojnia( tamo je Specijalna policija imala stoer oformljen u svrhu pretrage Petrove gore), primjetio sam ambleme 102. brigade, upitah ljude Deki, da li je tko od vas bio 1991. na Kupi, oni me pogledae, pa jedan pita Jeste vi bili , Svi oni ovdje, su bili rekoh. Na to je ovjek uletio u kuu i pozvao zapovjednike galamei Evo onih deki sa Kupe. Izgleda da smo ostavili dobar dojam. Na kraju napominjem da je forsiranje Kupe, i stvaranje mostobrana jedina takva uspjena akcija u Domovinskom ratu, koja definitivno nije pravilno i dovoljno revalorizirana i prouena, niti su iz nje izvuene odgovarajue pouke, da jesu, moda ne bi dolo do debakla na

176

Uni 1995. godine. Moda zato to nastavak akcije nije bio zavren kako je planirano i to je HV doivjela debakl u toj akciji, a primjetno je da se kod nas o grekama ne razgovara dovoljno, bar ne na nekoj slubenoj razini. Meutim to je samo jo jedan primjer da ni od greaka ne treba bjeati, nego iz njih treba izvui pouke, kako se greke, koje su u ovakvim situacijama jako skupe, ne bi ponavljale.

Vlatica, 22.10.1992.
Operacija Vlatica je bila jedna od najvanijih operacija Domovinskog rata na Junom bojitu, a cilj joj je bio zauzimanje 915 metara visoke kote i odbijanje neprijatelja to dalje od Dubrovnika a u svrhu sprijeavanja daljnjeg granatiranja civilnih ciljeva. Gubitkom Vlatice neprijatelj je gubio izvidniku kotu za posredno granatiranje. Operacija je pomno planirana due vrijeme. Izvidnici etvrte gardijske i 163. dubrovake brigade tri mjeseca su izviali teren i traili najprohodnije pravce djelovanja. Izlazak na vrh Vlatice je bio iznimno teak zbog kamenjara i teko prohodnog terena, no izvidnici su dobro obavili svoj posao pa je akcija mogla krenuti. Plan akcije je bio da se 3. bojna 4. gardijske brigade penje zapadnom padinom Vlatice na njen sami vrh, jedna satnija 2. pjeake bojne 163. brigade HV junom padinom na Ilijin vrh, a jedna satnija 1. pjeake bojne 163. brigade jugoistonom padinom do male ali znaajne kote Buvavac. Podrku pjeatvu na svim pravcima djelovanja je prualo topnitvo Hrvatske vojske. Akcija je krenula u 05:00 sati 22. listopada 1992. godine estokom topnikom paljbom po neprijateljskim topnikim poloajima. Tri postrojbe koje su sudjelovale u operaciji Vlatica su krenule sa svojih polaznih poloaja istovremeno. Unato izrazito tekom i gotovo neprohodnom terenu te velikom usponu, jakim, dobro naorunim neprijateljskim snagama na samim vrhovima i njihovim neprestanim topnikim djelovanjem po postrojbama Hrvatske vojske, do kasnih popodnevnih sati 26. listopada postrojbe Hrvatske vojske su potpuno ovladale Vlaticom, Ilijinim vrhom i Buvavcem. Daljnji tijek operacije Vlatica je bio izbijanje na potez Srnjak - Orah Bobovite - kota Gradina, to je Hrvatska vojska uspjeno obavila. Nakon operacije postrojbe 163. brigade HV su na dostignutim poloajima prele u aktvinu obranu i tu ostale do sijenja 1996. godine, kad su ih na tim poloajima zamijenile postrojbe Hrvatskog vijea obrane.

177

Zima-94, 29.11. - 24.12.1994.

BOJITE

Prostor jugozapadne BiH.


CILJ OPERACIJE

Posredno, oslabiti pritisak bosanskih Srba na zatieno podruje Bihaa; potisnuti neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, te sa Golije i Staretine; posredno, utjecati na stabilnost situacije u Kuprekom polju i otkloniti mogunost da Srbi iz Livanjskog polja pokuaju bonim udarima ugroziti Sinj. Neposredni cilj operacije bilo je osigurati cestu koja iz Livanjskog polja vodi preko Rujana vodi k Sinju i napraviti prodor istonom i zapadnom stranom Livanjskog polja kako bi se prostor proirio bono i na taj nain osiguralo djelovanje HV kroz Livanjsko polje.

178

OSLOBOENI TERITORIJ

Osloboeno je podruje ukupne povrine 200 etvornih kilometara.


POSTROJBE

Hrvatska strana 126. dp, 4. gbr, 7. gbr, 6. dp, 114. b, 5. gbr, 1. HGZ, HRZ i PZO (helikopterske snage iz baze Divulje). Sa strane HVO u akciji su sudjelovale 1, 2, i3 gbr. HVO, 80 domobranska pukovnija Zbornoga podruja HVO Tomislavgrad i specijalna policija MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne.
POVOD IZVOENJA OPERACIJE

U studenome 1994. Biha postaje klju rata kako za RH tako i za BiH. Naime, Srbi su pokrenuli snau ofanzivu prema Bihau, u koordinaciji s postrojbama SVK i Abdievim autonoomaima iz Velike Kladue. Operacije je bila toliko snana da je izgledalo da e Biha pasti svakog asa - vojni milje meunarodne zajednice, pa i SAD, smatrao je pad Bihaa gotovim inom. Pad Bihaa pitanje je sata, a ne vie dana, govorile su povjerljive obavjetajne informacije. Tijekom rata u BiH Hrvatska je zranim mostom intenzivno pomagala obranu Bihaa, dostavom oruja, streljiva i svih drugih potreptina. U sluaju eventualnog pada Bihaa u ruke bosanskih Srba, Hrvatska bi se nala izravno ili neizravno u potpuno izgubljenoj vojnikoj poziciji, a pregovori na razini Kontaktne skupine jednostavno vie ne bi imali nikakva smisla. Nestajanjem Bihake enklave tzv. Republika Srpska Krajina i Republika Srpska bile bi vrsto povezane, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd-Banja Luka-Knin, stvorio bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi doputao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihovog ujedinjenja bi bila vrlo velika. Padom Bihaa Hrvatska bi nakon toga iznimno teko uspostavila ozbiljnu vojnu, ali i politiku ravnoteu i bila bi jednostavno prisiljena prihvatiti gotovo sve uvjete Martia, Karadia i Mladia. To bila konana i definitivna pobjeda Srba. Osim toga, pad Bihaa vjerojatan bi donio novi teak zloin srpskih snaga i humanitarnu krizu nesagledivih razmjera, znatno veu od one koja se nepunu godinu kasnije dogodila u Srebrenici. Stoga je hrvatski vojni vrh razmatrao mogue vojne opcije pomoi Bihau. 179

Jedna opcija je bila totalni napad na RSK, meutim, toj opciji Amerikanci nikako nisu bili skloni. Stoga se odluilo Bihau pomoi neizravno - HV i HVO napast e vojsku bosanskih Srba tamo gdje najmanje oekuju - u Livanjskom polju i na planini Dinari.
TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Problemi u planiranju operacije bili su: dovoenje u pitanje Zagrebakog sporazuma (potpisan 30.3.1994.), izbor postrojbi za djelovanje u zimskim uvjetima, kako osigurati legalnost akcije. Akcija je poela 29.11.1994 ustrojavanjem 7 skupina od 3. bojne 126 dp. Te skupine su tijekom 29 i 30.11. neprimjetno ule u pozadinu neprijatelja i zauzele to vie uzvienja (kota) s kojih su u trenutku frontalnog napada na neprijatelja trebale djelovati u pozadini i na taj nain iznenaditi neprijatelja. 30.11. poeli su i napadi na neprijatelja. Tijekom sljedeeg dana 01.12. nastavljeno je potiskivanje neprijatelja. 01. i 02.12.u napad se je ukljuila i satnija 114. brigade smjerom Rujani Provo, na zapadnoj strani Livanjskog polja. Na smjeru 3. bojne 126 dp. uvedena je i 1. bojna te dijelovi 6. dp i 72. bojne VP HV, dok su dijelovi postrojbi koje su poele akciju (3. bojna 126 dp) izvueni radi odmora. Manja skupina 4. gbr ukljuena je u borbe na Vjeti - gori, u smjeru prema Crnom vrhu. 04.12. na dostignutu crtu je ukljuena 80. dp ZP HVO Tomislavgrad. 07.12. u borbe je uvedena 7. gbr HV koja je zamijenila 4. gbr HV i 126 dp. na liniji prema Sajkoviu te prema Velikom i Malom Troglavu. Borbe na tom podruju je 7. gbr. vodila do 13.12. kad se je na Dinaru vratila 4. gbr HV te nastavila prema Gornjim Kazancima, Prinama, Ninkoviima i prema kotama na Skarpinu vrhi i na Batu. Nakon tih borbi i uspjeha na zapadnom dijelu Livanjskog polja, poele su akcije HV na istonom dijelu i to napadom 5. gbr HV na smjeru Vrbica egrti. Tijekom borbi u vie navrata agresor je odgovarao kontranapadima, meutim crta bojinice je bila stabilna. Do kraja 12. mjeseca 1994. postignuta je konana linija bojinice. U tekim zimskim uvjetima ostvareno je oslobaanje gotovo cijelog Livanjskog polja i podruja istono i zapadno od Livanjskog polja. Ti su dijelovi bili uski i duboki klinovi koji su bili vrlo osjetljivi na eventualne bone kontranapade agresora. Neprijateljska vojska ostala je na svim veim uzvisinama na Dinari i Staretini. Nakon te akcije uslijedila je duga zima i proljee 1995. tijekom kojeg bojinica nije do kraja mirovala. U 4 mj 1995 snage 4. gbr HV i 3. bojne 126 dp. u jednom kontranapadu uspjele su osvojiti neke od uzvisina na Dinari 180

(Presedlo, Jankovo brdo, Klek, Glavice i Katia grede) ime je poboljan strateki poloaj HV pred sljedeu akciju koja se je zvala Skok 1.
ZAKLJUAK

Kljuna uloga helikopterskih snaga HRZ koje su u tekim zimskim uvjetima omoguile redovitu oskrbu snaga. U osobito teki zimskim uvjetima niskih temperatura i visokog snijega snage HV i HVO pokazale su visoku borbenu vrijednost. Meutim veliki psihofiziki napori kojima su bili izloeni vojnici zahtjevali su esto povlaenje i odmor upotrebljenih postrojbi, to je imalo utjecaja na sporo napredovanje u dubinu bojinice. Ovom znaajnom operacijom Hrvatska vojska ovladala je planinskim visovima oko Livanjskog polja, ime su stvoreni uvjeti za pripremu i provedbu operacije Oluja. Operacija Zima '94 odvijala se u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snijegu, snjenoj oluji i uz vrlo niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva. Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u takvim vremenskim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici u ovoj operaciji pretrpjeli smrzavanje pojedinih ekstremiteta (ruku i nogu) koji su im morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ula kao primjer iznimnih fizikih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobaanju okupiranog teritorija. U konanici, napadi Srba na Biha su oslabili i Bihaki branitelji su dobili znaajan predah. U narednim danima i tjednima Armija BiH i HVO Bihaa povratit e okupirana sela i odbaciti neprijatelja dalje od Bihaa. Time je sauvana presudna Bihaka enklava u dramatinim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.

181

Ostale vojno policijske akcije i dogaaji tijekom rata


Krvavi Uskrs, 31.03.1991.
Nakon to su u oujku 1991. Predsjednitvo SFRJ i tab Vrhovne komande OS SFRJ najavili uvoenje izvanrednog stanja i ruenje vodstva RH, nastavljene su provikacije i propaganda o tobonjoj ugroenosti Srba. U kontekstu toga srpski pobunjenici tada najavljuju "miting istine" na Plitvicama i pripajanje podruja NP-a Plitivika jezera opini Titova Korenica, odnosno SAO Krajini. Uslijedile su provokacije u mjestima oko Plitvikih jezera, a 28. oujka Mile Marti alje policajce iz Knina da sprijee prosvjednike koji su bili protiv pripajanja Plitvica opini Titova Korenica. Na ulazima u nacionalni park na jarbolima su izvjeene srpske i jugoslavenske zastave. Sljedei dan, 29. oujka, "milicajci" iz Knina zauzimaju upravne zgrade NP-a Plitvice. Tako je Izvrno vijee Titova Korenica preuzelo nacionalni park. Poslije takvih alarmantnih vijesti predsjednik Tuman je donio odluku o uvoenju ustavnopravnog poretka na podruju Nacionalnog parka, a ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac poziva suradnike na hitne konzultacije u Zagreb. Akciju su, pod zapovjednitvom MUP-a RH, vodili Josip Luci, zapovjednik specijalaca iz Rakitja (kasnije "Tigrovi"), i Marko Luki, pomonik ministra za specijalne jedinice i zapovjednik specijalaca iz Lukog, kojem je zamjenik bio Joko Mori.
Tijek izvoenja akcije pripadnika MUP-a RH

Zapovjednitvo za voenje akcije bilo je smjeteno u karlovakoj policijskoj 182

postaji, a naelnik te PU bio je Ivan tajduhar. Najprije su specijalci iz Lukoga, njih dvadesetak, koje je vodio Slavko Butorac, zauzeli mostobran i autobusno ugibalite gdje su "martievci" drali poloaje. Budui da je bila gusta magla, kolona postrojbi MUP-ovih specijalaca se kretala sporo. Bitka za Plitvice poela je izmeu 6 i 7 sati. Na elu kolone Anto Jurendi je vozio borbeno oklopno vozilo. U tom vozilu bili su specijalci MUP-a iz Lukoga. Pripadnici jedinice za posebne zadae MUP-a iz Rakitja (jezgra budue 1. gardijske brigade " Tigrova ") bili su iza njih stotinjak metara u autobusu koji je vozio Ljubo esi - Rojs. Kad je borbeno oklopno vozilo zastalo ispred barikade, sruenih stabala, martievci su zapucali na policajce iz svih sredstava. Rojs se nije uspaniio nego je otvorio vrata, pa su poeli iskakati u punoj borbenoj opremi. Tada je autobus pogodio tromblon na kojemu, sreom, nije bio izvaen osigura. U tom pukaranju est pripadnika MUP-a je ranjeno, uglavnom u autobusu. Brzo su se pribrali i uzvratili paljbu, a Josip Luci, koji je zapovjedao akcijom, izdao je zapovjed za pokret i napredovanje.
Pogibija Josipa Jovia

Izjava Petra Bajana, tadanjeg pripadnika jedinica MUP-a RH i sudionika akcije: " Razvili smo se u strijelce, ali smo sporo napredovali zbog dubokoga snijega. Do pote smo izbili za oko dva i pol sata. Martievi policajci su se izvlaili iz hotela Plitvice ( bivi hotel Bellevue ), gdje su bili smjeteni. Budui da je operacija bila gotova oko 11 sati, malo smo se alili, a Jovi je otiao prema poti. Pokraj pote bilo je mitraljesko gnijezdo koje je martievcima titilo odstupnicu. Tog mitraljesca, na alost, nismo prije locirali. Kad je na Jovia zapucano, on je zalegao. Pogoen je dok je padao na zemlju, ba u dio tijela koji nije zatien pancirkom. " Izjava Miljenka Koulja, tadanjeg pripadnika jedinica MUP-a RH i sudionika akcije " Vidio sam ga iza stabla kako pada. Dotrao sam do njega i pitao to mu je. Samo je odgovorio: 'Nita'. Leao je duboko u snijegu, strgao sam svoju pancirku i masku, prihvatio ga, ali ve se poeo gubiti. Posljednje rijei su mu bile: " Tata, tata ". Bio je strano blijed i ve su dotrali Ivan Ljubi, Predrag Petrovi, Vinko Ravi i Darko Fistri. Nakon pruanja prve pomoi dr. Husar je traio 183

helikopter. " Izjava eljka Kekia, ovjeka od posebnog povjerenja ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca " Jovi se sav tresao. Dok su se deki borili za njegov ivot, motorolom sam zvao Moria u Karlovac i traio helikopter... Kad sam za koji trenutak iznad nas vidio helikopter, ostao sam u oku, bio je to vojni helikopter MI8. Nazovem Moria i kaem da iznad nas lebdi vojni helikopter. U eteru je nastao muk... Nakon tri minute, koje su trajale cijelu vjenost, Mori se javlja i govori neka nita ne poduzimamo. Helikopter se spustio na tlo, iz njega je iziao neki major i rekao da su doli pruiti pomo ranjenima, bez obzira s koje su strane. Kaem da imamo ranjenika... Na alost, Jovi je ve bio mrtav. Kasnije smo doznali da je Boljkovac s Antunom Tusom, koji je tada jo bio u Beogradu, dogovorio da poalje jedan helikopter za prijevoz ranjenika. Vojni helikopter je tu stajao jo sat i pol pa otiao dalje. " " Dan poslije "Krvavog Uskrsa" u Plakom je, zajedno s nekolicinom pobunjenih Srba, zarobljen i Momir Lazi, "novinar" iz Karlovca, koji je nosio motorolu s ukucanom frekvencijom na kojoj su hrvatski specijalci odravali vezu tijekom akcije. Motorola je oduzeta kao dokazni materijal, meutim, ubrzo je tajanstveno "nestala" iz PU Karlovac...
Rezultati akcije i daljnji tijek dogaaja na Plitvicama

Uskrs 1991. nazvan je "krvavim" zbog ranjenih i mrtvih na Plitvicama. U okraju na Plitvicama snage MUP-a RH zarobile su 12 srpskih pobunjenika, a meu njima su bili Goran Hadi i Boro Savi, koji e postati voe pobunjenih Srba u istonoj Slavoniji. Nakon oevida pripadnika MUP-a RH na Plitvicama su se rasporedile tenkovske postrojbe JNA koje su se pravile da "razdvajaju zaraene strane". Treba napomenuti da se toga dana, na Plitvicama nalazilo oko 400 turista, uglavnom iz Italije, a koji su bili u oku doznavi to se sve dogaa. Srbi su ih koristili kao ivi tit te hrvatske snage nisu smjele na pobunjenike udariti svom estinom. Specijalce MUP-a RH na Plitvicama su zamijenili pripadnici temeljne policije PU Gospi, uspostavljena je policijska postaja, a sve je nadgledala JNA. Takvo stanje je trajalo neko vrijeme dok se hrvatska policija, uslijed 184

agresije, nije povukla s Plitvica.

Akcija SAVULJA napad na barikadu

Masakr 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine, unato uvrijeenom miljenju, nije bio prvo ratno dogaanje u Slavoniji prethodio je napad na barikadu pobunjenih Srba u mjestu Savulji, nekoliko kilometara od Borova Sela. Ta je barikada, slabo je poznato u domaoj javnosti, osvanula istoga dana kao i barikade na Plitvicama, na katoliki Uskrs 1991. godine. Hrvatska je i ove godine obiljeila obljetnicu pogibije Josipa Jovia, a pria o akciji u Savulji pada u zaborav ili se, kako tvrde njezini neposredni sudionici, godinama (svjesno) iskrivljava. Jedan od njih, ovjek koji je zapovijedao akcijom, umirovljeni je pukovnik HV-a Nikola Jaman. Jaman, tvrdi da je upravo ova akcija , prva ratna akcija u Slavoniji i Baranji. Nedavno sam doivio infarkt i elja mi je konano pred hrvatskom javnosti demistificirati tu akciju kako istina ne bi sa mnom otila u grob, kae Nikola Jaman.

185

Na toj su barikadi, pobunjeni Srbi, koje je JNA tjednima prije naoruavala, zaustavljali i maltretirali hrvatske graane. Uz povike Ovo je Srbija, nemate to ovdje traiti, otimali su im vrjednije stvari koje su imali sa sobom. Traio je, kae, od nadlenih da se odmah krene u akciju, no tek na pravoslavni Uskrs - dva tjedna kasnije - tadanji naelnik Policijske uprave Josip ReihlKir donio je odluku o razbijanju barikade. Izvrenje akcije - Oko 18 sati, na poziv Reihl-Kira, Jaman stie u policiju, gdje je uz njega i ostale policijske zapovjednike bilo jo desetak osoba. Tada je reeno: ...moramo razbiti barikadu da im pokaemo da ih ne mogu postavljati u naoj dravi. Kod Nemetina ekipa za napad se ukrcala u kamion, a kod Miina brda stie ih Kir u automobilu, zaustavlja kamion i daje Jamanu nonu optiku, koja se pokazala neispravnom. On se vraa natrag, a ekipa nastavlja. Prema Jamanu, nisu djelovali sukladno Kirovom planu, glavnom cestom, nego su krenuli po planu Nikole Jamana, sporednim putem. Otprilike kilometar i pol prije Savulje u polju Jaman ostavlja kamion i osam ljudi. Prema njegovom kazivanju, jednostavno, nije bilo toliko ljudi potrebno. Jo je estoricu ostavio na poetku farme na ulazu u Savulju jer je raunao da e se tim putem i povlaiti. Prema informacijama policije, na farmi i nakon nje trebale su biti tri etnike predstrae. Ispostavilo se, meutim, da policijske informacije nisu bile tone - ni jedna od tri strae nije bila na mjestu na kojemu je reeno da e biti, zbog ega je, prisjea se, gotovo ubio nedunog ovjeka - te se nakratko povukao i izmijenio plan napada na barikadu. To je i razlog zbog kojega se akcija, prema planu zapoeta oko 23 sata, oduila do iza ponoi. Izvadak iz izjave Nikole Jamana, zapovjednika napada - Povukli smo se 300-400 metara gore prema itu, prema pruzi i 186

odrali kratak sastanak. Rekao sam im, ako vi neete idem sam, no oni odgovaraju stari, idemo s vama. Tada sam odredio tko e udariti na reflektor, a tko e napasti osama i zoljama, dok e svi ostali pucati automatskim orujem. Znao sam, naime, da su pijani te da nee oekivati neiji napad izravno prema reflektoru - kae. Akcija je bila uspjena, a barikada - bar nakratko - razbijena. Nitko od sudionika akcije, meu kojima je, otkriva nam, bio i Mirko Norac, nije stradao. Oko 3.30 sati Jaman se vratio u osjeku policijsku upravu. - Tajnice vie nije bilo, te sam onakav, sav blatan i prljav, uao izravno kod Kira u ured. Ustao se sa stolice i sav u udu kazao: Pa, Nikola, ti si se vratio, na to sam mu odgovorio: to, zar si mislio da u poginuti. To je prava istina o razbijanju barikade, ne kod Borovog Sela ve kod Savulje, koja se ve godinama razliito i pogreno interpretira, a pojedinci plasiraju prie poput one da su na barikadu pucali uak, Vukojevi i Glava - poruuje Nikola Jaman te zakljuuje kako e sve koji nastave tvrditi da su spomenuta trojica izvela ovu akciju tuiti, a odtetu koju eventualno dobije tom tubom darovati djeci poginulih branitelja. Izvadak iz izjave Nikole Jamana u svezi pitolja koji je u propagandne svrhe koristio gen. JNA Blagoje Adi Pitolj kojim je Adi mahao je moj, i nije naen na cesti, kako je to tvrdila Kirova ena, nego ovdje negdje u polju jer se nije pucalo s ceste, poruuje, takoer, Jaman te dodaje kako Reihl-Kir uope nije bio u toj akciji, ve u svome uredu. Rije je o istini, elim da povijest pamti istinu. A oni, ako imaju 'tri iste', neka me pozovu Hloverka ili Togonal i suoe s Boljkovcem, Manoliem, Degoricijom i onima, poput Hedla ili Flaudera, koji zastupaju tezu da su uak, Vukojevi i Glava izveli tu akciju, zakljuuje Jaman. elja mi je pred hvatskom javnosti demistificirati tu akciju kako istina ne bi sa mnom otila u grob.

187

Zasjeda u Kusonjama

Poetkom rujna 1991. na zapadnoslavonskoj bojinici ve se vode teke i intenzivne borbe. Malobrojne i slabo naoruane hrvatske snage pokuavaju zaustaviti napadaje Banjalukog korpusa JNA i snaga pobunjenih Srba koje nastoje presjei auto-cestu Zagreb-Beograd i ovladati veim naseljima. Jedno od tih naselja je i Pakrac. Prvih dana rujna 1991. u pomo obrani Pakraca stigla je "A" satnija 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Kako bi izvidio stanje na bojinici, Izviaki vod "A" satnije 8. rujna 1991. improviziranim oklopnim transporterom odlazi u izvianje okolice Pakraca. Kada su utvrdili da na ulazu u selo Kusonje nema neprijateljskih barikada, sa transporterom ulaze dublje u selo, ali upadaju u pripremljenu zasjedu. S obzirom da im je transporter pogoen, pod uraganskom vatrom svih 20 hrvatskih vojnika sklanja se u prvu kuu. Kua se ubrzo nala pod snanom pjeakom i paljbom tromblona i kumulativnih mina srpskih paravojnika potpomognutih logistikom i naoruanjem JNA. Meutim, hrvatski vojnici su, iako malobrojni i okrueni viestruko nadmonim neprijateljem pruili izuzetno jak otpor. Neprijatelj se nije uspio niti pribliiti opkoljenoj kui, a svaki pokuaj pjeakog napada zavrio je sa mnogim poginulim i ranjenim srpskim vojnicima. Kada su u zapovjednitvu brigade saznali za zasjedu, opkoljenima je poslana pomo u ljudstvu koja se uspjela probiti svega na desetak metara od kue, pozivajui opkoljene hrvatske vojnike na proboj. S obzirom da su opkoljeni branitelji ve imali poginule i ranjene pripadnike, preivjeli su odbili izii i ostaviti ranjene suborce. Tek kada je neprijatelj uspio minirati kuu, u prijepodnevnim satima 9. rujna 1991., preivjela estorica branitelja sa uzdignutim rukama izili su na predaju. Suprotno svim ratnim pravilima i konvencijama, srpski paravojnici pobili su zarobljene i ranjene gardiste. U veljai 1992. 188

ekshumirano je iz masovne grobnice Rakov Potok 18 uniformiranih tijela i 23 civila.

Operacija BURIN

U nastavku prenosimo u cjelosti, izvorni znanstveni lanak Jake Ragua, " Operacija Burin "

189

SP, br. 3., 633.-657. Zagreb, 2009.

633

UDK: 355.4(497.6-3 Hercegovina)1995 355.1(497.5)1995 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 15. 1. 2009. Prihvaeno: 9. 11. 2009.

Operacija Burin planovi Hrvatske vojske za zauzimanje istone Hercegovine 1995. godine
JAKA RAGU Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Hercegovaki korpus VRS esto je od 1992. do 1995. godine topniki napadao na dubrovaku rivijeru i dolinu Neretve pri emu je stradao veliki broj civila i paraliziran je normalan ivot stanovnitva. Nastojei prekinuti ove napade, Glavni stoer HV-a je za jesen 1995. godine pripremio planove za zauzimanje dijela istone Hercegovine odakle je djelovalo topnitvo VRS. Zbog spleta diplomatsko-vojnih okolnosti operacija nije provedena. Na temelju arhivske grae, te memoarskih djela meunarodnih mirovnih posrednika i hrvatskih, srpskih i crnogorskih politikih dunosnika, autor prezentira kako je bila zamiljena operacija, planirane dosege, te razloge zbog kojih je suspendirana. Kljune rijei: istona Hercegovina, Dubrovnik, Domovinski rat, operacija Burin.

Uvod

Nakon to je 22. srpnja 1995. izmeu dravnog vodstva Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine (BiH) potpisana Splitska deklaracija o uzajamnoj vojnoj suradnji, koja je doputala Hrvatskoj vojsci (HV) da legitimno boravi i djeluje u BiH, HV i Hrvatsko vijee obrane (HVO) su izveli operaciju Ljeto 1995. kojom su ovladali Bosanskim Grahovom (28. srpnja) i Glamoem (29. srpnja). Time je zaustavljena srpska ofenziva na Biha te stvoreni uvjeti za provedbu Oluje i oslobaanje sredinje Hrvatske.1 Tijekom rujna i poetkom listopada na prostoru zapadne Bosne hrvatske su postrojbe operacijama Maestral-2 i Juni potez ovladale Drvarom, Jajcem, ipovom i Mrkonji Gradom te se nale na prilazima Banjoj Luci, dok je Armija BiH (ABiH) ovladala Donjim Vakufom, Bos. Petrovcem, Bos. Krupom, Kljuem i Sanskim mostom, te se primakla Prijedoru. Nakon ovih operacija oruane snage BiH Srba kontrolirale su manje od 45% BiH, to ih je konano natjeralo da pristanu na mirovne pregovore o zavretku rata.2
1 2

634

Davor MARIJAN, Oluja, Zagreb 2007., 52-54. Davor DOMAZET LOO, Hrvatska i veliko ratite, Zagreb 2002., 250.-254.

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Sve navedeno su poznate injenice. Meutim, manje je poznato da je Glavni stoer HV-a (GSHV) za jesen 1995. godine planirao operaciju zauzimanja

190

istone Hercegovine pod kodnim nazivom Burin, koja zbog spleta politikodiplomatskih dogaaja nije provedena. Prema tim planovima Burinom su snage HV-a Junog bojita, uz potrebno ojaanje i suradnju s HVO-om i ABiH, trebale prodorom razbiti srpske snage u zoni Stolac Bilea Granarevo Jablan do Ravno, zauzeti zalee Dubrovnika i jugoistone Hercegovine, te na crti Dabarsko polje Bileko jezero dravna granica Crne Gore prei u obranu.3

Motivi za provedbu operacije

Glavni motiv koji je hrvatske oruane snage naveo na operaciju Burin bio je to je Hercegovaki korpus Vojske Republike Srpske (VRS) poevi od 1992. pa tijekom iduih godina sustavno topniki terorizirao dubrovako podruje, te jugoistonu Hercegovinom pod nadzorom HVO-a (Ravno, Neum, Stolac, apljina i Mostar). Bila je rije o tzv. strategiji odmazde zbog onemoguavanja realizacije dvaju temeljnih ratnih ciljeva VRS na Junom bojitu - izlaska na more i zaposjedanja doline Neretve, te o nainu djelovanja VRS kojim se dio postrojbi HV-a i HVO-a nastojalo vezati uz ovaj prostor i onemoguiti njihovu uporabu na nekom drugom bojitu.4 Kao pokazatelj ovih teritorijalnih aspiracija moe se navesti prijedlog meuetnikog razgranienja BiH pod naslovom Territorial and constitutional proposals koji su u srpnju 1995. elnici Republike Srpske (RS) dostavili meunarodnim mirovnim posrednicima. U njemu se navodi da bi linija razgranienja izmeu dvije strane ila izmeu otoka Hvara i otoka Korule, zatim izmeu Hvara i poluotoka Peljeca, zatim uzvodno rijekom Neretvom....5 U topnikim napadima VRS-a uz veliku materijalnu tetu, stradao je i veliki broj civila i branitelja. Prema izvjeu Policijske uprave Dubrovako-neretvanske, zbog granatiranja ireg podruja Dubrovnika, od Konavala do Stona, u razdoblju od 26. listopada 1992. do 30. kolovoza 1995., smrtno je stradalo 9 civila, tee tjelesne ozljede zadobilo je 12 i lake tjelesne ozljede 6 civila. Samo u opini Konavle je na oteenim civilnim i gospodarskim objektima (primarno Zranoj luci Dubrovnik koja je bila esta meta napada) nastala izravna teta od preko dva milijuna kuna.6 I u Hercegovini su stradavali mnogobrojni
Sredinji vojni arhiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje SVAMORH), fond Zapovjednitvo Junog bojita, registrator (dalje reg.) 26/95. Direktiva GSHV za napad Op.br 14/95. RP/14/95., od 3. IX. 1995, kao prilog akta Kl: 80-01/95-02/08, Ur. br: 512-06-05/01-95537., od 7. IX. 1995. 4 Isto. 5 Nikola KOLJEVI, Stvaranje Republike Srpske: dnevnik 1993-1995: seanja i svedoenja, Knjiga 2., Beograd 2008., 192.
3

191

upanijski sud u Dubrovniku. (dalje SD), spis Kio 18/93., 495. Izvjee Policijske uprave Dubrovako-neretvanske Istranom centru upanijskog suda u Dubrovniku o posljedicama granatiranja ireg podruja Dubrovnika. Br: 511-03-04/2-KU-III/20-95., od 9. IV. 1996.
6

635

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

civili. Posebice brutalan napad se dogodio 11. studenog 1994. kada je srpsko topnitvo bombardiralo mostarsku katedralu u kojoj se u tom trenutku nalazilo 50 djece na vjeronauku. Od udara granata je ubijeno dvoje, a etvero djece teko je ranjeno.7 Godinama je stanovnitvo na jugu Hrvatske zazivalo vojno rjeenje terora Hercegovakog korpusa.8 Nakon to je HV u svibnju 1995. operacijom Bljesak u kratkom roku zavrio etverogodinju okupaciju zapadne Slavonije, i otvaranjem autoceste omoguio normalizaciju ivota, i na jugu Hrvatske se javila elja da se slinom operacijom zavri topniki teror iz istone Hercegovine. Dubrovaki dopisnik Slobodne Dalmacije Luko Brailo objavio je 12. lipnja tekst pod znakovitim naslovom Bljeskom na neljude u kojem je iznio elju puanstva na jugu Hrvatske za djelovanjem HV-a protiv Hercegovakog korpusa: Pitanje je do kada e ljudi s juga Hrvatske, jednako kao i oni u upanjskoj Posavini, moi raunati na sreu? Ili e Hrvatska kao meunarodno priznata drava povui neki drugi odluujui potez? Posve je tono kako Hrvatska u ovom trenutku nastoji mirno i civilizirano rjeavati sve probleme, pa i one sa istonohercegovakim Srbima. No kad se prijee svaka mjera i svaki prag mogue ljudske, vojne, politike i svake druge tolerancije, onda je logino oekivati kako e Hrvatska kazati Vuurevii i vama slini sad je dosta? ... Ili e se Vuurevievi sljedbenici sami dozvati pameti (u to sumnjamo), ili e Hrvatska, unato aneminoj meunarodnoj zajednici, preuzeti stvar u svoje ruke. Bljeskovito. Onako kako se to radilo prigodom oslobaanja juga Hrvatske, Miljevakog platoa, Gospikog depa, zapadne Slavonije... S ljudima lijepo, s neljudima onako kako ih spada....9 Bilo je oito da je zbog dugorone geostrateke sigurnosti Dubrovnika i doline Neretve potrebno potisnuti VRS iz istone Hercegovine, te time zavriti topniki teror. Glede dubine prostora kojim je trebalo ovladati, on je bio znaajan predvialo se zauzimanje oko pola teritorija istone Hercegovine pod srpskim nadzorom. No, operacija je s obzirom na situaciju bila opravdana. Naime, VRS je raspolagao znaajnim brojem dalekometnih topova te raketnim sustavom tipa Orkan, dometa od oko 50 km, tako da je dubrovaku rivijeru mogao tui iz velike dubine. Stoga je VRS trebalo potisnuti zaista daleko. 10 Osim zaustavljanja topnikog terora, odluka za Burin je donesena i zbog procjene da je s trenutnih poloaja VRS dugorona opasnost za jug Hrvatske.

192

Napadom na smjeru Trebinje - Plat tj. Cavtat VRS bi mogao odsjei Konavle od Dubrovnika, okupirati ih i tako dobiti izlaz na more, to bi se pred meunarodnom javnosti moglo pravdati kao kompenzacija za gubitak Bos. Grahova, Glamoa i drugih zapadnobosanskih opina. Takoer, napadima s planinskih
Karlo ROTIM, Obrana Herceg-Bosne II. iroki Brijeg 1998., 405.-406. Svijet to ne obada etnike granate, Slobodna Dalmacija, (Split) 14. VIII. 1994., 6.-7., Opet granate na Konavle, Slobodna Dalmacija, 19. VIII. 1994., 3., Moramo sprijeiti napade, Slobodna Dalmacija, 26. VIII. 1994., 2., Granate na Konavle, Slobodna Dalmacija, br. 15957., 27. V. 1995., 3. 9 Bljeskom na neljude, Slobodna Dalmacija, br. 15971., 12. VI. 1995. 10 Duko TOPALOVI, Balkanska Europa, Zagreb 2000., 123, 163.
7 8

636

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

uporita na obodu jugoistone Hercegovine (Vele, Snijenica, Hrgud i dr.) VRS je mogla ovladati dolinom Neretve i opasno ugroziti deltu Neretve koja se nalazi u Hrvatskoj.11 Hercegovaki korpus je zaista od 12. do 30. kolovoza 1995. napadao s ciljem odsijecanja prostora juno od Dubrovnika, te upada u dolinu Neretve, no s vrlo malim rezultatima.12 Najznaajniji cilj kojim je operacijom Burin trebalo ovladati bilo je Trebinje, grad u kojem je VRS imao zapovjedna mjesta svojih postrojbi, logistiku i personalnu osnovu, dok su u okolici bili topniki poloaji s kojih je napadana dubrovaka rivijera. Iz Trebinja su i JNA i VRS od rujna 1991. godine pa nadalje organizirali i provodili napade na Dubrovnik. Neutralizirati Trebinje s opinom znailo bi trajno ukloniti srpske oruane postrojbe sa svih poloaja blizu hrvatske granice, te ih odmaknuti tako daleko da ne mogu topnitvom tui po dubrovakom priobalju. Plan je takoer predviao zauzimanje Ljubinja, logistikog centra VRS-a za topniko razaranje Stoca, apljine i Neuma, te dovoenje u poluokruenje Bilee gdje je bilo Zapovjednitvo Hercegovakog korpusa VRS-a.13 Uspjenim zavretkom operacija Ljeto-95 i Oluja veliki broj postrojbi i tehnike HV-a vie nije bio vezan uz prostor sredinje Hrvatske i iako je veina demobilizirana, dio se mogao zadrati i angairati u provedbi napadnog djelovanja na Junom bojitu. Procjena GSHV-a je bila da je za to pravi trenutak jer je u postrojbama VRS-a zbog pada Republike Srpske Krajine i jugozapadne Bosanske krajine, te otvorenog sukoba izmeu dvojice elnih ljudi RS-a; predsjednika RS Radovana Karadia i zapovjednika VRS generala Ratka Mladia, dolo do erozije sustava obrane, gubljenja inicijative i pada morala na svim razinama. Takoer da je glavnina snaga VRS-a vezana uz druge bojinice u BiH i u sluaju snanoga hrvatskog napada iz vie smjerova snage Hercegovakog

193

korpusa na terenu ne bi mogle obraniti cjelokupni prostor Hercegovine koji nadziru, a ne bi mogle dobiti ni znaajniju pomo od drugih dijelova VRS-a. Stoga je 3. rujna 1995. naelnik GSHV-a general zbora Zvonimir ervenko izdao zapovijed za napadnu operaciju Burin.14
11

SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Direktiva GSHV za napad Op.br 14/95. RP/14/95., od 3. IX. 1995, kao prilog akta Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/0195-537., od 7. IX. 1995. 12 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spisi br. 268, 276, 284. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-268., od 18. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-276., od 25. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-282., od 1. IX. 1995. 13 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Direktiva GSHV za napad Op.br 14/95. RP/14/95., od 3. IX. 1995, kao prilog akta Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/0195-537., od 7. IX. 1995. 14 Isto.

637

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Procjena snaga Hercegovakog korpusa i Vojske Jugoslavije

Po podacima kojima je raspolagao GSHV, podruje koje je trebalo zauzeti drale su uglavnom snage Hercegovakog korpusa VRS-a jaine dviju ojaanih brigada: - 1. hercegovaka motorizirana brigada Trebinje, - 13. motorizirana brigada ojaana dijelom 15. lake brigade Ljubinje, - snage iz sastava Sarajevsko-romanijskog korpusa ekvivalenta jedne bojne. Potporu ovim snagama davao je 7. mjeoviti artiljerijski puk. Prema procjenama, srpske snage su se nalazile na sljedeem borbenom rasporedu: - Trebinjska brigada je nadzirala prostor od granice s Crnom Gorom do prometnice Ravno Ljubinje, i bila ojaana dijelom snaga iz Sarajevsko-romanijskog korpusa, - 13. brigada ojaana dijelom Ljubinjske brigade je drala podruje od prometnice Ravno Ljubinje do korita rjeice Radimlje sjeveroistono od Stoca, - u priuvi u Bilei je bila jedna bojna rone vojske. Na terenu je bilo i etnikih dragovoljaca iz Srbije i Crne Gore tj. Savezne Republike Jugoslavije (SRJ). Paljbeni poloaji Korpusnog topnitva nalazili su se na podruju vojnog poligona Grab, sela Tuli i Uvjee, u Mokrom polju (opina Trebinje) te kraj sela Miljen i Banii (opina Ljubinje).

194

Prema dostupnim podacima GSHV je procjenjivao da Hercegovaki korpus tj. VRS osim navedenih tj. rasporeenih snaga nema u priuvi gotovih operativnih snaga koje bi mogao uvesti u bojni postav. Jedino je bilo mogue da se iz postojeih snaga na ostalim bojitima dio ljudstva prebaci na ugroeno podruje, ili da uputi rone vojnike iz sastava 15. brigade koji su bili na obuci u vojarni u Bilei. Pristigle snage Sarajevsko-romanijskog korpusa, te snage etnikih dragovoljaca iz SRJ su bile pridodane u postojee formacije na pravcima Zgonjevo-Poljice, te prostoru Veliana u Popovu polju, dok je jedan dio bio u priuvi na prostoru Zubaca, graninom podruju Trebinja s Crnom Gorom. Ljudstvo Trebinjske i 13. brigade je veinom bilo iskusno jer je sudjelovalo u borbama jo od 1991. godine, ali je u njima bilo i neiskusnih vojnika dovedenih prilikom novih mobilizacija. Nakon neuspjelih kolovokih napada, snage VRS su prele u obranu te intenzivno utvrivale obranu s teitem uz prometnicu Dubrovnik Trebinje Ljubinje. Prva crta obrane je utvrena u drugom stupnju, s mnogobrojnim bunkerima, a svi moebitni smjerovi napada su zaprijeeni. HV je oekivao da e VRS izvoditi odsudnu obranu na trenutnoj liniji bojita jer nije imao izraene ni inenjerijski ureene priuvne poloaje na koje bi se mogao povui te s njih pruiti ozbiljniji otpor. Otpor po dubini se oekivao du tenkoprohodnih 638
JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

smjerova i prometnica uz koje su srpske postrojbe do tada uredile zaklone za topnitvo i oklopnitvo. GSHV je oekivao topnike udare po topnikim poloajima i taboritima HV-a, kao i po civilnim i infrastrukturnim ciljevima u dubini teritorija kako bi se unijela panika meu stanovnitvo. Nije iskljuena ni mogunost uporabe bojnih otrova. Istono, na lijevom krilu, Hercegovaki korpus se naslanjao na oruane snage SRJ iz sastava Podgorikog korpusa Vojske Jugoslavije (VJ), Jugoslavenske ratne mornarice i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Crne Gore. Prema hrvatskim obavjetajnim procjenama, ove snage su imale sljedei sastav i raspored: - Taktika grupa jaine pjeake bojne iz sastava 179. motorizirane brigade Niki je bila razmjetena na prostoru pograninog sela Vilusi, jedna oklopna satnija iz sastava 5. motorizirane brigade na prostoru Vraenovia, te dio topnitva iz puka Danilovgrad na prostoru Osjeenice, - 81. brigada Obalne obrane, ojaana izviako-diverzantskom satnijom i satnijom specijalne policije MUP-a Crne Gore koja je nadzirala hrvatsko-crnogorsku

195

granicu, - 110. motorizirana brigada koja je imala poloaje sjeverozapadno od Boke kotorske, kraj sela Kamena, Kruevica i Kapa, - flota VJ bazirana u Boki kotorskoj koja se nalazila u prvom stupnju pripravnosti. Prema hrvatskoj obavjetajnoj procjeni VJ imao je u Boki relativno velike snage: 3 velika patrolna broda, 4 raketne topovnjae, 5 raketnih amaca, 5 torpednih amaca, 2 podmornice tipa 821-831, 2 - 3 podmornice tipa 911, 15 desantno-jurinih amaca, bojnu mornariko-desantnog pjeatva, 30 pomorskih i 30 kopnenih diverzanata i oko etiri tisue raznih mina. - Na Zranoj luci Podgorica Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo (JRV) je imalo rasporeena 44 zrakoplova N-62 Super galeb, 20 zrakoplova J-22/NJ22 Orao, 11 helikoptera Mi-8, 4 helikoptera Gazela, 3 helikoptera Ka-25, 2 helikoptera Ka-28 i 3 helikoptera Mi-14. JRV se mogao koristiti i letjelitima u Tivtu i Danilovgradu. Navedene kopnene i mornarike postrojbe uglavnom su popunjavane mobiliziranim stanovnitvom iz Boke i Nikia. Ljudstvo je dijelom sudjelovalo u ratnim operacijama 1991. - 1992., no zbog mnogih razloga odaziv na mobilizaciju nije bilo vei od 30%. Ove postrojbe su vrile nadzor i osiguranje granice od prodora HV-a u sluaju eskalacije sukoba s VRS-om. Prema trenutnoj politikoj situaciji GSHV je procjenjivao da se ove oruane snage SRJ ne bi upustile u izravni sukob s HV-om. No, ako bi dolo do eskalacije rata u istonoj Hercegovini, one bi se ipak mogle, mogue prikriveno, angairati. Naime, 179. motorizirana brigada i 5. motorizirana brigada s topnitvom i oklopom bi mogle intervenirati tj. ukljuiti se u postojei borbeni postav snaga Hercegovakog korpusa u smjerovima Vilusi Trebinje Grab i Vilusi Trebinje Ljubomirsko polje. To bi bila tek prva etapa. Nakon to bi se provela dodatna mobilizacija, u drugoj etapi se moglo oekivati ukljuivanje 639
JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

ostalih snaga Podgorikog korpusa i to na smjerovima prilaza Trebinju, Ljubinju i Berkoviima. Najopasnijom opcijom je ocijenjena mogunost da u sluaju uspjelog izvoenja obrane prostora istone Hercegovine, zdruenim manevrom Hercegovaki i Podgoriki korpus te Jugoslavenska ratna mornarica ofenzivno djeluju prema Konavlima, s ciljem ovladavanja krajnjim jugom Hrvatske na crti Grab Dubravka Molunat. Time bi VJ u svoju korist rijeio pitanje Prevlake, a VRS ispunio jedan od ratnih ciljeva Republike Srpske - izlazak na more. Napad ovih srpsko-crnogorskih zdruenih snaga bi najvjerojatnije

196

tekao na pravcu Zgonjevo Poljice Cavtat glavnim, a na pravcu Ljubovo Glavska Plat pomonim snagama. Napad bi bio praen topnikim udarima s postojeih paljbenih poloaja u zagraniju, te topniko-raketnim udarima flote Jugoslavenske ratne mornarice po vojnim i civilnim te infrastrukturnim ciljevima u Konavlima, Cavtatu i upi dubrovakoj. Kako je Jugoslavenska ratna mornarica raspolagala diverzantima i mornarikom pjeadijom, moglo se oekivati miniranje morskih kanala i prolaza, kao i teroristike napade, to bi moglo ugroziti hrvatske snage, pomorski i kopneni promet te izazvati paniku stanovnitva june Hrvatske.15

Operativne zadae hrvatskih oruanih postrojbi

Burin su trebale provesti postrojbe HV-a podreene Zapovjednitvu Junog bojita: 114. brigada (Split), 115. brigada (Imotski), 116. domobranska pukovnija (Metkovi), 156. domobranska pukovnija (Makarska), 163. brigada (Dubrovnik) ojaane snagama 4. gardijske brigade (Split), 9. gardijske brigade (Gospi), 1. bojne 1. hrvatskoga gardijskog zdruga (Zagreb), 1. bojne 16. topniko-raketne brigade (Bjelovar), 144. brigade (Sesvete) i specijalnim postrojbama MUP-a Policijskih uprava Dubrovako - neretvanske i Splitsko - dalmatinske, uz potporu Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane, te Hrvatske ratne mornarice. Zadaa je bila u zoni Stolac Bilea Trebinje Ljubinje brzim i dubokim prodorom razbiti snage Hercegovakog korpusa VRS, sprijeiti intervenciju Podgorikog korpusa VJ, zauzeti navedeno podruje i na crti Dabarsko polje selo Krivaa Bileko jezero dravna granica sa SRJ (isklj.) prijei u obranu. Dijelom snaga trebalo je sprijeiti svako iznenaenje na crti obrane prema SRJ (crta dravne granice) i obalnom pojasu. S tim ciljem, a prema usvojenom planu, nakon otpoinjanja napada trebalo je posjesti Prevlaku (koja je prema meunarodnom ugovoru bila pod nadzorom promatraa Ujedinjenih naroda (UN), organizirati odsudnu obranu od moebitnog napada snaga VJ, uz angairanje potrebne priuve.
SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Direktiva GSHV za napad Op.br 14/95. RP/14/95., od 3. IX. 1995., kao prilog akta Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-0605/01-95-537., od 7. IX. 1995. i reg. 27/95. Zapovijed zapovjednika Junog bojita za obavjetajno osiguranje od 1. X. 1995.
15

640

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

U sluaju ukljuenja VJ u borbena djelovanja iz Crne Gore (zrakoplovstvo, topnitvo, mornarica), hrvatske snage su trebale organizirati i provesti uinkovito neutraliziranje VJ i odvraanje od daljnjeg djelovanja. Djelovanje

197

po snagama VJ na podruju Crne Gore hrvatske postrojbe su smjele izvriti iskljuivo po zapovijedi naelnika GSHV-a. Glavne snage 4. gardijska brigada, 9. gardijska brigada, 144. brigada i 114. brigada su rasporeene na polaznim poloajima u jugoistonoj Hercegovini, na potezu Stolac selo Gornje Hrasno. inile su Operativnu skupinu Vidua sa Zapovjednitvom u Hutovu, a trebale su se borbeno angairati na smjeru prijevoj Stolovi Ljubinje planina Vidua Bilee, to je bio glavni smjer napada. Snage 9. gardijske brigade i 144. brigade bi djelovale na smjeru Stolac Ljubinje Vidua Bilea i to angairanjem 9. gardijske brigade, sa 144. brigadom u drugom ealonu, na smjeru Stolac egulja Vidua sa zadaom razbijanja 13. motorizirane brigade u rajonu egulje, osiguranja bone potpore snagama 4. gardijske brigade, izbijanjem na juni rub Dabarskog polja, ovladavanjem dominantnih kota planina Vidue i Sitnice (Kuba, Crno osoje, Otra kosa i dr.) te ireg rajona sela Krivaa. Zatim se trebalo spojiti sa snagama 4. gardijske brigade kraj sela Stolice i prijei u obranu na crti Dabarsko polje selo Krivaa Ilijina glava (tt 915) iznad Stolica. Time bi se rasjekli taktiko-operacijski smjerovi i kontrolirale ceste kojima su mogle doi snage Hercegovakog (i Podgorikog) korpusa iz smjera Gacka i Nevesinja. Snage 4. gardijske brigade, sa 114. brigadom u drugom ealonu, na smjeru selo Vinine Ljubinje Bilea su trebale razbiti i unititi 13. motoriziranu brigadu i snage 15. lake brigade VRS-a, ovladati dominantnim kotama planine Vidue, obii snage Trebinjske brigade, te glavninom snaga izbiti na crtu Ilijina glava - Tuhor (tt 749) Mantokit (tt 705) selo Bajetii selo Duboani Kravica (tt 802) u podruje zapadno od Bilee i Bilekog jezera te sjeveroistono od Trebinja. Tu su trebale prijei u obranu, a dio snaga, posebice oklopnih, zajedno s ostalim postrojbama Junog bojita trebao se angairati na zauzimanju Trebinja. S dominantnih brdskih vrhova Ilijina glava, Tuhor i Mantokit istodobno bi se nadzirala Bilea i blokirale tamonje snage Zapovjednitva Hercegovakog korpusa VRS-a. Na drugom, pomonom smjeru napada trebale su djelovati 156. domobranska pukovnija, 163. brigada (umanjena za jednu bojnu koja je trebala ostati u obrani Konavala) i specijalne postrojbe MUP-a. Polazei s linije bojita Orah Strava Dubravka, u pograninim brdima sjevernih Konavala i upe, trebale su se angairati na pravcu: selo Glavska - selo Biograd - Trebinje sa zadaom razbijanja snaga Trebinjske brigade na crti selo Cerovac selo Poljice selo Uvjea i ovladavanja dominantnim kotama po dubini napada. U nastavku napada

198

trebale su u poluokruenje staviti Trebinje te ga zatim, zajedno s dijelom 4. gardijske brigade, zauzeti. Nakon razbijanja snaga VRS-a, 156. domobranska pukovnija se trebala angairati na obrani boka specijalnih postrojbi MUP-a. 641
JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Naime, na ovom je smjeru iznimno znaajna zadaa pripala specijalnim postrojbama MUP-a. Prema prvoj zamisli specijalci su trebali s dijelom snaga Junog bojita: 156. domobranska pukovnija, 163. brigada (bez jedne bojne) uz potporu topnitva djelovati na smjeru Konavle vrh kuljevac (tt 1089) kraj sela Konjsko hidroelektrana Granarevo, razbiti snage Trebinjske brigade na crti Uvjea selo Grab. Zatim su trebali ovladati dominantnim kotama po dubini napada, zatititi desni bok, to prije izbiti u rajon jezera Granarevo i
Zemljovid zamisli Glavnog stoera HV-a o angairanju hrvatskih snaga u operaciji Burin. Prema zemljovidu operacije odobrenom od naelnika Glavnog stoera HV-a generala zbora Zvonimira ervenka. SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita. Reg. 26/95. (autor zemljovida Hrvoje Kekez)

642

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

tu presjei cestu Trebinje Vilusi. Time bi prometno odsjekli Trebinjsku brigadu od Crne Gore i sprijeili uvoenje i razvoj snaga Podgorikog korpusa u ovaj dio Hercegovine. Nakon ovladavanja Granarevom dio poloaja u smjeru granice s Crnom Gorom MUP je trebao predati snagama Junog bojita, a glavninom snaga ovladati hidroelektranom Granarevo, te prijei u obranu. Naknadno je dolo do promjene plana djelovanja MUP-a, tako da je zadaa specijalaca bila da se (uz ojaanje mjeovitom protuoklopnom bitnicom 15. protuoklopne topniko-raketne brigade iz Krievaca) u sudjelovanju s navedenim snagama Junog bojita (156. domobranske pukovnije, 163. brigade) i topnitvom angairaju na smjeru Konavle kuljevac brdo Kokotovica (tt 841) s june strane jezera Granarevo, sa zadaom razbijanja Trebinjske brigade na crti selo Uvjea selo Grab, ovladaju dominantnim kotama po dubini napada, zatite desni bok, presjeku cestu Trebinje Vilusi. Umjesto ka hidroelektrani Granarevo, specijalci su nakon ovladavanja rajonom Kokotovica dio poloaja ka granici prema SRJ trebali predati snagama Junog bojita, a glavninom snaga nastaviti napredovanje i ovladati crtom selo Lastva selo Orahovac selo Konjsko te tu prijei u obranu na okolnim dominantnim visovima Mahala (tt. 506) titulja (tt. 1.003) Kosma (tt 1.036). Granice zone djelovanja specijalaca MUP-a su bile; lijevo: Otra glava (tt 506) Hum (tt. 400) Golo br. (tt. 764) selo D.

199

Lastva; desno: selo Dubravka (isklj.) V. Svitavac (tt. 1.529) titulja (tt. 1.003) selo Orahovac selo Gornja Lastva. Zapovjedno mjesto MUP-a je bilo u Cavtatu. Na treem, takoer pomonom smjeru napada, trebale su djelovati ostale snage Junog bojita locirane u Popovu polju; 115. brigada u irem rajonu sela Ravno, te 116. domobranska pukovnija na smjeru selo Zavala selo Orah. Zadaa im je bila da aktivnom obranom veu i razbiju snage Trebinjske brigade i u drugoj fazi pristupe ienju Popova polja od VRS-a. Uz navedene postrojbe na podruju Konavala i u blizini Prevlake je kao ojaanje obrane smjetena i 1. bojna 1. hrvatskoga gardijskog zdruga koja je s drugim postrojbama HV-a i MUP-a te uz potporu HRM-a imala zadau odsudne obrane Konavala od napada iz Crne Gore. Operaciju Burin trebalo je provesti u dvije etape, u trajanju od 4 do 5 dana. U prvoj je etapi trebalo razbiti srpske snage na prednjoj crti obrane, ovladati brdom egulja iznad Stoca, junim padinama Dabarskog polja, Ljubinjem i teritorijalnim pojasom od sela Rapti juno od Popova polja do vojnog poligona Grab u Zupcima, gdje se oekivalo da VRS ima najbolje utvrene poloaje, te sprijeiti uvoenje snaga Podgorikog korpusa VJ-a. U drugoj etapi energinim odravanjem tempa napada trebalo je izbiti na planiranu crtu operacije i sprijeiti izvlaenje VRS-a. Okruene srpske snage 643
JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

trebalo je prisiliti na bezuvjetnu i urnu predaju ili unititi. Istodobno je trebalo prijei u obranu posjednutog prostora na sljedeim linijama; desno: rt Prevlaka - selo urinii selo Dubravka hidroelektrana Granarevo; lijevo: Stolac planina Hrgud (isklj.) Dabarsko polje Bileko jezero (sve isklj.). U aktivnostima na oslobaanju Popova polja, tamonjih hrvatskih sela, te Ljubinja su kao pomone snage trebale sudjelovati i lokalne postrojbe HVO-a. Meutim, prava zadaa glavnine hercegovakog HVO-a je bila da djelujui sjeverno od poloaja Operativne skupine Vidua, tj. iz ireg rajona Stoca i Dubravske visoravni, izvodi napadnu operaciju s ciljem vezivanja tamonjih snaga Hercegovakog korpusa, zatim razbijanja dijela 8. nevesinjske motorizirane brigade i 13. motorizirane brigade VRS-a, te u sukladnom djelovanju s 9. gardijskom brigadom oslobodi planinu Hrgud, te zatim planinu Snijenicu s

200

tamonjim hrvatskim selima. HVO je svoje djelovanje takoer trebao uskladiti i s djelovanjem 4. korpusa ABiH na prostoru Mostar Blagaj Nevesinje. Za suradnju s HVO-om je bio odgovoran zapovjednik Junog bojita, a nakon otpoinjanja operacije GSHV. Zadaa HRM-a je bila izvoditi protudiverzantsku, protupodmorniku, protubrodsku i proturaketnu obranu te protuminsku borbu, a Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane pruati potporu gardijskim snagama pri prodoru, vriti udare po dubini, prebacivati pjeake snage, udarati po postrojbama, zapovjednim i veznim mjestima protivnika. Zadaa topnikoraketne skupine Junog bojita i gardijskih brigada je bila udarati po dubini srpskog rasporeda i neutralizirati topnitvo, zapovjedna mjesta, logistiku i onemoguiti grupiranje. S obzirom na to da se oekivao susret s civilima, te zarobljavanje srpskih vojnika, postrojbe su dobile zadau da se provedu mjere i djelatnosti s ciljem sprjeavanja kriminalnih radnji, paljenja, pljaki i krenja Meunarodnoga ratnog prava tijekom i poslije operacije.16

Pripreme za Burin

Iako je zapovijed za Burin formalno datirana 3. rujna, pripreme postrojbi koje su trebale provesti operaciju su poele ve polovicom kolovoza. Tako je 1. bojna 9. gardijske brigade 16. kolovoza izvela zapovjedno izvianje u zoni odgovornosti 156. domobranske pukovnije i 163. brigade. Pripadnici 2. satnije 50. bojne atomsko-bioloko kemijske obrane iz Zagreba su 17. kolovoza doli
SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Direktiva GSHV za napad Op.br. 14/95. RP/14/95., od 3. IX. 1995, kao prilog akta Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/0195-537., od 7. IX. 1995., Dopuna i promjena GSHV zadae specijalne jedinice MUP-a odreenih direktivom Burin. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-565., od 19. IX. 1995. i reg. 27/95. Zapovijed zapovjednika Junog bojita za obavjetajno osiguranje od 1. X. 1995.
16

644

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

na Juno bojite. Zapovjednitvo se smjestilo u Oraac, a u Cavtatu, Slanome, Ivanici i Hutovu su formirane dekontaminacijske postaje.17 Zapovjednitvo 81. gardijske bojne provelo je od 1. do 4. rujna zapovjedno izvianje u zoni odgovornosti 156. domobranske pukovnije, 163. brigade, Borbene skupine Konavle i Borbene skupine Jug. Nakon toga je 2. bojna 9. gardijske brigade od 9. do 12. rujna izvela zapovjedno izvianje u zoni odgovornosti 156. domobranske pukovnije, 163. brigade, Borbene skupine Konavle i Borbene skupine Jug. Poetkom rujna u Dubrovnik su poela pristizati topnika orua iz drugih dijelova Hrvatske.18

201

U rujnu je GSHV proveo niz promjena u zapovjednim strukturama Junog bojita. Umjesto viegodinjeg zapovjednika generala Nojka Marinovia novi zapovjednik Junog bojita 16. rujna je postao general-bojnik ivko Budimir. 19 Novi zapovjednik 163. brigade je postao pukovnik Ante Elez, 20 a 156. domobranske pukovnije pukovnik Ratko Dragovi Klek itd. 21 Vjerojatno ove promjene treba promatrati u svjetlu priprema za Burin. Prema zapovijedi GSHV-a u Metkoviu je (u hotelu Narona i taverni Metkovi) 21. rujna formirano Istaknuto zapovjedno mjesto GSHV-a koje je trebalo voditi operaciju. Za zapovjednika je postavljen stoerni brigadir Mate Obradovi, a za naelnika stoera brigadir Adam Seferovi.22 Nakon formiranja Zapovjednitva brigadir Obradovi je od 24. rujna do 1. listopada izvrio nadzor u postrojbama Junog bojita, specijalnim snagama MUP-a i dijelu HRM-a na Junom bojitu koje su trebale sudjelovati u napadu kako bi se uoile i uklonile manjkavosti i nepravilnosti.23 Stanje u postrojbama je bilo dosta dobro. Prema ocjeni GSHV-a Zapovjednitvo Junog bojita je kvalitetno razradilo direktivu za ofenzivna djelovanja.24
SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Prilog zapovijedi za PNKBO Zapovjednitva Junog bojita. 18 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 24/95. Izvjee Zapovjednitva Junog bojita o primitku topova od ZP Karlovac. Kl: 8/95-02/01, Ur.br: 3105-01-01-95-115/202., 5. IX. 1995. 19 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spis br. 301. Dnevno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 8/95-02/01, Ur.br: 3105-03-02-95-297., od 16. IX. 1995. 20 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 10/95., spis br. 2360. Redovno izvjee Zapovjednitva 163. br. HV za dan 14. IX. 1995. Kl: 803-02/95-06/01, Ur.br: 3102-01-95256. 21 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 18/95., spis br. 134. Izvanredno izvjee OS Cavtat. Kl: 803-02/95-06/01, Ur.br: 3036-01-03-95-303., od 25. XI. 1995. 22 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Zapovijed GSHV za formiranje IZM GSHV u Metkoviu. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-538., od 11. IX. 1995. 23 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 26/95. Zapovijed IZM GSHV Metkovi o provoenju nadzora na Junom bojitu. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95575., od 23. IX. 1995. 24 SVAMORH, fond Glavnog stoera Hrvatske vojske (dalje GSHV), reg. Borbene zapovijedi IV/95. Izvjee skupine MORH GSHV o sprovedenom nadzoru Junog bojita. Kl: 80-01/9502/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-645., od 6. XII. 1995.
17

645

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Kako bi se upoznao s situacijom na terenu, naelnik GSHV-a general

202

ervenko je jo 15. kolovoza obiao Juno bojite i izvrio nadzor postrojbi.25 Nedugo zatim hrvatski premijer Nikica Valeni,26 ministri Andrija Hebrang, Mate Grani i Juraj Njavro su obili dubrovaki kraj i stanovnitvu javno obeali da se uskoro blii kraj njihova stradanja.27 Poloaje HV-a na liniji razdvajanja s Hercegovakim korpusom 21. kolovoza je obiao i vojni atae Sjedinjenih Amerikih Drava (SAD) u Hrvatskoj, to je vjerojatno bio pokazatelj da SAD zna za dogaaje na ovome podruju.28 I HVO i ABiH su se pripremali za operaciju. U Mostaru je 7. rujna odran sastanak visokih asnika obiju vojski na kojem se raspravljalo o zajednikom djelovanju u svjetlu Splitskoga dogovora. Nakon toga su liniju bojinice prema VRS-u obili ministar obrane Vladimir olji, naelnik Glavnog stoera HVOa Tihomir Blaki i zapovjednik Zbornog podruja HVO-a Mostar Nedjeljko Obradovi.29 I dok su tako ubrzano tekle pripreme za napad, dolo je do prve odgode provedbe operacije. Po zapovijedi naelnika GSHV-a generala ervenka Istaknuto zapovjedno mjesto GSHV-a u Metkoviu je 28. rujna stavljeno u stanje mirovanja, asnici GSHV-a angairani u Metkoviu vraeni su u matine postrojbe, a operativna dokumentacija u GSHV.30

Prva odgoda provedbe operacije

Razlog prekida priprema za Burin je leao u sferama meunarodne vie politike. Nakon etiri godine rata u Hrvatskoj i BiH, tijekom kojih su i SAD i zemlje Europske unije (EU) gledale na njega kao na europski problem koji e rijeiti EU uz pomo UN-a, do izraaja je dola potpuna nesposobnost EU-a u okonanju rata. Potaknute eskalacijom rata (posebice grozotama u Srebrenici i prijetnji Srba podruju Bihaa), SAD se odluila intervenirati i okonati rat u Hrvatskoj i BiH. S tim ciljem je kreiran mirovni plan u kojem je u sedam toaka oslikana politika geografija prostora bive Jugoslavije kakvu je SAD smatrao poeljnom i prihvatljivom. Za Hrvatsku je bila predviena teritoriSVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 9/95., spis br. 1894. Redovno dnevno izvjee IzpM Cavtat Intervidovskog Zap. Jug. Kl: 8/95-01/01, Ur.br: 6030-02/95-243., od 15. VIII. 1995. 26 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spis br. 268. Dnevno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-269., od 19. VIII. 1995. 27 Arhiv Opine Konavle, reg. 53-79/1995. Zapisnik 65. sjednice Poglavarstva Opine Konavle od 18. IX. 1995. 28 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 9/95., spis br. 1981. Dnevno izvjee V. P. 6063 Korula. Kl: 813-07/95-01/19, Ur.br: 6063-04-95-01., od 21. VIII. 1995. 29 K. ROTIM, n. dj., 428.
25

203

SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Zapovijed IZM GSHV Metkovi o stavljanje u stanje mirovanja IZM-a GSHV. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95581., od 26. IX. 1995.
30

646

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

jalna cjelovitost u meunarodno priznatim granicama. Za BiH da se ouva kao drava u meunarodno priznatim granicama. Glede unutarnjeg ureenja BiH su trebala initi dva politika entiteta: Hrvatsko-bonjaka federacija i RS. Teritorij BiH trebao je biti razdijeljen izmeu dvaju entiteta u omjeru 51% za Federaciju i 49% za RS. Ovaj omjer je jo 1994. godine predloila tzv. Kontakt grupa, a prihvatile su ga i podrale uz SAD i vodee zemlje Europe. 31 U pregovorima koji su mirovni posrednici Kontakt grupe vodili s elnicima BiH Srba poetkom 1995. godine nastojalo ih se nekoliko puta uvjeriti na teritorijalno poputanje tj. da pristanu na podjelu teritorija u omjeru 51 : 49. Pri tome im je kao mamac nuena mogunost faktike neovisnosti RS u ustroju drave BiH kao najlabavije mogue unije. Meutim, oni su bili neumoljivi, inzistirajui na zadravanju skoro svih teritorijalnih postignua osvojenih u prethodnim godinama rata i punoj neovisnosti, tj. izlasku RS iz BiH.32 Bila je to zavrnica viegodinjih neplodnih pregovora europskih i UN diplomata i mirovnih posrednika, koji su pokazali da je upornost politiko-vojnog vodstva RS u odbijanju svih rjeenja, osim jednog pripajanja Srbiji, glavna prepreka u okonanju rata. Stoga je SAD, nakon to su u proljee 1995. neuspjehom okonani jo jedni mirovni pregovori, krenuo u provedbu plana koji je predviao da se Srbe, kao generator rata na prostoru bive Jugoslavije, navede na okonanje rata i prihvaanje mirovnog sporazuma. Cilj SAD-a je bio da se pobunjeni Srbi u Hrvatskoj natjeraju da poloe oruje i priznaju ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, a BiH Srbe natjera na teritorijalne ustupke u omjeru 51 : 49%, na odustajanje od zahtjeva za neovisnou RS te ulazak u dravnu uniju s Hrvatsko - bonjakom federacijom. Kao sredstvo provedbe ovih ciljeva je koritena kombinacija diplomatskih i vojnih pritisaka. U BiH je vojni pritisak vren zranim udarima zrakoplova i raketa NATO saveza, i kopnenim udarima HV-a, HVO-a i ABiH, primarno u zapadnoj Bosni, s tim da je Zagrebu i Sarajevu sugerirano koje teritorije bi trebalo osloboditi, a koje ne, pazei da ne odu u krivom smjeru jer je SAD, uz navedeni teritorijalni postotak, od Kontakt-grupe preuzeo i zemljovid koji odreuje koji teritorij treba dobiti koji narod. Meutim, srpsko osvajanje zatienih zona Srebrenice i epe prisililo je SAD na djelominu modifikaciju zemljovida. Takoer se pazilo da ne odu predaleko. Naime, vojne operacije su bile samo sredstvo da se RS oduzmu teritoriji do potrebnog postotka,

204

sukobljene strane dovedu za pregovaraki stol i rat rijei politikim dogovorom. SAD nije htio rat okonati vojnom pobjedom niti jedne od sukobljenih strana. Hrvati i Bonjaci su bili pripravni na pregovore po amerikim uvjetima, dok se nije moglo oekivati od Srba da budu popustljivi u pregovorima sve dok na bojinicama postiu uspjehe, pa su im porazi trebali biti poticaj. Drugu osnovicu za okonanje rata inilo je sprjeavanje oruanih snaga SRJ da se ukljue u sukobe u Hrvatskoj i BiH, tj. da SRJ ne reagira u trenutku kad NATO i hrvatsko-bonjake postrojbe napadnu, i ponu nanositi poraze Srpskoj vojsci Krajine i VRS-u,
Richard HOLBROOKE, Zavriti rat, Sarajevo 1998., 27.-30., 72.-78., 295. i David OWEN, Balkanska odiseja, Zagreb, 1998., 402. 32 N. KOLJEVI, n. dj., 50.-56., 92.
31

647

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

kao i da se vodstvo SRJ navede na prihvaanje uvjeta mirovnog sporazuma, te prihvati pregovore u ime BiH Srba ije voe su ocijenjene nepopustljivima. To se nastojalo postii kombinacijom obeanja i prijetnji novim meunarodnim sankcijama (raunalo se da je gospodarstvo SRJ iscrpljeno ratom i viegodinjim sankcijama te da je ta drava prisiljena na pristanak na mirovni sporazum), te izbjegavanjem poteza koji bi SRJ prisili da ue u rat.33 Sukladno svome mirovnom planu SAD je u rujnu zauzeo stav da hrvatske i bonjake snage nakon oslobaanja jugozapadne Bosne (od Drvara do Jajca i Donjeg Vakufa), ne trebaju nastaviti s operacijama ka Banjoj Luci i sredinjem dijelu Bosanske krajine jer e je ionako morati vratiti RS-u u mirovnim pregovorima. To je Richard Holbrooke, izaslanik amerikog predsjednika u BiH, jasno rekao predsjedniku Tumanu. Premda se ova opomena primarno odnosila na Banju Luku, opravdano se moe pretpostaviti da se to odnosilo i na druge dijelove RS-a, kao npr. Bosansku posavinu, pa i istonu Hercegovinu, koji po vienju SAD-a pripadaju Srbima i ije osvajanje bi unitilo preduvjete mirovnog procesa tj. ponitilo postavku mirovnog plana o omjeru 49 : 51 jer bi pod srpskim nadzorom ostao puno manji postotak. Krajem rujna Hrvati i Bonjaci su ve nadzirali 56% BiH. Zauzimanjem Banje Luke i ostatka Bosanske krajine te istone Hercegovine ovaj bi se postotak drastino poveao. Drugo pitanje odnosilo se na izbjeglice. Raunalo se da se samo u Banjoj Luci nalazi oko 140.000 izbjeglica, koje su tu dole nakon hrvatsko-bonjakih vojnih uspjeha tijekom posljednjih mjeseci. Pad velikih urbanih naselja poput Banje Luke i Trebinja bi izazvao humanitarnu katastrofu, preplavio SRJ s preko pola milijuna izbjeglica, i moda natjerao VJ da se vojno angaira u BiH i Hrvatskoj. U tom sluaju rat bi se, umjesto da se okona, to je bio cilj SAD-a, ponovno

205

razbuktao. Kako bi se Hrvatska obeshrabrila od novih napada, HV-u su zaprijetili napadima NATO-a ako ne poslua. Takoer i gubitkom Hrvatskoga podunavlja. Prema procjenama SAD-a u sluaju pada Banje Luke oko 100.000 BiH Srba bi dolo u Podunavlje. Ako bi HV pokuao osloboditi taj dio Hrvatske silom, meunarodna zajednica bi snagama NATO-a titila srpske izbjeglice na tom prostoru, to bi znailo njegovu trajnu okupaciju. Stoga je, dok je HV bio na prilazima Banjoj Luci, u ime Hrvatske ministar vanjskih poslova Mate Grani 21. rujna izjavio: Mi vjerujemo da je pravi trenutak za zavretak rata i pravedan mir. I bonjakom vrhovnitvu, koje je teko prihvatilo zahtjev o Banjoj Luci, SAD je zaprijetio zranim napadima NATO-a. Prijetnje su bile realne jer je iza namjera za brzim okonanjem rata stajao konkretan interes SAD-a: zorno pokazivanje EU-u tko je vodea svjetska sila i na podruju diplomacije. Tako su zbog snanog pritiska SAD-a hrvatsko i bonjako vrhovnitvo morali prekinuti vojne operacije prema Banjoj Luci. Umjesto toga SAD
Carl BILDT, Misija mir, Sarajevo 1998., 318.-319., R. HOLBROOKE, n. dj., 97.-229., N. KOLJEVI, n. dj., 84., 240.-241., 246.-267., 298. i D. OWEN, n. dj., 338.-358., 389.-391., 397.399., 435.
33

648

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

je hrvatsko-bonjake snage nastojao usmjeriti prema dolinama Sane i Une.34 Zbog ovakvog stajalita politiko rukovodstvo RS-a smatralo je Holbrookea i mirovnog posrednika EZ-a Carla Bildta, koji je takoer zastupao ovo stajalite, spasiteljima Banje Luke i to miljenje su im poslije rata otvoreno iznijeli.35 Uz to su zrani napadi i hrvatsko-bonjaki uspjesi promijenili ravnoteu snaga i razmekali vodstvo RS-a uinivi ga kooperativnim, pa su 9. rujna pristali na pregovaraki princip mirovnog sporazuma o BiH kao jednoj dravi s dva entiteta, 14. rujna na povlaenje topnitva oko Sarajevo i otvaranje humanitarnih koridora tj. prestanak opsade i 5. listopada na primirje u cijeloj BiH, pa su zrani napadi NATO-a prestali.36 Glede druge osnovice za okonanje rata neangairanja VJ-a, u sluaju istone Hercegovine je bojazan SAD-a od mogueg angairanja VJ-a poivala na izravnoj prijetnji upuenoj iz Beograda. U istonoj Hercegovini su i prije formalnog izdavanja zapovijedi GSHV-a znali da uskoro slijedi kazna za etiri godine topnikog terora nad junom Hrvatskom. O tome da HV u dogledno vrijeme planira napad na istonu Hercegovinu VRS je jo ranije izvijestilo politiko-vojno vodstvo SRJ.37 Rukovodstvo RS-a je openito procijenilo da bi nakon Oluje HV, HVO i ABiH mogli krenuti u napad na RS.38 U sluaju istone Hercegovine izmeu rukovodstva SRJ i RS dogovoreno je da e u sluaju

206

hrvatskog napada VJ braniti Trebinje, pri emu je od VRS-a zatraeno da ne bombardira dubrovaki kraj.39 Meutim, VRS je od 3. do 30. kolovoza napadao topnitvom prouzroivi nove civilne rtve.40 Posebice tragian napad je izvren 3. kolovoza na kupalite Bat - Klaine u selu Zatonu kraj Dubrovnika, gdje se kupao vei broj djece i mladih. Od eksplozija granate je poginulo troje mladih Dubrovana, dok ih je vei broj tee ozlijeen, a mnogi su ostali trajni invalidi.41 Velike civilne rtve
34

Mate GRANI, Vanjski poslovi iza kulisa politike, Zagreb 2005., 122.-128., R. HOLBROOKE, n. dj., 77.-79., 158.-177., C. BILDT, n. dj., 247., N. KOLJEVI, n. dj., 317.-319., 332.-333. i D. OWEN, n. dj., 399. 35 C. BILDT, n. dj., 251. 36 N. KOLJEVI, n. dj., 301.-340., 432. i R. HOLBROOKE, n. dj., 147.-201. 37 Momir BULATOVI, Pravila utanja, Beograd 2004., 182.-183. 38 N. KOLJEVI, n. dj., 265. 39 Isto, 272. 40 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spisi br. 251, 259, 268, 276, 284. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-0302-95-251., od 4. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 8195-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-259., od 11. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-268., od 18. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-276., od 25. VIII. 1995., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-282., od 1. IX. 1995. 41 SD, spis Kio-18/93., 248-252., 265-268. Zapisnik Policijske postaje (PP) Dubrovnik o uviaju na mjestu eksplozije granata na plai Bat u mjestu Veliki Zaton, od 4. VIII. 1995. Br: 511-03-10- KU-300/95., Sl. biljeka PP Dubrovnik o stradavanju civila na kupalitu Bat, od 4. VIII. 1995. Br: 511-03-10- KU-300/95. i Zapisnik prosekture Ope bolnice Dubrovnik o vanjskom pregledu mrtvih tijela, od 24. VIII. 1995. Kir. 321/95.

649

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

su tih dana bile i u Hercegovini. U napadu na centar Mostara 3. i 4. kolovoza je ubijeno dvoje i ranjeno troje civila,42 dok je 5. kolovoza VRS topnitvom gaao podruje irokog Brijega, od ega su dvije osobe tee, a dvije lake ranjene. 43 Nakon masakra dubrovake mladei hrvatski dravni dunosnici su u medijima opomenuli hercegovake Srbe da hrvatska drava to vie nee trpjeti, ve e odgovoriti adekvatnim mjerama.44 Moe se pretpostaviti da je ovaj masakr konano naveo hrvatsko vrhovnitvo da vojnom silom rijei problem topnikog terora. Svjesni toga, na tajnom sastanku 26. kolovoza u Dobanovcima kraj Beograda, predsjednik Srbije Slobodan Miloevi i predsjednik Crne Gore Momir Bulatovi su kritizirali predsjednika RS-a Radovana Karadia: Miloevi: Pogreili ste sa granatiranjem Dubrovnika. Sad e oni napasti

207

Trebinje. Karadi: Nee. Ne treba sluati neprijatelja ta govori nego gledati ta moe. Miloevi: Kakve su linije u Hercegovini? Karadi: Dvadeset hiljada boraca. Ali hrvatska tehnika je superiorna. Videli smo to u Drvaru. Bulatovi: Katastrofa je to to je Vuurevi uradio. Hrvati su dobili alibi za napad.45 U oekivanju hrvatske ofenzive u Trebinju je proglaeno ratno stanje. Upravu je preuzelo Ratno predsjednitvo na elu s gradonaelnikom, politikim prvakom hercegovakih Srba, Boidarom Vuureviem,46 koji je u panici traio pomo i zatitu Beograda od HV-a, o emu pie i u svojoj memoarskoj knjizi Ovako je bilo.47 U ime Vrhovnog savjeta obrane SRJ predsjednik Crne Gore Momir Bulatovi preko veleposlanstva u Beogradu uputio je SAD-u nagovjetaj da je Vrhovni savjet obrane SRJ donio odluku da, u sluaju hrvatskog vojnog napada na istonu Hercegovinu (za koji je priznao da je uzrokovan stalnim topnikim napadima na Dubrovnik), dio postrojbi Vojske Jugoslavije i policije Crne Gore ue na teritoriju optine Trebinje i zauzme artiljerijske poloaje sa kojih se gaa Dubrovnik. Oni, od Vojske Republike Srpske, ne bi bili tretirani kao neprijateljska snaga. Istovremeno, oni bi bili apsolutna garancija da sa tih poloaja vie nee biti ispaljena nijedna granata. Time bi povod za hrvatski napad na Trebinje u potpunosti otpao..., te da bi ih u tome moglo zaustaviti samo vrsto jamstvo SAD-a da HV nee napasti Trebinje. Odgovor SAD-a je bio zahtjev da vojno-policijske snage SRJ ne ulaze u istonu Hercegovinu, ali i da
Dvoje mrtvih u Mostaru, Slobodna Dalmacija, br. 16026., 5. VIII. 1995., 7. Projektili na iroki Brijeg, Slobodna Dalmacija, br. 16027., 6. VIII. 1995., 5. 44 Neemo trpjeti napade, Slobodna Dalmacija, br. 16026., 5. VIII. 1995., 56. 45 Citirano prema Zapisniku sastanka u Dobanovcima, u: N. KOLJEVI, n. dj., 269. 46 Saoptenje za javnost Optinskog odbora SDS-a Trebinje, Glas Trebinja (Trebinje) br. 812., 30. IX. 1995., 1. 47 Boidar VUUREVI, Ovako je bilo, Uice 2000.
42 43

650

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

SAD smatra da Hrvatska nema pravo napasti Trebinje, to je preneseno predsjedniku Tumanu i od njega je dobivena potvrda da HV nee napasti istonu Hercegovinu.48 Tako je zahvaljujui spletu diplomatsko-vojnih uvjetovanosti operacija Burin suspendirana. Uz navedene, na odluku o suspendiranju Burina vjerojatno je utjecao i

208

poraz koji je HV pretrpio u sjeverozapadnoj Bosni. Kao to je ve spomenuto, hrvatsko je vrhovnitvo 17. rujna dobilo opomenu SAD-a da ne napada Banju Luku, ali i poticaj da umjesto toga oslobodi Bosanski Novi, Prijedor i Sanski Most. Primjer je to kako je SAD poticanjem u odreenom smjeru i ograniavanjem ka drugom kreirao hrvatsku vojnu strategiju u BiH usmjeravajui je ka ostvarenju zacrtanoga mirovnog plana.49 Na temelju ovog poticaja, povoljnih obavjetajnih procjena o slabostima VRS-a, te dotadanjih hrvatskih vojnih uspjeha u borbi s VRS-om, hrvatsko je vrhovnitvo donijelo odluku da se HV vojno angaira u sjeverozapadnoj Bosni. Operacija pod nazivom Una kojom su snage HV-a trebale nakon forsiranja rijeke Une u podruju Bos. Novog i Bos. Dubice, i Save u podruju Jasenovca, produiti napad ka Prijedoru je poela ve 18. rujna. Meutim, zbog iznimno kratkog roka izmeu odluke o operaciji i njezina poinjanja (samo desetak sati) HV je u napad krenuo bez priprema te naiao na kvalitetno ureenu srpsku liniju obrane i uporni i estoki otpor VRS-a, i tako doivio teak poraz i gubitke u ljudstvu. Poraz je pokazao da je VRS pogreno procijenjen tj. da je nepromiljeno podcijenjen.50 Ovaj prvi i jedini hrvatski ozbiljni vojni poraz u velikom operacijskom ciklusu protiv srpskih snaga znatno je promijenio raspoloenje hrvatskog vrhovnitva te je spremnost za nove vojne aktivnosti zamijenio oprez. Iako su i dalje stizale amerike sugestije da se napadne Pounje, vrhovnitvo je odustalo od daljnjih operacija u tom smijeru tako da je napad na dolinu Sane izvela Armija BiH, i do sklapanja primirja 12. listopada oslobodila samo Sanski Most.51 Moe se pretpostaviti da je uspjena obrana VRS-a u sjeverozapadnoj Bosni, koja je pokazala da potencijal VRS-a nije toliko smanjen koliko se procjenjivalo te da je VRS sposoban braniti svoje linije bojinice, utjecala i na odluku o suspendiranju Burina. Jer ako se na tom krajnjem rubu RS-a nailo na takav otpor, rezultat napada na istonu Hercegovinu koja granii sa SRJ je bio jo upitniji.
M. BULATOVI, n. dj., 182.-187. R. HOLBROOKE, n. dj., 165., 171. 50 Davor MARIJAN, Zborno podruje Bjelovar u operaciji Una, Scrinia slavonica-godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, sv. 8/2008., 317.-335. 51 R. HOLBROOKE, n. dj., 169.-177., 195.-199., 202. i D. OWEN, n. dj., 401.-402.
48 49

651

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Nastavak priprema

No suspendiranje nije znailo da se od operacije odustalo, ve da je prolongirana.

209

Vidi se to i po tome to su u listopadu nastavljene pripremne aktivnosti za Burin. Poetkom listopada u Hutovu je formirano Zapovjednitvo Operativne skupine Vidua sa zapovjednikom pukovnikom Ivicom Toliem i naelnikom stoera pukovnikom Vladom ondiem, a u Metkoviu Zapovjednitvo 9. gardijske brigade.52 Nakon to je Stoerni trena proveden u Zapovjednitvu Junog bojita, trena na temu Brigada u napadnim djelovanjima je proveden i u postrojbama Junog bojita i to; 9. listopada u 144. brigadi (Zapovjedno mjesto u selu Vinine), 10. listopada u 115. brigadi (Zapovjedno mjesto u selu Trebimlja), 11. listopada u 114. brigadi (Zapovjedno mjesto u selu opice), 12. listopada u 163. brigadi (Zapovjedno mjesto u tvravi Imperijal na brdu Sr) i 13. listopada u 156. domobranskoj pukovniji (Zapovjedno mjesto u selu Golubinac). Poetkom studenog izvreno je zapovjedno izvianje prostora odgovornosti Sektora specijalne policije po operaciji Burin koji je osobno vodio naelnik Sektora specijalne policije eljko Sai.53 Od Burina se nije odustalo jer je junoj Hrvatskoj i jugoistonoj Hercegovini i dalje prijetila opasnost iz istone Hercegovine. Boidar Vuurevi je preko lokalnog lista Glas Trebinja krajem rujna 1995. poruivao Srbima u Hercegovini: ... ja odgovorno tvrdim da emo se mi vratiti u dolinu Neretve. Hercegovina e, tvrdim, biti proirena, a ne skraena kako se to ponekad govorilo, kako su zli jezici obeavali. Hercegovina e, naime, rijeiti i pitanje Gorada i Konjica. Srpska Hercegovina bie lijevom obalom Neretve od Konjica do itomislia, a vrlo vjerovatno i do Klepaca. Stolac e biti srpski grad. Takoer, Republika Srpska e preko trebinjske teritorije izai na more....54 Iste militantne poruke Vuurevi je slao i poetkom studenog 1995. u intervjuu asopisu Blic: ... izlazak na more e ovog puta sigurno ostvariti Hercegovaki korpus, jer Republika Srpska nee pristati da se rat zavri, a da jednim dijelom ne izae na more... Ako se politikim sredstvima to ne rijei, Hercegovaki korpus je rijeen da vojniki izae na more....55 Uz to je Hercegovaki korpus i dalje povremeno topnitvom napadao civilne ciljeve u dubrovakom kraju, iako je 5. listopada potpisano, a 12. listopada stupilo na snagu primirje izmeu svih sukobljenih strana. Npr. na dan odravanja izbora za Hrvatski sabor 29. listopada Hercegovaki korpus je topniki napao dubrovaka sela Oraac i Gromau i to u vrijeme kada se vei broj
SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Zapovijed Zapovjednitva Junog vojita o ustrojavanju Zp OS Vidua. Kl: 8/95-02/127, Ur.br: 3105-01-01-95., od 2. X. 1995. 53 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Zamolba PU Dubrovnik za ininjerijsko ureenje pristupnih komunikacija i objekata logistikih ispostava. Br: 511-03-08VT-14/sl.-95., od 6. XI. 1995.
52

210

Izjava predsjednika Ratnog predsjednitva optine Trebinje Boidara Vuurevia u: Glas Trebinja br. 812., 30. IX. 1995., 1. 55 Citirano prema: Srbi o Srbima jesmo li udovita, Centar za istraivanje i dokumentaciju Saveza logoraa BiH, Sarajevo 2001., 451.
54

652

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

mjetana nalazio u seoskom domu radi glasovanja.56 Napadi na poloaje HV-a bili su puno ei i ei.57 Kontinuirane prijetnje i napadi na civilne ciljeve bili su potvrda ispravnosti odluke da se od operacije Burin ne odustane. U meuvremenu su 1. studenog 1995. u u zrakoplovnoj bazi Wright Patterson u Daytonu, SAD, poeli mirovni pregovori svih zaraenih strana. Iako su odravani pod pokroviteljstvom velesile, ve od poetka se sumnjalo u njihov uspjeh, jer su svi prijanji propali. Pregovorima je trebalo postii veliki broj sporazuma o mnogobrojnim pitanjima u BiH i Hrvatskoj, ukljuujui i najsporniji: odreivanje konanih unutarnjih granica u BiH, iji uspjeh je izazivao nevjericu. S obzirom na razvoj pregovora sve do posljednjeg dana se inilo da bi pregovori mogli propasti, nakon ega bi ponovno poele borbe. Naime, bilo je jasno da ako se mirovni sporazum ne postigne na pregovorima u Daytonu pod pokroviteljstvom SAD-a, nee se dugo vremena postii nigdje drugdje. Predsjednik Tuman je ve prvog dana pregovora zaprijetio da e, ako pregovori ne uspiju, odmah nastaviti rat (postavljajui kao apsolutni preduvjet uspjeha mirni povratak Hrvatskog podunavlja).58 U svjetlu toga treba promatrati injenicu da je naelnik GSHV-a general ervenko 7. studenog izdao novu zapovijed za operaciju Burin, koju je trebalo provesti u sluaju neuspjeha mirovnih pregovora tj. opstrukcije nastojanja mirnog rjeenja problema BiH i okupiranih podruja Hrvatske. GSHV je oekivao da bi u sluaju neuspjeha u pregovorima moglo doi do aktiviranja bojita, te bi VRS i VJ zajedno mogli pokuati odsjei Hrvatsku juno od Plata, to bi se pravdalo vojnim aktivnostima HV-a u zapadnoj Bosni.59 Odluka o izdavanju nove zapovijedi za Burin zacijelo je donesena u najviim politikim krugovima. Naime, predsjednik Tuman se nakon sveanog otvaranja pregovora u Daytonu na krae vrijeme (od 3. do 8. studenog) vratio u
SD, spis Kio-18/93., 478. Slubena biljeka PP Dubrovnik o uviaju mjesta granatiranja u Gromai, i SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spis 352. Dnevno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur. br: 3105-03-02-95-352., od 29. X. 1995. 57 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spisi 292, 293, 308, 366, 374, 382, 390, 396. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 8. IX. 1995. Kl: 8195-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-290. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita
56

211

od 15. IX. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-296., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-304., od 22. X. 1995. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 10. XI. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-366., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 17. XI. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-374., Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 24. XI. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-382. Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 1. XII. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-390. i Tjedno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita od 8. XII. 1995. Kl: 81-95-02-01, Ur.br: 3105-03-02-95-397. 58 R. HOLBROOKE, n. dj., XVII., 234.-235., 240. i D. OWEN, n. dj., 403. 59 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Odluka GS HV. Kl: 80-01/9502/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-622., od 5. XI. 1995., prilog Direktiva GS HV za napad Op. br. 17/95 od 7. XI. 1995.

653

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Hrvatsku kako bi bio na inauguraciji novog saziva Sabora, nakon ega se vratio na pregovore. Vjerojatno pod dojmom atmosfere u pregovaralitu, u tom je razdoblju donio odluku o reaktiviranju Burina. Osim s vojnog, novu zapovijed za Burin treba promatrati i s diplomatsko-pregovarakog stajalita kao moguu operativnu obmanu s ciljem pojaavanja pritiska na srpsku delegaciju i amerike predstavnike na mirovnim pregovorima. Naime, istodobno s izdavanjem nove zapovijedi za Burin, u Vinkovce su dopremljene jake postrojbe HV-a te davani nagovjetaji o napadu na okupirano Podunavlje u sluaju neuspjeha pregovora o mirnoj reintegraciji, to je izazvalo burnu reakciju u Daytonu, a to i jest bio cilj ove operativne obmane.60 Tek bi dodatna arhivska istraivanja mogla odgovoriti na ovu dvojbu, no sigurno je da su terenske pripreme za Burin vrene, a to je, opet, i najbolji psiholoki pritisak na protivnika. U novoj zapovijedi za Burin je bilo izmjena glede postrojbi i njihovih zadaa, no prostorni cilj je ostao isti. Tako su iskljueni specijalci MUP-a, 1. bojna 1. hrvatskoga gardijskog zdruga i 1. bojna 16. topniko-raketne brigade, te dio snaga Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Njih je trebala zamijeniti Taktika grupa Zbornog podruja Split. Na glavnom smjeru napada, koji je ostao nepromijenjen, umjesto 114. brigade je u Operativnoj skupini Vidua s 9. i 4. gardijskom brigadom trebala djelovati 115. brigada. Na pomonom smjeru napada, gdje su prema prvom planu bile angairane samo 156. domobranska pukovnija i 163. brigada, u napadu je trebala sudjelovati i nova Taktika grupa Split. One su trebale djelovati na smjeru Konavle kuljevac (tt 1089) Kokotovica sa zadaom razbijanja snaga Trebinjske brigade na crti Uvjea Grab, ovladavanja dominantnim kotama po dubini napada,

212

zatite desnog boka i izbijanja u rajon Kokotovica. Time bi se presjekla cesta Trebinje Vilusi, odsjekle snage Trebinjske brigade i sprijeilo uvoenje i razvoj snaga Podgorikog korpusa. Nakon osvajanja Kokotovice Taktika grupa Split je djelovanje trebala usmjeriti ka selu Lastva i granici SRJ, te po ovladavanju crtom Lastva titulja (tt 1003) Konjsko, prijei u obranu. Istodobno su se 156. domobranska pukovnija i 163. brigada u sudjelovanju s Taktikom grupom Split trebale angairati na smjeru Glavska Bihovo Trebinje sa zadaom razbijanja snaga Trebinjske brigade na crti Gola Glavica Poljice Uvjea, ovladati dominantnim kotama po dubini napada, u poluokruenje staviti Trebinje, te ga zajedno s 4. gardijskom brigadom zauzeti. Nakon razbijanja snaga VRS-a glavnina 156. domobranske pukovnije se trebala angairati na bonoj obrani snaga Junog bojita prema crnogorskoj planini Orjen. Ostale snage Zapovjednitva Junog bojita rasporeene u zahvatu Popova polja (114. brigada, 116. domobranska pukovnija i HVO) trebale su se angairati aktivnom obranom na vezivanju i razbijanju snaga Trebinjske brigade,
60

654

R. HOLBROOKE, n. dj., 260. - 261.

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

te u drugoj fazi na ienju Popova polja. Snage rasporeene u Konavlima i u blizini Prevlake, uz ojaanje s Taktikom grupom Split i potporu HRM-a imale su zadau odsutne obrane od moguega napada iz Crne Gore.61 Prema novoj zapovijedi dolo je i do manje promjene granica operacije, tako da je granica ila sljedeim smjerom: desno: rt Prevlaka - selo urinii - selo Dubravka - V. Svitavac (tt 1529) selo Konjsko - selo Orahovac - selo G. Lastva hidroelektrana Granarevo; lijevo: Stolac planina Hrgud (isklj.) Dabarsko polje selo Krivaa. 62 Tijekom studenog provedene su pripreme, i to primarno prema dijelovima zapovijedi koji su se razlikovali od rujanskih. Tako je naelnik GSHV-a zapovjedio zapovjedniku Zbornog podruja Split general-pukovniku Anti Gotovini da za provedbu Burina iz sastava postrojbi Zbornog podruja do 14. studenog oformi Taktiku grupu Split u sljedeem sastavu; dvije borbene skupine (ustroj domobranske bojne ojaane snagama paljbene potpore i snagama osiguranja b/d) iz sastava brigada/pukovnija, protuoklopna topniko-raketna bitnica, topnika bitnica-divizion, mjeovita inenjerijska satnija, satnija veze, izviako-diverzantski vod, mjeoviti vod atomsko-bioloko kemijske obrane i logistika satnija. Nakon formiranja Taktiku grupu Split je trebalo pretpoiniti Zapovjednitvu Junog bojita. Uz to je i 4. gardijsku brigadu Pauci

213

trebalo pretpoiniti ovom Zapovjednitvu za provedbu Burina.63 Zapovjednici svih postrojbi koje su trebale biti angairane u operaciji dobili su zapovijed da provedu zapovjedna izvianja, razrade planove i zapovijedi te uvjebaju postrojbe za provedbu borbenih zadaa u skladu s planom i operativnom zapovijeu zapovjednika Junog bojita, koje je odobrio naelnik GSHV-a.64 Naime, tijekom studenog Zapovjednitvo Junog bojita je razradilo planove za napadnu operaciju, te ih je 23. studenog odobrio GSHV. 65 Na samom terenu su polovicom studenog postrojbe poele zauzimati poetne pozicije. Tako je 17. studenog izvrena primopredaja poloaja u Gornjem Hrasnu izmeu 116. domobranske pukovnije i 115. brigade, poloaja Zasjeda 2 (uklj.) Sovar 1 (uklj.) izmeu 115. brigade i 114. brigade, te poloaja enjevac (uklj.) poloaj protuzrane obrane Blataka glava (uklj.) izmeu 114. brigade i 116. domobranske pukovnije itd.66
SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Odluka GS HV. Kl: 80-01/9502/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-622., od 5. XI. 1995., prilog Direktiva GS HV za napad Op. br. 17/95 od 7. XI. 1995. 62 Isto. 63 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Zapovijed GS HV o formiranu TG Split i pripremana za provedbu operacije Burin. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-0605/01-95-622/1., od 8. XI. 1995. 64 Isto. 65 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Zapovijed Zapovjednitva Junog bojita za napad. Kl: 8/95-02/1, Ur.br: 3105-01-01-95-127/26., od 23. XI. 1995. 66 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spis 373. Dnevno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 8/95-02/01, Ur.br: 3105-03-02-95-373., od 17. XI. 1995.
61

655

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

S obzirom na to da je operacija ovisila o (ne)uspjehu mirovnih pregovora, nije preciziran datum za punu borbenu spremnost, no moglo se oekivati da bi se provedbi pristupilo nakon isteka dogovorenoga ezdesetodnevnog primirja, dakle u prvoj polovici prosinca.

Druga, konana odgoda provedbe operacije Burin

Navedene pripreme su tekle u sjeni mirovnih pregovora u Daytonu, koji su potrajali do 21. studenoga, kada je uz velike kompromise usuglaen opi okvirni sporazum za mir u Hrvatskoj i BiH, te definitivno prihvaen i potpisan 14. prosinca u Parizu.67 Kako su pregovori zavrili sporazumom, odustalo se od Burina, te krajem studenog i u prosincu na osnovu zapovijedi GSHV-a pristupilo se rasformiranju zapovjednitava i demobilizaciji postrojbi na Junom bojitu, kako onih koje su tu pristigle zbog Burina, tako i onih koje su

214

godinama uvale linije bojita prema VRS-u.68 Prema ocjeni GSHV-a s poetka prosinca 1995. snage predviene za obranu crte bojinice, kako prema BiH, tako i prema Crnoj Gori, trebalo je smanjiti jer nije bilo izravne ugroze u zoni odgovornosti Junog bojita.69 Dana 7. prosinca 1995. Odjelu za ratno planiranje i uporabu Oruanih snaga Republike Hrvatske GSHV-a predani su planovi operacije Burin.70 Paralelno s poetkom demobilizacije postrojbe HV-a su se, sukladno zapovijedi naelnika GSHV-a, a prema odredbi Daytonskog sporazuma, poele povlaiti iz pograninoga teritorijalnog pojasa BiH odakle su titile dubrovaku rivijeru od napada VRS iz Trebinja. Obranu glavnine tog prostora do 31. prosinca 1995. preuzele su postrojbe HVO-a.71
R. HOLBROOKE, n. dj., 300.-324. SVAMORH, fond GSHV, reg. Borbene zapovijedi IV/95. Izvjee GSHV o nadzoru provedbe demobilizacije dijela HV. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-671., od 27. XII. 1995. Pregled postrojbi ranga brigada Uprave za ustroj, popunu i mobilizaciju OS RH GSHV. Kl: Str. pov. 818-01/95-173-02/06, Ur.br: 512-06-07/22-95-93., od 14. XII. 1995. 69 SVAMORH, fond GSHV, reg. Borbene zapovijedi IV/95. Izvjee skupine MORH GSHV o sprovedenom nadzoru Junog bojita. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-645., od 6. XII. 1995. SVAMORH. 70 SVAMORH, fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 27/95. Dostavnica za dokumente kodnog naziva Burin. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-647., od 7. XII. 1995. 71 SVAMORH, fond GSHV, reg. Borbene zapovijedi IV/95. Zapovijed GSHV Zapovjednitvu 144. br. HV o predaji z/o HVO-u. Kl: 80-01/95-02/08, Ur.br: 512-06-05/01-95-618., od 11. XII. 1995. i fond Zapovjednitvo Junog bojita, reg. 1/95., spis br. 413. Dnevno operativno izvjee Zapovjednitva Junog bojita. Kl: 8/95-02/01 Ur.br: 3105-03-02-95-413., od 22. XII. 1995. i reg. 16/95., spis br. 4305. Dnevno izvjee Zapovjednitva 115. br. Kl: 81/95-02/01, Ur.br: 2137-0195-769., od 23. XII. 1995.
67 68

656

JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

Zakljuak

Zamiljena kao jedna od niza operacija HV-a u velikom operacijskom ciklusu protiv srpskih snaga 1995. godine, Burin je bio izravno motiviran topnikim terorom VRS-a nad dubrovakim krajem i jugoistonom Hercegovinom, tj. kao borba protiv terorizma RS-a nad civilnim stanovnitvom. U tom se razlikovala od drugih operacija koje je HV proveo u zavrnici rata, a koje su bile motivirane ili oslobaanjem hrvatskoga dravnog teritorija (Ljeto 1995., Oluja) ili oslobaanjem dijelova BiH koji su okupirani i etniki oieni u prvoj fazi rata, a bili su (npr. Jajce) naseljeni hrvatskim stanovnitvom, te natjerivanjem RS-a na sklapanje mirovnog sporazuma (Maestral-2, Juni potez). Prostor istone Hercegovine pod kontrolom VRS-a nije bio za Republiku

215

Hrvatsku znaajan ni s etnikog, ni s prometno-gospodarskog stajalita, ve samo sa stratekog kao prostor s kojeg VRS napada hrvatsko stanovnitvo. Bez toga planovi za Burin vjerojatno nikada ne bi bili ni kreirani, a to je vidljivo iz zacrtanih ciljeva. Naime, planovima je bilo predvieno zauzimanje samo dijela istone Hercegovine odakle je prijetila ugroza opina Trebinje i Ljubinje, te vijenca planina sredinje Hercegovine koje dominiraju dolinom Neretve. Nije npr. bila namjera ove operacije zauzimanje Nevesinja, Gacka, grada Bilee i Dabarskog polja odakle VRS nije mogla vriti topnike napade. Operacija zaposjedanja prostora s kojeg se vri topniki teror nad civilnim stanovnitvom je poznat, i u svjetskim razmjerima prihvaen motiv. Primjer za to je Golanska visoravan odakle je sirijska vojska godinama topnitvom napadala izraelska civilna naselja oko Galilejskog jezera, to je motiviralo izraelsku vojsku da je 1967. godine zauzme, i do danas dri. S obzirom na to da operacija nije provedena teko je govoriti o potencijalima koje je mogla ostvariti, no sigurno je da bi znaajno promijenila geostrateke odnose u BiH i junoj Hrvatskoj. Odustajanje od Burina znaajan je pokazatelj utjecaja SAD-a, ali i ukupnih politiko-diplomatskih dogaaja na zavrnicu Domovinskog rata. 657
JAKA RAGU, Operacija Burin - planovi Hrvatske vojske ... SP, br. 3., 633.-657. (2009)

SUMMARY OPERATION BURIN CROATIAN ARMY PLANS FOR CAPTURING EASTERN HERZEGOVINA IN 1995

From 1992 to 1995, the Herzegovinian Corps of the Army of the Serb Republic (VRS) continuously carried out artillery attacks upon the Dubrovnik Riviera and along the valley of the Neretva which led to many civilian casualties and extensive material damage, paralyzing the normal life of its citizens. Likewise, the forces of the VRS attempted to breakthrough toward the Dubrovnik Riviera, aiming at obtaining an outlet to the Adriatic Sea for the Serb Republic. In an effort to end these attacks, the Chief of Staff of the Croatian Army (HV) prepared a plan under the code name Burin in the autumn of 1995 to liberate a part of eastern Herzegovina. In this operation, units under the Southern Front Command, assisted by the Guard Brigades, were to make a three pronged attack to liberate the Herzegovinian counties of Trebinje and Ljubinje as well as the ring of mountains in central Herzegovina from which the artillery of the VRS was firing its salvos. A military operation to liberate

216

territory from which artillery fire is being directed at civilians is not unheard of, and is an acceptable motive by international standards. A good example of this is the Golan Heights, from which the Syrian army directed artillery attacks against Israeli settlements around the Sea of Galilee, which motivated the Israeli Army to take the Heights in 1967, and hold them to today. Though preparations for Operation Burin were carried out in August and September of 1995, the operation was not executed. The main reason for this was the assessment of American diplomatic representatives that the action of the HV in eastern Herzegovina, a borderland with Yugoslavia (Serbia and Montenegro), would draw the Yugoslav Army into fight. With this the war would be prolonged, instead of ending sooner, which was contrary to the peace plan of the US. Thus the Croatian leadership was asked to suspend this offensive, which it did. After peace negotiations in Dayton in November 1995 achieved a comprehensive peace agreement for Croatia and Bosnia-Herzegovina, Operation Burin was entirely quashed. Because the operation was not carried out, it is difficult to speak about what could have potentially been achieved, but it certainly would have significantly changed the geostrategic relations in Bosnia-Herzegovina and southern Croatia. The suspension of Burin is an important indication of the influence of the US on the overall result of the conclusion of the Homeland War. Key words: Eastern Herzegovina, Dubrovnik, Homeland War, Croatian Army operations

217

Kronologija Domovinskog rata


1986. - 1989.
1986. (24.-25.IX.) Beogradski list Veernje novosti objavio je dio teksta, kasnije poznatoga kao Memorandum SANU, u kojem je izloen velikosrpski program. 1987. (23.-24.IX.) Na dramatinoj 8. sjednici CK SK Srbije prevladala je velikosrpska i agresivna struja Slobodana Miloevia, koji je izjavio da e brzo rijeiti krizu na Kosovu. 1988. (9.VII.) U Novom Sadu odran je prvi "miting solidarnosti" sa Srbima iz Kosova. Mitinzi (tzv. dogaanja naroda) ire se zatim po drugim gradovima Vojvodine i Srbije, a prenose se i u druge republike "antibirokratska revolucija" (do 19.XI. 1988. odrano je 60 takvih mitinga). Uslijedile su smjene i ostavke politikih elnitva SAP Vojvodine (6.X.) i SAP Kosova (XI. 1988. - I. 1989.) te SR Crne Gore (10.I. 1989.); na vanije politike pozicije dovedene su osobe spremne na pokornost Slobodanu Miloeviu i provoenje velikosrpske politike. 1989. (19.I.) Na Pleivici pokraj Samobora sastao se inicijativni krug Hrvatskoga demokratskog zbora, iz kojeg je izrasla Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). (2.II.) Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odrana je Osnivaka skuptina Udruenja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), za ijeg je predsjednika izabran ekonomist Branko Horvat; Udruenje je odustalo od stranake registracije i sudjelovanja na izborima. (28.II.) U Beogradu je odran veliki protualbanski miting. Istodobno, "dogaanje naroda" organizirano je i u Kninu, gdje su Srbi protestirali zbog navodne suradnje hrvatskih i slovenskih politiara s "albanskim 218

separatistima"; zaeci pobune Srba u Hrvatskoj. (28.III.) Skuptina SR Srbije prihvatila je amandmane na Ustav SR Srbije, kojima su SAP Vojvodina i SAP Kosovo prestale postojati kao autonomne pokrajine; veliki nemiri na Kosovu. Oduzimanjem (Vojvodini i Kosovu) statusa konstitutivnih jedinica jugoslavenske federacije, skuptina SR Srbije praktino je prekrila Ustav SFRJ (iz 1974.) i sruila temelje drave za koju je on donesen. (20.V.) U Zagrebu je odrana Osnivaka skuptina Hrvatsko socijalnoliberalnog saveza (HSLS), prve opozicijske stranke u Hrvatskoj osnovane nakon II. svjetskog rata; za predsjednika Savjeta HSLS-a izabran je Slavko Goldstein. (17.VI.) Nakon policijske zabrane osnivakoga skupa u hotelu Panorama (15.VI.), u prostorijama ("baraka") NK Borac na Jarunu utemeljena je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ); za predsjednika stranke izabran je umirovljeni general JNA i povjesniar dr. Franjo Tuman. (28.VI.) Na Kosovu polju (Gazi Mestan) Srbi su proslavili estogodinjicu bitke na Kosovu (1389.); u govoru okupljenom mnotvu (oko milijun Srba), predsjednik SR Srbije S. Miloevi zaprijetio je oruanim bitkama. (9.VII.) Kod crkve Lazarice na Kosovu polju kraj Knina, vjersko slavlje pretvorilo se u politiki skup Srba iz Hrvatske i drugih republika. Na skupu su dominirala etnika obiljeja i velikosrpske parole (Ovo je Srbija, Ne damo te zemljo Obilia, ne damo te bez krvoprolia i druge). Predsjednitvo Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) i Predsjednitvo SR Hrvatske, otro su osudili (10. i 12.VII.) iskazivanje srpskoga nacionalizma i zatraili kanjavanje odgovornih. Uhieno je 14 mitingaa, to je u Beogradu iskoriteno za propagandu kako Srbi u Hrvatskoj nemaju nacionalnih prava. (30.X.) lanovi Predsjednitva SFRJ, Stipe uvar iz Hrvatske i Janez Drnovek iz Slovenije, zatraili su aboliciju za uhienoga Azema Vllasija, biveg dunosnika SAP Kosovo. (29.XI.) Slovenske vlasti zabranile su javna okupljanja, kako bi sprijeile odravanje najavljenoga srpskog mitinga u Ljubljani (za 1.XII.); srbijanske institucije pozvale su na prekid svih veza (gospodarskih, kulturnih i drugih) sa Slovenijom. (11.-13.XII.) Na XI. kongresu Saveza komunista Hrvatske (SKH) zatraeno je ukidanje demokratskog centralizma i uvoenje viestranakoga politikog sustava te odravanje slobodnih izbora; 219

Jugoslavija je zamiljena kao zajednica (federacija) suverenih republika. (25.XII.) Predsjednik Predsjednitva CK SK Hrvatske (Ivica Raan) i Gradska konferencija SSRN Zagreba, putem javnih medija estitali su Boi svim vjernicima; prvi put nakon vie od etiri desetljea predstavnici vlasti u Hrvatskoj javno su estitali jedan vjerski blagdan.

1990.
(1.I.) Denominirana je valuta SFRJ - 10.000 dinara postalo je 1 dinar; graanima je omoguena kupovina deviza u bankama po teaju 1 DM = 7 dinara, a 1 USD = 12 dinara. (11.I.) Na sjednici Vijea udruenog rada, Vijea opina i Drutvenopolitikog vijea, Sabor SR Hrvatske donio je Ukaz o proglaenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o drutvenim organizacijama i udruenjima graana, ime je omogueno slobodno i dobrovoljno udruivanje graana u razne organizacije (politike, kulturne, znanstvene); u Hrvatskoj je praktino ozakonjen viestranaki sustav.. (18.I.) Republiki sekretarijat za pravosue i upravu SR Hrvatske registrirao je Srpsko kulturno drutvo Zora; predsjednik drutva bio je Jovan Opai. (20.-23.I.) U Beogradu je odran XIV. izvanredni kongres SKJ; zbog nametanja politikih odluka srbijanskoga vodstva, kongres je napustila slovenska, a zatim i hrvatska delegacija. (II.-III.) Mitinzi Srba (iz Hrvatske, BiH, Srbije) zaotrili su politiku situaciju u Hrvatskoj; Karlovac (4.II.), Petrova gora (4.III.). Uz zastave Srbije, Jugoslavije i Partije, na mitinzima su dominirale velikosrpske i protuhrvatske parole; pokuaj organiziranja "mitinga istine" sela s veinskim srpskim stanovnitvom iz okolice Vukovara (Trpinja, Bobota, Paetin, Bradin), sprijeio je lokalni SSRN (9.II.). Predsjednitvo SR Hrvatske (7.III.) osudilo je miting na Petrovoj gori, kao napad na SR Hrvatsku. (5.II.) Republiki sekretarijat za upravu i pravosue predstavnicima 8 politikih stranaka uruio je rjeenja o registraciji, ime su u Hrvatskoj i formalno legalizirane politike stranke; do 8.III. registrirano je jo 25 stranaka (ukupno 33). Prvih 8 stranaka: Hrvatska 220

demokratska stranka (HDS), HDZ, Hrvatska kranska demokratska stranka (HKDS), HSLS, Radikalno udruenje za Sjedinjene Europske Drave, Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDSH), Savez komunista Hrvatske (SKH) i Socijalistiki savez radnog naroda Hrvatske (SSRNH). (13.-15.II.) Sabor SR Hrvatske usvojio je ustavne amandmane (54. 63.) i donio Ukaz o proglaenju Zakona o izboru i opozivu odbornika i zastupnika, ime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za legaliziranje i odravanje neposrednih, tajnih i viestranakih izbora u Hrvatskoj. (17.II.) U Kninu je osnovana Srpska demokratska stranka (SDS), iji je program predviao novu upravnu i regionalnu podjelu SR Hrvatske; njezin predsjednik bio je psihijatar Jovan Rakovi. Na Kosovu je uvedeno izvanredno stanje; ubijen je vei broj albanskih demonstranata. (25.II.) Osnovana je Hrvatska stranka prava (HSP), pod vodstvom Dobroslava Parage i Ante Paradika. (1.III.) Stvorena je Koalicija narodnog sporazuma (HSLS, HSS, SDSH, HKDS, HDS te izvanstranaki pojedinci: dr. S. DabeviKuar, M. Tripalo, dr. I. Supek, Sreko Bijeli i Dragutin Haramija). (18.III.) Na skupu HDZ-a pred hotelom Asseria u Benkovcu, lokalni Srbi pokuali su atentat na predsjednika HDZ Franju Tumana; (21.III.) predsjednitvo SRH energino je osudilo postupak Srba u Benkovcu. (22.-23.IV.) i ( 6.-7.V.) Na prvim viestranakim izborima u Hrvatskoj (nakon 1938.), uvjerljivo je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). U dva izborna kruga, tzv. veinskim izbornim sustavom, birani su poslanici za Sabor SRH i opinske skuptine. U prvom izbornom krugu HDZ je dobio 42 %, SDP 25 %, a Koalicija narodnog sporazuma 14 % glasova; u drugom izbornom krugu HDZ je postigao apsolutnu veinu (osvojio je 196, SKH-SDP 66, a ostale stranke 69 zastupnikih mjesta u Saboru). (13.V.) Zbog velikih nereda na stadionu i sukoba izmeu hrvatskih i srpskih navijakih skupina, prekinuta je utakmica jugoslavenske 1. nogometne lige Dinamo - Crvena zvezda u Zagrebu; poetak raspadanja zajednikih jugoslavenskih sportskih liga. Nakon to su "milicajci" intervenirali samo prema hrvatskim navijaima (uglavnom Dinamovi Bad Blue Boysi, ali i pripadnici Hajdukove Torcide, Rijeke Armade i drugih hrvatskih navijakih skupina), represiji "milicije" fiziki se suprotstavio nogometa Dinama Zvonimir Boban, 221

kasnije kapetan hrvatske reprezentacije i predvodnik sjajne generacije hrvatskih nogometaa. (14.V.) Prema nalogu Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSZNO) iz Beograda, Hrvatskoj je oduzeto naoruanje Teritorijalne obrane (TO) i smjeteno u skladita JNA; povodom toga dogaaja, predsjednik Predsjednitva SRH Ivo Latin uputio je prosvjed Predsjednitvu SFRJ. Dri se da je TO Hrvatske obuhvaala 240.000 vojnika s ratnim rasporedom, pa se procjenjuje da je u skladitima TO na podruju Hrvatske bilo oko 200.000 puaka raznih tipova, oko 1400 minobacaa raznih kalibara, oko 10.000 runih bacaa, oko 500 protuoklopnih raketnih sustava, velik broj topova i velike koliine minsko-eksplozivnih sredstava i vojne opreme; od toga je sauvano samo ono to se nalazilo pod izravnom kontrolom republike (hrvatske) izvrne vlasti - oko 9000 cijevi raznih kalibara. Slovenija je uspjela zadrati oko 30 % oruja svoje TO. (30.V.) Odrana je konstituirajua sjednica viestranakoga Sabora SRH (taj datum zapoeo se obiljeavati kao Dan dravnosti); za predsjednika Predsjednitva SRH Sabor je izabrao dr. Franju Tumana. Srpska demokratska stranka (SDS) suspendirala je odnose s Hrvatskim saborom. (27.VI.) Skuptina opine Knin donijela je odluku o osnivanju tzv. Zajednice opina sjeverne Dalmacije i june Like, kojoj mogu pristupiti i druge hrvatske opine sa srpskim stanovnitvom; u pojedinim opinskim vijeima vijenici iz HDZ-a i SDP-a suprotstavili su se tome. Ustavni sud SRH ponitio je odluku Skuptine opine Knin. (2.VII.) Slovenska Skuptina usvojila je Deklaraciju o punoj suverenosti drave Republike Slovenije; Skuptina Kosova proglasila je Kosovo republikom (ravnopravnom i neovisnom jedinicom jugoslavenske federacije), na to je Srbija odgovorila vojnopolicijskim terorom. (15.VII.) U Subotici je utemeljen Demokratski savez Hrvata Vojvodine (DSHV), s ciljem zastupanja interesa vojvoanskih Hrvata; glasilo stranke je Glas ravnice. (25.VII.) Sabor SRH usvojio je amandmane (64. - 75.) na Ustav, prema kojima je Republika Hrvatska postala suverena drava. Iz naziva drave uklonjen je pridjev "socijalistika", utvren je novi ("povijesni") grb i zastava, a promijenjeni su i nazivi dravnih dunosti (predsjednik Predsjednitva postaje predsjednik, Izvrno vijee Sabora - Vlada RH, republiki sekretar - ministar). Na mitingu 222

Srba u Srbu osnovano je tzv. Srpsko nacionalno vijee i donijeta Deklaracija o suverenosti i autonomiji Srba u Hrvatskoj. (5.VIII.) U okviru MUP-a RH formirana je prva brigada policije (1700 pripadnika); ubrzo je formirana (7.IX.) Antiteroristika jedinica policije na dravnoj razini. (17.VIII.) Na dan "referenduma o srpskoj autonomiji", na podruju Knina, Benkovca i Obrovca organizirano su zaprijeeni prometni pravci (tzv. Balvan revolucija). JNA je sprijeila helikoptere hrvatske policije da dou do Knina. Sljedei dan Srbi su u Graacu, Obrovcu, Benkovcu, Korenici i Donjem Lapcu napali policijske postaje; to se moe shvatiti kao poetak oruane pobune Srba protiv demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj. Ustavni sud RH proglasio je referendum Srba ilegalnim, protuustavnim i nevaeim. (25.VIII.) Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskoga sabora donijeta je Rezolucija o zatiti ustavnog demokratskog poretka i nacionalnim pravima u Republici Hrvatskoj. Stipe uvar opozvan je iz Predsjednitva SFRJ, a na njegovo mjesto izabran je predsjednik vlade Stjepan Mesi; Josip Manoli postao je novi predsjednik vlade RH, Martin pegelj novi ministar obrane, a za potpredsjednika Sabora, kao predstavnik srpske nacionalne manjine u RH, izabran je Simo Raji. (27.VIII.) Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman u Splitu je sveano otvorio XV. europsko prvenstvo u atletici, to je izazvalo prosvjede u uredu Predsjednitva SFRJ - jer je to pravo predsjednika drave (SFRJ). (od kraja rujna) Pojaana su teroristika djelovanja srpskih ekstremista u Hrvatskoj: diverzije, krae, zapravo preuzimanja oruja iz skladita JNA, oruani napadi na hrvatske policajce i civile (napade na policijske postaje na Banovini predvodili su etnici i kriminalci pridoli iz Beograda - 27./28.IX.); prolazak graana koji nisu bili srpske nacionalnosti kroz samoproglaenu "Krajinu" postao je rizian. (3.X.) Predsjednitva Slovenije i Hrvatske uputila su Predsjednitvu SFRJ prijedlog novog, konfederativnog ureenja drave; Jugoslavija bi se trebala preustrojiti u savez suverenih drava. (18.XI.) i (4.XII.) Odrani su prvi slobodni izbori u BiH, na kojima su najvei broj glasova odnijele "nacionalne stranke". Stranka demokratske akcije (osnovana 26.V. 1990.) 37,8 % (86 poslanikih mjesta), Srpska demokratska stranka (osnovana 12.VII. 1990.) - 26,5 % (72 mjesta), Hrvatska demokratska zajednica (osnovana 18.VIII. 1990.) - 14,7 % (44 mjesta), Reformirani komunisti - 6 % (20 mjesta), Savez reformskih snaga A. Markovia 5,6 % (13 mjesta); za 223

predsjednika Predsjednitva BiH izabran je predsjednik SDA Alija Izetbegovi, za predsjednika Skuptine Momilo Krajinik iz SDS-a, a za predsjednika vlade Jure Pelivan iz HDZ-a. (19.XI.) U Beogradu je osnovan Savez komunista - Pokret za Jugoslaviju, iji su lanovi bili uglavnom umirovljeni i aktivni "oficiri". (8.XII.) U Zagrebu je odrana obnoviteljska skuptina Matice hrvatske, na kojoj su donesena nova pravila, utvrene glavne smjernice njezina programa i izabrana nova upravna tijela; za predsjednika MH izabran je pjesnik, filozof i publicist Vlado Gotovac. (22.XII.) Sabor Republike Hrvatske proglasio je novi Ustav RH (Boini ustav); trodioba vlasti (zakonodavna, izvrna i sudska) i polupredsjedniki sustav. Izvorine osnove Izraavajui tisuljetnu nacionalnu samobitnost i dravnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u razliitim dravnim oblicima te odranjem i razvitkom dravotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu dravnu suverenost, to se oitovalo: - u stvaranju hrvatskih kneevina u VII. stoljeu; - u srednjovjekovnoj samostalnoj dravi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeu; - u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeu; - u odranju hrvatskoga dravnog subjektiviteta u hrvatskougarskoj personalnoj uniji; - u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburke dinastije; - u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatinoj sankciji iz godine 1712.; - u zakljucima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlau, na temelju povijesnoga, dravnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda; - u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o ureenju odnosa izmeu Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju drava i Pragmatike sankcije iz godine 1712.; - u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju dravnopravnih odnosa Hrvatske s Austro224

Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglaenoj na dotadanjem teritoriju Habsburke Monarhije; - u injenici da odluku Narodnoga vijea Drave SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglaenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije potvrdio; - u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska dravna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji; - u uspostavi temelja dravne suverenosti u razdoblju II. svjetskog rata, izraenoj nasuprot proglaenju Nezavisne Drave Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalistike Republike Hrvatske (1963. 1990.) ... l.1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva, demokratska i socijalna drava; l.2. Suverenitet RH neotuiv je, nedjeljiv i neprenosiv. ...; l.3. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie su vrednote ustavnog poretka RH; ... l. 140. RH ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor RH ne odlui drugaije. U Kninu je proglaena tzv. Srpska autonomna oblast (SAO) Krajina (opine Obrovac, Benkovac, Graac, Korenica, Dvor na Uni, Glina, Vojni i Hrvatska Kostajnica); isto se dogodilo i u ostalim opinama RH u kojima su ivjeli Srbi: SAO Istona Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (26.II.'91.) i SAO Zapadna Slavonija (12.VIII.'91.). Ustavni sud RH ponitio je i odbacio takve odluke kao ilegalne, protuustavne i nevaee. (28.XII.) Zaduivi se kod Narodne banke Srbije za vie od 18,2 milijarde dinara, (oko 1,4 milijarde USD) Srbija je upala u monetarni sustav Jugoslavije i sruila njezinu jedinstvenu financijsku politiku.

225

1991.
(5.I.) Policijske postaje u Kninu, Obrovcu, Benkovcu, Graacu, Korenici, Donjem Lapcu, Dvoru na Uni, Vojniu i Hrvatskoj Kostajnici otkazale su poslunost Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) RH i ule u sastav tzv. krajinskog Sekretarijata za unutranje poslove (SUP). (9.I.) Predsjednitvo SFRJ naredilo je da se u roku od 10 dana moraju razoruati i raspustiti sve oruane formacije, koje nisu u okviru oruanih snaga SFRJ. (17.I.) Zbog irake okupacije Kuvajta, Saveznici (29 zemalja) zapoeli su vojnu intervenciju na Irak (Pustinjska oluja); do 27.II. Irak je poraen. (20.I.) Ministri obrane i unutarnjih poslova Republike Slovenije i Republike Hrvatske potpisali su dogovor o meusobnoj vojnoj suradnji. (23.I.) U Beogradu je dolo do (prvog) susreta izmeu predsjednika Tumana i Miloevia. (24.I.) Ameriki ambasador u SFRJ Warren Zimmerman poruio je predsjedniku Predsjednitva SFRJ da SAD nee prihvatiti angairanje vojske protiv demokratski izabranih institucija vlasti. (25.I.) Na televiziji je prikazana emisija to je istina o naoruavanju HDZ-a u Hrvatskoj, koja je trebala posluiti kao podloga uvoenju izvanrednoga stanja. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti preimenovana je u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU). Predsjednitvo SFRJ nije se sloilo s prijedlogom Srbije da se dopusti intervencija JNA u Hrvatskoj; Sobranje Makedonije izglasalo je Deklaraciju o suverenosti i neovisnosti Makedonije. (II.-III.) Novi mitinzi Srba po Hrvatskoj, na kojima se odbacuje Ustav RH te prijeti Hrvatima i hrvatskoj vlasti (Knin i Vukovar - 2.II., Beli Manastir - 6.II., Dalj - 24.II., Bobota, Mirkovci, Trpinja, Borovo Selo - 9.III.) (13.II.) Ured predsjednika RH odgovorio je Vuku Drakoviu, predsjedniku srbijanske proetnike stranke SPO, na njegovo optuujue pismo hrvatskom predsjedniku. ... Moete li navesti ijednu ranjenu ili ubijenu rtvu, ijedan metak ispaljen od organa sigurnosti ili ijedno ime Srbina stradalog u zatvorima demokratske drave Hrvatske? Nadamo se da se ne 226

zauzimate za ljude iz teroristikog podzemlja u kakve spada uhiena Arkanova grupa. Ali ak i onda kad bi bili sasvim u pravu da su hrvatskom vodstvu 'potinjene povampirene aveti Endehazije' ... 'teroristi i umobolni ljudi', od Vas bi se oekivalo da svoj neprikriveni prezir ne proirujete na cijeli hrvatski narod. (...) ini se da je Vama jedino logino i normalno da hrvatskom narodu takve uvjete diktira Srbija. Povijest je pokazala da Srbija nije bila sposobna da se ni 'moralno, ni civilizacijski, ni vojniki, ni razumski' nametne Hrvatskoj. Vrijedi li uope Vama, s predrasudama s kojima nastupate, ponavljati povijesne injenice da je hrvatski narod sam svoju slobodu, ustajui protiv faizma pa i protiv NDH stvorene u okviru Hitlerovog imperijalnog poretka iz rata - prije nego to je Srbija osloboena od partizanske vojske, bugarske vojske i Crvene armije - iziao sa 5 od 9 armijskih korpusa NOV-a? Znate li uope (elite li znati?) da je u najpresudnijim bitkama na Neretvi i Sutjesci bilo najvie Hrvata? Odakle Vam ili bilo kome pravo na starateljstvo nad Hrvatskom i hrvatskim narodom, na razoruavanje njezine Teritorijalne obrane uoi slobodnih izbora, na prijetnje Hrvatskoj dobrovoljakim odredima iz Srbije i Crne Gore, na dreku zbog naoruavanja legalnih organa hrvatske policije? Vrijedi li uope bilo kakav argument protiv mrnje s kojom Vi i Vama slini pobornici velikosrpskog ekspanzionizma nastupate? (iz odgovora Ureda predsjednika RH) (22.II.) Sabor Republike Hrvatske prihvatio je Rezoluciju o razdruivanju sa SFRJ i Rezoluciju o zatiti ustavnoga poretka RH te naglasio da u sluaju kolizije sa saveznim zakonima prednost imaju republiki (istu odluku znatno ranije donijela je Skuptina Slovenije). (28.II.) Samozvano Srpsko nacionalno vijee SAO Krajine usvojilo je Rezolucija o razdruivanju od Hrvatske i ostanku u Jugoslaviji zajedno s ostalim narodima i republikama koje prihvaaju zajedniku dravu. (1.III.) Policajci srpske nacionalnosti zaposleni u MUP-u RH, zajedno s mobiliziranim rezervistima, upali su u policijsku postaju u Pakracu i razoruali sve policajce Hrvate. (2.III.) Specijalne jedinice MUP-a RH protjerale su srpske ekstremiste iz Pakraca; na pakrake trgove i ulice izala su oklopna vozila JNA, no hrvatska policija je zadrala nadzor nad gradom. To je bio prvi vei sukob hrvatskih redarstvenih snaga sa srpskim ekstremistima. Srbijanski mediji rairili su glasine o stradanju i pokolju Srba u Pakracu i Hrvatskoj; takve lane glasine demantirao je (4.III.) i Savezni (jugoslavenski) Sekretarijat unutranjih poslova (SSUP ). 227

(5.III.) Pod pritiskom srpskih paravojnih postrojbi velik broj hrvatskih graana srpske nacionalnosti napustio je Baranju; namjera akcije bila je stvaranje dojma o ugroenosti Srba u Hrvatskoj. (13.III.) Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman razgovarao je u Zagrebu s delegacijom Srba iz SDS-a za Slavoniju i Baranju; razgovori su ponudili nadu da e Srbi iz Hrvatske prihvatiti RH kao svoju dravu. Jugoslavenski ministar obrane, general Veljko Kadijevi, potajice se u Moskvi susreo s generalom Jazovim radi kupnje sovjetskoga oruja i radi dobivanja podrke od SSSR-a za puistike planove JNA. (15.III.) Nakon velikih demonstracija u Beogradu (9.III.), u kojima je intervenirala i vojska, na sjednici Predsjednitva SFRJ vojni vrh zatraio je uvoenje izvanrednog stanja; dramatinim glasovanjem to su onemoguili predstavnici Hrvatske, Slovenije, Makedonije i BiH (presudan je bio glas predstavnika BiH, Srbina Bogia Bogievia). (20.III.) Europska zajednica zauzela je stajalite da su unutarnje i vanjske granice Jugoslavije nepromjenjive (princip Zavrnog akta iz Helsinkija, 1975.). (25.III.) Predsjednici Tuman i Miloevi sastali su se u Karaorevu (Srbija). (28.III.) U Splitu je odran prvi susret estorice predsjednika republika SFRJ o razrjeenju krize. Ni tada, ni na sljedeim susretima (Beograd - 4.IV., Brdo kod Kranja - 11.IV., Ohrid - 18.IV., Cetinje - 29.IV. i Sarajevo - 6.VI.), kao ni na posebnim susretima Tuman - Miloevi Izetbegovi, nije postignut sporazum i sprijeen rat. (31.III.) Specijalne jedinice MUP-a RH vratile su NP Plitvice pod nadzor legalnih redarstvenih snaga RH; u sukobu s naoruanim srpskim teroristima, koji su prethodno (28.III.) zauzeli to podruje, poginuo je Josip Jovi iz Arana kod Imotskog - prva rtva Domovinskoga rata (Krvavi Uskrs). Na podruje Plitvica razmjestile su se snage JNA i zaposjele teritorij koji su pobunjeni Srbi zacrtali kao dio srpske "Krajine"; takva taktika (povezanost pobunjenih Srba i JNA) nastavila se i u sljedeim mjesecima. (IV.) Na mitinzima Srba u Hrvatskoj, Hrvatima su prijetili srbijanski politiari: etniki vojvoda Vojislav eelj u Borovu Selu (14.IV.) i srbijanski poslanik Milan Paroki u baranjskom selu Jagodnjak (20.IV.); nakon mitinga u Jagodnjaku hrvatska policija uhvatila je, a zatim pustila etnikog vojvodu Vojislava eelja (23.IV.). Ovo je srpska teritorija i njima (tj. Hrvatima) mora biti jasno da su oni dooi. Prema tome, tko god vam doe i kae da je ovo njegova 228

zemlja, taj je uzurpator, taj je doao da ubija i tog imate prava da ubijete kao kera pored tarabe! (iz govora Milana Parokoga iz Srbije u baranjskom selu Jagodnjaku, na teritoriju RH) (1.IV.) Takozvano izvrno vijee "SAO Krajine" u Korenici je donijelo odluku o ujedinjenju s Republikom Srbijom. Prema velikosrpskim planovima u tzv. SAO Krajinu trebale su ui opine Knin, Benkovac, Obrovac, Graac, Donji Lapac, Korenica, Vojni, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac te sva srpska naselja koja su se pripojila jednoj od ovih opina i ona koja se ubudue izjasne za pripajanje u procesu razgranienja. (5.IV.) U Zagrebu se sastao Inicijativni odbor za osnivanje Srpske narodne stranke, koja je trebala predstavljati one Srbe u Hrvatskoj, koji priznaju Hrvatsku kao svoju dravu (stranka se zalagala za kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj i dijalog); za predsjednika SNSa izabran je Milan uki. Osnovana je Narodna zatita - nenaoruana obrana graana Hrvatske. (12.IV.) Stvorena je operativna jezgra budue hrvatske vojske - Zbor narodne garde (ZNG); zapoele su pripreme za ustrojavanje etiriju brigada ZNG. Legendarne hrvatske gardijske brigade, uz specijalne postrojbe MUP-a i MORH-a, podnijele su glavni teret u obrani i oslobaanju Republike Hrvatske: Prva gardijska brigada - Tigrovi, Druga - Gromovi, Trea - Kune, etvrta - Pauci te kasnije ustrojene Peta - Sokolovi, Sedma - Pume, Osma (lako-jurina) - Orlovi, Deveta - Vukovi. (16.IV.) Na proslavi ramazanskoga Bajrama u zagrebakoj damiji prisustvovali su predsjednici Hrvatske i BiH - F. Tuman i A. Izetbegovi. (24.IV.) Prema prvim rezultatima novoga popisa stanovnitva, u Vojvodini je (na 21.506 km2) ivjelo 1.151.357 Srba, 340.960 Maara, 168.858 Jugoslavena, 74.232 Hrvata, 63.941 Slovaka, 44.716 Crnogoraca, 38.880 Rumunja, 24.895 Roma, 21.552 Bunjevca (Hrvata), 17.887 Rusina, 16.642 Makedonca, 6079 Muslimana, 2959 Albanaca, 2563 Slovenca, 2057 Ukrajinaca, 1866 okaca (Hrvata) te 13.402 "ostalih". U odnosu na prethodni popis, broj Hrvata smanjio se za 27,4 %; zbog prijetnji i velikosrpske politike broj Hrvata u Vojvodini znatno je smanjen u razdoblju 1991. - 1996. kada je Vojvodinu, u kojoj nije bilo ratnoga djelovanja, moralo napustiti oko 45.000 Hrvata. Ipak, prema procjenama hrvatskih politiara iz Vojvodine, koje se razlikuju od slubenoga popisa iz 1991., u jugoslavenskoj dravi (SRJ) krajem 229

1996. ivjelo je oko 150.000 - 160.000 Hrvata; od toga u Vojvodini oko 120.000, na Kosovu oko 5000, u Boki kotorskoj oko 11.000. (podaci Bele Tonkovia, predsjednika Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine, izneseni na skupu Forum hrvatskih manjina, prosinac 1996.) (29.IV.) Nakon to je MUP RH u selu Kijevo osnovao policijsku postaju, JNA i "milicija Krajine" blokirali su selo. Oklopna vozila JNA zaprijetila su i ostalim selima u kojima su otvorene ili su planirane policijske postaje (Kruevo, Polaa, Stankovci); u Splitu su zbog toga izbile velike demonstracije (6.V.), u kojima je poginuo 1 vojnik JNA (po nacionalnosti Makedonac). (V.) Dobro naoruani srpski ekstremisti napali su hrvatska sela Potkonje i Vrpolje kraj Knina, opkolili su i napali ibensko selo Bratikovce, Unita kraj Knina, Kruevo, a u Kninu su unitavali imovinu Hrvata; takoer, Srbi su preuzeli policijsku postaju u Plakom, pucali i palili u Glini, Petrinji, Pakracu, postavili barikade na Ivanjici nadomak Dubrovnika, a zabiljeena su i ubojstva, otmice i premlaivanja Hrvata na cestama kroz tzv. Krajinu te diverzije srpskih terorista na prometnicama i gospodarskim objektima u RH. U Donjem Lapcu srpski teroristi minirali su kuu Milana ukia, predsjednika Srpske narodne stranke. Iz vojvoanskih sela, zbog prijetnji etnika, zapoelo je iseljavanje hrvatskih obitelji. Od 17.VIII. 1990. do svibnja 1991. zabiljeeno je vie od 200 sluajeva podmetanja eksploziva i vie od 100 oruanih napada srpskih ekstremista u RH; pri tome je poginulo 16 osoba (15 policajaca), a ranjeno 56 osoba (40 policajaca). Reakcija na to bilo je podmetanje eksploziva i u radnje graana srpske nacionalnosti na "kriznim" podrujima. (2.V.) Nakon to su prethodnog dana zarobili 2 hrvatska policajca, srpski teroristi su u Borovu Selu kod Vukovara ubili 12 i ranili dvadeset i jednog hrvatskoga policajca; istodobno kod Polae pokraj Zadra srpski teroristi su iz zasjede ubili hrvatskoga policajca Franka Lisicu. (5.V.) Na zboru graana srpske nacionalnosti u ibeniku, reeno je da su svi ugroeni, ali od politike srpskoga "voda" Slobodana Miloevia. (7.V.) U Srijemskim Karlovcima kardinal Franjo Kuhari i mitropolit Srpske pravoslavne crkve Pavle osudili su nasilje; njihov novi susret odran je u Slavonskom Brodu (24.VIII.). (8.-9.V.) Dramatina sjednica Predsjednitva SFRJ na kojoj su nazoili i predsjednici svih republika SFRJ. Generali su zatraili 230

odobrenje intervencije JNA, pa je Hrvatska prisiljena prihvatiti odluku o rasporeivanju prosrpski orijentirane JNA u kriznim podrujima izmeu pobunjenih Srba i redarstvenih snaga Hrvatske; JNA otvoreno preuzima ulogu zatitnika i saveznika pobunjenih Srba u Hrvatskoj. (7.-12.V.) Hrvati iz zapadne Hercegovine zaustavili su tenkovsku kolonu JNA izmeu Mostara i Litice (iroki Brijeg), koja je navodno ila na planirane vojne vjebe. (12.V.) U tzv. Krajini odran je nelegalni referendum za sjedinjenje toga podruja sa Srbijom i za ostanak u Jugoslaviji; na temelju rezultata provedenog "referenduma" (92 % ZA), SDS je (16.V.) donio odluku o pripajanju tzv. SAO Krajine Republici Srbiji. U Zagrebu je osnovano Drutvo hrvatsko-srpskoga prijateljstva, s ciljem zauzimanja za suivot Srba i Hrvata. (15.V.) Srpsko-crnogorski blok odbio je potvrditi Stjepana Mesia za predsjednika (redovna procedura zamjene predsjednika Predsjednitva SFRJ), ime je blokiran rad Predsjednitva SFRJ. (17.V.) Prema rezultatima popisa stanovnitva, Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika; 3.736.356 Hrvata (78,1 %), 581.663 Srba (12,2 %), 104.041 Jugoslavena (2,2 %), 22.355 Maara (0,5 %), 21.303 Talijana (0,4 %) itd. (19.V.) Na referendum o buduem statusu RH izalo je 83,56 % graana (od 3.652.225 s pravom glasa); 93,24 % (2.845.521) graana koji su glasovali izjasnilo se za samostalnost i suverenost Hrvatske, a protiv ostanka u Jugoslaviji bilo je 92,18 % glasaa. (28.V.) Na stadionu NK Zagreb u Kranjevievoj ulici u Zagrebu odrana je smotra postrojbi Zbora narodne garde (ZNG). Sveano priseem da u vjerno i asno izvravati dunosti koje se od mene, pripadnika Hrvatske narodne garde zahtijevaju i da u se savjesno i odgovorno pokoravati svim slubenim naredbama i zapovijedima. Priseem da u, i uz rtvu vlastitog ivota, tititi i braniti svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i sve njezine graane. (tekst sveane prisege pripadnika ZNG) (VI.) U selima istone Slavonije (Mirkovci, Markuica, Tenja, Bijelo Brdo, Borovo Selo, Bradin, Paetin, Trpinja, Bobota, Vera, Negoslavci) uspostavljene su teroristike baze srpskih ekstremista za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna sela. U Dalmaciji su pobunjeni Srbi ("Martieva milicija") okupirali sela Bratikovce, Plastovo, Dobrijevie i Gardijane (25.VI.), a na Banovini su, uz pomo JNA, blokirali Dvor na Uni (25.VI.) i napali policijske postaje u Glini, gdje su zarobili i muili 231

hrvatske policajce (26.VI.), i u Kozibrodu pokraj Dvora na Uni (29.VI.). Iz Tenje je estoko napadnut Osijek (29.VI.). (6.VI.) BiH i Makedonija dali su prijedlog o "zajednici jugoslavenskih republika" ("platforma Izetbegovi-Gligorov"), koji nije prihvaen. U tom razdoblju plan o koordiniranom izlasku triju republika (Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine) iz jugoslavenske federacije nije prihvatio predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi. Takoer, voeni su pregovori izmeu Slobodana Miloevia i Adila Zulfikarpaia (voe Muslimanske bonjake organizacije) - tzv. beogradska inicijativa o ostajanju BiH u "krnjoj" Jugoslaviji (ako iz nje istupe Hrvatska i Slovenija); Zulfikarpaievu "povijesnu inicijativu" odbacila je glavna muslimanska stranka SDA Alije Izetbegovia. (10.VI.) U Sarajevu na sastanku bonjako-muslimanskih uglednika, pod okriljem Stranke demokratske akcije (SDA), osnovano je Vijee nacionalne obrane muslimanskoga naroda s Patriotskom ligom kao vojnim krilom. (13.VI.) Hrvatski nogometni savez postao je lanom FIFE (Svjetskog nogometnog saveza). (14.VI.) U Zagrebu su srpski teroristi i kriminalci (eljko Ranatovi Arkan i drugi), osueni na 20 mjeseci zatvora zbog pripremanja i pomaganja oruane pobune protiv Republike Hrvatske; svi osueni puteni su iz pritvora do pravomonosti presude, ime su postali nedostupni hrvatskoj vlasti. (23.VI.) Predstavnici dvanaest zemalja Europske zajednice odluili su da nee priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske, ako te republike jednostrano odlue napustiti Jugoslaviju. (25.VI.) U skladu s voljom graana izraenom na referendumu, Sabor RH usvojio je Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske (s odgodom stupanja na snagu za 3 mjeseca); granice RH postale su dravne. Samostalnost i neovisnost proglasila je i Slovenija. (26.VI.) Republiku Hrvatsku je, kao samostalnu dravu, priznala Slovenija (istodobno je i Hrvatska priznala Sloveniju). (27.VI.) Poela je oruana agresija JNA na Sloveniju; nakon 5 dana sklopljeno je primirje. U sukobima u Sloveniji poginulo je 65 ljudi: 37 pripadnika JNA, 12 pripadnika slovenske TO i policije te 16 civila (od toga desetorica stranaca, vozaa kamiona, koji su bili blokirani na cestama); ranjeno je 330 osoba. Tenkovi JNA divljali su po osjekim ulicama. 232

(28.-30.VI.) Predstavnici EZ-a i dravni tajnik SAD nametnuli su rjeenje za spreavanje krize u SFRJ i rata u Sloveniji. 1. JNA se mora povui najprije u svoje vojarne, a zatim napustiti slovenski teritorij; 2. Slovenija i Hrvatska odgaaju za tri mjeseca svoje Deklaracije o neovisnosti; 3. Stjepan Mesi izabran je za predsjednika Predsjednitva SFRJ, jer je odbijanje njegova izbora u svibnju otvorilo krizu. (30.VI.) Predsjednik Predsjednitva SFRJ Stjepan Mesi naredio je da JNA odmah obustavi vojne operacije u Sloveniji; ameriki State Department priopio je da ne odobrava uporabu sile i postupke JNA. (3.VII.) Tenkovi JNA uli su u Baranju i istonu Slavoniju; druga kolona od oko 380 vozila JNA rasporedila se oko ida, spremna za napad na Hrvatsku. Nakon to su dobili izravnu pomo od JNA, srpski teroristi zapoeli su razarati hrvatske gradove i sela (osobito vjerske i kulturne spomenike u njima); pojedinani incidenti i napadi prerasli su u otvoreni rat Srbije, JNA i pobunjenih Srba iz Hrvatske (i BiH) protiv Republike Hrvatske. (4.VII.) Topniko-pjeaki napad iz Borova Sela i Srbije na Borovo Naselje; hrvatski branitelji protjerali su srpske teroriste i etnike iz Borova Naselja. (5.VII.) Europska zajednica (EZ) uvela je embargo na uvoz oruja u SFRJ. S obzirom na vojni potencijal JNA i ogromnu nadmo u naoruanju srpskih postrojbi i JNA u odnosu na hrvatske postrojbe, uvoenje embarga ilo je u prilog ostvarivanju ciljeva velikosrpske agresorske politike. Na sastanku dunosnika Srbije i JNA (Miloevi - Jovi - Kadijevi) dogovorena je vojna odmazda prema Sloveniji i razmjetanje postrojba JNA u Hrvatskoj (na podruja koja su Srbi eljeli izdvojiti iz Hrvatske). 1) Slovencima odgovoriti estoko svim sredstvima, ukljuujui i avijaciju. (...) Potom se povui iz Slovenije. (...) Na taj nain e se podii moral vojsci, uplaiti Hrvatska i umiriti srpski narod. 2) Glavne snage koncentrisati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj nain pokriti sve teritorije gde ive Srbi do potpunog raspleta. (...) 3) Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske (JNA). 233

(zakljuci spomenutoga sastanka, prema pisanju njegova sudionika B. Jovia) (7.VII.) Brijunskom deklaracijom ministarske trojke EZ-a i predstavnika republika, Predsjednitva SFRJ, SIV-a i JNA prihvaen je mirovni plan EZ-a (od 28.VI.) za prestanak rata u Sloveniji; Slovenija i Hrvatska prihvatile su tromjeseni moratorij na aktivnosti vezane za uspostavu nezavisnosti. Paravojne srpske postrojbe protjerale su Hrvate iz istonoslavonskoga sela elije; selo je zatim opljakano i zapaljeno. Nakon to su postrojbe MUP-a i ZNG-a potisnule etnike iz Stare Tenje (5.-6.VII.), Jugoslavenska narodna armija se napadom na Osijek otvoreno ukljuila u borbe na strani srpskih terorista. (9.VII.) U Hrvatsku su stigli prvi promatrai iz Europske zajednice. (12.VII.) Hrvatske vlasti ukinule su Republiki tab TO Hrvatske. (druga polovica srpnja) Srpske postrojbe napale su Jasenice (16.VII.) i Liane kraj Benkovca (17.VII.), Drenik-Grad (23.VII.), razorile i spalile sela na Banovini (Hrvatski unti, Strugu, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga sela) te okupirale grad Glinu (do 27.VII.). Nakon to su poetkom srpnja protjerale etnike sa samog ulaza u Vinkovce, hrvatske postrojbe munjevitom akcijom potisnule su srpske teroriste preko "branske" pruge i uspostavile liniju prema Mirkovcima (17.VII.); meutim, u napadu na Mirkovce, iz kojih su neprestano granatirani Vinkovci, hrvatske postrojbe pretrpjele su velike gubitke (srpskim teroristima presudnu pomo pruila je JNA). (23.VII.) Austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock upozorio je na potrebu slanja mirovnih snaga u Hrvatsku. (25.VII.) Topnitvo JNA (srpsko) stacionirano u Vojvodini (Jugoslavija) nanijelo je teke gubitke pripadnicima ZNG-a RH, smjetenim u sreditu za obuku hrvatskih snaga u Erdutu. (27.VII.) Srpske postrojbe napale su Sunju. estoki napadi nastavljeni su tijekom 1991.; Sunja postaje jedno od legendarnih mjesta u obrani Hrvatske. (30.VII.) Litva je priznala Hrvatsku. (30./31.VII.) Na sjednici Vrhovnoga dravnoga vijea nije prihvaen prijedlog zapovjednika ZNG-a (biveg ministra obrane) Martina pegelja o sveobuhvatnom napadu na vojarne JNA i preotimanju oruja; njegov plan ocijenjen je "nerealnim i opasnim". (VIII.) Srpske postrojbe okupirale su Dalj, Aljma i Erdut (1.-3.VIII.), Gvozdansko i Divuu nedaleko od Dvora 234

(3.VIII.), Sarva (12.VIII.), Korlat kraj Benkovca, Pecku i Kraljevane (14.VIII.), Staru Tenju, Biskupiju kod Knina (16.VIII.), Okuane (17.VIII.), Raji i sela naseljena srpskim stanovnitvom u okolici Daruvara (19.VIII.), prijevoj Ljubovo (20.VIII.), Beli Manastir i gotovo cijelu Baranju (21.VIII.), Staru Gradiku (22.VIII.), Kijevo (26.VIII.), Vrliku (28.VIII.), Skelu kod Gline (29.VIII.); spomenuta mjesta uglavnom su razruena i spaljena, a prilikom okupacije srpske postrojbe protjerale su Hrvate i nesrpsko stanovnitvo te poinile brojne zloine. Do kraja kolovoza legalno izabrana hrvatska vlast izgubila je nadzor nad 11 opina u kojima su Srbi bili u veini i nad 18 opina u kojima su Srbi imali 10 % - 50 % stanovnitva, a borbe su se vodile u jo 9 opina (borbama je bilo zahvaeno 38 od 115 opina u RH). Srpski teroristi, uz pomo JNA, poinili su stravian masakr u Dalju (1.VIII.) te protjerali Hrvate iz Erduta, Dalja i Aljmaa (1.-3.VIII.). Uz prethodna ubojstva (u Kozibrodu, Zamlai, Strugi, Kuljanima i drugim selima na Banovini), to su prvi od niza masovnih ubojstava civila i ratnih zloina koje su srpske postrojbe poinile u Hrvatskoj. Tijekom 1991. zloini nad Hrvatima poinjeni su u selima na podruju opine Glina - kolovoz; u Berku, Tovarniku, Grabotanima, Stublju i Majuru (Kostajnica), Lovincu, Balincima, etekovcu, ojlugu (Slatina), orcima kraj Vrhovina ... - rujan; u Vagancu (Korenica), irokoj Kuli (Gospi), Lovasu, Ivanovom Selu ... - listopad; u Saborskom, Vukovaru, kabrnji, Nadinu, Grabovcu, Selitu, Dreniku, Klancu (Kordun) ... - studeni; u Tordincima, Joevici (Glina), Brukoj (Benkovac), Voinu, Humu, anku ... - prosinac '91. (2.VIII.) Sabor RH dao je povjerenje "Vladi demokratskoga jedinstva" (premijer Franjo Greguri), to je i simbolino potvrdilo jedinstvo Hrvata u tim dramatinim trenucima. (3.VIII.) Hrvatske postrojbe potisnule su srpske teroriste iz vukovarskoga naselja Luac. (7.VIII.) Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman i predstavnici Srpske narodne stranke u Hrvatskoj osudili su etniki pokret i velikosrpske planove. Srpska narodna stranka pozvala je Srbe u Hrvatskoj da se ograde od etnikoga terorizma (12.VIII.) i apelirala da ne priznaju samoproglaene srpske voe u Hrvatskoj. (10.VIII.) Od etnikoga metka na Banovini je poginuo snimatelj HTV-a Gordan Lederer, jedna od prvih rtava meu snimateljima i novinarima u Domovinskom ratu; kadrovi njegovih Banijskih praskozorja simboliziraju otpor hrvatskih branitelja u prvim danima 235

srpske agresije. (17.VIII.) Banjaluki korpus JNA preao je rijeku Savu i pridruio se pobunjenim Srbima u napadu na Hrvatsku (Okuane, Staru i Novu Gradiku). (18./19.VIII.) Pripadnici jugoslavenske kontraobavjetajne slube (KOS) podmetnuli su eksploziv pred idovsku opinu i na idovsko groblje u Zagrebu; cilj toga teroristikoga ina bio je kompromitiranje Hrvatske pred svijetom. (19.VIII.) estok napad JNA i srpskih postrojba na Pakrac. (25.-26.VIII.) estok napad JNA i srpskih postrojba na Vukovar i Borovo Naselje te Otoac i dolinu Gacke. (28.-30.VIII.) U Slavonskom Brodu i Vinkovcima zaustavljeno je nekoliko vlakova s orujem i intendantskom opremom JNA iz Slovenije; oruje i oprema oduzeti su i podijeljeni slabo naoruanim hrvatskim postrojbama. (30.VIII.) Srpski teroristi napali su policijsku stanicu na Plitvicama i protjerali hrvatske policajce. Odran je prosvjed graana ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu: Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hou li s vama umrijeti ili s generalskim strailima ivjeti, izabrao bih smrt. Jer ve odavno u svijetu postoji jedna divna reenica jednog velikog pisca koji kae: 'U Navari se umiralo od srama.' I mi Hrvati, kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od srama! A oni - ta straila - nemaju od ega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi, i ne mogu imati srama! Smrt je ve u njima. Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali blinje, tada ne bi zaposjeli ovu nau zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuu djecu ubija - nema djece, jer onaj tko tue majke ucviljuje - nema majke; jer onaj tko tue domove rui - nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet e u pustoi svog mrtvog srca! Sramit e ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit e ih se njihove ene jer su bili ubojice tue djece. Sramit e ih se njihove obitelji jer su unitavali tue obitelji. Znate li, dragi Zagrepani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? Pred Hrvatskim radiom podignutim zato da bi se mogli kolovati siromani hrvatski aci, hrvatska sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala i postala moderna nacija. Tu su zgradu sagradili zajedno najhrabriji i najsiromaniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je sad u njoj? Posljednji uvari komunizma! Ubojice 236

hrvatskog naroda! I oni imaju obraza da, zaposjevi nae svete graevine, nae zadubine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da e na odlasku sve uzeti, sve odnijeti. Oni nam kau da e iza sebe ostaviti samo pusto. Pa mi znamo da e otii jedino s onim to e ukrasti, jer nikada nita drugo nisu ni imali! - Jer sve to imaju, sve to jedu, sve to piju, sve to oblae - sve je vae! Vi to plaate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni e, prijete, uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i ime su stekli pravo na bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisuu godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove palae? - Neka slobodno uzmu sve to je njihovo. A mi dobro znamo da oni nita nemaju! Oni se ne boje unitavanja jer se njima nema to unititi! Zapamtite dobro: Sve to oni ele jest da nas izjednae sa sobom. Oni ele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao oni, da budemo bez iega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuim domovima kao oni, da ivimo u tuim gradovima kao oni. Ali mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na miru! Neka odlaze odavde! Molim vas lijepo: kakvi su to ljudi, ako uope moemo govoriti o ljudima, koji sjede u tuim kuama, koji se griju na tuim ognjitima, koji ive u tuim gradovima, koji troe tui novac i jedu tui kruh, ubijajui one koji im sve to daju?! - Umrli bi davno da imaju i trunku ovjenosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi od ponienja, umrli bi od onoga od ega svaki poteni ovjek umire - od izgubljenoga dostojanstva. Ti demoni se ve dugo kreu po povijesti kao da su besmrtni. Tako se ponaaju. Ali neka znaju da je smrt, koja im je sad dola, definitivna. Ono to je umrlo u Moskvi, umrijet e i ovdje. Ono to umire sa sovjetskim generalima, umrijet e i ovdje! Moj kolega Fabrio rekao je: 'Uvijek e ostati bar jedno pero i uvijek e netko rei: Ne!'. Ni govora! Ostat e hrvatski narod, ostat e sa stotinama, s tisuama pera i pokazati kako smo i koliko smo kroz ovu povijest uinili da bismo opstali, da bismo bili ljudi i da nikad ne bismo pristali biti moralna straila, kao ovi koji nam tvrde da nas tite. Samo, od koga nas tite u naoj domovini? Od nas samih? Neka nas puste na miru! Mi emo sami osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje vrijednosti. Ja to sigurno i konano znam, jer vi majke, vi ene koje ste se ovdje skupile na ovom jedinstvenom skupu kakav nikad u Europi nije odran, vi ovdje dokazujete da je Hrvatska u dubini svoga bia - ona 237

koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je djevojaka i ona koja je majinska - proeta istim, velianstvenim naelom ljubavi i dostojanstva! Zato sam odmah i rekao da vas volim, da u radije s vama umrijeti nego s generalima ivjeti, jer znam da u u ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom ivjeti i kad me ne bude - i to je moja radost i to je moja snaga, moja kao i svih vas! Neka ta ljubav, neka ta snaga, neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu nenaoruanu i onu naoruanu, onu muku i onu ensku, jer mi koji nismo naoruani nismo nita manje hrabri, nismo nita manje ponosni, nismo nita manje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako nemamo oruja, imamo snagu onoga to nas je ovamo dovelo, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne moemo kao ljudi ivjeti. I to je ono to ne damo! Zato se ja ne bojim! To je ono po emu je Hrvatska postojala, po emu postoji i po emu e postojati! ivjeli! (govor Vlade Gotovca u Zagrebu, ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti, 30.VIII. 1991.) (IX.) Srpske postrojbe (etnici i JNA) okupirale su Berak, Boki, Orolik i Grabovo (2.IX.) te Mikluevce, Tompojevce i akovce (3.IX.), Bilje kod Osijeka (do 3.IX.) i Sotin kraj Vukovara (5.IX.) na istonoslavonskom bojitu; ire podruje Okuana, prekinuvi promet na autocesti Zagreb - Lipovac (4.IX.), Kruevo i Jasenicu (11.-12.IX.) te Lovinac i Sv. Rok u Lici; Hrvatsku Kostajnicu (12.IX.) i Dubicu na Banovini; Topusko (14.IX.), Kosovac i Gornje Bogievce (15.IX.), a zatim i ovac, Greane i Novi Varo na zapadnoslavonskom bojitu (16.IX.); HE Perua i Rovanjsku (17.IX.), ime su izbile na Jadransku magistralu; Slakovce na istonoslavonskom bojitu (20.IX.); sva sela u opini Petrinja (osim Moenice, Bresta, Male Gorice, Nebojana, Dumae i Farkaia) i grad Petrinju (do 21.IX.); Tovarnik (21.-23.IX.) i Svinjarevce na istonoslavonskom bojitu (22.IX.); Veliki Miletinac kod Daruvara (23.IX.); Drni (25.IX.) na dalmatinskom, a Ilau (25.IX.), Koro i Antin (29.IX.) te Stare Jankovce (30.IX.) na istonoslavonskom bojitu; Viduevac (30.IX. - 1.X.) i druga naselja; okupirana naselja uglavnom su sruena i zapaljena, a Hrvati i nesrpsko stanovnitvo ubijeni ili protjerani. (1.IX.) Topnitvom je napadnut Slavonski Brod. JNA je zaplijenila avion ugandske kompanije s vojnom opremom za hrvatske branitelje; organizatora dopreme, hrvatskoga iseljenika Antuna Kikaa, zarobili su pripadnici JNA, a zatim pretukli i razmijenili za svoga generala Milana Aksentijevia (25.XI.). 238

(7.IX.) U Haagu je poela Mirovna konferencija o Jugoslaviji, pod predsjedanjem lorda Carringtona (sudjelovali su svi vaniji politiki imbenici s prostora SFRJ); istaknuta su naela nedopustivosti nasilne promjene granica i zatite prava svih naroda. Makedonija se na referendumu opredijelila za neovisnost. (9.IX.) Terorist Mile Marti, samozvani ministar u vladi samoproglaene srpske "Krajine" na teritoriju Republike Hrvatske, uhien je u Bosanskoj Krupi, ali je ubrzo puten, unato protivljenju lokalnoga stanovnitva. (10.IX.) U Zagrebu je utemeljen Hrvatski olimpijski odbor; za njegova predsjednika izabran je filmski i televizijski redatelj Antun Vrdoljak (od 1995. A. Vrdoljak je lan Meunarodnog olimpijskog odbora). (12.IX.) Admiral Sveto Letica, sudionik antifaistike borbe, postao je zapovjednik Hrvatske ratne mornarice (HRM); od 1943. bio je asnik mornarice NOVJ, a 1991. jedan je od utemeljitelja Hrvatske ratne mornarice. (12.-13.XI.) Pokuaj proboja HV-a prema Vukovaru i otvaranje koridora Nutar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar nije uspio; velika snaga neprijateljske vatre prouzroila je gubitke u ljudstvu i tehnici HV-a (13.XI.) Zbor narodne garde i slubeno je promijenio ime u Hrvatska vojska (HV). Nakon to je u listopadu na bojitu kod Petrinje obranila "dep" Farkai i Nebojan (na desnoj obali Kupe) te odbacila srpske postrojbe do Glinske Poljane, HV je poduzela napadajnu akciju na tom podruju, koja je djelomino uspjela. (14./15.IX.) Osvajanjem vojarne u Ploama (akcija Zelena tabla Male bare) zapoela je blokada i osvajanje vojarni, skladita oruja te razliitih vojnih objekata JNA u Hrvatskoj (Rat za vojarne). Osvajanje vojarni imalo je presudan znaaj za obranu Hrvatske, jer je zadobiveni ratni plijen (vie od 230 tenkova, 150 oklopnih transportera, 18 razliitih brodova, 400 veih topova, 180.000 puaka, ogromna koliina streljiva i druga vojna oprema) bio viestruko vei od oruja s kojim je Hrvatska do tada raspolagala (ukupna vrijednost preuzetoga procjenjuje se na 700.000.000 USD). U skladitu oruja u Ploama bilo je 5000 cijevi, 300 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava (MES), 70-ak topova i strojnica te 120 motornih vozila; 32. "varadinski" korpus JNA predao je (22.IX.) 79 tenkova, 48 borbenih vozila gusjeniara, 18 borbenih vozila s protuavionskim mitraljezima, 6 topova proizvodnje GVOZDIK, 6 viecjevnih bacaa raketa (VBR) 239

tipa Plamen, 4 VBR tipa Oganj, 18 haubica od 155 mm, 18 haubica od 152 mm s pripadajuim prijevoznim sredstvima, vie stotina minobacaa raznih kalibara te pjeako naoruanje (duge i kratke cijevi) za 8-9 brigada i vie tisua tona streljiva i eksploziva; u vojarnama na teritoriju ZP Bjelovar zarobljeno je (28.IX.) 150 tenkova, 60 BVP, 121 komad topnikog orua, 12 komada VBR, 48 komada SO, 1106 komada raznih vozila te 3500 tona minskoeksplozivnih sredstava i streljiva. Pripadnici JNA digli su u zrak velika skladita oruja u Skradniku kraj Josipdola i u Bedeniku kraj Bjelovara, a sredinom listopada i veliko skladite eksploziva i streljiva kraj Otarija te 2 vojna skladita kraj Rijeke. Usporedbe radi, procjenjuje se da je JNA uoi Domovinskoga rata raspolagala s 489 borbenih zrakoplova, 214 naoruanih helikoptera, oko 230 razliitih ratnih brodova, 1863 tenka, oko 3760 oklopnih transportera i BVP, 19.029 topnikih cijevi - od toga 1799 protutenkovskih topova, 4200 netrzajnih topova, 64 minobacaa, 1934 orua "tekog" topnitva, 250 samohodnih topova, 4286 protuavionskih topova, 160 dalekometnih viecjevnih bacaa (Oganj, Plamen i Orkan) te velikim brojem osobnoga naoruanja. (15.IX.) Proglaena je prva zrana uzbuna u Zagrebu. (16.IX.) Jugoslavenska ratna mornarica (JRM) blokirala je sve hrvatske luke (do 23.IX.); blokade su ponovljene tijekom X. i XI. mjeseca. (16.-23.IX.) U estokim borbama za ibenik, hrvatski branitelji obranili su grad, koji je granatiran s mora, kopna i zraka (pri tome je gaana i probijena kupola katedrale Sv. Jakova). Tijekom napada, ibenska protuzrana obrana u jednom trenutku sruila je 2 neprijateljska zrakoplova (21.IX.); snimljen kamerama koje su pratile bitku, spontani urlik oduevljenja branitelja odjeknuo je irom Hrvatske i svijeta: Obadva, obadva, oba su pala! (17.IX.) Na sastanku u Igalu sklopljen je sporazum o prekidu vatre (Tuman, Miloevi, general Kadijevi, lord Carrington); ni taj, kao ni petnaestak sljedeih "primirja", nije bio ispotovan. (18.IX.) Gojko uak postao je ministar obrane. (19.IX.) Hrvatski branitelji osvojili su vojarne JNA u Gospiu i sprijeili pad grada u ruke pobunjenih Srba; uz pomo zrakoplovstva i topnitva JNA, Srbi su razorili velik dio Gospia. (20.IX) Hrvatski branitelji nanijeli su znatne gubitke jugovojsci kod Tovarnika, a zatim (21./22. - 23.IX.) kod Ilae. Hrvatske postrojbe 240

deblokirale su Vukovar (15.IX. odsjeen od Vinkovaca) pravcem Nutar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar. (21.IX.) Osnovan je Glavni stoer HV-a; prvi naelnik bio je general Anton Tus, sudionik antifaistike borbe u Hrvatskoj u II. svjetskom ratu. Hrvatski gardisti porazili su srpske postrojbe u borbama za Ivanovo Selo (izmeu Daruvara i Grubinoga Polja). Nastupom u medijima, general Kadijevi optuio je predsjednika Predsjednitva SFRJ S. Mesia i premijera vlade SFRJ A. Markovia za raspad Jugoslavije i "nastali kaos" te praktino objavio rat Hrvatskoj. (25.IX.) Vijee sigurnosti (VS) UN-a prihvatilo je Rezoluciju (713) o uvoenju potpunog embarga na isporuku oruja i vojne opreme na podruje Jugoslavije; time je srpskom agresoru omogueno lake osvajanje teritorija u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH. (28.IX.) Jedinice JNA napustile su otok Korulu. Hrvatski branitelji oslobodili su Vezmarovu kulu, vanu strateku toku za kontrolu istonoga dijela Daruvara i irega predgraa, a zatim i selo Miljanovac (29.IX.) Nalazei se na otoku Visu, kontraadmiral Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) Vladimir Barovi poinio je samoubojstvo. U ostavljenom pismu kao razlog samoubojstva naveo je agresiju JNA protiv Hrvatske koja je za njega predstavljala djelo suprotno crnogorskoj asti - jer se Crnogorci ne mogu boriti i unitavati narod koji im nije nita skrivio - te nemogunost spreavanja djelovanja JRM protiv Hrvatske i neslaganje sa zapovjednitvom JNA. (30.IX.) Albanci na Kosovu referendumom su se odluili za suverenu i nezavisnu dravu Kosovo. (X.) Nakon estokih borbi srpske postrojbe okupirale su po trei put Gornje Bogievce kod Okuana (1.X.); eletovce, Petrovce i Marince (1.X.) te Ceri (2.X.) - strateki vane toke za obranu Vukovara, Slano kod Dubrovnika (4.X.), dio karlovake opine (oko 5.X.), Medar (5.X.) i Dragali kod Nove Gradike (6.X.), Jasenovac (8.X.), Vaganac na Kordunu (8.-9.X.), Lipik (12.-13.X.), Ilok i oblinja sela Lovas, arengrad, Mohovo, Opatovac, Bapska (oko 13.X.), Cavtat (15.X.), Hrvatski Blagaj na Kordunu (24.X.), Tordince u istonoj Slavoniji (25.X.) te podruje juno od rijeke Kupe do Turnja (predgrae Karlovca); iz osvojene tvornice Jamnika kiselica (9.X.) neprijatelj se povukao, sruivi most Jamnica - Lasinja. (1.X.) Zapoeo je estok napad JNA i etnika iz Crne Gore i Hercegovine na Dubrovnik i okolicu; kod sela epikue hrvatski branitelji nanijeli su teke gubitke agresoru. Dubrovnik je bio pod neprestanim napadima i granatiranjem premda je stara gradska jezgra 241

zatiena poveljom UNESCO-a (najei napadi bili su 11.XI. i 6.XII.). (3.X.) Nakon to su opljakali hrvatska sela (najvee od njih Ravno) u opini Trebinje u istonoj Hercegovini (1.X.), etnici i JNA protjerali su Hrvate i zapalili im kue; nagovjetaj srpske agresije na BiH. Srpski blok (4 srpska i crnogorska lana) izveo je dravni udar i preuzeo kolektivno Predsjednitvo SFRJ; funkciju predsjednika preuzeo je Crnogorac Branko Kosti. (4.X.) Zapoeo je estok napad JNA i srpskih postrojba na Karlovac i okolicu (Turanj, Dugu Resu, Generalski Stol). (4.-6.X.) Kritini dani za obranu Zadra. Nakon probijanja linije obrane i osvajanja Murvice i Crnog te dolaskom na Musapstan i brdo Kri, JNA i srpske postrojbe krenule su na Zadar (5.X.) i zaposjele Brievo i dio Bokanjca; zapoelo je strano razaranje Zadra, posebice njegova sredita. (4.-10.X.) Napadi hrvatskih postrojbi na Marince radi deblokade Vukovara nisu uspjeli. U tekim borbama hrvatske postrojbe zadrale su selo Nutar (5./6.X.). (5.X.) Srpske postrojbe (JNA i etnici) krenule su u opi napad na svim hrvatskim bojitima, s ciljem da za 20 dana slome obranu Republike Hrvatske; NATO je procijenio da hrvatski branitelji nee uspjeti izdrati vie od dva tjedna. (6.X.) U Poruci graanima BiH na RTV Sarajevo, Alija Izetbegovi proglasio je neutralnost BiH u ratu u kojem Srbija i JNA provode agresiju protiv Hrvatske i pozvao graane BiH da se ne odazivaju pozivima na sluenje vojnoga roka u JNA ili na mobilizaciju. Ono to moemo uiniti je to da odbijemo da uestvujemo u ovom bezumlju. (...) Vae je pravo i dunost kao graana BiH da se ne odazovete na mobilizaciju. (...) Ja vas pozivam da smognete hrabrosti i da odbijete da uestvujete u ovom zlodjelu. Zapamtite, ovo nije na rat. Neka ga vode oni koji ele da ga vode. Mi ne elimo taj rat. (iz poruke graanima A. Izetbegovia) (7.X.) Zrakoplovi JNA (JRV) raketirali su Banske dvore (predsjednike urede) u sreditu Zagreba, u kojima su sastanak imali predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman te predsjednik Predsjednitva SFRJ S. Mesi i predsjednik SIV-a SFRJ A. Markovi. (8.X.) Proglaenje neovisnosti Republike Hrvatske. Zbog oznaene zrane uzbune zasjedanje Sabora RH odrano je u podrumu zgrade INE; Sabor je ustvrdio da je istekla tromjesena odgoda Ustavne odluke od 25.VI. 1991. i donio odluku o otcjepljenju od SFRJ i 242

osamostaljenju: Republika Hrvatska raskida sve dravno-pravne veze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadanju SFRJ ... Na ibenskom bojitu, nakon trodnevnih borbi hrvatske postrojbe su u protunapadu potisnule neprijatelja iz Gaeleza, Prokljana, Pamuara i Bribirskih Mostina. (10.X.) idovska zajednica u Hrvatskoj izdala je apel u kojem se navodi da je Hrvatska napadnuta i razarana. (11.X.) U namjeri da dovede pomo zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedakovi - Jastreb probio se s manjom skupinom branitelja iz opkoljenoga Vukovara u Vinkovce. Zapovjednik obrane Vukovara (29.VIII. - 13.X.) M. Dedakovi postao je zapovjednik Operativne skupine Vukovar - Vinkovci - upanja (13.X.-16.XI.), sa zadatkom razbijanja opsade Vukovara, a vodstvo obrane Vukovara preuzeo je Branko Borkovi - Mladi Jastreb. (13.X.) Pokuaj proboja HV-a prema Vukovaru nije uspio; hrvatske postrojbe zaustavljene su, uz gubitke, na ulasku u Marince. EZ je zatraila prekid akcije zbog slanja konvoja humanitarne organizacije Lijenici bez granica u Vukovar; konvoj je izvukao dio ranjenika iz vukovarske bolnice, a njegov ulazak u Vukovar srpske postrojbe iskoristile su da poprave i uvrste svoje poloaje i poziciju na vukovarskom bojitu. (14.X.) Hrvatske postrojbe oslobodile su Bujovicu (zapadnoslavonsko ratite). (14./15.X.) Na prijedlog SDA i uz potporu HDZ-a Skuptina BiH (Muslimani i Hrvati, ali ne i Srbi) prihvatili su Memorandum o suverenitetu Republike BiH i Platformu Predsjednitva BiH o poloaju BiH. Naglaava se da je BiH suverena i nedjeljiva drava, koja stoji u jednaku odnosu prema Srbiji i Hrvatskoj i zakljuuje se da BiH nee ostati u krnjoj Jugoslaviji (bez Slovenije te, posebno, Hrvatske) i priznavati odluke nepotpunih saveznih tijela. Uoi glasovanja o prihvaanju Memoranduma srpski predstavnici napustili su Skuptinu BiH zaprijetivi da e muslimanski narod "nestati" ako se krene u osamostaljenje republike BiH. (14.-15.X.) Srpski agresor je snanim napadom pokuao razbiti obranu Novske i N.Gradike, ali nije uspio. Zapovjednitvo OG Posavina otpoinje s pripremama i planiranjem napadnih djelovanja pod nazivom ORKAN-91 (16.X.) U borbama za obranu Vukovara poginuli su Blago Zadro, legendarni zapovjednik obrane Borovog Naselja (posmrtno promoviran u general bojnika) i bojnik Alfred Hill, zapovjednik 243

satnije Vojne policije 204. vukovarske brigade. Njihovim imenima nazvana su visoka uilita HV-a: Zapovjedno-stoerna kola Blago Zadro i Nastavno sredite za obuku vojne policije Bojnik Alfred Hill. (17.X.) Iz Iloka i okolice Srbi su, uz nazonost predstavnika EZ-a, protjerali oko 10.000 Hrvata. (18.X.) U Haagu je izloen plan EZ-a u kojem se predlae preustroj Jugoslavije u zajednicu suverenih drava; plan je odbila Srbija, a potom i Crna Gora. (22.X.) JNA je promijenila ime u Vojska Jugoslavije (VJ). (23.X.) Srpske postrojbe raketirale su i zapalile bolnicu u Vukovaru. (24.X.) Jugoslavenska vojska izvrila je pomorski desant u Kuparima, ime je obrana Dubrovnika dodatno ugroena. (25.X.) Pilot Rudolf Perein prebjegao je svojim MIG-om 21 iz JNA (JRV) i sletio na aerodrom u Klagenfurtu u Austriji. Hrvat sam i neu pucati na vlastiti narod! (izjava Rudolfa Pereina, koji je poginuo poetkom svibnja 1995. na letakom zadatku u oslobodilakoj vojnoj akciji Bljesak kao zapovjednik 1. lovake eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva) (25./26.X.) Akcija hrvatskih postrojbi za oslobaanje sela Tordinci nije uspjela. (29.X.'91.-3.I.'92.) Napadna operacija OG Posavina Orkan '91.; nakon to su zaustavili prodor banjalukoga korpusa prema Virovitici (30.XI.), hrvatski branitelji preuzeli su inicijativu na zapadnoslavonskom bojitu (opine Podravska Slatina, Virovitica, Grubino Polje, Daruvar, Pakrac, Poega). (31.X.) U Dubrovnik je uplovio humanitarni konvoj Libertas (putniki brod Slavija i tridesetak brodova i brodica iz raznih hrvatskih luka); konvoj su predvodili predsjednik Predsjednitva SFRJ S. Mesi i hrvatski premijer F. Greguri. (31.X. - 4.XI.) Vojnom akcijom Otkos 10 (Bilogora) hrvatske postrojbe oslobodile su prostor Bilogore (oko 270 km2) i stvorile uvjete za napadna djelovanja u smjeru Papuka i Psunja. Neprijatelju su naneseni veliki gubici u tehnici i ljudstvu, a onemogueno je spajanje 5. banjalukoga korpusa Vojske Jugoslavije sa srpskim postrojbama na Bilogori u pozadini hrvatskih obrambenih snaga, te prodor prema Virovitici i odsjecanje Slavonije od ostaloga dijela Hrvatske. (2.XI.) Akcija hrvatskih postrojbi za oslobaanje sela Ceri i stvaranje uvjeta za deblokadu Vukovara nije uspjela; hrvatski branitelji odbili su 244

napad oklopnitva i pjeatva JNA na Bogdanovce, no srpske postrojbe okupirale su vukovarsko naselje Luac, ime je obrana Vukovara razbijena na dva dijela (Vukovar i Borovo Naselje). (4.XI.) Hrvatski branitelji preuzeli su i uspjeli prije neprijateljskoga napada evakuirati skladite oruja Jamadol u Karlovcu (oko 2500 tona eksploziva i streljiva te naoruanje TO opina Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojni i Vrginmost). (5.XI.) Hrvatski branitelji preuzeli su veliko skladite oruja i streljiva u Delnicama (jedno od najveih na tlu bive Jugoslavije). Crnogorski liberali poslali su otvoreno pismo jugoslavenskom ministru obrane gen. Veljku Kadijeviu, u kojem se protive napadu jugovojske na Dubrovnik, jer crnogorska javnost dobro zna da je navodna izravna opasnost za Crnu Goru izmiljena kako bi se ona uvukla u rat i svjetsku sramotu u dubrovakoj operaciji. (9.XI.) Radi rastereenja linije bojita oko Vukovara, pripadnici ZNGa i policije krenuli su u oslobaanje jakoga etnikoga uporita Karadievo (istono slavonsko bojite, nedaleko od Vinkovaca); nakon poetnoga uspjeha, hrvatske postrojbe povukle su se uz gubitke. (9.-10.XI.) Srbi iz BiH izjasnili su se na nelegalnom referendumu za ostanak u Jugoslaviji. (10.XI.) Srpske postrojbe okupirale su i razruile Bogdanovce, ime je obru oko Vukovara jo vre stegnut; na novogradikom bojitu HV je popravila svoju poziciju na podruju Medara. (12.XI.) Srpske postrojbe okupirale su i razorile Saborsko u Lici. (12.-13.XI.) Pokuaj proboja HV-a prema Vukovaru i otvaranje koridora Nutar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar nije uspio; velika snaga neprijateljske vatre prouzroila je gubitke u ljudstvu i tehnici HV-a. (13.XI.) Zbor narodne garde i slubeno je promijenio ime u Hrvatska vojska (HV). Nakon to je u listopadu na bojitu kod Petrinje obranila "dep" Farkai i Nebojan (na desnoj obali Kupe) te odbacila srpske postrojbe do Glinske Poljane, HV je poduzela napadajnu akciju na tom podruju, koja je djelomino uspjela. (14./15. i 16.XI.) Hrvatska ratna mornarica je u Splitskom, a zatim i u Korulanskom kanalu, porazila Jugoslavensku ratnu mornaricu (predvoenu razaraem Split) i razbila pomorsku blokadu grada Splita, koji je jugovojska granatirala. (druga polovica studenoga) Razdoblje iznimno tekih borbi i gubitaka, osobito na istonoslavonskom bojitu. Srpske postrojbe okupirale su Lipovac, 245

Podgrae i Apevce (15.-16.XI.) te Donje Novo Selo i Nijemce u zapadnom Srijemu (16.-17.XI.), grad Slunj (16.XI.) i okolicu Slunja, Vukovar, kabrnju, Zemunik Gornji (18.XI.), Nadin (19.XI.), Divo i Ernestinovo (20.XI.) te Laslovo u istonoj Slavoniji (23.XI.), Cetingrad i druga naselja; okupirana mjesta uglavnom su razruena, a Hrvati i ostalo nesrpsko stanovnitvo ubijeno je ili protjerano. Na likom bojitu tijekom studenoga srpske postrojbe zapalile su anak, ali ga nisu uspjele due zadrati; hrvatski branitelji u tom razdoblju zabiljeili su uspjehe u okolici Otoca u borbi za osiguranje vitalne komunikacije Karlovac - Brinje - Senj, iznimno vane za povezivanje Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Na bojitu u Srijemu, hrvatski branitelji, pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), smionom akcijom u pozadinu neprijatelja (oko netom okupiranog sela Nijemci), uspjeli su zaustaviti daljne napredovanje srpskih postrojbi. (18.XI.) U Vukovaru je prestao organizirani otpor hrvatskih branitelja (u Borovu Naselju organizirani otpor prestao je dan kasnije); jedna bojna hrvatskih branitelja nastavila je pruati otpor neprijatelju do ranih jutarnjih sati 20.XI., a neki branitelji povukli su se iz Borova Naselja tek 23.XI. Bitka za Vukovar (24.VIII. - 18.XI. 1991.) bila je presudna za obranu Hrvatske, a Vukovar je postao simbol hrvatskoga otpora srpskoj agresiji. Nakon herojskoga otpora opkoljenih branitelja Vukovara (oko 1500-2000 pripadnika ZNG-a, policije, HOS-a i dragovoljaca ustrojenih u 204. brigadu), znatno brojnije i nadmonije srpske postrojbe (JNA - Vojska Jugoslavije i etnici) okupirale su potpuno razrueni grad i poinile zloin nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima te ranjenicima iz vukovarske bolnice (261 ranjenik odveden je i ubijen). U borbama za Vukovar srpski agresor imao je vie od 1000 tenkova i oklopnih vozila, velik broj svih vrsta topniko-raketnog oruja (na Vukovar je ispaljeno oko 800.000 projektila) te oko 40.000 - 60.000 vojnika. Prema procjenama hrvatskih branitelja, srpski gubici na vukovarskom bojitu iznosili su oko 7200 poginulih (neki podaci govore o 10.000 - 15.000, dok procjene srpske strane uglavnom ne prelaze broj od 2000 poginulih srpskih vojnika) i 25.000 - 30.000 ranjenih vojnika te oko 500 - 600 pogoenih oklopnih vozila (od ega oko 200 tenkova) i 36 zrakoplova. Prema procjenama Glavnog sanitetskog stoera RH, u Vukovaru je poginulo oko 600 hrvatskih branitelja i oko 1100 (prema nekim podacima i 2000) civila, ranjeno je oko 2500 (prema nekim podacima i vie od 4000) osoba, nekoliko tisua osoba je zarobljeno (vie od 1500 osoba odvedeno je u logore), a prognano je oko 22.000 246

Vukovaraca. Do 2001. iz masovnih grobnica na podruju Vukovara ekshumirane su 1264 osobe razliite dobi (od 6 mjeseci do 104 godine) i spola, koje su ubile srpske postrojbe; od toga broja 200 tijela ubijenih ranjenika iz vukovarske bolnice pronaeno je na Ovari. Odustajem od svih traenja pravde, istine, odustajem od pokuaja da ideale podredim vlastitom ivotu, odustajem od svega to sam jo juer smatrao nunim za nekakav dobar poetak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko e ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko e mi ga uvati dok mene ne bude, dok se budem traio po smetlitima ljudskih dua, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vruici, dok moje oi budu rasle pred osobnim porazom? Tko e uvati moj grad? Moje prijatelje? Tko e Vukovar iznijeti iz mraka? Nema lea jaih od mojih i vaih. I zato ako vam nije teko, ako je u vama ostalo jo mladenakog aputanja, pridruite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su jo urezana vaa imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac. Netko je jednostavno sve ukrao, jer kako objasniti da ni sjene nema. Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuniji film. Vaa je prolost jednostavno razorena i sada nemate nita. Morate iznova graditi, prvo svoju prolost, traiti svoje korijene, zatim svoju sadanjost, a ako vam ostane snage, uloite je u budunost. I nemojte biti sami u budunosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama, samo skriven da ga krvnik ne nae. Grad - to ste vi! (Sinia Glavaevi, novinar Hrvatskog radija Vukovar, zarobljen i ubijen nakon okupacije Vukovara; zapis je nastao tijekom opsade i razaranja Vukovara) Prilikom okupacije ravnokotarskih sela kabrnje (18.XI.) i Nadina (19.XI.) srpski teroristi ubili su i masakrirali 56 mjetana; u prvim tjednima okupacije ubijeno je jo tridesetak mjetana. U Grudama je proglaena "Hrvatska zajednica Herceg Bosna" (HZ HB), kao politika, kulturna, gospodarska i podruna cjelina osnovana za zatitu interesa Hrvata u BiH. Zajednica je trebala obuhvatiti podruja opina Jajce, Kreevo, Busovaa, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf (Dobrotii), Kakanj, Vare, Kotor Varo, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posuje, Mostar, iroki Brijeg, Grude, Ljubuki, itluk, apljina, Neum, Stolac, Trebinje (Ravno); za sjedite je proglaen Mostar. Hrvatska zajednica Herceg Bosna potivat e demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine dok postoji dravna nezavisnost BiH 247

u odnosu na bivu ili svaku buduu Jugoslaviju. (20.XI.) Hrvatske vlasti, pod optubom veleizdaje, samovoljnog naputanja bojita, nepodnoenja izvjea, pronevjere i drugog, zatvorile su i zlostavljale zapovjednika obrane Vukovara Milu Dedakovia Jastreba, a zatim i zadnjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovia; oba zapovjednika potom su osloboena od optubi. (21.XI.) Sruen je Masleniki most. Klub poslanika SDS u skuptini BiH preimenovao se u tzv. Skuptinu srpskoga naroda u BiH. (23.XI.) U Genevi je potpisan sporazum o deblokadi vojarni JNA i povlaenju JNA iz Hrvatske. U skladu s dogovorom (od 18.X.) JNA je ve napustila Jastrebarsko (13.XI.), a zatim i Pulu (6.XII.), Rijeku (9.XII.), ratnu luku Divulje kod Splita (22.XII.), Dugo Selo (23.XII.), Pleso - kao posljednju vojarnu na zagrebakom podruju (25.XII. 1991.) te vojni kompleks Loru u Splitu (4.I. 1992.) i druge vojarne na teritoriju pod nadzorom legalnih vlasti Republike Hrvatske. (24.XI.) Srpsko-crnogorske postrojbe okupirale su dubrovako predgrae Mokoicu. (27.XI.) VS UN-a donijelo je odluku (Rezolucija 721) o upuivanju mirovnih snaga (UNPROFOR) u Hrvatsku. (28.XI.) Trg u francuskom gradu Nici preimenovan je u Trg vukovarskih muenika. (29.XI.) Arbitrana komisija Mirovne konferencije EZ-a, pod predsjedavanjem Roberta Badintera (Badinterova komisija), izrekla je svoje miljenje (broj 1) da je SFRJ u procesu raspada i da savezna dravna tijela vie ne funkcioniraju. (XII.) U tijeku je operacija oslobaanja zapadne Slavonije (zapoeta akcijama Orkan i Otkos) - prva oslobodilaka operacija hrvatskih postrojbi u Domovinskom ratu. Od 7.XII. (osloboen Lipik) do 26.XII. (osvojeno jako etniko uporite Buje) HV je potisnuo srpske postrojbe prema Okuanima i oslobodila 2/3 okupiranog podruja zapadne Slavonije (uniteno je 21 neprijateljsko uporite i osloboeno 21 naseljeno mjesto); tijekom akcije u bijegu pred Hrvatskom vojskom srpski teroristi masakrirali su vie od 50 civila u selima Voin i Hum (zapadna Slavonija), a 20 osoba je nestalo. Mogua daljna vojnooslobodilaka djelovanja HV-a na tom podruju onemoguilo je postignuto primirje (2.I. 1992.); pod srpskom okupacijom ostalo je oko 600 km2 zapadne Slavonije. Tijekom prosinca borbe su voene i na drugim bojitima: srpske postrojbe pretrpjele su teak poraz kod Komletinaca (3.-5.XII.), zatim 248

na sisakom bojitu (19.XII.) i u okolici ibenika (26.XII.), gdje je Hrvatska vojska dan ranije oslobodila selo ista Mala), a u Baranji je HV oslobodio oko 30 km2 okupiranog teritorija i stvorio mostobran za daljnje vojnooslobodilake akcije. Meutim, HV je u Krikama (nedaleko od Novske) pretrpio teak poraz (9.-10.XII.); na bojitu uz rijeku Kupu HV je krenuo iz sela iinec u napad iz pokreta forsiranjem rijeke Kupe (akcija Vihor), ali je pod snanom topnikom vatrom neprijatelja pretrpio gubitke i povukao se na poetne poloaje (12.-13.XII.); nakon estokih borbi srpske postrojbe okupirale su Antunovac (5.XII.), anak (10.XII.) i Paulin Dvor (16.XII.) nedaleko od Osijeka. (2.XII.) Ministarsko vijee EZ-a izjavilo je da Srbiju i Crnu Goru smatra odgovornima za rat u Hrvatskoj. (3.XII.) Oporbeni Liberalni savez Crne Gore na Cetinju je organizirao prosvjed; vie od 10.000 Crnogoraca izrazilo je aljenje zbog napada na Dubrovnik i zatrailo oprost. (4.XII.) Sabor RH donio je Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj. (5.XII.) Sabor RH ustvrdio je da je s 8. listopadom 1991. Stjepanu Mesiu prestala funkcija lana i predsjednika Predsjednitva SFRJ. (7.XII.) Badinterova komisija donijela je zakljuak da SFRJ vie ne postoji. Prema miljenju komisije promjena postojeih (republikih) granica i crta razgranienja postignuta silom ne moe proizvesti pravne uinke; to su presudni zakljuci za konanu odluku EZ-a o priznanju Hrvatske i ostalih republika bive SFRJ. (11.XII.) Ukrajina je priznala Hrvatsku. (14.XII.) Latvija je priznala Hrvatsku. (16.XII.) Na temelju izvjea Badinterove komisije, Ministarsko vijee EZ-a u Bruxellesu odluilo je da e do 15. sijenja 1992. priznati republike bive SFRJ kao samostalne i suverene drave, ako dostave zahtjev za priznanjem i ispune postavljene uvjete (prava manjina i ljudska prava). Austrija je odluila priznati Hrvatsku i Sloveniju i sve druge republike bive SFRJ koje to zatrae; odluka austrijskoga parlamenta stupa na snagu 15. sijenja 1992. (19.XII.) Odlukom vlade u Reykjaviku Island je bezuvjetno priznao Republiku Hrvatsku kao neovisnu dravu; to je prvo priznanje Hrvatske od neke meunarodno priznate i neovisne drave (a uz to i punopravne lanice UN-a). Neke europske drave donijele su odluku o priznanju Hrvatske (Njemaka, Italija, Maarska, vedska, eko249

Slovaka, Poljska, Irska), ali su primjenu te odluke odgodile za 15. sijenja 1992. Na novogradikom bojitu HV je ovladao Maikom agovinom, jakim neprijateljskim uporitem. Spajanjem "SAO Krajine" i "SAO Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema", na okupiranom teritoriju Hrvatske pobunjeni Srbi proglasili su tzv. Republiku Srpsku Krajinu (RSK) sa sjeditem u Kninu i zatraili priznanje od Srbije i UN-a. (21.XII.) Takozvana Skuptina srpskoga naroda u BiH donijela je odluku o formiranju tzv. Srpske Republike BiH (kojoj je prema zahtjevima srpskih politiara trebalo pripasti najmanje 66 % teritorija BiH); za predsjednika je izabran Radovan Karadi. (23.XII.) Republika Hrvatska pustila je u opticaj vlastiti novac hrvatski dinar (55 HRD = 1 DM). (24.XII.) Predsjednik RH Franjo Tuman donio je odluku o ustrojstvu domobranstva, "na teritorijalnom naelu". (27.XII.) Nakon neuspjenih pokuaja i gubitaka (16.XII. i 20.XII.) HV je oslobodila snano pobunjeniko uporite Grahovljane nedaleko od Daruvara. (30.XII.) HV je ovladala irincima, strateki vanim uporitem iz kojega su etnici topnitvom gaali Novu Gradiku. (31.XII.) Estonija je priznala Hrvatsku. U franjevakoj crkvi u opsjednutom i razorenom Dubrovniku odran je pononi Koncert mira (Nacionalni orkestar iz Toulouse, sopranistica Barbara Hendricks i violinist Jean Stanienda); prije toga (14.XII.) Koncert ranjenom gradu odrala je primadona Opere HNK iz Zagreba Rua Pospi-Baldani i Dubrovaki simfonijski orkestar. Tijekom srpske agresije 1991. borbe su se vodile na Istonoslavonskom bojitu (tadanje opine Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar), Posavskom (slavonsko-brodska i upanjska opina), Zapadnoslavonskom (opine Novska, Nova Gradika, Pakrac, Grubino Polje i Daruvar te djelomice opine Virovitica, Slatina, Orahovica i Poega), Banovinskom (opine Hrvatska Kostajnica, Sisak, Petrinja, Glina i Dvor), Kordunskom (opine Vrginmost, Vojni, Karlovac, Duga Resa, Ogulin i Slunj), Likom (opine Graac, Korenica i Donji Lapac, Gospi i Otoac), Sjevernodalmatinskom (zadarsko, ibensko i splitsko podruje sa zaleem) i Junodalmatinskom bojitu (opine Ploe, Metkovi i Dubrovnik); uz to, voene su i borbe za obranu Jadrana. Do kraja 1991. u Hrvatskoj je bilo oko 500.000 izbjeglica i prognanika. Kombiniranim topniko-zrakoplovnim napadima jugovojska i srpske 250

postrojbe sustavno su unitavale 45 % Hrvatske, od toga 95 % civilnih ciljeva.

1992.
(1.-3.I.) Srpske postrojbe okupirale su Novigrad, Pridragu, Paljuv i Podgradinu kod Zadra. U pokuaju daljnjeg osvajanja u zadarskoj okolici, srpske postrojbe poraene su i natjerane na povlaenje; Hrvatska vojska uspjela je zadrati vanu prometnicu Zadar Karlovac. (2.I.) U Sarajevu je potpisan sporazum o potpunom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj (Vanceov plan) i dolasku snaga Organizacije ujedinjenih naroda (Sarajevski sporazum); stupio je na snagu 3.I. u 18 sati. Unato potpisanom primirju, srpsko topnitvo nastavilo je razarati hrvatske gradove i naselja, a na neke od njih izvedeni su i pjeaki napadi, koji su odbijeni; na Perui (19.I.), Novu Gradiku (6.II.), Vinkovce (10.II.) i druga mjesta. U trenutku potpisivanja Sarajevskoga primirja, HV je imao oko 230.000 vojnika rasporeenih u 65 brigada i vie samostalnih bojni i pukovnija u sva 3 vida oruanih snaga; snage MUP-a imale su oko 40.000 pripadnika, od kojih je 1/3 bila na ratnim poloajima. asniki kadar u HV-u inili su: Hrvati pripadnici francuske Legije stranaca i oruanih snaga drugih drava koji su se vratili braniti domovinu; asnici i doasnici koji su kao takvi doli iz JNA (vie od 80 % asnika Hrvata napustilo je JNA i ukljuilo se u obranu domovine - krajem 1991. u HV-u je takvih bilo priblino 2500 na asnikim dunostima i oko 400 meu "obinim" vojnicima); i nova generacija asnika koja se nametnula u borbama i koju je trebalo posebno vojno obrazovati (od 1992. oni su postali najbrojniji). (7.I.) Raketom "zrak-zrak" zrakoplov Mig-21 jugoslavenske vojske sruio je iznad sela Podrute nedaleko od Varadina helikopter Europske promatrake misije (poginuli su svi lanovi misije - 4 Talijana i 1 Francuz); granate ispaljene prema drugom helikopteru promaile su cilj. (9.I.) Bosanski Srbi proglasili su na Palama "suverenu Srpsku Republiku BiH", s namjerom njezina pridruenja jugoslavenskoj dravi. U skladu sa srpskim planom o zauzimanju 66 % teritorija BiH, tzv. Srpska Republika BiH obuhvatila je 5 do tada samoproglaenih "Srpskih autonomnih oblasti" u BiH - "SAO Istona Hercegovina" (12.IX.'91.), "SAO Bosanska krajina" (16.IX.'91.), "SAO Romanija" 251

(19.IX.'91.), "SAO Semberija" i "SAO Ozren". (13.I.) Sveta Stolica (Vatikan) priznala je Republiku Hrvatsku. (14.I.) New York Times objavio je apel Za mir u Hrvatskoj, koji je potpisalo 104 dobitnika Nobelove nagrade. U Vjesniku u Otvorenom pismu petorica Hrvata iz BiH (4 knjievnika i 1 profesor) nazvali su izjavu predsjednika RH o razgranienju u Bosni neshvatljivo kratkovidnom i neodgovornom spram stvarnih interesa hrvatskog i svih drugih naroda u BiH te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudnom spram muslimanskog naroda. Govorei o dogaanjima u BiH i njihovu odrazu na Hrvatsku te o moguem mirnom rjeenju toga problema, predsjednik RH F. Tuman na primanju za novinare (31.XII.'91.) izjavio je da bi spremnost za razgranienje znaila da moda nije neizbjean rat u BiH, napomenuvi da prijedlozi za podjelu dolaze iz same BiH, od Srba, Muslimana i Hrvata te da je takve razgovore dopustio i A. Izetbegovi: injenica je da danas dva milijuna Srba ivi zapadno od Drine. Vea je opasnost zadravanje odnosa mrnje i nesnoljivosti (...) nego ukloniti razloge tom neprestanom nadmetanju i klanju. To se moe ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona vie nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine krajeve, jer je sadanji hrvatski perec neprirodan. (...) U hrvatskom je interesu da se taj problem rijei na naravan nain, na nain kako je bila rijeena Banovina (1939.). Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi Muslimani imali veinu i ta bi drava Bosna mogla biti tampon izmeu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH. (izjava predsjednika RH F. Tumana, Slobodna Dalmacija, 31.XII. 1991. i 1.I. 1992.) (15.I.) Republiku Hrvatsku (i Sloveniju), kao samostalnu i suverenu dravu, priznale su drave Europske zajednice (EZ): Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemaka, Portugal, panjolska i Velika Britanija. Priznanje Makedonije odgoeno je zbog protivljenja Grke, priznanje BiH uvjetovano je provedbom referenduma, a Srbija i Crna Gora priznanje nisu ni zatraile. (17.I.) U posjet Hrvatskoj stigao je predsjednik Republike Italije Francesco Cossiga; prvi strani dravnik koji je posjetio meunarodno priznatu Republiku Hrvatsku. (31.I.) Budui da srpska strana nije potivala primirje, pripadnici Samostalne uskoke satnije HV-a krenuli su u smionu diverzantsku akciju na okupirani hrvatski teritorij, s namjerom ruenja Batinskoga 252

mosta i presijecanja cestovne komunikacije izmeu Baranje i Vojvodine, kojom je srpskim postrojbama u okupiranoj Baranji stizala pomo iz Jugoslavije. Diverzanti su preko Kopakog rita uli duboko u neprijateljsku pozadinu, ali su zbog tehnikoga kvara na vozilu (amfibiji) otkriveni; raspreni na manje skupine, nakon borbe (od 2. do 7. veljae) 7 diverzanata je zarobljeno (jo 1 naknadno), 3 su poginula, a 9 se uspjelo spasiti. Meudravnim dogovorom, zarobljeni hrvatski diverzanti ("somborska skupina"), nakon 2 godine zatvora razmijenjeni su na kontrolnoj toki UNPROFOR-a kod Lipovca (12.I. 1994.) za pripadnike srpske teroristike skupine "Labrador". (2.II.) U godinjem izvjeu State Departmenta naveden je broj od preko 30.000 nestalih osoba na podruju bive Jugoslavije. Uz velik broj Hrvata, u izvjeu se meu nestalim spominju i 24 osobe srpske nacionalnosti iz Gospia; hrvatski tisak (tjednik Danas, 10.XII. 1991.) ve je objavio vijest o ubojstvu Srba u Gospiu i na Banovini. Takoer iz osvete ili zbog koristoljublja, pojedini hrvatski graani srpske nacionalnosti ubijeni su u Osijeku, Sisku i Zagrebu (zloin nad obitelji Zec), a kao mjesto gdje je izvrena odmazda nad grupom Srba, spominju se Pakraka poljana i Paulin Dvor (oko 20 ubijenih). S mjesta predsjednika HDZ BiH smijenjen je Stjepan Kljuji, jedan od osnivaa stranke, a postavljen je Mate Boban. (4.II.) Pilot Danijel Borovi sa zrakoplovom jugovojske MIG-21 prebjegao je s bihakog aerodroma u HV; (15.V.) s dva zrakoplova istoga tipa na hrvatsku stranu prebjegla su jo dva Hrvata (piloti Ivan Selak i Ivica Ivandi). (8.II.) Hrvatska zastava zavijorila je na sveanom otvaranju 16. zimskih olimpijskih igara u Albertvilleu (Francuska). (21.II.) Vijee sigurnosti OUN-a donijelo je Rezoluciju (743) o pokretanju mirovne operacije i slanju meunarodnih zatitnih snaga u Republiku Hrvatsku za razdoblje od 12 mjeseci (u sklopu tzv. Vanceova plana za Hrvatsku); snage UNPROFOR-a trebale su preuzeti 4 zatiene zone (UNPA) u RH - prostor 18 opina u kojima Srbi ine veinu ili pak znaajnu manjinu stanovnitva i gdje su meusobne napetosti dovele do oruanih sukoba u nedavnoj prolosti. Cilj ove operacije ispunjen je samo djelomino: JNA je napustila Hrvatsku, a teko oruje pobunjenih Srba stavljeno je u skladita pod zajednikim nadzorom UNPROFOR-a i Srba, no povratak prognanika, zatita preostalih Hrvata u UNPA, otvaranje komunikacija i povratak pod hrvatsku vlast tzv. ruiastih zona (podruja koja su 253

Srbi osvojili, a u kojima nisu ivjeli) nisu ispunjene. Od Hrvata koji su ostali u UNPA zonama, ak oko 7000 protjerano je, a vie stotina je ubijeno. UNPA su obuhvatile 12.554 km2 (22 % od ukupnog teritorija RH); na tom prostoru je 1991. ivjelo 536.370 stanovnika, od toga 258.298 (48,2 %) Srba, 205.075 (38,2 %) Hrvata i 72.997 (13,6 %) ostalih. Sektor Istok, sa sjeditem u Erdutu ("Istona Slavonija" /s Baranjom i zapadnim Srijemom/ - 2153 km2 i 188.184 stanovnika prema popisu iz 1991. - od toga 49,1 % Hrvata, 30,4 % Srba, 20,5 % ostalih) - 4 opine: Vukovar i Beli Manastir te dijelom Osijek i Vinkovci; Sektor Zapad, sa sjeditem u Daruvaru ("Zapadna Slavonija" - 2112 km2, i 99.452 stanovnika - od toga 43,3 % Hrvata, 35,4 % Srba, 21,3 % ostalih) - 5 opina: Pakrac, Daruvar, Grubino Polje te dijelom Novska (istoni dio) i Nova Gradika (zapadni dio); Sektor Sjever, sa sjeditem u Topuskom (Banovina i Kordun) - 6 opina: Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja, Glina, Vrginmost, Vojni i Slunj; Sektor Jug, sa sjeditem u Kninu (sjeverna Dalmacija i Lika) 5 opina: Knin, Benkovac, Obrovac, Graac, Korenica i D. Lapac. U sektorima Sjever i Jug (UNPA "Krajina"), na 8289 km2 1991. ivjelo je 248.734 stanovnika (od toga 66,7 % Srba, 28 % Hrvata i 5,3 % ostalih). (22.II.) Njemaki vicekancelar i ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, jedna od najzaslunijih osoba za meunarodno priznanje Hrvatske, doao je u slubeni posjet Hrvatskoj. (25.II.) Glavni tab bonjako-muslimanske Patriotske lige usvojio je Direktivu za obranu BiH. (27.II.) U Grazu su voeni tajni razgovori izmeu predstavnika hrvatske vlasti i Radovana Karadia i drugih predstavnika bosanskih Srba. (29.II.) Na referendum o neovisnosti BiH izalo je 63,7 % upisanih glasaa, uglavnom Muslimani i Hrvati, od ega se 99,4 % izjasnilo za stvaranje neovisne BiH. (2.III.) Srbi su u Sarajevu postavili barikade. (18.III.) Pod pokroviteljstvom Europske zajednice u Lisabonu je iznesen prijedlog o ureenju BiH (Cutillerov plan kantonizacije BiH 254

ili Lisabonski sporazum), prema kojemu su Muslimanima trebale pripasti 52 opine (44 % teritorija), Srbima 32 (44 % teritorija), a Hrvatima 20 opina (12 % teritorija). Hrvatima bi pripale opine Neum, apljina, itluk, Ljubuki, Grude, iroki Brijeg (Litica), Posuje, Prozor, Tomislavgrad, Livno, Kreevo, Kiseljak, Busovaa, Vitez, Travnik, Vare, Oraje, Bosanski amac, Odak i Bosanski Brod; premda je prema tom planu 59 % Hrvata trebalo ivjeti u "nehrvatskim kantonima", Hrvati u BiH potpisali su sporazum, no on nije proveden. (23.III.) Hrvatska je primljena u lanstvo KESS-a (danas OESS). (27.III.) U Sarajevu, u zgradi skuptine BiH, samozvana "Skuptina Srpskoga naroda u BiH" proglasila je "Ustav Srpske republike BiH". (IV.-V.) Nakon sukoba oko apljine (7.III.) te srpskoga napada na Neum (22.III.) i Bosanski Brod (25.III.), zapoela je otvorena srpska agresija na BiH (napadnute su gotovo sve opine ili gradovi u BiH u kojima su ivjeli Hrvati i Muslimani): srpske paravojne formacije masakrirale su Muslimane u Bijeljini (1.-3.IV.), Zvorniku (10.IV.), Foi, Prijedoru, Viegradu (13.IV.); uz pomo jugoslavenske vojske srpske postrojbe okupirale su istoni dio Mostara (3.IV.), Kupres (9.IV.), Stolac (10.IV.), Doboj (3.V.), Bosanski amac i Brko (4.7.V.), Bosanski Novi i Kalesiju (12.V.), Sanski Most (31.V.) te opkolile Sarajevo (5.IV.). Na podruju pod srpskom vlau otvoreni su logori za nesrpsko stanovnitvo (Omarska i Keraterm kod Prijedora, Brko, Bijeljina i brojni drugi). (3.IV.) Oslobodilaka akcija HV-a u Baranji nije uspjela; nakon poetnog uspjeha, hrvatski vojnici su, uz gubitke, vraeni na polazne poloaje. (6.IV.) Drave EZ-a priznale su BiH. (7.IV.) SAD je priznao Hrvatsku, Sloveniju i BiH; Hrvatska je priznala BiH. U ime Predsjednitva BiH A. Izetbegovi uputio je naelniku generaltaba Vojske Jugoslavije Blagoju Adiu najotriji protest zbog napada jugovojske na hrvatski narod, odnosno na iroki Brijeg, itluk i Meugorje - jedno od najveih katolikih svetita. (8.IV.) Predsjednitvo BiH proglasilo je neposrednu ratnu opasnost i osnovalo Glavni tab Teritorijalne Obrane BiH; odlukom "Predsjednitva HZ Herceg Bosne" u Grudama je osnovano Hrvatsko vijee obrane (HVO) kao jedini institucionalni oblik obrane Hrvata u Bosni i Hercegovini. HVO se uspostavlja kao vrhovno tijelo obrane hrvatskoga naroda u HZ HB (l.1.), sa zadatkom obrane suvereniteta prostora HZ HB i 255

zatite hrvatskoga naroda, kao i drugih naroda u ovoj zajednici, napadnutih od bilo kojega agresora (l. 2.). Uloga hrvatskih postrojbi u otporu srpskoj agresiji na poetku rata u BiH iznimno je velika. U BiH su (od 15.XII. 1991.) djelovale od HSPa ustrojene Hrvatske obrambene snage (HOS), u ijim se redovima borio i znatan broj Bonjaka-muslimana; HOS je rasputen nakon to su poetkom kolovoza 1992. u Kruevu kod Mostara pripadnici HVOa ubili zapovjednika HOS-a BiH general bojnika Blaa Kraljevia. (9.IV.) Predsjednitvo BiH donijelo je odluku o ujedinjenju svih oruanih snaga na teritoriju BiH u Oruane snage BiH (OS BiH); pod zapovjednitvo oruanih snaga trebala se staviti muslimanska Patriotska liga, Zelene beretke (kao stranaka milicija SDA), TO BiH, HVO, HOS i druge grupe otpora. (10.IV.) General Janko Bobetko, sudionik antifaistike borbe u Hrvatskoj u II. svjetskom ratu, postavljen je za zapovjednika Junoga bojita. (11.IV.) Murat abanovi zauzeo je viegradsku branu na Drini i zatraio da JNA zaustavi pokolj nesrpskoga stanovnitva u Podrinju. Psovkom koja odlazi izravno u eter radio-programa odgovara na lai generala jugovojske Kukanjca da se iz objekata JNA ne puca po civilima i rezignirano prijeti ruenjem brane i katastrofom: Il' nas (Muslimane) odnijela Drina, il nas poklali etnici, isto nam je! (21.IV.) Srpske postrojbe potpuno su opkolile Sarajevo. Sarajevo je u blokadi ostalo sve do 29.II. 1996. U tom razdoblju gotovo neprekidnog srpskog granatiranja poginulo je vie od 10.000, a ranjeno je oko 50.000 graana; svjetsku javnost osobito su potresle slike masovnog ubojstva Sarajlija koje su stajale u redu za kruh u Ulici V. Mikina (27.V. 1992.) i na trnici Markale (5.II. 1994.). (24.-28.IV.) Jake srpske postrojbe napale su pravcem Neum, Metkovi i Ploe, s ciljem konanog zauzimanja doline Neretve i presijecanja hrvatskog teritorija (odvajanje i osvajanje junog dijela Hrvatske); nakon estokih borbi koje su trajale gotovo 3 dana i 3 noi, hrvatski branitelji izdrali su nemogue, slomili nadmonijeg neprijatelja i prepolovili njegovu snagu. (27.IV.) Kina je priznala Hrvatsku i Sloveniju kao samostalne i suverene drave; do 31.XII. 1995. Hrvatsku su priznale 124 drave. U Beogradu je proglaena Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora). (28.IV.) Akcija HV-a za oslobaanje sela Podgradina u zadarskom zaleu nije uspjela. 256

(V.-VI.) estoke borbe u Bosanskoj Posavini; hrvatske postrojbe su u protuudaru oslobodile Modriu (do 20.V.) i velik dio Posavine te dole do Kotorskog i Rudanke nadomak Doboja (VI.). (2.V.) JNA je zarobila pa pustila predsjednika Predsjednitva BiH A. Izetbegovia. (4.V.) BiH je proglasila SRJ agresorom i zatraila meunarodnu intervenciju. (6.V.) U Grazu su se sastali predstavnik hrvatske nacionalne zajednice M. Boban i predstavnik srpske dravne zajednice R. Karadi; raspravljalo se o razgranienju Hrvata i Srba u BiH, da bi prestali razlozi za oruane sukobe Hrvata i Srba na cijelom teritoriju BiH. (15.V.) VS UN-a (Rezolucija 752) zahtijeva da se postrojbe JNA i elementi HV povuku iz BiH ili stave pod kontrolu vlasti u Sarajevu. (17.-23.V.) Akcijom Jaguar HV je oslobodila brdo Kri u zaleu Bibinja kod Zadra, s kojega su srpski teroristi ugroavali promet Jadranskom magistralom. (18.V. - 30.VI.) Vojnom akcijom Spaljena zemlja HV je na Junom bojitu zapoeo operaciju deblokade Dubrovnika. Deblokiran je Peljeac (20.V.) i osloboena je okolica Dubrovnika: epikue (21.V.), Slano (25.V.), i cijelo dubrovako primorje Mokoica, Brgat, Bosanka, Rijeka dubrovaka i upa dubrovaka (do 26.V.), ime je osigurana prometnica prema Dubrovniku. Istodobno, hrvatske postrojbe oslobodile su dio istone Hercegovine (do 20.V.) i selo Ravno (30.V.). (22.V.) Hrvatska je primljena u OUN, kao 178. lanica (primljene su i Slovenija i BiH); Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman govorio je na Opoj skuptini OUN-a. Hrvatski narod jedan je od najstarijih naroda sadanje Europe. On ima pisane dokumente kojima se ponosi i biljege o svojoj nacionalnoj i dravnoj samostalnosti, te o pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji od VII. stoljea pa nadalje u kamenu i na pergameni, u knjievnosti i umjetnosti, i to je najvanije, u svom duhovnom biu. Hrvatski narod moe biti ponosan na svoj udio u duhovnoj i materijalnoj kulturnoj batini ovjeanstva. Nije sluajno to je njezin mali dio prisutan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu Glavne skuptine UN napravljen je od mramora s hrvatskog otoka Braa. U mojoj se domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se ogledali tijekom mnogih stoljea svojim umjetnikim radom najvei hrvatski kipari kao to je Antun Augustini, ija se konjanika figura Spomenik mira nalazi u parku iza ove iste palae 257

UN. (govor F. Tumana na Opoj skuptini OUN-a, 22.V. 1992.) (30.V.) Rezolucijom (757) VS UN-a uvedene su otre sankcije (gospodarske, politike, znanstvene, sportske) protiv Srbije i Crne Gore; Hrvatska vojska nalazila se u BiH sukladno sporazumu s vlastima u Sarajevu. (do 30.V.) Jugoslavenska ratna mornarica napustila je posljednje okupirane hrvatske otoke Vis, Lastovo i Mljet. (3.VI.) Radna skupina bosanskih humanitarnih organizacija predala je meunarodnim institucijama detaljan popis 94 logora u BiH, na teritoriju pod srpskom vlau, u kojima je bilo zatoeno 105.348 osoba nesrpskoga podrijetla i 11 logora u Srbiji i Crnoj Gori s 22.710 zatvorenika. (6.-8.VI.) Vojnom akcijom agalj osloboen je zapadni dio Mostara i veliki dio Hercegovine. Hrvatske postrojbe (HV i HVO) protjerale su neprijatelja iz doline Neretve oko apljine i oslobodile visoravan Dubrave; zatim Stolac (12.VI.) i okolna sela te lijevu obalu rijeke Neretve i cijeli Mostar (do 21.VI.); pod zapovjednitvom HVO-a i u HOS-u, u borbama za osloboenje Mostara i na drugim bojitima borili su se i Bonjacimuslimani. (15.VI.) Ministar vanjskih poslova BiH Haris Silajdi u pismu predsjedavajuem VS UN-a izjavio je da se HVO bori za slobodu i nezavisnost BiH, kao dio obrambenih snaga BiH. (20.VI.) Predsjednitvo BiH proglasilo je ratno stanje, opu mobilizaciju i radnu obvezu; kao agresori imenovani su Srbija, Crna Gora, biva JNA i ekstremistiki dio SDS-a. (21.VI.) Munjevitom akcijom Hrvatska vojska oslobodila je Miljevaki plato (7 sela, oko 150 km2) u opini Drni (akcija Miljevci). Protuudar srpskih postrojbi Hrvatska vojska uspjeno je odbila (23.VI.), nakon ega je uslijedila odmazda srpskoga topnitva po dalmatinskim gradovima, ali i djelovanje hrvatskoga topnitva prema Kninu. VS UN-a osudilo je akciju i zatrailo povlaenje Hrvatske vojske na poetne poloaje (Rezolucija 762), to je Hrvatska odbila. (28.VI.) Francuski predsjednik F. Mitterand bio je u "posrednikoj misiji" u Sarajevu. Njegovim posredovanjem Srbi su napustili sarajevski aerodrom i izbjegli prijetnju mogue zrane intervencije Zapada ("zrani most" za Sarajevo otvoren je 2.VII.). (1.VII.) Srbi iz Gorskoga kotara (sela Drenica, Gomirje, Jasenka, 258

Moravice) potvrdili su lojalnost Hrvatskoj i obeali hrvatskoj policiji predati oruje, koje im je prije godinu dana podijelila JNA; na tom je podruju izbjegnut oruani sukob. (1.-13.VII.) HV je deblokirao Dubrovnik (akcija Tigar). HV je istjerao neprijatelja sa strateki iznimno znaajne Ivanjice i Uskoplja i ovladao kljunim dominantnim kotama iznad Dubrovnika (Osojnik, Golubov kamen, Debela glava) te potisnuo srpske postrojbe prema Trebinju; Dubrovnik je potpuno deblokiran sa zapadne strane (otvorena je komunikacija Ploe - Dubrovnik) i stvoreni su uvjeti za prikljuenje dalekovoda u Rijeci dubrovakoj u elektrosistem BiH, to je omoguilo rjeavanje akutne krize elektrine energije za Dalmaciju i njezine otoke. Neprijatelj je onemoguen da izravno i neposredno gaa ciljeve u Dubrovniku, a ostvareni su uvjeti za proboj prema Konavlima (preko planinskoga zalea Dubrovnika iznad upe dubrovake i Gornjih Konavala). (3.VII.) "HZ Herceg Bosna" objavila je da zbog rasapa dravne uprave uspostavlja privremenu izvrnu vlast na osloboenom i obranjenom podruju i naglaava da ni na koji nain ne dovodi u pitanje suverenitet i cjelovitost BiH te da je HVO sastavni dio jedinstvenih obrambenih snaga pod Predsjednitvom BiH. (4.VII.) Badinterova komisija potvrdila je da je raspad SFRJ dovren i da ta drava vie ne postoji. Teritorijalna obrana (TO) BiH preimenovana je u Armiju BiH. (7.VII.) U borbi protiv srpskoga agresora poginuo je Andrija Andabak, legendarni branitelj Nutra i vinkovake bojinice. A. Andabak, "maljutka" ija je borbena skupina unitila 32 neprijateljska oklopa (tenka, transportera), posmrtno je promaknut u in bojnika, a njegovim imenom nazvano je priznanje koje HV dodijeljuje za 3 ili vie unitenih neprijateljskih oklopnih vozila. (21.VII.) Predsjednici Tuman i Izetbegovi potpisali su u Zagrebu Sporazum o prijateljstvu i suradnji Hrvatske i BiH; dodatak tom sporazumu, kojim su predviene zajednike vojno-obrambene aktivnosti Hrvatske i BiH protiv srpskoga agresora (HVO kao dio oruanih snaga BiH), potpisan je (23.IX.) u New Yorku. (23.VII. - 13.VIII.) U vojnoj akciji Osloboena zemlja hrvatske postrojbe "oistile" su neprijateljske "depove" u zaleu Dubrovnika (od Zavale do Modroglavine) i uspostavile nove obrambene poloaje na planinskom vijencu iznad junoga ruba Popova polja. (25.VII. - 9.VIII.) Hrvatski sportai sudjelovali su na Olimpijskim igrama u Barceloni. 259

Hrvatska je osvojila srebrnu medalju u koarci (zlatnu je osvojio Dream team SAD-a) i dvije bronane medalje u tenisu (Goran Ivanievi pojedinano i s Goranom Prpiem u paru). (2.VIII.) Odrani su drugi viestranaki izbori za Sabor i predsjednika Republike Hrvatske. Na predsjednikim izborima u prvom krugu pobijedio je Franjo Tuman (56,69 % glasova), ispred Draena Budie (21,91 %); na izborima za Sabor RH najvie glasova dobio je HDZ (43,72 %), a zatim HSLS (17,33 %), HSP (6,91 %), HNS (6,55 %), SDP (oko 5 %) i HSS (oko 4 %). (7.VIII.) VS UN-a osnailo je mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj (Rezolucija 769); mirovne snage uz nadziranje UNPA preuzele su i nadzor meunarodnih granica RH. (12.VIII.) Takozvana Srpska Republika BiH promijenila je naziv u "Republiku Srpsku". (26.-27.VIII.) Na Londonskoj konferenciji zakljueno je da sve bive jugoslavenske republike moraju priznati BiH, da se granice ne mogu mijenjati silom, da se manjinama moraju jamiti prava te da svi prognanici imaju pravo na povratak. (3.IX.) U Genevi je poela Meunarodna konferencija o bivoj Jugoslaviji, kojoj su supredsjedali lord David Owen (EZ) i Cyrus Vance (UN). Sabor RH donio je Zakon o oprostu od krivinog progona poinitelja krivinih djela u ratu protiv Hrvatske (poevi od 17.VIII. 1990.). (15.IX.) Ustavni sud BiH donio je odluku o neustavnosti Hrvatske zajednice Herceg Bosne. (6.X.) Srpske postrojbe ule su u Bosanski Brod; najvei dio Bosanske Posavine naao se pod srpskom okupacijom. Presudnim dogaajem za tijek borbi u Bosanskoj Posavini (ali i ire), smatra se uspostava "srpskog koridora" (26.VI.), koji je povezivao Srbiju i okupirana podruja Hrvatske. Nakon toga srpske postrojbe (Vojska Jugoslavije i etnici) osvojile su Bosanski amac, Brko, Derventu, Modriu i Odak (4.-15.VII.), a poetkom listopada hrvatske postrojbe napustile su Bosanski Brod i okolicu (kod hrvatskih branitelja ostao je dojam da je izostao jai otpor hrvatskih postrojba u Bosanskoj Posavini); pod nadzorom Hrvata uz rijeku Savu ostao je samo mostobran oko Oraja. Iz osvojenih naselja u BiH (Prijedor, Bosanski Novi, Sanski Most, Klju, Kotor Varo, Banja Luka, Brko, Bijeljina, Bosanski amac i drugih gradova i sela) Srbi su protjerali gotovo sve Hrvate i Muslimane. 260

(9.X.) Zbog uestaloga djelovanja srpskoga zrakoplovstva na civilne ciljeve, Vijee sigurnosti donijelo je rezoluciju o zoni zabrane letenja iznad BiH, koju je NATO poeo provoditi od 12.IV. 1993. (12.X.) Kod sela Gorice u Bosanskoj Posavini, branitelji Brkog uspjeli su nakratko presjei "srpski koridor".< Za trajnije presijecanje "koridora" bila je potrebna vea, zajednika akcija hrvatskih postrojba i Armije BiH do koje nije dolo; ipak u Bosanskoj Posavini nisu zabiljeeni krvavi hrvatsko-muslimanski sukobi. HVO je drao podruje hrvatske opine Ravne-Brko s legendarnim selom Boderite, koje su zbog pokuaja proirenja "koridora" srpske postrojbe neprestano i estoko napadale. (19./20.X.) Okupatorska Vojska Jugoslavije napustila je Cavtat i Konavle. Tome je prethodio sporazum na britanskoj fregati Avenger (24.IX.), koji su potpisali general VJ Pavle Strugar, general David Chranston (za Europsku misiju) i general HV Janko Bobetko, te dogovor Tuman - osi u Genevi (30.IX.). (20./21.X.) Hrvatska vojska izvrila je desant na Cavtat i sprijeila da srpske postrojbe iz Hercegovine preuzmu okolne dominantne poloaje, koje je napustila Vojska Jugoslavije. (22.-26.X.) Hrvatska vojska izbila je na granicu Hrvatske prema Crnoj Gori i Hercegovini, ime je najjuniji dio Hrvatske osloboen (akcija Oslobaanje Konavala). Status hrvatske Prevlake, na koju su doli promatrai UN-a, nije rijeen; hrvatska strana problem razgranienja s Crnom Gorom (odnosno SRJ) smatra sigurnosnim, a ne teritorijalnim pitanjem. (22.-27.X.) Uspjeno izvedenom vojnom akcijom Vlatica hrvatske postrojbe uspostavile su nove obrambene crte u zaleu Dubrovnika. Jedinice Junog bojita izvrile su zadatak dobiven 10.IV. 1992. (prijavak generala J. Bobetka hrvatskom predsjedniku F. Tumanu, 29.X. na smotri hrvatskih postrojbi koje su izvojevale pobjedu na Junom bojitu) S obzirom na to da su hrvatski vojnici drali dominantne kote prema Trebinju (5 km zrane linije od Trebinja), ulazak hrvatskih postrojbi u taj grad ovisio je samo o politikoj odluci. Od 27.IV.'92., zakljuno sa 26.X.'92., koliko je HV bila u napadajnim akcijama na Junom bojitu, osloboeno je 1210 km2 kopnene povrine Hrvatske (i 1080 km2 morske). (24.X.) Na sjednici u Posuju prihvaena je odluka o udruivanju "HZ Bosanska Posavina" u jedinstvenu "Hrvatsku zajednicu Herceg 261

Bosna". (29.-30.X.) Srpske postrojbe osvojile su Jajce. Predstavnici HVO-a optuili su muslimanske ekstremiste za spreavanje dolaska pojaanja gradu, a muslimanski predstavnici optuili su HVO za ubojstva i protjerivanje Muslimana iz Prozora (25.X.). Ve u kolovozu 1992. zabiljeen je sukob izmeu Armije BiH i HVO-a u sarajevskim naseljima Otes i Stup (naseljen uglavnom Hrvatima), a u listopadu su poeli incidenti i sukobi u Travniku, Vitezu, Novom Travniku, Gornjem Vakufu (Uskoplju), Prozoru; hrvatsko-muslimanski sukobi olakali su Srbima osvajanje BiH. Tijekom listopada u sklopu 3. korpusa Armije BiH u Zenici je osnovana 7. muslimanska brigada u koju su uli "borci za vjeru" (mudahedini), meu kojima je bio velik broj muslimanskih dragovoljaca i fanatika iz stranih zemalja. (31.X.) Srbi su u Prijedoru donijeli Deklaraciju o suradnji i tenjama za ujedinjenje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Pod svojim nadzorom srpske oruane snage drale su otprilike 70 % teritorija BiH. Najvei dio izbjeglica i prognanika iz BiH prihvatila je Republika Hrvatska - vie od 400.000 osoba, pa je u RH tada bilo ukupno oko 700.000 izbjeglih i prognanih osoba. (1.XI.) U Zagrebu je odran sastanak Tuman - Izetbegovi o provedbi Sporazuma o suradnji i prijateljstvu RH i BiH te o prekidu sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH. (2.XI.) Hrvatska je darovala Tuzli i njezinim braniteljima veliku ratnu bolnicu (tada najveu u BiH). (20.XI.) General Janko Bobetko imenovan je za naelnika Glavnoga stoera HV-a (na toj dunosti ostao je do 15.VII. '95.). (7.XII.) Postrojbe HVO-a i Armije BiH nanijele su teke gubitke srpskim postrojbama kod Teslia. (20.XII.) Navodei kao izgovor ratno stanje SDA je odbila zamjenu A. Izetbegovia na mjestu predsjednika Predsjednitva BiH; prema Ustavu BiH predsjednik je u narednom razdoblju trebao biti Hrvat, no Izetbegovi je ostao predsjednik do kraja rata. (29.XII.) Sabor je izglasao Zakon o podrujima upanija, gradova i opina; Hrvatska je podijeljena na 20 upanija i Grad Zagreb, koji ima status upanije te 69 gradova, 418 opina i 2 kotara. Krajem 1992. general A. Tus predlagao je (uz sporazum s bonjakomuslimanskim vodstvom) pokretanje vojne operacije protiv srpskih postrojbi u Bosanskoj Posavini i zapadnoj Bosni, ali takav plan nije odobren. 262

1993.
(2.-4.I.) U Genevi je Vance-Owenovim mirovnim planom predloena unutarnja podjela Bosne na 9 provincija (kantona) uz posebno podruje Sarajeva (kao deseta provincija), koje ne bi bile meunarodni pravni subjekti. Sredita hrvatskih provincija (posavska, mostarska, i travnikolivanjska) predviena su u Odaku, Mostaru i Travniku, a u njima bi ivjelo 513.433 (68,27 %) Hrvata iz BiH. Hrvatske provincije obuhvatile bi 25,4 % teritorija BiH; 3 srpske provincije obuhvatile bi 42,3 %, 3 muslimanske provincije 28,8 %, a sarajevsko podruje obuhvatilo bi 3,5 % teritorija BiH. Plan su potpisali predstavnici hrvatske i muslimanske strane (u New Yorku 25.II., u Genevi, 25.III.), a Srbi su ga odbili bez posljedica (3.IV.). Sudbina plana zapeaena je nepostojanjem mehanizama (i politike volje), koji bi natjerali Srbe da vrate 20 % okupiranoga teritorija BiH te izbijanjem sukoba izmeu Bonjaka-muslimana i Hrvata; postoji miljenje da je rasplamsavanje hrvatsko-muslimanskoga sukoba bilo isprovocirano upravo ovim planom. Posavska provincija (2103 km2) obuhvatila bi opine Bosanski Brod, Odak, Bosanski amac, Oraje, Derventa, Modria i Gradaac; travniko-livanjska (5735 km2) opine Jajce, Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovaa, Fojnica, Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Kupres, Livno i Tomislavgrad; a mostarska (6135 km2) opine Prozor, Konjic, Jablanica, Mostar, Posuje, Grude, Ljubuki, iroki Brijeg, itluk, Stolac i Neum. (15.I.) Ministar obrane BiH, politiar iz HDZ-a Boo Raji, naredio je svim postrojbama Armije BiH u predvienim hrvatskim provincijama da se podrede zapovjednitvu HVO-a, a svim postrojbama HVO-a u muslimanskim provincijama da priznaju zapovjednitvo Armije BiH; muslimanska strana to nije prihvatila. (22.I.) Zapoela je napadajna operacija HV-a Gusar (Maslenica). Cilj HV-a bio je odbaciti neprijatelja od ceste Karlobag - Maslenica Zadar i osigurati Masleniko drilo radi gradnje mosta te odbaciti neprijatelja od Zadra, osloboditi zadarsko zalee i Zrakoplovnu bazu Zemunik; hrvatske postrojbe su za 72 sata oslobodile, a zatim u tekim borbama i zadrale Masleniko drilo i zalee Zadra te vanu strateku toku na Velebitu (Tulove grede). VS UN-a (Rezolucija 802) zatrailo je povlaenje HV-a na poloaje od prije poetka akcije. 263

Osobito estoke borbe voene su poetkom veljae za selo Kai, no hrvatski branitelji su rijetko vienom portvovnou, usprkos znatnim rtvama, uspjeli odbiti odlune protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Postavljanjem pontonskoga mosta, Dalmacija je smjerom Zadar - Maslenica - Karlobag opet cestovno povezana s ostalom Hrvatskom (do tada je cestovna komunikacija ovisila o trajektu otok Pag - kopno). (27./28.I.) Hrvatska vojska oslobodila je neka sela u okolici Sinja (Satri i Potravlje) te HE Perua (akcija Perua). Srpske postrojbe odbaene su 7 km prema Kninu. Prilikom povlaenja, etnici su s 30 tona eksploziva minirali branu hidrocentrale, elei izazvati golemu ekoloku i ljudsku katastrofu (velike ljudske rtve u donjem toku rijeke Cetine); ruenje brane HE Perua sprijeio je engleski asnik Mark Nicholas Gray, koji je podigao preljevni kanal i smanjio razinu vode u jezeru. U akcijama od 22. do 28. sijenja hrvatske postrojbe oslobodile su oko 850 km2 i oko 100 naselja. (18.II.) Na pregovorima u Daruvaru izmeu hrvatskih vlasti i lokalnih srpskih elnika iz zapadne Slavonije (bez znanja vodstva tzv. Krajine) regulirana su neka ivotna pitanja (Daruvarski sporazum); daljnji napredak pregovora onemoguila je vlast tzv. Krajine iz Knina, uhitivi inicijatore dogovora sa srpske strane. (22.III.) Konstituiran je upanijski dom Sabora RH, koji tako postaje dvodoman. (III.-IV.) Bonjaci-muslimani optuili su HVO u Hercegovini da (usprkos tomu to je dobio svoj dio) zadrava kamione s orujem za Armiju BiH, koja je bila pod estokim napadima srpskih postrojbi. (6.IV.) Hrvatske vlasti i srpski pobunjenici potpisali su u Genevi sporazum o provoenju Rezolucije 802 VS UN-a, prema kojem se HV mora povui na poloaje prije akcije Maslenica, a srpske postrojbe ne smiju ui u taj prostor, nad kojim e kontrolu preuzeti snage UN-a. (IV.-V.) Susreti Izetbegovia i Bobana u Zagrebu (18.IV.) te hrvatskomuslimanskoga koordinacijskoga tijela u Meugorju (18.V.), nisu doveli do prekida hrvatsko-muslimanskih sukoba. U sijenju 1993. nastavljeni su sukobi izmeu Armije BiH i HVO-a u Gornjem Vakufu (Uskoplju), Busovai, Kiseljaku, Prozoru, Zenici; u oujku u Konjicu, Jablanici; u travnju u Mostaru, sredinjoj Bosni. (19.-24.IV.) U Dubrovniku i Hvaru odran je 59. svjetski kongres PEN-a. (3.V.) Utemeljen je Dravni odbor za normalizaciju hrvatsko-srpskih 264

odnosa; za predsjednika odbora izabran je Josip Manoli. (4.V.) Granatirani su Zadar, Biograd i ibenik; hrvatska delegacija u Genevi prekinula je razgovore s posrednicima EZ-a i UN-a o provoenju Rezolucije 802. (8.V.) Na sarajevskom aerodromu potpisan je srpsko-muslimanski sporazum o prekidu meusobnih sukoba u BiH. (19.V.) U Zagrebu su se sastali kardinal F. Kuhari i A. Izetbegovi. (22.V.) U Washingtonu su ministri vanjskih poslova SAD, Velike Britanije, Rusije, Francuske i panjolske predloili novi plan za BiH u 13 toaka. (25.V.) Rezolucijom (827) VS UN-a osnovan je Meunarodni sud za ratne zloine na podruju bive SFRJ, sa sjeditem u Haagu. (4.VI.) Vijee sigurnosti UN-a prihvatilo je Rezoluciju o "zatienim zonama" u BiH: mandat UNPROFOR-a proiren je na Sarajevo, Tuzlu, epu, Srebrenicu, Gorade i Biha. (7.VI.) U prometnoj nesrei u Njemakoj poginuo je kapetan i voa hrvatske koarkake reprezentacije Draen Petrovi, jedan od najboljih koarkaa u povijesti europske koarke; svojim istupima pridonio je afirmaciji Hrvatske i njezinoj borbi za osamostaljenje. O njegovoj igrakoj genijalnosti i ljudskoj veliini svjedoi spomenik podignut (1995.) u sjeditu Meunarodnog olimpijskog odbora u Lausannei i primanje u koarkaku Kuu slavnih u SAD-u (2002.). (7.-10.VI.) Armija BiH ovladala je Travnikom, koji je prema VanceOwenovom planu trebao biti sredite hrvatske provincije; borci HVOa s toga podruja predali su se Srbima. (25.VI.) Hrvatska je odbila produiti mandat "plavim kacigama" na svom podruju pod istim (neuinkovitim) uvjetima. (26.VII.) Armija BiH porazila je HVO i ovladala Bugojnom; Hrvati su protjerani iz grada. (30.VII.) U Genevi je postignut dogovor izmeu Tumana, Miloevia, Bobana i Karadia o "Savezu Republika BiH" (konfederalna drava triju naroda); takav prijedlog ve ranije je (16.VI.) odbio Izetbegovi. (20.VIII.) Predstavljen je tzv. Owen-Stoltenbergov mirovni plan za BiH, koji se udaljio od prvotnih naela (cjelovitost, nepriznavanje etnikoga ienja i vojnih osvajanja). Po etnikom principu predviena je labava trolana Unija Republika BiH (3 autonomne etnike republike), kojom bi Srbi zadrali najvei dio okupiranoga teritorija (49,1 %); Muslimanima bi pripalo 33,3 %, a 265

Hrvatima 17,6 % teritorija; plan nije prihvaen. (21.-22.VIII.) Glavni tab Armije BiH predoio je svoj plan vojne akcije Neretva '93., s ciljem prodora dolinom Neretve i unitenja HVO-a u Hercegovini. (28.VIII.) U Grudama je donesena odluka o uspostavi "Hrvatske Republike Herceg Bosne" (HR HB); za predsjednika je izabran Mate Boban (do ostavke 8.II. 1994.). (7.IX.) Sabor RH izglasao je amandman u kojem se naglaava da se interesi Hrvata u BiH ne ostvaruju iskljuivo u "HR Herceg Bosni", nego i u ostalim dijelovima BiH; prema popisu iz 1991. od ukupnoga broja Hrvata u BiH (755.895), vie od 2/3 ivjelo je izvan zapadne Hercegovine. (9.IX.) Vojnom akcijom HV je oslobodio tzv. Medaki dep, jugoistono od Gospia (Divoselo, itluk, Poitelj). Srbi su raketirali Karlovac, Luko (predgrae Zagreba), Samobor, Jastrebarsko, Ivani Grad, Kutinu, Popovau, Gospi i druge hrvatske gradove, u kojima su stradale brojne civilne rtve i poinjena velika materijalna teta. Dio meunarodne javnosti i politiara optuio je HV za provoenje taktike "spaljena zemlja" i civilne rtve u akciji Medaki dep, a VS UN-a zatrailo je (14.IX.) od HV-a povlaenje na poloaje uspostavljene prije spomenute akcije. (12.-14.IX.) HV je oslobodio dio teritorija kod Petrinje. (14.IX.) Predsjednici Tuman i Izetbegovi potpisali su u Genevi sporazum o prekidu neprijateljstava, putanju na slobodu svih zatoenika i slobodnom prolazu humanitarnih konvoja. (16.IX.) U Genevi je potpisan sporazum Izetbegovi - Krajinik (predstavnik bosanskih Srba), kojim je dogovoreno stvaranje unije BiH kao drave triju naroda. Prema sadraju zajednike deklaracije, u roku od 2 godine svaki narod imao bi pravo na referendum o ostanku ili odcjepljenju, a u sluaju raspada unije Muslimanima (kao veinskom narodu) pripala bi sva prava unije, ukljuujui i lanstvo u UN-u. Svjedoci (potpisnici) deklaracije bili su meunarodni predstavnici Owen i Stoltenberg. (20.IX.) Na britanskom nosau zrakoplova Invincible meunarodni posrednici predstavili su mirovni plan za BiH. Prema planu Srbima bi pripalo 53 %, Bonjacima 30 %, a Hrvatima 17 % teritorija BiH; skuptina BiH odbila je taj prijedlog (29.IX.), a HDZ je ve prije izjavio da e ga prihvatiti, ako ga prihvate druge dvije strane. Izetbegovi je tom prilikom zatraio izlaz na more (na podruju Neuma) za muslimansku jedinicu u BiH. 266

(27.IX.) U Velikoj Kladui proglaena je "Autonomna pokrajina Zapadna Bosna"; poetak sukoba meu Muslimanima u zapadnoj Bosni (Armija BiH drala je Biha i Cazin). Predsjednik "AP Zapadna Bosna" bio je Fikret Abdi, lan prvog Predsjednitva BiH, koji je na prvim predsjednikim izborima u BiH (1990.) dobio najvie glasova meu predsjednikim kandidatima. (5.X.) VS UN-a (Rezolucija 871) izriito je potvrdilo da su UNPA zone integralni dio Republike Hrvatske. (3.-4.XI.) Armija BiH porazila je HVO i ovladala Vareom te (do 15.XI.) Fojnicom, iz kojih je protjerala Hrvate. (18.XI.) Na privremenom "Saboru bosanskoposavskih Hrvata" u Slavonskom Brodu donijeta je odluka o uspostavljanju "Pokrajine Bosanska Posavina": gradovi Bosanski Brod, Bosanski amac, Derventa, Modria, Odak, Oraje te dijelovi branske, dobojske i gradake opine; odluka nije imala vee znaenje za politika i vojna dogaanja na tom prostoru. (10.-22.XII.) Humanitarnim konvojem Bijeli put za improviziranu bolnicu u Novoj Bili, Hrvatska je dostavila pomo Hrvatima iz Lavanske doline, koji su bili u okruenju Armije BiH. Na povratku, muslimanske postrojbe kod Gornjega Vakufa napale su i opljakale konvoj te ubile vozaa kamiona Antu Vlaia; pljaku humanitarnih konvoja prakticirale su sve zaraene strane u BiH. (21.XII.) Predsjednici Tuman i Miloevi predloili su u Genevi razgranienje BiH: Muslimanima 33,3 %, Hrvatima 17,5 %, a Srbima 49,2 %; muslimanska delegacija odbila je taj prijedlog. U Zagrebu je objavljena knjiga Olge Carevi Moj srpski rod - moj hrvatski dom; autorica se zalae za suivot Hrvata i Srba, za mir i demokraciju, a osuuje zloine i velikosrpsku politiku

1994.
(19.I.) Delegacije Republike Hrvatske i SRJ potpisale su u Genevi Deklaraciju o normalizaciji odnosa; predvieno je otvaranje ureda u Beogradu i Zagrebu. (24.I.) U proteklih godinu dana (od 24.I. 1993.) SR Jugoslavija imala je stopu inflacije od oko 62 % dnevno. (31.I.) VS UN-a zatrailo je povlaenje HV-a iz BiH. 267

(6.II.) U Sarajevu je odran "Sabor Hrvata BiH". Nazono je bilo vie od 400 osoba, uglavnom onih koji su bili protiv politike HDZ-a u Bosni; u donesenoj Deklaraciji naglaeno je da je BiH domovina Hrvata, koji ele sudjelovati u organima vlasti i decentralizaciji drave. (9.II.) U Sarajevu je potpisan sporazum izmeu Srba i Bonjakamuslimana o prekidu bojnih djelovanja i povlaenju srpskoga topnitva 20 km od grada (stavljanje pod nadzor UN-a). (17.II.) Na Velebitu (kod Tulovih greda) poginuo je Damir Tomljanovi Gavran, legendarni zapovjednik 2. pjeake bojne 1. gbr. (popularnih Tigrova). Njegovim imenom nazvano je Sredite za obuku gardijskog desantnog pjeatva, otvoreno (26.VII. 1994.) u epurinama kod Zadra. (23.II.) Generali Ante Roso (HVO) i Rasim Deli (Armija BiH) potpisali su u Sarajevu dogovor o prekidu meusobnih sukoba. (18.III.) U Washingtonu, u nazonosti amerikog predsjednika Billa Clintona, predstavnici hrvatskoga i muslimanskoga naroda u BiH, Kreimir Zubak i Haris Silajdi, potpisali su sporazum o uspostavi hrvatsko-bonjake federacije (Federacija BiH), a predsjednici Tuman i Izetbegovi o uspostavi konfederacije izmeu Federacije BiH i Republike Hrvatske, ime su stvoreni uvjeti za prekid traginog sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH. Meu najeim i najkrvavijim bili su hrvatsko-muslimanski sukobi u sredinjoj Bosni (epe, Busovaa, Vitez, Travnik), iz koje su nadmonije snage Armije BiH pokuale protjerati Hrvate, te sukobi u Mostaru, u kojima su pripadnici HVO-a estoko granatirali istoni dio Mostara, pri emu je sruen (9.XI. 1993.) simbol grada - Stari most na rijeci Neretvi (rezultati znanstvene ekspertize prezentirane u veljai 2006. pokazuju da je most sruen eksplozivom postavljenim u istone temelje mosta, na lijevoj obali Neretve, koja je bila pod kontrolom Armije BiH). Za napade je VS UN-a uglavnom optuivalo hrvatsku stranu (primjerice 10.V. i 19.VII. 1993.), zbog ega je razmatrano i uvoenje sankcija protiv Hrvatske (13.VII. 1993.). Tijekom hrvatsko-muslimanskoga sukoba Hrvati su uglavnom protjerani s podruja pod nadzorom Armije BiH (iz Konjica, Jablanice, Travnika, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Varea te brojnih sela u opinama Zenica, Kakanj, Travnik, Novi Travnik, Visoko, Busovaa, Konjic, Kiseljak, Kreevo i Fojnica), a Muslimani su uglavnom protjerani s podruja pod nadzorom HVO-a (Stolac, Prozor, Kiseljak, zapadni Mostar). Na obje zaraene strane postojali su sabirni 268

logori, u kojima su zatvarani i civili; primjerice, za Muslimane logori Helidrom u Mostaru, Dretelj kod apljine, Gabela, Ljubuki, a za Hrvate logori na stadionu NK Iskre u Bugojnu, u muzeju u Jablanici, glazbenoj koli u Zenici. Poinjeni su i ratni zloini: pripadnici Armije BiH nad Hrvatima u selima Gusti Grab i okolici Zenice (potkraj sijenja 1993.), Orlite (23.III.), Buak (14.IV.) i Trusina kod Konjica (16.IV.), uanj kod Zenice (5.VI.), Maljine kod Travnika (8.VI.), Drenovnik kod Kaknja (13.VI.), Busovake staje (16.VI.), "Sjevernom logoru" u Mostaru (5.VII.), Doljanima kod Jablanice (28.VII.), Bugojnu, Kiseljaku kod epa (16.VIII.), Brdo-Zabilje kod Viteza (5.IX.), Grabovici (9.IX.), Uzdolu kod Prozora (14.IX.), Bobaima kod Viteza (18.IX.), Krianevu Selu kod Viteza (22.XII. 1993.), kod Buhinih Kua (9.I. 1994.) i drugi zloini; do prosinca 1997. prikupljeni su podaci o 996 ubijenih hrvatskih civila (od toga 120 djece) i 506 vojnika HVO, koji su bili rtve zloina Armije BiH. Pripadnici HVO-a najtee zloine nad Muslimanima poinili su u selima Ahmii, gdje je ubijeno 117 Muslimana (16.IV. 1993.), i Stupni Dol (23.X. 1993.). Istodobno dok su trajali hrvatsko-muslimanski sukobi u BiH, u Hrvatskoj je utoite naao velik broj muslimanskih izbjeglica iz BiH; poetkom 1994. u Republici Hrvatskoj bilo je vie od 280.000 izbjeglica (Hrvata i Muslimana) iz BiH. Oruani sukobi izmeu HVO-a i Armije BiH, koji su uz povremena primirja trajali od listopada 1992. do oujka 1994., nazivaju se "rat u ratu"; Hrvati su taj rat doivjeli kao pokuaj Bonjaka-muslimana da od Hrvata, kao manje brojnoga naroda u BiH, uzmu ono to su izgubili od Srba te kao izdaju naroda koji su "obranili" i zbrinuli (velik broj muslimanskih izbjeglica primila je Republika Hrvatska), a Bonjaci-muslimani su taj rat doivjeli kao izdaju ratnoga saveznika i pokuaj ostvarenja "velikohrvatske" ideje te prikljuenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj. (29.III.) Predstavnici hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba potpisali su u ruskoj ambasadi u Zagrebu sporazum o trajnom primirju (prekid bojnih djelovanja i razdvajanje izmeu HV-a i naoruanih pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj), uspostavi gospodarskih odnosa i politikom rjeenju (Zagrebaki sporazum). Srbi su zapoeli napadati podruje gradova Gorada i Srebrenice, koje je bilo pod zatitom UNa. (10.IV.) Zrakoplovstvo NATO-a djelovalo je po srpskim poloajima oko Gorada, jer su Srbi odbili povui topnitvo; rezultat toga je 269

povlaenje srpskoga topnitva na 20 km od grada. (11.IV.) U Beu su voeni hrvatsko-bonjaki pregovori (Beki sporazum); sporazum je potpisan (14.V.) u amerikoj misiji u Genevi. (30.IV.) Od nezadovoljnih lanova HDZ-a (predvoeni S. Mesiem i J. Manoliem) u Zagrebu je osnovana nova politika stranka Hrvatski nezavisni demokrati (HND); za predsjednika stranke izabran je Stjepan Mesi. (30.V.) U opticaj je putena nova hrvatska valuta - kuna (lipa, kao stoti dio kune). (14.VI.) Predsjednik RH Franjo Tuman posjetio je Sarajevo. (5.VII.) Premda je Washingtonskim sporazumom Federaciji BiH trebalo pripasti 60 % teritorija BiH, tzv. Kontaktna skupina za BiH (Velika Britanija, Francuska, Njemaka, SAD i Rusija) predloila je podjelu njezina teritorija u omjeru 51 % : 49 % u korist Federacije BiH, nasuprot srpskoj jedinici (koja bi trebala prepustiti 20 % teritorija); Skuptina R/F BiH usvojila je plan (18.VII.), a skuptina tzv. Republike Srpske ga je odbila (28.VIII.). (3.VIII.) Srbijanska vlada je Palama (sjedite tzv. Republike Srpske) uputila "ultimatum" da prihvate mirovni plan Kontaktne skupine. Nakon to su bosanski Srbi odbili mirovni plan, jugoslavenska vlada (4.III.) "prekinula je politike i ekonomske odnose" s tzv. Republikom Srpskom i uvela "blokadu granice". (do 21.VIII.) Nakon akcije Tigar i pobjede nad postrojbama Narodne odbrane (pristae Fikreta Abdia), 5. korpus Armije BiH uao je u Veliku Kladuu. Vie od 30.000 izbjeglica (Muslimana) pobjeglo je pred Armijom BiH iz zapadne Bosne prema Hrvatskoj, pa je na cesti prema Karlovcu dolo do nove, dramatine i viednevne izbjeglike krize. (10.-11.IX.) Papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.) doao je u Zagreb u posjet Crkvi u Hrvata i Republici Hrvatskoj; papu su uz ogromno mnotvo naroda doekali kardinal i nadbiskup zagrebaki Franjo Kuhari te predsjednik RH Franjo Tuman. (17.IX.) Glavni tajnik UN-a Boutros Boutros Ghali u izvjeu Vijeu sigurnosti potvrdio je da ostvarenje Vanceova plana i svih rezolucija (osim odluke o prekidu oruanih sukoba) nije provedeno zbog otpora pobunjenih Srba u UNPA podrujima. (23.IX.) Sabor RH zauzeo je odluno stajalite da e otkazati mandat Mirovnih snaga u Republici Hrvatskoj, ako one ne omogue povratak okupiranih hrvatskih podruja. 270

(30.IX) Rezolucija (347) Vijea sigurnosti UN-a, koja je obuhvatila i potvrdila dotadanje rezolucije, naglasila je da su sve drave na podruju bive Jugoslavije suverene i teritorijalno cjelovite; mandat UNPROFOR-a produen je do 31.III. 1995., uz uvjet da glavni tajnik UN-a najkasnije do 20.I. 1995. mora podnijeti izvjee o ostvarenom napretku, pod ime se podrazumijevao poetak povratka prognanika. (21.X.) etvrti specijalni politiki odbor Ope skuptine UN-a u New Yorku prihvatio je (111 glasova za, 20 uzdranih) Rezoluciju o stanju na okupiranim podrujima Hrvatske. Spomenuta Rezolucija, koju je Opa skuptina UN-a prihvatila 10.XII. 1994. (42 glasa za, 18 uzdranih i niti jedan protiv), potvrdila je teritorijalnu cjelovitost i suverenost Republike Hrvatske. I ostale rezolucije UN-a potvruju da su podruja pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj, koja se u dokumentima UN-a uglavnom nazivaju "UNPA", okupirana, a integralni su dio Republike Hrvatske. (26.X.) Armija BiH pokrenula je opsenu vojnu akciju u zapadnoj Bosni. (31.X. - 3.XI.) Hrvatske postrojbe oslobodile su Kupres (akcija Cincar); akcija je bila koordinirana s vojnim djelovanjem Armije BiH. Oslobaanje Kupresa imalo je izniman strateki i psiholoki znaaj, a bilo je preduvjet za napredovanje prema Glamou i Bosanskom Grahovu. (29.XI.) Ministri obrane Hrvatske (G. uak) i SAD (William Perry) potpisali su u Pentagonu Memorandum o obrambenoj i vojnoj suradnji. (29.XI. - 24.XII.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) ovladale su veim dijelom Livanjskoga polja (napadajna akcija Zima '94.). Cilj akcije bio je oslabiti srpsku ofenzivu na Biha i osigurati povoljan strateki prostor za oslobaanje okupiranih dijelova Hrvatske i BiH; osloboeno je podruje irine 10 km, a dubine 20 km - ukupno 200 km2. Meutim, neprijatelj je s istaknutih uzvienja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogao nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bonim udarima ugroziti osloboeno. (XII.) Pojaani su srpski napadi na podruje zapadne Bosne i Bihaa, koji je branio 5. korpus Armije BiH i 101. pukovnija HVO-a. Iz okupiranih hrvatskih sela kod Bihaa (Veliki i Mali Skoaj, Meudraje, Zavala, Golubi, Dobrenica, egar, Vedro Polje) srpski ekstremisti prognali su (8.XII.) vie od 5000 osoba; hrvatska naselja Kralje i Vrkai nisu okupirana. (17.XII.) Pobunjeni Srbi iz Hrvatske i pristae F. Abdia potisnuli su 271

5. korpus Armije BiH i uli u Veliku Kladuu. (19.XII.) Sporazumom o normalizaciji ekonomskih odnosa, izmeu pobunjenih Srba i hrvatskih vlasti, otvorena je za promet autocesta Zagreb - Lipovac, preko okupiranih Okuana (UNPA sektor Zapad).

1995.

Poetkom godine predloen je Plan Z-4 (SAD, Rusija, Njemaka, V. Britanija) o politikom rjeenju krize u Hrvatskoj. Plan je naglasio suverenitet i integritet Hrvatske, ali je predvidio iznimno iroku autonomiju Srba u UNPA podrujima Sjever i Jug (vlastito zakonodavstvo i vlada, posebna policija, novac, grbovi, zastave i obiljeja te sudski sustav, pravo ubiranja poreza itd.); hrvatska strana imala je ozbiljnih primjedbi na Plan, a Srbi u Kninu nisu ga eljeli ni razmotriti. Pod srpskom okupacijom nalazilo se oko 20 % kopnenoga teritorija Republike Hrvatske. (14.II.) Snage bihakoga HVO-a oslobodile su hrvatska sela Vujak, Zavalje, Mali i Veliki Skoaj, Meudraje i Dobranicu. (9.III.) Muslimanske vlasti uhitile su zapovjednika HVO Biha generala Vladu antia, kojem se zatim gubi svaki trag. (14.-18.III.) Hrvatska vojska je na planinama Dinari i Staretini napravila manje taktike pomake. (20.-28.III.) U borbi protiv srpskih postrojbi, Armija BiH oslobodila je strateki vanu planinu Vlai. (1.IV.) Odlukom VS UN-a (Rezolucija 981) UNPROFOR u Hrvatskoj postao je UNCRO i preuzeo obvezu nadzora meunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Do poetka travnja 1995., prema izvjeu Komisije eksperata UN-a Vijeu sigurnosti UN-a, u bivoj SFRJ ubijeno je 200.000 ljudi, a postojalo je 800 koncentracijskih logora u kojima je bilo 500.000 zatoenika (od toga je 50.000 mueno, a 20.000 ena i djevojica je silovano); najvei broj zloina poinili su srpski ekstremisti i njihove postrojbe. Prema izvjeu iz travnja 1994. na prostoru bive Jugoslavije bilo je 715 zatoenikih objekata (logora): najvie logora bilo je pod nadzorom bosanskih Srba i Jugoslavije (237), zatim pod nadzorom vlade u Sarajevu i Armije BiH (89), te pod nadzorom Hrvata 272

bosanskih Hrvata, HVO-a i HV-a (77), dok su 4 logora bila pod nadzorom bosanske vlade i bosanskih Hrvata; za 308 logora nije sa sigurnou utvreno pod ijim su bili nadzorom. (7.IV.) Na planini Dinari iznad Knina hrvatske postrojbe oslobodile su podruje irine 15, a dubine 5 km (napadajni boj Skok 1). HV je stavio pod paljbeni nadzor neprijateljska uporita na podruju Unita i Cetine; pokuaji neprijatelja, koji je djelovanjem topnitva iz okruga sela Cetine (teritorij Republike Hrvatske) prekrio Zagrebaki sporazum, da u protunapadima vrati izgubljene poloaje, nisu uspjeli. (1.-3.V.) Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak osloboena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Srbi su raketirali Zagreb i druge hrvatske gradove (2.-3.V.), pri emu su ubili i ranili vie osoba. Uspostava hrvatske vlasti na osloboenom teritoriju bila je brza i uinkovita, a odnos HV-a prema srpskim civilima i zarobljenim protivnikim vojnicima vrlo korektan. (25.V.) U topnikom napadu na Tuzlu Srbi su usmrtili 71, a ranili oko 150 osoba. Umro je Kreimir (Kreo) osi jedan od najboljih hrvatskih i europskih koarkaa; njegovo ime nalazi se u koarkakoj Kui slavnih u SAD-u. K. osi osnivao je mormonske zajednice u Hrvatskoj, a svojim diplomatskim djelovanjem u SAD-u, pridonio je afirmaciji Hrvatske. (30.V.) U Zagrebu je otvorena nova zgrada Nacionalne i sveuiline biblioteke. (4.-11.VI.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamou (napadajni boj Skok 2). Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporitem Crni Lug i okolnim selima te Velikim i Malim atorom; osloboeno je podruje irine 30 km, a dubine 14 km - oko 420 km2. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko ator planine i Staretine sve do Kuprekih vrata, a pod nadzor hrvatskog topnitva stavljena je vana komunikacija Glamo - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrliko polje u Hrvatskoj. (2.VII.) Papa Ivan Pavao II. proglasio je svecem Marka Krievanina. (11.VII.) Srpske postrojbe osvojile su Srebrenicu, a zatim i epu (25.VII.), gradove "pod zatitom" UN-a. Nad stanovnitvom tih gradova Srbi su poinili stravian ratni zloin; ubijeno je vie od 8000 Muslimana, a ostali su prognani. (15.VII.) Naelnik Glavnoga stoera HV-a postao je general zbora 273

Zvonimir ervenko, sudionik antifaistike borbe u II. svjetskom ratu. (19.VII.) Pokrenuta je snana ofenziva Srba iz Hrvatske i Abdievih snaga na rezolucijom UN-a "zatieni" Biha. (22.VII.) U Splitu su predsjednik RH (Franjo Tuman) i predsjednik Predsjednitva BiH (Alija Izetbegovi) te predsjednik Federacije BiH (Kreimir Zubak) i predsjednik Vlade BiH (Haris Silajdi) potpisali Deklaraciju o oivotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajednikoj obrani od srpske agresije i postizanju politikog rjeenja sukladno naporima meunarodne zajednice (Splitska deklaracija); osobit znaaj imao je sporazum o vojnoj suradnji. (25.-30.VII.) Hrvatske postrojbe oslobodile su oko 1600 km2 teritorija BiH (operacija Ljeto '95.). Cilj hrvatskih postrojbi bio je poveati sigurnost Livna i Kupresa, zaustaviti srpsku ofenzivu na Biha i stvoriti preduvjete za oslobaanje Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske. Oslobaanjem Bosanskog Grahova (28.VII.) i Glamoa (29.VII.), hrvatske postrojbe dovele su pobunjene Srbe u sjevernoj Dalmaciji u poluokruenje, a stvoreni su i preduvjeti za napredovanje prema Banjoj Luci. (1.VIII.) Na Brijunima su odrani razgovori izmeu hrvatskoga predsjednika F. Tumana i stranih veleposlanika u Hrvatskoj, o nainu rjeavanja krize; zbog nekooperativnosti pobunjenih Srba, hrvatski predsjednik najavio je mogunost vojne akcije, a ameriki veleposlanik Peter Galbraith savjetovao je da se dobro razmisli o tom potezu. " Ako to uinite, ali ja ne kaem da to morate uiniti, budite oprezni. U toj ete stvari biti potpuno sami. Vodite rauna o vojnicima UN-a i zatitite civilno stanovnitvo hrvatskih Srba. " (ameriki veleposlanik P. Galbraith) (3.VIII.) Pregovori izmeu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u Genthodu kod Geneve nisu donijeli nikakav pomak; Srbi su odbili prijedlog "mirne reintegracije". (4.-8.VIII.) Vojno-redarstvenom operacijom Oluja '95. hrvatske postrojbe oslobodile su okupirani teritorij Hrvatske u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu (10.500 km2) te omoguile Armiji BiH da razbije srpsku opsadu Bihaa. Na poetku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo unitilo je neprijateljsko radio-relejno vorite elavac te sredita veze na Petrovoj i Zrinskoj gori; prvoga dana operacije hrvatske postrojbe oslobodile su Sveti Rok i Lovinac, istu Malu i istu Veliku, te Mali 274

Alan. Hrvatski kraljevski grad Knin s okolicom te Ljubovo, itni, Graac, Rakovica, Primilje, Plaki, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drni, Obrovac, Benkovac, Saborsko, Lika Jasenica, Vaganac, Liko Petrovo Selo, eljava, Medak ... osloboeni su 5.VIII., a toga dana (ili 6. VIII.???) kod Trakih Ratela susrele su se postrojbe HV-a i Armije BiH. Petrinja, Kistanje, Novi Liki Osik, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Korenica, Slunj, Cetingrad, Plitvice, Glina, Otri, Bruvno ... osloboeni su 6.VIII. Dvor na Uni, Topusko, Vrgin Most, Vojni, Tuilovi, Turanj, Gornji i Donji Lapac, Srb ... osloboeni su 7.VIII.; do 8.VIII. hrvatske postrojbe stale su na meunarodno priznatu granicu izmeu Hrvatske i BiH. Premda su vojna djelovanja uglavnom zavrila 7.VIII. (do 18 sati), predaja zapovjednika srpske vojske u Viduevcu 8.VIII. (u 19 sati) znaila je kraj operativnog dijela operacije Oluja '95., ali i kraj vojnoga djelovanja na teritoriju Republike Hrvatske u ratu za slobodu i nezavisnost Hrvatske 1991. - 1995. (Domovinski rat). Pod orujem se u tom trenutku nalazilo oko 170.000 hrvatskih vojnika. " Hrvatska vojska izvrila je zadau! " (ministar obrane RH Gojko uak u povodu zavretka vojno-oslobodilake operacije Oluja '95.) Uoi napada, hrvatskim vojnicima izdana je stroga zapovijed o zatiti civila i civilnih te osobito vjerskih (pravoslavnih) objekata, a tijekom akcije u javnim medijima neprestano je ponavljan poziv predsjednika RH hrvatskim graanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamena sva graanska prava. Ipak, najvei dio Srba iz samoproglaene "Krajine" u Hrvatskoj, na zahtjev svoga politikoga i vojnoga vodstva, napustio je Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. Krajine potpisao je (4.VIII.) Milan Marti, predsjednik "Krajine". Predstavnici UN-a i ameriki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith potvrdili su da su srpski civili napustili podruje tzv. Krajine prije dolaska HV-a; njihov broj procjenjuje se na oko 90.000 ljudi (hrvatski izvori), odnosno 150.000 (izvori UN-a), pa ak i na 200.000 - 250.000 (srpski izvori). Tijekom Oluje '95. hrvatski vojnici nisu sruili niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt; ipak, u razdoblju nakon zavretka akcije zabiljeena su kriminalna djela osvete ili ubojstva iz koristoljublja nad pojedinim Srbima te paljenje naputenih kua hrvatskih graana srpske nacionalnosti. Hrvatska vlast je protiv takvih prekritelja podnijela 3978 kaznenih 275

prijava; na hrvatskim sudovima zbog toga je osueno 1949 prekritelja hrvatske nacionalnosti, a od tog broja 1492 osobe osuene su na odgovarajue kazne (za ubojstvo je osueno 27 osoba, a na izdravanje teke zatvorske kazne u trajanju od 1 do 15 godina upueno je 13 osoba). (podaci iz "Bijele knjige" - rujan 1999. koju su hrvatske vlasti predale Sudu za ratne zloine u Haagu) (12.VIII.) U okrugu Bosanskoga Grahova srpske postrojbe su u protunapadu nanijele gubitke HV-u i preuzele neke poloaje, ali su hrvatski vojnici opet potisnuli neprijatelja prema Drvaru. (30.VIII.) Nakon jo jednog stranog zloina (41 ubijen i oko 100 ranjenih Sarajlija na trnici Markale) koji su Srbi poinili granatiranjem Sarajeva (28.VIII.), zapoeli su zrani napadi NATO snaga na srpsku protuzranu obranu, odailjae, skladita, komunikacije i drugu vojnu infrastrukturu (do 13.IX.). (8.-15.IX.) U vojnoj operaciji Maestral hrvatske postrojbe oslobodile su Jajce i oko 2500 km2 teritorija BiH (100 km teritorija po irini i 25 km po dubini). Cilj hrvatskih postrojba (HV i HVO) bio je dubljim prodorom prema ipovu i Jajcu te Drvaru i Otrelju potisnuti neprijatelja od Kupresa, Glamoa i Bosanskog Grahova, i osigurati Livno od dometa dalekometnoga topnitva i raketa, kako bi se stvorili uvjeti za povratak prognanika, a istodobno snagama Armije BiH (5. i 7. korpus) stvoriti uvjete za napredovanje prema rijeci Sani i dolinom rijeke Ugar. Hrvatske postrojbe ovladale su Vitorogom i Demirovcem (11.IX.), ipovom (12.IX. - kasnije Daytonskim sporazumom preputen Srbima), Jajcem (13.IX.), Drvarom i prijevojem Otrelj (14.IX.). Armija BiH oslobodila je Donji Vakuf, Bosanski Petrovac i Klju, a zatim Sanski Most i Bosansku Krupu (17.IX.). (18.-19.IX.) HV je preao rijeku Unu na nekoliko mjesta od Dvora do Dubice (akcija Una), ali je nakon poetnoga napredovanja pretrpio znatne gubitke i povukao se na polazne poloaje. (8.-15.X.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) oslobodile su 800 km2 teritorija BiH (operacija Juni potez); pod nadzorom srpskih postrojbi, koje su se nalazile pred potpunim slomom, ostalo je 46 % teritorija BiH. Cilj hrvatskih vojnika u akciji bio je poraziti neprijatelja na irem podruju Mrkonji Grada, Podranikog polja i HE Jajce-3 (Boac), dosei poloaje s kojih se moe gaati Banja Luka i poduzeti napadajno djelovanje za njezino oslobaanje, staviti pod nadzor 276

putove prema Banjoj Luci te oslabiti pritisak neprijatelja na 5. i 7. korpus Armije BiH, koja je poela gubiti podruje oko gradova Bosanski Novi i Klju. Hrvatske postrojbe prodrle su 40 km u irinu i 20 km u dubinu neprijateljskoga teritorija te ovladale Mrkonji Gradom (10.X.) i HE Boac (kasnije Daytonskim sporazumom preputeni Srbima). Time su preuzele nadzor nad cijelim elektroenergetskim sustavom na rijeci Vrbas i stvorile preduvjete za ulazak u Banju Luku (udaljena 23 km od hrvatskih poloaja), u kojoj je zavladala panika i za iju obranu nije bilo dovoljno snaga; postrojbama Armije BiH omogueno je napredovanje prema Skender Vakufu i uvrenje u Sanskom Mostu (opet osloboen 12.X.). "Vojska Republike Srpske" bila je pred potpunim porazom. (9.X.) U borbama za Mrkonji Grad, kao zamjenik zapovjednika 4. gbr., poginuo je general bojnik Andrija Matija Pauk, jedan od legendarnih zapovjednika u Domovinskom ratu. (29.X.) Na treim viestranakim izborima za Zastupniki dom Sabora, opet je pobijedio HDZ. HDZ je dobio 1.093.403 glasova (45,2 %), a Koalicija HSS-IDSHNS-HKDU-SBHS 441.390 (18,3 %), HSLS 279.245 (11,6 %), SDP 215.839 (8,9 %), HSP 121.095 (5 %) glasova itd. Na izborima u gradu Zagrebu i Zagrebakoj upaniji veinu mandata dobila je udruga oporbenih stranaka (33 od 50), no njezine kandidate predsjednik Republike Hrvatske F. Tuman nije elio prihvatiti (Zagrebaka kriza). (12.XI.) Republika Hrvatska je s pobunjenim Srbima iz Baranje, istone Slavonije i zapadnog Srijema (UN sektor Istok, oko 4,5 % od ukupnog teritorija Hrvatske) u Erdutu potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske (Erdutski sporazum). (21.XI.) U Daytonu (Ohio, SAD), nakon dugih i tekih pregovora (1.21.XI.) delegacije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, predvoene predsjednicima F. Tumanom, A. Izetbegoviem i S. Miloeviem, prisiljene su na sporazum o miru u BiH (Daytonski sporazum). S amerike strane pregovore je vodio Richard Holbrooke, a povremeno i dravni tajnik Warren Christopher. BiH je podijeljena po principu: 1 drava - 2 entiteta - 3 naroda. Srpskom entitetu pripalo je ak 49 % teritorija BiH (Federaciji BiH samo 51 %), usprkos tomu to je "Republika Srpska" stvorena genocidom nad nesrpskim stanovnitvom i to su srpske voe (S. Miloevi, R. Karadi i drugi) 277

i srpska politika proglaeni glavnim krivcima za izbijanje sukoba i strano krvoprolie na teritoriju bive SFRJ te usprkos injenici da je udio Srba u nacionalnoj strukturi BiH prema popisu iz 1991. bio znatno manji od 49 %; u BiH je 1991. ivjelo 4.364.574 stanovnika 1.905.829 (43,7 %) Muslimana, 1.369.258 (31,1 %) Srba, 755.895 (17,3 %) Hrvata te Jugoslavena (5,5 %) i ostalih (2,4 %). Daytonskim sporazumom zajameno je pravo svih izbjeglica i prognanika na povratak u svoje domove, a nadgledanje primirja povjereno je meunarodnim snagama; time je ispunjen glavni cilj zaustavljanje rata u BiH, no u javnosti je prevladalo miljenje da sporazum nije pravedan i da su agresori (Srbi) nagraeni. (23.XI.) VS UN-a (Rezolucija 1023) potvrdilo je temeljni sporazum o mirnoj reintegraciji istone Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u sastav Republike Hrvatske; ukinute su sankcije protiv SRJ. (14.XII.) Na temelju rezultata pregovora u Daytonu, predsjednici Tuman, Izetbegovi i Miloevi potpisali su u Parizu mirovni plan za Bosnu i Hercegovinu. Supotpisnici i "jamci" za njegovo provoenje su: SAD (predsjednik Bill Clinton), Rusija (premijer Viktor ernomirdin), Francuska (predsjednik Jacques Chirac), Njemaka (kancelar Helmut Kohl) i Velika Britanija (premijer John Major) te panjolski premijer Felipe Gonzales u funkciji predsjedatelja Europske unije. Hrvati iz Bosanske Posavine prosvjedovali su protiv Daytonskog sporazuma, jer je njihov zaviaj najveim dijelom ostao unutar Republike Srpske; prema popisu stanovnika iz 1991., Srba je u Bosanskoj Posavini bilo tek 27,12 %, a protjeravi Hrvate i Muslimane prisvojili su vie od 55 % toga podruja. (29.XII.) Zapovjednik prijelazne uprave UN-a za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, umirovljeni general bojnik Jacques Klein, potvrdio je u Zagrebu, u razgovoru s predsjednikom Tumanom, da su hrvatska suverenost i teritorijalni integritet neupitni. Razdoblje tzv. Mirne reintegracije, za ije je provoenje VS UN-a ustanovilo UNTAES (Rezolucija 1037, od 15.I. 1996.), zavrilo je 15. sijenja 1998., kada je hrvatsko Podunavlje (odnosno istona Slavonija, Baranja i zapadni Srijem) vraeno u sastav Republike Hrvatske. Tijekom ratnih dogaanja u Hrvatskoj 1991. - 1995., mobilizacijom je bilo obuhvaeno 360.070 vojnih obveznika (u redovima HV-a u tom razdoblju, uz Hrvate, bio je i znatan broj 278

pripadnika ostalih narodnosti koje ive u Hrvatskoj, a meu njima i oko 9000 Srba). Hrvatska strana imala je 10.668 poginulih i 2915 "nestalih" (ukupno 13.583) te 37.180 ranjenih osoba u Republici Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini poginulo je i nestalo 9909, a ranjeno 20.649 Hrvata. (podaci iz izvjea predsjednika RH F. Tumana na zajednikoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 15. sijenja 1996.; prema podacima iz 1999. hrvatska strana imala je 12.131 poginulih i 2251 "nestalih" (ukupno 14.382) te 33.043 ranjenih osoba; prema najnovijim podacima u Domovinskom ratu poginulo je ili nestalo oko 13.000 Hrvata.) Rat je katastrofalno utjecao na demografsko stanje Hrvata u BiH, jer je od poetka srpske agresije svoju djedovinu u BiH moralo napustiti vie od 400.000 Hrvata (Srbi su prognali oko 210.000, a Bonjaci-muslimani oko 190.000 Hrvata). Na okupiranim dijelovima hrvatskoga teritorija zabiljeena su brojna iivljavanja srpskih ekstremista i vrlo okrutna ubojstva Hrvata i ostaloga puanstva nesrpskoga podrijetla. Do 31.X. 2001. iz vie od 130 masovnih grobnica (Novo groblje u Vukovaru, Ovara kraj Vukovara, Lovas, Tovarnik, Saborsko, Bain, kabrnja, Voin i druga mjesta) ekshumirane su 3292 rtve velikosrpske agresije (od toga je identificirano njih 2662), a jo se tragalo za 1422 nestale osobe (u veljai 2006. tragalo se za jo 1142 osobe). Od 1991. kroz srpske logore u Jugoslaviji i Hrvatskoj (Begejci, Beograd, Bilea, Glina, Knin, Manjaa, Morinje, Ni, Sremska Mitrovica, Stara Gradika, Stojievo), prolo je oko 8500 hrvatskih graana (300 zatoenih ubijeno je u logorima u Srbiji). (podaci Ureda Vlade RH za zatoene i nestale, 2001.) Prema nekim podacima gubici "Teritorijalne obrane Krajine" (1992. preimenovana u "Srpsku vojsku Krajine") u borbama na prostoru tzv. Republike Srpske Krajine, od lipnja 1991. do kolovoza 1995., iznosili su 13.161 poginulih, ranjenih, nestalih i zarobljenih vojnika, ukljuujui i dezertere; od toga broja je 3496 poginulih i 1857 nestalih (uz napomenu da je stvarni broj sigurno vei). (nepotpuni podaci iz knjige Knin je pao u Beogradu /Beograd, 2000./ Milislava Sekulia, generala tzv. Srpske vojske Krajine) U ratnim razaranjima u Republici Hrvatskoj uniteno je ili oteeno 217.009 stanova, oko 120 gospodarskih objekata i 2423 spomenika kulture (od toga je 495 sakralnih objekata /uglavnom 279

katolike crkve/ na podrujima koja su okupirali Srbi); ukupna vrijednost ratne tete u RH procijenjena je na 37,1 milijardi amerikih dolara. (Vlada RH, Dravna komisija za popis i procjenu ratne tete - Ratna teta RH, Zavrno izvjee, Zagreb, rujan 1999.)

280

Oruane snage Republike Hrvatske


OSRH Organizacijska struktura

Sadanja organizacijska struktura Oruanih snaga od 2008. godine temelji se na Dugoronom planu razvoja OS RH i obuhvaa Glavni stoer s pristoernim postrojbama, granska zapovjednitva Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane, Zapovjednitvo za potporu te Hrvatsko vojno uilite. Dotadanji ustroj OS RH bio je utemeljen prvenstveno na konceptu individualne obrane i bio je usmjeren na izgradnju i odravanje sposobnosti za obranu nacionalnog teritorija, a bio je razvijan na iskustvima Domovinskog rata. Sadanja struktura prilagoena je novim zadaama koje su pred Oruane snage postavljene u stratekim dokumentima obrane.

281

Glavni stoer OSRH

Glavni stoer Oruanih snaga Republike Hrvatske (kratica GS OS RH) zdrueno je tijelo Oruanih snaga Republike Hrvatske ustrojeno u okviru Ministarstva obrane, nadleno za zapovijedanje, pripremu i uporabu Oruanih snaga. GS OS RH omoguava zapovijedanje cjelokupnim OS RH u skladu sa zapovijedima vrhovnog zapovjednika i aktima ministra obrane te obavlja i druge strune poslove za potrebe vrhovnog zapovjednika i ministra obrane. Na elu Glavnog stoera je naelnik Glavnog stoera koji je nadreen zapovjednitvima, postrojbama i ustanovama Oruanih snaga. Naelnik Glavnog stoera glavni je vojni savjetnik vrhovnom zapovjedniku i ministru obrane. Naelnik Glavnog stoera imenuje se na razdoblje od pet godina i moe biti imenovan najvie dva puta. Glavni stoer nalazi se u Zagrebu.
Povijest

Glavni stoer Hrvatske vojske osnovan je 21. rujna 1991. godine, a za prvog naelnika postavljen je general Anton Tus. Ustrojstvo Glavnog stoera Uprava za personalne poslove (J-1), nadlena za funkcionalno podruje personalnih poslova, izobrazbe i nakladnitva, Uprava za obavjetajne poslove (J-2), nadlena za funkcionalno podruje obavjetajnih poslova, Uprava za operativne poslove i obuku (J-3/7), nadlena za planiranje operacija, za funkcionalno podruje operativnih poslova, zdruene doktrine, vojne vjebe i obuku, 282

Uprava za logistiku (J-4/8), nadlena za funkcionalno podruje logistike (ukljuujui i zdravstvo) i financija, Uprava za planiranje (J-5/9) nadlena za funkcionalno podruje dugoronog planiranja uporabe snaga, resursa, meunarodne vojne i civilno-vojne suradnje te za programiranje i proraun, Uprava za komunikacijsko-informacijske sustave (J-6) nadlena za funkcionalno podruje komunikacijskih i informacijskih sustava (KIS). Poasno-zatitna bojna - izvrava protokolarne zadae za potrebe dravnog i vojnog vrha te zadae zatite i osiguranja vrhovnog zapovjednika Bojna za specijalna djelovanja - zaduena je za izvoenje specijalnih operacija iz svih ustrojbenih cjelina OS RH Sredinjica elektronikog izvianja - provodi strateko elektroniko izvianje za potrebe obavjetajnog osiguranja na najviim razinama odluivanja i zapovijedanja te elektroniko djelovanje u potpori izvoenja operacija OS RH. Ustrojstvo Glavnog stoera propisuje vrhovni zapovjednik na prijedlog naelnika Glavnog stoera i uz suglasnost ministra obrane. Prelazak na sadanje ustrojstvo Glavnog stoera zapoelo je poetkom 2008. godine. GS OS RH kao sastavni dio MORH-a s dijelom nadlenosti u podruju planiranja (snage, infrastruktura, osoblje, financije i opremanje) istodobno je i strategijsko plansko tijelo u podruju operativnog planiranja. Pod operativnim planiranjem se podrazumijeva vojno planiranje operacija i aktivnosti zapovjednitava i postrojbi OS RH. Izvodi se na tri razine strategijskoj, operativnoj i taktikoj. Naelnik GS OS RH je glavni vojni savjetnik vrhovnom zapovjedniku i ministru obrane. Provodi akte ministra obrane i zapovijedi vrhovnog zapovjednika, u sukladno s odredbama Zakona o obrani. Naelnik GS OS RH zapovijeda izravno zapovjednicima grana, zapovjedniku Zapovjednitva za potporu, ravnatelju HVU-a, zamjenicima naelnika GS OS RH, naelnicima Uprava GS OS RH te prvom doasniku OS RH. U izvravanju obveza i zadaa, na raspolaganju su mu Kabinet, dva zamjenika, est uprava, Vojnostegovni sud, Odjel kriminalistike vojne policije i Zapovjedno operativno sredite.

283

U OS RH uspostavljen je i funkcionira doasniki lanac potpore na elu s prvim doasnikom OS RH, koji je izravno odgovoran naelniku GS OS RH za izgradnju i rad doasnikog zbora. Prvi doasnik OS RH u suradnji s prvim doasnicima podreenih zapovjednitava sudjeluje u usmjeravanju profesionalnog razvoja vojnika i doasnika u OS RH. Naelnik GS ima dva zamjenika: zamjenika za planove i resurse, koji je ujedno i prvi zamjenik u vrijeme odsutnosti naelnika GS OS RH, i zamjenik za operacije. U GS OS RH postoje sljedee uprave: Dva zamjenika naelnika GS OS RH nadziru i koordiniraju radom uprava GS OS RH. Zapovjedno-operativno sredite (ZOSr) ustrojeno je kao sastavni dio GS OS RH sa zadaom omoguavanja zapovijedanja i nadzora operacijama i aktivnostima u zemlji i inozemstvu. Bit e dimenzionirano i tehniki opremljeno za pruanje infrastrukturne, komunikacijske, tehnike i druge potpore planskim i zapovjednim elementima GS OS RH tijekom planiranja i voenja operacija i aktivnosti OS RH. U Zapovjednom operativnom sreditu stvara se jedinstvena operativna slika, a njegova opremljenost i popunjenost omoguit e voenje svih aktivnosti i operacija postrojbi OS RH u razdoblju do 96 sati, ukljuujui i angairanje snaga u izvravanju zadaa nadzora zranog i morskog prostora Republike Hrvatske. Vojno-stegovni sud ustrojen je kao nositelj poslova i zadaa samostalnog i neovisnog prvostupanjskog tijelo za sankcioniranjae tekih krenja vojne stege (stegovnih prijestupa) pripadnika OS RH i odluivanju o materijalnoj odgovornosti pripadnika OS RH (naknadi tete) u OS RH. Odjel kriminalistike vojne policije ustrojen je kao nositelj poslova i zadaa istraivanja i spreavanja svih oblika kriminala u i prema OS RH. Odjel je popunjen istraiteljima i kriminalistikim tehniarima obuenim i opremljenim za provoenje oevida i istraga, te e usmjeravati rad kriminalistike vojne policije u granama OS RH.

284

Zapovjedanje i rukovoenje

Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske. Zapovijedanje Oruanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvjeuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroenosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi naelniku Glavnog stoera te istodobno obavjeuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Naelnik Glavnog stoera u tom sluaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik moe ostvarivati zapovijedanje Oruanim snagama neposredno preko naelnika Glavnog stoera. Zapovijedanje i rukovoenje u Oruanim snagama provode asnici i doasnici imenovani i rasporeeni na zapovjedne dunosti u Oruanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na naelima jednoelnitva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovoenje pripadnici Oruanih snaga odgovaraju nadreenima. U svrhu uspostave jedinstvenog sustav zapovijedanja i nadzora nad svim djelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH - Zapovjedno operativno sredite (ZOSr).[1] U Zapovjednom operativnom sreditu stvara se jedinstvena operativna slika te se omoguava voenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, ukljuujui i angairanje snaga u izvravanju zadaa nadzora zranog i morskog prostora RH. Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oruanim snagama. Slubom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih strunih poslova u 285

postrojbama, zapovjednitvima i ustanovama Oruanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te dravni slubenici i namjetenici. Vojne osobe su: djelatna vojna osoba osoba primljena u slubu na temelju ugovora ili rjeenja o prijmu. Djelatne vojne osobe su: djelatni vojnik, mornar, djelatni doasnik, djelatni asnik (nii i vii asnici te generali i admirali) ronik - osoba na odsluenju 6-mjesenog dragovoljnog vojnoga roka priuvnik osoba iz priuvnog sastava na izvravanju vojne obveze kadet osoba na kolovanju na vojnoj koli na temelju ugovora o kolovanju Doasnici i asnici su osobe koje uz odgovarajuu civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vjetina i ovlateni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjednitvima i ustanovama Oruanih snaga. Vojne osobe pri stupanju u Oruane snage daju sveanu prisegu. Prema odnosima u slubi vojne osobe mogu biti: nadreene i podreene, a prema inovima i dunostima: starije i mlae. Nadreena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjednitvom, postrojbom ili ustanovom Oruanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima vii in, a ako su osobe istog ina, starija je ona osoba za ije je ustrojbeno mjesto utvren vii ustrojbeni in, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni in, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni in. Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oruanih snaga zabranjena je svaka politika djelatnost kao i sudjelovanje na politikim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oruanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije doputeno lanstvo u politikim strankama niti kandidiranje u predstavnika tijela. Takoer nije doputeno sindikalno organiziranje. Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne iskljuuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i krenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka. Vojna je stega tono, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaa u Oruanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oruanih snaga, 286

osim o stegovnim prijestupima ronika, kadeta i priuvnih vojnika odluuju vojnostegovni sudovi (prvostupanjski i Vii vojnostegovni sud). Takoer postoje i vojnostegovna tuiteljstva.
Meunarodna suradnja

Republika Hrvatska trenutano sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a, od ega u 12 sudjeluju pripadnici Oruanih snaga RH s ukupno 134 pripadnika. Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je zapoela 1999. godine upuivanjem 10 pripadnika Oruanih snaga RH u mirovnu misiju u Sijera Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatraa. Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljai 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO-voj misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je zapoela svoj angaman i u NATO-vim misijama. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 273 pripadnika OSRH. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u ad i Srednjoafriku Republiku na 6 mjeseci upuen izvidniki tim (15 pripadnika).

Hrvatska kopnena vojska HkoV

Temeljna uloga i namjena Hrvatske kopnene vojske (HKoV), brojano najvee grane Oruanih snaga, promicanje je i zatita vitalnih nacionalnih interesa Republike Hrvatske, obrana suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti drave. Kopnene snage bit e nositelj izvoenja zdruenih operacija OS RH 287

razvijajui i odravajui uravnoteene sposobnosti odgovora na suvremene sigurnosne izazove. 8% djelatnih kopnenih snaga bit e angairano ili spremno za angairanje u meunarodnim vojnim operacijama, a 40% e posjedovati sposobnosti sudjelovanja u operacijama izvan teritorija RH. U potpori ispunjenja misija i zadaa cjelokupnih OS RH, glavne zadae HKoV u miru su: odravanje optimalne razine spremnosti snaga u cilju odvraanja od agresije na RH, razvoj i odravanje sposobnosti za sudjelovanje u zdruenim operacijama i za provedbu obrambenih i napadnih operacija, razvoj i odravanje sposobnosti za provedbu netradicionalnih vojnih zadaa i za odgovor na asimetrine ugroze, razvoj i odravanje sposobnosti za sudjelovanje u meunarodnim vojnim operacijama i humanitarnim operacijama u sklopu meunarodnih snaga, sudjelovanje u meunarodnim vojnim operacijama potpore miru u spektru od odravanja do nametanja mira, sudjelovanje u potpori saveznikim snagama u Hrvatskoj (Host Nation Support - HNS), sudjelovanje u aktivnostima nadzora naoruanja i izgradnje mjera povjerenja i sigurnosti, sudjelovanje u potpori civilnim strukturama u Republici Hrvatskoj. U ratu HKoV ima sljedee zadae: nositelj provedbe zdruenih obrambenih i napadnih operacija u obrani teritorijalnog integriteta RH, sudjelovanje u obrani RH i saveznika sukladno lanku V. Sjevernoatlantskog ugovora.

288

Kako bi HKoV mogao ispuniti svoju ulogu i zadae ustrojen je na sljedei nain:

Oprema HKoV-a OSRH

Glavni borbeni tenkovi M-95 Degman M-84A4 M-84D Degman T-72

Borbena oklopna vozila M-80A - oekuje se modernizacija POLO 9P133 - protutenkovska inaica BRDM-2 BTR-50PK - zamjenit e ih Patria AMV M-83 POLO - oklopni transporter i protutenkovska inaica (vjerojatno e biti zamijenjen s Iveco LMV) LOV-1 - laki oklopni transporter domae proizvodnje Iveco LMV HMMWV - u najmu od Amerike vojske, koristi se u misiji ISAF u 289

Afganistanu Patria AMV - Isporuena prva dva vozila od ukupno 126 Protutenkovsko naoruanje 9K115-2 Metis-M 9K111 Fagot M80 "Zolja" RL90 M95 9K38 Igla vjerojatno moderniziran 9K32 Strela-2 Strijela - 10CROA1 Bofors L/70 AA 40 mm top BOV 3/20

Protuzrana obrana

Topnitvo 60mm minobaca 82mm M96 minobaca 120mm M75 minobaca 120mm minobaca haubica M56 105mm (4 - za obuku) + 40 u rezervi 2S1 Gvozdika 122mm D-30HR M94 122mm Top M-46H1 130mm haubica M84 "NORA" 152mm M1H1 L-33 155mm (18) M115 203mm haubica M114 155mm haubica (12) M1A1 155 mm haubica BM-21 Grad 122mm SVLR RAK-12 SVLR M-63 Plamen M-94 'Plamen S' SVLR M-96 Tajfun 122 mm SVLR 8x8 WD M-91 "Vulkan" 122 mm SVLR 6x6 WD (hrvatska inaica M-77 Oganj) M-87 Orkan 262 mm SVLR 290

Logistika vojni dipovi, 4WD (550) Mercedes-Benz G-Class Land Rover Wolf Toyota Land Cruiser Nissan Navara vojni kamioni 5-15t (1200) Mercedes-Benz Iveco MAN TAM FAP PTR sanitetska vozila i 4WD vozila specijalna vozila

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo HRZ

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzrana obrana (kratica HRZ i PZO) grana je Oruanih snaga Republike Hrvatske ija osnovna zadaa je osiguranje suverenosti zranog prostora Republike Hrvatske te pruanje zrakoplovne potpore drugim granama u provedbi njihovih zadaa u zdruenim operacijama. Nositelj je i organizator integriranog sustava 291

protuzrane obrane Republike Hrvatske.


Povijest HRZ-a

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osnovano je na 12. listopada 1991. odlukom predsjednika Republike. Kamen temeljac Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu bilo je osivanje zrakoplovne skupine pri Zapovjednitvu Zbora narodne garde. Osnovna zamisao bila je okupiti pilote i ostale zrakoplovce koji su napustili JNA, pruiti strunu pomo postrojbama ZNG-a, te stvoriti jedinstven sustav zemaljskog promatranja, javljanja i PZO RH. to se opreme tie Hrvatska je raspolagala s neto privrednih i sportskih zrakoplova koji su uredbom Vlade Republike Hrvatske od 11. rujna 1991. dani na uporabu Ministarstvu obrane, odnosno Hrvatskoj vojsci. No, ve od samog poetka agresije JNA na Hrvatsku organizirano je nadziranje kretanje postrojbi JNA iz zraka i to zrakoplovima aeroklubova i privrednog zrakoplovstva, pod izlikom protupoarnog izvianja za koje se u tim danima jo uvijek moglo dobiti odobrenje Savezne uprave kontrole letenja (SAKL-a). Ve u listopadu 1990. po dogovoru tadanjeg Opinskog sekretarijata za narodnu obranu (OSNO) Sinj i Split osnovan je samostalni zrakoplovni vod sastavljen od dva odjeljenja i to prvog zrakoplovnog i drugog padobranskog. Vod je od poetka rata do 7. veljae 1992. godine djelovao pri 4. gardijskoj brigadi kada je prvo odjeljenje ustrojbeno potpalo pod HRZ, a drugo je ostalo s gardistima. Najznaajniji je bio samostalni zrakoplovni vod Osijek osnovan 8. listopada 1991. koji je improviziranim bombama izvodio napade na neprijateljske poloaje tijekom opsade Vukovara. Rudolf Perein, jedan od najpoznatijih pilota HRZ. Perein je bio zarobljen 1995., kada mu se gubi svaki trag. Prva borbena djelovanja izvode se ultralakim zrakoplovima koji, naoruani s osam bombi teine 3-4 kg, domae izrade, napadaju s malih visina u sumrak ili nou. Borbeno se djeluje i zrakoplovima Utva-75 koji su naoruani s etiri Ose i raznim bombama. Taktika napada je krajnje jednostavna i prilagoena ogranienim mogunostima ovog zrakoplova. Napada se uglavnom nou, s malih visina iz smjera koji je naslabije branjen. Jedno od najznaajnijih borbenih djelovanja Utvom bio je napad na RTV odailja elavac koji je tim napadom (djelovalo se Osama) bio privremeno onesposobljen. Utva je tom prigodom pogoena paljbom iz pjeakog naoruanja, no kako nije bilo 292

znatnijih oteenja piloti su se sigurno vratili sa zadae. Vrhunac improvizacije bile su kasetne bombe napravljene od tankog lima i punjene bombicama zaostalima nakon napada neprijateljevih Orkana, ozloglaenim zvoniima. U kolovozu 1992. iz Njemake stie zrakoplov Antonov An-2 koji ubrzo u zadaama prijevoza ranjenika leti i do tri puta dnevno na relaciji DubrovnikSplit-Zagreb. Potkraj 1993. Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split je pripojeno Zrakoplovnoj bazi Divulje. 2. srpnja 1991. ustrojava se Prva eskadrila lakih borbenih zrakoplova viestruke namjene akovec, to je slubeno potvrdio GS OS RH u zapovijedi od 30. kolovoza. Pripadnici eskadrile su sportski i profesionalni piloti Aerokluba akovec, te profesionalni piloti Privrednog zrakoplovstva Daruvar i Zagreb. U kolovozu 1991. godine glavna zadaa im je prihvat i skrivanje sportskih i privrednih zrakoplova s drugih hrvatskih aerodroma tako da je u jednom trenutku na aerodromu akovec bilo smjeteno 28 zrakoplova od kojih je veina ubrzo dobila nov, maskirni izgled. 12. rujna zrakoplovi JNA napadaju varadinski aerodrom gdje su se nalazili zrakoplovi An-2 Privrednog zrakoplovstva Osijek. Tom prigodom oteena su etiri zrakoplova, pa se zbog straha od novih napada odluuje preostale zrakoplove, uz suglasnost maarskih vlasti, prebaciti u Republiku Maarsku. No, odlukom MORH-a zrakoplovi su umjesto u Maarsku prebaeni u Republiku Sloveniju. Tijekom listopada po zapovijedi GS OSRH-a, eskadrila provodi izvianje povlaenja postrojbi i naoruanja JNA iz Hrvatske jer su postojale naznake da e dio naoruanja ostati pobunjenicima u Hrvatskoj. U jednom od takvih letova neprijateljski PZT je pogodio dva zrakoplova, od kojih se jedan, Utva-75, s 13 pogodaka i teim oteenjima ipak uspio vratiti i sigurno prizemljiti. Zbog neprijateljeve PZO i ogranienih mogunosti zrakoplova svi su letovi izvoeni do 50 m visine i u najveoj tajnosti. Doskora se zapoinje s intenzivnom obukom i preobukom pilota na zrakoplov An-2 koji e postati temeljni zrakoplov HRZ-a, osobito za prijevoz ranjenika i sanitetskog materijala. MIG-21bis

293

Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-21bis, borbeni helikopteri Mi-24D/V te transportni helikopteri Mi-8/Mi-17. Tijekom 1995. u odluujuim oslobodilakim akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala vana borbena komponenta OSRH. Tada su, izmeu ostalog, izvoene akcije zatite zranog prostora, jurina djelovanja te desanti pjeakih postrojbi.

Hrvatska ratna mornarica HRM

Hrvatska ratna mornarica (kratica HRM) grana je Oruanih snaga Republike Hrvatske. Njezina uloga i namjena je da titi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske. Dan Hrvatske ratne mornarice obiljeava se 18. rujna, kada su hrvatski mornari na elu s knezom Branimirom davne 887. godine u bitci kod Makarske porazili mletako brodovlje, ime se eli posebno istaknuti hrvatska pomorska tradicija. Odlukom Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika Oruanih snaga Republike Hrvatske dr. Franje Tumana od 3. rujna 1993. godine taj dan je odreen kao Dan Hrvatske ratne mornarice. 2001. godine Hrvatska ratna mornarica odlikovana je odlukom predsjednika Republike Redom kneza Domagoja s ogrlicom u prigodi 10. obljetnice ustroja i djelovanja, a za ukupan doprinos u stvaranju oruanih snaga i obrani suvereniteta Republike Hrvatske. 294

Povijest HRM-a

Srednjevjekovna hrvatska mornarica Prema izvoru longobardskog pisca Pavla akona godine 642. Hrvati su nazoni s mnotvom brodova pod gradom Sepontom (Manfredonija u junoj Italiji). U mletakim zapisima iz druge polovine VII. stoljea mnotvo je zapisa o problemima Mletake republike s hrvatskim gusarima, to je u to doba bio za sve zemlje znatan izvor prihoda. Isti izvori govore o Hrvatima kao uspjenim brodograditeljima. Ve u doba kneza Vladislava (821. - 835.) izvori spominju jaku mornaricu. Zahvaljujui pomorskoj moi Hrvatske knez Mislav (835. - 845.) je omoguio Veneciji uspostaviti kontrolu na istonom Jadranu. Za vladavine kneza Trpimira (845. - 864.) Hrvati su prodrli do Furlanije i pred samu Veneciju. Jaka Hrvatska mornarica za vladavine kneza Domagoja (864.-876.) uspjeno je obranila svoju obalu od Venecije, te je 866. Mletaki dud Partezipazio bio prisiljen sklopiti mir. Velika napast u to doba na Jadranu bili su Saraceni. Stoga je sklopljen savez Bizanta, Venecije i Hrvata, a kasnije i Pape i Franaka; te se hrvatska mornarica 871. istakla kao saveznik franakog cara Ludovika II. u oslobaanju Barija od Saracena. U vrijeme kneza Branimira (879. - 892.), odnosno u vrijeme kada Hrvatska postaje potpuno neovisna drava, i hrvatska mornarica nastavlja svoj uspon. To je razdoblje u kojem se odvija poznata bitka u srednje-dalmatinskom akvatoriju i kada su u potpunosti poraeni Mleani 18. rujna 887. Tada je poginuo i sam mletaki dud Petar Candiano. Sljedeih stotinu godina za slobodnu plovidbu Jadranom, Mleani su plaali Hrvatima danak. U djelu Konstantina Porfirogeneta De administando imperio navodi se da je Hrvatska imala 80 sagena s po 40 mornara i 100 kondura s 10 do 20 mornara, ne raunajui veslae. Sudei po tome jedino je Bizant raspolagao veom mornaricom. Osim ove mone mornarice kralj Tomislav (910. - 928.) imao je i jake kopnene snage koje su brojile 60 000 konjanika i 100 000 pjeaka. Razdoblje Stjepana Drislava ( 969. - 996.) obiljeeno je uspjenom pomorskom trgovinom i uvanjem pomorskih puteva, te dominacijom Hrvatske na istonoj obali Jadranskog mora. Kralj Hrvatske i Dalmacije Petar Kreimir IV. (1058. - 1074.) proirio je svoje kraljevstvo "na kopnu i na moru". U njegovoj darovnici samostanu Sv. Kreevana u Zadru godine 1069. navodi se da im daruje otok Maun koji se nalazi "u naem dalmatinskom moru" (in nostro dalmatico mari). U to vrijeme spominje se vojvoda Hrvatske kraljevske mornarice Rusin, a sama titula vojvoda koju su nosili samo dravni dostojanstvenici govori o vanosti mornarice. U prvoj godini vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1074. - 1089.) na Jadran 295

prodiru Normani. Kao Normanski saveznik, Zvonimir se ukljuio u rat protiv Bizanta i Venecije. Tako je 1084. normanski knez i vojvoda od Apulije, Robert Guiscard napao zapadne provincije Bizantskog carstva, kralj Zvonimir mu je poslao u pomo svoju flotu. Normani su zaposjeli gradove na istonoj obali. Jedino je sigurno da Rab nikad nije pao. Od godine 1082. do 1084. doba je saveza Normana i Hrvata koji je sklopljen pod uticajem Pape Grgura VII.: Zajedno su vodili niz pomorskih bitaka protiv Bizantsko-mletake mornarice. Tako je u studenom 1084. i u kolovozu 1085. strahovito je potuena mletaka flota. Naalost smru Zvonimira pada dravna i pomorska mo Hrvatske, a obalu osim Dubrovake republike, zauzima Venecija pa Napoleon (1787). Neovisnost je, prije svega diplomacijom, jedino ouvala Dubrovaka republika, no njena se snaga oituje se i u pomorskoj moi. Moderno doba Napoleonski ratovi Ukupna dubrovaka flota godine 1800. zajedno s ribarskim brodovima iznosila je 673 jedrenjaka od ega je bilo 255 veih brodova koji su plovili izvan teritorijalnih voda Dubrovnika. Ukupan broj jedrenjaka prekooceanske plovidbe iznosio je oko 230 brodova. Republika je imala svoja konzularna predstavnitva u preko 80 gradova. Tada je u Dubrovniku bilo oko 7000 pomoraca, brodograditelja, brodovlasnika i pripadnika drugih pomorskih struka. Razdoblje od 1806. do 1813. doba je francuske vladavine marala Marmonta u Dalmaciji i razvoja pomorske trgovine. Nakon Napoleona vrijeme je vladanja Austro-Ugarske, a godine 1818. Jadranskim morem 02. studenog zaplovio je prvi parobrod "Carolina". Poetkom 1838. godine proglaena je slobodna parobrodska plovidba na Jadranu s redovitom parobrodskom prugom na relaciji Trst-Mali Loinj-Zadar-ibenik-Split-Hvar-KorulaDubrovnik-Kotor. Ova godina obiljeena je i prestankom dominacije jedrenjaka i ulaskom parobroda u ratnu flotu. Austro-ugarska Talijanski kralj Viktor Emanuel II. u lipnju 1866. objavljuje rat Austriji. Jadran je po tko zna koji put ratno poprite. 20. rujna sukobljavaju se obje flote i otvaraju estoku artiljerijsku paljbu. Tada zapovjednik austrijske flote Wilhelm von Tegetthoff uplovljava sa svim topovnjaama u viku luku. Pobjedom kod Visa Austrija je osigurala prevlast na Jadranskom moru. 296

Vrijedno je spomenuti godinu 1869. kada austrijska fregata Donau od 2000 BRT s 350 lanova posade koji su, osim viih asnika, bili pomorci s otoka i obale istonog Jadrana; poduzima putovanje oko svijeta. Brod je krenuo iz Pule u srpnju i vratio se u oujku 1871. obiavi cijelu zemaljsku kuglu. Sauvan je i brodski dnevnik kojeg je vodio lan posade Matija Politeo iz Starigrada na otoku Hvaru. Razdoblje od 1911. do 1914. izuzetno je bitno za razvoj ratne mornarice. Tada su porinuti njeni najvei brodovi: SMS Viribus Unitis, SMS Tegetthoff , SMS Prinz Eugen i SMS Szent Istvan. Ovo su razdoblje obiljeili i pomorski zapovjednici hrvatskog porijekla na najviim poloajima u Carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici poput admirala Maksimilijana Njegovana ili Janka Vukovia Podkapelskog. Zavretak Prvog svjetskog rata Godine 1918. Austro-ugarska ratna mornarica na admiralskom brodu Viribus Unitis u Puli bila je prisiljena, po nalogu cara Karla, predati se delegatima zagrebakog Narodnog vijea dr. Anti Tresiu Paviiu, Vilimu Bukegu i dr. Ivanu opu, te lanovima Mjesnog odbora Narodnog vijea u Puli. Tada je na brod istaknuta hrvatska zastava. Naalost, istog dana jedna talijanska brodica specijalne konstrukcije zvana mignata, slina upravljanom torpedu prodrla je u pulsku luku i potopila bojni brod Viribus Unitis zajedno sa 250 naih mornara i zapovjednikom Jankom Vukotiem. Jugoslavenski period Voena hrvatskim pomorskim znalcima ratna i trgovaka mornarica nadalje se razvija i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i u vrijeme socijalistike Jugoslavija. Hrvatski mornari i asnici bili su prisutni u svim strukturama ratne mornarice, a glavne pomorske baze su se nalazile na podruju Hrvatske. Moderna hrvatska mornarica Odlukom predsjednika Republike dr. Franje Tumana od 12. rujna 1991. kojom je imenovao admirala Svetu Leticu zapovjednikom, slubeno je zapoelo ustrojavanje Hrvatske ratne mornarice osnivanjem prvih vojnih postrojbi. Prvi brod u floti bio je desantno jurini amac DJB-103 koji je otet od JNA 15. rujna 1991. dok je bio na remontu u Vela Luci. U ibeniku od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU ibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondanjeg Mornarikog tehnikog remontnog zavoda Velimir korpik preuzeli Zavod u svoje ruke, ukljuujui i 19 ratnih brodova i plovila. Zapovijeu 297

zapovjednika HRM-a 24. rujna ustrojena je Ratna luka ibenik, a 29. rujna zarobljeni brodovi ustrojeni su u Udarne pomorske snage (UPS): RTOP-402 - danas RTOP-21 ibenik T-222 - u HRM pod imenom TB-51 Vukovar R-310 - u HRM pod imenom OBM-41 Dubrovnik P-171 - danas OB-61 Novigrad P-180 - danas OB-63 Cavtat P-181 - danas OB-64 Hrvatska Kostajnica Osvajanje prvih skladita i vojne opreme Ve su tijekom rujna stvoreni uvjeti za snano suprostavljanje agresoru na moru i primorju. U akciji "Male Bare - Zelena tabla", 14./15. rujna 1991. osvojena su skladita streljiva i naoruanja, a u Tatinjama skladita podvodnih mina ime je HRM dola do prvih monih orunih sustava. U ibeniku od 16. do 22. rujna 1991. snage 113. brigade i postrojbe PU ibenske zarobile su u vojarni Kuline 15 ratnih brodova i plovila dok su radnici ondanjeg Mornarikog tehnikog remontnog zavoda Velimir korpik preuzeli Zavod u svoje ruke i 19 ratnih brodova i plovila. Zarobljeni brodovi i plovila Zarobljena 34 ratna broda i plovila u ibeniku inila su priblino etvrtinu cjelokupne flote JRM. Premda je veina bila u loem stanju, nedostajali su ili su bili oteeni pogonski dijelovi i naoruanje, odmah se pristupilo njihovom osposobljavanju i opremanju pa su ti brodovi, uz nekoliko zarobljenih u pojedinanim akcijama, postali temelj izgradnje HRM-a. Od odluujue vanosti za nadzor obalnog ruba i meuotokog prostora bilo je preotimanje obalnog topnitva JRM-a i ustrojavanje obalnih topnikih bitnica (OTB). U rujnu su osvojene OTB 90 mm na irju (14. rujna), OTB 100 mm Zeevo (16. rujna), OTB 88 mm na Smokvici (19. rujna), OTB 88 mm Marina rat na olti (20. rujna), OTB 85 mm Raanj na Brau (24. rujna), OTB 88 mm Ranji i OTB 85mm Privala na Koruli (17. rujna). Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna, a 1. listopada od dijela topova osvojenih u Rogoznici i na otoku olti ustrojene su OTB Kajuni i Duilovo u Splitu.

298

Zadae HRM OSRH

Glavne zadae HRM u miru su: odravanje optimalne razine spremnosti snaga u cilju odvraanja od agresije na RH, sudjelovanje u nadzoru i zatiti morskih i podmorskih prostora i epikontinentalnog pojasa na kojima Republika Hrvatska ima puni suverenitet, suverena prava i nadlenosti, u suradnji s drugim institucijama i organizacijama RH, odravanje sposobnosti mornarikog pjeatva za voenje borbe u priobalju i na otocima, sudjelovanje u meunarodnim vojnim operacijama potpore miru, sudjelovanje u aktivnostima nadzora naoruanja i izgradnje mjera povjerenja i sigurnosti, sudjelovanje u potpori civilnim organizacijama i institucijama RH na moru, sudjelovanje u traganju i spaavanju na moru. Glavne zadae HRM u ratu su: sudjelovanje u zdruenim obrambenim i napadnim operacijama u obrani i uspostavi teritorijalnog integriteta zemlje, sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske, a stupanjem u NATO i u obrani saveznika.

Pomorske baze i vojne luke

Pomorske baze se nalaze u Puli, ibeniku, Splitu, Ploama. Takoer, du obale smjetene su postaje obalnog motrenja. Odlukom Vlade Republike Hrvatske osnovane su vojne luke za potrebe Ministarstva obrane za vojnu namjenu. Vojne luke Pula Kovanje otok Loinj Uvala Panikovac ibenik 299

Divulje Trogir Briine Katel Suurac Lora Split Poljud (luka Uilita HRM) Split Postrojbe za razmagnetiziranje brodova (poluotok Marjan) Split Postaja za kontrolu brodskog magnetizma (hrid Galija u cijelosti) Split Uvala Tatinje (u cijelosti) Ploe Otok Ploica (u cijelosti s pripadajuim morskim prostorom) Ploe Uvala Baine Ploe Meja otok Korula Vojne podzemne luke Potkop Zagraina Dugi Otok Potkop Paprenica Dugi Otok Potkop Bukain Dugi Otok Potkop Parja otok Vis Potkop Maslinova (uvala Maslinova) Otok Bra Potkop Smrka (uvala Smrka) Otok Bra Potkop Kruica (uvala Kruica) Otok Bra Potkop Sito otok Lastovo Potkop Kremena otok Lastovo Potkop Duba Ploe Potkop Brijesta (uvala Brijesta) Ploe Potkop Soline (uvala Soline) Ploe

Maskirni pristani (privezita, vezovi) izgraeni su na nenastanjenom dijelu obale i do njih uglavnom ne vode nikakve izgraene komunikacije. Du obale postoje 14 maskirnih pristana.
Naoruanje HRM OSRH

Glavnu borbenu osnovu Hrvatske ratne mornarice ine tri raketne topovnjae hrvatske proizvodnje te dvije raketne topovnjae klase Helsinki koje su dostavljene poetkom studenog 2008.[1] Raketne topovnjae kupljene su za 9 milijuna eura u sklopu offset dogovora o kupnji finskih oklopnih vozila te predstavljaju prijelazno rijeenje do nabavke domaih fregata. Uz raketne topovnjae, HRM posjeduje i velik broj pomonih brodova koji se 300

koriste za mino-polaganje, ophodnju i obuku mornara. Prema dugoronom planu razvoja dio brodova e obnaati i ulogu Obalne strae dok e ostali biti namjenjeni obavljanju tradicionalnih pomorskih zadaa. Veina brodova iz flote HRM zapravo su brodovi JRM, koji su zarobljeni poetkom Domovinskog rata. Dio brodova graeni su za potrebe JRM, ali nisu bili dovreni ili su se u trenutku rasplamsavanja sukoba nalazili na remotnu. Aktivno brodovlje Raketne topovnjae RTOP-11 Kralj Petar Kreimir IV. RTOP-12 Kralj Dmitar Zvonimir RTOP-21 ibenik RTOP-41 Vukovar RTOP-42 Dubrovnik Ophodni brodovi OB-01 Novigrad OB-02 olta OB-03 Cavtat OB-04 Hrvatska Kostajnica kolski brod B-72 Andrija Mohorovii Spasilaki brod BS-73 Faust Vrani Lovac mina Lovac mina LM-51 Korula Desantni brodovi Desantni brod-minoploaga DBM-81 Cetina Desantni brod-minoploaga DBM-82 Krka Desantno jurini brod DJB-104 Desantno jurini brod DJB-106 Desantno jurini brod DJB-107 Pomona desantna splav PDS-713 Barkase 301

Motorna roniteljska barkasa MRB-83 Barkasa motorna transportna BMT-51 Ostalo brodovlje Rijeni patrolni brod PB-91 okadija Rijeni patrolni brod PB-92 Rijeni patrolni brod PB-93 Pomoni teretni brod PT-71 Jahta Uka Jahta HRM Jahta Jadranka Jahta Zrinka Jahta ista Velika Luki remorker LR-71 Luki remorker LR-73 Brodovi izvan slube Podmornica P-01 Velebit Desantno jurini brod DJB-101 Desantno jurini brod DJB-102 Desantno jurini brod DJB-103 Desantno jurini brod DJB-105 Desantna splav-minopolaga DSM-110 Desantni tenkonosac-minopolaga DTM-219 Ophodni brod minopolaga OBM-41 Dubrovnik Torpedni brod TB-51 Vukovar Ostalo naoruanje Sustav radara za nadzor mora - 14 (4 Peregrine + 10) Obalni topovi - 21 (6 + 15) Mobilni obalni lanseri (MOL) - 3 (jedno vozilo = 4 x RBS-15) Postaje obalnog motrenja - Savudrija, Brijuni, Mali Loinj, Dugi Otok, irje, Vis, Lastovo, Mljet i Molunat.

Ciljevi modernizacije HRM su planska modernizacija postojeih brodova i sredstava za izvrenje postavljenih namjenskih zadaa, te izrada studije 302

izvodljivosti za izgradnju vienamjenskih i obalnih ophodnih brodova. U tijeku je zavrna faza instaliranja radara "Peregrine" te zavretak prve faze implementacije raunalno komunikacijske mree projekta "More". etiri radara iz sustava Peregrin nalaze se na Visu, Lastovu, Dugom otoku i Mljetu. Zajedno s jo devet radarskih postaja na Jadranu init e jedinstven radarski sustav "More" koji pokriva prostor od Kvarnerskog zaljeva do junog Jadrana, sa zadaom zatite hrvatskih nacionalnih interesa na moru. Sustav je namijenjen ponajprije nadzoru Zatienog ekoloko-ribolovnog pojasa. U sluaju potrebe, djelovat e i kao potpora sustavima protubrodske, protuzrane i obalne obrane, za otkrivanje i sprjeavanje terorizma, protuzakonite migracije i verca, te kao potpora Slubi traganja i spaavanja na moru.

Zapovjednitvo za potporu ZzP

Zapovjednitvo za potporu (ZzP) najznaajniji je dio logistikog sustava Oruanih snaga Republike Hrvatske i nositelj je provedbe logistike, sanitetske i dijela personalne potpore za OS RH. Uz Glavni stoer, zapovjednitva triju grana OS RH te Hrvatsko vojno uilite, ini jednu od glavnih organizacijskih cijelna Oruanih snaga Republike Hrvatske. Zapovjednitvo za potporu podreeno naelniku GS OS RH. Zapovjednitvo za potporu nadleno je za preuzimanje i pripremu svih dravnih resursa dodijeljenih na raspolaganje OS te za cjelokupan plan njihove uporabe i njegovu primjenjljivost za operacije na bojitu. U skladu s dodijeljenim misijama i zadaama osigurava namjenski organizirane logistike postrojbe/module terenske logistike kao potporu postrojbama OS 303

RH u operacijama u zemlji i inozemstvu, osigurava ekonomino i uinkovito funkcioniranje OS RH u mjestima baziranja ukljuujui razvoj i nadzor sustava vanjskih usluga. U suradnji s drugim cjelinama OS RH poboljava i provodi obuku pripadnika OS RH za logistike specijalnosti kao i funkcionalnu obuku u dijelu logistikih znanja i vjetina. Osim Zapovjednitva za potporu, logistiki sustav OS RH sainjavaju i ostali logistiki elementi i postrojbe u granama, zapovjednitvima, postrojbama i ustanovama OS RH.
Zadae Zapovjednitva za potporu

U potpori misijama i zadaama OS RH, glavne zadae ZzP-a u miru su: logistika i sanitetska potpora postrojbama i zapovjednitvima OS RH u provedbi zadaa odvraanja od agresije na Republiku Hrvatsku, razvoj sposobnosti pruanja logistike i sanitetske potpore zdruenim operacijama, razvoj i odravanje logistikih i sanitetskih sposobnosti za izvoenje operacija potpore miru i humanitarnih operacija u sklopu meunarodnih snaga, organiziranje i provedba potpore zemlje domaina stranim oruanim snagama na dravnom podruju Republike Hrvatske, potpora civilnim strukturama RH u operacijama otklanjanja posljedica izvanrednih situacija uzrokovanih prirodnim i tehnikim katastrofama, sudjelovanje u razvoju i provedbi logistike i sanitetske potpore OS RH, skladitenje svih klasa materijalnih sredstava u OS RH, jedinstveno upravljanje osobljem u OS RH, protokolarne zadae. Glavne zadae ZzP-a u ratu su: osiguranje logistike, sanitetske i personalne potpore snagama koje sudjeluju u prevenciji i odgovoru na prijetnje teritoriju i kljunim objektima infrastrukture Republike Hrvatske, nositelj je potpore provedbi mobilizacije OS RH, osiguranje logistike, sanitetske i personalne potpore snagama u obrani neovisnosti i suvereniteta Republike Hrvatske u sluaju agresije. Zapovjednitvo za potporu upravljat e svim provedbenim logistikim, 304

sanitetskim i personalnim procesima za OS RH razvijajui sljedee sposobnosti: pruanje druge razine logistike potpore postrojbama u podruju operacija, ojaanje terenske logistike u operacijama, osiguranje dodatne logistike potpore snagama RH tijekom izvravanja zadaa u inozemstvu, skladitenje stratekih zaliha svih klasa materijalnih sredstava za osiguranje neprekidnosti logistike potpore OS RH, organizacija odravanja sloenih borbenih sustava za sve tri grane OS RH s osloncem na vanjske usluge, provedba najvie razine odravanja za ostale borbene sustave HKoV-a i tehniko-materijalnih sredstava za sve tri grane OS RH, sposobnost jedinstvenog upravljanja osobljem u cjelokupnim OS RH, razvoj interoperabilnosti timova zdravstvene zatite razine opa zdravstvena potpora (ROLE-1) i specijalistika zdravstvena potpora (ROLE-2), upravljanje procesima opsluivanja OS RH u stacionarnim uvjetima, sposobnost paletiziranog i kontejnerskog transporta, sposobnost koordinacije prevoenja na teritoriju RH, upravljanje procesima obuke i osposobljavanja slubi potpore i struka OS RH, koordinacija provedbe tree razine logistike potpore.

Logistiki sustav

Strukturne promjene logistikog sustava dogodile su se 2007. godine, temeljene na Konceptu logistike, iz 2006. godine. Uspostavom nove organizacije, udio logistike u ukupnoj brojanoj veliini Oruanih snaga je oko 30%. Pri dimenzioniranju logistikih postrojbi na taktikoj i operativnoj razini, uvaene su specifinosti grana HRZ-a i PZO-a i HRM-a te postrojbi borbene potpore. Zajednike logistike funkcije objedinjene su u okviru Zapovjednitva za potporu kao najvee i najznaajnije logistike organizacije u sustavu obrane. Nova organizacija omoguila je pojednostavljenje voenja i zapovijedanja logistikog sustava. Smanjenjem razina logistike potpore i okrupnjavanjem kapaciteta stacionarne logistike pod jednu organizaciju teite daljnjeg 305

razvoja stavljeno je na razvoj sposobnosti pruanja logistike potpore vlastitim snagama u terenskim uvjetima. Logistiki kapaciteti HKoV-a, prema novom logistikom konceptu, koncentriraju se u manevarskim postrojbama - gardijskim brigadama (Logistika satnija GMTBR i Logistika satnija GOMBR), s teitem na pruanju prve razine logistike potpore u podruju operacija. Za potrebe narastanja snaga HKoV-a ustrojava se logistika pukovnija za pruanje druge razine logistike potpore. Logistiki kapaciteti u HRZ-u i PZO-a koncentrirani su u zrakoplovnim bazama, dok je u HRM-u glavna logistika postrojba pomorska baza.

Hrvatsko vojno uilite " Petar Zrinski " - HVU

Hrvatsko vojno uilite "Petar Zrinski" (kratica HVU) visoko je obrazovna vojna ustanova Oruanih snaga Republike Hrvatske, a sastoji se od vie podreenih visokokolskih ustanova. Takoer sudjeluje u pisanju i recenziji dokumenata borbene uporabe grana i postrojbi Oruanih snaga, i nastavne literature za podreene kole, te za granska zapovjednitva za izobrazbu i obuku. Nadleno je za izobrazbu pojedinaca za potrebe cjelokupnih OS RH. Hrvatskim vojnim uilitem rukovodi ravnatelj. Trenutano dunost ravnatelja obnaa general bojnik Mirko undov. Ravnateljstvo je tijelo ija je temeljna zadaa organizacija, provedba i nadzor cjelokupnog rada i ivota u nadlenosti HVU-a. Dekanat je struno tijelo ije je temeljna zadaa pruanje strune potpore svim kolama u sastavu HVU-a u organizaciji i provedbi 306

nastavnog procesa. U Ratnoj koli "Ban Josip Jelai" koluju se pripadnici OS RH, MORH-a i drugih tijela dravne vlasti u Republici Hrvatskoj za najvie vojne i civilnovojne dunosti. Zapovjedno-stoerna kola "Blago Zadro" koluje asnike OS RH za obnaanje zapovjednih, stoernih i drugih funkcionalnih dunosti u nacionalnim i multinacionalnim zapovjednitvima, stoerima, operacijama na bojitu, mirovnim operacijama te za potrebe drugih tijela obrambenog sustava na operativnoj i strategijskoj razini. U asnikoj koli koluju se kadeti i kandidati za asnike za temeljne asnike dunosti, te asnici za nie stoerne, zapovjedne i funkcionalne dunosti svih borbenih rodova, rodova borbene potpore, slubi, struka i njihovih specijalnosti. Doasnika kola koluje cjelokupni doasniki kadar za sve doasnike dunosti u postrojbama, granama i drugim ustrojstvenim jedinicama OS RH. kola stranih jezika "Katarina Zrinska" koluje pripadnike OS RH i MORH-a u stjecanju znanja iz engleskog, njemakog, francuskog i talijanskog jezika prema potrebama i preuzetim partnerskim ciljevima i obvezama. S ciljem popune OS RH mladim, visokoobrazovanim asnicima pokrenut je civilno-vojni program kolovanja "Kadet", primarno za popunu asnikih dunosti u postrojbama borbenih rodova i rodova borbene potpore.
Razvoj kolovanja u OS RH

Na temelju odluke vrhovnog zapovjednika, a po zapovijedi naelnika GS OS RH, 27. prosinca 1991. zapoinje se s ustrojavanjem asnikog centra u Zagrebu, koji je 2. veljae 1992. zapoeo izobrazbu prvog narataja asnike kole, a u rujnu 1992. u sklopu istoga centra poela je i izobrazba 1. narataja Doasnike kole. Razvoj, jaanje i organizacijski rast Hrvatske vojske ubrzo je zahtijevao i uvoenje viih razina vojnog kolovanja, pa tako tijekom 1993. s radom zapoinje i Zapovjedno-stoerna kola u Zagrebu, koja danas nosi ime proslavljenog branitelja Vukovara generala Blage Zadre. Mornariki nastavni centar u Splitu formiran je 23. prosinca 1992. godine sa zadaom da koluje doasnike i asnike za potrebe HRM, a iste godine 15. prosinca 1992. prve polaznike prihvaa i Zrakoplovno nastavni centar u Zadru, koji koluje i obuava doasniki i asniki kadar za potrebe HRZ i PZO. Godine 1997. asniki centar u Zagrebu postaje jezgra ustrojavanja Hrvatskog vojnog uilita "Petar Zrinski", u iji sastav u travnju iste godine ulaze sva vojna uilita i kole, ime je zapoela nova etapa razvoja vojnoga 307

obrazovnog sustava OS RH. Od tada se u Hrvatskom vojnom uilitu provodi kolovanje i profesionalni razvoj djelatnih i priuvnih doasnika i asnika svih grana, rodova i struka OS RH. Preustrojem OS RH 2002. godine i u sustavu vojnog kolovanja uvedene su korjenite promjene. Od Hrvatskog vojnog uilita ustrojeno je Zapovjednitvo za zdruenu izobrazbu i obuku koje u svojem sastavu ima Ratnu kolu "Ban Josip Jelai", Zapovjedno-stoernu kolu "Blago Zadro", Visoku doasniku kolu, kolu stranih jezika "Katarina Zrinska" i Simulacijsko sredite operativno-strategijske razine, dok su od granskih uilita i Zapovjednitva za obuku ustrojena granska zapovjednitva za izobrazbu i obuku HKoV i HRM koja u svojem sastavu imaju asniku i doasniku kolu te HRZ i PZO koje u svom sastavu ima asniku, doasniku i pilotsku kolu. Zapovjednitvo za zdruenu izobrazbu i obuku (ZZIO) preustrojeno je 2007. u Hrvatsko vojno uilite (HVU) sukladno novom konceptu integriranog sustava izobrazbe.

308

Agresor
Openito o oruanim snagama neprijatelja
Nakon kristaliziranja stanja na bojitima Hrvatske, a i Bosne i Hercegovine, Oruane snage Republike Hrvatske su se nalazile u otvorenim oruanim borbama protiv ukupno tri (3 ) vojske: Jugoslavenska narodna armija - JNA , Vojska Srpske Krajine - VSK ( SVK ), i Vojska Republike Srpske - VRS . SVK je oruana snaga pobunjenih Srba u Hrvatskoj, dok je VRS oruana snaga Srba u BiH. Obje te vojske povezuje jedna, a to je JNA, bez koje ne bi postojala niti jedna od gore navedenih. U samim poecima rata u Hrvatskoj, JNA je preko svoje Kontraobavjetajne slube - KOS, kroz razne tajne operacije, od kojih je jedna i operacija " PROBOJ ", naoruavala i organizirala pobunjene Srbe u Hrvatskoj, dok je paralelno vodila akcije, opet preko KOS-a, u cilju prekida naoruavanja hrvatskih snaga ( MUP-a u poecima ) kroz operaciju " TIT ". Nakon poetnih otvorenih sukoba OSRH protiv snaga JNA, potpisan je Sporazum o prekidu vatre u Sarajevu, 03.01.1992., a to je ujedno oznailo i implementaciju Vanceovog plana razmjetanja mirovnih snaga UNPROFORa i povlaenje jedinica JNA iz Hrvatske. Prilikom organiziranog povlaenja JNA s teritorija Hrvatske, preputen je znatan dio tehnike tadanjoj TO SAO Krajina, iz koje e kasnije nastati SVK. Osim same tehnike, JNA na slubu u SAO Krajinu upuuje i asniki kadar svih rangova radi uspostavljanja organizacije zapovjedanja i rukovoenja SVK. Poetak sukoba u Bosni i Hercegovini, za JNA je oznaio jo jednu etapu u stvaranju nove vojske. Naime, kako bi izbjegli direktnu umjeanost u ratna zbivanja u BiH, kako su bili optuivani od zapada, Miloevi i Srbija, donose odluku, da sve jedinice na rasporedu u BiH, promjene oznake, a sama vojska naziv. Tako je veliki broj jedinica JNA, postao VRS, a umjesto jugoslavenske zastave sa zvijezdom, koristi se srpska zastava s grbom Srba u Bosni i Hercegovini. Meutim i nakon toga, JNA, kasnije JA, ostaje direktno ukljuena u zbivanja 309

unutar Hrvatske i BiH jer jedino na taj nain ove dvije nove srpske vojske mogu opstati. Ogromna pomo u logistici, isplaivanje plaa viim asnicima na slubama u SVK i VRS, snabdjevanje orujem i opremom, direktno planiranje napadnih akcija i operacija, sve je to bilo u domeni Srbije, odnosno SR Jugoslavije i JNA, odnosno JA. Sama metamorfoza JNA u ukupno tri vojske, zasigurno se nije dogodila ad hoc, odnosno stihijski, unutar kratkog perioda. Same promjene u funkcioniranju JNA tijekom 80-ih godina prolog stoljea, kada je JNA prela u sustav vojnih oblasti, koje su se potpuno kosile s granicama tadanjih republika, predstavlja poetak reforme, koja je svoj vrhunac doivjela transformacijom jedne masivne vojske u tri manje, a sve tri su radile u ime istog cilja. Ta transformacija prati odreena pravila i uzorak, kroz tri bitna dogaaja tijekom 1991.g. i 1992.g. Prvi je Desetodnevni rat u Sloveniji, nakon toga Domovinski rat u Hrvatskoj i na kraju rat u BiH.

Jugoslavenska narodna armija JNA

Jugoslavenska narodna armija (Jugoslovenska narodna armija, JNA)(22. prosinca 1941. - 20. svibnja 1992.) bila je dio jedinstvenih oruanih snaga SFRJ do njezina raspada. Slubeno je ukinuta 20. svibnja 1992. godine. Svoje korijene JNA vue iz Narodnooslobodilake borbe i partizanskih odreda Jugoslavije. Nakon oruanih antifaistikih ustanaka, pod rukovodstvom KPJ, 22. prosinca 1941. u mjestu Rudo (BiH) osnovana je 1. proleterska brigada Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, od etiri srpska i dva crnogorska bataljuna, to je kasnije bio slubeni praznik osnivanja oruanih snaga Druge Jugoslavije. Pred sam kraj Drugog svjetskog rata, 1. oujka 1945. godine, NOVJ dobiva 310

naziv Jugoslavenska armija (skraeno JA), a povodom proslave desetgodinjice razvoja, 22. prosinca 1951., Jugoslavenska armija je preimenovana u Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), ime je, kako je objanjeno, i formalno naglaen njen narodni, socijalistiki i revolucionarni karakter. Bila je JNA najdosljedniji provoditelj Titove jugoslavensko-komunistike politike. U pono, 25. prosinca 1988., komande vojnih oblasti Jugoslavenske narodne armije (dalje JNA ili Armija) preuzele su poslove voenja i zapovijedanja postrojbama JNA od dotadanjih komandi armija i 2. korpusa kopnene vojske. Do kraja prosinca iste godine, Armija je u potpunosti prela na novi, vojini sustav organizacije. Vojnopomorska oblast, kao i Ratno zrakoplovstvo i protuzrana obrana, zadrali su postojei ustroj, a promjene su se oitovale na razinama zapovijedanja, od operativno-strategijskih postale su strategijske. Nikad do tada JNA nije bila tako okrupnjena u vojno- -teritorijalnom smislu, ak ni u jednom kraem razdoblju iz druge polovice 1960-ih kada se sastojala od etiri armijske oblasti i Ratnog zrakoplovstva s protuzranom obranom. Iznimka su bili samo poslovi novaenja koje je, 1. sijenja 1988., Armija predala u nadlenost republika i autonomnih pokrajina. Punih dvadeset godina (1968. 1988.) JNA je imala ustroj i teritorijalnu organizaciju, koja je dodue mijenjana, ali je ipak zadrala ustroj koji se u literaturi redovno naziva republikim ustrojem vojske. Teritorij socijalistikih republika Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije obuhvaala je jedna armija, odnosno samostalni korpus (Crna Gora) dok su na teritoriju Srbije bile dvije armije, a u Hrvatskoj jedna armija i vojnopomorska oblast. Za razliku od ostalih republika, Hrvatska je bila jedina iji je znaajan dio, gotovo cijela Slavonija, bio u sastavu armije iji je vei dio bio na podruju druge republike (Bosna i Hercegovina). Sve ove promjene uvoene su kroz plan preustroja JNA " JEDINSTVO " Jugoslavenska narodna armija je bila udarni dio Oruanih snaga SFRJ. Do kraja 1988. sastojala se od est armija, Vojnopomorske oblasti, Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane i jednoga samostalnog korpusa. Krajem 1988. JNA je prema planu Jedinstvo prela na vojno-teritorijalnu organizaciju u kojoj su armije zamijenjene vojitima, odnosno vojnim oblastima. Znaajka nove organizacije bila je protuustavno podreivanje TO-a zapovjednitvima JNA u ratu, konkretno republikih i pokrajinskih tabova TO-a u ratu zapovjednitvima vojita, a postrojba TO-a zapovjednitvima korpusa. Ovakva organizacija dijelom je funkcionirala i u miru to se vidjelo u 311

Sloveniji i Hrvatskoj tijekom 1990. godine. Od snaga JNA u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Gorskom kotaru, Lici, Kordunu i Banovini osnovana je 5. vojna oblast sa sjeditem u Zagrebu. Peta vojna oblast sastojala se od podstoernih postrojba, etiri korpusa, od ega dva u Hrvatskoj i jedne pjeake divizije. Zrakoplovnu potporu 5. vojnoj oblasti pruao je 5. korpus Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane sa sjeditem u Zagrebu. Ostali, vei dio teritorija Hrvatske bio je podijeljen izmeu 1. vojne oblasti i Vojnopomorske oblasti. Prva vojna oblast sa sjeditem u Beogradu obuhvaala je Slavoniju, preko 17. korpusa koji je imao sjedite u Tuzli. Vojnopomorska oblast sa sjeditem u Splitu bila je nadlena za jadransku obalu i dio sjeverne Dalmacije, a sastojala se od Flote, tri vojnopomorska sektora i korpusa kopnene vojske u Kninu. S ovakvom strukturom JNA je ula u rat. Za voenje borbe, JNA je osnovala dvije operativne skupine, OG-1 za podruje Banovine i veeg dijela Korduna, i OG-3 za juni dio Korduna i Liku. Na kraju 1991. prema novom ustroju ukinuta je 5. vojna oblast i umjesto nje je osnovana 2. vojna oblast sa sjeditem u Sarajevu. U njezin je sastav uao 10. korpus iz bive 5. vojne oblasti, te 4., 5. i 17. korpus iz 1. vojne oblasti, kao i 9. korpus iz bive Vojnopomorske oblasti. Snage JNA na podruju istone Hercegovine i Crne Gore: 2. i 13. korpus, ule su u sastav 4. vojne oblasti. Ovakva se podjela zadrala do sredine svibnja 1992. kada je JNA formalno nestala s povijesne scene. Poetkom 1990. godine JNA je imala 275.341 ljudi od kojih je u 5. vojnoj oblasti bilo 45.559 ljudi. Krajem 1990. JNA je u RH imala priblino oko 60.000 ljudi. Prema ratnom ustroju imala je 1.058.378 ljudi. Prema podacima M. Sekulia, JNA je 1991. na mobilizaciju pozvala 142.058 osoba ili sedam posto vojnih obveznika do 45 godina starosti s podruja Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Prema istom izvoru JNA je u drugoj polovici 1991. na teritoriju Hrvatske pod svojim zapovijedanjem imala 112.443 vojnika i starjeinu. Od toga je 96.625 ljudi bilo iz sastava JNA, a 15.818 iz sastava Teritorijalne obrane.

312

Kontra obavjetajna sluba KOS


KOS je bio sastavni dio JNA, i nastao je 1946. od Treeg odsjeka OZN-e ( Odjeljenje za zatitu naroda ) pri Ministarstvu narodne obrane. Nakon donoenja Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), 31. sijenja 1946. godine, reorganizirane se sigurnosno-obavjetajne slube. OZN-a je djelovala na civilnom i vojnom planu, kao posebni odsjek Jugoslavenske armije. Reorganizirana je u oujku 1945. kada je Drugi odjel OZN-e prerastao u UDB-u i preao u sustav Ministarstva unutarnjih poslova. Prvi odjel OZN-e postupno je prerastao u Vojnu obavjetajnu slubu (VOS), a dio u Slubu informacija i dokumentacije (SID). Trei odsjek utemeljio se u Kontraobavjetajnu slubu (KOS). KOS je 1955. preimenovan u OB Organ bezbednosti, a UDB-a 1966. godine u SDB Slubu dravne bezbednosti odnosno SDS Slubu dravne sigurnosti. SDB kao civilna kontraobavjetajna sluba nalazila se u sastavu Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova (SSUP). Meutim, zbog brutalnog ponaanja operativaca i samih operacija koje su te dvije organizacije vodile, do dana dananjeg, svi oni koji su ivjeli ili ive na podruju bive SFRJ, te dvije organizacije nazivaju starim imenima: KOS i UDB-a. KOS je djelovao u svim strukturama drutva tadanje drave, a najvie je bio angairan na radu protiv " unutarnjeg i vanjskog neprijatelja ", odnosno elemenata za koje je politiko vodstvo SRFJ, na elu s Josipom Brozom Titom, smatralo da su direktna ugroza ustavno - pravnom poretku SFRJ. Ta paranoja e na kraju dovesti do financijskog sloma SFRJ, a posljedino i do samog raspada federacije.

313

Operacija TIT

1990.g., dolazi do bitnih promjena u sustavu funkcioniranja SFRJ. Raspisuju se prvi vie - stranaki izbori u Hrvatskoj i Sloveniji. Ubjedljivom pobjedom, na vlast dolazi HDZ - Hrvatska demokratska zajednica, na elu s dr. Franjom Tumanom. Kako je Tuman, ve bio etiketiran kao " ekstremni i opasan element " pa i proveo odreeno vrijeme iza reetaka zatvora nakon politiki inspiriranih procesa 70.-ih, slube sigurnosti SFRJ, obratile su veliku pozornost na njegovo djelovanje. U to vrijeme ve je zapoela masovna pobuna Srba u Hrvatskoj i nazirao se rat. Tuman i njegovi suradnici odluili su da taj trenutak nee doekati nespremni. G JNA upuuje naredbu da se naoruanje i oprema TO unutar Hrvatske izmjesti iz dotadanjih skladita u skladita JNA, ime su odrezali mogunost adekvatne obrane Hrvatske u sluaju agresije od strane JNA. Kako je rat postajao sve izvjesniji, vrh Hrvatske dogovorio je tajno dopremanje oruja i opreme i naoruavanje, prvenstveno pripadnika MUP-a RH kao jedine kakve takve oruane formacije u Hrvatskoj 1990. KOS je od, dosad nepoznatog izvora, saznao da e odreenog dana, dva teretna vozila proi granicu s Maarskom i nee biti kontrolirana. Odmah se aktiviraju i iz Austrije alju pismo Saveznoj upravi za carinu, u Beogradu u kojem navode prelazak dva teretna vozila preko granikog prijelaza s Maarskom, ali paralelno planiraju tajno praenje i evidentiranje onoga to smatraju dopremanjem oruja. Plan i operaciju nazivaju " OPERACIJA TIT ", koja ima za cilj registriranje i onemoguavanje uvoza oruja u Hrvatsku. Cilj akcije je bio da se presijeku i zaustave sve djelatnosti koje se karakteriziraju u G JNA kao neprijateljske, a da se poinitelji takvih djelatnosti, uhite i izvedu pred Vojni sud u Zagrebu. Nositelj svih aktivnosti u akciji je puk. Aleksandar Vasiljevi, zamjenik 314

naelnika Uprave bezbednosti SSNO, u Beogradu. Prvi pomonik za operativni dio akcije na terenu je major Milan Ostoji, ali on je na osobni zahtjev smijenjen tri dana kasnije. Ostojia su kasnije unutar KOS-a, optuili da je namjerno omeo akciju uhienja jednog istaknutijeg graana Hrvatske, za kojeg su smatrali da je lokalni organizator raspodjele naoruanja. Ostoji je navodno, u akciji uhienja trebao potvrditi identitet " istaknutog graanina ", pritiskanjem tastera veze poto ga je osobno poznavao, a Ostoji to nije uinio, tako da je akcija uhienja propala.
Prva ozbiljna akcija izvedena u sklopu operacije " TIT "

Dana 09.10.1990., naelnik organa sigurnosti 5. VO, puk. Boko Keleevi, prema uputama iz G JNA ( za samu operaciju znala je nekolicina probranih agenata i visokih asnika JNA ), poziva i upuuje na zadatak ppuk. Mihajla Kneevia, djelatnika armijskog KOG-a ( Kontraobavjetajne grupe ), RV i PVO, 5. vojne oblasti. Kneevi odlazi, svojim automobilom, u pratnji kap. Bolfek Damira, na granini prijelaz Gorian - Letenje u namjeri video snimanja i praenja aktivnosti na prijelazu, a prema ranije primljenoj informaciji o prelasku dva teretna vozila poduzea " azmatrans " u Maarsku. Oko 12,30 sati tog dana biljee prijelaz dva teretna vozila uz slabu kontrolu, a i dolazak nekoliko visoko rangiranih osoba iz sigurnosno obavjetajnih slubi Hrvatske. Prema dojavi, teretna vozila, trebala bi se vratiti u Hrvatsku 12.10.1990. Naime, MUP Hrvatske je 09.09.90.g. dostavio SSNO-u ( Savezni sekretarijat za narodnu obranu ) slubeni zahtjev za nabavku naoruanja i streljiva za potrebe jedinica MUP-a, a kao dio redovnog opremanja. U roku od 30 dana SSNO je poslao odgovor MUP-u Hrvatske u kojem se kae da se po Uputstvu koje regulira nain nabavke, objedinjeni zahtjevi dostavljaju do 01.06. tekue godine za isporuke koje se vre u slijedeoj godini. Iako Zahtjev nije predan u roku, MUP-u se odobrava sklapanje ugovora za prvobitno naruenu koliinu puaka i pitolja, a za naknadno traene znatno vee koliine, kae se da e u plan prizvodnje za iduu godinu. Par dana prije dobivanja odgovora, tadanji ministar obrane Hrvatske, Martin pegelj, u pratnji jo jednog visoko pozicioniranog slubenika, odlazi u Maarsku i tamo sklapa ugovor o nabavci automatskih puaka " Kalanjikov " i prateeg streljiva i opreme. Plaanje garantira euro ekom ovjerenim od strane Hrvatske. Prethodni pokuaj nabavke naoruanja od SAD-a je propao, ponajvie zbog toga to je tadanji veleposlanik SAD-a, Warren Zimmermann, izrazio svoje negativno miljenje amerikom State 315

Departementu. Kako je sam kasnije izjavio:" Nisam dvojio niti sekunde kada sam preporuio da se zahtjev Hrvatske odbije." Treba napomenuti da KOS, u ovom trenutku operacije jo uvijek nije potpuno siguran da se u teretnim vozilima nalazi naoruanje. Sve je bazirano na pretpostavci. Doek vozila bio je sveobuhvatno planiran od strane KOS-a. Pored operativnog, planiran je i napad na kolonu vozila na prijevoju Paka izmeu Varadina i Zeline. Komandant zatitnog puka 5. vojne oblasti, potpukovnik Milan uput je dobio zadatak da na prijevoj uputi diverzantski odred. Izvoenje jedinice je trebalo izvesti u potpunoj tajnosti. Po prvoj varijanti plana, ppuk. Kneevi je trebao ui u Maarsku i najaviti dolazak vozila na most na rijeci Drava koji je dijelio prijelaze Letenje sa Maarske strane i Gorian u Hrvatskoj. Meutim, kako su sigurnosne slube Maarske znale za narav djelovanja Kneevia unutar sustava JNA, posebno zbog majora Varvaovski Zoltana koji je stanovao u neposrednoj blizini Letenja i puk. Ki Itvana, obavjetajnog oficira praktino zaposlenog na poziciji voditelja lovita u graninom pojasu Maarske, koji su ga i poznavali, od toga se odustalo, pa je Kneevi 12.10.1990. u poslijepodnevnim satima doao na granicu i smjestio se u vojnu karaulu. U 18,00 sati, Kneevi, u pratnji Bolfeka i Funoski Tonija, biljei pojaanu aktivnost u blizini prijelaza u smislu policijskih ophodnji koje pojaano kontroliraju osobe i vozila. Oko 21,00 sati, Kneevi izdaje nareenje Funoskiju da se presvue u vojnu uniformu, jer se spustila gusta magla i praktini onemoguila praenje aktivnosti na mostu. U to vrijeme registriraju dolazak veeg broja policijskih vozila i jednog visokog dunosnika MUP-a. Malo kasnije, Kneeviu se pridruuje Marko Lugonja i obavjeuje ga da e se vozila pojaviti iza ponoi. U 02,12 13.10., Funoski javlja Kneeviu da teretna vozila prelaze most. Kneevi javlja da su vozila stigla i dobiva zapovjed da ostane na prijelazu do jutra. Drugi dio time, izvrava planirano praenje tereta. Nakon odreenog vremena, a zbog velike koncentracije policijskih vozila i pripadnika sastava jedinica za specijalne namjene MUP-a, pratnja KOS-a odustaje zbog realne opasnosti od otkrivanja. Milan uput je izvrio zapovjed i postavio zasjedu prema Planu operacije. Meutim, nitko nije dao odobrenje za napad na kolonu i teretna vozila su prola mjesto postavljene zasjede, a jedinica u zasjedi se potajno izvukla. 316

Prema dostupnim informacijama, uput je zvao komandanta vojne oblasti, generala Konrada Koleka koji nije navodno mogao samostalno izdati zapovjed za napad pa je zvao u Beograd naelnika Generaltaba JNA u Beograd, generala Blagoja Adia, a ovaj je opet traio i nije dobio zeleno svjetlo od Borisava Jovia. Na nau sreu, oruje je sigurno stiglo i rasporeeno je prema unaprijed dogovorenom planu.
Druge aktivnosti KOS-a prema zadacima iz operacije " TIT "

General Kadijevi je 29.10.90. uputio pismo Ministru obrane Maarske, u kojem tvrdi "...da se raspolae pouzdanim saznanjima o ilegalnoj isporuci naoruanja Hrvatskoj. Taj potez je bitno oteao uvoz oruja iz Maarske. 05.11. 1990. tadanji direktor poduzea " Astra", Franjo Greguri, pokuava nabavu vee koliine naoruanja i streljiva iz SSSR-a, ali intervencijom oficira za vezu JNA unutar ministarstva obrane SSSR-a, nabava je sprjeena. U nekoliko drugih akcija sprijeene su isporuke teeg naoruanja za Hrvatsku iz Rumunjske, Bugarske, Gdanjska, Junoafrike republike i Italije. Meutim, iako je KOS ulagao znatna sredstva i potencijale u cilju prekida uvoza naoruanja i opreme, uvoz se ipak uz manje preinake u planovima izvoenja odigravao. Tako je ve 18.10.1990. u Hrvatsku ulo 8 teretnih vozila oruja, streljiva i druge borbene opreme. U splitsku luku su pristizali brodovi sa orujem iz June Amerike. Isto tako i zrakoplovima. Vrlo hrabra organizacija s obzirom na tadanje okolnosti i opasnosti. Uvidjevi da ne mogu nikako sprijeiti uvoz oruja i opreme, KOS, mijenja taktiku unutar operacije i pokuava ii tragom oruja, odnosno pronalaska oruja kod pojedinaca. Zapoeo je intenzivan " lov " na oruje. Prvi primjerak AP " Kalanjikov ", operativci KOS-a, pronalaze u jednom selu u blizini Bjelovara, a nakon toga po cijeloj sjevernoj Hrvatskoj. Osim toga pokuavaju ui u financijsku sferu nabavke oruja i tu ostvaruju znaajan uspjeh. Informativnim kanalima, dobro postavljene mree agenata unutar svih slojeva Hrvatske, dolaze do saznanja da jedan dio financiranja ide preko NP " Plitvika jezera ". CITAT IZ IZJAVE OPERATIVCA KOS-a, ppuk. Mihajla Kneevia: "...uprava NP " Plitvika jezera " nakon uspene sezone deo sredstava plasira po kreditnim linijama. U kritinom periodu izvren je plasman novca na vie adresa, a uestalo se pojavljivala firma 317

SAIT sa Udbine. Sa te adrese vie pravaca je vodilo prema MUPu RH to je bilo udno. Do tada nije bilo poznato da segment Vlade die kredite za svoje aktivnosti. udo je bilo vee to su se na elu Direkcije Nacionalnog parka i Saita nalazila lica srpske nacionalnosti. Ja sam obavio vie razgovora sa licem koje je direktno potpisivalo plasman novca. To lice je prihvatilo saradnju i dogovorili smo pseudonim Zombi. Davaoc kredita nije znao dalju namenu novca, a on je koriten u inostranstvu za nabavku naoruanja i vojne opreme..."

Akcije prismotre i uhienja osoba iz javnog ivota Hrvatske u sklopu operacije " TIT "

Treba napomenuti jedan detalj. Sigurnosne slube Hrvatske su u jednoj banalnoj situaciji mogle doi do kompletne dokumentacije operacije " TIT ", kada je zaustavljeno, zbog kontrole, vojno vozilo u kojem su se nalazili ppuk Mihajlo Kneevi i por. Regoja Rajko. Unutar vozila, nalazila se dokumentacija, ali upornim suprotstavljanjem Kneevia, vozilo nije detaljno kontrolirano. Posebna pozornost je posveena tadanjem ministru obrane Hrvatske, umirovljenom generalu JNA, Martinu pegelju, kojega je KOS obiljeio kao glavnog nositelja svih aktivnosti vezanih za nabavku i raspodjelu naoruanja u Hrvatskoj. Problem koji su imali je taj da je pegelj, kao visoko pozicionirani asnik JNA, praktiki znao sve to se moe znati o sistemu rada i tehnici kojom raspolau sigurnosno - obavjetajne slube SDS-a i KOS-a. Najvei dio operativnog pokrivanja i izvoenja zadataka koncentriran je na podruja tadanjih opina Bjelovar, urevac i Virovitica. Na podruju opine Virovitica, u sklopu aktivnosti iz operacije " TIT ", KOS je postavio zadau uhienja ure Deaka, Habijanec Antona, abari Vlade, Belobrk Vinka, Ivana Belanija i druge za koje se utvrdi da su povezani s raspodjelom naoruanja. Zbog obilne koliine posla koja se obavljala u svrhu ispunjavanja zadataka uhienja, iz Beograda dolazi i naelnik operativnog odeljenja Uprave, puk Milenko Gligorevi. Informativni razgovori, obavljani su unutar Doma JNA i u vojarni u Virovitici, a logistiku podrku daje " organ bezbednosti " u Virovitici Branko trbac. Vrena je prismotra obiteljske kue Ivana Belanija, a ppuk. Kneevi i 318

tehniar iz Beograda, su u tu svrhu napravili dvije stvari. Kneevi je prvo onesposobio arulju javne rasvjete pucanjem iz malokalibarske puke, po odobrenju Vasiljevia. Drugo, Kneevi je, zajedno s tehniarom KOS-a, potajno uao na tavanski prostor kue Ivana Belanija i postavio ureaj za prislukivanje na PTT kabel. Kako nije bilo aktivnosti na telefonu, prikupljaju druge informacije o lokaciji Belanija i dolaze do " saznanja " da se skriva na groblju u Virovitici. Temeljiti kakvi jesu, pretraili su i groblje, naravno bez pozitivnih rezulatata. Sigurno najpoznatiji " uspjeh " operacije " TIT " je bilo uhienje Antuna Kikaa, biznismena iz Kanade, Hrvata, u transportnom zrakoplovu " Uganda Air "-a punom lakog pjeakog i protuoklopnog naoruanja. Kako je informacija dola do KOS-a, ne zna se sa sigurnou, ali danas se uju tri verzije u krugovima hrvatskih i srbijanskih operativaca. Jedna je da je Vasiljkovi doslovno " namjestio " Kikau. Druga je da je Kika u stvari veza KOS-a, ako ne i operativac. Trea je da KOS doao do podatka od nekoga iz vrha Hrvatske preko dobro uspostavljene mree dounika. Bilo kako bilo, zrakoplov u kojem se nalazio Kika, presreli su lovaki zrakoplovi RV JNA i naredili pilotu da odmah spusti avion na pistu zrane luke " Pleso " u Zagrebu. Odmah po presretanju, upuena je jedinica za specijalna djelovanja iz baze u Niu koji su preuzeli kontrolu nad tim dijelom zrane luke i doekali zrakoplov " Uganda Air "-a. S nae strane, upuena je ATJ Luko i 3. bojna 1 A brigade " Tigrovi ", koji su se rasporedili izvan kruga zrane luke i pratili dogaaje, spremni za djelovanje, zapreavajui ulaz u zranu luku vojnim osobama iz redova JNA. Kompletna pretraga zrakoplova uredno je snimljena video kamerom i javno objavljena, dok je Antun Kika zavrio u zatvoru u Beogradu. Kasnije e biti razmijenjen sa grupom uhienih oficira JNA na elu s generalom Aksentijeviem. Prikupljanje podataka i akcija uhienja Martina pegelja Uhienje je planirano za dan 29.11.1990., ( bivi dravni praznik " Dan Republike " ). Tijekom 10 dana, operativci KOS-a, tajno su pratili kretanje pegelja i uredno evidenirali primjeeno. CITAT IZ IZJAVE ppuk. MIHAJLA KNEEVIA, angairanog na akciji uhienja " Svako jutro u trajanju od 10 dana smo pratili kretanje vozila koje je ilo po njega kui, njegov izlazak iz kue, pravac kretanja prema 319

Vladi na gornjem Gradu. Gotovo da nije bilo nikakvih vremenskih oscilacija. Vozilo je u minut dolazilo pred kuu, okretanje, izlazak i povratak. U vozilu voza i jedno lice iz pratnje. Posebne mere obezbeenja nisu sprovoene. Ostalo je da se odlui o nainu hapenja generala. Javno, upotrebom sile ili kidnapovanjem i hapenje na nekoj,prethodno odreenoj i obezbeenoj lokaciji. Odlueno je da se hapenje izvede presretanjem vozila u blizini Mirogoja. " Meutim, Vasiljkovi je pozvan u Beograd, gdje mu je reeno da se od uhienja odustaje. Umjesto toga, poziva se Tuman na sastanak. Akcija se, dva dana prije planiranog izvrenja, obustavlja. Ali, KOS je smatrao da ima adut u rukavu. Tijekom, ukupno, 120 sati, u kui kapetana Vladimira Jagara, oficira JNA na sluzbi u Virovitici, na poslovima " organa bezbednosti " vojnog poligona Gakovo, snimani su razgovori koje je vodio Jagar sa pegeljom. Vladimir Jagar, Hrvat, sin dugogodisnjeg pegeljevog prijatelja stupa u vezu sa KOS-om. Nakon dvodnevne provjere koju je nad Jagarom izvrsio nositelj operacije "TIT ", Aleksandar Vasiljevic, odluceno je da se pegelju napravi zamka. Mamac je bio kapetan Vladimir Jagar. U Jagarovoj kuci je videokamerom , postavljenoj unutar televizijskog aparata izvrseno tajno snimanje u kojem Spegelj govori o naoruzavanju Hrvatske. 25.01.1991., u Beograd, na sastanak sa vojnim vrhom JNA, dolaze Mesi i Tuman. Tu su jo, Adi, Kadijevi, Borisav Jovi i drugi. Tono u 19,25, Kadijevi poziva na pauzu da svi pogledaju najnovija dogaanja u Jugoslaviji i svijetu u dnevniku. Sve televizijske postaje, emitiraju tajni snimak u kojem pegelj razgovara o naoruavanju i organizaciji vojnih formacija u Hrvatskoj. Dogaaji koji su uslijedili, posljedino su obiljeili kraj operacije " TIT ", jer je osnov za djelovanje, a to je konspirativnost i neznanje ireg kruga ljudi o samom postojanju operacije, bila kompromitirana objanjavanjem hrvatskom rukovodstvu porijekla snimaka i materijala. Do zavretka akcije KOS je raspolagao tonim informacijama o 8.000 komada lakog pjeakog naoruanja i osobnim podacima za preko 600 osoba koje su u posjedu oruja i opreme.

320

ZAKLJUAK

Premda je KOS bila snana obavjetajna sluba na prostorima Jugoslavije, nisu se uspjeli uhvatiti dovoljno dobro u kotac sa dogaajima iz 1990. i 1991. Filozofija KOS-a, poiva na demagogiji i paranoji komunistike partije Jugoslavije i njenih voa, koji su, da bi sauvali svoje pozicije, uklanjali sve za koje bi smatrali da su s te pozicije opasni. Tako da je i SDS i KOS, koriten u najveem broju sluajeva za otkrivanje lokacija ektremno nastrojenih pojedinaca u zemlji i inozemstvu, kakon ega bi onda UDB-a, organizirala otmice ili atentate na te pojedince. Previe zatvoreni i bez stvarnih spoznaja o naglom razvoju situacije nakon pada Berlinskog zida, ostali su potpuno nepripremljeni na dogaaje koji e uslijediti nedugo nakon pada " eline zavjese ". Navikli na relativnu izoliranost i snane pozicije unutar SFRJ, nikako nisu bili spremni na meunarodnu trgovinu orujem. Naivno mislei da e svojim operacijama i akcijama uspjeti zaustaviti dotok oruaja i opreme u Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu, bili su uvjereni kako vode glavnu rije. Hladni tu istine doao je u obliku prekida akcije, neizvravanja osnovnih zakljunih zadataka operacije i potpunim kompromitiranjem pojedinih rukovodeih operativaca. Zbog neiskustva vjerovatno, u toj domeni, nisu bili svjesni da iza tako velika trgovine naoruanjem i opremom ne stoje pojedinci ili grupe ljudi, nego same drave iz kojih se oruje i oprema doprema. Jednom ukanalljeni sistemi dopreme oruja i plaanja, nikako nisu mogli biti prekinuti samo zato to su KOS i G JNA, a samim tim i Srbija to htjeli. I vee i stabilnije kontraobavjetajne i sigurnosne situacije ne mogu izai na kraj s fenomenom organiziranog, meunarodnog trgovanja orujem, a kamoli sluba drave koja je pred raspadom. Niti jedna od drava koje su sudjelovale u dopremanju oruja nije htjela ostati bez svog dijela kolaa na potpuno novom tritu u srcu Europe. Od jednom, oruje se vie ne mora otpremati prema Africi ili Junoj Americi, nego ovdje, u samo susjedstvo. Takva prilika sigurno se ne preputa sluaju.

321

Operacija LABRADOR i PROBOJ

Operacija " LABRADOR "

Operacija " LABRADOR " ili grupa " LABRADOR ", kako se jo naziva, je dobila ime po pasmini Labrador zbog njihovog istananog njuha za eksplozive. Naime, glavna zadaa grupe ljudi pod zapovjedanjem naelnika organa bezbednosti RV i PVO u Beogradu, pukovnika Slobodana Rakoevia, s glavnim operativcima, odnosno ljudima za odravanje veza u Hrvatskoj, pukovnikom Ivanom Saboloviem i kapetanom I. klase edom Kneeviem bila je teroristikim napadima na ciljana mjesta predstaviti novu hrvatsku vlast pro ustakom i anti semitskom, a paralelno s tim nadograivati i uvivati ve postojeu operativnu mreu KOS-a meu dunosnicima dravne sigurnosti Hrvatske, i visokopozicioniranim dunosnicima stranke HDZ. Prema planu, izvrena je, meu ostalim i detonacija eksploziva, 19.08.1991. na idovskom groblju u Zagrebu i idovskoj opini u Zagrebu, to je za osnovni cilj imalo destabilizirati vlast u Zagrebu i prikazati ju " faistikom i anti semitskom ". Grupa je imala operativno sjedite u prostorijama II. detamana KOG-a, potinjenog armijskom KOG-u, RV i PVO 5. vojne oblasti, u Maksimirskoj ulici, kbr. 63 u Zagrebu, dananja zgrada ministarstva Uprave. Glavnu rije vodi, u Zagrebu, edomir Kneevi, a ne Mirko Marti, ppuk., naelnik detamana KOG-a kako se mislilo u ono vrijeme. Posredstvom Slavka Malobabia, biveg efa kabineta CK SKH, inae jednog 322

od glavnih ljudi u umreavanju dounike i operativne mree KOS-a unutar hrvatskih politikih i sigurnosnih slubi, a koji je od prije u dobrim odnosima sa edom Kneeviem, u grupu, dolazi i Radenko Radoji, u krugovima KOS-a poznat kao agent " Ljudevit ", kasnije jedan od organizatora i voditelja operacije, odnosno grupe " Opera ", koji do tog trena ve ima stvorenu arhivu od oko 40.000 dokumenata na mikrofilmovima, a koje je skupio po nalogu Malobabia i Stojevia, kroz rad u analitikoj grupi pri stunim slubama CK SKH od 1987. do 1989., odnosno do dolaska Ivice Raana na elno mjesto CK SKH. Osim samih politikih dokumenata tu su dokumenti svih SDS-ova u Hrvatskoj, ali posredstvom Stojevia i Malobabia i dokumenti vojno obavjetajnih i kontraobavjetajnih slubi SFRJ. Radoji, nakon odlaska iz slube pri CK registrira poduzee " Templum " za savjetovanje, koje e kasnije sluiti kao paravan samoj operaciji i akcijama. Taj paravan je aktivno koriten sve do bijega veine iz grupe " Labrador " u kolovozu 1991. Nakon kongresa CKH u prosincu 1989., Malobabi gubi mo i utjecaj unutar CK i skuplja kompletnu dokumentaciju, pakira ju i alje u KOG RV i PVO u Zemun. Dobar dio te dokumentacije, zajedno sa 40.000 dokumenata s oznakom dravne tajne na mikrofilmovima, bit e osnova za rad grupe " OPERA". Radoji je od 1990., organizirani suradnik OB RV i PVO u Beogradu, tako da je aktivno ukljuen u obavjetajne i druge aktivnosti obavjetajnih organa bive drave, odnosno KOS-a. Sredinom rujna 1990., Malobabi poziva Radojia u prostorije II. detamana KOG-a, u Zagrebu i tu se Radoji sree s dijelom vrha grupe " LABRADOR ". Krajem prosinca 1990., upoznaje u tim istim prostorijama puk. Slobodana Rakoevia i puk. uk Tomislava, naelnika KOG-a u OB. Obuka u rukovanju minsko - eksplozivnim sredstvima, detonatorima i prirunim eksplozivnim napravama redovito je odravana u, za to pripremljenoj prostoriji, zgrade KOG-a u Zemunu, a koju su odravala dva specijalca iz baze u Niu, pripadnici padobranske jedinice, kap. Avdi i vod. Omerovi, inae obojica u OB jedinice u Niu. Da se suradnici grupe " Labrador " ne bi povezali sa slubenim KOS-om, nisu bili evidentirani kao suradnici, nego izvritelji na neslubenim popisima koji su se uvali u sjeditu II. detamana KOG-a u Zagrebu. Svi asnici i ljudi na vezi operativaca, tijekom sredine 1991., u prostorije KOG-a donosili su osobno naoruanje na pohranu, dok se ostatak oruja i opreme koji je koriten u neposrednom izvravanju akcija uvao po privatnim stanovima i garaama, 323

posebno eksploziv. Neodreenu koliinu eksploziva polovicom 1991., osobno je u Hrvatsku dopremio Rakoevi u vreama. Tijekom listopada 1991., hrvatske snage zauzimaju prostorije Komande V. vojne oblasti u Maksimirskoj 63, Zagreb, a samim tim i prostorije II. detamana KOG-a. U sefu naelnika, ppuk. Martia, pronai e se skoro cjelokupna dokumentacija o vrlo sloenoj operativnoj mrei KOS-a u Hrvatskoj te izvrenim akcijama koje se mogu okarakterizirati kao teroristike.
Operacija " PROBOJ "

Operacija " PROBOJ " - operacija u organizaciji KOS-a kojoj je cilj naoruavanje Srba na prostorima RH i BiH. Jedan od glavnih ljudi u operaciji je edo Kneevi za podruje Banovine, Korduna i dijela Like, te bihake regije, odakle je, iz kue pored bihakog aerodroma, tzv. " Lovakoj kui " ili " Vikendici ", vodio sve aktivnosti. Preko organizirane agenturne mree, a uz posredstvo jo jedne grupe KOS-a, velike koliine oruja i opreme otpremale su se u istonu Slavoniju, poglavito prema Arkanovim jednicama. U samim tim transferima oruja i opreme, ubirao se ogroman novac preprodajom dijela oruja na crnom tritu, posebno u istonoj Slavoniji na podrujima pod apsolutnom kontrolom Arkana i njegovih jedinica, popularno zvanom podruju " Arkansas ". U cijelu priu su ukljueni i " Beli orlovi ", na elu kojih je Jovi, a ta grupa se pojavljuje na razliitim mjestima ovisno o naredbi i sudjeluje u raspodjeli naoruanja Srbima. Grupa oficira zaduena za ovu operaciju, provodila je veinu aktivnosti u potpunoj konspirativnosti bez voenja detaljnih evidencija. Glavnu evidenciju za " Bihaku skupinu " vodio je edo Kneevi, koji je redovito podnosio izvjea na dva mjesta. U UB ( Uprava Bezbednosti - uprava KOS-a ) SSNO, gen. Aci Vasiljeviu i OB ( Organ Bezbednosti - KOS ) RV i PVO Rakoeviu.
ZAKLJUAK

Operacija " LABRADOR " S operativne razine gledano, operacija, odnosno grupa " Labrador " je vrlo 324

razvijena i visoko efikasna mrea informatora u najosjetljivijim dijelovima neprijatelja ili opasnog elementa unutar drave, u ovom sluaju Hrvatske i njenog politikog, a i sigurnosno - obavjetajnog vrha. Procjenjuje se da su agenti KOS-a imali na vezi oko 640 osoba, visokopozicioniranih, znai 640 izuzetno dobrih informatora. S razine zavrne uinkovitosti, odnosno rezultata, jedina stvar koju je KOS saznao je da Hrvatska ima ozbiljne namjere prekida svih pravnih i formalnih veza s federacijom. Kada su to saznali, napravili su kontraefekt, dizanjem tenzija oko tih saznanja, jer im je oito izlazak Hrvatske iz federacije drmao poloaje i povlastice koji oni nose, tako da je zapoeo proces dizanja uzbune kod pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj, a kasnije, preko grupe ljudi okupljene u " Labrador "-u i naoruavanja te savjetovanja Srba kako da blokiraju odreena podruja ( tu je naroitu ulogu imao SDB Srbije ). Izvoenje nekoliko teroristikih akcija u Zagrebu u cilju kompromitiranja nove hrvatske vlasti imalo je upravo obrnut uinak od oekivanog, tako da se i u tom dijelu pokazalo na kojoj razini funkcionira sama uprava KOS-a. Takve djelatnosti su se mogle uspjeno provoditi tijekom perioda nakon II. Svj. rata pa do smrti Josipa Broza Tita, kada je veina naroda u SFRJ slijepo vjerovala u kult linosti marala Tita. KOS, iako je raspolagao dobrim informacijama nikada nije pokuao proniknuti u sr psihologije i volje hrvatskog naroda. Tako da sve to su inili je eksponencijalno bivano okrenuto protiv njih samih. Operacija " PROBOJ " Ova operacija ide u dva smjera. Jedan je oigledno naoruavanje srpskog ivlja na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to je potpuno suprotno upornim tvrdnjama JNA, barem u tim vremenima. Taj dio je dao dodatni zanos Srbima na ovim prostorima, koji su kroz taj in, isitali jasnu i nedvosmislenu podrku JNA u svojim nastojanjima odcjepljenja dijela teritorija Hrvatske, to e se kasnije pokazati kobnom odlukom. Drugi smjer je oigledna trgovina orujem na crnom tritu od strane organiziranih grupa, poglavito iz redova KOS-a. Radi se iskljuivo o visoko rangiranim oficirima JNA, zaposlenima na poslovima OB pa ak i UB SSNO. Sve to govori opet o stvarnim nakanama pro srpski orjentiranih pojedinaca i grupa unutar JNA, kojima je u biti jedino stalo do bogaenja pod novonastalim okolnostima.

325

Operacija OPERA

Operacija " OPERA " ili grupa " OPERA " je grupa agenata KOS-a, vojnih i civilnih za propagandno - psiholoko ratovanje, stavljanjem u opticaj dezinformacija i montiranih video reportaa kroz domae i svjetske medije. Sredinom listopada 1991., komandant RV i PVO, gen. Zdravko Jurjevi, oformljuje, na osnovu naredbe SSNO koja omoguava formiranje neke vrste informativnog odjela za potrebe svojih jedinica, Savjet za informativno propagandnu djelatnost pri Komandi RV i PVO. Te odjele mogu oformiti, prema naredbi samo komandanti armija i rodova. U savjet su uli: gen. Mireti ivan, naelnik taba RV i PVO, u svojstvu predsjednika Savjeta; gen. Radovi Vojislav; puk. Vuini; puk. Rakoevi Slobodan; ppuk. Zihrl Marjan, sekretar Savjeta; Radoji Radenko, " Ljudevit "; Malobabi Slavko; Savjet je na konstitutirajuoj sjednici donio odluku o formiranju operativne grupe, koja e biti neovisna novinska agencija u plasiranju informacija prema medijima, ali provodi odluke Savjeta. Zadatak organiziranja operativne grupe dobio je Radoji Radenko, a grupa je dobila kodno ime " OPERA ". U operativnoj grupi " OPERA " djelovali su: Radenko Radoji " Ljudevit " 326

Pralica Vlado, informatiar Mladenovi Zoran, fotografija Grui Ljubomir ( kustos muzeja 25. maj ) maj. Savi Mladen iz RV-a Mileki Zoran, djelatnik JAT-a, suradnik KOS-a na vezi puk. Radakovia ivadinovi Vesna, novinarka RTV Beograd Baki Tanja, novinarka " Veernjih novosti ", suradnik KOS-a, na vezi puk. Sabolovia Gara Boris, elektroniar Hondo Adis, kamera - video snimanje Gransio Raduna " Duka ", suradnik KOS-a, na vezi puk. Radakovia, ranije koritena na operativnim poslovima u Grkoj i vedskoj, zbog poznavanja 7 jezika Bajrak Slobodan " Boban ", voza i snimatelj, vlasnik privatne autoprijevoznike tvrtke " Rale ", voza Platia Slobodan, ukljuen naknadno, kontraobavjetajna zatita grupe " OPERA "

Grupa je imala bazu u Domu JNA, u Zemunu. Organizacija posla: praenje svih novina na medijskom prostoru SFRJ, s posebnim naglaskom na Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i BiH. Sve informacije su dokumentaristiki i informatiki unaane u sistem. Praeni su radio i TV programi u regiji, s posebnim naglaskom na Hrvatsku i BiH, a posebno su praene radio postaje Split, Osijek i Rijeka. Primjenjivane subverzivno - propagandne metode: slanje faksova na lano pripremljenim memorandumima raznih izmiljenih organizacija pisanje pisama adekvatnog sadraja u ime odreenih organizacija i slanje na odreene adrese montaa video zapisa u cilju prikazivanja lanog stanja sa svrhom obmane stranih novinskih agencija sastavljanje lanih ili kompromitirajuih tekstova i objava u vodeim medijima u regiji pisanje i plasiranje raznih letaka 327

plasiranje dezinformacija prema potrebama rukovodeih ljudi Grupa " OPERA ", izmeu ostalog sastavljala je sva priopenja za javnost RV i PVO. Grupa " OPERA prestaje sa radom 06.03.1992.g., kao rezultat unutarnjeg obrauna u JNA, odnosno postupnim preuzimanjem rukovodeih mjesta od strane oficira ektremno - srpskih uvjerenja, a s najveim intenzitetom upravo u RV i PVO.
ZAKLJUAK

S operativne razine gledano, grupa " OPERA " demonstrirala je koliko potencijalne tete moe napraviti mala grupa operativaca ako ima sredstva i znanje, u informativno - propagandnom djelovanju, u uvjetima ratnog stanja, a u odreenim okolnostima. . S razine zavrne uinkovitosti, odnosno rezultata djelovanja same grupe unutar sustava JNA, a protiv druge drave ili drava, uinak je zanemariv, osim povremenih utjecaja na panju medija u Hrvatskoj, koji, eljni senzacionalizma, nasjedaju na montirane vijesti plasirane iz " OPERE ", ali niti jedna vijest nije bitno utjecala na razvoj situacije u Hrvatskoj. S obzirom na okolnosti izbijanja sukoba, a to su izraeni nacionalni interesi i osjeaji, propagandni rat u kojem se pokuava omalovaavati rukovodstvo takve drave, ne ostvaruje oekivani rezultat i stvara jo jai osjeaj odbojnosti prema onima koji plasiraju informacije i organizaciji unutar koje djeluju.

328

Srpska vojska Krajine SVK

Oruane snage pobunjenih Srba nastale su najveim dijelom na postojeoj strukturi unutarnjih poslova i narodne obrane. Prva oruana formacija bila je milicija. Nastala je odmetanjem ljudstva i policijskih postaja iz Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Slubeno je osnovana u sijenju 1991. godine kao Sekretarijat za unutarnje poslove sa sjeditem u Kninu. Poetkom rujna 1991. imala je oko 2900 ljudi. Za djelovanje u bojnim zadaama milicija SAO Krajine je poetkom listopada podreena zapovjednicima TO-a. Uzor za vojno organiziranje bila je prostorna struktura TO-a. U zapadnim dijelovima Hrvatske u srpnju su osnovani ratni opinski i regionalni tabovi TO-a. U kolovozu su od regionalnih tabova osnovane tri operativne zone Teritorijalne obrane SAO Krajine: za podruje sjeverne Dalmacije i Like, za podruje Korduna i za podruje Banovine. Teritorijalna obrana organizirala se u tabove, odrede, ete i vodove. Od jeseni 1991. Teritorijalna obrana SAO Krajine bila je sastavni dio Oruanih snaga SFRJ. Prema formaciji Teritorijalna obrana SAO Krajine je bez Slavonije imala 24.410 ljudi. Ustroj TO-a na podruju Slavonije bio je drukiji. Krovno zapovjedno tijelo bio je tab TO-a SAO zapadna Slavonija. On je zapovijedao ustrojavanjem regionalne postrojbe milicije za posebne namjene, kao i manevarskim odredom zapadne Slavonije. U istonoj Slavoniji, Srijemu i Baranji, lokalna TOa, uglavnom prostornog tipa je slubeno u prvoj polovici listopada pripojena oruanim snagama SFRJ. U rujnu je JNA kadrovski pojaala snage pobunjenih hrvatskih Srba. Vei broj oficira i mlaih oficira dobio je 20. rujna 1991. postavljenja i upuen je u 329

Hrvatsku kako bi vodio srpske pobunjenike. JNA je osnovala svoj tab TO SAO Krajine i tri operativne zone. Zonski tab TO za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem osnovan je tek u prosincu 1991. nakon proglaenja Republike Srpske Krajine. U studenome su Opinski tabovi TO-a preustrojeni, a s odredske strukture prelo se na brigadnu strukturu. Ukupno je osnovana 21 brigada i 29 odreda TO-a. Novoustrojene brigade operativno su podreene zapovjednitvima JNA i stavljene na njihovu opskrbu. 16.10.1992, prema odluci vodstva pobunjenih Srba, osnovana je " Vojska Republike Srpske Krajine ", ali prva uporaba slinog imena te vojske se pojavljuje 12.04.1992, kada je na Kninskom Kosovu, kod crkve Lazarice, formiran Puk srpske vojske Krajine "Petar Mrkonji". Za komandanta je postavljen Rade ubrilo, naelnika taba Stevo etnik, naelnika bezbednosti Duan Stoisavljevi, naelnika pozadine Rajko Ili, naelnika za propagandu Milan Stojanovi. Cijeli dogaaj su popratili i uzvanici iz redova pobunjenih Srba u Hrvatskoj i visokih asnika JNA iz Srbije. Formiranju tog puka, prethodila je otra rasprava izmeu Milana Babia, koji je predlagao formiranje Garde i Ljubice olaje, predsjednice SDS Krajine, dan ranije u Kninu. Prema zapovjedi G SVK DT br. 947-23/1 od 27.11.1992,a prema Odluci Komandanta G SVK DT br. 1112-1 od 16.10.1992. i na osnovu lana 40. Zakona o odbrani RSK (Slubeni glasnik RSK br. 6/92) poeo je rad na formiranju tabova i jedinica SVK. Pored preformiranja i preimenovanja dotadanjih tabova i jedinica TO RSK nareeno je da se sve brigade PJM od 01.12.1992 u 00,01 sati potine korpusima na ijem se podruju zone odgovornosti nalazile i uu u njihov sastav. Prema toj zapovjedi, preformiranje komandi,jedinica i tabova trebalo je poeti odmah,a zavriti do 28.02.1993. SVK je prema unutarnjem ustroju bila sastavljena od 6 korpusa: 21. Kordunski korpus 39. Banijski korpus 18. Zapadno-Slavonski korpus 11. Istono-Slavonski korupus 15. Liki korupus 7. Dalmatinski korpus Korpus specijalnih jednica - ustrojen 1995, po zapovjedi tadanjeg zapovjednika SVK Mile Mrkia 330

Prema Milislavu Sekuliu, najjae brojno stanje u jedinicama VSK bilo je na dan 13.02.1992. i to 71.409, od toga: 3.291 asnik 3.424 doasnika 60.496 vojnih obveznika - vojnika 4.198 dobrovoljaca

Isti autor iznosi tvrdnju kako taj broj aktivnih vojnih osoba vie nikada nije dostignut.

Vojska Republike Srpske VRS

Osnovana je dekretom 22. svibnja 1992. godine, pod punim nazivom "Vojska Srpske Republike Bosne i Hercegovine" kojeg je osobno potpisao Radovan Karadi. Prvi zapovjednik ove vojske bio je general Ratko Mladi. Vojska je naslijedila oruje i opremu bive Jugoslavenske narodne armije, te oruje Teritorijalne obrane, oduzeto od svih opinskih stoera u BiH. Pod njezinim indirektnim zapovjedanjem bile su i dobrovoljake, vojne formacije iz Srbije odnosno Crne Gore, kao "Beli Orlovi", "korpioni", "Crvene beretke", te specijalne jedinice MUP-a Srbije. Daytonskim sporazumom ula je u sastav zajednikih oruanih snaga BiH. U novije vrijeme je zaduena za obranu teritorija srpskog entiteta u BiH od 331

rata, poplava, poara i sl. 2005. integrirana je u sastav Oruanih snaga Bosne i Hercegovine. VRS je nastao odlukom Miloevia kada je dolo do zapoinjanja oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini izmeu Srba na jednoj i Bonjaka i Hrvata na drugoj strani. Da bi izbjegao otre reakcije zapada, Miloevi je jednostavno preimenovao, one jedinice koje je ostavio u BiH iz naziva JNA u naziv VRS i promjenio im obiljeja. Unutarnjim ustrojem, VRS se sastoji od 7 korpusa: 1. krajiki korpus 2. krajiki korpus 3. korpus Istono - bosanski korpus Sarajevsko-Romanijski korpus Drinski korpus Hercegovaki korpus

332

Srbi u Hrvatskoj
Doseljavanje Srba na prostore dananje Hrvatske
Veina dananjih Srba u Hrvatskoj su potomci balkanskih Vlaha koji su doselili u Hrvatsku u kasnom srednjem vijeku za vrijeme turskih osvajanja. Pritom valja razlikovati balkanske Vlahe od starohrvatskih Vlaha, katolike vjere, koji su ivjeli na podruju Dalmacije, Like i na junoj velebitskoj padini, a etnografski ih se nije moglo razluiti od Hrvata jer su se bili vrlo rano pohrvatili i snano se integrirali u hrvatsko drutvo. Ti su balkanski Vlasi se doselili u Hrvatsku u istim migracijskim valovima kojim su doli na podruje dananje BiH, tako da se ve 1530. spominje vei broj Vlaha u nekim mjestima u sredinjoj Hrvatskoj, kao to su Unac i Srb. Ti migracijski valovi nisu bili spontani i nekontrolirani, nego je bila uvijek rije o "strogo usmjerenoj turskoj kolonizaciji ili planskoj turskoj politici, koja kolonizacijom stoarskog vlakog stanovnitva nastoji odmah popuniti osvojene krajeve iz gospodarskih i stratekih razloga." . Osmansko Carstvo nije sluajno koristilo Vlahe u te svrhe, budui da su bili "nesjedilaki "pokretljiv svijet"" i kao takvi su "imali osobitu ulogu u osvajanju novih prostora i u njegovu naseljavanju.". Takoer valja imati na umu da ne valja poistovjeivati pojam Srba i Vlaha, jer je svojevremeno izvjesni broj Hrvat i Srb sa osvojenih podruja htio ui u "vlaki red" da bi dobio vlake povlastice, no sredinje su osmanske vlasti "strogo branila i Srbima i Hrvatima pristup u povlatenu vlaku zajednicu", jo u doba srpskog kraljevstva su srpski vladari zabranjivali brakove izmeu Srba i Vlaha. Izvorite odakle su doli ti balkanski Vlasi su bili podruje "balkanskih planina i balkanskobizantske civilizacije". Odatle su selili prema zapadu, a najee su ili trima velikim pravcima. Prvi migracijski pravac je iao "sjevernom padinom Dinarskog gorja, poglavito iz hercegovakog sandaka preko velikih krakih polja: Livanjskog i Glamokog". Drugi migracijski pravac je vodio preko "Banjaluke, Kljua i Petrovca u Pounje". Trei migracijski pravac je iao "iz Hercegovine dolinom rijeke Drine i Bosne, u Srijem i Slavoniju", gdje su osmanske vlasti osnovale sandak i Pakraki sandak. 333

Kolonizacija za vrijeme osmanske vlasti je trajala do sredine 16. stoljea. Nakon odluka na Bekoj konferenciji 1577. kojom se odluilo ojaati hrvatsko ratite uspostavom dobro opskrbljene i plaene Vojne krajine, pobjede u bitci kod Siska 1593. i itvanskim mirom 1606. kojim je postalo jasno da e njihov dotadanji poslodavac, Osmansko Carstvo sve vie gospodarski posrtati i propadati, da se "doista primie kraj pljakama i obilnu plijenu to su ga vie od stotinu godina nemilosrdno uzimali s ove strane hrvatske obrambene linije"[1], a nasuprot dobro novarenoj drugoj strani, pa ostavljaju dotadanjeg gospodara i sve vie su prelazili na austrijsku stranu, koja je da bi ih jo vie pridobila, Vlasima dijelila "opustjelu zemlju hrvatskoga plemstva i sveenstva veui doseljene Vlahe razliitim povlasticama uz krajike generale i Dvorsko ratno vijee u Grazu", ime je nakon turske, doao val austrijske kolonizacije Vlaha u Hrvatsku koja je trajala u 16. i 17. stoljeu. Prvi balkanski Vlasi koji dolaze na slobodni teritorij, pod kranskom vlau, su bili oni koji su u 16. st. doli iz Hercegovakog sandaka na podruje dananje Dalmacije i Like. To je bilo dijelom mletake kolonizacije balkanskih Vlaha. Druga je skupina otila na podruje Varadinskog i Karlovakog generalata, a ona se javlja poetkom opadanja moi Osmanskog Carstva. Budui da je u pograninim podrujima vladalo bezakonje, esta je bila ratna ugroza, onemoguen redovni gospodarski ivot i krajevi su opustjeli. Da bi se ti krajevi mogli braniti, trebalo je ljudstva koje bi naselilo te krajeve. Jedini zainteresirani su bili balkanski Vlasi koji su sluili Osmanskom Carstvu i bili su voljni prii protivnikoj strani i napustiti dotadanjeg gospodara koji ih vie nije mogao kvalitetno financirati, za razliku od protivnika, rastue mone kranske Austrije koja je odluila uloiti velike resurse u protuturski rat. Pregovarali su s nadvojvodom Ferdinandom koji im je dao sline povlastice koje su imali kod osmanskih vladara.. Hrvatski sabor je pokuao 1629. rijeiti balkanskovlako pitanje posebnim zakonom kojim bi ih se stavilo u okvire Hrvatskog Kraljevstva, no balkanski Vlasi su se izravno nagodili sa Habsburzima izborivi Statuta Walachorum STATUTA WALACHORUM Svoj Vlaki zakon je donio Hrvatski sabor 1629. godine da bi primirio Vlahe, koji su se bunili i odbijali platiti dae hrvatskoj vlasteli i ucjenjivali ju prelaskom na Osmanlijsku stranu. Po nagovoru krajikog zapovjednitva i 334

pravoslavne crkve odbili su taj zakon i zahtijevali su potvrdu kraljevskih povlastica iz 1627. Godine 1630. unato odluci Hrvatskog sabora Ferdinand II. je izdao Vlaki zakon (Statuta Valachorum) u kojem Vlasi naseljeni u Krievakoj, Koprivnikoj i Ivanikoj kapetaniji zadravaju svoje povlastice, koje su imali u Osmanskom Carstvu. Teritorijalizacija prostora koji je zauzimao Varadinski generalat odnosno Slavonska vojna krajina (granica) tj. nastajanje razgranienja i zaokruenog teritorija ilo je zajedno s odredbom o vaenju Vlakih statuta ("Statuta Valachorum") 1630. koje su doseljeni Vlasi dobili od Ferdinanda. Dotad Varadinski generalat nije bio razgranieno podruje. Godine 1578. bile su ustanovljene samo utvrde koje su trebale pripasti Varadinskom generalatu, no druge mjere nisu bile provedene. Vlaki statuti bili su namijenjeni samo Vlasima u varadinskom generalatu, u dijelu krajine izmeu Drave i Save, ali su se njima kasnije sluili i svi drugi Vlasi. Cilj je Vlakih statuta bio stavljanje Vlaha pod nadzor dvora, uz ostavljanje prividne autonomije, iako je nekadanja vlaka samouprava zapravo smanjena. Ni ovoga puta Ferdinand nije htio ui u pitanje zemljinih odnosa, kako ne bi previe ozlojedio hrvatsko plemstvo. Taj e problem biti rijeen tek u 18. stoljeu, kada e sva krajika zemljita biti jednostavno oduzeta plemstvu i proglaena carskim lenom. No, i bez te pravne osnove Vojna je krajina u vrijeme Ferdinanda III. oduzeta Hrvatskoj i stavljena pod vlast vladara. Posrbljavanje balkanskih Vlaha u Hrvatskoj je poelo u 18. st. pod utjecajem Srpske pravoslavne Crkve, a ponajvie domaih pravoslavnih sveenika Karlovake mitropolije koji su se kolovali u manastirima izvan Hrvatske (Ugarska) koje su vodili sveenici Srpske pravoslavne Crkve, koji su u junougarske krajeve doli velikom seobom Srba 1690. i 1737.. 1695. je srpski patrijarh arnojevi organizirao crkvenu hijerarhiju Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, ime je zahvatio i pravoslavne Vlahe. Pri tome je dio (Vojna Krajina) podredio gornjokarlovakoj episkopiji (biskupiji), a drugi dio (Varadinski generalat i civilna Hrvatska) 1705. je podredio pakrakoj episkopiji. Srbiziranje Vlaha u junoj Hrvatskoj je bilo posljedicom to su se pravoslavni Vlasi iz junih hrvatskih krajeva pod mletakom upravom hijerarhijski povezali sa Srpskom pravoslavnom Crkvom u sjevernoj Hrvatskoj, to je pojaalo obrednu i crkvenu povezanost Vlaha sa tim doseljenim Srbima. Kasnije su ti Srbi bili instrumentalizirani u rukama tuinaca koji su upravljali Hrvatskom, kao sredstvo kojim se discipliniralo Hrvate. Posljedica svega toga je i da je porast broja Srba u doba banovanja Khuena Hedervaryja u 335

Hrvatskoj, rastao u odnosu na porast broja Hrvata (2,5% vei). Odmah nakon 1918. je pojaan priljev Srba iz Srbije na podruje Hrvatske, osobito na podruje srijemske i liko-krbavske upanije. Relativni je rast Srba zabiljeen u virovitikoj (porast od 35%), srijemskoj i modruko-rijekoj upaniji, ponajvie zbog snane od vlastiju organizirane kolonizacije srpskih dobrovoljaca u Slavoniji. Tako je na podrujima agrarnih ureda u Osijeku i Vukovaru podignuto po 25 naseobina za dobrovoljce na koje je naseljeno 8.000 obitelji. Tijek socijalistike Jugoslavije, Srbi su zabiljeili porast u hrvatskim gradovima (kao vojno i upravno osoblje), a posebni vid rafiniranog koloniziranja je bila prikrivena kolonizacija priobalnih mjesta ("vikendice"). Razlog rasta udjela Srba u nekim krajevima je zbog iseljavanja Hrvata iz politikih (politiki progoni) i gospodarskih razloga (olakano izdavanje putovnica radi odlaska na "privremeni" rad u inozemstvo), odnosno masovna smaknua i veliko iseljavanje Hrvata, osobito u neposrednom porau. Broj Srba u razdoblju Domovinskog rata je opao u Hrvatskoj. Hrvatsku su prije poetka velikosrpske agresije na Hrvatsku u velikom broju napustile obitelji osoblja JNA srpske nacionalnosti, kao i graani srpske nacionalnosti koji se nisu slagali sa novim poredkom u Hrvatskoj, nego su otili u Srbiju, BiH, Crnu Goru ili na podruja pod nadzorom pobunjenih Srba iz Hrvatske. Ipak, jedan dio Srba je ostao ivjeti na podruju pod kontrolom hrvatskih vlastiju. Dio tih Srba su pobili velikosrbi kad su zauzeli neke hrvatske krajeve koji su ostali pod kontrolom hrvatskih vlastiju (pokolj u Voinu 12. i 13. prosinca 1991., pokolj u Gornjim Jamama 11. prosinca 1991., pokolj u irokoj Kuli 13. listopada 1991.). Takoer je poznat sluaj "predbjeglica". To je bio sluaj obitelji asnika JNA i pripadnika ondanje milicije (kasnijeg MUP-a) koji otpoetka nisu pokazivali lojalnost hrvatskim vlastima, kao i ini Srbi koji su bili upozoreni na to da e se sukobi zaotriti. Poznati su i sluaji nekih naselja koja su bila mjeovitog nacionalnog sastava, gdje se srpsko stanovnitvo iselilo "upravo uoi teroristikoga ili vojnoga napada na ta mjesta". Smanjenje broja Srba je dolo i iz sluaja obitelji iz nacionalno mijeanih brakova, gdje je jedan od suprunika bio srpske nacionalnosti. Dio obitelji iz takvih mjeovitih brakova su se osamostaljenjem Hrvatske, izjasnili kao Hrvati.

336

Vojna krajina argument koji to nije !

Vojna krajina

Vojna krajina ili Vojna granica (njemaki Militrgrenze), naziv za pogranino podruje Habsburke Monarhije koje je na poetku bilo organizirano kao obrambeni pojas protiv Osmanlija, da bi poslije preraslo u golemu habsburku ratnu provinciju. Hrvatsko-slavonska Vojna krajina tvorila je najzapadniji i najstariji dio vee, posve militarizirane regije, koja se protezala od Jadranskog mora do Karpata. U europskoj povijesti poznata je ne samo kao zaseban politiki, nego i kao vojniki, gospodarski i drutveni fenomen.
Vojna krajina - argument Srba

Dok za samu pojavu Vojne krajine i interpretaciju njena nastanka, trajanja i ukinua za hrvatsku (i svjetsku historiografiju (G. Rothenberg, J. Amstadt) koja se bavila tim pitanjem) povjesnicu nema veih dvojbi i nepoznanica (radovi Valentia, Buczynskog, Pavlievia, Roksandia, Kruheka i dr.), potrebno je neto rei o ideologiziranome tumaenju nastanka i statusa Vojne krajine u dijela srpskih povjesniara i ideologa. Osim ozbiljnih vojnopovijesnih radova Gligora Stanojevia, u srpskoj je historiografiji, poglavito u posljednjim desetljeima raspadajue SFRJ, a potom i u krnjoj Jugoslaviji, nastalo obilje propagandistike literature koje je smjeralo upotrijebiti jednu povijesnu injenicu u dnevnopolitike svrhe, poglavito velikosrpske. S tim u svezi valja rei da u srpskoj suvremenoj historiografiji zapravo i nema strunjaka specijaliziranoga za povijest Vojne krajine, nego se 337

uglavnom radi i promibenim krparijama koje se pojavljuju u radovima pisaca poput Vasilija Krestia, Jeremije Mitrovia[1], Petra Dadia ("Nova ustaka drava") ili Petra Milosavljevia. Osnovne teze te, uvjetno reeno, kole su sljedee: stanovnitvo Vojne krajine je bilo etniki preteito srpsko; Srbi naseljeni u Vojnoj krajini obranili su Hrvatsku (na neki nain, to je artikulacija mita o srpskom ratnitvu) dok su Hrvati samo pasivno gledali ili su se razbjeali pred turskim prodiranjem; Srbi su u Vojnoj krajini bili osloboeni raznih nameta i davanja, to je izazivalo animozitet i zavist kod okolnoga hrvatskoga stanovnitva i plemstva, jer je takav poloaj bio, u neku ruku, simbol slobode ili slobodarskoga naina ivota; krajiki Srbi nisu nikad bili dio hrvatskoga drutva, i marno su uvali uspomenu na svoju neovisnost i samostalnost koju su uivali od svoje doseobe- poglavito preko Vlakih statuta i crkveno-kolske autonomije koju su uivali kao pripadnici istonopravoslavne vjere; herojskim otporom Srbi su se uspjeli othrvati stoljetnim nasrtajima Habsburke katolike monarhije da ih pokatolii i tako im poniti srpski nacionalni identitet, iako je manji dio Srba podlegao tomu pritisku, prije svega u umberku (a moda i Senju). To su, ukratko, glavne teze navedene kole. Te su tvrdnje mjeavina istina, poluistina i lai - u cjelini, taj je ideologizirani paket neistinit. Kao to citirana literatura bjelodano pokazuje, krajiko je stanovnitvo bilo mjeavina domaih ljudi, prebjega raznih vrsta (meu kojima su znatan, no ne i dominantan dio bili Vlasi) i asimiliranih pridolica s raznih strana. Sam je vlaki element po etnikomu korijenu romanizirano paleobalkansko puanstvo kod kojega je od zreloga srednjega vijeka uznapredovao proces slavizacije, i koji je sudjelovao u etnogenezi velikoga broja naroda, napose Bugara, Srba, Albanaca, Rumunja, Makedonaca, Bonjaka-muslimana, Hrvata, Crnogoraca, a manjim dijelom i Slovenaca i Maara (vlako pitanje je do sada najtemeljitije obraeno u studiji albanskohrvatskog povjesniara Zefa Mirdite). Govoriti o Vlasima onoga doba kao o Hrvatima ili Srbima povijesni je anakronizam i besmislica. Ono to nije sporno, i to je opeprihvaeni stav svjetske historiografije je da se nacionalna kristalizacija na junoslavenskom podruju odvijala ponajvie na crti konfesionalne pripadnosti, dok su jezik i protonacionalne tradicije igrale vanu ulogu tek u zavrnim fazama etnokonfesionalne diferencijacije. Tako su se srpska i hrvatska nacija na podruju bive Vojne krajine pojavile u drugoj polovici 19. stoljea, a razdvajanje je i nacionalno svrstavanje teklo prvenstveno po liniji konfesionalne pripadnosti. Podatci pak o konfesionalnoj pripadnosti, brojniji od 18. stoljea, no pouzdaniji u 19., daju sljedeu sliku: 31. listopada 1857. godine Hrvatsko-slavonska krajina je imala 675.817 stanovnika, od toga 58,8% katolika, 40,3% pravoslavnih, 0,8% evangelika. 338

Budui da je brojano zanemariv bio udjel stranaca, a i kasniji popisi puanstva po jeziku (ilirskom) daju slinu sliku, jasno se vidi da Srbi (ukoliko u tu kategoriju brojimo sve istone krane) nisu bili veina u Vojnoj granici. Aproksimativni podatci iz prethodnih popisa (npr., ponekad je prebrajan samo broj kua, nekad broj mukaraca i sl.) daju slinu sliku. Po reorganizaciji, vidljivo je da je katoliko puanstvo prevladavalo u otoakoj, ogulinskoj, krievakoj, urevakoj, brodskoj i gradikoj pukovniji, pravoslavno u likoj i 1. i 2. banskoj, dok je slunjska bila konfesionalno podjednako podijeljena (petrovaradinska, u kojoj su Srbi tvorili veinu, velikim dijelom nije u granicama RH). Sljedei mit je o navodnom krajikom heroizmu koji je obranio Hrvatsku: istina je da u glavnim bitkama i ratovima u kojima je turska sila prvo zaustavljena, a potom i odbijena i poraena, krajika vojska imala marginalnu ulogu ili je uope nije ni bilo. Vei je dio postojanja Vojna krajina sluila jedino kao izvor lokalnih obrauna i hajduija, bez utjecaja na promjenu odnosa snaga u kransko-turskim ratovima. Esencijalno, Vojna je krajina bila jeftini rezervoar upotrebljive vojne snage koja je vie koritena na austrijskim ratitima u europskim dinastikim ratovima nego u slamanju osmanlijske moi. Pravi je slom turske sile doao u tekom ratovanju koncem 17. i poetkom 18. stoljea u kojem su postrojbe Vojne krajine imale neveliku ulogu - glavna je bila dobro opremljena carska vojska sastavljena, najveim dijelom, od plaenika iz cijele Europe. U sluaju pak kopnene Dalmacije, Gligor Stanojevi je obradio vanu ulogu koju su imale postrojbe morlakih harambaa u 17. stoljeu - no, to ne spada u podruje Vojne krajine, a i kasniji pokuaji nacionalnih atribucija se pokazuju i u tom sluaju kao anakronizam: morlako je puanstvo bilo konfesionalno mijeano, bez etnike samosvijesti. Tjeranje maka na konac opet ne ide u korist srpske nacionalne ideologije: veina je vlakih harambaa bila katolike konfesionalne pripadnosti. Jedno od osjetljivijih pitanja je dolazak Vlaha u podruje tek nastajue Vojne krajine. Neprijeporno je utvreno da su doli kao turske pomone ete, te da su vremenom potkupljivani i naseljavani od hrvatskih i austrijskih vlasti. Pod imenom martolozi (o podrijetlu toga naziva postoje razliita miljenja) nerijetko su imali dvojben status - npr. Hrvatski je sabor 1586. godine donio odluku da se svaki martoloz ima, zbog nasilja i pljaki to su ih inili kao turske hajduke ete, iv nabiti na kolac kao zastraujui primjer drugima. Vremenom je to puanstvo uvueno u maineriju habsburkoga imperija i koriteno i carske vojne svrhe. Glede ostalih tvrdnji koje dolaze iz srpskih ideolokih krugova jedino su vrijedne opasaka teze o pokuajima katolizacije i o relativno izoliranom 339

statusu pravoslavne konfesionalne zajednice na podruju Vojne krajine. Obje su tvrdnje veim dijelom tone. Snaan pritisak koji je imao za cilj prijelaz pravoslavnih na katoliku konfesiju bio je posebno intenzivan na podruju dijela Slavonije i Banovine u 17. i 18. stoljeu. No, nije dao rezultata. Postoje vjerodostojna svjedoanstva o prozelitskim pokuajima habsburke monarhije, kao i Venecije u Dalmaciji (iako dalmatinsko podruje ne spada u Vojnu krajinu), no, isto tako, i svjedoanstva o neuspjehu tih pokuaja. Ili, po pouzdanim podatcima, nije bilo iole znaajnije promjene konfesije u granicama sadanje Hrvatske. Pitanje crkveno-kolske autonomije usko je vezano s procesom modernizacije i opismenjivanja koji je intenziviran tek od druge polovice 18. stoljea, a rijeen ukidanjem konfesionalnih kola u klimi sekularnoga liberalizma za doba banovanja Ivana Maurania u 70-im godinama 19. stoljea. Tona je tvrdnja da je Vojna krajina bila odvojena i neintegrirana u drutvo civilne Hrvatske. No, to nema veze sa srpskom etnikom identifikacijom koju veina stanovnika krajine nije ni imala, a o povlasticama iz Vlakih statuta se odavno nije moglo govoriti jer su ukinuti 1737. godine. Teritorijalno zaokruivanje Hrvatske, koje nije u cjelini formalno dovreno u doba postojanja dualne monarhije, poelo je oslobaanjem veeg dijela Slavonije i Dalmacije koncem 17. i poetkom 18. stoljea, a nacionalna je integracija uznapredovala tek u poslijenapoleonskom periodu, pred sam Ilirski pokret. Formalno ukidanje Vojne krajine 1881. godine nije nailo ni na kakav otpordapae, veliko je nezadovoljstvo i u civilnoj Hrvatskoj, i u Vojnoj krajini vladalo desetljeima zbog sprjeavanja i odugovlaenja toga procesa. Sam pojam Vojne krajine ostao je tek oznakom prolosti bez ikakvih pravnih, etnikih ili civilizacijskih konotacija- sve dok ga nije uskrisila velikosrpska ideologija koncem 20. stoljea. Ideologizacija povijesnoga pojma Vojne krajine s ciljem ostvarenja ekspanzionistikih nacionalnih srpskih tenji zahtijevala je znaajno krivotvorenje povijesti: znaila je krivotvorenje injenica o etnokonfesionalnom sastavu Vojne krajine; falsifikate o povijesnoj protenosti jer Vojna krajina nije nikad ukljuivala epicentar teledirigirane srpske pobune, sjevernu Dalmaciju i Knin, kao ni glavni pravac srbijanske agresije u Baranji i Vukovaru, kao i krivotvorbu nizu povijesnih podataka na svim poljima: kulturolokom, etnolokom, demografskom, vojnopovijesnom, gospodarskom, umjetnikom, jezinopovijesnom, arhitekturalnom. Rezultat tih manipulacija je ideoloka matrica za tvorevinu poznatu kao Republika Srpska Krajina.

340

Povijest Vojne krajine

Zametkom Vojne krajine mogu se smatrati vojnoustrojbene mjere kralja Matije Korvina protiv Osmanlija. Stvaranjem Jajake, Srebrenike i abake banovine, Korvin je titio junu Maarsku i Slavoniju, no sredinja je Hrvatska i dalje ostala nezatiena. Kako bi to otklonio, 1469., po uzoru na osmanlijske kapetanije u Bosni, osniva Senjsku kapetaniju. Zbog nedovoljno snane i nedovoljno organizirane obrane te sustavnih pljakakih pohoda i osmanlijskih osvajanja, Hrvatska je tijekom XVI. stoljea svedena na ostatak ostataka. XVI. stoljee Izborom habsburkog nadvojvode Ferdinanda za hrvatskoga kralja , 1527. poinje razdoblje izgradnje i konsolidacije vojnokrajikoga obrambenog sustava. Iako vladar na sebe preuzima sasvim odreene obveze u obrani Hrvatske, on ih u prvom desetljeu vrlo slabo ispunjava. Osnovana je samo Bihaka kapetanija, a Osmanlije su 1529. godine dospjeli ak do bekih zidina. Domae stanovnitvo odvedeno je u tursko ropstvo ili je izbjeglo u brojnim valovima. Gospodarska i vojna snaga hrvatskog plemstva neprekidno se smanjivala. U nemogunosti da odrava svoje utvrde i posjede, ono je sve ee prisiljeno predavati ih habsburkom vladaru. Tek je 1553. godine uslijedilo prvo znaajnije ureenje Vojne krajine. Tvorac prve reforme bio je vrhovni krajiki zapovjednik Ivan Lenkovi. Krajiko je podruje podijeljeno na dva dijela: Hrvatsku krajinu (Krabatische Graenitz) i Gornjoslavonsku krajinu (Windische, Oberslawonische Graenitz), poznatu kao Slavonska vojna krajina ili Varadinski generalat. Na granici s ondanjim Osmanskim Carstvom tj. na crti Senj, Otoac, Slunj, Glina, Hrastovica, Sisak, Ivani (Ivani Grad), Koprivnica, Krievci, urevac, Drnje gradi se prvi, neprekinut niz utvrda i ardaka. Ustrojene su nove kapetanije koje nose ime najznaajnije utvrde na svom podruju: Ogulinska, Hrastovika, umberaka, Koprivnika, Krievaka i Ivanika. U manjim se utvrdama nalaze posade sastavljene od njemakih pjeaka i lako naoruanih hrvatskih vojnika. U veim tvravama posadu ine teko naoruani njemaki konjanici i lako Hrvatsko konjanitvo. Trokovi vojnokrajike obrane su za habsburke vladare predstavljali veliku tekou. Sabor zemalja Unutarnje Austrije u Brucku na Muri 1578. godine tono je utvrdio obveze u pokrivanju vojnih trokova te odredio prioritete u ostvarivanju bolje obrambene strategije. tajerski su stalei trebali financirati Gornjoslavonsku, a kranjski i koruki stalei Hrvatsku krajinu. 341

Potkraj XVI. stoljea uobiajio se naziv Karlovaki generalat za Hrvatsku krajinu, a 30-ih god. XVII. stoljea Varadinski generalat za Gornjoslavonsku. Vojna krajina tijekom XVI. i XVII. stoljeu u vojnom je pogledu izdvojena iz vlasti hrvatskog bana i Hrvatskoga sabora, i podinjena je vrhovnom zapovjednitvu nadvojvode Karla i Ratnog vijea u Grazu. Bez obzira na novanu potporu unutarnjoaustrijskih stalea, financiranje Vojne krajine nije potpuno uinkovito. Umjesto uporabe plaenikih postrojbi, vojni krugovi u Grazu nastoje primijeniti druga rjeenja za vojnokrajiku obranu na opustjelim podrujima Hrvatske. Ve 30-ih g XVI. stoljea Dvor je odluio podijeliti zemlju i odreene povlastice novim doseljenicima (uskoci, prebjezi) na umberakom podruju, koji su zauzvrat trebali sluiti u carskoj vojsci. Jamei posebne povlastice, dajui im status slobodnih seljaka, Be je istodobno pokuavao zadrati i preostalo domae stanovnitvo. Za razliku od plaenih posada u pograninim utvrdama, ovi su krajiki borci bili organizirani u 10-ak i vie vojvodstava po jednoj kapetaniji. XVII. stoljee Tijekom XVII. stoljea slijedi razdoblje razmjernog mira, u kojem su iz Bosanskoga paaluka provaljivali tek manji vojni odredi. Poetkom studenoga 1630. godine vladar izdaje Vlake statute tzv. Statuta Valachorum koji je regulirao odnos vlakih doseljenika iz Osmanlijskog Carstva prema vojnim zapovjednicima, njihove obveze i prava na unutarnju samoupravu. Stvaranjem novoga, vojnog stalea krajinika, polako se ostvarivao proces izdvajanja krajikog teritorija od vlasti Hrvatskog sabora i bana. Uspjenim ratom koji je uslijedio nakon turskog poraza pred Beom 1683. godine, osloboen je vei dio teritorija Hrvatskog kraljevstva. Bez obzira na to to je Vojna krajina izgubila svoju osnovnu obrambenu namjenu, vojnokrajiki se sustav i dalje odrao, dapae je i proiren na prostor Slavonije i Banata. Razlozi odravanja vojnog sustava su u njegovim centralistikim i apsolutistikim mogunostima za habsburko prijestolje te u potrebi brzog prikupljanja jeftine i brojne vojske. XVIII. i XIX. stoljee Sredinom XVIII. stoljea uslijedio je proces temeljite reorganizacije Vojne krajine po uzoru na carsku vojsku i njezine regularne pukovnije. Godine 1737. dolazi i do formalnog ukidanja Vlakog statuta. Ukinute su sve dotadanje kapetanije i vojvodstva, a umjesto njih slijedila je raspodjela Vojne krajine na generalkomande, pukovnije i satnije. Tako su Krievaka i 342

urdevaka pukovnija odsad inile Varadinsku krajinu; Lika, Otoka, Ogulinska i Slunjska pukovnija Karlovaku krajinu; Gradika, Brodska i Petrovaradinska pukovnija Slavonsku krajinu, a Prva i Druga banska pukovnija Bansku krajinu. Dok je u Vojnoj krajini nakon 1767. godine svaki dvanaesti stanovnik sluio kao vojnik, to je za ostali dio Habsburke Monarhije vrijedilo tek za svakoga ezdesetdrugog stanovnika. Krajinici su ubudue nastupali kao profesionalni vojnici, spremni za pokret na sva europska ratita. U Krajini je tijekom stoljea nastalo mjeovito stanovnitvo autohtonih Hrvata i prebjeglih hrvatskih kmetova kao veinskog naroda, te brojnih vlakih prebjega i manjeg broja srpskih izbjeglica. Usprkos brojnim zahtjevima Hrvatskoga sabora, Vojna je krajina razvojaena tek 8. kolovoza 1873. godine, a odluka o ponovnom ujedinjenju s maticom zemljom donesena je 15. srpnja 1881. godine.
Struktura stanovnitva

Prema podacima iz 1790. godine, stanovnitvo Vojne krajine bilo je ovakvo: Srbi = 388 000 (42.4%) Hrvati = 325 000 (35.5%) Rumunji = 89 000 (9.7%) Maari = 69 000 (7.5%) Nijemci = 44 000 (4.8%)

Prema religiji, stanovitvo je bilo (podaci iz 1790.): pravoslavni = 473 000 (51.7%) katolici = 414 000 (45.2%) kalvinisti = 28 000 (3.1%) Godine 1850., u Vojnoj krajini ivjelo je 958 877 stanovnika, od ega su pravoslavni inili 54%.

343

Prvi sukobi Srba s Hrvatima u Hrvatskoj

Sabor 1865.-1876. - dio rasprave s komentarom ( izvorni tekst )

Ova drava, ova naa domovina mora biti hrvatska i niija vie. I zato oni, koji su doli ovamo, ti treba i da odu. Ve kod prve alineje potaknu Jovan Suboti vano pitanje, o kojem se u kui zametnu iva razprava. Predloi naime, neka se u prvoj alineji, gdje se kae na narod, te riei izprave u hrvatsko-srbski narod. Kukuljevi hoe da se kae: narod imena hrvatskoga i srbskoga. Za Subotiev predlog govori obirno Svetozar Mileti. Srbski narod, ree, kojega ima u monarhiji jedan milijun, neima nigdje mjesta ni stanovita. Nedadu mu srbske vojvodine te stoga misli, da je trojedna kraljevina ono mjesto, gdje se ima podii glas u obranu srbskoga naroda. Mi smo istina jedan narod no historija dala nam je u prolosti dva razliita politika ivota, dva imena. Daj Boe, da postanemo po vremenu jedan narod ne samo po poreklu i imenu ve i po historiji. Dotle pako priznajmo, da ima ovdje narod, koji je sa hrvatskim jednoga plemena i jedne krvi, ali nosi drugo ime pa zato dajmo mu njegovo ime srbsko. Za njim progovori jo itav niz govornika a znaajno je, da su elju zastupnika srbske narodnosti zagovarali lanovi narodne samostalne stranke, doim su joj se odluno oprli lanovi Mrazovi-Perkoveve stranke, poimence Perkovac, Jaki, Josip Vranyczany, Mrazovi, barun Kulan. Jaki ree, da je to sa strane srbske upravo provokacija: 344

" u adresu, koja je skroz politike naravi, nemogu e uplitati pitanja genetike naravi pa ako bi u adresi imalo ve biti kakova spomena o narodnosti, imala bi se spomenuti politika narodnost zemlje, a to je hrvatska. Mi za volju sloge nehtjedosmo spomenuti rie hrvatska no brai Srbom nije ni to dosta. Odbijam izpravak. Avelin epuli, glavni govornik samostalne stranke ree: Ja sam Primorac (smieh i glasovi: aha!) molim gospodo, nego ako Primorac arkadiki argumentira, ja u Arkadiji nisam rodjen. Sasvim arkadiki nain argumentiranja bio bi, kad bi ja kao primorski zastupnik zahtjevao, da se u adresu umetne primorski narod. Budui je predlog uinjen, s kojega razloga, to je meni svejedno, pa iz razloga, to je meni najvie stalo do sloge, glasujem za to, da se Subotiev izpravak primi. Josip Vranyczany zavri svoj govor sliedeom izjavom: Srbi svojim imenom tjeraju upravo agresivnu politiku, a mi stojimo u defenzivnom poloaju; da je sbilja tomu tako, dokazuje nam to, to su s poetka uzeli za oznaku Srbstva vjerozakon, zatim tokavtinu tako, da po njihovu umovanju nebi bilo Hrvata izim moda u primorju. Naravno je, dakle, da mora popustiti onaj, koji agresivno postupa, ako u obe hoe da bude ravnopravnost. Mrazovi misli, da se tim predlogom eli samo proizvesti smutnja i osujetiti svako uspjeno djelovanje sabora. Srbom je ve godine 1861. priznata ravnopravnost sa hrvatskim narodom; to se dakle jo od nas trai? Mihajlo Polit ree: Ja nisam poznavao hrvatskoga naroda, dok nisam doao ovamo u njegovu sredinu, pa me nekako boljelo, kad mi se reklo, da sam Hrvat, jer sam bio uvjek nauen jezik, kojim govorim, nazivati srbskim jezikom i narod kojemu pripadam, srbskim narodom. No imao sam priliku iskusiti, kad mi se kae, da sam Hrvat, da se to misli u najboljoj namjeri, pa nisam, razgovarajui ovih dana sa g. Stareviem, ni njemu zamjerio, kad je sve Srbe okrstio Hrvatima. On to sve smatra kao jedan narod, no neka onda Starevi nezamjeri ni Srbinu, kada on svakoga, koji govori tim jezikom naziva Srbinom, pa neka si to komentira, kako tko hoe; to spada u historiju i u filologiju. Mi neelimo nita osvajati, mi znademo, da naoj narodnosti neprieti ovdje nikakova pogibelj no vidimo, da 345

Hrvatstvo i Srbstvo nije jo sasvim izjednaeno. Ovdje bih mogao jo obirno govoriti o tom, to je narodnost, no neu, jer sam ve o tom mnogo pisao, samo moram izjaviti: da je jezik samo substrat narodnosti, te da osim toga treba jo jedna povjest, poseban nain odgojivanja, politian pravac itd. Dok Hrvatstvo i Srbstvo u tom izjednaeno nije, dotle ja kao Srbin item, da se to ime prizna kao diplomatiko a svaku drugu tenju moram smatrati tenjom za supremacijom. Najodrieitije stanovite proti Subotievu predlogu zauze Dragutin Kulan. Poto se je osvrnuo na spor izmedju Hrvata i Srba poami od ilirske dobe te konstatovao da su Hrvati, hotei da budu popustljivi prema Srbima, svoj jezik nazvali hrvatsko-srbskim, i to u ono vrieme, kada je Vuk Karadi posvetio svoj poznati kovei Srbima svih triuh zakona, iztone, zapadne i muhamedanske vjere, ree: Ja sam vazda mislio, da bi valjalo u nas Hrvata jezik, kojim Srbi govore, krstiti hrvatskim a narod na bud iztone, bud zapadne vjere, u koliko stoji u granicah trojedne kraljevine, nazivati hrvatskim. Ja mislim, da netreba izmedju dva plemena ljepega znaka sloge i ljubavi nego kada se ovako izmienjuje jedno ime za drugo i da se upravo tim na najsjajniji nain konstatuje istovjetnost jednoga i istoga naroda i jezika. Tako se stvar ima na polju knjievnom ali drugaije na polju dravo-pravnom i javnom, u krugu diplomatikom. Ovu dravu nau, koja se naprama vladaocu, naprama ostalom diplomatikom svietu nazivlje izkljuivo hrvatskom, niti se drugaije nazvati moe, mi nikakovoj slozi za volju s nikim na svietu dieliti nemoemo. Zato neka braa toga od nas i neitu, jer time itu nau smrt, poto sumnje neima, da braa Srbiji, koji, ostajui vjerni svom dosljednom postupku, danas trae, da se u javnom diplomatikom svietu mjesto naziva hrvatskoga upotrebi hrvatsko-srbski, nee propustiti, za koju godinu traiti, da se naziv hrvatski izpusti i da ostane samo srbski. to smo mogli sa srbskom braom podieliti, to podielismo; time mislim, da bi se imali zadovoljiti i netraiti od nas, to im dati nemoemo, ako nismo radi sami sebi grob izkopati. Drava, kruna, javno pravo, to su osebine, koje si Hrvat pridrati mora, pa dok jedan pravi Hrvat ivi, ja mislim, da e voljeti umrieti, nego podnositi, da se dira u ove njegove svetinje. 346

Jovan Suboti, u svojem zakljunom govoru zahtjeva: " da se kae hrvatski i srbski narod, jer takav naziv proizlazi iz zakljuka, to ga je stvorio sabor od godine 1861., priznavi srbski narod za ravnopravan hrvatskomu. On nemisli, da je ovo pitanje zato potaknuto, da se sabor razbije nego se u tom potaknutom pitanju odaziva glas iskrenoga prijatelja hrvatskomu narodu. Kod glasovanja primljena je veinom glasova redakcija, da se kae na narod. Za Subotiev predlog bijahu mnogi lanovi samostalne stranke, zatim Polit, Mileti i samo nekolicina unionista. Kada se razmotre svi razlozi, u ovoj razpravi izneseni, nemoe se ovjek oteti uvjerenju, da je veina sabora drala taj predlog potaknutim iz vana, s namjerom, da se Hrvati i Srbi radi njega zavade. Nitko naravno nee sumnjati o pomirljivoj tenji onih, koji su u adresu uvrstili naziv na narod, jer ta namjera proizlazi odvi jasno iz samoga toga indiferentnoga naziva. Odrieitost baruna Kulana, koji zastupae mnienje veine, moe se lahko shvatiti. Sabor je nastojao, da pribavi priznanja i potovanja pravima naroda i zemlje, osnovanim na njegovom historikom ivotu; ovakav sabor ili nemoe u svojem najsvetanijem spisu, kao to je odgovor na kraljevsku poruku, odstupiti od narodnoga naziva, koji je na tom povjestnikom ivotu utemeljen ili ako ve odstupa za volju sloge sa srbskom braom, nemoe ga zamjeniti takovim nazivom, koji moe dati povoda najveim nesporazumcima stvarajui novotarije ondje, gdje takove pomuuju sam pravni izvor i slabe snagu narodnoga prava. Ovako je to pitanje shvaao godine 1861. Polit, priznavi, da u zemlji moe biti samo jedinstveni politiki narod, koji se ima nazivati historikim hrvatskim imenom. Da je Polit od toga svoga uvjerenja odstupio moe se poaliti, al zato njegovi tadanji razlozi negube svoju naelnu vriednost. No napokon Polit, ivkovi i Mileti mogu kao srbski rodoljubi neto zahtjevati u interesu svoje narodnosti, pa im se to nee upisati u grieh al je grieh, kada itava jedna saborska stranka, kao to je samostalna stranka, podupire takav zahtiev, pokazujui se sasvim ravnodunom prema jedinstvenom imenu naroda. Moe se shvatiti ali se nemoe nipoto odobriti epulieva ravnodunost prema imenu; neka je narod samo sretan i zadovoljan, briga onda mene, kakovim e se on imenom nazivati; tako misli epuli. Ovaj nazor moe neto vriediti, kada se ima pred oima srea i blagostanje naroda, al je taj naziv lahbouman ondje, gdje se trai povrata 347

narodnih prava na temelju takovih povjestnih injenica, koje to pravo vindiciraju imenu i narodu hrvatskomu. epuli je bio prototyp oportunistikoga politiara ne samo u dnevnim politikih pitanjima, gdje se svaka transakcija moe lasno opravdati, nego je on, pokazujui svoju neodvisnost od starodavnoga ustava, taj svoj oportunizam protezao i na takove stvari, gdje transakcije nisu opravdane niti sa gledita onoga utiliteta, kojemu se je on toliko klanjao. Samostalna stranka imala je u toj stvari pred oima izvjestnu stranako-politiku svrhu i ona je ila za tom svrhom, putajui s vida, kakova e sve naela i interese povriediti svojom stranakom taktikom. Vriedno je znati, kako su o tome pitanju sudili uvaeni krugovi izvan sabora. Dva za onda uvaena glasila u prestolnici srbske kneevine, Vidovdan i Svetovid, govorei o tom hrvatskosrbskom sporu, ale razdor al niti jedan niti drugi neodobravaju niti jednom rieju tenju zastupnika srbske narodnosti: pae ih uvaeni za onda Svetovid otvoreno osudjuje. On doslovce pie: Juna slavenska plemena nee doi do prave zajednice, ako nebudu jedno drugomu potovali ime kod kue. Srbin mora ostati Srbin u dravi svojoj a isto tako i Hrvat i Bugarin i Slovenac, a svi skupa sainjavaju jugoslavensku zajednicu. Ako se jedan doseli drugomu u kuu nemoe zahtjevati, da u kui promjeni ime. To su nae misli o pravu plemenstva u narodnoj zajednici i nebojimo se, da nam ih tkogod moe oprovrgnuti. Hrvat mora dakle ostati Hrvatom u dravi, koja je starimi hrvatskimi kraljevi osnovana a do danas se je odrala. On moe priznati genetino, da u toj dravi ima itelja i drugoga plemena ali nikada diplomatino. U naoj Srbiji mi priznajemo genetino, da ima i Bugara i Vlaha ali diplomatiki mi kaemo narod srbski a ne bugaro-vlaki narod. Zato se nekoji bacaju kamenjem na Hrvate i podmeu im dumanluk na Srbstvo za to, to oni hoe da budu Hrvati kod svoje kue? Zato u Hrvatskoj zahtjevaju ono, to u Srbiji nebi nikada dopustili? Hrvati su pristali uz Srbe u jeziku, Hrvati su priznali u saboru godine 1861. da i jedan dio srbskoga plemena ivi u njihovoj dravi, Hrvati su na ovogodinjem saboru, iz obzira na to hrvatsko pleme, zatajili u jednom od najvanijih diplomatikih akta svoje sobstveno ime te umjesto to su mogli punim pravom kazati, hrvatski narod, kazali su na narod pa nam jo Hrvati nisu prijatelji........ 348

No da epuli i njegovi prijatelji nisu sa svojim nazorima stajali u kui osamljeni, svjedoi najbolje injenica, da se je s njima donekle slagao veliki hrvatski patriota Mihovio Pavlinovi. U razpravi, koja se je povela o alineji glede Dalmacije, predloi Pavlinovi, da se u toj alineji jae naglasi pravo na sjedinjenje. Pavlinovi je ustao poslie stoernika Haulika, koji predloi, da se pasus o Dalmaciji neumetne u adresu, nego da se sabor obrati glede cjelokupnosti posebnom predstavkom na Njeg. Velianstvo. Kardinal naglasi, da valja u tom pitanju postupati tim opreznije, to mu se ini, da ogromna veina dalmatinske inteligencije vie naginje talijanskomu nego li slavjanskomu elementu te mi ne moemo silom izvesti sjedinjenje, dok se tomu protivi veina intelektualnih ivalja u Dalmaciji. Na to izjavi Pavlinovi: Ne mogu se slagati u tom, kada se kae, da je inteligencija u Dalmaciji otudjena narodnomu duhu. Tu potalijanenu inteligenciju predstavlja samo birokracija....... Brao Srblji, koji u Hrvatskoj uivate svoju narodnost i naviknuste ustavnomu ivotu, vam se ini, da je dolo vrieme, da se borite za ime, a mi Hrvati u Dalmaciji, vjerujte mi, da bi se dali zvati po diplomatikom svietu Bonjaci, Hercegovci, Crnogorci, a nekmo li slavnim imenom srbskim, samo da se nauivamo nae narodnosti i bar neke mjere ustavne slobode . Pavlinovi se samo donekle slae sa epuliem, jer u njegovom govoru ima stavka, u kojoj oituje, kako politika narodnost mora imati svoj teritorij, pa kako se i Srbi kao takovi ne mogu uzdrati van samo na takovom sjedinjenom zemljitu. On naime kae: Pitanje o cjelokupnosti prvo je i glavno nae pitanje u Austriji ono je pitanje ivota ili smrti. Neka braa Srbi promisle, kakova pogibelj odasvud prieti naoj zajednikoj narodnosti, naemu obstanku i srbskomu i hrvatskomu u domovini, ako na udarcu dvijuh civilizacija, to sve razoni jednae, nestane sastavne trojedne kraljevine. Uzmite nam zemljite, nestat e Hrvatske, ali ne e biti ni Srbske. Premda e na slovinskom jugu ostati po svuda i Srba i Hrvata, sviet nee znati za najplemenitije plodove hrvatske i srbske narodnosti. Iz ove rasprave u Saboru je jasno vidljivo da Srbi u Hrvatskoj imaju dugu 349

povijest postavljanja zahtjeva za odreenim " pravima " unutar politikog ivota Hrvatske. Znakovit je komentar rasprave u Srbijanskom dnevnom listu. U daljnjim raspravama, kroz godine koje slijede, vidljiv je jasna otpor dijela politiara Hrvata prema tim konstantnim tenjama i zahtjevima. Ti sukobi e, tijekom vremena eskalirati i zavriti sa ubojstvom Pavla Radia, ure Basarieka i smrtnog ranjavanja Stjepana Radia.
Sukobi od 1900.

20. lipnja - Politike i socijalne suprotnosti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca dosegle su godine 1928. vrhunac. U zemlji su se stranke neprestano borile oko ureenja drave i podjele vlasti, a nad tom politikom burom sredinja osoba bila je mrana figura kralja Aleksandra, koji je teio likvidaciji liberalne monarhije i uvoenju vlastite diktature. Time je elio jo vie uvrstiti velikosrpsku prevlast protiv koje su bili svi nesrpski narodi. Treba naglasiti da je Aleksandar bio upleten u sve krize poslije ujedinjenja. Raznim makinacijama prouzroio je pad 21 vlade od 23 koliko ih je do tog vremena bilo. Slijedio je novi mrani potez. Usred Narodne skuptine u Beogradu, 20. lipnja 1928. godine ubijeni su poslanici Hrvatske seljake stranke Pavle Radi i Stjepan Basariek, a predsjednik stranke Stjepan Radi teko je ranjen. Taj velikosrpski zloin organizirala je dvorska kamarila, a poinitelj je bio radikalni poslanik Punia Rai. U to vrijeme Hrvatska seljaka stranka, koja je imala potporu veine hrvatskog naroda, djelovala je u sastavu Seljako-demokratske koalicije i bila je glavni zagovornik federalistikog ureenja Jugoslavije. Naravno da takva 350

politika nije odgovarala velikosrpskim unitaristima i njihovoj politikoj i gospodarskoj prevlasti. Poslije ubojstva u Skuptini, a pogotovo nakon smrti Stjepana Radia, etrdesetak dana poslije, u Hrvatskoj su poeli trajkovi, prosvjedi i oruani sukobi. Pogotovo je veliko uzbuenje zavladalo u Zagrebu. Hrvatski je narod najotrije odgovorio na ubojstvo svoga voe. Velikosrpska vlada pokuavala je prikazati sramni dogaaj u beogradskoj Skuptini kao osobni zloin neuraunljiva ovjeka. Ostaje nepobitna injenica da je smrtonosne hice ispalio ovjek dvorske kamarile. Punia Rai je za trostruko ubojstvo kanjen samo s 20 godina robije to najrjeitije govori o njegovoj ulozi. Prema nekim izvorima, godine 1944. nad zloincem su pravdu izvrili partizani. Poslije krvoprolia u Skuptini nerijeeno nacionalno pitanje, tekoe na selu i nezadovoljstvo radnika doveli su velikosrpski reim u jo teu krizu. U takvim okolnostima kralj Aleksandar 6. sijenja 1929. odluio se na dravni udar kojim su uniteni posljednji tragovi graanske demokracije i uvedena diktatura kralja kao predstavnika krupne srpske buroazije. To je, meutim, jo vie pogoralo stanje u zemlji u kojoj je zavladalo velikosrpsko nasilje i bezakonje. Postroeni su zakoni, pogotovo protiv nesrpskih naroda, zabranjena su sva nacionalna drutva, stranke i znamenje. Stotinu ljudi je ubijeno, a nekoliko tisua utamnieno. Na samoj sjednici, kao poslanik grada Zagreba, bio je i dr. Ante Paveli, koji e dogaaj kasnije koristiti kao jedan od svojih argumenata u protjerivanju Srba s prostora NDH.
Sukobi od 1941. do konca II. svjetskog rata

Prema Hrvatskoj enciklopediji, sv. 7, iz 2005. dio Srba u poetku je elio suraivati s novim vlastima ( Nezavisne Drave Hrvatske ), ali je ubrzo dolo do iskljuenja Srba iz javnog ivota te do progona i masovnih likvidacija srpskog stanovnitva. Ustae su Srbe kao kolektivitet drali odgovornim za stradanja Hrvata u meuratnom razdoblju te su ih smatrali zaprekom u ostvarenju slobodne hrvatske drave. Ustake vlasti proglaavaju sve Srbe na podruju NDH kolektivno krivima za nedae Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, iako je Samostalna demokratska stranka, koju je podravala veina preanskih Srba 15 godina lojalno suraivala sa HSS-om. Djelovanje svih stranaka ionako je bilo zabranjeno, a Vladko Maek i drugi voe HSS-a optuivani zbog "izdajnike" politike 351

sporazumijevanja sa Srbima. Kroz politiku promidbu i donoenjem zakonskih uredbi, istovremeno sa rasnom, uvodi se i nacionalna iskljuivost. Takoer, svi se Srbi proglaavaju kolektivno krivima za oruane akcije protiv nove drave i protiv civila-Hrvata, do kojih je dolazilo. Odmah po uspostavi NDH, u tisku je zapoela politika promidba protiv Srba, a na javnim skupovima ustaki dunosnici i lanovi vlade, tumaei politiku nove drave u odnosu na Srbe, poticali su netoleranciju. (Matkovi, str. 180) Mile Budak na skupu u Slavonskom Brodu: Ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina. Ministar Milovan ani na skupu u Novoj Gradiki: (Matkovi, str. 180) Poznatu sintagmu da treinu Srba treba pobiti, treinu iseliti a treinu pokrstiti izrekao je Mile Budak na skupu u Gospiu. Objavljena je u Narodnim novinama 7. srpnja 1941. Srbi su odmah bili izloeni raznim mjerama konkretnih pritisaka i ikaniranja. Na njih su primjenene neke od nacista preuzete mjere protiv idova i Roma. (Vidi lanak Holokaust u NDH) Zabranjena je upotreba irilice, ukinut naziv srpsko-pravoslavna vjera (zamijenjen je starijim nazivom "grko-iztona vjera"; ova mjera je bila okrenuta protiv ekskluzivnosti Srba na veze s pravoslavljem u NDH), izdana je naredba o ograniavanju kretanja Srba u mjestima boravka te naredba o promjeni naziva pojedinih mjesta koja su u imenu imala srpsko obiljeje. U Zagrebu je redarstvo poetkom svibnja 1941. zabranilo kretanje Srba nou (od 18 do 8 sati), a istodobno je izdala naredbu o iseljenju Srba i idova iz stanova u sjevernom dijelu grada (tj. iz etvrti najvieg standarda). U nekim mjestima graani pravoslavne vjere morali su nositi plave trake s velikim slovom "P". Svim tim mjerama pridruila su se i sve uestalija otputanja Srba iz slube, hapenja i oduzimanja njihove imovine. Hapenja su posebno zahvatila Srbe koji su se isticali u javnom i politikom ivotu bive Jugoslavije, intelektualce i pravoslavne sveenike. Za vrijeme Travanjskog rata (koji je zavren 17. travnja kapitulacijom Vojske Kraljevine Jugoslavije), kao i u danima koji su uslijedili, na podruju na kojem je proglaena NDH bilo je mnogo oruanih nemira. Pojedine grupe vojnika i asnika odbijaju se predati (veino Srbi, ali bilo je i Hrvata), izbjegavaju zarobljavanje i s orujem se skrivaju u umama i drugim povoljnim podrujima. Naoruane grupe pojedinaca iz predratnh etnikih i slinih organizacija pruaju otpor okupacijskim vojskama i novoproglaenoj dravi, te iskaljuju svoj bijes i na nemonim civilima. Vlasti NDH, proglaavajui sve koji se ne pokoravaju za etnike i odmetnike, uz druge represivne mjere, zapoel su akcijama masovnih pokolja cijelih sela. Prvi takav sluaj, organiziran iz Zagreba, desio se u selu Gudovac kraj 352

Bjelovara, gdje su u odgovor na nekoliko oruanih incidenata, u kojima su poginula dvojica Hrvata, 27. i 28. travnja, pobijeni svi stanovnici sela, njih oko 180. Uslijedili su slini masovni pokolji na drugim podrujima. Jedan od njih izvren je 13. svibnja u Glini, o emu je vijest dola do nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je odmah prosvjedova kod poglavnika Ante Pavelia (vidi: Prosvjedi katolike crkve zbog progona i pogroma u NDH). Uz masovne pokolje "na licu mjesta", organizirane su i akcije ienja, tzv. "dizanja" itavih sela, s odvoenjem svih mukaraca u Koncentracijski logor Jasenovac i druge logore. (Za konkretni primjer takvih mjera, i surove osvete partizana, vidi lanak panovica.) Organizatori su se nadali da e paralelna masovna prisilna iseljavanja u Srbiji prikriti pokolje. Tijekom 1942., usprkos mjerama za ublaavanje dravne politike prema Srbima, i dalje je bilo akcija masovnog ubijanja. Masovno ienje teritorija od svog stanovnitva primjenjeno je sredinom 1942. u ofanzivaman apodruju Banije i Korduna i Kozare. Mnogi su pobijeni na terenu, drugi odvedeni u Jasenovac i velikim dijelom pobijeni; dio je preseljen na podruje Slavonije, na imanja ranije Srba ranije iseljenih u Srbiju; kasnije su mnogi ponovo seljenji, neki pobijeni. Mnogi su vrbovani za rad u Njemakoj. Mnogi su izbjegli na teritorije koje kontrolira Narodnooslobodilaki pokret i pridruili se partizanima. (Miloevi, str. 165166) Ve u lipnju 1941. zapoelo je masovno prisilno iseljavanje Srba u Srbiju. To je zapoeto u dogovoru s Nijemcima, u "zamjenu" za Slovence koje su Nijemci iz dijela Slovenije pripojenog Reichu iseljavali u Hrvatsku. Akcija je obustavljena kada je zapoet ustanak u Srbiji (Uika republika), pa njemakim okupacijskim vlastima u Srbiji nije odgovarao prihvat velikih broja novih potencijalnih pobunjenika. Prema njemakih podacima, potkraj srpnja 1941. u Srbiji je bilo oko 137.000 preseljenih i bjegunaca. S obzirom da je bilo i ilegalnog useljavanja, smatra se da je taj broj oko 180.000. (Matkovi,str. 181)

Poglavnik Ante Paveli je 3. svibnja 1941. donio Zakonsku odredbu o prelazu 353

s jedne vjere na drugu. Svi raniji zakoni o tome ukinuti su. Propisano je da je za valjanost prelaza potrebno podnijeti pismenu prijavu kotarskim odnosno gradskim vlastima, koja za to izdaje potvrdu. Tijekom svibnja u tisku NDH poeo se propagirati prijelaz pravoslavaca u katoliku vjeru. Zbog razliitih mjera represije i prijetnji fizikim unitenjem ili iseljavanjem, mnogi su Srbi bili spremni na takav korak. No za to je trebalo pribaviti Potvrdu o osobnoj estitosti, koju su izdavale kotarske i opinske uprave. Pri tome su, po uputama dravnih vlasti, morale paziti da potvrde ne izdaju odreenim kategorijama srpskog stanovnitva kao to su uitelji, sveenici, bogati trgovci i obrtnici te posebno inteligencija (po tome su, zapravo, ostali samo seljaci). U kolovozu 1941. akcija prekrtavanja poprimila je iroke razmjere i sve vie se izvodila uz mjere prisile. Usprkos toj akciji, istovremeno su i dalje provoena masovna hapenja, odvoenja u logore i masovne fizike likvidacije. (Matkovi, str. 181-182) Bilo je mnogo korupcije i zloupotreba, iako je Ministarstvo unutarnjih poslova upozoravalo da oni, koji su preli na katolicizam treba da osjete, da su dobili neku zatitu u pogledu otputanja i selenja. (Krito, str. 185-188) Politika masovnog prisilnog pokrtavanja naputana je od oujka 1942. Ministar pravosua i bogotovlja Mirko Puk u Hrvatskom dravnom saboru drao je 28. veljae 1942. govor o prelaskuz pravoslavnih u katoliku vjeru, navodei da se radi o vraanju u vjeru njihovih djedova. Svi koji to ne prihvate, moraju napustiti Hrvatsku. Istoga dana kasnije, Ante Paveli govori drukije. Vjera je ostavljena svakom na volju, i nadlene ovlasti trebaju odobriti prelaz iz pravoslavne na katoliku, muslimansku ili evangelistiku vjeru samo ako se osvjedoe da je to poten ovjek i da to radi iz uvjerenja. (Brzopisni zapisnici prvog zasjedanja Hrvatskog dravnog sabora, str. 161) Tada je osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, kao pokuaj da se pravoslavno stanovnitvo vee uz NDH. Gotovo svi pravoslavni sveenici bili su do tada pobijeni ili pobjegli, pa je za mitropolita HPC postvavljen jedan emigrant iz SSSR. U to su vrijeme vrene i druge mjere da se politika prema Srbima ublai.

354

Pozicija Srba u vrijeme SR Hrvatske

Tijekom tih nekoliko desetljea suivota Hrvata i Srba, kako u SRFJ, tako i u samoj SR Hrvatskoj, dolazilo je relativno esto do otvorenih sukoba. S jedne strane, Srbi su mahom podravali komunistiki reim i upravu u Beogradu, dok je jedan dio hrvatskog nacionalnog tijela sve jae i jae iznosio zahtjeve za veom autonomijom Hrvatske unutar federacije. Na temeljima Hrvatskog proljea, politike snage u Hrvatskoj, uspjele su izvriti dostatan pritisak na Josipa Broza Tita i pristupilo se izmjenama Ustava SFRJ i Ustava SRH, uz jo neke druge promjene u ekonomskoj politici. 1986.g., od strane Srpske akademije znanosti i umjetnosti, stvoren je i prezentiran, kroz " Veernje novosti " u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986. Memorandum SANU. Memorandum SANU u svom sadraju nimalo ne odstupa od ve poznatih velikosrpskih programa ("Naertanije",Srbi svi i svuda,Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme: granice Srbije nisu u skladu s etnikim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo tete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku ugroenost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskoritavanje, istjerivanja, nemogunost izraavanja, marginalizacija u politikoj, ekonomskoj, kulturnoj i naunoj sferi. jaanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci) potreba za brzu i skoru akciju da se sprijei propadanje Srbije i srpskog naroda 355

Memorandum SANU je imao dalekosean utjecaj na razvoj i obnovu nacionalistikog pokreta u Srbiji prvo pod okriljem Saveza komunista Srbije. Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloevia koji je ideje izloene u memorandumu pokuao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Upravo odabir smjera Miloevieve politike, dovest e Srbe do sudbonosnih odluka koncem osamdesetih i poetko devedesete godine.

Sudbonosna odluka

Srpska politika pobune

Uz uspinjanje Slobodana Miloevia na politiki vrh SR Srbije i njegovo okretanje prema nacionalizmu, u Hrvatskoj se pomalo uju glasovi o " ugroenosti Srba ". Te izjave bivaju sve ee kako se bliila 1990., da bi tada eskalirale u daleko dramatiniju scenu. Uz podrku Srbije i Miloevia, te JNA, Srbi izdvajaju dijelove Hrvatske i formiraju prvo, zajednicu srpskih 356

opina pod nazivom " SAO Krajina ", a kasnije, preimenuju te izdvojene dijelove u " Republika Srpska Krajina ". Povlaenje takvih odluka, dovee Srbe u mat poziciju. Jedan od glavnih argumenata srpskih politiara u Hrvatskoj, a koji su usvojili i svi ostali pripadnici srpske manjine, je taj da je Hrvatska, donoenjem Boinog ustava, odnosno Ustava Republike Hrvatske, 22. prosinca 1990., naprasno ukinula " konstitutivnost " Srba u Hrvatskoj. Iako je rijetko tko od srpskog graanstva Hrvatske u stvarnosti i proitao oba ustava, svi su jednoglasno prihvatili su tvrdnju. Meutim, u realnosti, ta tvrdnja nema opravdanja. Tako Ustav SR Hrvatske iz 1974. u jednom svom dijelu kae:" ...SR Hrvatska nacionalna drava hrvatskog naroda, drava srpskog naroda u Hrvatskoj i drava drugih naroda i narodnosti koji u njoj ive..." Ustav Republike Hrvatske iz 1990, kae:...Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna drava hrvatskog naroda i drava pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, eha, Slovaka, Talijana, Madara, idova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih... " Osim odabira rijei apsolutno se nita nije promjenilo. I u jednom i u drugom ustavu Hrvatska je drava hrvatskog naroda i drava naroda koji u njoj ive U Ustavu SRH jasno stoji - drava hrvatskog naroda i srpskog naroda u Hrvatskoj. Znai Srba u Hrvatskoj, a ne drava srpskog naroda, kako to Srbi odjednom poinju tumaiti 1990.g. Druga tvrdnja koja se ukorijenila meu Srbima u Hrvatskoj je i povlaenje paralele izmeu Hrvatske 1990. i NDH 1941. Odjednom su poeli govori o pokoljima miliona Srba od Ustaa !", u Jasenovcu i drugim mjestima na kojima je reim Ante Pavelia pogubio tisue ljudi, mahom idova i Srba. Tu se utemeljenje trailo u koritenju crveno - bijelih ahovskih polja kao jednog od dravnih obiljeja Hrvatske od 1990., iako su ta ista ahovska polja koritena, u Hrvatskoj i od strane Hrvata, kroz stoljea prije. Meutim, Srbi ih povezuju sa ahovnicom reima Ante Pavelia i NDH. Kako su Srbi poeli isticati zastave Srbije u svojim javnim istupima, tako su, opozitno i Hrvati poeli isticati ustaka obiljeja. Jedan oblik nacionalizma se poeo ozbiljno sudarati s drugim, ali s dvije bitne suprotnosti: 1. Srpski nacionalizam se poeo isticati na prostorima Hrvatske, gdje 357

Srbi sudjeluju 1991., sa 12,2 % u ukupnoj populaciji. 2. Srbi u Hrvatskoj nastupaju uz apsolutnu potporu Srbije i Miloevia te JNA kao oruane sile svih republika danas bive federacije.

Znakovit, u cijeloj politici pobune, je i dokument Izvrnog vijea Srpske Autonomne Oblasti Krajine, od 1. travnja 1991., koji prenosimo u cjelosti:

Na osnovu prethodno donesene Odluke o odcjepljenju Srpske Autonomne Oblasti Krajine od Republike Hrvatske, Izvrno vijee Srpske Autonomne Oblasti Krajine na sjedinici odranoj 01. aprila 1991. godine donosi:
ODLUKU

o prisajedinjenju Srpske Autonomne Oblasti Krajina Republici Srbiji lan 1. Srpska Autonomna Oblast Krajina prisajedinjuje se Republici Srbiji. lan 2. Stupanjem na snagu ove Odluke teritorija Srpske Autonomne Oblasti Krajina postaje sastavni dio jedinstvene dravne teritorije Republike Srbije. Shodno prethodnom stavu ovoga lana na teritoriji Srpske Autonomne Oblasti Krajina od donoenja ove Odluke vai Ustav Republike Srbije i primjenjuju se zakoni Republike Srbije kao i ustavno pravni sistem Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Statut Srpske Autonomne Oblasti Krajine kao i ostali pravni propisi koji vae na njenoj teritoriji uskladit e se na osnovu ove Odluke sa Ustavom Republike Srbije u roku od 30 dana od dana donoenja Odluke. lan 4. 358

Teritoriju Srpske Autonomne Oblasti Krajine koja ovom Odlukom ulazi u sastav jedinstvene dravne teritorije Republike Srbije ine optine Knin, Benkovac, Obrovac, Graac, Donji Lapac, Korenica, Vojni, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja, Pakrac. U sastav ove teritorije ulaze i sva srpska naselja koja su se pripojila jednoj od ovih optina i ona koja se ubudue izjasne za pripajanje u procesu razgranienja. lan 5. Ova Odluka stupa na snagu danom donoenja. IZVRNO VIJEE SRPSKE AUTONOMNE OBLASTI KRAJINA Broj:32/91-1 U Korenici, 01.04.1991. PREDSJEDNIK IZVRNOG VIJEA SRPSKE AUTONOMNE OBLASTI KRAJINA dr. Milan Babi

Ova Odluka je samo jedan u nizu dokaza koji potvruju tezu da je cijeli proces pobune u biti imao za cilj izdavajanje dijela teritorija Republike Hrvatske i pripajanje tog izdvojenog dijela Srbiji. Na ovu Odluku komentar je dao i sam Radovan Karadi: " Milan lae. On nikoga ne slua. On vue poteze koji upropatavaju njega i dovode Srbiju u teak poloaj. On nije smio da pravi referendum o pripajanju Srbiji, nego referendum o ostajanju u Jugoslaviji. I to mu je reeno. I ja i Miloevi, i ovaj i Rakovi. On ne slua, on misli da je veliki genije i samo iba u svom pravcu."

359

Iz izjave Karadia se vidi da pravi utjecaj na sve odluke koje su donijeli Srbi u Hrvatskoj ima Miloevi, odnosno Srbija, Karadi, i Rakovi, jedan od gorljivih govornika 1990. i 1991., ija jedna od izjava je i u mjestu Voin, 1991.: Govore da pravite ovde novi Knin. Pa neka vam je onda sa sreom ! " Danas se svi sjeamo krvavog " stvaranja novog Knina " u Voinu i okolnim mjestima 13. prosinca 1991., kada je u ime srpskih ciljeva pobijeno nekoliko desetaka civila, meu njima i nekoliko Srba koji se izgleda nisu slagali s lokalnom politikom zloina.
Izazivanje rata

U svrhu ispunjenja krajnjeg plana ujedinjenja svih prostora na kojima ive Srbi, nebitno u kojoj zastupljenosti, sa maticom Srbijom, u Hrvatskoj zapoinje tzv. " Balvan revolucija ". Srbi, s vodstvom okupljenim oko Mile Martia, Milana Babia, Gorana Hadia i Jovana Rakovia, blokiraju glavne prometne komunikacije prema opinama unutar sastava SAO Krajina, ruenjem stabala i postavljanjem drugih oblika blokada, a na blokade postavljaju naoruane strae lokalnog stanovnitva. Time, doslovno presjecaju glavnu prometnicu od sjevera prema jugu Hrvatske u jeku turistike sezone i time paraliziraju potpuno funkcioniranje dravnih tijela, pokuavajui oslabiti gospodarstvo Hrvatske udarom na turizam kao jednu od glavnih gospodarskih grana. U tome su imali podrku vodstva Srbije i Crne Gore, te logistiku potporu srpskog dijela JNA. U svojim nastojanjima Srbija se najvie oslanjala na saveznu vojsku, u kojoj su Srbi tradicionalno bili nadprosjeno zastupljeni. Postupna preobrazba JNA u srpsku vojsku zapoela je prije viestranakih izbora 1990. Vojni vrh bio je krajnje nepovjerljiv prema sve oitijim znakovima promjena u Europi potkraj 1980-ih, jenjavanja hladnog rata izmeu SAD i SSSR, padom Berlinskog zida kao i raspadom istonog bloka. Vremenski podudarno s otvorenim srbijanskim zahtjevima za preustrojbom federacije, JNA je provela i vlastiti preustroj. Potkraj 1988. dotadanji vojni ustroj, koji je odraavao federalni ustroj drave, zamijenjen je novim. Umjesto armijskih oblasti, koje su se uvelike poklapale s republikim granicama, uvedena su vojita i korpusi koji su teritorijalnim obuhvatom potpuno zanemarili republike granice. Povrh toga, JNA je 1990. u vrijeme odravanja viestranakih izbora oduzela oruje namijenjeno teritorijalnoj obrani (TO), posebnoj sastavnici obrambenoga 360

sustava koja je bila u iskljuivoj nadlenosti republika. Hrvatskoj je na taj nain oduzeto oruje kojim je TO mogla naoruati 200.000 ljudi. Tako je Hrvatska, bez obzira na visok moral ljudstva, bila suoena s nedostatkom ratne tehnike i sredstava za obranu. Protivnik je raspolagao nadmonom ratnom tehnikom, no rasprenom po skladitima i vojarnama, dijelom i na hrvatskom teritoriju. I vojniki i asniki kadar bio je jo vienacionalan, a u provedbi velikosrpskih planova JNA je mogla raunati preteno na pripadnike srpske nacionalnosti. Zbog toga je vojni vrh dvojio kojoj se od dviju moguih varijanata prikloniti: vojnom protiv svih republika i uspostavi unitarne Jugoslavije pod vrstom rukom ili pak ostvarenju velike Srbije, s teritorijem manjim od Jugoslavije, koja e obuhvatiti sva podruja u kojima ivi srpsko stanovnitvo, dakle i znatne dijelove Hrvatske. ini se da su sve do sredine 1991. obje varijante bile otvorene. Kada pristae vojnog udara nisu doekali ostvarenje slinih planova u Sovjetskom Savezu i oekivanu potporu Moskve, prevladala je velikosrpska varijanta. JNA je sve otvorenije pristajala uz srpske pobunjenike u Hrvatskoj, pristupila je izvlaenju ljudstva i tehnike iz otpisane Slovenije i nepodobnih dijelova Hrvatske i njihovu premjetanju u sigurna podruja Hrvatske i BiH. Nakon razoruanja TO glavni cilj Hrvatske bio je pregovorima dobiti na vremenu kako bi se unovaile i naoruale barem policijske snage, jedine na koje je, po jo uvijek vrijedeem zakonodavstvu, imala pravo. Nabavivi oruje tajnim kanalima iz inozemstva (meu glavnim dobavljaima bila je Madarska), Hrvatska je potkraj sijenja 1991. raspolagala s priblino 30.000 komada uglavnom strjeljakog i poneto protuzranog i protuoklopnog oruja. Hrvatske snage bile su ustrojene u Zbor narodne garde (ZNG). Prva brigada ZNG-a osnovana je u Zagrebu ("Tigrovi"), gdje je 28. svibnja 1991. odrana i prva smotra (stadion Kranjevieva). Dana 26. lipnja 1991. Sabor je donio Zakon o obrani kojim je predvieno da se hrvatske oruane snage sastoje od ZNG-a i Hrvatske vojske (HV). Naoruavanje je nastavljeno i tijekom 1991., no istodobno su rasle napetosti, a u proljee su poeli izbijati i prvi oruani sukobi i pale su prve ljudske rtve. JNA je ispoetka zauzela prividno neutralno stajalite nemijeanja u sukobe, ali i zauzimanjem poloaja izmeu pobunjenih Srba i hrvatskih snaga. No tako uspostavljene tampon zone zapravo su sprjeavale hrvatske snage da interveniraju, a pobunjenim Srbima omoguavale su da na zaposjednutom podruju uvrste svoju vlasti i 361

odatle protjeruju veinu hrvatskog i ostalog nesrpskog puanstva. Potkraj ljeta 1991. JNA se ukljuila u izravne napadaje na hrvatske poloaje, a u agresiji su sudjelovale i dragovoljake postrojbe ubaene iz Srbije. Smjerovi napada i podruja koja je okupirao srpski agresor tijekom jeseni 1991. nedvojbeno upuuju na nakanu da se ovlada svim dijelovima Hrvatske istono od crte Virovitica - Karlovac - Karlobag, odnosno barem veim dijelom toga prostora pokae li se maksimalistiki cilj nestvarnim.
Domovinski rat

U obrani Hrvatske sudjelovali su ljudi iz cijele zemlje kao i mnogobrojni Hrvati iz BiH i iseljenitva. Iako je ljudski i materijalni teret obrane podnijela cijela zemlja, oruana obrana bila je organizirana po bojitima, tj. nastanak bojita i znaajke oruane borbe bili su uvjetovani smjerom i snagom srpskog napada, kao i zemljopisnim i drugim obiljejima napadnutih dijelova zemlje. U zaleu oruanih sukoba na bojitima vodila se bitka za vojarne. U rujnu 1991. hrvatske su snage, esto uz pomo civilnoga stanovnitva, blokirale objekte JNA u cijeloj zemlji. Pojedine su vojarne bile zauzete uz mnogo zarobljenog oruja, a iz preostalih se JNA povukla nakon sporazuma postignutog 22. listopada 1991. Budui razvoj dogaaja na vojno politikom planu prostora bive federacije i Hrvatske, dovest e do masovnog iseljavanja Srba iz Hrvatske. Nakon poetnog napretka u osvajanju novih teritorija uz zajedniko djelovanje s JNA, novo organizirane hrvatske oruane snage, pomalo zaustavljaju taj napredak i kreu u protuudare. U trenutku potpisivanja sporazuma o prekidu vatre u Republici Hrvatskoj, u Sarajevu, 03. sijenja 1992.g., i poetka implementacije " Vanceovog plana " koji je ukljuivao razmjetaj mirovnih snaga UN-a, odnosno UNPROFOR-a te povlaenja snaga JNA iz hrvatske, Srbi su uspjeli izdvojiti gotovo 1/3 ukupnog dravnog teritorija Republike Hrvatske. Meutim, otpoinjanjem oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini, Srbija i JNA bivaju raireni na " dva fronta " te tako pada razina pomoi i direktne vojne potpore Srbima u Hrvatskoj od strane Miloevia. Paralelno s tim, u Hrvatskoj sve vie jaaju oruane snage i odnosi moi se mijenjaju. Tijekom idue tri godine, Oruane snage Republike Hrvatske, izvest e niz uspjenih vojnih akcija i operacija u cilju vraanja ukupnog teritorija republike u ustavno - pravni poredak Republike Hrvatske. Iako su poeli gubiti dijelove zauzetog teritorija i dominantne poloaje, te sve vie i vie dolazili u poziciju 362

konanog sloma, Srbi ne prihvaaju kompromise i ne prihvaaju nikakve mirovne pregovore koji bi prekinuli ratna djelovanja i vratili okupirani teritorij unutar hrvatskog sustava dravne kontrole. ak ni nakon potpunog poraza u zapadnoj Slavoniji u VRO " Bljesak ", ne pristaju na pregovore, nego Mile Marti, " predsjednik RSK ", nareuje raketiranje veih hrvatskih gradova pa ak i zrakoplovni napad na tvornicu umjetnih gnojiva u Kutini, to na svu sreu, odbija izvriti zapovjednik zrakoplovstva " RSK ", jer bi time izazvao nesagledivu ekoloko - materijalnu tetu i trovanje velikog broja civila. Kako nije bilo pomaka u pregovorima za mirnom reintegracijom preostalih dijelova okupiranih od strane Srba, vrh Hrvatske odluuje sprovesti konanu operaciju u sredinjem i junom dijelu Republike Hrvatske i preuzimanje kontrole nad tim podrujima. Jedan od poticaja na izvrenje VRO " Oluja " su i snani napadi srpskih postrojbi na grad Biha, koji je bio u statusu meunarodnog zatienog podruja. U napadima sudjeluju kombinirane snage SVK i VRS. Pad bihake zone doveo bi u realnu opasnost napore Hrvatske u preuzimanju kontrole nad svojim okupiranim podrujima te naruio dotadanje politiko - vojne pozicije. Odlunim napadom kroz VRO " Oluja ", vraen je najvei dio okupiranog teritorija i slomljen otpor Srba u Hrvatskoj. Srbi masovno naputaju prostore Republike Hrvatske i odlaze u susjednu BiH na teritorij pod kontrolom bosanskih Srba te dalje u Srbiju i na Kosovo. Nizom pogrenih i nebuloznih odluka, koje su prouzroile smrt tisua ljudi, tete u milijardama kuna i desetke tisua izbjeglica, Srbi su u konanici doveli sebe na 4,4 % udjela u ukupnoj populaciji Hrvatske. To je summa summarum srpskih tenji za stvaranjem Velike Srbije na prostorima Hrvatske. Nadalje znakovita je izjava Milana Babia u razgovoru kojeg je vodio sa veleposlanikom SAD-a, u Hrvatskoj, Peterom Galbraithom, a vezano za plan Z-4. Prema prenoenju Galbraitha, tijekom davanja izjave na suenju Slobodanu Miloeviu u Haagu, Babi mu je, u vezi s dijelovima plana Z-4, izjavio kako ga je ( Babia ) brinula prevelika autonomija Krajine i Srba na tim prostorima, odnosno da je plan " previe velikoduan ." Njega je brinulo da bi Krajina mogla postati autonomna pokrajina koja bi morala biti odgovorna i za mirovine. Babi se nadao da bi takve stvari rjeavao Zagreb. U ovoj izjavi lei zakljuak o ideji " Republike Srpske Krajine " koji se moe saeti jednom reenicom - Mi bi bili neovisni, ali da nam netko drugi organizira tu neovisnost i da nam netko drugi plaa sve trokove, ali uz to da imamo i nekakve zarade.. 363

To je krajnja elja srpskih pobunjenika zbog koje su izginuli mnogi, a Srbi praktiki prestali postojati u Hrvatskoj.

364

Miloevi i Srbija
Dolazak Slobodana Miloevia na vlast

Kako je u jednoj izjavi rekao Ivan Stamboli, bivi predsjednik SR Srbije: " Miloevia mi nitko nije podmetnuo. Ja sam ga doveo." Slobodan Miloevi, po direktivi svog tadanjeg efa Stambolia, odlazi na Kosovo, gdje sukobi albanskog i srpskog graanstva prijete ozbiljnom eskalacijom i tamo u obraanju Srbima, otvoreno staje na stranu srpskog nacionalizma, krei sva pravila tadanje komunistike partije, koja je u bilo kakvom susretu s nacionalizmom bila nemilosrdna. Ovo je bilo prvi put da jedan visoki lan partije otvoreno staje uz jednu nacionalistiki nastrojenu stranu. Pod vodstvom lokalnih ekstremista i njihovog voe Miroslava olevia, a koji je opet pod direktnim rukovoenjem Slobodana Miloevia, Srbi isceniraju napad tadanje milicije na grupu Srba okupljenih ispred dvorane u kojoj se odravao sastanak lanova partije s lokalnim stanovnitvom, odnosno, unaprijed pripremljenjim kamenjem ponu gaati i napadati albanske pripadnike milicije koji su osiguravali skup. Miloevi, alarmiran dogaajima izvana, izlazi, smiruje mnotvo i izgovara " Nitko ne sme da vas bije. Nitko ne sme da vas bije ". Ta, naizgled, nebitna reenica izgovorena pod dojmom situacije, kasnije e biti vrlo ozbiljno shvaena u vodstvu Slovenije i Hrvatske, a i dijelu vodstva SR Srbije. Na ovom dogaaju s Kosova, Slobodan Miloevi, sebe stavlja na mapu Srba, kao kljuna figura u njihovim buduim nastojanjima uspostave ideje velike 365

Srbije, ili Jugoslavije pod dominacijom i kontrolom Srba i Beograda. U buduim dogaajima, nemilosrdnno e se obraunavati s potencijalnim protivnicima unutar samog lanstva komunistike partije Srbije.

Uzdizanje srpskog nacionalizma

Eliminacija protivnika ideje Velike Srbije

Nakon dogaaja na Kosovu i Miloevievog javno izreenog stava, kao lana partije Srbije, vodstvo CK SKS, na elu s Ivanom Stamboliem, odluilo je zaustaviti ovakav razvoj dogaaja i samog Miloevia. Kako bi to ostvarili, Stamboli, ovlauje jednog od visoko pozicioniranih lanova komiteta da da izjavu na RTV Beograd i osudi Miloevieva stajalita i govore izreene na Kosovu. U trenutku objave vijesti, Miloevi se spremao na odmor tijekom vikedna, kada mu je doao u posjetu tadanji direktor RTV Beograd. Kako ovaj kasnije komentira: " Miloevi je pocrvenio i onako ljut rekao: Ovo moramo da reimo kad se vratim. " Ubrzo zatim, saziva sastanak CK SKS i predlae glasovanje o povjerenju tadanjeg predsjednika CK SKS, Ivana Stambolia. Sa samo 5 glasova protiv, Stamboli je bio poraen, a Miloevi i njegova struja dobili su otvorena 366

vrata za ostvarivanje daleko veih planova nego su to do tada Stamboli i njemu odani lanovi uope pomiljali. Svi koji se nisu slagali s idejom vodiljom te nove struje unutar CK SKS, bili su odmah i po kratkom postupku odstranjeni iz politikog ivota.
Prosvjedi u Beogradu i prvo koritenje JNA za potrebe hegemonistikih ideja

U Trepi na Kosovu je 20 veljae 1989.g. trajk rudara oznaio poetak kraja Jugoslavije, koja e se raspuknuti godinu kasnije, na XIV. kongresu Saveza komunista Jugoslavije. 28. veljae, te iste godine u Beogradu se okuplja mnotvo ljudi i zahtjeva uhienje albanskog vodstva na Kosovu. Tadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ, Raif Dizdarevi, izlazi i pokuava smiriti okupljeno mnotvo parolama o bratstvu i jedinstvu, naivno mislei da je okupljenima na pameti Jugoslavija. Nakon propalog pokuaja smirivanja, Dizdarevi se obraa vrhu partijskog vodstva Srbije, Borisavu Joviu i Miloeviu i trai od njih smirivanje situacije. Miloevi pompozno izlazi van i obeava uhienje albanskog rukovodstva na Kosovu te ruenje komunistike birokracije " Anti - birkoratskom revolucijom ", kako ju sam Miloevi naziva. 03. oujka, Predsjednitvo SFRJ, zavodi izvanredno stanje na Kosovu. Tenkovi JNA, zajedno sa srpskom policijom, gue albanski otpor. To je prva uporaba savezne vojske - JNA, protiv jednog dijela naroda koji su inili SFRJ.
Jogurt revolucija ( Anti - birokratska revolucija Slobodana Miloevia )

Uz pomo ve prokuanih pristaa okupljenih oko Miroslava olevia, Miloevi organizira " Mitinge istine ", prvo u Novom Sadu, gdje rui ondanje rukovodstvo i postavlja svoje ljude. Kako bi mogao svoju vlast proiriti na Vojvodinu i Kosovo, kao prva etapa u borbi za prevlast u Jugoslaviji, Miloeviu je bila potrebna izmjena jugoslavenskog ustava iz 1974. godine kojim su Vojvodina i Kosovo dobili dvostruku autonomiju, politiku autonomiju u Srbiji, i autonomiju na razini Jugoslavije simbolizirane predstavnikom autonomne pokrajine u Predsjednitvu SFR Jugoslavije.

367

28. oujka Skuptina Srbije usvojila je amandmane na Ustav SR Srbije, kojima su Vojvodini i Kosovu znatno smanjena prava i ovlaenja. 8. svibnja Slobodan Miloevi izabran za predsjednika Predsjednitva Srbije. Sada je sve spremno za provoenje ideje velikosrpstva na prostorima Jugoslavije.

28. lipnja na Kosovu Polju odrana je centralna proslava 600 godina Kosovske bitke. Proslavi je nazoilo vie od milijun ljudi od kojih je jedan dio doao iz SAD-a, Australije i mnogih zemalja Europe. Proslavi je prisustvovalo gotovo kompletno Predsjednitvo SFRJ, na elu sa Janezom Drnovekom, zatim je tu bio i Milan Panevski - tadanji predsjednik Predsjednitva CK SKJ, a centralni govor odrao je Slobodan Miloevi, tadanji predsjednik Predsjednitva SR Srbije. Jedini iz predsjednitva SFRJ koji je bojkotirao Gazimestan je bio predstavnik SR Hrvatske Stipe uvar. Proslavi je prisustvovao i cjelokupan vrh Srpske pravoslavne crkve. Proslavi su prisustvovali i gotovo svi veleposlanici lanica NATO saveza i Europske unije koji su imali predstavnitva u Jugoslaviji. Jedini izuzeci su bili veleposlanik SAD Warren Zimmerman i veleposlanik Turske. Danas se u zemljama zapadne Europe, kao i u SAD, smatra da je Miloeviev govor na ovom skupu oznaio poetak borbe Srbije za teritorijalno proirenje prema zapadu Jugoslavije. Jedna od poznatih reenica Slobodana Miloevia tada je i: Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oruane, mada ni takve jo nisu iskljuene. Ibrahim Rugova komentirao je skup na Gazimestanu rijeima:

368

Gazimestan je jedna ovinistika manifestacija. Nisu se samo Srbi borili protiv Turaka, u bici su uestvovali i Albanci, i Hrvati, i Bosanci. To je dogaaj od znaaja za sve jugoslovenske narode. Moj utisak je da u Jugoslaviji postoje snage koje gotovo prieljkuju teroristike akcije na Kosovu. Mogu samo da upozorim Srbe da uvek kada je neki mali narod, a i Srbi su mali narod, pokuavao da nametne svoju prevlast na Balkanu, to se zavravalo njegovom linom tragedijom. "

Poticanje pobune u drugim dijelovima federacije

Vojvodina Prosvjedi u Vojvodini su poeli 9. srpnja, protestom kosovskih Srba u Novom Sadu protiv albanskog genocida kojim su izloeni na Kosovu. Miloevi je njihov " bijes " usmjerio protiv pokrajinskih rukovoditelja Vojvodine, koji su odbijali stati na njegovu stranu. Prosvjednici su zahtjevali smjenu najviih rukovoditelja Socijalistike autonomne pokrajine Vojvodine i Saveza komunista Vojvodine. Predsjednitvo SFRJ i CK SKJ zahtjevali su od Miloevia da uloi svoj autoritet kako bi okonao prosvjede, to je on, meutim, odbio. Na zajednikoj sjednici Predsjednitva SR Srbije i CK SK Srbije, 5. rujna 1988. godine, rekao je da su prosvjedi: potena, demokratska i oekivana reakcija - Uostalom, ljudi mogu da se okupe samo na onoj osnovi na kojoj se oseaju napadnutima i ugroenima. Napadnuti su kao Srbi i Crnogorci, naputaju svoje domove kao Srbi i Crnogorci i, prema tome, brane se kao Srbi i Crnogorci izvod iz govora Slobodana Miloevia na toj sjednici. Nakon tromjesenih prosvjeda na ulicama, 5. listopada je vie desetaka tisua ljudi na prosvjedu u Novom Sadu doslovno opkolilo zgradu Pokrajinskog komiteta SK Vojvodine i gaalo je kamenjem i bocama jogurta. elnici Vojvodine su se nali u klopci unutar zgrade. Tijekom protesta demonstranti su na funkcionere koji su im se pokuali obratiti bacali jogurt, zbog ega je taj dogaaj kasnije nazvan Jogurt-revolucija. Nakon noi provedene pod opsadom, ujutro 6. listopada rukovodstvo Vojvodine je podnijelo ostavke, a 369

njihovo mjesto su zauzele Miloevieve pristalice. Neki povjesniari ocjenjuju da je Jogurt-revolucija , kojom je zapoet proces centralizacije Srbije, bila okida za raspad Jugoslavije i krvave sukobe na njenim prostorima koji su uslijedili. Crna Gora Nakon svrgavanja partijskog rukovodstva u Vojvodini, dolo je do izvoza revolucije u druge republike. Samo dva dana nakon pada vojvoanskog rukovodstva, 7. listopada poeli su prosvjedi u Crnoj Gori, s time da se masa demonstranata, slino kao i u Novom Sadu okupila ispred sjedita SK Crne Gore i drugih vanih institucija u Titogradu. Tada je, meutim, masa rastjerana od strane milicije. Pokuaj demonstranata iz drugih dijelova Crne Gore da dou u pomo onima u Titogradu je zaustavljen u znamenitom incidentu kod ute grede, kada je milicija upotrijebila suzavac. Usprkos toga, protesti su trajali tri mjeseca, s tim to je dolazilo i do fizikih incidenata mase sa milicijom. Na kraju, 11. sijenja 1989. godine je u Titogradu odran dotada najvei prosvjed, na kome se, prema izjavama nekih svjedoka, "okupio svaki trei Crnogorac". Suoeno s takvim brojkama, crnogorsko rukovodstvo je podnijelo ostavku te je izabrano novo, koje su inili Miloevievi pristae Milo ukanovi i Momir Bulatovi. Kosovo Kosovski Albanci, vidjevi da se sprema ograniavanje autonomije Kosova, odluili su se suprotstaviti. 20. veljae 1989. godine, proglaen je generalni trajk u skoro svim institucijama sistema u pokrajini. Najvaniji je bio trajk rudara u rudniku Stari Trg kod Pritine. Rudari su se zabarikadirali u okna traei obustavu najavljenih politikih i ustavnih promjena, kao i najavljenu smjenu pokrajinskih funkcionera. Zbog ozbiljnosti situacije, Miloevi i tadanji predsjednik Predsjednitva CK SKJ, Stipe uvar, otili su na Kosovo. Miloeviev govor nije uvjerio Albance da prekinu trajk. 27. veljae, situacija se oela zaotravati. Slovenski dravni vrh, na elu sa Milanom Kuanom, voom Saveza komunista Slovenije, dao je podrku kosovskim rudarima u njihovom trajku. Slijedeeg dana, 28. veljae, u Beogradu je pred Saveznom skuptinom demonstriralo vie stotina tisua ljudi, traei hitno rjeavanje situacije na Kosovu i uhienje Azema Vlasija, voe Saveza komunista Kosova i predsjednika Kosova. Miloevi se obratio masi istoga dana i obeao njegovo uhienje. Samo tri dana kasnije, Azem Vlasi se naao u zatvoru. Nakon beogradskog prosvjeda, Slobodan Miloevi je ultimativno zahtjevao 370

od jugoslavenskog dravnog i partijskog vrha da mu odobri upotrebu sile kako bi uguio pobunu na Kosovu. Istog dana, 28. veljae, Predsjednitvo SFRJ odobrava upotrebu vojske i uvodi izvanredno stanje na Kosovu. Gotovo istovremeno, specijalne snage srpske policije upale su u rudarska okna i uguile trajk albanskih rudara. Uhieno je na stotine osoba, a pokrajinsko rukovodstvo je smijenjeno. Suoena sa protivljenjem veinskog stanovnitva Kosova, Srbija je izvrila vojno-politiki pritisak na poslanike Skuptine Kosova. U vrijeme glasovanja o amandmanima, zgrada Skuptine Kosova je bila okruena tenkovima, vojskom i policijom, a pripadnici tajne policije su bili prisutni unutar zgrade. U atmosferi izvanrednog stanja, bez potrebnog kvoruma, bez prebrojavanja glasova, i glasovanjem osoba koje su se tu zatekle, ali nisu poslanici, 23. oujka 1989. godine Skuptina SAP Kosova usvaja sporne ustavne amandmane. Slovenija Za 1. prosinca 1989. godine (dan kada je nastala Kraljevina SHS) najavljuje se veliki srpski miting istine u Ljubljani. Meutim, Slovenija je zabranila skup i on nije odran. U Ljubljani se sve zavrilo uhienjem tridesetak srpskih prosvjednika zbog naruavanja javnog reda i mira, meu kojima i nekoliko pravoslavnih sveenika. Ve sutradan je u Srbiji zapoeo bojkot slovenskih proizvoda, a mnoga poduzea raskidaju poslovne ugovore sa slovenskim poslovnim partnerima. Bitan utjecaj na uspjeh organizacije " Mitinga istine ", imala je Hrvatska, koja je blokirala prijelaze i zaustavila Miloevieve pristalice na granicama republike. Ivan Stamboli konstatira da Miloevi nakon slovenskog kontraudara, kad mu nije uspio miting u Ljubljani, ide iz poraza u poraz.

371

Izazivanje rata

"Jeste li svesni da ste izabrali rat ? "

Borisav Jovi, Beograd, 1991.g.

Pripreme

Jugoslavenska narodna armija je bila udarni dio Oruanih snaga SFRJ. Do kraja 1988. sastojala se od est armija, Vojnopomorske oblasti, Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane i jednoga samostalnog korpusa. Krajem 1988. JNA je prema planu Jedinstvo prela na vojno-teritorijalnu organizaciju u kojoj su armije zamijenjene vojitima, odnosno vojnim oblastima. Znaajka nove organizacije bila je protuustavno podreivanje TO-a zapovjednitvima JNA u ratu, konkretno republikih i pokrajinskih tabova TO-a u ratu zapovjednitvima vojita, a postrojba TO-a zapovjednitvima korpusa. Ovakva organizacija dijelom je funkcionirala i u miru to se vidjelo u Sloveniji i Hrvatskoj tijekom 1990. godine. Od snaga JNA u Sloveniji, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Gorskom kotaru, Lici, Kordunu i Banovini osnovana je 5. vojna oblast sa sjeditem u Zagrebu. Peta vojna oblast sastojala se od podstoernih postrojba, etiri korpusa, od ega dva u Hrvatskoj i jedne pjeake divizije. Zrakoplovnu potporu 5. vojnoj oblasti pruao je 5. korpus Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane sa sjeditem u Zagrebu. Ostali, vei dio teritorija Hrvatske bio je podijeljen izmeu 1. vojne oblasti i Vojnopomorske oblasti. Prva vojna oblast sa 372

sjeditem u Beogradu obuhvaala je Slavoniju, preko 17. korpusa koji je imao sjedite u Tuzli. Vojnopomorska oblast sa sjeditem u Splitu bila je nadlena za jadransku obalu i dio sjeverne Dalmacije, a sastojala se od Flote, tri vojnopomorska sektora i korpusa kopnene vojske u Kninu. S ovakvom strukturom JNA je ula u rat. Ratni plan Ratni plan JNA bio je dio jedinstvenog plana obrane SFRJ. Od poetka 1970ih godina ratni planovi oruanih snaga SFRJ voeni su pod imenom Sutjeska. Varijanta napada s Istoka bila je " Sutjeska-1 " a varijanta napada sa Zapada " Sutjeska-2 ". Od proljea 1990. godine " Sutjeska-2 " bila je osnovni plan JNA. U zimu i proljee 1991. godine, JNA je izradila svoju posljednju verziju ovog plana. Zapovjednitvu 5. vojne oblasti podreena je ojaana Gardijska mehanizirana divizija koja je bila razmjetena u Beogradu i uoj Srbiji. Prema njoj su orjentirani Banjaluki i Tuzlanski korpus 1. vojne oblasti, kao i Kninski korpus Vojnopomorske oblasti. Plan napada na Hrvatsku Ideju manevra snaga objavio je osobno Kadijevi u svom pogledu na rat. Prema njegovu priznanju zamisao ofenzive temeljila se na zahtjevu potpune blokade Hrvatske iz mora i zraka. Glavna zadaa bila je ipak na kopnu, plan je bio Hrvatsku ispresijecati na pravcima Gradika Virovitica; Biha Karlovac Zagreb; Knin Zadar i Mostar Split. Najjaa skupina JNA sastavljena od oklopno-mehaniziranih snaga angairana je u istonoj Slavoniji, s ciljem da se brzo probije prema zapadu, spoji sa snagama u JNA u zapadnoj Slavoniji i produi ka Zagrebu i Varadinu, odnosno prema granici Slovenije. Istovremeno je planirano jaim snagama iz podruja Herceg Novi Trebinje s kopna blokirati Dubrovnik, izbiti u dolinu Neretve i na taj nain pomoi snagama angairanim u napadu na pravcu Mostar Split. Prema oekivanoj provedbi dijela zadae, trebalo je osigurati i drati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj, izvui preostale snage JNA iz Slovenije i nakon toga povui JNA iz Hrvatske. Ve uporabljenim sastavima JNA trebalo je pridodati jo 15 do 18 oklopnih, mehaniziranih i pjeakih brigada kopnene vojske. Za njihovu mobilizaciju, pripremu mobiliziranih i demobiliziranih postrojba kao i dovoenje na pravce uporabe planirano je 10 15 dana, to je ovisilo o stupnju njihove bojne spremnosti i udaljenosti od pravca uporabe. Operacija je poela poetkom druge polovice rujna 1991. 373

Izvrenje plana Pohod Armije na Hrvatsku u rujnu 1991. nesumnjivo je imao elemente razraene ratnim planom " Sutjeska-2 ". Srpski problem bio je netransparentan ratni cilj zbog nesuglasja izmeu Srbije i JNA koja je to trebala provesti u djelo. Srbija je bila za veliku Srbiju, a JNA za obnovu Jugoslavije. Nakon sukoba u Sloveniji, srbijanski politiki vrh je od vojnog vrha traio i dobio obeanje da e Armija glavne snage koncentrirati na crti: Karlovac Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj nain pokriti sve teritorije gde ive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do konanog slobodnog opredeljenja naroda na referendumu. Uz to je traeno da se iz Armije potpuno eliminiraju Hrvati i Slovenci. Na temelju ovog zahtjeva JNA je u drugoj polovici 1991. pokuala poraziti hrvatske snage. 14. svibnja 1990. je stigla zapovijed o razoruanju TO-a koja je realizirana u sljedeih tjedan dana. JNA je oduzela oruje TO Socijalistike Republike Hrvatske i pohranila ga u svoja skladita. Armija je tvrdila da je oruje iskljuivo u nadlenosti vojske a ne republika i da postoji mogunost da se oruje vrati ako republike osiguraju dobre uslove zatite. Iako su u dijelu opina osigurani uvjeti kvalitetne zatite, oruje nije vraeno. Istovremeno, 15. svibnja u Generaltabu Oruanih snaga potpisana je zapovijed o preustrojavanju snaga u JNA sukladno novoj politikoj slici u zapadnim dijelovima Jugoslavije. Krajem 1990. godine, unoenjem zadae sprjeavanja graanskog rata, promijenjena je doktrina postupanja JNA u izvanrednim prilikama. U odnosu na ponaanje na Kosovu, u postupcima Armije javlja se bitna novost tampon zona. S tampon zonama stavljen je znak jednakosti izmeu tijela vlasti legalno izabrane politike i pobunjenih srpskih skupina.

374

" Desetodnevni rat " u Sloveniji

Rat u Sloveniji ili Desetodnevni rat (slovenski: Slovenska osamosvojitena vojna-Desetdnevna vojna) bio je kratkotrajni rat izmeu Slovenije i Jugoslavije 1991. godine poslije proglaenja Slovenije kao neovisne drave. Redovitu rotaciju na elu predsjednitva SFRJ, u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat Stjepan Mesi, sprijeio je srpskocrnogorski blok, ime je ozbiljno uzurpiran jugoslavenski ustav. Nakon to je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju, a oruani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su 25. lipnja 1991. godine proglasile neovisnost. Dva dana nakon proglaenja neovisnosti u Sloveniji je izbio kratkotrajni rat (od 27. lipnja do 6. srpnja) u kojem su lokalne jedinice JNA, popunjene uglavnom ronim vojnicima, poraene u sukobu s malom slovenskom vojskom kojom je zapovijedao Janez Jana. Istovremeno je u Hrvatskoj poela otvorena pobuna na gotovo svim dijelovima zemlje koje naseljava srpsko stanovnitvo. Iako danas nakon proteka godina ak postoje i slovenski radovi u kojima se relativno dokazuje da su " prvi metak " ispalili Slovenci, potrebno je vratiti se u to vrijeme i malo ipak objektivnije pogledati iru situaciju koja je uope dovela do desetodnevnog oruanog sukoba slovenske TO s jedinicima JNA. Moda poetak stvaranja ozbiljnih planova Slovenije za izlazak iz federacije treba traiti u " sluaju Jana ", kada je KOS 1988. optuio biveg referenta JNA u Sloveniji Janeza Janu pod optubom da djeluje za strane obavjetajne slube. Pukovnik Kontraobavjetajne slube JNA iz Beograda Aleksandar Vasiljevi dao je Janu uhititi, a vojni sud JNA osudio ga je na kaznu od 18 mjeseci zatvora, zato to je utvreno da je Jana kod sebe imao preslik zapovjedi zapovjednika 9. armije JNA, strogo povjerljivo br. 5044-3-8.1.88, o organizaciji i borbenoj gotovosti JNA. Cijelu stvar je zapoelo objavljivanje zapisnika sa sastanka elnika JNA u Sloveniji u tjedniku " Mladina ", a za to se sumnjiio Janez Jana. Odvoenje Jane u pritvor JNA u Ljubljani i njegova osuda izazvali su u Sloveniji i u Ljubljani val prosvjeda, to je rezultiralo zahtjevom slovenske javnosti za odlaskom JNA iz Slovenije. Jana kasnije svjedoi kako su operativci SDS, prilikom pretrage njegovog stana i drugih prostorija, tono znali u kojoj ladici se nalazi sporni dokument, jer su odmah nakon ulaska otvorili ladicu i pronali dokument. Kako se situacija u SR Srbiji zahuktavala nasilnim promjenama elnika dvaju autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, a potom i tadanjeg rukovodstva 375

SR Crne Gore i postavljanjem Miloeviu odanih ljudi, krei sve tadanje odredbe ustava i drugih zakona, tako su vodei ljudi partijskih rukovodstava SR Hrvatske i SR Slovenije uvidjele opasnost koja se nadvija nad Jugoslaviju, njene republike i stanovnitvo. Prvi potez prema odvajanju iz okvira SFRJ ini Slovenija odlaskom s 14. Izvanrednog kongresa KPJ, koji je odran 20. do 22. sijenja 1990. godine, u beogradskom centru "Sava", nakon upornih odbijanja svih predloenih amandmana na Ustav SFRJ, koji bi kako tako garantirali dosadanju neovisnost i funkcioniranje republika, od strane Srba i Crnogoraca i njima podlonih zastupnika. Nakon odlaska Slovenije, slamka spasa Miloeviu je ostanak Hrvatske jer onda jo uvijek postoji dovoljan broj republika koje bi tvorile SFRJ. Medjutim delegacija KP SR Hrvatske donosi odluku i tu odluku objavljuje svima na zasjedanju, preko svoj elnog ovjeka Ivice Raana koji kae da Hrvatska nee prisustvovati sjednici bez Slovenije. U tom trenu i hrvatska delegacija naputa konferenciju. Miloevi e jednom izjaviti da je cijela stvar bila orkestrirana od strane Slovenaca koji su jo toga jutra otkazali sobe u hotelu u Beogradu i spakovali svoje putne torbe pokazivajui slovensku praktinost. Bilo kako bilo, bio je to okida za sve budue dogaaje na prostoru SFRJ. Nakon povratka u Sloveniju s " XIV. Vanrednog kongresa KPJ ", Kuan, tadanji elni ovjek KP Slovenije, bio je svjestan opasnosti koja prijeti od instrumenta moi SFRJ, a to je bila JNA i njen Generaltab pod direktnim utjecajem srpske struje u Jugoslaviji. Nakon odreenih poteza Srbije i JNA, Kuan odluuje da nee stvar prepustiti sluaju, nego naoruava pripadnike policije i tadanje teritorijalne obrane za mogunost sukoba. Prednost koju je imao na svojoj strani je ta da je Slovenija bila praktino etniki ista zemlja bez utjecaja elemenata nekih drugih nacionalnosti. Odgovor JNA je bio slanje malog broja pjeakih postrojbi, dana 27.06.1991., koje su sainjavali vojni obveznici na sluenju vojnog roka, koje bi trebale razoruati Slovence. Medjutim, u tako malom broju, relativno slabo koordinirani i organizirani, bili su laka meta za oruane snage kojima je raspolagao Kuan, njih oko 50 000 naoruanih pjeakim i protuoklopnim naoruanjem. U trenu su se interventne snage JNA nale u okruenju i dolo je od oruanog sukoba izmeu dvije strane. Slovenci tada okruuju vojarne JNA na njihovom podruju i blokiraju ih. Zbog izdvojenih skladinih kapaciteta JNA na podruju Slovenije u odnosu na poloaje vojarni, slovenske snage su jednostavno zauzele te objekte i tako jo vie ojaale svoje pozicije. Naelnik Generaltaba JNA, general Veljko Kadijevi, predlae opu vojnu akciju protiv Slovenije uporabom zranih i kopnenih snaga koja bi uvela kontrolu nad odmetnutom republikom unutar slijedeih 24 sata. S obzirom na tadanju snagu JNA to je bila vrlo realna procjena i Slovenci su to znali. Medjutim 376

Miloevi i Jovi se boje intervencije zapadnih zemalja, koje neumoljivo prate dogaaje u SFRJ koritenjem svih moguih metoda svojih obavjetajnih zajednica. U medjuvremenu, elni ljudi Srbije, nastoje prikazati graanima Jugoslavije na ta je sve Slovenija spremna i o kakvim ljudima se radi koritenjem onoga za im e u skoroj budunosti konstatno posezati namjetenom propagandom koju je uspostavio KOS ( Kontra-obavjetajna sluba JNA ). Poto su se jedinice u garnizonima nalazile u izolaciji i okruenju slovenskih snaga, ukrcavaju hranu u jedan helikopter i davaju instrukcije pilotu da ih dostavi garnizonu smjetenom u Ljubljani. Pilot helikoptera je " sluajno " Slovenac. Mladi pilot izvrava zapovjed i odlijee prema svom cilju. Spazivi ga, slovenska strana upozorava JNA, odnosno generala Aksentijevia, da okrene helikopter ili e ga sruiti. Pilot svo to vrijeme ne zna da se odigrava prava drama koja e dovesti do stranih posljedica, jer je komunikacijski potpuno izoliran. Poto JNA ignorira upozorenja slovenske strane, s balkona jedne zgrade, pripadnik slovenskih oruanih snaga ispaljuje raketu prema helikopteru i obara ga. Mladi pilot pogiba, a na mjestu pada helikoptera osim njegovog napola spaljenog tijela nalazi se razbacan kruh i druge namirnice koje je prevozio. Kompletan dogaaj snima kamera i materijal izlazi odmah u javnost. Srbi u Srbiji, slijepi i kratkovidni zbog nasjedanja na obeanja jednog, kako e se kasnije vidjeti, potpunog luaka, promatraju scene u nevjerici.
Zapoinjanje napadnih operacija protiv Hrvatske

Prvo otvoreno djelovanje JNA na prostoru Hrvatske, odnosno prva faza izvoenja napadnih operacija, je intervencija JNA u Pakracu, gdje je prvi put provedeno razdvajanje sukobljenih strana i gdje je bilo prvo otvaranje vatre izmeu JNA i MUP-a RH. Pokret jedinica JNA naredio je direktno predsjednik predsjednitva SFRJ, Borisav Jovi. Kasnije slijedi ponavljanje na Plitvicama, u Borovu Selu i Glini. Za to je razdoblje karakteristino da nema velikih teritorijalnih pomaka. Armija djeluje na nain da onemogui hrvatsko djelovanje i omogui odranje srpske pobune. Paradigma tog djelovanja je primjena plana za uklanjanje izvanrednih prilika " Radan " na Knin i dio Like u proljee 1991. Poetkom travnja JNA je zatvorila sve prometnice koje su vodile u pobunjena podruja u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Pod parolom razdvajanja sukobljenih strana JNA nije putala ulazak hrvatske policije na to podruje. Na taj je nain cijela Kninska krajina i podruje Like s veinskim srpskim puanstvom dobilo uvara koji je omoguavao uvrivanje vlasti pobunjenih Srba. Istovremeno sa sukobom u Sloveniji poela je druga faza djelovanja Armije u 377

Hrvatskoj, irenje pobune na nacionalno mijeana podruja i zajedniko djelovanje dijela Armije i naoruanih sastava pobunjenih Srba. Glina je prvo podruje na kojem je demonstrirana nova taktika, a njezin vrhunac je bilo zauzimanje Baranje krajem kolovoza. Trea faza trajala je od kraja rujna 1991. do poetka sijenja 1992. Ovo razdoblje obiljeio je otvoreni rat. Ponovno ga je odredila Armija svojim djelovanjem. Ona u ovom razdoblju nije imala ni blizu toliko uspjeha koliko do tada iako je angairala znaajan dio svog potencijala u otvorenoj napadnoj operaciji. Osnova operacije bio je modificirani ratni plan " Sutjeska-2 ". Ovaj plan je godinama doraivan za sluaj napada Zapada na Jugoslaviju. Plan je predviao da e napada u prvim danima rata imati uspjeha, zauzeti dio Jugoslavije, a da e nakon sreivanja stanja i prelaska drutva na ratno ivljenje, Oruane snage SFRJ provesti uspjenu oslobodilaku operaciju angairanjem snaga iz dubine, uglavnom iz sastava 1. vojne oblasti. Poetkom 1991., u vrijeme dok je vojna sila Hrvatske bila simbolina, bilo je planirano ojaavanje 5. vojne oblasti s ojaanom Gardijskom mehaniziranom divizijom iz ue Srbije. Upravo su ove snage u rujnu 1991. bile predviene da iznesu glavni teret ofenzive protiv Hrvatske. Osim 1. vojne oblasti, znaajnu zadau je dobio i Kninski korpus, jer je 5. vojna oblast dijelom vezana, dijelom blokirana, a dijelom razbijena i zarobljena. Neuspjeh ofenzive priznat je poetkom listopada 1991. i za njega je znao najui krug srbijanskih politiara i vojnih dunosnika. Najvaniji razlog, uz nedostatnu mobilizaciju, bio je neuspjeh Gardijske divizije koja je trebala biti glavni faktor srpske pobjede. Operativni razvoj divizije u istonoj Slavoniji i Srijemu nije uspio, tovie ona se dijelom i rasula to je odredilo daljnji tijek rata. S tim je JNA odustala od namjere da porazi Hrvatsku vojsku, zadrala se na opciji izvlaenja okruenih snaga i otimanja teritorija na kojem je srpsko stanovnitvo bilo veinsko ili vrlo brojno. S tom su opcijom prevagu odnijela gledita srbijanskih politiara da JNA treba braniti granicu podruja gdje ive Srbi. To je olakalo opu zadau JNA, ali je bilo i klica sloma Republike Srpske Krajine. Praktino, od 10. listopada 1991. JNA je djelovala s ciljem da oisti teritorij koji je ostao slobodan u zaleu njezinih snaga. Najzahtjevnija zadaa bilo je osvajanje Vukovara i Armiji je trebalo puna dva mjeseca da je realizira. Dubrovnik se, unato dugim nastojanjima JNA da ga zauzme, ipak odrao emu je pomoglo i njegovo visoko mjesto na karti svjetske spomenike batine. Iznimka od ovih sluajeva bili su taktiki pomaci na crti u zapadnoj Slavoniji (Lipik Pakrac) i istonoj Slavoniji (upanja, Vinkovci i Osijek). Iako su uinjeni pomaci u zapadnoj Slavoniji, sjevernoj Dalmaciji i junoj Hrvatskoj, operacija brzog zauzimanja Hrvatske, prema modificiranom planu 378

" Sutjeska-2 ", je doivjela neuspjeh.

Djelovanje Srbije tijekom rata

Danas, kada se sve sagleda, neosporan je pokuaj Srbije za uspostavom dominantnog poloaja unutar SFRJ, praktiki ponavljanjem sustava Kraljevine Jugoslavije. Meutim, poetkom raspada sustava federacije, taj cilj je bio ugroen. Jedini nain ostvarenja bio je odranje federacije po svaku cijenu. U tom smislu krenulo se na ruenja vlasti po pokrajinama i republikama, mijenjanje ustava i ukidanje ustavno - pravnog poloaja pokrajina unutar SR Srbije, a potom i otvorene uporabe federalne vojske u svoje svrhe. Nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre u Sarajevu, 03.01.1992. i aktiviranja mandata UNPROFOR-a nekoliko mjeseci kasnije, JNA se povukla, kao takva, s prostora Hrvatske. Meutim, u odreenom dijelu to je bilo samo provizorno. Postoji cijeli niz naredbi vojnog vrha u Beogradu o upuivanju na estomjesene pa i godinje i viegodinje rasporede viih i niih oficira JNA na slubu u okupirani dio Hrvatske, pod kontrolom Srba, a praktiki zatitom UNPROFOR-a. Osim toga, neupitno je da SVK ne bi niti postojala bez, prvenstveno tehnike koju je ostavila JNA, a potom, s obzirom na nikakvu gospodarsku situaciju, ope siromatvo, ogromnu stopu kriminala i loe sustave dravne uprave i kontrole unutar RSK, i veliku financijsku i drugu logistiku pomo iz Srbije, odnosno tada SR Jugoslavije, koju su inile Srbija i Crna Gora, ali koja nije priznata kao formalno - pravna nasljednica SFRJ. 379

Najoiglednije djelovanje Srbije se oitavalo kroz monu figuru Slobodana Miloevia ija rije je bila konana u svim bitnijim odlukama srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Nadalje, odreeni krug visokih vojnih oficira u Srbiji, neupitno odan Miloeviu, bio je uvijek dio svih planiranja i izvravanja napadnih akcija SVK, a i VRS u susjednoj BiH. Iz prorauna Srbije ( SR Jugoslavije ), isplaivane su plae oficirima pod oznakama SVK. Sve u svemu, Srbija je bila glavni motor trajanju RSK, tvorevine pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Bez pomoi Srbije, RSK i vojska koju su organizirali ne bi postojala due od jedne godine. Zbog svog djelovanja i organizacije pobune i voenja rata u Hrvatskoj i BiH, Vijee sigurnosti UN-a, nametnulo je SR Jugoslaviji jake sankcije i potpuno ju izoliralo iz meunarodnog politikog ivota. Stisnuta ekonomskom krizom i porastom unutarnjih nemira, posebno na Kosovu, Srbija je bila primorana na mijenjanje " taktike ". Odbijanje Vance - Owenovog plana od strane bosanskih Srba, oznaio je odreenu prekretnicu, barem javnu, u odnosima Srbije i pobunjenih Srba u Hrvatskoj i BiH i njihovih tvorevina. Srbija je Republici Srpskoj ( tvorevina pobunjenih Srba u Bosni i Hercegovini ), a samim tim, posljedino i RSK, nametnula odreene sankcije, odnosno potpuno su prekinuli opskrbu naftom i logistikim potrebama za dvije vojske Srba u BiH i Hrvatskoj. Uz ukupno lou materijalnu situaciju RSK, te sankcije su znaile potpuni financijski i gospodarski slom. I sama Srbija trpila je ogromne tete sankcijama uvedenima od strane VS UN-a, tako da je ekonomska situacija bila potpuno kaotina. Inflacija je rasla na dnevnoj razini. Mjeseci ratovanja i financijskog odravanja dvaju podruja pod kontrolom Srba uzeli su svoj danak, jer i prije 1990., Srbija se nalazila u grupi slabije razvijenih republika unutar federacije.

380

Srbija nakon rata

Daytonski sporazum

Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zranih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o ureenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992-1995. Konferencija se odrala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegovi (predsjednik Republike BiH), Slobodan Miloevi (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondanja SR Jugoslavija) i Franjo Tuman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju drava nastalih iz bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, te glavni ameriki pregovara, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je slubeno potpisan u Elizejskoj palai u Parizu, 14. prosinca 1995. U sklapanju i sastavljanju sporazuma kao predstavnik srpske strane u sukobu nalazio se Slobodan Miloevi. Tako da je praktiki " interese " pobunjenih Srba u BiH, zastupala Srbija i Miloevi. Jo jednom se dokazalo kako je glavnu rije tijekom cjelokupnog sukoba na prostorima Hrvatske i BiH, imala upravo Srbija na elu sa Slobodanom Miloeviem.
Gubitak Kosova

Smatra se da je raspad Jugoslavije poeo malo manje od godinu dana nakon 381

smrti Josipa Broza Tita kada u proljee 1981. godine Kosovski Albanci zahtjevaju status republike za Kosovo. Tijekom masovnih demonstracija koje e biti zaustavljene samo proglaenjem opsadnog stanja 9 ljudi e poginuti, a 250 e biti ozlijeeno. Kao odgovor na pojavu "Albanskog nacionalizma" dolazi do rasta srpskog nacionalizma koji poziva na zatitu " ugroenih " Srba na Kosovu. Borbeni krik tih poziva e postati navodno silovanje (rtva kao i istraitelji je priala i o samoozljeivanju i o silovanju bocom kosovskog srbina ora Martinovia, od strane Albanaca. Manje od mjesec dana nakon ovog dogaaja (25. svibanj 1985) SANU je poela raditi na svom poznatom memorandumu o srpskoj situaciji u Jugoslaviji. 24. rujna 1986. glavne toke kontroverznog memoranduma SANU izlaze u Veernjim novostima u kojima autori izmeu ostalog piu da "Albanci vre genocid nad Srbima" te da se "200,000 Srba iselilo sa Kosova u zadnjih 20 godina i da ubrzo nijedan vie nee ostati" ako se "neto radikalno ne promijeni". Predsjednik Srbije Ivan Stamboli je odmah po objavljivanju izjavio da je memorandum "smrtonosni ratni manifest za srpske komesare", ali taj njegov protest prolazi bez reakcija. Sljedeih dvanaest mjeseci prolazi u porastu srpskog nacionalizma i borbi za vlast koja zavrava smjenom Stambolia koji je jasno osudio memorandum i Miloeviev govor na Kosovu ("Nitko ne sme da Vas bije"). On je na glasovanju lige komunista Srbije poraen od Miloevia koji postaje novi elnik srpske komunistike partije. Nakon to je na Kosovu poela pobuna Albanaca koji su traili neovisnost pokrajine od Srbije, zapoeo je posljednji Jugoslavenski rat. Oslobodilaka vojska Kosova (OVK), sastavljena od radikalnih Albanaca, poela je sa oruanim napadima na srpske vojnike jo od 1996. Po nekim miljenjima, OVK je financirana od albanske dijaspore. JNA je smatrala da je OVK "teroristika organizacija", dok su je pak Albanci doivljavali kao "vojsku osloboenja". 1998., ak je i ameriki State Department okarakterizirao OVK kao "teroristiku organizaciju". Human Rights Watch je upozorio da OVK grubo kri ljudska prava zbog otmica i napada nad Srbima, pa i nad Albancima koji surauju sa srpskim vlastima, te pljaki srpskih kua. Slubena vlast Beograda je tada optuivala Albance separatiste da planiraju stvoriti Veliku Albaniju. SAD je zadrao sankcije protiv Srbije zbog eskalacije nasilja na Kosovu, iako je prema Daytonskom sporazumu odreeno ukidanje svih sankcija. Obrazac je uvijek bio isti: OVK napadne srpsku policiju ili vojsku, koja potom brutalno uzvrati to esto rezultira civilnim rtvama. 11. kolovoza 1997. albanske novine objavile su izjavu OVK-a koja preuzima odgovornost za napade na srpske policajce, meu kojima su i napad na srpskog slubenika dravne sigurnosti 3. srpnja kod ceste Podujeve-Kerpimeh 382

i na dva slubenika 4. srpnja kod Runika. Uslijedili su oruani sukobi JNA i OVK u dolini Drenica, u kojima su se nali i mnogi neduni civili. U podruju Likoani je nakon toga nastradalo 60 albanskih civila i 4 srpska policajca. KFOR snage ulaze na Kosovo. 5. oujka 1998. srpska policija je poela proganjati Adema Jasharija, jednog od pripadnika OVK, u selu Donje Prekaz. Usljedila je masovna oruana borba oko Jasharijevog sklonita koja je rezultirala njegovom smru te ubijanjem daljnih 60 Albanaca, od kojih su 18 bili ene and 10 su bili mlai od 16 godina. Zapadni mediji i politiari kritizirali su Beograd zbog takvih postupaka. Ibrahim Rugova odbijao se tijekom tog razdoblja sastati sa srpskim politiarima. Sastao se sa Miloeviem 15. svibnja, ali nije bilo nikakvog napretka u zategnutim srpsko-albanskim odnosima. U meuvremenu, OVK je napredovala po Kosovu, opkolivi Pe, akovicu te uspostavivi svoj glavni grad u Malievu. 25. svibnja 1998. osam pripadnika albanske obitelji Hamzaj je ubijeno od srpske policije u selu Lybeniq, no zbog potpune blokade srpskih vlasti, pristup meunarodnih humanitarnih organizacija tom podruju nije bio omoguen. Obitelj Hamzaj je smaknuta ispred svoje kue, koja je potom zapaljena. 26. rujna dogodio se obraun u Gornjem Obrinju u kojem su, ponovno tijekom operacija protiv OVK, JNA i srpska policija smaknuli izmeu 18 i 21 lana obitelji Delijaj, od kojih su mnogi bili djeca. Beograd je ponovno zanijekao odgovornost za incident. 29. sijenja 1999., srpske snage djelovale su na Rogovu u kojem je srpska policija ubila 24 Albanca u napadu na lokaciju u Rogovu selu za koje se sumnjalo da je bilo skrovite pobunjenika, ime je situacija ponovno eskalirala. Zbog otvorenog rata koji je izbio 1998., procjenjuje se da je oko 200,000 Albanaca protjerano sa Kosova. 15. sijenja 1999., u Raku otkriveno je 40 do 45 Albanaca ubijenih od strane srpskih trupa. Iako je Beograd objavio da su ubijeni Albanci zapravo bili pripadnici OVK-a, a ne civili, mnogi su izrazili sumnju u tonost tog objanjenja dok su reakcije u svijetu bile u rasponu od zabrinutosti do osude. Vijee sigurnosti UN-a osudilo je krvavi dogaaj, koji je kasnije postao jedan od temelja za tube za ratne zloine protiv Miloevia na Meunarodnom sudu. TV kamere OESS-a zabiljeile su SAD-ovog ambasadora Williama Walkera kako hoda pored leeva Albanaca. Nakon toga, odrao je konferenciju na kojoj je osudio taj in. Operacija " Allied force " Incident je oznaio prekretnicu u ratu jer je Meunarodna zajednica izgubila strpljenje sa Miloevievom agresivnom politikom i odluila vojno 383

intervenirati kako bi se sprijeila daljnja eskalacija na Balkanu. Clintonov Ministar obrane William Cohen je odrao govor u kojem je izjavio da je ovo "borba za pravdu nad predstojeim genocidom". NATO dunosnici su potom zaprijetili da e zapoeti vojnu intervenciju ako se JNA ne povue iz Kosova i dopusti da se mirovne snage rasporede tamo. Madeleine Albright je takoer snano zagovarala dogovor i vrila pritisak na obje strane kako bi bio prihvaen kompromis koji bi zavrio sukob. Richard Holbrooke sastao se posljedni put sa Miloeviem u oujku 1999. i ponudio mu zadnju ansu da prihvati ugovor u Rambouilletu, po kojem bi Kosovo dobilo natrag svoju autonomiju, OVK se razoruala, a mirovne snage i NATO se rasporedili na to podruje. Miloevi je odbio, to je dovelo do NATO-ovog bombardiranja SRJ, koje je trajalo 78 dana, od 22. oujka do 11. lipnja 1999. Borbeni zrakoplovi veinom su polijetali iz baza u Italiji i na Jadranskom moru. Tijekom 10 tjedana bombardiranja Srbije, NATO zrakoplovi izveli su 38,000 borbenih misija, veinom napadajui vojna postrojenja i skladita oruja Srbije u gradovima Beograd, Ni i Novi Sad, dok je Crna Gora poteena zranih napada. Istodobno, srpska vojska pojaala je napade po Kosovu. Tako se 25. oujka odigrao obraun u Velikoj Krui, u kojem je ubijeno 44 albanskih civila, 26. oujka u Suvoj Reci u kojem je srpska policija smaknula 48 albanska civila, sve pripadnika obitelji Berisha, a 28. oujka u Izbici, u kojem je ubijeno 120 Albanaca, navodno sve civili. Rusija se protivila vojnoj akciji, ali nije nita poduzela kako bi stala na stranu Miloevia. Nakon odlaska OESS-a sa Kosova 20. oujka, razina incidenata i samovoljnih ubijanja je dramatino porasla. Istog dana JNA i policija su ule u selo Trnava (Podujevo) i poeli granatirati kue. Dok su ljudi bjeali, granata je pogodila traktor. Kotlina, podruje 6 km jugozapadno od Kaanika, je napadnuto 24. oujka: selo je prvo raketirano topnitvom, a onda je JNA upala sa tenkovima. Otprilike 500 ena i djece je poslano kamionom u Kaanik. 22 lea je pronaeno u dva bunara. Navodno je od tih 22 rtve bilo 11 nenaoruanih OVK boraca u civilnoj odjei. Jedan od bizarnijih pokuaja Miloevia da izae iz krize dogodio se 12. travnja, kada je jugoslavenski parlament prihvatio Vladinu odluku o pristupanju Beograda Savezu Rusije i Bjelorusije. Miloevi je istodobno poslao pismenu poslanicu predsjedniku Jeljcinu, koju je Miloeviev brat u Moskvi, Borislav, predao ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. U njoj se slubeno trai primanje Jugoslavije u Savez Rusije i Bjelorusije. Ipak, Moskva nije pristala na ideju, naglasivi da bi se "prvo trebala razrijeti situacija na Kosovu". 23. travnja NATO raketa je pogodila zgradu Radio televizije Srbije te na 24 384

sata prekinula emitiranje programa, navodno zbog propagandnih poruka Miloevievog reima. 7. svibnja dogodio se jo jedan incident kada je NATO bombardirao kinesku ambasadu u Beogradu, gdje su poginula tri kineska novinara, to je izazvao snaan prosvjed Pekinga. NATO se ispriao, navevi da je za sve kriva zastarjela karta grada te da ambasada nije pogoena namjerno. NATO je bombardirao zatvor Dubrava (grad Istok) 19. svibnja, te jo jednom 21. svibnja, zbog ega je poginulo oko 19 albanskih zatvorenika. Drugi su pak pokuali pobjei usred kaosa. 22. svibnja, oko 1.000 zatvorenika je dovedeno u zatvorsko dvorite, gdje je na njih otvorena vatra od straara, u kojoj je ubijeno najmanje 70 zatvorenika. Nakon nekoliko tjedana vojne kampanje, JNA se i dalje odbijala povui sa Kosova, tako da je 28. svibnja Tony Blair odletio u Washington te se savjetovao sa Billom Clintonom oko mogue kopnene ofenzive na Srbiju, iako je upozorio da bi trebali mjeseci dok se skupi dovoljno vojnika za to. Iako su srpski vojnici postavili makete tenkova kako bi zavarali NATO, tete su ipak bile sve vee, pri kraju su se poele bombardirati i energetske stanice u Beogradu, tako da je Miloevi na kraju prihvatio uvjet povlaenja JNA i ulazak KFOR-a na Kosovu. Time je 11. lipnja slubeno zavrila NATO-ova kampanja i rat. Oko 750,000 protjeranih Albanaca moglo se potom vratiti natrag na Kosovo, ali je oko 100,000 Srba od straha napustilo to podruje. Intervencijom NATO snaga, JNA se povukla iz Kosova, iako je ono ostalo dijelom Srbije. Meutim, 10 godina kasnije, Kosovo je proglasilo neovisnost, a priznalo ga je preko 60-ak drava UN-a, to je i dalje predmetom raznih kontroverzi. Jedan dogaaj iz perioda djelovanja NATO zranih snaga po Srbiji je interesantan vojnim strunjacima, poglavito zrakoplovnim. Naime, od kada je USAF razvio stealth bombarder F-117 Nighthawk i djelovao njime u nekoliko misija, nisu izgubili niti jedan jedini primjerak tog zrakoplova do misije napada na Srbiju. Srbijanska protuzrana obrana, jedina u svijetu, uspjela je sruiti jedan od tih nevidljivih zrakoplova. Zapovjednitvo NATO snaga i amerikog zrakoplovstva isprva su negirali dogaaj, ali onda su ipak popustili i priznali da im je oboren jedan bombarder. Proglaenje neovisnosti Kosovo, biva autonomna pokrajina Republike Srbije, 17. veljae 2008. jednostrano je proglasilo neovisnost od Srbije. Na izvanrednoj sveanoj 385

sjednici kosovskog parlamenta, za Deklaraciju o neovisnosti izjasnilo se svih 109 prisutnih zastupnika. Kosovo je jo od 1999., nakon to je NATO bombardirao Srbiju, bilo pod upravom UN-a, ali se jo uvijek vodilo kao dio Srbije, tako da je ta deklaracija bila prvi korak k neovisnosti. Jo u srpnju 2007. su SAD dale do znanja da e priznati novonastalu dravu: nakon sastanka kosovskog izaslanstva s amerikom dravnom tajnicom Condoleezzom Rice u Washingtonu, kosovski premijer Agim Ceku je izjavio kako su dobili amerika jamstva da e nakon novih 120 dana pregovora s Beogradom, Kosovo dobiti neovisnost: " Pokazali smo dobru volju da razgovaramo i s Beogradom kako bi izgradili normalne odnose, i kako bi svi pridonijeli miru, stabilnosti i sigurnosti regije", kazao je kosovski premijer. Neovisnost Kosova je uvjet stabilnosti u regiji i u jugoistonoj Europi ", dodao je. Vlada Srbije jo je iste veeri donijela odluku o ponitenju te deklaracije kao protupravnog ina privremenih institucija u Pritini, a potom je sazvala izvanrednu sjednicu Skuptine Srbije. Sjednica je odrana 18. veljae i na njoj je 225 zastupnika glasalo za potvrdu odluke Vlade o ponitenju jednostranog proglaenja neovisnosti Kosova. Nije bilo suzdranih ni glasova protiv, dok poslanici LDP-a, LSV-a i SVM-a nisu glasovali. Neovisnost Kosova podijelilo je meunarodnu zajednicu: veina Zapadnih zemalja podrala je taj in, dok su Rusija i Kina otro osudile takav postupak:Kineski veleposlanik Wang Guangwya je izrazio zabrinutost zbog kosovskog poteza rekavi kako on predstavlja "izazov temeljima meunarodnog prava", te pozvao na nastavak pregovora Pritine i Beograda o statusu Kosova. Danas se opet situacija zaotrava, ak dolazi do blokada graninih prijelaza. Otvoreni sukobi na sjeveru Kosova, gdje prebiva veinska srpska populacija, dio su svakodnevnice. Ali za pretpostaviti je da e jedan od uvijeta ulaska Srbije u EU, biti ba priznavanje neovisnosti Kosova.
Pad Miloevia

U dvije godine nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu, podrka je Miloeviu u Srbiji opadala jer je, pored propagandnih makinacija, veina stanovnitva poela shvaati da se ratni ciljevi nisu ostvarili, usprkos djelominom uspjehu priznanja Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. Jo je tei bio teret beznaa nastao pustoenjem ekonomije, raslojavanjem drutva, manipulacijama, korupcijom i opom 386

besperspektivnou s utegom Kosova kao stalnom potencijalnom prijetnjom. Godine 1996. i 1997. dovele su do izbornih prjevara u kojima je Miloevi zadrao vlast (srbijanska opozicija je bila bez snanije vanjske podrke, a u nacionalnopolitikim pitanjima se nije bitnije razlikovala od Miloevia). Prijelom je doao razbuktavanjem ustanka Albanaca na Kosovu 1998. i vojnim guenjem pobune, praene masovnim deportacijama albanskog stanovnitva. Nakon raznih diplomatskih podvala, zapadu je dosadila Miloevieva politika i dolo je do zranih napada NATO saveza na Srbiju, sa rezultatom povlaenja srpskih snaga sa Kosova i stavljanja pokrajine pod meunarodni protektorat. Poraz na Kosovu, spojen s izbornim prevarama, zamorom naroda od opeg osiromaenja i izoliranosti te financijskom podrkom zapadnih zemalja srbijanskoj opoziciji, kulminirao je u masovnim protestima u listopadu 2000. godine, koji su sruili Miloevia s vlasti. Uhien od novodolih srpskih politiara zbog korupcije i nasilja, predan je, pod pritiskom zapadnih zemalja (prije svega SAD i lanica EU) u lipnju 2001. Meunarodnom sudu u Haagu za zloine u bivoj Jugoslaviji. Optunica ga je teretila za ratne zloine i genocid u Bosni i Hercegovini, te zbog zloina na Kosovu i u Hrvatskoj. Suenje Miloeviu, zbog ratnih zloina na Kosovu i Hrvatskoj, te genocida u Bosni i Hercegovini, poelo je 12. veljae 2002. u Haagu. Sam je Miloevi odbio priznati formalnu jurisdikciju Haakog suda, ali nije pasivno promatrao izvoenje dokaza, nego je vodio osobnu obranu uz pomo niza pravnih i drugih strunjaka iz Srbije i svijeta. Proces je u poetku izazvao veliku medijsku senzaciju, ali kako je vrijeme odmicalo, suenje Miloeviu paljivo je praeno uglavnom u Srbiji. Haako tuilatvo je u svojoj optunici iznijelo jasnu namjeru da Miloevia osudi za pokuaj realizacije projekta Velike Srbije, pa je tako taj proces svrstan u kategoriju ideolokih procesa, s kojim je na neki nain namjeravano izrei povijesnu presudu. Ukratko, teza tuilatva se mogla svesti na to da je Miloevi direktno odgovoran za agresiju i ratove na podruju bive Jugoslavije s ciljem da stvori dravu u kojoj e ivjeti svi Srbi, ne obazirui se na republike granice, koje su postale meudravnim po sudu Badinterove komisije. Miloevi je ipak tvrdio da su republike Hrvatska i Bosna i Hercegovina izvrile nelegalnu secesiju od Jugoslavije, te da se srpski narod u tim zemljama sm i spontano podigao na ustanak protiv vlasti tih zemalja, bez uplitanja Srbije. Takoer, tvrdio je da je SRJ imala pravo na vojnu intervenciju na Kosovu radi ouvanja teritorijalnog integriteta zemlje,( Zanimljiva teza koja odobrava uporabu sile na Kosovu s ciljem vraanja ustavno - pravne kontrole, ali osporava i optuuje slian, ali izuzetno blai, pokuaj Hrvatske 1990. i poetkom 1991., da uini to isto na teritoriji Hrvatske ) te da je intervencija NATO saveza 387

protuzakonita vojna agresija. Problematinost pristupa Haakoga tuiteljstva, kao i realna teina dokazivanja povijesne krivnje bilo koje nacionalne ideologije, doveli su, tijekom trajanja suenja, do spornih ocjena: po jednima, Miloevieva je krivnja u agresiji na BiH, Hrvatsku, te zloine na Kosovu, nedvosmisleno dokazana; po miljenju drugih, optunica nije uspjela dokazati glavne teze, prije svega zbog neprisutnosti materijalnih dokaza koji bi direktno potvrivali Miloevievu upletenost u pojedine ratne zloine. Tuilatvo je oko dvije godine iznosilo optunicu, a kroz sud je proao niz visoko rangiranih svjedoka (meu njima, Ibrahim Rugova, Stjepan Mesi, Paddy Ashdown itd.). Miloevieva je obrana poela koncem 2004. godine i usredotoila se na pokuaje dokazivanja krivnje NATO saveza i voa zemalja zapadnih drava u ratu protiv SRJ 1999. godine. Sam je proces bio sve ee prekidan zbog pogoravanja Miloevieva zdravlja, to je dovelo do zahtjeva Miloevia da se pusti na lijeenje u Rusiju. Zahtjev je odbijen, jer Miloevi nije dokazao da je Moskva jedino mjesto na kome on moe biti lijeen. 11. oujka 2006., Slobodan Miloevi je pronaen beivotan u svom krevetu u pritvorskoj jedinici UN-a u Scheveningenu.
Konaan razlaz Srbije i Crne Gore

Savezna Republika Jugoslavija (skraeno SRJ) stvorena je 24. travnja 1992. odlukom Saveznog vijea SFRJ, kao zajednika drava Srbije i Crne Gore. Dana 14. oujka 2002., slubenici SR Jugoslavije, Republike Srbije i Republike Crne Gore, uz nazonost visokog predstavnika Europske unije, potpisali su Polazne osnove za preureenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojima je predvieno da SRJ ubudue nosi naziv Srbija i Crna Gora. Dana 4. veljae 2003. formirana je Dravna zajednica Srbija i Crna Gora utemeljena na ravnopravnosti dviju drava lanica, tj. Srbije i Crne Gore. 21. svibnja 2006. godine u Crnoj Gori odran je referendum na kojem je s 55,5 % pobijedila opcija za neovisnost. 3. lipnja 2006. godine Crna Gora je i slubeno proglasila neovisnost, ime je Dravna zajednica Srbija i Crna Gora prestala postojati. Meutim, sjeme razlaza posijano je jo devedetih, kada je Momir Bulatovi, u ime Crne Gore prihvatio i potpisao sporazum, odnosno plan lorda Carringtona po kojem bi sve republike bive Jugoslavije trebale postati nezavisne drave uz slabe ekonomsko - trgovinske veze. Nakon povratka u Podgoricu, prema svojim rijeima, Bulatovi je bio podvrgnut nevienom pritisku da povue potpis to je ipak na kraju i uinio. Njegov potpis na planu znaio bi konaan kraj SFRJ i eliminiranje bilo kakve mogunosti uporabe JNA ili ratne opcije uope na prostorima bive 388

federacije, iako je do trena konferencije u Haagu, Hrvatska bila u plamenu rata.


Na tragu osamostaljenja Vojvodine ?

Skuptina Vojvodine je 14. prosinca 2009. sveano proglasila novi Statut Vojvodine. Sveana sjednica je protekla bez veeg dijela opozicije, bez predsjednika Srbije i bez premijera. Novi Statut je pripreman mjesecima i digao je pravu buru u srpskim politikim i javnim krugovima. Veina tvrdi da je ovo samo prvi u nizu koraka za ostamostaljenjem Vojvodine, to slubeni politiki krugovi te regije poriu. Pritisci radikalnih srpskih struja u Srbiji su toliki, da se vodstvo Vojvodine mora gotovo svaki dan pravdati i praviti oitovanja za pojedine lanke novog statuta. Novi statut prua ipak malo veu autonomiju za tu regiju nego ju je ona do sada imala u odnosu na politiku koja se vodi iz Beograda. Srbi, prema popisu iz 2002., ine 65,5 % u ukupnom broju stanovnitva u toj regiji. Ali postavlja se jednostavno pitanje. Ako se eliminiraju iz jednadbe radikalne srpske struje unutar Vojvodine, da li se ostatak srpskog puanstva doista ima razloga protiviti se osamostaljenju jedne od prirodno ( poljoprivredno ) najbogatijih regija ovog dijela Europe ? Da li je donoenje statuta samo prvi korak u buduem djelovanju Vojvodine na meunarodnoj razini kao neovisne drave ?

389

Reintegracija Podunavlja
Ostvarivanje preduvjeta
Krajem 1991. godine oko jedne treine teritorija Republike Hrvatske bilo je pod okupacijom. Nakon zaustavljanja velikosrpske agresije i postizanja meunarodnog legitimiteta priznanjem dravnosti 15. sijenja 1992. godine, najvaniji cilj hrvatske politike bio je ostvarivanje punog suvereniteta i teritorijalnog integriteta RH. Do potpune realizacije toga cilja dolo je tek 15. sijenja 1998. godine u Borovu, sveanim inom predaje uprave hrvatskog Podunavlja iz nadlenosti UN-a (UNTAES - United Nations Transitional Administration to Eastern Slavonia) pod ingerenciju hrvatskih vlasti.1 Ipak, kljuni dogaaj kojim je iniciran politiki okvir mirne reintegracije preostalog dijela Hrvatske (hrvatsko Podunavlje) nakon oslobodilakih vojnoredarstvenih akcija Oluja i Bljesak 1995. godine, bio je tzv. Erdutski sporazum od 12. studenog 1995. godine. Iako je rije o jednom od najjednostavnijih i najbre postignutih politikih dogovora, put do Erduta i otvaranja perspektive mirne reintegracije nije bio niti brz niti jednostavan. Iz relativno bliske historiografske perspektive promatranja dogaaja i drutvenih procesa koji su obiljeili Domovinski rat i stvaranje hrvatske drave tijekom devedesetih godina 20. stoljea mogu se openito izdvojiti tri najvanija initelja. Kao prvi i najvaniji valja istaknuti odlunost graana Hrvatske da (i orujem) ouvaju svoju samobitnost i samostalnost u turbulentnim okolnostima raspada Jugoslavije. Ratna razaranja i stradanje znaajnog dijela hrvatske populacije (viegodinje progonstvo i izbjeglitvo) nisu niti u jednom trenutku doveli u pitanje cilj reintegracije okupiranih podruja Hrvatske; tovie, povremene spekulacije o moguim teritorijalnim ustupcima i kompenzacijama hrvatskih pregovaraa izazivali su konsternaciju cjelokupne hrvatske javnosti. Drugi initelj odnosi se na uspostavu novih geopolitikih realiteta u regiji slijedom nacionalnih homogenizacija i stvaranja nacionalnih drava. Te promjene implicirale su novu dimenziju politikih odnosa meu narodima bive Jugoslavije pri emu su za Hrvatsku najvaniji bili odnosi novih politikih elita Hrvata, Srba i MuslimanaBonjaka. Kao trei initelj, kojime se primarno bavi ovaj rad, moe se istaknuti uloga meunarodne zajednice s obzirom da je njezino dranje u bitnom odredilo izbijanje, tijek i rasplet (post)jugoslavenske krize. Odnos i utjecaj tih triju initelja na razvoj i ishod dogaaja u Hrvatskoj u razdoblju od 1991.-1995. godine mora se sagledavati kroz njihovu interakciju; pri tom se, dakako, mora voditi rauna da se utjecaj svakog 390

initelja ponaosob mijenjao u pojedinim fazama raspletanja balkanskog gordijskog vora. U razdoblju od kraja 1994. do konca 1995. godine u Hrvatskoj i BiH dolazi do dramatinih promjena koje su odredile daljnji tijek dogaaja, ukljuujui i postizanje sporazuma o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Najvaniji initelj bio je angaman hrvatske vojne i policijske sile u Hrvatskoj i BiH 1995. godine ime je rijeeno gorue pitanje neposrednog vojnog suprotstavljanja Srbima (na terenu). Taj initelj bio je odluujui s obzirom na sustavnu opstrukciju mirovnih pregovora od strane bosansko-hercegovakih Srba te odsustvo konsenzusa unutar meunarodne zajednice o ukljuivanju kopnene vojske koja bi silom nametnula mir. Politiku, logistiku te ogranienu vojnu pomo Hrvatskoj je pruio SAD, koji je od 1994. godine najvaniji initelj meunarodne politike u bivoj Jugoslaviji. Uz ostvarivanje vojnih sporazuma Hrvatske i SAD-a, bitna pretpostavka za novu vojnu uloge Hrvatske u regiji bila je redefinicija regionalnih odnosa. Poetkom 1994. godine pod amerikim je okriljem stvoren hrvatsko-bonjaki savez. Istodobno, hrvatski dravni vrh intenzivirao je bilateralne pregovore sa srbijanskim predsjednikom Miloeviem. Na ova dva regionalna initelja nadovezala se relativno brza reakcija meunarodne zajednice predvoene SAD-om, koji je iskoristio novu konstelaciju odnosa u regiji i krajem 1995. godine nametnuo politike pregovore unutar kojih je rijeeno i pitanje reintegracije hrvatskog Podunavlja. Ipak, takav - za Hrvatsku povoljan razvoj dogaaja - nije bio jednostavan te je ukljuivao velike rizike. Kao to je naznaeno, spremnost za oslobaanjem okupiranih podruja u Hrvatskoj bila je neupitna. Meutim, ostali initelji (regionalni odnosi i dranje meunarodne zajednice) predstavljali su veliku nepoznanicu. Hrvatsko-bonjaki savez koji se ostvario zahvaljujui amerikim diplomatskim naporima kao i paralelni pregovori Zagreba i Beograda imali su za Zagreb (kao i ostale regionalne sudionike - Srbe i Muslimane-Bonjake), prije svega, taktiko znaenje. Kao to se pokazalo i ranije, dranje meunarodne zajednice nije moglo predstavljati pouzdano i konzistentno uporite odreene politike opcije. Najutjecajniji eksponenti angairani na prostoru bive Jugoslavije Ujedinjeni narodi, Europska zajednica (posebice Velika Britanija, Francuska, Njemaka i Italija), SAD, Ruska federacija i drugi bili su, manje ili vie, nesloni oko veine pitanja koja su se ticala pristupa jugoslavenskoj krizi. Od samih poetaka izbijanja jugoslavenske krize meunarodna zajednica i njezine najznaajnije institucije vodile su nedosljednu i kontroverznu politiku. U pristupu (bivoj) Jugoslaviji stalno je bila izraena kolizija izmeu zastupanja naela na kojima je poivao meunarodni poredak i sustav 391

meunarodne sigurnosti (naela UN-a i Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji) i, s druge strane, realpolitikih tendencija koje su se iskazivale u sklonosti nametanju nekonzistentnih politikih kompromisa (prihvaanje rezultata etnikog ienja kao osnove teritorijalnih razgranienja, toleriranje politikih pregovora s politikim voama osumnjienih za ratne zloine i sl.). Odnos principa i realpolitike u dranju meunarodne zajednice posebno je doao do izraaja u razdoblju od tzv. prve bihake krize krajem 1994. godine do odluujuih vojnih uspjeha HV-a, HVO-a i Armije BiH u ljeto 1995. godine, nakon kojih dolazi do posve nove konstelacije odnosa u regiji (vojna ravnotea, efektivna kontrola teritorija o kojima se pregovara od strane Hrvata i Muslimana-Bonjaka itd.). Taj initelj bio je najvanija pretpostavka koja je dovela do mirovnih sporazuma i politikih rjeenja teritorijalnih odnosa kojima su okonani ratovi u BiH i Hrvatskoj. Za Hrvatsku, koja se pokazala najkooperativnijom dravom u (post)jugoslavenskim sukobima 1991.-1995. godine, pitanje odnosa s meunarodnom zajednicom 1994.-1995. bilo je od posebnog znaenja s obzirom na cilj ostvarivanja teritorijalnog integriteta vlastitog dravnog teritorija.

Poetak pregovora
Do konkretnije ponude Zagrebu od strane SAD-a dolo je nakon dolaska posebnog izaslanika predsjednika Clintona, Charlesa Redmana, 17. veljae 1994. Redman je predsjedniku Tumanu prenio ponudu predsjednika Clintona u kojoj se uz ameriku podrku mirnoj reintegraciji okupiranih podruja nude jamstva ravnopravnog poloaja Hrvata u BiH, uz uvjet okonanja sukoba s Muslimanima-Bonjacima.1 Nakon kraeg oklijevanja predsjednik Tuman je prihvatio ameriku inicijativu; gotovo trenutano okonan je muslimansko-hrvatski rat i zamijenjen saveznitvom Hrvatske, bosanskih Hrvata i bosansko-muslimanske vlade.2 Poetkom oujka 1994. godine u nazonosti amerikoga predsjednika Billa Clintona potpisan je Washingtonski sporazum (potpisnici su bili predsjednici Tuman i Izetbegovi te u ime bosanskohercegovakih Hrvata Kreimir Zubak). Tuman je iskoristio prigodu i izravno zatraio potporu mirnoj reintegraciji okupiranih podruja od amerikog predsjednika.1 Predsjednik Clinton je obeao pomo. Putujui u Washington na potpisivanje sporazuma s Bonjacima istim zrakoplovom kojim je putovao i ameriki veleposlanik Galbraith, predsjednik Tuman potaknuo je pitanje amerikog sudjelovanja u pregovorima hrvatskih vlasti sa Srbima u Kninu.1 Ameriki veleposlanik objeruke je prihvatio 392

inicijativu hrvatskoga predsjednika. Tumanov prijedlog uklapao se u amerike planove ogranienoga preuzimanja rukovoenja krizom od mirovnih posrednika Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga. Ve dan nakon povratka s potpisivanja sporazuma u Washingtonu Galbraith je, prema vlastitim rijeima, otpoeo s radom na traenju politikog rjeenja u Hrvatskoj.2 Dakako, Galbraithov angaman nije provoen kao unilateralna akcija SAD-a, ali je svakako upuivao na nove okolnosti u pristupu meunarodne zajednice. U travnju 1994. godine formirana je tzv. Kontaktna skupina kao multilateralan diplomatski okvir unutar koga se nastavlja mirovno posrednitvo Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji. U radu Kontaktne skupine sudjelovali su diplomati SAD-a, Rusije, Velike Britanije, Francuske i Njemake, a operativno vodstvo preuzima ameriki tim na elu s Richardom Holbrookeom (rujan 1994. godine). I prije slubenog formiranja Kontaktne skupine Galbraith je 22. oujka 1994. godine pod okriljem Meunarodne konferencije - te u suradnji s nekolicinom diplomata, u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu organizirao pregovore hrvatskih vlasti s predstavnicima pobunjenih Srba iz Knina.1 S obzirom da su u pregovorima zapoetim u Zagrebu slubeno sudjelovali diplomatski predstavnici SAD-a, Ruske federacije, EZ-a i UN-a, skupina je dobila naziv Z-4 (Zagreb Four talks); slubeno se pak apostrofirana kao Mini kontakt skupina, ime se naglaavala koordinacija medijatora.1 Rezultat njihova nastojanja bio je tzv. Plan Z-4, koji e u cijelosti biti dovren koncem 1994. godine te predstavljen hrvatskom predsjedniku krajem sijenja 1995. godine.2 Prema inicijalnoj zamisli plan je imao tri stupnja (razine) realizacije. U prvom koraku trebao se postii prekid neprijateljstava nakon ega bi kao druga faza uslijedilo razdoblje uspostave povjerenja i ekonomske suradnje. Trea razina odnosila se na postupak politike reintegracije. Ve nakon prvog kruga razgovora odranih u ruskom veleposlanstvu 22. oujka 1994. godine, iniciran je sporazum o prekidu vatre koji je stupio na snagu 29. oujka. U narednih est mjeseci, poevi s 12. travnja, voeni su pregovori o ekonomskoj suradnji i mjerama izgradnje povjerenja (confidence-building measures). Za razliku od Zagreba koji se trudio popraviti image Hrvatske nakon prijetnji sankcijama i izolacijom, kninske vlasti opstruirale su pregovore to je - kako je istaknuo ameriki veleposlanik ukazivalo na politiku nezrelost kninskih voa i dovodilo u pitanje strpljivost hrvatskih vlasti... Poetkom listopada 1995. godine hrvatska i srpska strana usuglasila su se prvom izravnom sueljavanju u Erdutu - oko prihvaanja jedanaest lanaka sporazuma u kojima su odreena regulativna naela koja su trebala posluiti 393

kao okosnica rjeenja za istonu Slavoniju.1 Usprkos pribliavanja hrvatskih i srpskih pozicija (ameriki veleposlanik navodi kako je sastanak 3. rujna bio prvi i jedini produktivan izravni kontakt izmeu hrvatske i srpske strane) bilo je oito kako postoje i mnoge druge nepoznanice koje su, kao i u mnogim situacijama do tada, mogle rezultirati brzim uruavanjem postignutog napretka u pregovorima. Namjera posrednika Galbraitha i Stoltenberga bila je postii sporazum o mirnoj reintegraciji prije Daytonske konferencije, ali je, prema Galbraithu, Miloevi iz taktikih razloga to pitanje elio drati otvorenim.2 Usprkos primljenih garancija i vidljivog napretka u pregovorima hrvatska vlast se iz razumljivih razloga (iskustva s neprovoenjem Vanceovog plana) pribojavala nepredvidljivih diplomatskih obrata. 1. studenog 1995. godine - kada su u amerikoj zrakoplovnoj bazi Dayton u Ohiu otpoeli pregovori o BiH predsjednici Tuman i Miloevi otvorili su i temu hrvatskog Podunavlja. Prvi razgovori urodili su samo naelnim pristajanjem na priklanjanje mirnom razrjeenju. Ve drugoga dana Tuman je otputovao u Zagreb zajedno s Galbraithom i Stoltenbergom. Tijekom leta ameriki veleposlanik je uobliio treu verziju mirovnog sporazuma za Podunavlje. Kako se pokazalo, predloeni koncept bio je prihvatljiv za hrvatsku stranu dok su Srbi imali problema s eksplicitnim spominjanjem integracije u Hrvatsku.1 Meutim, tijek dogaaja potvrdio je odluujui utjecaj Miloevia u danim okolnostima; kako primjeuje Grani: potvrdilo se ono to smo i prije znali, da Beograd potpuno kontrolira Srbe na okupiranim podrujima. Naposljetku su Srbi popustili i arini se mogao vratiti u Hrvatsku te potpisati Erdutski sporazum. Odmah nakon postizanja dogovora u Daytonu Galbraith i Stoltenberg su otputovali u Baranju. U utoj kui u Erdutu 12. studenog 1995. godine pored mirovnih posrednika svoj potpis na sporazum o mirnoj reintegraciji stavili su Hrvoje arini u ime hrvatske vlade te Milan Milanovi u ime srpske strane. Struktura dogovora koji je potpisan bila je relativno jednostavna. Sporazumom je predvien prijelazno razdoblje u trajanju od jedne do dvije godine u okviru koga bi podruje hrvatskog Podunavlja bilo pod administrativnim nadzorom UN-a. Tijekom toga perioda UN je trebao ustrojiti vienacionalnu policiju, provesti demilitarizaciju i organizirati lokalne izbore. ak sedam (od etrnaest) odredbi Erdutskoga sporazuma odnosilo se na razliite aspekte zatite ljudskih prava.

394

Erdutski sporazum

Erdutski sporazum

TEKST TEMELJNOG SPORAZUMA O ISTONOJ SLAVONIJI, BARANJI I ZAPADNOM SRIJEMU

(Erdutski sporazum, 12. studenoga 1995.)

Strane su se sloile kako slijedi: 1. Postojat e prijelazno razdoblje od 12 mjeseci koje moe biti produeno najdue za jo jedno razdoblje istog trajanja, ako to zatrai jedna od strana. 2. Od Vijea sigurnosti UN-a trai se uspostava prijelazne uprave koja e upravljati tim podrujem (regijom) u prijelaznom razdoblju, u interesu svih osoba koje ive ili se vraaju u podruje. 3. Od Vijea sigurnosti UN-a trai se da kroz prijelazno razdoblje odobri razmjetanje meunarodnih snaga koje bi odravale mir i sigurnost u podruju i pomagale u provedbi ovog sporazuma. Podruje e biti demilitarizirano u skladu s planom i procedurama meunarodnih snaga. Demilitarizacija e biti zavrena u roku od 30 dana nakon razmjetanja meunarodnih snaga, a njome e biti obuhvaene sve vojne snage, oruje i policija, osim medunarodnih snaga i policije koja e djelovati pod nadzorom, ili u suglasnosti s Prijelaznom upravom. 395

4. Prijelazna uprava osigurat e mogunost povratka izbjeglica i prognanika u njihov dom. Sve osobe koje su napustile podruje ili su dole u podruje, a ranije su imale stalno prebivalite u Hrvatskoj, imat e ista prava kao i drugi stanovnici podruja. Prijelazna uprava takoer e poduzeti potrebne korake za ponovnu uspostavu normalnog funkcioniranja svih javnih slubi u podruju bez odgode. 5. Prijelazna uprava pomoi e u uspostavi i obuci privremenih policijskih snaga, izgradnji profesionalizma u policiji i uspostavi povjerenja medu etnikim zajednicama. 6. U podruju e na najviim razinama biti potovana meunarodno priznata ljudska prava i temeljne slobode. 7. Sve osobe imaju pravo slobodno se vratiti u svoja mjesta prebivalita u podruju i u njima ivjeti u uvjetima sigurnosti. Sve osobe koje su napustile podruje ili dole u njega, a ranije su imale stalno prebivalite u Hrvatskoj, imaju pravo ivjeti u podruju. 8. Sve osobe imat e pravo na povrat imovine koja im je oduzeta nezakonitim postupcima ili koju su morali napustiti silom, te na pravednu naknadu za vlasnitvo koje im ne moe biti vraeno. 9. Pravo na povrat imovine, dobivanje naknade za imovinu koja ne moe biti vraena, te za dobivanje pomoci u obnovi unitene imovine bit e jednako dostupno svim osobama bez obzira na etniku pripadnost. 10. Od zainteresiranih zemalja i organizacija trai se da poduzmu odgovarajue korake kako bi unaprijedili ispunjavanje odredbi ovog sporazuma. Nakon isteka prijelaznog razdoblja i sukladno uspostavljenoj praksi, meunarodna zajednica obavljat e nadzor i izvjetavati o potivanju ljudskih prava u podruju na dui rok. 11. Osim toga, od zainteresiranih zemalja i organizacija trai se da osnuju povjerenstvo koje e biti ovlateno za nadzor nad provedbom sporazuma, posebice njegovih odredbi o ljudskim i graanskim pravima, te ovlateno da provodi istrage o svim navodima o krenju ovoga sporazuma, i da daje prikladne preporuke. 12. Ne kasnije od 30 dana prije isteka prijelaznog razdoblja Prijelazna uprava organizirat e izbore za tijela lokalne vlasti, ukljuujui za opcine (municipalities), distrikte (districts) i upanije (counties), te pomoi da srpska zajednica imenuje Zajedniko vijece opina. Od meunarodnih organizacija i institucija (npr. OESS i UN) te od zainteresiranih drava trai se nadzor izbora. 13. Vlada Republike Hrvatske suraivat e u potpunosti s Prijelaznom 396

upravom i meunarodnim snagama. Tijekom prijelaznog razdoblja hrvatska Vlada odobrit e nazonost meunarodnih promatraa na meunarodnim granicama podruja, kako bi se olakala sloboda kretanja osobama preko postojeih graninih prijelaza. 14. Ovaj sporazum stupa na snagu nakon to Vijee sigurnosti usvoji rezoluciju koja e pozitivno odgovoriti na zahtjeve iz ovog sporazuma. Sporazum je sa srpske strane potpisao voa srpskog pregovarakog izaslanstva Milan Milanovi, a s hrvatske predstojnik Ureda predsjednika Hrvoje arini, te veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Peter Gallbraith i mirovni posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg

UNTAES

UNTAES (od eng. UN Transitional Administration in Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium) kratica je za Prijelaznu upravu UN-a za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, osnovanu rezolucijom Vijea sigurnosti broj 1037 od 15. sijenja 1996. UNTAES je stvorena na osnovi Erdutskog sporazuma potpisanim 12. studenog 1995. godine. Mandat UNTAES zavrio je 15. sijenja 1998., imje je okonan proces mirne integracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Prijelazi upravitelji su bili Jacques Paul Klein te William Walker.

397

Rezolucija 1037 Vijea sigurnosti UN-a

Vijee sigurnosti Podsjeajui na svoje ranije relevantne rezolucije, a posebice 1023 od 22. studenoga i 1025 od 30. studenoga 1995. godine; Ponovno potvrujui svoju opredijeljenost za nezavisnost, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske i naglaavajui s tim u vezi da su podruja istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema sastavni dijelovi Republike Hrvatske; Naglaavajui vanost koju pridaje punom potivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda na svim tim podrujima; Izraavajui svoju potporu Temeljnom sporazumu o podruju istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema potpisanom 12. studenoga 1995. izmeu Vlade Republike Hrvatske i lokalne srpske zajednice (u daljnjem tekstu: Temeljni sporazum); Nakon to je raspravilo o izvjeu glavnog tajnika od 13. prosinca 1995.; Naglaavajui vanost koju pridaje meusobnom priznanju drava sljednica bive SFRJ unutar njihovih meunarodno priznatih granica; Sa eljom da podri strane u njihovim naporima za postizanje mirog rjeenja njihovih sporova te time pridonese postizanju mira u cijeloj regiji; Naglaavajui obvezu drava lanica da ispune sve svoje obveze prema UNu, a u vezi s mirovnim operacijama UN-a u bivoj Jugoslaviji, ocjenjujui da prilike u Hrvatskoj i nadalje predstavljaju prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti; Odluno da osigura slobodu kretanja i sigurnost osoblja mirovnih operacija UN-a u Republici Hrvatskoj, pa s tim u vezi djelujui u skladu s Poglavljem VII. Povelje UN-a: a) Nadzirati i omoguiti demilitarizaciju koju budu provodile strane slijedom Temeljnog sporazuma, a u skladu s rokovima i postupcima koje odredi UNTAES. b) Nadzirati dragovoljan i siguran povratak izbjeglica i raseljenih osoba svojim domovima u suradnji s UNHCRom, kako je predvieno Temeljnim sporazumom. c) Svojom nazonou pridonijeti ouvanju mira i sigurnosti u regiji, i d) Na drugi nain pomoi primjenu temeljnog sporazuma. a) Uspostaviti privremene policijske snage, odrediti njihov sastav i veliinu, razviti program osposobljavanja i nadzirati njegovu primjenu, te nadgledati postupak prema poiniteljima kaznenih djela kao i zatvorski sustav to je prije mogue, a kako je predvieno lankom 16 (a), 398

izvjea glavnog tajnika. b) Obavljati zadae u vezi s civilnom upravom kako su navedene u lanku 16. (b) izvjea glavnog tajnika. c) Obavljati zadae u vezi s funkcioniranjem javnih slubi kako su navedene u lanku 16 (c) izvjea glavnog tajnika. d) Omoguiti povratak izbjeglica kako je navedeno u lanku 16. (e) izvjea glavnog tajnika. e) Organizirati izbore, pomoi u njihovu provoenju i potvrditi rezultate kako je navedeno u lanku 16 (g) izvjea glavnog tajnika i u lanku 12. Temeljnog sporazuma. f) Obavljati druge zadae opisane u izvjeu glavnog tajnika, ukljuujui pomo u koordinaciji planova razvoja i gospodarske obnove regije i onih koji su opisani u lanku 12. ove Rezolucije. 1. Odluuje uspostaviti za poetno razdoblje od 12 mjeseci operaciju ouvanja mira (peace keeping) UN za podruje na koje se odnosi Temeljni sporazum, s vojnim i civilnim komponentama, a pod nazivom Privremena uprava UN-a za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES). 2. Trai od glavnog tajnika da nakon dogovora sa stranama i Vijeem sigurnosti imenuje Prijelaznog upravitelja sa svim ovlastima zapovijedanja civilnim i vojnim komponentama UNTAESa i koji e obnaati dunosti povjerene Prijelaznoj upravi iz Temeljnog sporazuma. 3. Odluuje da se demilitarizacija podruja, kako je predvieno Temeljnim sporazumom, treba obaviti u roku od 30 dana od dana kad glavni tajnik izvijesti Vijee, temeljem procjene Prijelaznog upravitelja da su vojne komponente UNTAES-a rasporeene i spremne ostvariti svoju misiju. 4. Trai od glavnog tajnika da svakog mjeseca izvjeuje Vijee o aktivnostima UNTAES-a o tome kako strane provode Temeljni sporazum, a prvo takvo izvjee treba podnijeti najkasnije tjedan dana nakon datuma do kojeg je predviena demilitarizacija slijedom lanka 3. 5. Odluno upozorava strane da se suzdre od bilo kakvih 399

jednostranih akcija koje bi mogle ugroziti provedbu Temeljnog sporazuma i potie ih da nastave prihvaati mjere izgradnje meusobnog povjerenja . 6. Odluuje da e ocijeniti jesu li strane pokazale volju za primjenu Temeljnog sporazuma ne kasnije od 14 dana nakon datuma do kojeg je predviena demilitarizacija slijedom lanka 3, uzimajui pritom u obzir djelovanje strana i informacije koje e Vijeu dostaviti glavni tajnik. 7. Poziva strane na potpuno pridravanje obveza preuzetih Temeljnim sporazumom i u potpunosti, suradnje s UNTAES-om. 8. Odluuje razmotriti mandat UNTAES-a ako u bilo kojem trenutku primi izvjee glavnog tajnika o tome da su strane u znatnoj mjeri odstupile od obveza preuzetih Temeljnim sporazumom. 9. Trai od glavnog tajnika da najkasnije do 15. prosinca 1996. izvijesti Vijee UNTAES-a o provedbi Temeljnog sporazuma, te s tim u vezi izraava spremnost razmotriti situaciju i poduzeti odgovarajuu akciju. 10. Odluuje da e vojnom komponentom UNTAES-a poetno biti rasporeeno do 5.000 vojnika sa slijedeim mandatom: 11. Odluuje da e u skladu s ciljevima i zadaama navedenima u lancima 12. do 17. izvjea glavnog tajnika od 13. prosinca 1995. civilna komponenta UNTAES-a imati sljedei mandat: 12. Odluuje da e UNTAES takoer nadzirati kako se strane pridravaju svojih obveza navedenih u Temeljnom sporazumu glede potivanja najviih standarda ljudskih prava i temeljnih sloboda, unapreivati ozraje povjerenja meu svim lokalnim stanovnicima neovisno o njihovom etnikom podrijetlu, te nadzirati i omoguavati uklanjanje mina na teritoriju regije i odravati aktivnima javne slube. 13. Poziva Vladu RH da UNTAES i Ured za vezu UN-a u Zagrebu ukljui u pojam "mirovne snage i operacije UN-a u Hrvatskoj" po 400

sadanjem Sporazumu o statusu snaga, zakljuenom sa UN-om, i zatrai od glavnog tajnika da urno, a ne kasnije od datuma odreenog u lanku 3., potvrdi da li je to uinjeno. 14. Odluuje da drave lanice, djelujui pojedinano ili kroz regionalne organizacije ili sporazume, mogu na traenje UNTAES-a i na temelju postupaka propisanih od UN-a poduzimati sve potrebne mjere, ukljuujui i blisku zranu potporu u obrani UNTAES-a ili, ako je potrebno, pomoi povlaenje UNTAES-a. 15. Trai da UNTAES i meunarodne provedbene snage (IFOR) uspostavljene Rezolucijom Vijea sigurnosti 1031. od 15. prosinca 1995. na odgovarajui nain surauju meusobno, kao i s Visokim predstavnikom. 16. Poziva strane potpisnice Temeljnog sporazuma da surauju sa svim agencijama i organizacijama koje pomau u aktivnostima u vezi s provedbom Temeljnog sporazuma, a u skladu s mandatom UNTAES-a. 17. Trai od svih meunarodnih organizacija i agencija koje djeluju u regiji da blisko surauju s UNTAES-om. 18. Poziva drave i meunarodne financijske institucije da pomognu i surauju u nastojanjima poticanja razvoja i gospodarske obnove regije. 19. Naglaava meusobnu povezanost izmeu toga kako e strane ispunjavati svoje obveze iz Temeljnog sporazuma i spremnosti Meunarodne zajednice da stavi na raspolaganje financijska sredstva za obnovu i razvoj. 20. Potvruje da sve drave trebaju u cijelosti suraivati s Meunarodnim sudom za bivu Jugoslavlju i njegovim tijelima, a u skladu s odredbama Rezolucije 827. od 25. svibnja 1993. godine i Statutom Meunarodnog suda, te potivati zahtjeve za pruanje pomoi ili naloge od strane Sudbenog vijea prema lanku 29. Statuta. 21. Naglaava da e UNTAES u obavljanju svoga mandata 401

suraivati s Meunarodnim sudom, ukljuujui i zatitu mjesta koje odredi tuitelj i osoba to obavljaju istrane radnje za Meunarodni sud. 22. Trai od glavnog tajnika da to je prije mogue podnese Vijeu na razmatranje izvjee o mogunostima zemlje domaina u smanjivanju trokova operacije. 23. Odluuje i dalje aktivno pratiti situaciju.

Tijek reintegracije
" Mi ne moemo podnijeti hrvatsku vlast na naem podruju i mi neemo dopustiti da ahovnica ue na ovo to smo mi krvlju stekli. Mi se zalaemo da se ovo rijei mirno i poruujem Hrvatima da ne poduzimaju ratom nita. " - SLAVKO DOKMANOVI

Kao i nebrojeno puta do sada, Srbi su primjenili svoju dobro poznatu taktiku odugovlaenja. Ono to je trebalo trajati 1 godinu, razvuklo se do 1998.g. U tijeku je prikupljanje dodatnih informacije kojima e se razjasniti precizan tijek reintegracije. Nadopunjena analiza bit e dio drugog izdanja knjige.

Dovretak mirne reintegracije


Od 16. sijenja 1998. hrvatsko Podunavlje vraeno je u ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske. Nakon provoenja mirne reintegracije i zavretka mandata UNTAS-a, meunarodnu misiju pripomoi obnovi tog kraja nastavit e 180 civilnih policijskih promatra~a UN-a i misija OESS-a. Lokalni izbori za 25 opina i tri grada u hrvatskom Podunavlju te za skuptine Osijeko-baranjske i Vukovarsko-srijemske upanije odrani su 13. travnja 1997. Do izbora izdano je 130 000 domovnica, a poslije dodatnih 25 402

000. Na mjesnim izborima glasovalo je vie od 75 000 biraa i jo 56 000 prognanika. HDZ je pobijedio u 15 opina i gradu Iloku, SDSS u 10 opina i gradu Belom Manastiru. U Vukovaru su HDZ i SDSS imaju podjednaki broj vijenika, dok su dva nezavisna vijenika Hrvati. SDSS ima vijenike i u objema upanijskim skuptinama , te u upanijskom domu Hrvatskog dravnog sabora.

403

Meunarodni faktor
Poetno stajalite o SFRJ 1990.

Openito stajalite gotovo svih meunarodnih faktora je bilo odravanje SRFJ u granicama u kojima je, bez promjena. U vrijeme kada je pao Berlinski zid i obiljeio kraj Hladnog rata, Njemaka se ujedinila, ozbiljno zapoinjao plan ujedinjavanja europskih zemalja u stvarnu politiko - ekonomsku zajednicu, nikome u Europi i ire nije bilo ni na kraj pameti podravati dezintegraciju neke zemlje, a posebno SFRJ. Barem je to bilo javno stajalite. Tako da ideja i volja Hrvatske nije naila na pozitivan odjek na meunarodnoj razini. Dapae, niti Vatikan, u tim vremenima nije bio raspoloen za takve procese, to je saznao osobno prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuman, prilikom posjeta Svetoj stolici, 1990.g. Isti odgovor je dolazio iz Njemake, Austrije, Francuske, posebno Velike Britanije. Jedino se za Maarsku moe rei, da jedina zemlja koja je prva podrala volju Hrvata za neovisnom zemljom i to su vrlo brzo i dokazali, kada je bilo najpotrebnije. Meutim, obavjetajne strukture veine zapadnih zemalja, obavjetavale su specijalnim izvjeima svoje premijere i predsjednike, jo od 1989. da u SFRJ neminovno slijede promjene koje e ii u smjeru dezintegracije federacije, a nije iskljuen niti oruani sukob meu nekima od opozitnih nacionalnih struktura unutar federacije, pri tom mislei poglavito na Hrvate i Srbe. Takva izvjea su najzastupljenija unutar amerike CIA-e i njemakog BND-a. 404

Postupno prihvaanje situacije na terenu

Dogaaji koji su se razvijali vrtoglavom brzinom utjecali su na promjenu miljenja veine zemalja euro kontinenta. Slike koje su poele pristizati iz Vukovara i Dubrovnika, a i svih ostalih mjesta pod direktnim udarom jedinica JNA potpomognutih paravojnim formacijama pobunjenih Srba, nisu ostavile ravnodunima niti one najtvrdokornije, kao to su, u to vrijeme bile, Velika Britanija i Francuska. Poetnu inicijativu imala je Maarska, koja je preko svojih diplomatskih predstavnika u Austriji, uspjela uvjeriti austrijski vrh da se Europa mora aktivirati i prihvatiti realnost situacije u kojoj Jugoslavije, kakvu su ju do tada poznavali, vie nee biti. Paralelno se ukljuuje i Vatikan koji potpuno otvoreno podrava hrvatska nastojanja, a osuuje Srbiju i JNA. Zajednikim maarsko - austrijskim diplomatskim naporima, promjenilo se i miljenje Njemake na elu s kancelarom Helmutom Kohlom i ministrom vanjskih poslova Njemake Hansom - Dietrichom Genscherom. Od tog trenutka, njemaki dvojac je doslovno bio na " misiji ", kojom su uvjeravali ostale zemlje eurokontineta da prihvate situaciju na terenu, prihvate elju Hrvatske i Slovenije za samostalnou i injenicu da SFRJ vie praktiki ne postoji.

405

Podrka ideji neovisnosti

Od potpisivanja Sporazuma o prekidu vatre u Sarajevu 03.01.1992., situacija se drastino mijenja. Ve tijekom 1991., bilo je jasno da e meunarodni faktor prihvatiti odluke o neovisnosti Slovenije i Hrvatske. Do konca 1991., ukupno je 6 drava priznalo neovisnost Hrvatske ( Island, Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija, Estonija ). Iste godine, 20. prosinca Vatikan je najavio priznanje, koje je slubeno stupilo na snagu 13. sijenja 1992. Kao i Vatikan, Njemaka je jo 19. prosinca 1991., obznanila da e priznati Hrvatsku, ali su na odluku stavili moratorij i ona je slubeno stupila na snagu 15. sijenja 1992. San Marino slubeno je priznao Hrvatsku 14. sijenja 1992. Dana 15. sijenja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadanjih lanica Europske Unije, te jo i Austrija, Kanada, Bugarska, Maarska, Poljska, Malta, Norveka i vicarska. Sljedeeg dana uslijedilo je priznanje jo zemalja, a do kraja sijenja Hrvatsku su priznale 44 drave. Dan 15. sijenja se obiljeava kao Dan priznanja Hrvatske, iako nije dravni praznik. Rusija je Hrvatsku priznala u veljai, Japan u oujku, SAD u travnju, a Indija u svibnju. Hrvatska je primljena u Ujedinjene Narode 22. svibnja 1991. aklamacijom Generalne skuptine. Bio je to jasan znak da Hrvatska moe oekivati potpunu meunarodnu podrku u vraanju okupiranih dijelova zemlje pod svoj ustavno - pravni poredak. Pobunjenim Srbima ovi dogaaji oigledno nisu govorili nita. Do 31. prosinca 1995. Hrvatsku su priznale 124 drave. 406

Nesnalaenje u poecima rata

Poecima primjene Vanceovog plana u Hrvatskoj, meunarodna zajednica bila je uvjerena kako je oruani sukob na podruju bive SFRJ privela kraju. Meutim, pragmatini Srbi, koliko god su bili protiv razmjetanja snaga UNa i odlaska jedinica JNA s podruja Hrvatske, toliko su brzo prihvatili tezu kako je misija UNPROFOR implementirana upravo da bi njih titila od napada hrvatskih oruanih snaga. Tako da razmjetanjem UNPROFOR-a uope nije dolo do prekida artiljerijskih i drugih napada na gradove Hrvatske od strane Srba u okupiranim podrujima. Kako UNPROFOR nije izvravao sve zadae koje su tvorile misiju, OSRH bile su primorane na nekoliko preventivno - taktikih akcija i operacija tijekom 1992. i 1993. u Hrvatskoj ( Miljevci, Maslenica, Medaki dep ). Miloevi je dobro znao koristiti to nesnalaenje i letarginost meunarodnog faktora za ostvarivanje svojih ciljeva. Iako je svima bilo jasno da je Srbija motor koji pokree Srbe u Hrvatskoj i BiH, MZ se ponaao kao spori kota. Nikako nisu mogli doi do dobrog okretnog momenta kada bi njihove akcije bile brze, pravovremene, uinkovite.

407

Vanceov plan

Prijedlog mirovne operacije UN-a u Jugoslaviji, poznatiji kao Vanceov plan (ili Vanceov plan za Hrvatsku, kako bi se razlikovalo od Vance-Owenovog plana za BiH), nazvan prema amerikom diplomatu Cyrusu Vanceu koji je u to vrijeme bio posebni izaslanik glavnog tajnika UN za bivu Jugoslaviju. Plan je svim stranama predstavljen 11. prosinca 1991., kao Dodatak III. izvjeu glavnog tajnika UN, a sainili su ga Cyrus Vance i Mark Goulding. Prema Planu kojeg je usvojilo Vijee sigurnosti u Rezoluciji 724 od 14. prosinca 1991., mirovna operacija UN-a u Jugoslaviji trebala je biti prijelazni aranman kako bi se stvorili uvjeti za mir i stabilnost nuni za pregovore o sveobuhvatnom rjeenju jugoslavenske krize. Njome se ne prejudicira politiko rjeenje. Predvien je bio rok od est mjeseci, odnosno do konanog rjeenja. Takoer se zahtjevala potpuna nepristranost snaga UN-a na terenu. Koncept misije bio je zamiljen tako da su snage i policijski promatrai UN-a bili rasporeeni u odreenim podrujima Hrvatske, oznaenim kao "podruja pod zatitom UN-a" (UNPA). Ta su podruja trebala biti demilitarizirana, sve oruane snage u njima trebale su biti ili povuene ili rasputene. Uloga snaga UN trebala je biti osiguranje da ta podruja ostanu demilitarizirana i da sve osobe koje u njima ive budu poteene straha od oruanog napada. Predviena su tri UNPA podruja: Istona Slavonija, Zapadna Slavonija i Krajina. Plan je takoer predviao povlaenje svih jedinica JNA i Hrvatske vojske iz zatienih podruja, rasformiranje TO-a i svih paravojnih formacija. UNPA podruja smatrana su integralnim dijelom Republike Hrvatske. Republika Srpska Krajina i njezina vlast uope se ne spominju. Vanceov plan nastao je u sloenim odnosima meunarodne politike i dinamici rata koju je odreivao Beograd. S obzirom na to da je plan nazvan po posebnom izaslaniku glavnoga tajnika UN, odreeni legitimitet plana je 408

postojao. Srbija je plan pozdravila jer je omoguavao da se u daljnjim ratnim planovima usklade srpske pretenzije prema BiH, elja za ouvanjem borbene sile JNA i konsolidacija okupiranih podruja Hrvatske s interesima posrednika za primirjem u Hrvatskoj i neirenju rata. Hrvatska je prihvatila plan ne imajui drugog izbora i pokuavajui ostvariti svoj interes unutar okvira koje su odredili posrednici. Kao to je reeno, primaran je interes posrednika, a tek onda eventualno onih koji su u sukobu. Vanceov plan je imao znaajne implikacije na budue dogaaje, kao i na nain na koji je okonan rat u Hrvatskoj. Dvojbe i previranja oko njegova prihvaanja mogu biti pokazatelj politika i ciljeva zaraenih strana kao to mogu biti pokazatelj interesa i politika velikih sila. U dosadanjim tumaenjima sudionika ili promatraa esto je dominirao idealistiki pristup koji zanemaruje interese velikih sila, a ako ih i priznaje, onda ih istie kao pravedne i humanitarne naravi. Drugi pristup bio je pristup kroz tzv. teorije zavjere koji osim to je nepouzdan, ostavlja prostor za manipulaciju i moe sve relativizirati. Zato je dogaaje oko prihvaanja Vanceova plana kao i sve druge dogaaje u Domovinskom ratu nuno tumaiti kroz realistike paradigme meunarodnih odnosa.

UNPROFOR

UNPROFOR je akronim za "United Nations PROtection FORces" (hr. Zatitne Snage Ujedinjenih Naroda) osnovane 21. veljae 1992. Rezolucijom 743 Vijea sigurnosti, a rasputene 31. oujka 1995. (formiran je UNCRO). Ti su naoruani "uvari mira" UN-a bili pod kontrolom Vijea sigurnosti, a od oko 39.000 UNPROFOR-ovih vojnika iz svih zemalja svijeta, u misiji ih je poginulo 320. UNPROFOR je, uz IPKF, MFO i UNAMIR, jedna od misija koja je 409

formirana da slui jednom od osnovnih ciljeva UN-a: "odrati meunarodni mir i sigurnost". Misija UNPROFOR-a, za osnovnu zadau imala je rastavljanje strana u sukobu, odnosno ulogu svojevrsne " tampon zone ". Tako su Rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a 743, u Hrvatskoj uspostavljene 4 UNPA zone, odnosno sektora. UNPA je akronim od engl. United Nations Protected Areas, odnosno za Zatiene zone Ujedinjenih naroda ("UNPA zone/podruja/sektori") koje su tijekom Domovinskog rata stvorene na podruju Republike Hrvatske i na koje su bile razmjetene Zatitne snage UN-a (United Nations Protection Forces UNPROFOR). Njihova je zadaa trebala biti da ta podruja demilitariziraju, tako da sve oruane snage, izuzimajui UNPROFOR, budu povuene i demobilizirane. Vojni promatrai bili bi ovlateni nadzirati djelovanje lokalnih policijskih snaga, tititi pojedince bilo koje nacionalnosti od svih oblika diskriminacije, te osigurati potivanje ljudskih prava. JNA bi se povukla iz svih podruja Hrvatske. UNPROFOR bi, u suradnji s humanitarnim organizacijama UN-a, osigurao siguran i miran povratak osoba raseljanih s UNPA-podruja u Hrvatskoj. Na dravnom podruju Republike Hrvatske bile su osnovane etiri UNPA zone, nazvane Sektorima Sjever, Jug, Istok i Zapad. Podruje sjeverne Dalmacije i Like organizirano je kao Sektor Jug, Banija i Kordun u Sektor Sjever, zapadna Slavonija u Sektor Zapad, a istona Slavonija u Sektor Istok. Nad pojedinim podrujima koja su graniila s UNPA-zonama, a u to su vrijeme bila okupirana i faktiki nedostupna hrvatskim vlastima, mirovne snage UN-a nisu imale mandat. Ta su podruja znana pod nazivom "ruiaste zone". Ruiaste zone se prvi puta spominju u Izvjeu glavnog tajnika UN-a, S/23844, od 24. travnja 1992., u kojemu su definirane kao "odreena podruja u Hrvatskoj koja trenutno kontrolira JNA, ali se nalaze izvan dogovorenih granica UNPA." Oko misije UNPROFOR-a u Hrvatskoj odrane su brojne rasprave. I jedna i druga strana u sukobu imale su ozbiljne prigovore na izvravanje zadaa iz misije obuhvaene rezolucijama. Od optubi za prenoenje sigurnosno obavjetajnih podataka s jedne na drugu stranu, do ozbiljnih krenja zadaa propisanih misijom. Hrvatskoj je UNPROFOR u kasnijoj fazi vojno - operativnog djelovanja definitivno bio otegotna stavka pri planiranju i izvravanju napadajnih bojevih akcija i operacija, jer se moralo dobro paziti da ne doe do ranjavanja 410

ili pogobije pripadnika UN-a. Samom tom injenicom bilo je vrlo teko planirati i izvoditi akcije u potpunoj tajnosti u odreenim okolnostima jer se moralo upozoriti zapovjednitvo lokalnih jedinica UN-a, na opasnost koja slijedi kroz izvoenje akcija. S druge strane, glavni prigovor Srba u okupiranim podrujima je bio taj da UNPROFOR " umjesto da ih uva, radi s hrvatskom stranom protiv njih. " Nikako im nije sjedala prava uloga misije UNPROFOR-a u Hrvatskoj, nego su se drali dogme da je misija uspostavljena upravo da bi titila podruja koja su Srbi u suradnji s JNA etniki oistili i izdvojili iz ustavno - pravnog poretka RH.

Djelovanje meunarodne zajednice tijekom rata

Kroz misiju UNPROFOR-a i diplomatske akcije, europska i svjetska zajednica pokuavala je doi do konanog rjeenja prekida svih neprijateljstava na podruju bive SFRJ. Ti pokuaji oitavali su se prvenstveno kroz rezolucije Vijea sigurnosti UN-a. Doneen je velik broj rezolucija koje su se ticale svake strane u sukobu. Kako je vrijeme prolazilo tako se i meunarodna zajednica aktivnije ukljuivala u napore uspostave konanog mira. Meutim, kljunu ulogu u poticanju svih konanih rjeenja i aktivnosti koje su ile u tom smjeru, odigrale su SAD i njihova diplomacija na elu s predsjednikom Billom Clintonom. Od trena kada su se u cijelu situacije aktivno ukljuile diplomatske snage SAD-a, politika situacija i djelovanje meunarodne zajednice se promjenilo, a i ubrzalo. Vrlo brzo SAD je dao do znanja Srbima 411

da je svijet spreman pokrenuti i ozbiljne akcije protiv njih ako se ne pridravaju dogovora. SAD je odigrala kljunu ulogu u potpisivanju vojnog sporazuma izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1994. Taj sporazum otvorio je vrata zajednikog djelovanja OSRH i OSBiH protiv srpskih snaga u BiH, a hrvatskim snagama omoguio izvoenje nekoliko kljunih akcija i operacija koje su postavile temelj za izvoenje konane operacije " Oluja ". Isto tako, SAD je glavni faktor dogovora i potpisa triju strana oko prekida sukoba u BiH i uspostave kakve takve dravne zajednice, kroz pregovore u amerikoj vojnoj zrakoplovnoj bazi Dayton, u dravi Ohio. Amerikim utjecajem, izvreno je ukupno dva zrana napada na snage VSK i VRS tijekom rata, zbog krenja odreenih dogovora. NATO zrakoplovi brinuli su o provoenju zabrane letova iznad BiH, skoro tijekom cijelog rata.

412

Biografije kljunih osoba


Dr. Franjo Tuman
Hrvatski povjesniar i politiar, prvi predsjednik HDZ-a i prvi predsjednik Republike Hrvatske. Roen je u Velikom Trgoviu 14. svibnja 1922. u braku Stjepana i Justine (ro. Gmaz). Pored Franje obitelj Tuman imala je jo dva sina: Ivicu i Stjepana. Majka mu je umrla 1929. kada je Franjo poao u osnovnu kolu. Od tada o djeci skrbi samo otac. Osnovnu kolu pohaa u Trgoviu (1929.-1933.), a srednju u Zagrebu (1934.-1941.). Po zavretku srednje kole odlazi u partizane (1941.) zajedno s ocem i braom. U tom e ratu brat Stjepan poginuti (1943.). Potkraj sijenaj 1945. mladi je Tuman upuen (kao jedan od hrvatskih predstavnika) u Vrhovni tab NOV i POJ u Beograd. Tu radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, a zatim u Generaltabu JNA da bi potom preao na novu dunost u urednitvu Vojne enciklopedije. U Beogradu zavrava i studij na Vioj vojnoj akademiji (1955.-1957.). U in generala promaknut je 1960. ime postaje najmlai general u komunistikoj Jugoslaviji. Tijekom boravka u Beogradu jedno je vrijeme i predsjednik sportske udruge Partizan. U razgovoru za sportski list Nogomet Stjepan Bobek, koji je u to doba bio igra NK Partizan, tvrdi kako je ba Tuman prvobitno bijele partizanove dresove promijenio u crno-bijele tvrdei kako e se tako dresovi manje uprljati tj. da se tako u klubu tedi na novcu za dresove nogometaa. Dok je ivio u Beogradu njegov otac sazvao je obiteljski sastanak u Velikom Trgoviu na koji se sinovi Franjo i Ivan nisu odazvali. Potom je u ubio svoju suprugu (maehu svojih sinova), a potom i sebe. Sinovi su kasnije u razgovorima s poznanicima izraavali uvjerenje kako je oeva namjera bila pobiti cijelu obitelj. No, kasnije je Tuman tvrditi kako je njegova oca i mahu ubila UDBA. Na vlastiti je zahtjev 1961. razrijeen vojne slube kako bi se posvetio znanstvenom radu. Potom se seli u Zagreb gdje osniva Institut za historiju radnikog pokreta. Na mjestu direktora ove ustanove ostaje sve do 1967. Za utemeljenje Instituta dobiva novanu potporu vlasti, a dodijeljen mu je i dio kata konfiscirane vile idovske obitelji Vrus u Nazorovoj ulici (zajedno s namjetajem). Vlasnica vile ostala je u njoj ivjeti u statusu slukinje sve dok nije organizirano njezino iseljenje. Prema svjedoenju zagrebakog pravnika Zlatka Vranjicana posao su u Institutu mogli su dobiti samo ljudi bez 'mrlja' u biografiji. Vranjican se prijavio za mjesto istraivaa u Institutu. Nakon razgovora Tuman je bio zadovoljan kandidatom, ali mu je 413

ubrzo poruio kako ga ne moe zaposliti jer je u meuvremeno "otkrio da potjee iz obitelji narodnih neprijatelja". Za profeosra na Fakultetu politikog znanosti Zagrebakog sveuiilita izabran je 1963. gdje je predavao predmet Socijalistika revolucija i suvremena nacionalna povijest. Dvije godine kasnije (1965.) postaje doktor povijesnih znanosti kada na Zagrebakom sveuilitu brani disertaciju Uzroci krize monarhistike Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. Tijekom tog vremena (1962.-1967.) predsjednik je Komisije za meunarodne odnose Glavnog odbora Socijalistikog saveza Hrvatske. Ujedno je i narodni zastupnik (1965.-1969.) Prosvjetno-kulturnog vijea Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijea Sabora SR Hrvatske. Bio je i lan Upravnog odbora te Izvrnog odbora Matice hrvatske te predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. lan Drutva hrvatskih knjievnika postaje 1970., a lan Hrvatskog centra PEN-a je od 1987. Iz komunistike je stranke izbaen 1967. i primoran napustiti Institut te je uklonjen sa Sveuilita i umirovljen kako bi se sprijeila njegova javna djelatnost. Tada mu je bilo samo 45 godina. Kada je nakon Hrvatskog proljea zapoeo progon hrvatskih disidenata zatvoren je. Zahvaljujui zalaganju Miroslava Krlee kod Josipa Broza izbjegao je viegodinju robiju koja mu je bila namijenjena te je osuen samo na dvije godine zatvora (kasnije je ta osuda smanjena na devet mjeseci) u Lepoglavi. Lepoglavski lijenik opisao je jednom Tumana kao "najveeg simulanta kojega je vidio u svojoj karijeri". Neprestano se alio na srce te je tvrdio da mu zatvorska posteljina izaziva alergiju. Na temelju toga uprava zatvora dopustila je da mu supruga Ankica donosi istu posteljinu od kue, kao i hranu. Mogao je gledati televiziju, itati i pisati kad je htio. Tadanji partner njegove kerke svakog tjedna donosio mu je u zatvor "radi srca" bocu Martella. Za razliku od ostalih politikih zatvorenika koji su osobnu higijenu obavljali pod hladnom vodom imao je ekskluzivno pravo na brijanje u zatvorskoj brijanici. U prvomu politikom pogromu nakon Brozove smrti ponovno je (veljaa 1981.) osuen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. I to zbog toga to je dao intervjue za vedsku i njemaku televiziju te francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama. Nakon presude ponovno je u zatvoru (sijeanj 1982. - veljaa 1983.), ali je nakon godinu dana puten radi lijeenja. U svibnju 1984. vraen je u zatvor radi izdravanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoranja zdravstvenog stanja uvjetno puten iz zatvora. Kad mu je 1987. vraena putovnica (nakon to je 17 godina bila oduzeta) putuje u inozemstvo. Prvo posjeuje Kanadu i Sjedinjene Drave, a zatim u europske zemlje gdje svojim predavanjima dovodi do buenja i stvaranja hrvatskoga 414

nacionalnog pokreta meu hrvatskim iseljenicima. Sredinom 1989. utemeljuje HDZ i postaje predsjednikom stranke, a na toj e dunosti ostati do kraja ivota. Ta e stranka na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj (1990.) pobijediti na izborima uvjerljivom veinom, a Tuman e biti izabran za predsjednika Predsjednitva tada jo Socijalistike Republike Hrvatske. Nakon donoenja novog Ustava Republike Hrvatske (22. prosinca 1990.) na neposrednim je predsjednikim izborima (kolovoz 1992.) izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Od prosinca 1992. redovni je lan HAZU. U lipnju 1997. na drugim neposrednim predsjednikim izborima opet e biti izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Preminuo je 10. prosinca 1999. u Zagrebu. Pokopan je na zagrebakom groblju Mirogoj. Nositelj je brojnih meunarodnih nagrada i priznanja (Catarina de Medici, nagrade Centra za etnike manjine, poasni doktor Sveuilita La Jolla) te nositelj vie hrvatskih odlikovanja. Hrvatski Sabor dodijelio mu je 9 njaviih dravnih ordena. O njegovoj politikoj linosti postoje brojni prijepori. Na meunarodnom planu sumnjii ga se da je dogovarao podjelu BiH s Miloeviem Na unutarpolitikom planu promijenio je ime NK Dinamu to je izazvalo prosvjede navijaa toga kluba. Zamjeru mi se i loa provedba privatizacije tijekom koje je dolo do velikog broja nepravilnost te je dobar dio hrvatskog gospodarskog bogatstva prodavan za viestruko manju cijenu od stvarne. Svoje protivnike i kritiare nije se libio nazivati Judama i farizejima, diletantima, jalnicima i jalnuima, smutljivcima i mutikaama, egzibicionistima, stranim plaenicima i akom prodanih dua.

Slobodan Miloevi
Slobodan Miloevi rodio se 20. kolovoza 1941. u Poarevcu kao drugi sin Svetozara i Stanislave (ro. Koljeni) Miloevi. Njegovi roditelji rodom su bili Crnogorci. Otac Svetozar vue podrijetlo iz sela Uva kod Lijeve Rijeke u brdskom podruju Crne Gore prema Albaniji. Svetozar je zavrio bogosloviju u Cetinju, a potom i Teoloki fakultet u Beogradu. Iako duboko religiozan ovjek nije otiao u sveenike ve je bio profesor ruskoga i srpskoga jezika. Prvotno je predavao u Bijelom Polju i Kosovskoj Mitrovici, a potom se odselio u Srbiju i ivio u Poarevcu. Iako je u mladosti upoznao razne crnogorske komuniste, koji su kasnije postali poznati revolucionari, vojskovoe i dunosnici Svetozar nikada nije bio komunist. To je bio i jedan od razloga zbog kojih se razveo od supruge 415

Stanislave. Ona je bila iz radnike i komunistike obitelji te je cijeloga ivota zadrala svoja komunistika uvjerenja. Neposredno nakon zavretka 2. svjetskog rata Svetozar je napustio obitelj i vratio se u rodno selo Uva, a ubrzo se zaposlio kao profesor ruskog jezika na Tehnikoj koli u Podgorici. Nakon to je dao slabu ocjenu jednom ueniku koji se zbog toga ubio Svetozar je (1962.) poinio samoubojstvo pitoljem. Njegov sin Slobodan nije nazoio oevoj sahrani jer se nalazio na kolskoj ekskurziji u Rusiji. Dva sina podizala je svojom uiteljskom plaom majka Stanislava. Stanovala je s dvojicom sinova u Dulievoj ulici 13. U toj kui rodio se Slobodan Miloevi i proveo rano djetinjstvo. Stanislava je ostala u Poarevcu nakon to su joj sinovi otili na studij u Beograd, a 1974. i ona je poinila samoubojstvo objesivi se. Samoubojstva u obitelji Miloevi tako su postala uestala pojava. Samoubojstvo je poinio i Miloeviev ujak general Milisav Koljeni. Miloevi je kasnije dolazio u Poarevac obii majin grob, ali kuu gdje je proveo djetinjstvo nije posjeivao. Iako su mu i otac i majka bili Crnogorci, a i brat Bora izjanjavao se kao Crnogorac Slobodan se izjanjavao kao Srbin.U gimnazijskim danima Miloevi je bio politiki vrlo aktivan, a svoju privrenost komunizmu pokazivao je i tako to je (iako fiziki slabaan) tri puta odlazio na dobrovoljne omladinske akcije (1958., 1959. i 1963.). Tako je sudjelovao u izgradnji autoceste izmeu Zagreba i Beograda koja e dobiti ime Autocesta bratstva i jedinstva. U komunistiku je stranku primljen sa samo 17 i pol godina (15. sijenja 1959.). Na njegovu politiku orijentaciju nije utjecala samo majka ve i njegova budua supruga Mirjana Markovi. Ona e, uostalom, presudno utjecati na njega cijeli njegov ivot. O tome koliko je bio blizak s Mirjanom svjedoi njegov bivi kolski drug Radomir Mladenovi: "Mi smo se svi bavili sportom, izuzev njega. On je imao mnogo ljepi sport - bavio se svojom sadanjom enom (...) Slobodan nije imao najboljeg prijatelja, kao svi mi, ostali. Njemu je to bila njegova - Baca." Nakon zavrenog Pravnog fakulteta poslovu karijeru Miloevi zapoinje kao savjetnik za gospodarstvo beogradskog gradonaelnika. Najvei dio poslovne karijere proveo je u gospodarstvu (direktor poduzea Tehnogas) i bankarstvu (predsjednik Beogradske banke). Politikom se poeo baviti 1983. godine, ali sve do travnja 1987. bio je malo znani tienik Ivana Stambolia, biveg predsjednika Socijalistike Republike Srbije. Nakon izbijana nereda na Kosovu, koje je morala smirivati policija Miloevi se okupljenima Srbima obratio rijeima: "Niko ne sme da vas bije!" Samo pet mjeseci nakon te izjave Miloevi e svrgnuti s vlasti svog prijatelja i mentora Stambolia, a nekoliko godina kasnije narediti e i njegovo ubojstvo. Dolaskom na vlast Miloevi je zadao sebi cilj - stvoriti Jugoslaviju u kojoj 416

e dominirati Srbi, a na elu te drave nalaziti e se on. Kako bi dosegao taj cilj preuzeo je kontrolu nad medijima i sprijeavao bilo kakvu kritiku. Nije se zadrao samo na tome ve je stremei ka svome cilju organizirao vojnu agresiju na Sloveniju i Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu te planirao genocid nad nesrpskim narodima bive Jugoslavije. Njegova zloinaka politika rezultirati e u Hrvastkoj s 15 tisua ubijenih i nestalih, 33.000 ranjenih, 650 tisua prognanih i izbjeglih te 200 tisua unitenih kua. U BiH odgovoran je za 100.000 ubijenih, 500 unitenih kua i skoro 1.700.000 proganihi i izbjeglih. Na Kosovu je odgovoran za 10.000 ubijenih i 260 tisua unitenih kua. Zbog svega toga dobio je nadimak 'Balkanski krvnik' i ostao u povijesti upamen kao najvei ratni zloinac nakon Hitlera. Protiv Miloevia, a tek nakon oruanih sukoba na Kosovu, Haki tribunal podigao je optunicu. Postavi predsjednik Predsjednitva Srbije (1989.) vrlo brzo ukida iroku autonomiju dvaju srbijanskih pokrajina - Kosova i Vojvodine. U prosincu 1990. na prvim viestranakim izborima u Srbiji nakon 2. svjetskog rata izabran je za prvog predsjednika Srbije. Dvije godine kasnije (prosinac 1992.) na predsjednikim izborima ponovo je izabran za predsjednika Republike Srbije. Nakon ustavnih reformi (koje su razvlatenog predsjednika savezne drave pretvorile u veoma jaku osobu) 23. srpnja 1997. izabran je za predsjednika SR Jugoslavije. Tri godine kasnije (2000.) na izborima za funkciju predsjednika SR Jugoslavije pobjeuje ga Vojislav Kotunica. Prvotno ne priznaje izborni poraz, ali na koncu ipak posustaje. Njegov pad s predsjednike dunosti dovodi i do njegova uhienja (1. travnja 2001.) zbog pritiska Zapada i uvjetovanja financijske pomoi Miloevievim uhienjem. Nakon podosta politikog natezanja izruen je meunarodnom sudu u Haagu (28. lipnja 2001.), a od 12. veljae 2002. sudilo mu se po 66 toaka optube za genocid u BiH i zloine protiv ovjenosti te krenja ratnog prava i obitaja poinjenih u Hrvatskoj i na Kosovu. Kraj suenja i presudu za zloine koje je poticao i nareivao nee doivjeti ve e preminuti u zatvorskoj eliji u Haagu 11. oujka 2006. Sahranjen je u dvoritu obiteljske kue u Poarevcu bez nazonosti ijednog stranog dravnika i bez ijednog slubenog predstavnika srbijanske vlasti te bez dravnikih poasti.

Alija Izetbegovi
Diplomirani pravnik, bivi predsjednik Preds