Kozmoloko razdoblje grke filozofije

MILETSKA KOLA to je pratvar? U gradu Miletu djeluju prvi grki filozofi. Osnovno pitanje je : to je pratemelj svega, prauzrok, to je praelement? to je izvor, osnovno poelo, poetak, element, supstancija svega to jest? Jer neto ne moe nastati iz nita. Mileani Tales je otac grke filozofije. On ui da je sve voda. Anaksimenu je bitak svega zrak, a Anaksimander stvara spekulativan pojam: praosnova svega je aperion tj. neto beskonano kvalitativno neodreeno. Jedinstvo svijeta Oni izraavaju monistiko gledanje. Smatrali su da je svaka stvar proeta ivotom. Oni su tvorci pojma prirode, teze o jedinstvu prirode. Oni izraavaju materijalistiko poimanje svijeta. PITAGOREJSKA KOLA Svijet je harmonija i broj Utemeljitelj te kole je Pitagora. Pitagorejci zakljuuju: broj je bit svega. Brojevi su poelo prirode, vjeni i nepromjenjivi. itav je svemir harmonija i broj. Kategorija kvantitete (kolikoe) osnovna je kategorija pitagorjeske filozofije. Mistika brojeva Pitagorejci su u svemu, pa i pravednosti, dui, umu, dobroti, braku, traili bitno simboliko znaenje broja. Oni su onda brojevima pripisivali mistiku ulogu. HERAKLIT Izuzetna snaga izraza Heraklit ovo uenje je utjecalo na sav daljnji razvoj grke filozofije. Sve tee Ona je smatrao kretanje kao bit svega. Vatru oznauje praelementom, ali mu je ona i simbol vjena kretanja. Promjena je apsolutna.. sve se mijenja, nastaje i nestaje, sve je u toku i razvoju, sve se kree. Harmonija koja tei k protivnosti Svaka stvar u sebi nosi svoju suprotnost: sve je puno suprotnosti koje se slau. Jedno te isto prebiva u nama: ivo i mrtvo, budno i spavajue. Svijet je harmonija i borba suprotnosti. Tek po suprotnom neto se uope spoznaje, a i jest to to jest. Logos vlada svijetom Svijetom vlada jedinstven svjetski zakon i red, tj. logos koji odreuje sve zbivanje. Logos se zbiva kao jedinstvo i borba suprotnosti.

Spoznaja Veina ljudi ne shvaa logos. Heraklit je razmatrao pitanje izvora spoznaje. Osjetila daju samo nepouzdana svjedoenja. Prava spoznaja je racionalna. Ona otkriva jedinstvo u mnotvu, ope u pojedinanom, spoznaje logos i sklad i borbu suprotnosti kao istinu o svijetu. ELEJSKA KOLA Elejci Elejska kola je izrazito racionalistika kola. Utemeljio ju je Ksenofan, a glava kole je Parmenid, a Zenon je branio kasnije uenje svoga uitelja. isto miljenje Parmenid alegorijski govori o dvije vrste spoznaje. Osjetilna je spoznaja je mnijenje, vidljivi je svijet varka, privid. Jedino miljenjem spoznajemo istinu-bitak-istinsko biejedno-vjeno-nepromjenjivo. Tek racionalna spoznaja jest pravo znanje i istina. Bitak jest-nebitak nije Bitak jest. Bitak je postojee-materijalitet. Bitak jest-nebitak nije. to jest jest, to nije nije. Jedno je te isto misliti i biti. Nema bivanja Parmenid izvodi nemogunost bivanja i mnotva. Bivanje je prelaenje iz nebitka u bitak, a to je protivno razumu. Osvrt Zenon je zaetnik dijalektike. Drugi mislioci su prihvaali kretanje i promjenu kao pojave razumljive same po sebi, Elejci su pokazali da pojam kretanja nije tako jednostavan. Problem kretanja su zaotrili do apsurda. POSREDNICI Heraklitovo uenje je: nema bitka-sve je u bivanju, a Parmenidovo je sasvim suprotno. Izmeu tih krajnosti javljaju se originalni pokuaji posredovanja. Empedoklo To je tvorac teorije elemenata. On razlikuje 4 kvalitativno nepromjenjiva elementa: voda, zrak, vatra i zemlja. Uvodi pojam sila. Ljubav spaja a mrnja razdvaja. Anaksagora On ui da ima bezbroj vrsta kvalitativno razliitih supstancija, estica (homeomerije). Nus- svjetski um , najfinija je i najistija tvar, jedina koja se sama od sebe kree i pokree druge.

ATOMISTI Leukip i Demokrit Osniva atomistikog uenja je Leukip iz elejske kole. Demokrit je najznaajniji mislilac antikog atomizma. Problem Elejski problem beskonane djeljivosti uvjetovao je tok domiljanja pojma atoma. Atomisti tvrde da cijepanje staje kod atoma- nedjeljivih tjelaaca i da ne ide u beskonanost. Atomi i prazan prostor Atomi su bitak, vjeni i nepromjenjivi, nenastali i neunitivi, a uz njih postoji i neogranien prazan prostor- nebitak, u kojem se atomi kreu. Sve je dakle sastavljeno od atoma i praznog prostora. I dua je sainjena od finijih atoma i propada zajedno s tijelom. Nuni uzroni red svijeta Nijedna stvar ne biva bez uzroka, nego sve s razlogom i po nudi. Tako kae Leukip. Dogaanje svode atomisti na gibanje. Mrana i prava spoznaja Po Demokritu dvije su vrste spoznaje: mrana, dobivena opaanjem, i prava, koju daje tek razum. Po mnijenju boja, po mnijenju slatko a uistinu atomi i praznina. Osjetila meutim upozoravaju razum da se ne smije posve udaljiti od osjetnog iskustva. On je konano takoer izraz djelovanja atoma i njihovih oblika. Primarne i sekundarne kvalitete Neka svojstva pripadaju samima atomima: oblik, veliina, teina, pokret, tvrdoa. Prvotna svojstva stvari. A s druge strane pak boje, zvukovi, mirisi, toplo, hladno nisu svojstvo nego su samo posljedica djelovanja objektivnih, stalnih svojstava atoma na naa osjetila. To su drugotna svojstva stvari subjektivan i nestalna. On svodi sve kvalitete na kvantitetu, sva svojstva na koliinu kao jedno bitno odreenje stvari. Etika Demokritova etika: ovjek treba da prevlada osjetilan zadovoljstva i prolazne elje za izvanjskim dobrima i da tei ostvarenju trajnih vrijednosti kao to su spoznaja, razumnost, mudrost, dobrota, prijateljstvo, umjerenost, vedrina i spokojnost. Jer ljudima prilii starati se za duu nego za tijelo.

Antroploko razdoblje grke filozofije

O suprotnosti vaenja prirode i odredbe (zakona) nisu raspravljali samo sofisti nego ej taj problem aktualan i danas. Ope pitanje glasi: ima li to ope vrijedno to bi vailo neovisno o vremenu, kraju i ljudima? Sofisti odgovaraju nijeno jer uviaju relativnost. Sredinom 5 st. pr. K. Dolo je do obrata filozofskoga interesa s pitanja kozmosa na pitanje ovjeka. Etika pitanja vrline, prava, obiaja, zakonitosti, odgoja- dakle problemi ljudske prakse.

SOFISTI Prosvjetitelji grke Sofisti su prvi profesionalci u prouavanju-pravi prosvjetitelji Grke. U skladu sa zahtjevima ivota oni vide obrazovnu vrijednost znanja i usmjereni su praktikoodgojnim pitanjima. Sofisti razvijaju tehnike uvjeravanja i umijee argumentiranja i dokazivanja. Protagora je uio da o svakoj stvari postoje dvije tvrdnje, jedna drugoj protivne. Tako provodi dijalektiku za i protiv. Ozloglaenost sofista Ni dijela sofista nisu sauvana. O njima svjedoe protivnici Platon i Aristotel. Prikazuju tako Protagoru kao ovjeka koji poto-poto hoe uspjeh u diskusiji, a nije mu do istine. Sofist i danas znai mudrija, nadmudriva. Rehabilitacija Sofiste je rehabitlitrao tek Hegel poetkom 19. st. utvrdio je koju su vanu kulturnopovijesnu ulogu odigrali sofisti. Oni su osnivai gramatike, sintakse, retorike, i nekih elemenata logike. Oni su razvili kritinost usmjerenu protiv dogmatizma. ovjek je mjera svega Glavna teza Protagorina, teza sofistike glasi : ovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu. On je taj po emu neto jest ili nije, a ne bog ili demon, bitak, logos, broj Relativizam spoznajni Protagora misli na pojedinana ovjeka. Opaaji su izvor spoznaje, ali su oni subjektivni i nepouzdani: isti vjetar jednome jest, a drugome nije hladan. Etiki relativizam O relativnosti etikih nazora: nema ope vaeih normi morala: u razliitim krajevima, vremenima i uvjetima razliiti ljudi razliito smatraju dobrim i zlom. SOKRAT Vrlina je smisao ivota Smisao je ovjekova ivota u kreposti: potovanju zakona, umjerenosti, samosvladavanju, usavravanju. Zabrinut je zbog svijesti svojih sugraana: oni tee bogatstvu, zadovoljstvima i astima a ne vrlini, razboritosti i istini. Filzofija odgojiteljica Sokrat hoe popraviti drutvo, preodgojiti sugraane, usmjeriti ih prema idealima. Optuba, osuda i smrt On je zagovornik aristokracije kao vladavine najboljih. A najbolji su oni koji znaju. On beskompomisno trai istinu i vrlinu. On je stekao svojim kritikim postupkom i suprotstavljanjem demokraciji mnotvo neprijatelja. Oni ga optuie da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje drava i da kvari mlade, a demokracija ga osudi na smrt. Dosljedna i herojska linost Sedamdesetogodinji filozof sam ispija namijenjen mu vr otrova, te iz ivota odlazi spokojan, dostojanstven i nadmoan. Herojska smrt njegova postaje mu tako najveom pobjedom i slavom. ovjeka odlikuje umni uvid

On je isticao odgovornost pojedinca i njegov individualni sud. ovjek ne odreuje, nego ponajprije um; ne samo nagon, nego i osjeaj dunosti i moralna svijest i savjest. Mjera svega za ovjeka jest umni uvid, miljenje, spoznaja, istina, tono poznavanje stvari! Protivnik sofista Sokrat se suprotstavlja sofistima jer oni svoji relativistikim uenjem najvie ugroavaju svijest grkog drutva. Jer tko zna ne grijei. Vrlina je znanje Tko je mudar, tko zna to ej dobro, taj i djeluje dobro. Dobar je onaj koji zna. Nemogue je da bi netko znao to je dobro i inio zlo. On ej izjednaio krepost sa znanjem. Znanje je spoznaja pojmova On ej odredio bit miljenja kao spoznaju opeg. Ironija i majeutika Sokrat tvrdi :znam da nita ne znam. Jedno naelo Sokratove metode: osvjeivanje neznanja prvi je stupanj, poetak znanja. Prvi- negativan korak Sokratove metode razgovora bila je ironija: onaj koji bi tvrdio da neto zna suoavao se sa vlastitim neznanjem i uviao bi koliko je znanje teko. U daljnjem toku razgovora on svom sugovorniku pomae da doe do istine, da je spozna. Taj drugi, pozitivni, stupanj svoje metode zove Sokrat majeutika. Metoda traenja. Indukcija i definicija Induktivni postupak. Sokrat pita to je pravednost, prijateljstvo, hrabrost, krepost, dobro, zlo da bi tkao doao do opeg-to vrijedi za sve i konano definicijom da tono pojmovno odreenje. On ima i zasluga u postavljanju temelja logike. PLATON Interes za politiku i socijalnu etiku On je sudjelovao u politici i nije zadovoljan vladavinom. Njegov uitelj i uzor je bio Sokrat. On postavlja probleme politike i socijalne etike osnovnim interesom itava njegova ivota. Osnovao je u Akademovu vrtu svoju filozofsku kolu. Idealizam Platon je jedan od najveih filozofa uope. Pod utjecajem je elejaca i pitagorejaca, a posebno Sokratove etike. Platon sada razlikuje ne samo spoznaje nego i same predmete tih spoznaja. On smatra da su ideje vjene i nepromjenjive biti svega. One su bitak i bit, po njima tek neto uope jest i jest to to jest. Ideje su izvor, uzrok i uzor svega, praslike. Materijalne stvari su odbljesak ideja. Ljepota je tako jedna, savrena, nepromjenjiva, a lijepih je predmeta mnogo. Ljepota ih ini lijepi stvarima. U hijerarhiji ideja najvia je ideja dobra, izvor bitka i biti. Stolar je stolar ako je dobar stolar, ako nije dobar stolar onda on zapravo uope nije stolar. Uenje o idejama je primjer objektivnog idealizma. Za Platonove koncepcije bilo je presudno Sokratovo razlikovanje opeg i pojedinanog. Platon je ope pojmove uinio biima. Pojmovi su sada ideje. Ideje su bitak.

Spoznajni problem Misaonom svijetu primjerena je jedino umna spoznaja, poimanje, obrazloeno miljenje a pojavama vidljivog svijeta opaanja odgovara mnijenje. Umna spoznaja upravljena je bitku , onom bitnom, opem, nepromjenjivom, jednom a mnijenje postojanju, pojedinanom, bivanju, dogaanju, mnotvu. Vrste umne spoznaje: znanje o idejama i predoivanje matematike razumne spoznaje. Vrste mnijenja: vjerovanje o konkretnim stvarima, pojavama, i nagaanje o sjenama tih stvari. 4 stupnja stvarnosti: ideja, predodba, pojava i sjena. Eros je filozofska tenja za spoznajom, mudrou, znanjem, lijepim, trajnim, dobrim, besmrtnim. Platon shvaa eros kao filozofsku udnju za idejama, za viim, vrednijim i vjenim. Dijalektika jest prava metoda spoznaje kojom se u razgovoru dobro postavljenim, usmjerenim i promiljenim pitanjima izaziva u dui sjeanje na ideje. Drava je nastala iz potrebe ljudi za suradnjom u podjeli rada. Cilj drave je srea zajednice.- na osnovi sposobnosti razvrstao je graane u 3 stalea: proizvoditelji, vojnici i vladari. Pravednost se sastoji u tome da svatko radi svoj posao i da ne ometa druge u obavljanju njihova zadatka. Ideja drave jest ideja pravednosti. 3 dijela due: poudni, voljni i umni. Pravi ovjek postaje tek onda kada umni dio bude vodio ostala dva. I drava e prema tome biti prava drava ako je bude vodio umni dio. Najbolja ej drava u kojoj vladaju najbolji, tj. najmudriji. Proizvoditelj ima vrline: razboritost i umjerenost, uvar hrabrost, vladari mudrost. Zato su vladari filozofi. Platon zagovara aristokraciju. Pravednost, umjerenost, hrabrost i mudrost etiri su temeljne vrline Platonove filozofije politike i etike. Glavna je funkcija drave odgoj graana. U nacrtu idealne drave ona je totalitarna. Drava je sve, a pojedinac nita. Ljepota i umjetnost Ideja lijepog zauzima jedno od najviih mjesta u hijerarhiji svijeta ideja. Ona se poistovjeuje sa idejom dobra i istine, a ne s umjetnikim lijepim. On malo cijeni umjetnost, pa joj u idealnoj dravi dodjeljuje skromnu, tovie drugorazrednu ulogu.

ARISTOTEL Akademija i peripatetika kola Sa 17 godina stupio je u Platonovu akademiju i djelovao u njoj sve do Platonove smrti. Nakon toga bio je 3 godine Aleksandrov odgojitelj. U Ateni je osnovao u etalitima Likeja svoju filozofsku kolu. Najuspjeniji mislilac svih vremena On ej pravi sistematiar. On ej pravi tvorac logike kao pripreme za svaku znanost i filozofiju. Pod njegovim vodstvom kola ej djelovala kao pravo istraivako i znanstveno sredite i ostvarila sintezu cjelokupnog znanstvenog iskustva Grke.

Realistiko gledite i kritika Platonova idealizma Za nj nema drugog svijeta do ovog svijeta pojedinanih stvari: nema druge zbilje pored ove koja ej jedinstvo opeg i pojedinanog, biti i pojave. Nema opeg izvan pojedinanog, biti izvan pojave, i obratno. Bit i pojava, ope i pojedinano neodvojivi su: ope je u pojedinanom, ope je ope pojedinanog, a pojedinano pojedinano neke biti. Rekao je da mu ej drag Platona li mu je draa istina. Neprihvatljivo mu je svojstvo svjetova. Bit njegove kritike svodi se na neodrivost odvajanja ideja od realnih stvari. Tako odvajanje naime stvara neprevladive potekoe. Tvar i oblik U svakoj pojedinanoj stvari razlikuje tvar i oblik. Tvar je pasivna mogunost, potencija za kakvo savrenstvo, to postaje zbiljskim kad se oblikuje, kada poprimi oblik. Oblik je ono bitno, bit po kojoj neto jest to to jest. Stvar je oblikovana tvar. ovjek je dua i tijelo: dua je oblik tijela. Prijelaz stvari u oblik, iz mogunosti u in jest kretanje i to je sredinje mjesto u Aristotelovu uenju. Hijerarhija oblika Postoji dakle hijerarhija, stupnjevitost oblika. itav svijet je jedna hijerarhija oblika, vjeno kretanje, razvoj, usavravanje oblika. Na vrhu te hijerarhije kao krajnja svrha svega stoji oblik svih oblika, isti oblik, miljenje miljenja, ist akt, bog, nepokretni pokreta. Teleologija Teleoloko gledite: svrhovitost vlada svijetom. On navodi 4 uzorka : tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha. Sustav razvoja Osnovni problem grke filozofije rijeio je pojmom odnosa, a to je pojam razvitka. Potjee kao bit koja se u pojavama sama razvija. On je odustao od toga da smisli neto razliito od samih pojava. Uio je da u pojmu spoznati bitak stvari nema nikakve druge zbilje nego cjelokupnost pojava u kojima se ostvaruje. Spoznaja Prva supstancija je ova tu pojedinana stvar (kakav ovjek, stol, ivotinja). Druge supstancije su vrste i rodovi, ono ope ovih pojedinanih predmeta. Ali opeg nema izvan pojedinanog: ope jest samo toliko koliko se ostvaruje u pojedinanom, a pojedinano samo koliko se u njemu ozbiljuje kakva opa bit. Istina je podudaranje pojma i stvari tj. slaganje misli i stvari. Od Aristotela tako potjee klasina teorija istine. Etika Svaki ovjek po prirodi svojoj tei ka srei. Etika ispituje koliko o nama samima ovisi da tu sreu postignemo. Aristotel i tu tvrdi da e ovjek biti sretan ako razvije umnu prirodu. On vrline dijeli na etike i dijanoetike. Etike su volja, a postiu se ako um usmjeruje i odgoji volju. Po naelu zlatne sredine. Ustvari to je sredina izmeu dva loa smjera: pretjerivanja i zaostajanja za mjerom. On je vrline ralanio: hrabrost je sredina izmeu plaljivog i neustraivosti. Dijanoetike vrline su znanje, razboritost i umovanje. Aristotel je u etici realist: svaki odreen pojedinaan ovjek moe uvijek ostvariti kakvo realno dobro.

Politika ovjek je po prirodi politiko bie te svoju bit moe ozbiljiti tek u politikoj zajednici ili dravi. A onaj tko ne moe ivjeti je zvijer ili bog. Bitna je valjana vladavina, kojoj je cilj ope dobro. Mogua je i loa vladavina kojoj ej cilj korist samo onih na vlasti. Odgoj graana temeljna je funkcija drave. Naelo sredine: drava neka bude ni premalena ni prevelika nego srednje veliine. Etika funkcija tragedije Aristotel visoko vrednuje stvaralatvo velikih grkih tragiara Eshila, Sofokla i Euripida te provodi analizu njihovih postupaka. Umjetnost je oponaanje ali stvaralako i idealizirano. Bitna je etika, odgojna funkcija tragedije: proiavanje, katarza, oplemenjivanje. Gledaoci tragedije iz kazalita treba da iziu bolji nego to su bili prije predstave.

ETIKO RAZDOBLJE HELENISTIKO-RIMSKE FILOZOFIJE

Poslije Aristotela filozofska misao se usmjerava u dva pravca: etiki i religijski pravac. Etiki pravac karakteriziraju tri kole: stoici, epikurejci, skeptici. Ali ljudski duh usmjerava i filozofiju prema religiji. Poznata su 3 pravca: idovska filozofija religije, novoplatonizam i kranstvo. STOICIZAM Tri stoe Osniva je Zenon, pa imamo jo i Hrizipa, a predstavnici mlaeg stoicizma su Seneka, Ekpiktet i car Marko Aurelije. Logika Oni su logici dali vrijedne priloge posebno time to su razvili logiku sudova. Panteistika fizika Fizika je samo osnova, a etika je cilj, svrha i smisao filozofije. Stoika je slika svijeta heraklitska: svime vlada logos, svjetski um, bog, sudbina, providnost. Etika Oni su bliski kinicima. Zahtjev je i ideal stoika: ivjeti u skladu s prirodom svijeta i s vlastitim razumnom prirodom. Nepomuenost drutvenog mira postie se vrlinom samodostatnosti. Blaen je onaj koji se zadovoljava onim to ima. Nije siromaan onaj tko malo ima, nego onaj koji udi vie, kae Seneka. Dok budale robuju nerazumnim eljama, mudar ovjek je smiren. Sloboda se sastoji upravo u uvianju nunosti, zato sudbina vodi one koji to hoe , a vue one koji to nee. Koliko u ivjeti, to je stvar tue volje, ali od mene zavisi to da dokle god ivim ivom ako ovjek. Stoik: fatalist i snaan linost Smisao granica slobode je u shvaanju i prihvaanju svjetskog poretka i rada stvari. Stoika etika je etika pomirenja i bespomonosti, fatalizma i pasivnosti. Ali to je i ujedno etika snane linosti koja vlada sobom. Ideja kozmopolitizma Stoika etika ne eli sreu drutva kao cjeline nego sreu pojedinca. Ideja kozmopolitizma je ideja jednakosti svih ljudi bili oni slobodni ili robovi.

EPIKUREJSKA KOLA Epikur i Lukrecije Epiku je utemeljitelj. Sljedbenik je i pjesnik Tit Lukrecije Kar. Produhovljeni hedonizam Epikur ui hedonizam: ugoda je dobro, a bol je zlo. Nisu cilj tjelesne, osjetilne naslade nego via i trajna zadovoljstva, radost duha koje doivljavamo u ljepoti, prijateljstvu, solidarnosti, razboritosti, mudrosti, estitosti pravednosti. Atomistika fizika Obnavlja se Demokritov atomizam: sve se sastoji od atoma i praznog prostora. Ali ima jedna novost: atomi spontano skreu s puta i nepredvidivo se sudaraju. Senzualizam Epikur je senzualist: opaaji su izvor i kriterij istine: ako osporava vrijednost svim opaajima, nee imati na to da se opozove. SKEPTICIZAM Piron On je utemeljitelj. Sljedbenik je Sekst Empirik. Relativizam i skepticizam U svemu sofisti pokazuju relativnost. Skeptici uviaju da su teza i antiteza konano uvijek u ravnotei. Suzdravanje i nepomuenost Suzdravali su se od izricanja bilo kakvih odreenih sudova. To nije nedostatak, nego prednost: jer je onaj tko je opredijeljen uznemiren a tko ej ravnoduan- nepomuen. Posljedica je dakle vrlina suzdravanja. Mudrac skeptik ne opredjeljuje se ni u pitanjima znanja, a ne izjanjava se ni u djelovanju.

RELIGIOZNO RAZDOBLJE HELENISTIKO-RIMSKE FILOZOFIJE

IDOVSKA FILOZOFSKA RELIGIJA Glavni mislilac je Filon. On nastoji povezati starozavjetnu predaju s grkom filozofijom. Bog je nepojmljiv, nedokuiv racionalnoj spoznaji u uope spoznaji. Primjeren je put bogu jedino ekstaza.

NOVOPLATONIZAM Plotin Od 3-. Do 6. st. kranstvu se bezuspjeno suprotstavljaju stara filozofska uenja. Najznaajniji mislilac je Plotin. Sustav emanacije Plotinov apsolutni monizam poznat je kao sustav emanacije (odsjaja). Jedno je uzrok i izvor svega, preobilje. Sve to postoji po njemu postoji. Stupnjevi su bitka um, ideje, dua i konano materija. Metafizika pokazuje taj put isijavanja: silazak od Jednog k mnotvu postojeih bia, a etika ui put povratka k Prajednom, put uspona prevladavanjem zla-tjelesnosti i misaonosti. To jedno dohvaamo tek gledanjem-promatranjem-mistinom ekstazom, kad nas napusti svijest.

KRANSTVO I FILOZOFIJA
RANO KRANSTVO Postupno propadanje antikog svijeta Antika civilizacija je postupno propadala i to traje nekoliko stoljea. Slabosti rimskog carstva Rimsko carstvo bilo ej obuhvatilo cijelo helenistiko drutvo u jednu univerzalnu dravu. Carstvo ej meutim ugroeno stalnim unutranjim krizama. Barbari su kasnije pregazili Carstvo, ali oni su samo dokrajili proces umiranja. Dok bogati vii slojevi ive u obilju, te se odaju orgijama i razvratu, veina stanovnitva nalazi se u veoma tekoj situaciji. Preobrazba za nadom ovjek je poeo traiti svoj spas s one strane osjetilnog svijeta. Pojava kranstva Kranstvo se javlja u Palestini ponajprije unutar idovske zajednice. idovi su dugo bili pod vlau raznih osvajaa a svoju su vjeru u jednoga boga ouvali. On je bio prvi narod koji ej prihvatio kranstvo. Mnogi su oekivali Mesiju, a kad je doao Isus mnogi su ga odbili, oekivali su od njega da e ih osloboditi od Rimske drave, a ne kao propovjednika. Kranstvo poinju prihvaati i drugi jer se ono u prvom redu obraa svima. Temeljna maksima: poruka kranstva-ljubav. Ona nauava da su svi ljudi slobodni, svi jednaki, da je ovaj sivjet dolina suza, plaa i da eka vjeni ivot. Kranstvo u sebi prihvaa itav niz filozofije i drugih religija (Platon). Kranstvo osuiva znanje, bogatstvo: blago onom koji su duhom siromani. ovjek je kroz nadu prihvatio kranstvo.

KRANSKA FILOZOFIJA Ispovijest Jedan od najznaajnijih mislilaca tog vremena je i jedna od najveih filozofa kranstva, a to je Augustin Aurelije. Borbeni kranin U zreloj dobi oduevio se kranstvom i pokrstio u Milanu posvetivi se sveenikom pozivu. Djelovao je kao biskup. Teocentrizam Augustineli spoznati duu i Boga. Pod utjecajem je Platona i novoplatonizma. U Augustinovoj filozofskom stavu Bog ima sredinje mjesto, on ej uzrok i svrha svega, svemoan je, premudar i predobar. Sve dobro potjee od Boga, a zlo je samo nedostatak dobra. Voluntarizam Augustin ej prvi u povijesti zastupao voluntaristiko gledite: volja je temelj svega. ovjekova je volja, izbor i odluka slobodna- nezavisna od razuma i svijesti. Nebeska i zemaljska drava On e prvi postavio problem filozofije povijesti: povijest je neprestana borba dobra i zla, svijetla i tame, vrline i grijeha, nebeskog i zemaljskog kraljevstva. On ej podijelio ovjeanstvo u dvije vrste: na ljude koji ive po Bogu i na one koje ive po ljudima, to smo u tajanstvenom, u prenijetom smislu nazvali dvije drave, tj. dviej zajednice ljudi, od kojih je jedna podreena da vjeno vlada u zajednici sa Bogom, a druga sa avolom trpi vjenu kaznu. Voditeljska uloga svijeta Glavni sadraj i svrha njegova ivota jest da se priblii Bogu. Pojedinac se ne moe osloniti na sebe sama, nego mu ej potrebna milost Boja, pomo voditeljske ruke matere Crkve, koja ako posrednik izmeu ovjeka i Boga tj. Apsoluta.

SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA
SVIJET SREDNJEG VIJEKA I FILOZOFIJA Ope drutvene prilike Od kraja 5. i poetka 6 . stoljea postupno se izgrauje svijet srednjeg vijeka u kojem poinje feudalni sustav. Poljoprivreda postaje glavni izvor dobara za ivot. Feudalnom sustavu odgovara politiki sustav u obliku piramide na vrhu koje stoji kralj-vladar i vrhovni vlasnik sve zemlje, a na dnu su piramide proizvoai kmetovi. Crkva je ukljuena u taj sustav i jedan je od njegovih glavnih oslonaca. S vremenom se oblikuju jake feudalne centralistike drave. U doba procvata razvijenog feudalizma od 10. do 15. stoljea razvijaju se i jaaju gradovi, robno-novana privreda i proizvodne snage. Duhovni ivot u znaku kranstva Srednji vijek obuhvaa 10. st. duhovne povijesti Europe. Sada je snano naglaeno religiozno osjeanje, a kranstvo vlada svim duhovnim ivotom. Sva zbivanja, bilo gospodarska, politika, socijalna, bilo kulturna, povezuju se s kranstvom. Od 1096. do 1270. godine vode se kriarski ratovi iji povod jesu ideje i interesi kranstva. Pape ode borbu sa carstvom. Kranstvo i Crkva odreuju sadraje i oblike ivota literature i likovnih umjetnosti. U crkvenim kolama odvijaju se prva nastojanja oko razvoja pismenosti i obrazovanja. Skolastika Srednjovjekovna kranska filozofija zove se skolastika. Filozofija je postala predmet kolskog pouavanja, a ne istraivanja. Skolastiku oblikuje poseban odnos prema teologiji, zahtjev da filozofija objasni te privede ovjeka razumijevanju obavljenih i prihvaenih istina. Filozofija se poziva na razum. Cilj sada nije vie nai istinu, nego shvatiti i opravdati ve danu, objavljenu istinu. skolastian postaje kasnije u doba renesanse i prosvjetiteljstva, oznakom za besplodan, formalan, tu postupak. Uz skolastiku se razvija u srednjem vijeku i mistika. Ona nije usmjerena na pitanje religiozne zajednice, nego nastoji pojedinca spoznajom voditi jedinstvu i ljubavi s Bogom. Razdioba skolastike Skolastika nije jedinstveno razdoblje. Abbagnano svoju periodizaciju zasniva na razvoju osnovnog problema te filozofije- na razvoju pitanja odnosa vjere i uma. Prvo razdobljetzv. Rane skolastike shvaa tja odnos kao harmoniju i podudaranje rezultata vjere i uma. Drugo doba-cvata skoalstike i izgradnje velikih skolastikih sustava uvia djelomino slaganje, ali i mogunost nalaenja neovisnih rezultata. Tree razdoblje-raspada skolastike otklanja nunost harmonije i prihvaa mogunost suprotstavljanja pojmova vjere i uma. Mi emo srednjovjekovnu filozofiju pratiti s obzirom na dvije teme: prva je odnos vjere i uma, a druga problem univerzalija. Petar Abelard On trai sklad vjere i uma. Kae: ne vjeruje se u neto zato to je to Bog rekao, nego se prihvaa da je on to rekao, jer smo se uvjerili da je ta stvar istinita. Kae isto: svi znamo da o onom to se moe raspraviti umom, nije nuan sud autoriteta. Temelje vjere eli on spoznati i svojim uenicima izloiti dokazima ljudskog razuma, koji je iznad autoriteta. On ej rekao: sumnjajui dolazimo do istraivanja, istraujui spoznajemo istinu. On ej provodio i postupak (da i ne ) navodei argumente za i protiv neke teze.

Toma Akvinski Na vrhuncu skolastike jedinstvo uma i vjere, filozofije i teologije, ponovo brani i uspostavlja dominikanac Toma Akvinski. Istina ne moe proturjeiti istini. Istina uma ne moe proturjeiti istini objave. Um je podreen vjeri, on vjeri slui branei, dokazujui i tako uvrujui istine vjere. Neke temeljne dogme kranstva, um ne moe dokazati, on ne moe pokriti cijelo podruje vjere, niti je moe zamijeniti: vjera ima svoje opravdanje u tome to objava prekorauje mo uma. Ali i tu moe um pomoi vjeri, objanjavajui i branei takve dogme. Filozofija se upravlja po naelima koja su oevidna ljudskom umu i treba da objasni i koliko moe dokae svete istine objave. Rasprava o problemu univerzalija Pitanje i prirodi univerzalija sredinje je pitanje rane skolastike. To staro filozofsko pitanje u odnosu opeg i pojedinanog, o kojem su intenzivno raspravljali Sokrat, Platon , Aristotel i drugi. Oni su se strastveno opredijelili oko tzv. Realistikog odnosno nominalistikog gledita nalazei argumente i protuargumente u raspi koja traje od 9. do 14. stoljea. Ekstremni realizam zastupa uvjerenje da ope postoji realno, prije i nezavisno od pojedinanih stvari. to ej neto openitije to je realnije. Pojedinane stvari tek toliko jesu koliko se u njima ostvaruje takva opa bit. Realizam izjednauje stupnjeve openitosti sa stupnjevima bitka. Umjereni realizam ui da se opa bit oblikuje u svakoj pojedinanoj stvari. Ekstremni nominalizam ui da ope nije nita realno. Postoje samo pojedinane stvari, a ope jest tek rije, ime, prazan zvuk kojim imenujemo i povezujemo vie pojedinanih stvari. Umjereni nominalizam zastupa gledite da ope postoji u umu kao pojam. Univerzalije (opi pojmovi) su- tako ui Abelard- ponajprije prije stvari u Bojem umu, zatim u stvarima kao jednakost njihovih biti i konano poslije stvari kao pojmovi u ljudskom umu. Duns Scot priklanja se meutim nominalistikom gleditu. U zbilji postoje samo pojedinane stvari a opi pojmovi su samo znakovi i termini. Patristika je uenje crkvenih otaca, koji najprije brane kranstvo protiv religija pogana, a zatim filozofski utemeljuju i izgrauju kransko uenje. Obuhvaa razdoblje od 1. do 8. stoljea.

NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA Preporod Prijelomno doba prijelaza iz srednjega u novi vijek (15. i 16. st.) je renesansa. Renesansa znai preporod-drugo roenje-roenje nova ovjeka. U protivstavu prema crkvenoj prevlasti, srednjovjekovnom duhu i skolastikoj metodi mlada se novovjekovna misao oslobaa stega tradicije. Filozofija se konano odvaja od teologije, znanost od religije, razum od vjere. Novovjekovna znanost i filozofija odluno se obraaju zbilji ovoga svijeta, radi spoznaje prirode. Oslanjaju se na razum, iskustvo, opaanje i istraivanje, eksperiment i indukciju. Ope znaajke -Stvaralako nastojanje da se izgradi nova filozofska slika svijeta i ovjeka. -Duhovno osloboenje od crkvene vladavine. Renesansa hoe da obori tisuljeljetnu srednjovjekovnu tradiciju i trai istinu kao temelj nova odnosa ovjeka prema svijetu i ivotu. -Traenje, nalaenje, izlaganje i ostvarivanje novih ideja s istim zahtjevom: postaviti ovjeka na autonomno mjesto. -Oivljavanje antike (humanizam). -Smisao za ljepotu prirode i ljudskog tijela. -interes za ovjeka i njegov unutranji ivot. ovjek postaje cilj i mjerilo svih vrednota, a problem ovjeka uz problem spoznaje i prirode centralnim problemom renesanse. Reformacija i protureformacija To je doba i vjerskog preporoda. Nakon strogih reformi i vjerskog terora Savonarola je spaljen kao heretik. U Njemakoj je M. Luther zapoeo protestom usmjerenim protiv pokvarenosti i visoke crkvene hijerarhije i tkao pokrenuo pobjedniki pokret reformacije, to je dovelo do odvajanja od Rima. Voen idejom obnove izvorne istoe i nevinosti prvobitnog evaneoskog kranstva, zahtjeva Luther povratak rijei Biblije, zato je i prevodi na njemaki jezik. Premda je Luther bio protivnik filozofije, zahtijevao je iskupljenje samo vjerom, ipak je reformacija pridonijela oslobaanju novovjekovne misli, time to je potkopala temelje tradicije i univerzalima duhovnog jedinstva katolike Europe. Najutjecajniji je humanist Europe je Voltaire. Erazmo Rotterdamski je zagovornik vjerske tolerancije i slobode misli openito. Uslijedila je snaan protureformacija. Sredite joj je bilo u panjolskoj, a glavni nosilac novoosnovani jezuitski red. Protiv svih oblika krivovjerstva provodili su jeziuti teror inkvizicije. Oni su aktivni u odgoju omladine i osnivanju kola. Sredinom 16. st. bijesne vjerski ratovi i krvavi vjerski sukobi. Renesansna umjetnost Ta umjetnost zrai novim duhom osloboenja ovjeka, novim odnosom ovjeka prema svijetu i prema samom sebi. Knjevnost renesanse razvija smisao za istinu, puninu i ljepotu ivota. Ona pokazuje i prihvaa cjelovita ovjeka sa svim njegovim manama, strastima, tenjama i idealima. Dante, Petrarka, Boccacio su veliki umjetnici renesanse. U knjievnosti se istie i Shakespeare. A u likovnoj umjetnosti: Donatello, Rafael, Leonardo, Michelangelo i Tizian. U hrvatskoj kjnievnosti: Marko Maruli, Marin Dri, Petar Zorani.

Preporod znanosti Procvala je i prirodna znanost. Kuzanski istie da je kvantitativno naelo osnovno naelo prirode, i tako anticipira matematiko-mehaniki sliku svijeta koju gradi renesansa. Leonardo da Vinci smatra da su umjetnost i znanost usmjerene prema istom cilju prirode: umjetnost se dri povrine stvari, a znanost spoznaje unutranje sile. Hrvatski glavi mislioci Frane Petri obrazovao se u Italiji u duhu Platonove filozofije. Objavio je brojna filozofska i knjievna djela. Petri je novoplatoniar, borbeni antiaristokratelovac. Zagovornik je platonizma kao kranstvu blie filozofske koncepcije i prve osnove za religioznu obnovu. Novoplatonistiko gledite izraeno je u obnavljanju teorije emanacije. Svijetlo je izvor svega, uzrok svemu. Iz svijetlosti emanacijom izvire redom: jedinstvo, bit, ivot, um, dua, priroda, svojstvo, oblik, tvar. itava je priroda proeta duom i oivljeno. GIORDANO BRUNO ivotni put iskuenja, slave i stradanja U dominikanskom samostanu blizu Napulja, u kojem je djelovao Toma Aklvinski, stekao je Bruno odlino skolastiko obrazovanje. Ali ej posumnjao u ispravnost tradicionalnog uenja i valjanost kranske religije uope. On odbacuje sve slubene autoritete, jedini autoritet treba da bude razum i slobodno istraivanje. Ubrzo je doao u sukob sa sredinom kojoj ej on lan reda pripadao. Bjei iz samostana i kad je stigao u Veneciju inkvizicija ga hapsi i prebacuje u Rim. Optuba je: nauava nauku o beskonanosti svemira i mnotvu svjetova. Odbio je sve nagovore o pokaje i da povue svoje uenje. Zato ej bio spaljen. Beskonanost svijeta Bruno je pod utjecajem panteizma Petria i dr. i revolucionarnog obrata u dijelu Kopernika. Oduevljen je Kopernikovim uenjem: slijedi znanstveno geometrijsko obrazloenje i znanstvene prednosti uenja. Svemir je beskonaan i u njemu je mnotvo svjetova. Panteistika misao renesanse izrazio je ovako: priroda je ili Bog sam ili boanska mo koja se javlja u samim stvarima. Homo faber Homo faber znai ovjek radnik, ideja da je ovjek u svojoj biti radno bie. On ui da ovjek svojim radom gradi i odreuje svoj svijet, ivot, sudbinu i sreu. EMPIRIZAM I RACIONALIZAM Problem metode Dvojica utemeljitelja novovjekovne filozofije Francis Bacon i Rene Descartes istakli su kao sredinje pitanje, pitanje postupka znanstvenoga istraivanja. Bacon polazi od empirijske prirodne znanosti, a Descartes od matematike i fizike. Premda ima je polazite razliito, oni su zajedno postavili temelje suprotnim, glavnim metodolokim koncepcijama na poetku novog vijeka: empirizmu i racionalizmu. Engleska empirijska filozofija razdoblje je najsnanijeg razvoja engleske filozofije od 16.-18. st. Mislioci engleskog empirizma usredotoeni su na dva sredinja problema. Na pitanje metode prirodoznanstvenog istraivanja i pitanje drave.

Racionalizam (razum) 17. st. naziv je kojim moemo oznaiti osnovno spoznajnoteorijsko usmjerenje trojice velikih filozofa: Descartes, Spinoza i Leibniz. U opem smislu racionalizmom nazivamo onaj pravac u teoriji spoznaje koji smatra da je objektivnu stvarnost mogue spoznati samo miljenjem, to jest da je spoznaja dana jedino u naem umu, razumu, intelektu. FRANCIS BACON Velika obnova i cilj znanosti Bacon tei velikoj obnovi znanosti ivota uope. Glavno njegovo djelo je Novi organon ili upute za tumaenje prirode. Kritika stare logike Pored odreenja cilja Baconu je sredinje pitanje pitanje kritike i prevladavanja stare logike, zatim izgradnje i opravdanje ispravna postupka prirodoznanstvenog istraivanja. Zato on i trai novo orue znanosti. Prava je i jedina metoda indukcija. Prava metoda je istinska indukcija Indukcija- jedinstvo eksperimentalne i racionalne sposobnosti sabiranja i preraivanja. Razum ne smije skakati, nasmije imati krila, nego radije olovne utege. Napredak u znanostima treba da bude postupan i sistematian, zasnovan na izgradnji istinskih tablica slaganja i razlike, usmjeren prema spoznaji uzroka i opih zakona prirode. A iz spoznaje e zakona proizai mogunost djelovanja i vlast nad prirodom. Jednostranost On je sve nade usmjerio prema indukciji kao jedinoj valjanoj metodi, a odrekao svaku vrijednost dedukciji. Nije pritom uviao da su indukcija i dedukcija postupci, koji e samo to teorijski opravdavaju jedan drugoga, nego se u praksi isprepleu i nadopunjuju. RENE DESCARTES (racionalist) Ideal znanstvene filozofije Descartes je elio da ideal novovjekovne filozofije bude znanost i da znanje modernom ovjeku bude mo za vlast nad prirodom. Problem metode ovjek je sposoban spoznati istinu, ali osnovno je pitan je postupka istraivanja. On kritizira slabosti tradicionalne skolastike logike. Trai samo nekoliko jednostavnih naela kojih bi se mogao lako pridravati i tako osigurati uspjeh spoznaje. Pravila metode etiri pravila: 1. naelo da nita ne prihvatimo kao istinu osim onoga to spoznajemo jasno i razgovijetno. 2. analitiko naelo: tekou treba ralaniti na jednostavne dijelove. 3. naelo sinteze: reda i postupnosti od jednostavnog ka sloenom. 4. naelo provjeravanja: potpunosti postupka. ovjek je misaono bie Mislim- dakle jesam. ovjek je njemu najprije misaono bie. To je temelj njegovog racionalistikog gledita.

Racionalizam: dedukcija, uroene ideje Nastoji prirodoznanstvenim opaanjem i eksperimentom doi do nekih spoznaja i rjeenja. Ali u skladu s uspjehom matematike, koju unapreuje vrijednim prilozima. Samo razum moe odrediti to je istinito . presudno je uvjerenje uma. Dedukcija je postupak izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oevidnih istina. Jasnost i razgovijetnost Nikada se ne varamo kada prihvaamo samo ono to spoznajemo jasno i razgovijetno. Jasnom naziva onu spoznaju koja je pozornu duhu iva i otvorena, tako kaemo da jasno vidim ono to je pred naim okom. Razgovijetnu naziva onu spoznaju koje je pored jasnoe od svega drugoga tako odijeljena i rastavljena da su sebi sadri samo ono to je jasno. Postoji Bog, on je jamac istinitosti Ako sumnjam, znai nisam savren, jer je spoznaja savrenija od sumnje. Ideju bia savrenijeg od moga moglo je u mene usaditi jedino to savrenije bie. To ej Bog. Bog je jamac istinitosti. Istinito je samo ono to spoznajemo jasno i razgovijetno, ali Bog svoji savrenstvom jami da se ne varamo u onome to spoznajemo jasno i razgovijetno. Dualizam Descartes razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo. Spoznavanje i htjenje pripadaju misaonoj supstanciji. Protenoj supstanciji pripada veliina ili upravo protezanje u duljinu i irinu i visinu, pa oblik, kretanje, poloaj, djeljivost pojedinih dijelova. Materijom vladaju pravila mehanike. Save tjelesni svijet kree se po zakonima mehanike. Tijela ivotinja tek su strojevi, automati. Jedino ovjek ima duu. Dvije supstancije shvatio je bio meusobno potpuno neovisno, a sada mu se namee uzajamno djelovanje due i tijela u ovjeku. Golem utjecaj Slavan je otac novovjekovne filozofije. Osnivae je analitike geometrije. Velike usluge ima za optiku, mehaniku, refleksologiju i psihologiju. BARUCH DE SPINOZA (racionalist) Ekskomunikacija On je pripadao idovskoj zajednici. Otro su reagirali na njegovu tezu da je bit religije u uvjerenju, a ne u vjeri, da religiozne knjige treba povijesno shvatiti. Spinozu su podvrgli pritisku, a onda konano ekskomunicirali iz idovske vjerske opine. Nitko ne smije s njim odravati nikakve veze, razgovarati ili pomagati, ak ni pribliiti. Politike ideje On ui da u prirodnom stanju svaki pojedinac u borbi za samoodranje ima prirodno pravo na sve to moe. Graani- podanici mogu zamijeniti vlast ako ona radi protiv njihovih interesa. Svrha drave nije da ljude dri u strahu, nego sloboda: u slobodnoj dravi svakome je doputeno misliti to hoe i govoriti to misli. Supstancija: monizam i panteizam Sljedbenik je Descartesa. Prihvaa definiciju supstancije. Suprotno dualizmu zakljuuje da je supstancija nuno jedna. To je Bog ili priroda. Nastavlja renesansnu i novovjekovnu panteistiku miso o jedinstvu svijeta.

Atributi Supstancija ima beskrajno mnotvo atributa (svojstava). Nita nema atribute jer je nita, neto ima atribute, a Bog mora imati sve atribute. Ljudi pak spoznaju samo dva takva atributa: protenost i miljenje. Modusi Modusi su konane, ograniene, jedna dugom uzrokovane pojedinane stvari. Oni posredno izraavaju bit beskrajne prirode ili Boga. ovjek je tako modus prirode: dua i tijelo dvije su strane iste biti. Determinizam U prirodi nita nije sluajno. Jedna pojava prouzrokuje drugu pojavu. Racionalizam i geometrijska metoda Njegovo glavno djelo Etika izloio je geometrijskim nainom. Postupak je ovakav: iz definicija i aksioma dolaze postavke, a svaka postavka je postavka dokazana pozivanjem na definicije i aksiome ili ve dokazane postavke. Racionalistika etika Spinoza pie Etiku, on eli dati osnovu ljudskog, racioanlistikog ivota. Etika smjera da pokae put srei i osloboenju ovjeka, mora poeti s ontologijom: uenjem o supstanciji. Svijetom vlada nepromjenjiva zakonitost, prirodni red. Ljudska sloboda sastoji se u spoznaji prirode i ivota u skladu s njom tj. jedinstvu razuma i htijenja. Najvea srea i blaenstvo ovjekovo sastoji su u usavravaju razuma, u razumijevanju Boga i Bojih atributa, iz ega onda izlazi mirnoa i mo due. JOHN LOCKE (empirist) Osniva spoznajne teorije Utemeljitelj je spoznajne teorije kao sustavne filozofske discipline. Namjera mu je da istrai porijeklo, izvjesnost i doseg ljuske spoznaje. Kritika uroenih ideja U dijelu Ogled o ljudskom razumu pobija miljenje da postoje uroene spoznaje. Oni koji to tvrde pozivaju se na ope slaganje sviju. Ope slaganje ne govori u prilog uroenosti neke istine, a za ti pokazuje da nema opeg slaganja svih ljudi ak ni u naelima, koja su najopenitije primljena. Ta kritika uroenih ideja usmjerena je protiv shvaanja njegovih suverenika. Ona je bila postavka za njegovu empiristiku tezu. Empiristiko gledite Nema nieg u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima. Prvi je sustavno razvio empiristiku spoznajnu koncepciju: utoliko je utemeljitelj empirizma. Razlikovanje primarnih i sekundarnih kvaliteta Prvotna svojstva (vrstoa, oblik, pokretljivost) neodvojiva su od tijela. Ideje tih prvotnih kvaliteta dobivamo preko vie osjetila. Takve su ideje objektivne slike. Drugotna svojstva su sile koje njihovim primarnim kvalitetama u nama proizvode razne osjete (boje, zvukove, okus). Dobivamo ih pojedinim osjetilima. Takve ideje su subjektivni dojmovi.

Tri stupnja spoznaje 1. Intuitivna je spoznaja najvia, najsigurnija, a sastoji su u opaanju, slaganju ili neslaganju dviju ideja. 2. Demonstrativna spoznaja otkriva slaganje ili neslaganje ideja posredovanjem drugih ideja. 3. Senzitivna spoznaja otkriva pojedinanu egzistenciju konanih bia izvan nas. Kritika i obrana razuma Razum mora biti na najvii sudac i vodi u svemu. Veliki je kritiar ljudskog razuma. Na razum, iako previe slab i ograniena da spozna sve tajne svemira, potpuno je dovoljan da bismo spoznali sve to nam treba za sretan i moralan ivot. Drutveno- politiki nazori On zagovara potrebu podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu i federativnu. On je osniva liberalizma i jedan je od prvih zagovornika vjerske tolerancije. Liberalizam izraava ideju slobodoumlja. DAVID HUME Metafizika spoznaja nije mogua On je radikalno proveo empiristiko gledite i doveo ga do skepticizma. On odrie svaku mogunost metafizike spoznaje pa onda i mogunost spoznaje bilo tjelesne ili duhovne supstancije. Odnos ideja i injenica Sve predmete ljudskog uma dijeli na odnose ideja i injenice. Prve od tih predmeta spoznajemo intuitivno, neovisno o svakom iskustvu. injenice meutim ne spoznajemo tako sigurno, niti je njihova istinitost tako upadljiva. to jest moe i ne biti. Moemo zamisliti da Sunce sutra nee izai. Naelo uzronosti Temelj svih naih zakljuaka o injenicama jest naelo o uzronosti, pretpostavka da postoji veza izmeu injenica te da je jedna uzrok, a druga njena posljedica. Ako recimo naemo sat na pustu otoku, zakljuimo da je na njemu ranije ve bilo ljudi. Spoznaja uzrono-posljedine ne moe se postii zakljuivanjem a priori, neovisno o iskustvu. Uzrok i posljedica razliiti su, pa mi ne moemo iz uzroka jednostavno izvesti posljedicu. Obiaj ili navika Osnova naeg zakljuka o vezi uzroka i posljedica je dakle obiaj ili navika da oekujemo isti takav slijed dogaaja kakav smo ranije vie puta doivjeli. Rije je jednostavno o asocijaciji doivljaja. Mi doivljavamo vremenski slijed pojava, doivljavamo da jedna pojava slijeda iza druge, ali ne doivljavamo nain slijeda niti nunost slijeda. Skepticizam Nije mogue doi do objektivne istine pa je stoga mudro suzdravati s od izricanja tvrdnji.

PROSVJETITELJSTVO
Vjera u um Prosvjetiteljstvo je nastalo u 18. st. u Francuskoj koja je bila jedna od vodeih zemalja. U prosvjetiteljstvu se nastavlja duboka vjera u to da su rjeenja svih pitanja ovjekove sree vezan za um i razum. Temeljno razmiljanje je bilo da razum mora biti najvii sudac i vodi u svemu. Misaoni je razum postao jedino mjerilo koje se primjenjivalo na sve. Vjera u budunost i kritika prolosti Prosvjetiteljstvo gleda optimistiki na budunost, kao na carstvo potpune sree koja e ostvariti prirodnu religiju. Prosvjetiteljstvo nepovijesno pristupa povijesti. Oni su protiv skolastikog poimanja, spekulativnog naina, nisu vidjeli nita pozitivno u srednjem vijeku. Francusko prosvjetiteljstvo je bilo protu religiozno, ali Voltaire tvrdi da ak iako Bog ne postoji trebaju ga ljudi izmisliti. Antimetafizika orijentacija Prosvjetiteljstvo odbija metafiziku i njena uenja o metafizikoj biti zbilje i ljudskog duha. Imamo 2 bitne znaajke. Strogo samoogranienje uma u granice ljudskog iskustva i neogranienost mogunosti uma da istrauje svaki aspekt i podruje koje ulazi u te granice. usmjereni su bili prema praktikim ivotnim problemima. To ej odredilo oblik i knjievni rod filozofskog djelovanja. Prosvjetiteljska usmjerenost Prosvjetiteljstvo kritizira srednjovjekovnu tradiciju, teologiju, kransku crkvu. Prosvjetitelji su teili znanju to e koristiti pouci i odgoju naroda. Vana je tu Enciklopedija, tj. rjenik znanosti, umjetnosti i zanata. Tenja je toga bila da se da opa slika nastojanja ljudskog uma u svim narodima i u svim vjekovima. Materijalizam i mehanizam Znaajka prosvjetiteljstva je i materijalizam. Govori da je tjelesna materija jedina supstancija i da u svijetu vlada apsolutna nunost uzronog dogaanja -determinizam. Ona iskljuuje svaku sluajnost i slobodu. Sve pojave svode na pojave mehanike. Mehanika je tada bila najrazvijenija znanost. Materijalizam je bio revolucionarna pojava. RUER JOSIP BOKOVI Svestran znanstvenik i filozof Bio je profesor matematike, fizike i astronomije. Svjetski je ugled stekao brojnim znanstvenim radovima o matematici, mehanici, optici, astronomiji, geofizici i mnogim uspjenim rjeenjima u tehnici. Dinamiki atomizam Najznaajnije je njegovo filozofsko djelo Teorija prirode filozofije. Bokoviev atomizam. On zamilja atom kao neprotenu toku. Materija se sastoji od toaka potpuno jednostavnih, nedjeljivih, neprotenih i meusobnih odijeljenih. Toke su odijeljene jedna od druge. Svaka toka ima silu, privlanu ili odbojne sile. Pri maloj udaljenosti oituje se odbojna sila. Poveavali se udaljenost meu tokama prei e u odbojnu silu.

Zatim e opet prijei u odbojnu silu. Taj se ritam izmjenjuje nekoliko puta i moe se prikazati neprekinutom krivuljom. Prevladavanje priina protenosti Bokovi nas je nauio da se odreknemo vjere u ono posljednje to je od zemlje ostalo vrsto., vjere u tvar, u materiju, u siuno-zemljani i grudiasti atom. Pretea rezultata suvremene fizike Bokoviu je za zahvaliti to to teoriji priina protenosti nitko ne predaje ozbiljnije znaenje. On je sa Kopernikom, najvei i najznaajniji protivnik priina. Bokovi ne samo to dostie sve pojmove moderne fizike nego ih i nadilazi. Njegova je sinteza, sinteza teoretske fizike slijedeeg stoljea.