Sie sind auf Seite 1von 3

Broj 279, 11.studenoga 2004.

SREĆKO LIPOVČAN, RAVNATELJ HRVATSKOGA ŠTANDA NA SAJMU


KNJIGA U FRANKFURTU

Stvari se razvijaju nabolje


Za neke knjige s malim brojem prodanih primjeraka, a važne su,
naprosto treba naći novac i izvan tržišnih zakona. Ulazeći u
globalni svijet trebamo osigurati ono što je specifično naše, jer
inače nećemo u tome svijetu biti - nitko

Od 6. do 10. listopada u Frankfurtu na Majni održan je međunarodni Sajam knjiga


(Buchmesse), na kojem je nastupila i Hrvatska. U njemačkom gradu razgovarali smo sa
Srećkom Lipovčanom, ravnateljem hrvatskoga štanda, o sadašnjem nastupu i planovima
za buduće nastupe našega knjižarstva na toj najvećoj smotri knjiga i elektronike na
svijetu.

Što obilježuje ovogodišnji nastup hrvatskih nakladnika na Buchmesse i po čemu


se on razlikuje od prošlogodišnjega?

- Općenito govoreći naš je nastup sličan prošlogodišnjem, ali ispunjen posve novim
sadržajima. Donijeli smo tisuću novih naslova, što nije pretjerano, premda ih ovdje nema
baš toliko. Druge su knjige koje ovdje prezentiramo i, dakako, drugi autori. Novo je da
smo uspostavili veze s predstavnicima nekih međunarodnih sajmova knjiga na kojima
Hrvatska dosad nije nastupala. Neki su tražili da nastupimo s nečim potpuno novim, a
čime se slažem, ali drugo je pitanje gdje su ideje i gdje je novac za to. Da bi se na ovako
velikom sajmu napravila, da tako kažem, velika predstava, na koju bi došlo na stotine
ljudi, trebalo bi ne znam što učiniti, ako bi se takvo nešto uopće moglo učiniti. Vjerojatno
ćemo iduće godine napraviti nešto posebno, no o tome je prerano govoriti.

Alida Bremer, promotorica hrvatske književnosti u Njemačkoj i vrsna


prevoditeljica, napravila je popis hrvatskih proznih i pjesničkih djela za literarne
agente tako da oni imaju neku orijentaciju. Što se zbilo s tim projektom?

- Koliko znam, taj je projekt dosta uznapredovao, no on je zbog bolesti gospođe Bremer
prekinut, a trebao je biti predstavljen na ovogodišnjem Sajmu. Riječ je o deset autora s
prigodnim promidžbenim materijalom, što će biti dovršeno čim se riješe njezine tegobe.
Meni je drago da smo upravo sad mogli predstaviti katalog na engleskom jeziku s
podacima o sto trideset autora, što je učinjeno uz financijsku pomoć Grada Zagreba i
Republike Hrvatske. To su autori koji su u posljednje tri godine djelima izazvali pozornost
književne javnosti, a pripadaju svim naraštajima. To je prva knjiga takve vrste, bit će
dostupna i na internetu i u prijevodu na druge jezike. Gospoda s belgijskog štanda koja
su bila u posjetu našem štandu zadivljeno su izjavila da oni nemaju slične knjige.
Ponekad se iz naše hrvatske perspektive čini da smo napravili premalo ili ništa, a onda
čujemo od nekoga drugoga da bi bili sretni kad bi imali nešto takvo. To govorim zbog
toga što se stvari ipak razvijaju nabolje, što se uklapamo u standarde kakvi su uobičajeni
u tzv. velikom svijetu, premda znamo da bismo mogli biti bolji. To je prilično zamršena
materija, suradnja svih elemenata koji sačinjavaju ovakav nastup, kao što je suradnja s
nakladnicima, prevoditeljima, lektorima i urednicima u izdavačkim poduzećima.

Nerado uspoređujem Hrvatsku sa susjednim zemljama iz bivše države, ali meni


se čini da hrvatski i slovenski štand naveliko odskaču u vanjskom izgledu i što
se tiče ponude od štandova naših istočnih susjeda.

- To je odmah uočljivo i neprijeporno. Sajam traje pet dana i ako želimo da naš štand u
usporedbi s drugima bude pozitivno uočljiv i da možemo razgovarati sa svima koji dođu,
trebali bismo imati i više ljudi, koji bi išli na druge štandove i uspostavljali kontakte,
premda ima nekih u Hrvatskoj koji postavljaju pitanje da li se uopće isplati i ovo što sad
imamo i što sad radimo. Bit ću sasvim konkretan: Grad i Republika su oni koji
subvencioniraju naš nastup na ovom Sajmu. Republika Hrvatska ove je godine dala 400
000 kuna, što je velik novac. Međutim, 330 000 kuna stoji samo beton na kojem je
postavljen naš štand od dvije stotine kvadrata. O tome će još biti govora, jer riječ je o
prioritetima, što je važno, a što je manje važno. Sad smo, primjerice, dobili ponudu od
direktora Međunarodnog sajma knjiga u Carigradu da Hrvatska tamo nastupi pod mnogo
povoljnijim uvjetima nego ovdje. Sad je pitanje da li će Hrvatska smoći snage da bude
ovdje, u Frankfurtu, u Carigradu, ali i u Bruxellesu, koji je ne samo glavni grad Belgije
nego i ujedinjene Europe. Tu je i Leipzig, u kojemu se održava poseban sajam knjiga s
težištem na susretima autora i prezentiranju literatura. Ne smijemo zaboraviti da upravo
u Leipzigu imaju više osjećaja za slavensku književnost nego u zapadnom dijelu
Njemačke. Riječ je naprosto o tome da mi u Hrvatskoj moramo odgovoriti na pitanje da li
je taj dio kulturne proizvodnje, dakako i s prezentiranjem dijelova naše baštine, važan za
predstavljanje Hrvatske u svijetu ili nije, a ja mislim da jest. Kad nas usto još zovu i na
nove sajmove, moramo se odazvati tim pozivima, jer ako na to ne odgovorimo onda nas
drugi put vjerojatno neće zvati. Dakako, ne možemo biti svuda jer, mislim, ima
pedesetak sajmova ove vrste, ali moramo izabrati prioritete.

Vjerojatno bi se u predstavljanje Hrvatske trebali uključiti i oni kojima je u


interesu da što više ljudi u svijetu sazna o ljepotama naše domovine i o
mogućnostima ljetovanja u njoj, zar ne?

- Ovdje smo na nekim policama našega štanda izložili prospekte i brošure Hrvatske
turističke zajednice s turističkim i kulturnim sadržajima. Potraga za tim golema je, gotovo
je sav materijal nestao. Meni se to čini posve razumljivim, jer ljudi se zanimaju za našu
zemlju, a njihov je broj mnogo veći od broja onih koje zanima naša literatura i kultura.
Brošure su vrlo dobro napravljene u smislu sadržaja i dizajna, tako da je zanimanje za to
zanimanje i za cjelinu Hrvatske. To je stvar o kojoj bi trebalo razmišljati u Hrvatskoj. No
meni se ipak čini da je broj posjetitelja ove godine manji nego prošle.

Ne smijemo zaboraviti da se Njemačka nalazi u gospodarskoj stagnaciji pa je i


ovdje teško proizvoditi i kupovati knjige. No jedno posve drugo pitanje: od prije
stanovitog vremena novinski su se izdavači u Hrvatskoj uključili u prodaju
novina i jeftine knjige. Ugrožava li to hrvatsko nakladništvo, jer je jasno da će
ljudi radije kupovati jeftine nego mnogo skuplje knjige u knjižarama?

- To je problem o kojem se u Hrvatskoj govori, ali ne posve otvoreno, od prije pola


godine. Budući da mi još nemamo zakonski instrumentarij za ponašanje na knjižarskom
tržištu, tu se u biti događa svašta. Kad kupite knjigu u knjižari, uvijek dobijete račun, na
kiosku ne. Knjige se tu prodaju uz novine i bez njih, a to još nije regulirano. Izdavači
knjiga nezadovoljni su tim stanjem, ali ne zbog konkurencije, jer publika koja kupuje
knjige na kioscima ne kupuje ih u knjižarama, barem djelomično. Nezadovoljni su, dakle,
zbog nereda na knjižarskom tržištu. Nekima je promet opao, a nekima nije. Nakon
Frankfurta o tim će se problemima posve ozbiljno raspravljati na Interliberu, bit će
priređen okrugli stol i svi će problemi doći na nj, a jedan je od njih i pitanje: ima li
globalizacija kakve veze s tim, a znamo da ima, jer su multinacionalne kompanije
angažirane u tome, onda o tome treba ozbiljno raspravljati. Ako ta, kako misle neki
nakladnici, nelojalna konkurencija potraje, onda se stavlja u pitanje dosta toga
postignutoga u knjižarstvu, jer bi to moglo ugroziti knjižare ne samo kao prodavaonice
knjiga nego i mjesta kulturnoga sastajanja, posebice u manjim mjestima. Ako nema
knjižara, nestaju i nakladnici, a time i autori. Ako mi u jednom globaliziranom svijetu
izgubimo autore kao nositelje kulture, onda to dovodi u pitanje i sâm opstanak naroda
kao kulturne posebnosti. Ako neki nakladnik ne bude u stanju izdržavati svoga autora s
malom prodajom knjiga, ako autori ne budu mogli živjeti od svoga rada, postupno će
nestajati, što znači da bismo za deset ili petnaest godina samo uvozili strane knjige i
autore.

Ministar kulture vrlo je zdušno pozdravio proizvodnju jeftine knjige. Samo po sebi je to
dobro, bez obzira na repertoar koji se tiska, ali konzekvencije koje iz toga proizlaze nisu
još ni domišljene. Dakle, globalizacija knjižarskoga tržišta problem je na koji je odavno
trebalo reagirati, premda još nije prekasno. Za neke knjige s malim brojem prodanih
primjeraka, a važne su, naprosto treba naći novac i izvan tržišnih zakona. Ulazeći u
globalni svijet trebamo osigurati ono što je specifično naše, jer inače nećemo u tome
svijetu biti - nitko.

Razgovarao Gojko Borić