UNIVERZITET U SARAJEVU PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET ODSJEK ZA HEMIJU

Osnovne osobine naunoistraivako g i strunog rada

Elmir Velispahi; Sanita Durakovi

Sarajevo, oktobar 2011

Sadraj
Osnovne osobine naunoistraivakog i strunog rada.................1 Naunoistraivake metode ..........................................................2 Normativna metoda ......................................................................2 Eksperimentalna metoda...............................................................2 Historijska metoda ........................................................................2 Karakteristike naunog istraivanja ..............................................4 Osobine dobrog naunog rada ......................................................4 Kako da itate naunoistraivaki rad ...........................................6 Literatura ........................................................................................9

Uvod
Granicu izmeu naunog i strunog rada i djela nije uvijek lahko podvui, zato je esto potrebno nuno paljivo razmatranje i ispitivanje. Da bi se poblie odredilo ta su, u stvari, nauno istraivaki rad i djelo i koja su osnovna svojstva njihova, nuno je prethodno rei bar nekoliko rijei o tome ta je nauka i istraivanje. Naukom obino nazivamo sreeno, sistematisano i provjereno saznanje o neemu, postignuto metodinim, paljivim i savjesnim istraivanjem i razmatranjem. Istraivanjem pak zovemo sistematsko traganje za injenicama iz kojih se mogu izvui izvjesni nauni principi i zakonitosti. Prerma tome, nauku, u stvari ine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraivanja.

Naunoistraivaki rad
Iz uvoda proizlazi da rad koji hoe da dobije kvalifikativ naunoiztraivaki mora da polazi od odreenog problema. Prema Borojeviu naunoistraivakim djelom moe se smatrati ono djelo koje je nastalo kao rezultat znanstvenog istraivanja, primjenom znanstvenih metoda, a koje otkriva dotad nepoznate injenice i odnose i objanjava zakonitosti meu pojavama. Vaan je kvalitet injenica na kojima se zasniva nauni rad, te injenice moraju da budu valjane, to jest tane, provjerene i najveim djelom iz prve ruke. Jer samo iv dodir sa autentinim injenicama moe radu dati naunu osnovu, nauni karakter. Djelo se ne smije zasnivati samo na injenicama iz druge ruke jer u tom sluaju ono nee imati nauni karakter u pravnom smislu rijei, to ne znai da takav rad ne moe biti zanimljiv, koristan i vrijedan. Iz dosadanjeg izlaganja proizlazi da se osnovna svojstva nekog nauno-istraivakog rada mogu svesti na sljedee tri take:

Rad mora da polazi od jednog odreenog, novog, dotad neistraenog i nerijeenog, ili djelomino rijeenog problema, i da se pomou njegove temeljne analize (i hipoteza) dolazi do novih rezultata: do novog saznanja, nove norme, novih zakona. Drugim rijeima, naunoistraivaki rad treba u prvom teme. redu, orginalan. Ta orginalnost moe da se manifestuje bilo izborom potpuno novog problema, nove

injenice i ideje koje se iznose, i na kojima se zasniva naunoistraivaki rad moraju biti pouzdane, paljivo i dovoljnom broju prikupljene, kritiki razmotrene i provjerene, pravilno analizirane i interpretirane, jednom rijeju takve da se na njih italac moe osloniti.

U radu saglasno karakteru problema i istraivanja, kao i izvora informacija treba da je primjenjena najpodesnija nauna metoda. Naunom metodom se naziva obino skup raznih postupaka i procesa pomou kojih se dolazi do naunih saznanja i istina.

Naunoistraivake metode
Teoretiari obino razlikuju metode,: tri osnovne, standardne i naunoistraivake normativnu, eksperimentalnu, historijsku. Svaka od njih je karakteristina za razne grupe nauka koje se s obzirom na metodu istraivanja koja se u njima najee primjenjuje mogu podijeliti na normativne, eksperimentalne i istorijske nauke. Normativna metoda- Ova metoda, kao to na to ukazuje i samo ime, ima za cilj da nae ono to predstavlja ne zakon nego normu, standard, prosjek u svijetu u ivotu, koji podlijeu neprestanim promjenama i esto ono to je u izvjesnoj oblasti i danom trenutku najbolje. Eksperimentalna metoda- Ona se zasniva, kao to joj i ime kae, na eksperimentu, to jest na kontrolisanom posmatranju i provjeravanju nekog zakona.

Historijska metoda- Historija bi se mogla definisati kao tano saznanje o onome to se dogodilo i po mogunosti, kako i zato se to i tako dogodilo. Pored ove tri osnovne (standardne) naunoistraivake metode, pominju. se i neke druge, minorne, kao: studij sluaja (case study), genetika metoda, komparativna metoda , metoda pregleda, metoda kompilacije, metoda anketiranja, metoda intervjuisanja, i sl. , ali kritiko ispitivanje pomenutih mi-nornih metoda pokazuje, kao to tano istie Almek (Almack), ili da su one inadekvatne kao metode induktivne nauke, ili da su identine sa nekom od standardnih metoda: hstorijskom, eksperimentalnom i normativnom. Studij sluaja. Kao sto i samo ime kae, to je prouavanje nekog pojedinanog sluaja iz odreenog naunog podruija: prava, sociologije, psihologije, medicine i dr. Genetika metoda. Slina je metodi studije sluaja. Kao i ova posljednja, ona predstavlja samo prvi korak u nauci. Anketiranje. Osnovni instrumenat za izvoenje metode anketiranja jest kvestionar (anketni upitnik), koji slui za prikupljanje informacija, miljenja, materijala. Valjanost i pouzdanost ove metode prikupljanja informacija zavisi od valjanosti i pouzdanosti samih informacija dobivenih ovim putem. Intervjuisanje. Slian kvestionaru je intervju: osnovna razlika izmeu njih je u tome to se u sluaju kvestionara informacije prikupljaju pismenim putem, bez prisustva onoga kome se upuuju pitanja, dok se intervju izvodi usmeno i neposredno, u linom dodiru sa licem koje se intervjuie.
6

Struni rad
Iako izmeu naunoistraivakog i strunog rada nema otrih granica, potrebno ih je razlikovati. Struni rad se karakterie da ne sadri nove, orginalne znastvene spoznaje, znanstvene rezultate, teorije ve se u njima obrauje ve poznato i opisano. Izrada Strunog rada ima zadatak u prikupljanju, interpretiranju, i obradu ve poznatih znanstvenih spoznaja. U domen strunih djela ulazi npr. Magistarski struni rad, struni lanak, struni prikaz itd. Obzirom da struni rad nije ogranien, moe da sadri i elemente naunog djela. Tada govorimo o znanstveno-strunom djelu, tu spadaju djela poput npr. Udbenika, leksikona, praktikuma, rijenika, asopisi itd. ( Zelenika, 2000 ) Struna istraivanja uspostavljaju vezu izmeu miljenja i iskustvenog doivljavanja i po tome se razlikuju od nauno-istraivakih istraivanja.

Razlike izmeu nauno-istraivakog i strunog rada

Kao to je ve pomenuto jasne granice se ne mogu postavljati, obzirom da jedan rad moe dok da posjeduje strunog malo vie naunoistraivakog argumenata strunih na karaktera kojih drugi karaktera. od je

Meutim osnovne razlike ipak postoje. Vujevi navodi mnogo temelju On razlikuje da se naunoistraivake obino smatra da radova. navodi

naunoistraivako djelo neto ozbiljnije i kvalitetnije od strunog djela. Meutim, ovakvo je stajalite neodrivo. On tvrdi da su nanoistraivaki i struni rad dvije razliite aktivnosti, pa
7

naunoistraivaki moe biti i nekvalitetan, a struni moe biti vrlo kvalitetan. On dodue tu svoju tvrdnju ne argumentira pa je sa rezervom treba prihvatiti, jer je tako neto i mogue u pojedinanim sluajevima, ali je to ipak gledajui uopeno neprihvatljivo. Ispravna je tvrdnja da nema promjena bez jedinstva naunoistraivakog i strunog rada. Iako ona mogu sluiti istom cilju, naunoistraivako i struno djelo nisu jedno te isto: naunoistraivakim djelom se otkrivaju nove spoznaje, a strunim se djelom djeluje na temelju otkrivenih spoznaja. Osobine naunoistraivakog rada Dolazi se do novih znanstvenih spoznaja

Osobine strunog rada

Ne sadri nove orginalne znanstvene spoznaje

Posjeduje neistraeni problem za rjeavanje

Ne posjeduje problem

Osnovni zadatak je Osnovni zadatak je u pronalasku rjeenja problema prikupljanje i interpretiranje ve poznatih znanstvenih injenica

Osobine dobrog naunog i strunog rada

Svaki nauni ili struni rad, ma iz koje naune oblasti bio, ima svoje osobene kvalitete. Kada je rije o osobinama karakteristinim i
8

optim za neki dobar nauni rad, treba istai na prvom mjestu da, u veini sluajeva, kvalitet nekog naunog rada ne zavisi od njegova obima: poznato je da su neka epohalna otkria saoptena na malom broju stranica (na primjer, Ajntajnova teorija relativiteta). Obim rada zavisi od mnogih inilaca i on moe da varira za pojedine naune discipline, grane, teme, doprinosei u manjoj ili u veoj mjeri samom kvalitetu rada. Posebno, kada je rije o doktorskoj tezi, iri obim njen pokazuje, po pravilu, da je autor prouio svu nunu grau i dokumentaciju, da je produbio predmet i da je nauio da grau obradi i organizuje u veu harmoninu cjelinu. Prema tome, pristojna doktorska teza iz humanistikih nauka trebalo bi da i po obimu bude znaajnije djelo, da iznosi otprilike dvjesto pedeset do tri stotine strana kucanog teksta, to ne znai da i teze manjeg obima ne mogu da imaju vrijednost. Ipak opte pravilo je da treba teiti za kratkoom (koja je, uz jasnou i neposrednost, osnovna osobina naune proze), za saetim i snanim nainom izlaganja injenica i ideja. I to iz vie razloga, od kojih nam se ine glavnim sljedee: U prvom redu, to zahtijeva dananji tempo ivota: ovjek dananjice nema mnogo vremena i strpljenja za itanje dugih napisa, i pisati Zatim, kratkoa je, u neto opirnije i due nego to je neophodno znai, u stvari, zloupotrebljavati tue vrijeme i strpljenje. da je bio u stanju da mu da saet, zbijen oblik. Da u vezi sa ovim navedemo nekoliko optih principa kojih bi se autor trebalo da pridrava u izlaganju da bi postigao kratkou: 1. Ne poinjati izlaganje suvie izdaleka, nego ondje gdje je to nuno 2. Ne unositi u rad nita to nije u neposrednoj vezi sa temom 3. Ne pretrpavati rad beznaajnim pojedinostima 4. Ne ponavljati ono to je ve na neki nain reeno
9

znatnoj mjeri, dokaz da je autor ovladao predmetom do tog stepena

5. Ne razlagati i objanjavati opirno stvari koje su same po sebi dovoljno razumljive Ukratko reeno, prevelika opirnost i razvuenost oduzimaju naunom radu jezgrovitost, jedrinu i snagu, slabe njegov opti utisak. Pored saetosti, mogu se istai jo neke osnovne osobine svojstvene dobrom naunom radu, bez obzira na to iz koje je struke. To su:

Jedinstvo.- U jednom naunom radu dobrog kvaliteta (kao i,

uopte, u svakom dobrom sastavu), u razvoju osnovne, centralne misli, koja ini stoer rada, treba da postoji jedinstvo. To e rei, nuno je da svi dijelovi rada (glave, poglavlja, odsjeci, paragrafi itd.) budu posveeni jednoj stvari, jednom predmetu, jednoj ideji.

Sklad. - Svi dijelovi rada treba da budu u skladu, kako jedni s

drugima meusobno, tako i svaki od njih, sa radom kao cjelinom, to jest potrebno je da izmeu svih dijelova i cjeline postoji logika koherentnost.

Adekvatno isticanje. - Svaka misao i niz misli razvijenih u

nekom radu treba da budu istaknute prema svojoj vanosti. To adekvatno isticanje postie se, naroito, veim ili manjim prostorom koji se daje nekoj misli ili nizu misli, i mjestom: ono to se eli najvie da istakne stavlja se na posljednje mjesto, koje je najvanije, zatim po vanosti dolazi prvo mjesto, itd.

Originalnost . - U pogledu originalnosti ne mogu se pred mlaeg

istraivaa postavljati neki naroito visoki zahtjevi. Iskreno govorei, potpuna originalnost predstavlja izuzetak, a veliku rijetkost oni pisci koji se njome odlikuju.

Pravilno rasuivanje. Saglasno karakteru naunog rada i

primijenjenoj istraivakoj metodi istraiva saoptava na razne naine rezultate svoga istraivanja injenice, ideje, zakljuke: najee raspravljanjem (analizom, diskusijom, polemikom,

10

objanjavanjem i si.), ponekad prianjem (naracijom) i opisivanjem (deskripcijom). Pri tome treba obratiti panju osobito na dvije stvari: 1) da svaka tvrdnja, sud, miljenje budu obrazloeni (oni upravo i vrijede onoliko koliko su potkrijepljeni valjanim i ubjedljivim argumentima i dokazima); inae su proizvoljni i prema tome bez vrijednosti; 2) da rasuivanja i zakljuivanja budu pravilna: da autor ne uproava stvari, uzimajui u obzir samo argumente koji idu u prilog izvjesnoj tezi

Kako lanak
Moda nivou e

da
vam sa

itate
se initi da

naunoistraivaki
je za poetnika i u uenju osvrtom

naunoistraivakog rada rano da zapoinje na ovom poetnikom znanja itanjem, prouavanjem kritikim naunoistraivakih lanaka. Meutim, itanje naunoistraivakih lanaka (kao primarnih izvora) u naunim asopisima (naroito meunarodnim) je djelimino stvar iskustva i vjetine, a djelimino uenje specifinog rjenika, odnosno terminologije tog podruja. Prije svega: NE PANIITE! Ako tome priete korak po korak, ak i lanci koji vam u poetku izgledaju potpuno nerazumljivi - bie sasvim razumljivi. Pre svega, uradite sljedee: a) ITAJTE SAMO ONA ISTRAIVANJA KOJA VAS ZAISTA INTERESUJU. Ova preporuka e vam zvuati veoma prosta to se uopte spominje, ali ima ljudi koji sebe primoravaju da se mue itajui ba svaki istraivaki lanak. b) PROITAJTE PRVO ABSTRAKT (KRATAK SADRAJ).

11

Nakon itanja odluite da li da proitate cijeli lanak, ili da utedite vrijeme i preete na neki drugi lanak, ili ete uraditi neto korisnije za sebe. Ako se odluite da proitate cijeli lanak, i elite da ga dobro razumijete i koristite za svoja istraivanja, preduzmite sljedee korake: 1. POVRNO ITANJE (PREGLED) LANKA. Povrno i brzo proitajte, oznaite osnovne dijelove lanka (naslove, grafikone, tabele, crtee, slike i slino). Ovo e vam oduzeti svega nekoliko minuta. Nemojte se jo truditi da razumijete lanak, samo da dobijete pregled o emu se radi. 2. UPOZNAVANJE SA RJENIKOM (TERMINOLOGIJOM). Proite lanak rije po rije, red po red, podvucite ili oznaite svaku rije i izraz koje ne razumijete. U ovoj fazi moete uraditi nekoliko stvari. a) Pogledati rijei i izraze u odgovarajuem rjeniku. b) Shvatiti termine i izraze u kontekstu u kojem su koriteni 3. RAZUMJEVANJE, ODJELJAK PO ODJELJAK. U uvodnom dijelu (Uvod) uoite kako ga je autor uredio. Koji su problemi istaknuti? Autor je trebao da sumira i komentarie dosadanja istraivanja u vezi tog ili tih problema, a vi treba jasno da uoite razliku izmeu prethodnih istraivanja i aktuelne studije (istraivanja) u lanku. U dijelu Metode pokuajte da dobijete jasnu sliku ta se uradilo pri svakom koraku. ta je stvarno bilo izmjereno? Korisno je da ukratko napiete ili oznaite procedure, tretmane i mjerne instrumente (mjere, testove). U dijelu gdje su prikazani rezultati istraivanja (Rezultati) dobro pogledajte tabele, grafikone i crtee, poto je to "jezgro" veine lanaka. Svaki naunik e najee prvo "itati" tabele, grafikone i crtee pre nego to odlui
12

da li je vrijedno da ita ostatak lanka! ta znai "razumjeti" crtee, grafikone i tabele? Razumjeete sve to ako ste u stanju da ih objasnite jednostavnim rjeima (ne reprodukcijom brojeva, nego ta oni znae u kvalitativnom smislu: odnosi, razlike, slinosti i dr.). U djelu gde se diskutuju rezultati istraivanja (Diskusija) nalaze se zakljuci koje je autor htio da izvue na osnovu rezultata obrade podataka, analiza i komparacija. U nekim lancima ovaj dio sadri dosta interpretacije i veoma je vaan. U svakom sluaju, ovdje autor istie rezultate svog rada, njihovo znaenje u odnosu na nalaze drugih autora, te na mogunost generalizacije svojih rezultata.
4. PRIMJEDBE I KRITIKE. Nakon to ste razumjeli lanak, moete se

vratiti na ira pitanja i izvui sopstvene zakljuke. Veoma je korisno kontinuirano biljeiti vaa pitanja tokom obrade lanka, te se vraati i pokuati dati odgovore na njih.

13

Literatura
ami M., (1984). Kako nastaje nauno djelo. 6. Izd. Sarajevo, Svjetlost. Vujevi M., (2002). Uvoenje u znanstveni rad. 6. Izd. Zagreb, kolska knjiga. Izvori sa interneta: http://www.fsb.unizg.hr/atlantis/upload/newsboard/31_12_2011__138 52_20_12_2007__7427_METODOLOGIJA_IZRADE_ZIRa+Materijali_s_predavanja.pdf http://www.geof.unizg.hr/~bstancic/kiksgnh.pdf

14