You are on page 1of 139

NIH D ČE HAD ENGI IĆ B OVA DŽ MIJA KAO BEGO A ŽAM O D LO UMJE DJEL U ETNO TI OST S S A

BIBLIO OTEKA: K KULTURN NASL NO LIJEĐE

Urednica Amra Mekić, prof. Recenzent Nihad Kreševljaković Likovno i grafičko oblikovanje DTP studio Sarajevo Publishinga Lektura i korektura Lektorsko-korektorska služba Sarajevo Publishinga Štampa Bemust Sarajevo Ova knjiga izdata je uz potporu Fondacije za izdavaštvo/nakladništvo. © Sarajevo Publishing, d.d. Sarajevo, 2008. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati niti na bilo koji drugi način reproducirati bez izdavačevog pismenog odobrenja.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 726.2.025.4(497.6Sarajevo) ČENGIĆ, Nihad Begova džamija kao djelo umjetnosti : estetska metamorfoza kroz stoljeća i posljednje konzervacije originaliteta / Nihad Čengić. -Sarajevo : Sarajevo Publishing, 2008. - 137 str. : ilustr. ; 25 cm (Biblioteka Kulturno naslijeđe) Nota o autoru: str. 131-132 str. 135-136. Bibliografija:

ISBN 978-9958-21-495-0

COBISS.BH-ID.

Nihad Čengić BEGOVA DŽAMIJA KAO DJELO UMJETNOSTI ESTETSKA METAMORFOZA KROZ STOLJEĆA I POSLJEDNJE KONZERVACIJE ORIGINALITETA SARAJEVO PUBLISHING Sarajevo. 2008. .

Bivšim. budućnosti služit će upravo ovo djelo." (Iz recenzije Nihada M. Nihad Čengić ". Tu se nalaze i uputstva o terapiji koja joj je potrebna. a kao garant pravilnog pristupa u nekoj. Kreševljakovića) 5 . Zahvaljujem na asistenciji Almedini Dedović i Dini Abazović. Realizacija ovog projekta ne bi bila moguća bez neizmjerne podrške i ekspertne pomoći Elise Stefanini. Zahvaljujem GAZI HUSREV-BEGOVOM VAKUFU na saradnji i stimulansu.jedan od najznačajnijih objekata islamske historije u cijeloj Evropi. a kako bi ostala ono što jeste . ako Bog da.. Ova knjiga čini se kao neki zdravstveni karton Begove džamije u kome su zabilježene sve bolesti od kojih je u svojoj dugoj historiji bolovala. Za sada je urađen samo dio toga... sadašnjim i budućim građanima Sarajeva. Kao što i piše: 'spomenik kulture najbolje čuva kultura onih kojima pripada'..

da bi bar budući odnos prema ovom objektu mogao progredirati prema etički ispravnijem. . historičar Kreševljaković 1930. i ne tako veliki grad. Jedna od posljednjih priča govori o namjenskom i potpunom uništenju likovnih vrijednosti Begove džamije kao i njenim prebojavanjem u bijelo. te o begu. te o caru. godine piše.UVOD Dovoljno je reći "Begova džamija" pa da se pomisli na jednog posebnog bega i posebnu džamiju. arhitekta Husref Redžić je napravio prvu profesionalnu arhitektonsku analizu Begove džamije i dao pravac argumentovanijem atribuiranju. možemo reći da je jednim skromnim dijelom pripala i ogromnom naslijeđu čovječanstva (prihvatao to UNESCO ili ne). postala kulturno-historijsko naslijeđe svih ljudi ovih prostora (htjeli oni to ili ne). Hamdiji Kreševljakoviću i Husrefu Redžiću koji su se njome bavili i o njoj pisali. osim toga što služi kao glavni duhovni centar ovdašnjih muslimana. fulkro) arhitektonskog komplesa (tur. Bez obzira na popularno ignorisanje ovih analiza. Stoga. opet. Nažalost. Tu se spotičemo o skromno i površno znanje koje je. bolje rečeno neznanju koje je prisutno i u zvaničnim. povodom četiristogodišnjice džamije. ovaj ipak skroman. ova pisanja su za razliku od pričanja zaslužna za očuvanje i dosadašnje vrednovanje Begove džamije. a toliko je begova podiglo džamija i džamija. informativno jak tekst i koncizne kritičke komentare o njenoj estetici. Nastala je kao glavni dio (lat. Pedesetih godina.. zahvaljujući kojem je Sarajevo izraslo u kulturalno jezgro sa posebnim originalitetom. Time je ona. zapažen u ambijentu kulture i umjetnosti. pa toliko veća od careve?" Ima o tome priča i priča. Da bi Begovu džamiju uopće mogli valorizirati kao umjetničko djelo. Historičar Ćiro Truhelka je 1912. u mogućoj mjeri sagledati njeno stvaranje i proći put njenog postojanja koje je dugo već 476 ljeta ili 490 lunarnih godišnjih ciklusa. da ne kažemo stručnim krugovima. Ova napričavanja zahtijevaju svoje objektivno redimenzioniranje realnim sagledavanjem. godine napisao prvi i najkompletniji rad pod nazivom „Gazi Husrev-beg. tako one rastu i sazrijevaju na općem nepoznavanju ili. a druga. kulliye). u kojem je kao istinski ljubitelj lijepog dotakao teme historije umjetnosti opisujući objekte Gazi Husrev-bega. opet. budi svjetsko interesovanje koje se ne tumači na najispravniji način. a u sadašnje vrijeme planetarnog globaliziranja. za neosnovane priče ovo podneblje je plodno tlo. Za dosadašnja saznanja o Begovoj džamiji treba zahvaliti Ćiri Truhelki. I pitaju se ljudi: "A otkud to begova. mora se. u talasima poslijeratne obnove.. o tome kako su sve njene slikarije kasnije u potpunosti vraćene da budu onakve kakve su nekad bile. prikriveno prosto proširenim neznanjem. Potom. njegov život i njegovo doba" za Glasnik Zemaljskog muzeja. Tako kompleks kojem ona pripada velikim dijelom sačinjava nukleus kojim Sarajevo i danas fascinira i zahvaljujući kojem opstaje kao kosmopolitski grad.

Ipak. iste je moguće u potpunosti izgubiti. Tekst koji slijedi je rezultat restauratorskog zapažanja. To će nam na prvom mjestu trebati radi ispravnijeg održavanja njenog materijalnog postojanja kao i za egzaktnu kritiku istog. Ona je stvarni duomo ovog grada (duomo. tehnoloških i historijskih karakteristika. Ne treba misliti da o Begovoj džamiji znamo dovoljno samo zato što je ona sastavni dio naše svakodnevne panorame. dome .Normalno je željeti da i drugi poštuju naše iskonske umjetničke ili uopće kulturalne vrijednosti. jer ako to nedostaje.božija kuća. fr.kupola. . naziv za glavnu kupolu katedrale metropola). domu(s) . Pisan je na način da bude javna i detaljna informacija u kojoj su saznanja o ovom objektu objedinjena. Stoga je prirodno nastaviti dublje istraživanje njenih umjetničkih. nešto poput onog što je uobičajeno u sredinama koje kulturno-historijskom naslijeđu posvećuju istinsku pažnju. samo nama pripada obaveza kontinuirane spoznaje i ispravnog tretiranja tih vrijednosti. istraživanja i analiziranja trenutno raspoložive dokumentacije i objekta. Nekima može zvučati strano da Begovu džamiju tek treba otkriti. lat. Jedan spomenik kulture najbolje čuva kultura onih kojima ona pripada. Sva dosadašnja pisanja o njoj su samo rasuti dijelovi kompliciranog mozaika spoznaje.

KONTEKST VREMENA, POKROVITELJ, UMJETNIČKI STIL, AUTOR I ATRIBUCIJA
Izgrađena je 937. hidžretske godine, odnosno 1530./31. godine. Kako tradicija nalaže pri podizanju hajrova (dobročinskih djela javne namjene), obavezno bi se spjevao epigram čiji bi posljednji stih sadržavao hronogram, tj. skriveni datum u brojčanoj vrijednosti slova, odnosno harfova, što je bila praksa još kod Rimljana. Tako je iz zbira brojčane vrijednosti harfova posljednjeg stiha epigrama Begove džamije konstatovano vrijeme njenog nastanka.

Slika 1. Epigram Begove džamije To je bilo planetarno vrijeme univerzalnog renesansnog talasa ili klasicizma koji se odrazio u umjetničkom svaralaštvu različitih kultura. U islamu je posebno prepoznatljiv u evolutivnom procesu arhitekture za vrijeme Osmanlija. Bilo je to vrijeme zenita Osmanske imperije, koju su kao svaku veliku imperiju pratili surovost i šarm kulture. Tada je mala srednjovjekovna kraljevina Bosna potpala pod ogromno Carstvo, pa time postala i dijelom ogromnog, drugačijeg i raznovrsnijeg trgovačko-kulturalnog prostranstva. Sa Osmanlijama je došla kultura sufizma i islama uopće, a pod njihovom je upravom na Balkanu došlo do razvoja prvih evropskih kosmopolitskih gradova. Ta vremena sukoba Istoka i Zapada, kako ih nazivaju, ujedno su bila i vremena direktnog kontakta, razmjene i spontanog miješanja različitih kultura, a Balkan burna pozornica svega toga. Smatra se jednom od tajnih uspjeha

Osmanske imperije njena kosmopolitska karakteristika da ne odbacuje vrijedne i talentirane ljude koji su je prihvatali. Bezbroj je primjera ljudi koji nisu turkmenskog porijekla, a prosperirali su do vrlo značajnijih pozicija, te ih nalazimo kao najpovjerljivije sultanove saradnike, vezire, vojskovođe, upravitelje pokrajina, kao vodeće graditelje, ili uopće važne (ključne) ličnosti. Ove i druge karakteristike, nimalo slučajno slične Rimskoj imperiji, činile su ovu dinastiju stoljećima dominirajućom na području Sjeverne Afrike, Bliskog istoka, Male Azije i Balkana. Spomenutu karakteristiku izdvajamo radi toga što su svi historijski sudionici nastanka Begove džamije upravo te ličnosti. Pokrovitelj (vakif) džamije je bio tadašnji upravitelj Bosne, Gazi Husrev-beg, sin Ferhad-bega, koji je bio Bošnjak (poginuo 1486. godine), i Seldžuke-sultanije, kćeri sultana Bajazita II (preminula oko 1512. godine i turbe joj je na tzv. Bajazitu - Istanbul). Imao je i sestru, Naslisa-sultaniju, koja je također boravila u Sarajevu. Kao sultanov unuk, vjerovatno je rastao na dvoru i pohađao prestižne škole. Historičari ga opisuju uobičajenim karakteristikama velikih i plemenitih vladara. Gazija je viteška titula najvišeg nivoa koja se dobijala samo za izuzetno izraženu hrabrost i vještinu u bitkama, a beg prenosna plemićka titula pa tako iste sačinjavaju sastavni dio njegovog imena Husrev. Slika 2. Drvorez Benedikta Kuripešića kojim je ilustrirao prijem poklisara kralja Ferdinanda, Josipa Lamberga i Nikolu Jurišića kod Gazi Husrev-bega na proputovanju za Istanbul. Gazi Husrev-beg je primio poklisare u selu Kovači pred Sarajevom, 13. septembra 1530. godine kada je gradnja Begove džamije i čitavog kompleksa bila u najvećem jeku. Kuripešić je putovao u ulozi tumača i vodio dnevnik, te po povratku u Ljubljanu realizirao vrijedan putopis. Ovaj drvorez je, po svemu sudeći, napravljen po sjećanju i opisu, te je jedna veoma rijetka ortačka rafiguracija Gazi Husrev-bega, a pored ovog u putopisu je opisan kao velik i krupan čovjek koji je veoma korektno i dosljedno velikom dostojanstveniku primio poklisare osiguravši im bezbrižno putovanje. Ličnost desno mogao bi biti Murat-beg Tardić, s obzirom da ga Kuripešić spominje kao vojvodu koji je izašao pred njih i dopratio ih do Gazi Husrev-bega.

8

"Sve do 1521. godine ne znamo ništa pouzdano o Husrev-begu. Ove je godine bio sandžak-beg u Smederevu. Kada je Sulejman I odlučio 1521. udariti na Beograd kao ključ bogate Ugarske, Husrev-beg je igrao vrlo vidnu ulogu u ovoj vojni pored bosanskog sandžaka Kučuk Bali-bega Jahjapašića i drugih dostojanstvenika. Kada je Beograd pao, Husrev-beg se zamijenio za mjesto sa Kučuk Bali-begom. Sultan je rado na ovo pristao ifermanom od 15. septembra 1521. imenovao Bali-bega sandžakom smederevačkim, a Husrev-bega bosanskim. Dvokratnim kraćim prekidom je upravljao Bosnom sve do svoje smrti 1541. godine." (H. Kreševljaković, Spomenica...)

Slika 3. Sultan Sulejman I u vrijeme kampanje u kojoj je osvojio Beograd i Budim i izveo probnu opsadu Beča. Na tim pohodima je učestvovao i istakao se Gazi Husrev-beg. Historičari naglašavaju njegovu diplomatsku sposobnost u pregovorima koju je razvijao u svojim prvim iskustvima diplomatskog izaslanika u Rusiji... Ovo je detalj minijature iz manuskripta koji ilustrira spomenute pohode. (Biblioteka Topkapi, Istanbul) Prema ovom je evidentno da je Husrev-beg, potaknut svojim bosanskim porijeklom po ocu, želio biti upravitelj Bosne, pa je iskoristio povoljnu priliku da to i postane. Pod njegovom upravom je ovo područje doživjelo ekonomsko-kulturalni prosperitet, a posebno u Sarajevu ostaje zapamćen kao dobrotvor. Dao je izgraditi svoj kulliye (arhitektonski kompleks višenamjenskih građevina općeg dobra sa džamijom u centru) kao svoje životno djelo dobročinstva. Podizanje takvih zadužbina u sklopu kojih je džamija, medresa, tekija, imaret itd. je uobičajena islamska tradicija koja proizilazi iz jednog od osnovnih pet uvjeta tj. šartova, mnoštva kur'anskih

Zahvaljujući bogatoj osnovi i dobrom vođenju. Sve to obligira i upućuje muslimane na dobročinstvo. kao i kretnine u vidu vrijednih predmeta i gotovine. tekija. Također je za to vrijeme izgradio kompleksan vodovod da bi opskrbio neizbježni šadrvan i abdesthanu u haremu. One velike poput kompleksnih kulliya.objekat za derviše. Tako je vakuf nastavio graditi i kupovati objekte kao što su hamam (tursko kupatilo. zajedno sa dobrom početnom materijalnom osnovom. boravišna stanica za karavane . ar. džamija. koje su pored moćnika podizali i pojedini muslimani iz najplemenitije ljudske pobude. Nasuprot džamije je podigao hanikjah (tur. u protivnom je to iznosilo trećinu posjeda prema zakonskoj regulativi. kao i javni toalet pored imareta i musafirhane. njihov boravak. i na jedan određen način i danas postoji i djeluje za razliku od mnogih vakufa.arhaični oblik trgovačkog hotela) i mnoge dućane. Dao je precizno osmisliti vakufname ili ono što bismo mogli smatrati oporukama. tekija i mostova su podizali plemići i vladari. a osnove ovog pronalazimo još kod prvih muslimana. siromašne putnike i beskućnike sa kapacitetom druge pomoći). ovaj vakuf je uz uspone i padove uspio preživjeti mnoge nedaće. koncentrirao svu svoju finansijsku moć prema 11 . nekoliko hanova (funduq -karavansaraj. kao vješt strateg. Koncept Husrev-begove zadužbine je klasičan po osmanskoj tradiciji. Sarajevo tako i nastaje kao grad. imalo rezultat da ovaj vakuf ubrzo postane finansijski moćna i utjecajna institucija. To je bio ujedno i najefikasniji recept općeg prosperiteta i kulturalne ekspanzije. Uostalom. te istinskog dobročinstva i plemenitosti. Za svog života podigao je džamiju (mesdžid -molitveni prostor opremljen za obavljanje džume i vaza. Za održavanje i aktivnost kompleksa je uvakufio svoje nekretnine u vidu zemljišnih posjeda i dućana. natkrivana tržnica).direktor vakufa). Izgleda da je on. mektebi i manje džamije. imaret (zajednička kuhinja humanitarnog karaktera) i musafirhanu (smještaj za goste vakufa. te od iznajmljivanja istih finansirao prestižne prosvjetne i humanitarne aktivnosti. slično rimskim banjama). a i svi javni objekti tog vremena su podizani kao hajrovi. a za veće područje Balkana izdvaja se po raznovrsnosti i veličini. zawiya . grobnica . sebilji. obogatio i podizanjem prve humanitarne bolnice polovinom XIX stoljeća. Međutim.ajeta i hadisa o dobrim djelima. koje je kod osmanske dinastije postalo tradicija i razvilo se u formi vakufa. počev od onih manjih kao što su česme. posvećujući tome svoj život. viša školska ustanova) koju je opskrbio bogatom bibliotekom koja je bila uz džamiju do minareta. Neki moćnici su to koristili da bi ovjekovječili svoje ime ili iz prostog formalizma vlastele. mnogobrojniji su oni drugi koji su to činili iz iskonske islamske tradicije inspirisane ljubavlju prema Bogu. Zanimljivo je da nema informacija o tome da je Gazi Husrev-beg podigao druge džamije ili vakufe. a uz nju svoje turbe (natkriveni mezar. pored ostalog. koje je. bezistan (bazar. a na stranama harema mekteb (ustanova islamskog osnovnog obrazovanja). odnosno glavne sedmične molitve i propovijedi). Svi su oni mogli uvakufiti i kompletno imanje kad nisu imali nasljednika. ceremonije i studiranje) i medresu (islamska.mauzolej) i turbe prvog mutevelije (upravnik zaostavštinom . te je to.

istu narudžbu je uputio Mikelanđelu (Michelangelo Buonaroti. stvarajući remek djela koja stoljećima kontinuirano izazivaju opće divljenje umjetničke javnosti čovječanstva. sultana Bajazita II (1481-1512). 1475-1564). Interesantno je spomenuti izuzetnu zadužbinu njegovog dede. Četiri godine poslije. što ga izdvaja od mnogih drugih upravitelja Bosnom. Galerija Topkapi se usprotivio papa Julio II. darusifhanu (bolnicu za umobolne u kojoj se liječilo termama i muzikom). 12 . On je ovim pokazao svoju kulturu i dobrotu. Ove zanimljivosti otkrivaju interesantan ugao ličnosti sultana za vrijeme kojeg je umjetnički kreativitet na Istoku ušao u dinamičniji evolutivni proces. Bajazit je ponudio da ga finansira preko banke Gondi di Firence. ali projekat nikad nije prevazišao fazu skiciranja. medresu. 1452-1519) da projektuje most na Bosforu u Istanbulu 1501. godine. no tome Slika 4. dao napraviti značajan kompleks koji nosi zaslugu da je jednu gotovo anonimnu kasabu (malo mjesto) pretvorio u ne samo urbanistički. ranoistanbulski stil. To je rezultiralo briljantnim stvaralaštvom u domenu arhitekture i onog što prati tu disciplinu. kao i čitav urbani kompleks. ali izuzetno monumentalni i veličanstveni za veći dio Balkana. koji je u svom Ederinu (Jedrene) 1488. od kojih je najistaknutiji primjer već spomenuta zadužbina Bajazita II u Ederinu (mimar . s obzirom na svoj rang i imetak. Sultan Bajezit II. znamo da je Bajazit II stimulirao i poštovao univerzalni umjetnički genij i u njegovo vrijeme je došlo do prekretnice u kreativnom stvaralaštvu koju bilježe djela mimara Hajrudina. Iz italijanskih izvora saznajemo da je tražio i od famoznog Leonarda (Leonardo da Vinci. školu medicine.neophodnostima za opći prosperitet kraja kojem je dobro želio i kojem je pripadao. Također. te do realiziranja projekta nije nikad došlo. godine u sklopu vakufa dao podići džamiju. imaret i biblioteku. nego i kulturalno krasan i popularan šeher (velegrad). To se odnosi na rani period osmanskog klasicizma ili ranu renesansu Orijenta koja počinje velikim djelima mimara Hajrudina. To se najviše atribuira kvantitetu posvećene pažnje didaktici i literaturi u konceptu vakufa. Ustoličena stilska definicija za Begovu džamiju je tzv. Njegova džamija. mali su i skromni za svijet. Gazi Husrev-beg je. Podizanje kullya obilježava početak zlatnog doba Sarajeva.titula glavnog arhitekte na dvoru).

dio duševne bolnice sa hamamom za terapije (lijevo) i biblioteka sa džamijom (desno). 1488. koje ne pokriva 12 . polukupolom ili kupolom u produžetku. klasikom. Ederin. Kao što je susret i slobodnije izučavanje srednjovjekovnih kršćanskih umjetnika sa djelima kulture Grčke i Rima tj. tako je susret islama preko Osmanlija sa djelima kulture Istočnog rimskog carstva rezultirao stvaranjem osmanskog klasicizma ili orijentalne renesanse. arhitekta mimar Hajrudin.Slika 5. nešto manjom. U sakralnoj arhitekturi to prepoznajemo u procesu postepenog nadograđivanja prvobitne (arapske) pravougaone osnove džamija klasičnim elementima arhitekture Istočnog rimskog carstva: prvo pokrivanjem centra pravougaone osnove kupolom. zatim nadogradnjom prostora kible koji je natkriven još jednom. Time se dobio tlocrt u obliku slova T i tako krajevi pravougaone osnove. Kulliye Bajazita II. rezultiralo stvaranjem klasicizma ili onog što popularno nazivamo renesansom.

slika 7). iako je vidljivije prisustvo osmanske minijature i kostima u venecijanskom renesansnom slikarstvu čiji je utemeljivač. zadržavanjem centralnog kubusa sa kupolom. višeprostorne džamije koje bilježe rani osmanski klasicizam. što se vidi na primjeru slike "Večera u Emausu" (ilustrativna scena evanđeoske epizode u kojoj su rafigurirana četiri gosta hodočasnika . Kreativno-evolutivni proces orijentalnog klasicizma kulminira susretom osmanskih graditelja sa veličanstvenom Aja Sofijom. ostvaruje komponirajući simfonije kupola koje odjekuju horizontima Istanbula. dok monoprostornu džamiju dobijamo otklanjanjem tetima i prostora kible tj. Za vrijeme svog boravka na sultanovom dvoru on dolazi u kontakt i očigledno analizira orijentalne kostime. kojem se atribuiraju introdukcije renesanskih elemenata u umjetnički izraz osmanskog klasicizma. na koncu. Slika 6. sofe (trijemovi) su natkrivene sa više malih kupola.centralna kupola.detalj sa prikazom jednog od hodočasnika) u crkvi San Salvador. da u znak diplomatskog prijateljstva portretira sultana Mehmeda II el Fatiha (slika 6. Belini 1479. Venecija. dok munara napušta zdepaste forme sa užim i kratkim nastavkom iznad šerefeta. 1479) Galerija Topkapi . počinje težiti prema jedinstvu prostora koje. Također. Ovako nastaju monumentalne tzv. biva poslan kao najbolji venecijanski slikar. U sklopu tog procesa. neizbježan kontakt i razmjena sa umjetničkim stvaralaštvom drugih imperija. To se najbolje vidi na primjeru Đentile Belinija (Gientile Belini 1429-1507). Tako razvoj višeprostornog tipa koji je postigao visinu. začinjavaju detalje renesansnih procesa. postaju po tome zvane tetime.slika 8 . osvajajući visinu ujednačenom elegancijom. Mehmed II (G. Belini. niže i natkrivene manjim kupolama.

Poslije Hajrudina. Večera u Emausu {Gena in Emaus). Venecija U tom razdoblju mimar Hajrudin prvi nagovještava stvaranje posebnog autohtonog stila slobodnijim rješenjima. Ovo konfondirajuće atribuiranje pokazuje da se Adžem Ali nadovezao na Hajrudinov istraživački koncept. G. prvo u Ederinu. ali ništa manje zaslužan u procesu kreativne inovacije koja prethodi Sinanu. crkva San Salvador. U vrijeme kada je on bio glavni arhitekt (mimar) podignut je urbani kompleks Gazi Husrev-bega. mada ima i onih koji tvrde da je to djelo slavnog mimara Hajrudina. osmanski klasicizam će doseći svoju ekstazu remek-djelima slavnog mimara Sinana. Belini. titulu mimara je nosio Perzijanac Adžem Esir Ali. manje zapažen. Belini). Između ova dva velikana (Hajrudina i Sinana). stvarajući prva velika djela ranog klasicizma na kojima se prepoznaje težnja prema jedinstvu prostora. a zatim u Istanbulu (kulliye i džamija Bajazita II). portret. .Slika 7. Mehmed II (G. Od istanbulskih remek-djela atribuirana mu je jedino džamija Selima I. The National Galery oj London Slika 8. pa su im djela u osnovi slična.

presjek džamije sa medresom i munarama. Istanbul. Od ovog atribuiranja se odustaje nakon argumentirane analize arhitekte Redžića. Sinan nije osmansko-turskog porijekla. Smatra se nedovoljno istražen i neadekvatno vrednovan kao glavni arhitekt na dvoru sultana Selima I. Historijski oslonac za atribuiranje Begove džamije Sinanu proizilazi iz činjenice da je Gazi Husrev-beg učestvovao u vojnama sultana Sulejmana I (Zakonodavca na Istoku. Malo se zna o njegovom porijeklu i profesionalnom formiranju. 15 . a u osmanskom razdoblju je korišteno na način da ne ostavlja precizne indikacije o porijeklu ličnosti. godine. što u suštini znači "Božiji rob". Isto prezime je nosio i Husrev-begov otac. s obzirom da mnogi nisu bili narodi turkmenskog porijekla. Ovo porodično ime nalazimo kod muslimana od iskona. Abdulkerim ili Abdulvehab. kada je preminuo. koje je analogno Adžemovom. a Esir . što bi zajedno značilo Perzijanac Zarobljenik Ali. iz čega proizilazi da je Selim I daidža Gazi Husrev-bega. Ćiro Truhelka prvi intuira i proksimativno atribuira da je neimar Begove džamije mimar Sinan ili neki Sinanov učenik. sin sultana Bajazita II. atribuirana mimaru Adžemu Slika 10. 1522. što također vidimo iz njegovog prezimena Abdulgafur (rob sveopraštajućeg Boga). Njegovo ime Adžem znači stranac i korišteno je kao nominativ za Perzijance. pa i to može biti tumačeno kao njihova zbližavajuća tačka. tlocrt džamije sa medresom u tetimama i harem sa šadrvanom Adžem (Acem) Esir Alije u svom životu prošao put od zarobljenika u osmansko-perzijskom ratu.Slika 9. 1522. pa su se ta dvojica mogli vrlo lahko sresti. pa tako Fertus Mosavi svoj članak o njemu naziva "Zaboravljeni arhitekt". a i oca potpisuje Abdulah. godine. Istanbul. Džamija Selima I.rob ili zarobljenik. koju je obavljao do 1538. s obzirom na njihov rang. Veličanstvenog na Zapadu) na kojima je bio i Sinan. sin Božijeg roba. Nalazimo ga još pod imenima Acem Ali Alaeddin i Acem Isa. Džamija Selima I. sve do dužnosti mimara na sultanovom dvoru. Zanimljivo je napomenuti daje sultan Selim I. godine.

naći ćemo evidentne sličnosti sa njegovim djelima. Sinanov uspjeh je zasjenio njegovog prethodnika koji nije napravio mnogo djela koja su zapazili analitičari. Međutim. Zbog njegove nedvojbene genijalnosti. godine. Tlocrt Atik Ali-pašine džamije. O ranom Sinanovom periodu se zna malo toga. zapadni ga historičari umjetnosti nazivaju "Mikelanđelo Orijenta". pa je na njoj čitljivije pravougaono porijeklo višeprostornog koncepta "T". ima po još jednu tetimu sa strana. ali to ne mora značiti da mu je Atik Ali-pašina bila uzorom za Begovu džamiju. što pripada vremenu mimara Haj rudina. godine. Arhitekta Husref Redžić nalazi 33 godine stariju Atik Ali-pašinu džamiju u Istanbulu koja je identične osnove i forme. Begova džamija je rijedak izvorni primjer višeprostornog tlocrtnog koncepta ("T") sa inovacijskim sadržajima koji će karakterizirati orijentalni klasicizam. posebno upotrebu kontraposta na oblom tamburu glavne kupole. sagledamo li Begovu džamiju. mnogi ga prisvajaju i pripisuju mu djela (Mustafa Sai mu je atribuirao 334 objekta). Sarajevo Slika 12. Tlocrt Gazi Husrev-begove džamije. u to vrijeme se Sinan bavio pretežno vojnom inžinjerijom. te sličnosti proizilaze iz Sinanovog nadovezivanja na Hajrudinov i Adžemov inovativno kreativni kurs. Kao jedno od njegovih ranih djela bilježi se džamija u Alepu 1536. dok mimarom biva imenovan 1539. ali čiji je doprinos u nastanku osmanskog klasicizma nedvojbeno značajan. te za razliku od Begove. jasnoću površina i inovacijske nagovještaje.Međutim. Istanbul Na ovom primjeru se vidi koliko je Adžem nastavljao razrađivati uspostavljene osnove svojih prethodnika. Slika 11. Analogiju ovih džamija Redžić nalazi u identičnoj piramidalnoj organizaciji prostornosti i navodi . godine. nakon čega projektuje za sultaniju Rokselane u Istanbulu. Ipak. a kako se proslavio. Izgrađena je 1497.

po svim drugim elementima kao što su kupole. raspoređenih u parovima na ćoškove kubusa. Istanbul 18 . za svoje vrijeme. Atik Ali-pašina i Gazi Husrev-begova džamija su među prvima na kojima zatičemo kombinaciju različitih kontraposta koje će kasnije. portali. Crtež Gazi Husrev-begove džamije. Crtež Atik Ali-pašine džamije. Slika 13. Sarajevo Slika 16. Slika 15. Presjek Atik Ali-pašine džamije. mukarnasi na kibli itd. itekako. u potpunosti različiti. Sarajevo Slika 14. veoma savremena. Presjek Gazi Husrev-begove džamije. mihrabi. upotrebljavati i razrađivati mimar Sinan. Istanbul Inovacijska savremenost je očigledna na tamburu glavne kupole koji ima plitke kontraposte u vidu pravougaonog zadebljanja između svakog prostora i osam većih kontraposta.da su. Zanimljivo je da se Begovoj džamiji jednoglasno pripisuju fascinantnija harmoničnost formi i proporcija. Obje džamije su. Upotrebu većih kontraposta zapažamo na pojedinim starijim džamijama ugaonog tambura iz XV stoljeća. značajna i avangardna djela. dok plitke kontraposte na oblom tamburu srećemo u prvim ranim periodima klasicizma. minberi.

18 . dok značajni analitičari. primijetit ćemo na ćošku dodira zida tetime sa zidom centralnog prostora. to smatraju isključivo njegovom inovacijom. Mukarnasi straga sa izdvojenim detaljem. Plitki i veliki kontraposti ili kontraforti tambura Begove džamije Pogledamo li pored ovog eksterijer straga Begove džamije.Ovo često srećemo u razrađenoj varijanti kod Sinana. Slika 18. kao Henri Stierlin. zanimljivo rješenje sa mukarnasima u esencijalnoj formi.Slika 17.

koji nam ukazuju na njegovu posebnost i kreativni Slika 19. Slika 20. i spektakularno originalnoj organizacijskoj razradi mukarnasa. Kruna mihraba 20 . skoro mastodontičnim proporcijama. po masivnim.Ipak. originalnost i stilsku zrelost autora Karakterizira ga i upotreba rozete ili kružnog prozora. Pogled sa poda na mukarnase portala otkriva poseban kvalitet. sarajevski kulliye je nesumnjivo Adžemov projekt što vidimo na primjeru portala. a njegov perzijski duh je najprepoznatljiviji na razigranoj liniji horizonta mihrabske krune i primjeni sinusoidnih lukova. odnosno.

Također su identičnog porijekla i dimnjaci. Sasvim je prirodno da je i on od nekog učio i iskustveno se bogatio. gdje su karakteristično zasječeni gornji ćoškovi kubusa pod kupolom glavne aule. i to više na poznavanju konstrukcija nego stilskim rješenjima. godine. različiti od formi koje su za dimnjake preferirali Hajrudin i Sinan. obično arhaičnoj formi koja prikriva njegov inovativni renesansni duh. oslanjajući se na mnogobrojne izvore. vodio i materijalne realizacije projekata. Bitno je imati u vidu da su se projekti tog vremena više odnosili na makete nego na nacrte. godine i Hasseki Hurem u Istanbulu 1539.Adžemov originalitet je lakše prepoznatljiv na primjeru Kuršumli medrese. iako starija od prvih Sinanu atribuiranih džamija. Adžema Esira Alija nalazimo više na detaljima nego na globalnoj. Medutim. što se pored navedenih koincidencija oslanja na činjenicu da se u to vrijeme sa svojim inžinjerskim jedinicama nalazio u zoni. Interesantno je da 20 . Identične karakteristike prepoznajemo na Adžemovom djelu Coban Mustafa-paše gazbe. Ovim je logično da je Sinan kao pripadnik hijerarhijski organiziranog vojnog tijela. što je primjena arhaičnih formi Seldžuka iz perzijskog područja. Ne zna se je li sam Adžem vodio realizaciju Gazi Husrev-begovog киllуе. Gazi Husrev-begova je ocijenjena kao stilski zrelija. Ovome dodajemo da analitičar i arhitekt Fertus Mosavi. u ovoj osmougaonoj osnovi i koničnog pokrova. Poznate su džamije koje je Sinan izgradio prije nego što je postao mimarom. ali ti njegovi rani radovi su ocijenjeni (profesor Redžić) kao pravi početnički na kojima se tek izdaleka nagovještava Sinanov genijalitet. tada glavnog mimara. Slika 21. Kuršutnli medresa Dakle. navodi mimara Adžema Esira Alija kao Sinanovog učitelja. kao Husrev-pašina u Alepu 1537. te koliko je zasluga profesionalne izrade djelo nekog neimara. Adžema Esira Alija. Postoji argumentirana pretpostavka da je Sinan imao vodeću ulogu u gradnji.

Slika 22. tada skromnih. izvedba ovakvog objekta zahtijeva vrlo snalažljiv i improvizacijski duh graditelja. I danas tu postoji Mimar Sinanov mesdžid. tada janjičarskom komandantu i inžinjeru. a da nije primijetio da iza realizacije ovog objekta stoji posebno nadaren i vješt neimar. veličanstvenu džamiju Selemije u Konji (Konya) kod nekih analitičara nalazimo atribuiranu Adžemu. To se vidi po različitim dovitljivim načinima korištenja. te koliko je kontinuirano nadograđivanje neizbježan proces u nastanku svih epohalnih stilova. a kod drugih Sinanu. međusobno sarađivali i pronalazili stilska rješenja. ali još uvijek nije razjašnjeno na kojeg se mimara Sinana odnosi. ma koliko ih mi prepoznavali u genijalitetu individue koju glorificiramo. ova i druga nerazjašnjena atribuiranja potvrđuju koliko estetske sličnosti sadrže djela Haj rudina. a zatim se za realizaciju obratio Sinanu. lokalnih resursa za realizaciju monumenta ovog nivoa i kreativnosti. pa ovo traganje za identifikacijom te kreativne ličnosti navodi nas na hipotetički zaključak da je Gazi Husrev-beg za svoju zadužbinu dobio projekt od mimara Adžema Esira Alija u vidu makete. Čitava zbrka upravo proizilazi iz toga što su oni zajedno radili. rukovodio izvedbom projekta.npr. Džamija Selemije Međutim. Zanimljivo je navesti da se zona Sarajeva ispod ulice Golobrdice nekad zvala Mimar Sinanova mahala. Nema analitičara koji je pisao o Begovoj džamiji. . Adžema i Sinana. Inače. po svemu sudeći. koji se nalazio u zoni i koji je. s obzirom da je postojao još jedan mimar sa istim imenom. što se pouzdano zna prema popisu sarajevskih mahala Mula Mustafe Bašeskije.

20 m. 23 Slika 24. Begova džamija oko 1950.20 m (npr.60 m.40 m od čega je strijela kupole 4 m. tetime) ili 2. površne obrade. Tehnologija zida Begove džamije .TEHNOLOGIJA GRADNJE I OSNOVE IZGLEDA Slika 23. zavisno od zida 1. To su masivne zidine od kamena. na temeljima od velikih kamenih blokova.40 m. skoro jednaka ukupnoj dužini od 30. a ukupna visina munare 45. međusobno povezanih metalnim klamfama koje su zalivene olovom.80 m (npr. godine Osnovne dimenzije Begove džamije su sljedeće: frontalna širina je 32. kible). Njeni zidovi su različite debljine u donjoj zoni koja je. dok je visina kupole 24.

pa je lakše primjetna na starim fotografijama. Kako su novije fasade deblje. dok je unutrašnjost ojačana konstrukcijom drvenih hatula i punjena mješavinom različitih kamenih detrita i maltera na bazi masnog kreča i fluvijalnog pijeska nejednake granulacije. Ovi zidovi zadržavaju gotovo svu debljinu. Prije ugrađivanja su ponekad nagorene tj.50 m. Kosina kubusa Begove džamije . prilično su zaravnale ovu autentičnu zakošenost gornjih ćoškova kubusa. 24 Kupole na ovoj fotografiji supokrivene olovom. odnosno efekat konzerviranja. Hatula u zida Begove džamije Kamenje je kompaktnije zidano na površinama zida. površinski napaljene što im je davalo dugovječnost. mada je pažljivim osmatranjem to još uvijek primjetno. Originalni nosivi lukovi u enterijeru i ulazi u tetime. Plavičasta boja kupola je posljedica refleksa olova na starim kolor fotografijama sa početka XX stoljeća.Slika 25. sve do u visinu pandatifa. sa unutrašnje strane. Ovo arhaično zakošenje kubusa su sva naknadna malterisanja fasade pokušala ispraviti. Hatule su obično anticipirale zidanje dajući pravce horizontalnih i vertikalnih nivoa. su Slika 26. dok se od te tačke sužavaju sa vanjske strane na 1.

Debljina plosnatih cigli varira od 3 do 4 cm. a korišteno je za održavanje nekadašnjeg osvjetljenja. Kroz unutrašnjost sjevernog i dijela istočnog zida prolazi servisno stepenište kojim se penje na tambur. širina je oko 20 cm. Zid unutar servisnog stepeništa luka tetime Pandatifi manjih dimenzija su obično građeni od cigle i grnčarskih ćupova. Luk nad izlazom iz tetime Slika 28. imaju karakteristiku upijanja zvučnog talasa. Na nekim ciglama se razaznaju tragovi žice kojom je sječena glina prije pečenja. Za ovo su korišteni 25 . dok je vanjska u cijelosti od kamena. pa su veoma pogodni za punjenje nosećih svodova.od pečene cigle plosnate forme. kao i fragmentarne ostatke starog maltera. Nije samo luk izidan ciglom nego i okolica krivine luka. te ih obavezno nalazimo naizmjenično ugrađene u zidove radi kontrole akustike. Pored toga. U tom stepeništu nalazimo prisustvo hatula i cigle u luku. a dugačke su oko 35 cm. sve dok se nije postigla horizontala. pod glavnu kupolu. To je slučaj samo na njegovoj unutrašnjoj strani. tako imaju veliku nosivu moć. odnosno od iste cigle kao i kupole. Zid je nastavljen kamenom nakon ciglom postignute horizontale. ćupovi su čvrsti i lahki. To je razlog zbog kojeg je zid glavnog tambura širi na istočnoj strani. Pravljeni od pečene zemlje. Slika 27.

Na tetimama Begove džamije su pandatifi u cijelosti izgrađeni od plosnate cigle i u svojoj unutrašnjosti su punjeni ćupovima. Glavni tambur je. Pandatifi koji nose tambur glavne kupole su od grnčarskih vodovodnih cijevi. Slika 29. a sa vanjske od sedre. godine Tamburi pod kupolama su osmougaoni. prodavani kao građevinski materijal. oble osnove. sa kontrapostima od . Po dijametru i uklopnom obliku otvora jasno se vidi da su u pitanju vodovodne cijevi. u kombinaciji sa plosnatom ciglom i dijagonalnom hatulom po sredini pandatifa. što potvrđuju i ornamenti koje na njima često nalazimo. te učestvuje u kontroli akustike. Zidani su u naizmjeničnim redovima cijevi i cigle. Svi su tamburi sa unutrašnje strane od cigle. za razliku od drugih. međusobno razmjenjuju minerale koji kristaliziraju.ćupovi koji su prilikom proizvodnje deformisani ili lakše oštećeni pa su. Pandatif'glavne kupole 1997. često upotrebljavana za nosive svodove. Sedra je šupljikava i čvrsta stijena. Zidani komadi sedre imaju 26 karakteristiku da. osim glavnog tambura pod centralnom kupolom. pa je tako zid od sedre vremenom sve čvršći i kompaktniji. izgubivši komercijalnu vrijednost prve namjene. pomoću vlage. Zbog mnoštva šupljina upija zvučni talas.

Slika 30. po rubu tambura. za razliku od aktuelnih devet nesrazmjerno raspoređenih. pod tamburom glavne kupole. Prozori Begove džamije imaju vanjske profilacije od bijelog kamena. sporadično je opstala lijepa arhitravna profilacija. Sa vanjske strane. ustanovit ćemo da bi trebao imati šesnaest prozora.sedre. u cjelovitim komadima. "V" prijelom kubusa i tambursa kontrapostima 27 . osim na istočnoj strani gdje doseže 80 cm radi kontakta sa servisnim stepeništem u zidu. Ukupno je osam velikih i osam plitkih. na strani kible. ali u ovom slučaju u unutrašnjosti svoda prozorskog okna. Centralni kubus. raspoređenim u parovima. Dok velike kontraposte uočavamo sa lahkoćom. fine obrade. pri kojima su zazidani pojedini prozori. Sedru vidimo uzidanu i u prozorska okna. ima jednu interesantnu deformaciju: gornja horizontalna eksterijerna profilacija je sa te strane prelomljena i djeluje kao otvoreno slovo "V". Usporedimo li ovaj tambur sa svim drugim ove vrste. Srednja debljina zida ovog tambura je 55 cm. Potkupola kible. plitki su konfondirani naknadnim zidarskim interventima.

zamijenio bakar. Međutim. te drvenih hatula koje su podložne truhljenju. u novijim obnovama. smatrajući njene zidove sirovim i po rasprostranjenom ukusu nepriličnim. obustavljali izgradnju na duže vrijeme. mislimo da njeni graditelji nisu bolovali od našeg perfekcionizma. svojim plavičastim izgledom kompatibilno sa kamenom i daje potpuno drugačiji ton kolorita. kuršum . Šavovi poveza olovnih ploča su obli i gušći jer su ploče manjih dimenzija. koja je na tom mjestu vidno ulegla za oko 30 cm.olovo). koje nose tragove originalne fasade. a zapravo izvorno ime je po Husrev-begovoj majci Seldžuke sultanije. Bez obzira šta je razlog odstupanja od horizontale. pa tek onda nastavili sa gradnjom tambura i kupole. a i estetski sasvim dobro djeluje. nepreciznosti. ovo je pokazatelj o virtuoznoj neimarskoj dovitljivosti pri improvizaciji. moda bakra je istrijebila olovom pokrivene kupole u Sarajevu. Jedini obližnji primjer su olovom pokriveni dimnjaci Kuršumli medrese. Poznato je da su stari neimari obično. Ove kupole su izidane od plosnate cigle i sve do početka XX stoljeća su bile pokrivene olovom kojeg je. Džamija je pokrivena sa osam kupola i jednom polukupolom. one su najmanje i najniže. po ovom materijalu. Mnogi su mišljenja da je morala imati. Prvih pet natkrivaju sofe. pa to sve skupa daje potpuno drugačiji šarm eksterijeru. uvjetno rečeno. Pijeska u ovom malteru nema. Smatra se da je nastala tokom gradnje. nakon detaljne analize ove teme. koja. obično krečni malter punjen pijeskom srećemo korišten za zidanje kamenih zidina. što se vidi iz mnogih. Nažalost. nakon podizanja zidova i nosećih lukova. jer natkriva ulaz. Dvije masivne. Olovo je izvrstan materijal za pokrov jer je. za razliku od bakra. masnog kreča i proteinskih ojačanja (jaja ili kazeina). iznoseći skoro pola od dominirajuće glavne kupole čiji je dijametar oko 13. a samo olovo je manje perfektno. konsolidirali bi noseće lukove i popravili horizontalu. Malterna fasada se koristila prvenstveno radi zaštite ćerpiča koji je podložan eroziji od kiše. puštajući tako da se objekat asestira na teren. više i dublje natkrivaju tetime. Nalazimo da su fasade tog vremena obično od čok maltera koji je spravljan od slame. dok je polukupola nešto viša i natkriva prostor kible.Također. Ipak. osim srednje koja je nešto viša i veća. nosi svoj tako popularni naziv (tur. ista deformacija je primjetna i sa unutrašnje strane na galeriji tambura. s obzirom da je spravljan od blata. Nakon što bi se manifestirala oštećenja od asestiranja. Dovoljno je pogledati džamije na kojima je konzerviran olovni pokrov da se uvidi koliko je olovo estetski kompatibilno i tehnički funkcionalna i autentična tehnika. pored tehničkih prednosti. Pogledamo li sve preostale građevine u gradu iz orijentalnog perioda. valovito. 28 . slame i kobi.30 m i natkriva centralni prostor. primijetit ćemo da su ispod oronule fasade zidovi od ćerpiča na kojima se vide hatule. Nije razjašnjeno je li izvorno imala malterisanu fasadu. ovo prije može biti naknadna posljedica hitnijeg oštećenja koja je obnovom poprimila ovaj oblik.

u svojoj osnovi je jednostavno nepotrebna. ali je drugačijeg izgleda. prilično neravne površine. Obično su kameni zidovi iz tog ranog perioda. Koliko god kameni zidovi bili sirovi. Naprotiv. u ovoj zoni. Pogledamo li druge džamije od fino obrađenog kamena krečnjaka. što ne znači da su imali malterisanu fasadu ili da su zbog toga manje lijepi. oni su . zidana. Jedino doba kada je Begova džamija mogla dobiti prvu malterisanu fasadu radi estetike je vrijeme neoklasičnih obnova koje su početkom XIX stoljeća preplavile grad. za naš pojam. odnosno kondicionirana krivinama zida od kamena površne obrade. oni su 29 ambijentalno mnogo kompatibilniji sa čaršijom u kojoj dominira drvo kao materijal. To je plastičan pokazatelj koliko stari neimari nisu bolovali od patološke estetike bazirane na uniformnosti i iluzionom perfekcionizmu. Kameni objekti su u to vrijeme malobrojni.Slika 31. takvi kakvi jesu. bili nešto siroviji. Pa i ta fasada je bila u kombinaciji sa kamenim lukovima i obrubima prozora. Oronula fasada od čok maltera na orijentalnim objektima Sarajeva Za mentalitet orijentalnog graditelja. To je vrijeme kada su se orijentalni graditelji zarazili zapadnoevropskim parametrima estetike. primijetit ćemo upotrebu sedre oko prozora koja je izvrsna za tako nešto. fasada od maltera na kamenom zidu koji nema probleme erozije i ne zahtijeva održavanje. estetski nesrazmjerno.

a i prvi metar od zemlje. Ovu je zamijenila "austrougarska". Potvrdu da Begova džamija nije imala malterisanu fasadu nalazimo u tome što je sa vanjske strane građena integralno od kamena. Za tako nešto samo treba pričekati da aktuelna fasada oroni. Kako se ova analiza kosi sa općerasprostranjenim mišljenjem. a prvu malterisanu fasadu je dobila u vrijeme "neoklasike". dok sa unutrašnje strane nalazimo priličnu mješavinu sa ciglom. Ipak i ova posljednja skriva originalnu arhaičnost i zbunjuje posmatrača svojim modernizmom. godine . njeni zidovi su.oličenje bogate gradnje tog vremena. po svemu sudeći./1970. bili poput onih na Bursa-bezistanu. poput sonde u autentičnost. Zahvaljujući njihovoj otpornosti na požar. Begova džamija i Bursa bezistan 1960. danas su jedine autentične gradevine čaršije. 30 Slika 32. Dakle. Posljednja fasada nije malterom pokrila sofe jer su od fino obradenog kamena. koju je opet smijenila "postolimpijska" a ova izrešetana ratom biva pokrivena aktuelnom. ostaje neophodna zajednička materijalna istraga njene spoljašnjosti. koja garantira dugovječnost objektu.

Posljednji radovi na podu. Zapadna strana paralelopipedne 31 baze ima uklesanu zanimljivu oblu profilaciju koja opcrtava plitku nišu razigranog sinusoidnog luka. Njena baza je izgrađena u pješčaru arenaru koji je obnavljan prije rata. dok su drveni podovi karakterizirali manje mahalske džamije. bio od blok-cigle na kamenoj osnovi. izvorno sa prostrtim kurbanskim kožicama. Ovaj zaravnjeni pod je skoro u cijelosti potopio baze stubova mahvila za otprilike 30 cm. vjerovatno 1885. zadržale i posljednje obnove. po svemu sudeći. sudeći po drevnim sjećanjima. što je logično sagledamo li slične višeprostorne džamije. godine. što je dalo povoda da se zaravni. ali i zadržali zaravnjenost. Ovo ne treba iznenaditi i može biti posljedica tadašnjeg klasnog feudalnog društva. što je karakteriziralo podove monumentalnih džamija. ugrađivanjem sofisticiranog podnog grijanja. Pod Begove džamije je. Iz ovog proizilazi da je i Begova džamija imala pod u dva nivoa u visini jednog stepenika od dvadesetak cm. što je otprilike 10 cm. poput onih u Bursi. taj su nivo. bio u dva nivoa. Slika 33. . Podovi u tetimama i prostoru kible su uzdignutiji od centralnog prostora. u nešto manjoj mjeri.Nekadašnji pod je. Pod džamije sultana Bayezita II Yildinma (Pravednog) Munara je pozicionirana uz zapadnu tetimu i ima zaseban ulaz iz harema. malo su popravili situaciju. Osjećaj potopljenosti je manji pogledamo li minber kojem nedostaje početni dio prvog stepenika. koje još uvijek imaju originalnu organizaciju poda. Kako je aktuelni pod podignut i zaravnjen. pa je ofklonjena mogućnost dubljeg istraživanja i rekuperiranja.

Po nekim starim fotografijama reklo bi se daje za ovaj zahvat postojala opravdanost. pa će biti veoma moderan i u vrijeme osmanskog neoklasicizma. koji djeluju kao stilizirani stalagmiti. po svemu sudeći je šerefe sa nastavkom bilo teško oštećeno ili obrušeno. Ovaj način ornamentiranja stabla munare obilježit će osmanski klasicizam. Na šesnaestouganoj formi stabla munare.što estetski oživljava masivnu pravougaonu površinu orijentalnim šarmom. Po jedan je uklesan na početke i krajeve svake od šesnaest strana. Kompletno stablo ili fusto munare je od sedre. istanbulskog ljiljana. dok je spiralno stepenište većinom od pješčara. koje se proteže od baze do šerefeta. Toje jasno po tragovima mašinske obrade greda i zastiti za drvo koja djeluje kao sintetički impregnator. rijetka na našim prostorima i može se protumačiti kao Adžemova karakteristika. Unutrašnjost vrha munare otkriva nam da je nastavak iznad šerefeta bio preziđivan i u potpunosti promijenjen i to ne tako davno. kako piše u jednom turističkom opisu. koji će početkom XIX stoljeća replicirati ovaj ornament na sve munare koje je obradivao. pa djeluje "kao zabodena u nebo". optički je čini višom nego što jeste kada se gleda iz perspektive šetača. Također i nastavak iznad šerefeta djeluje malo neproporcionalno. Vjerovatno se radi o restauraciji koja je izvedena polovinom osamdesetih. S obzirom na dramatičnu prošlost ovih prostora. srećemo obrnut odnos. To je interesantna. Međutim. ta uvjetno rečeno nepreciznost. dublja profilacija. pa je forma ljiljana čitljiva i u pozitivu i u negativu. je prisutan uobičajeni reljefni ukras u obliku stilizirane floralne forme. Slika 34. Na mnogim drugim munarama ove dobi i stila. a dna šerefeta bogato okićena mukarnasima. ali fascinantan izgled. koji se ponavlja na svakoj stranici. tzv. Zanimljivo je da kvadratna osnova baze ima prilagođenje na šesnaestougaonu formu stabla dijagonalnim zasjecima popunjenim skladnim i profinjenim mukarnasima. odnosno ravne i jednake zasjeke u bazama. 32 . odnosno. kao što je na svim munarama te dobi i stila. masivno stablo munare navodi na očekivanje nešto krupnijeg nastavka. pa je u naknadnim obnovama poprimilo ovaj zbunjujući. Ono što zbunjuje na munari je prilično jednostavno šerefe za džamiju na kojoj je svaka pogodna forma ukrašena. a dno šerefeta je jednostavno i bez mukarnasa.

Slika 35. godine Slika 36.. Munara posljednje Begove džamije obnove 1892. g. godine izgledom kojijojje dao neoklasicizam početkom XIX stoljeća 33 . Munara 2004. aktuelni izgled nakon Slika 37. Begova džamija 1970.

(identičan onom na ulazu minbera) zamijenjen ovim stilski neodredenim rješenjem u bijelom kamenu Slika 39. Baza munare. na munarije intervenisano osamdesetih godina prilikom čega je pješčar arenar mjestimično zamijenjen novim blokovima. njen bijeli aspekt je posljedica krečenja sedre koja lahko apsorbira nećistoće koje je izuzetno teško otkloniti 34 . Fusto munare sa ukrasima.Slika 38. a ulazni luk kojije bio spektakularno riješen.

Iz istog razloga je npr. Slika 40. su uz sam zid harema sa spoljašnje strane i kapijom su povezani sa haremom. a autentičnost mekteba i hanikjaha je veoma narušena već stoljećima. kao imareti i musafirhana. Danas u haremu nedostaje zgrada biblioteke. a produžetkom Sarača je presječen prostor između džamije i medrese sa hanikjahom. tj. tekije i biblioteke u sastavu harema. Ovo znači da je harem obuhvatao veći prostor i činio jedinstvenim ambijent sa drugim objektima kompleksa. 35 . nije autentičan. medrese. molitveni ambijent) koji aktuelno obgrljava prostor oko džamije. srasle su sa gradom i postale dio njegove autentičnosti. panoramnim sagledavanjem još uvijek je moguće prepoznati prostor nekadašnjeg harema. također. što je sasvim prirodno za jedan kulliye. Drugi objekti kompleksa. Isječak sa crteža rekonstruktivne makete koji prikazuje izgled Gazi Husrev-begovog kulliya nakon 1697. da su mektebi.Njen harem. Izvorno je prostor između džamije i Kuršumli medrese sa hanikjahom najvjerovatnije bio otvoren. medresa i hanikjah su bili u sklopu harema. Međutim. To je napravio vakuf koji je izgradnjom dućana. Ova. kao i druge urbanističke promjene kroz stoljeća. Čini se logičnim. kod drugih kulliya srećemo mala odstupanja od perfektnog pravougaonika ili određene nesimetrije. godine. na uštrb haremskog prostora i njihovim davanjem u zajam. koji je bio bogat vrtovima. Malo zbunjuje blagi dijagonalni odnos medrese i hanikjaha sa džamijom. pri kojim je nastala ulica Veliki mudželiti. ptičije perspektive. ali to je osjetno samo pri posmatranju iz tzv. nego i njegovom usporedbom sa svim drugim arhitektonskim cjelinama ove vrste. Također. po svemu sudeći. (ograđeno intimno dvorište oko objekta. Današnji harem je nastao u urbanističkim promjenama nakon 1697. posebno kada su se prilagođavali urbanom okolišu. popravljao svoju dramatičnu finansijsku situaciju koja ga je zadesila nakon pohoda Eugena Savojskog i pljačke. godine. ne samo sagledavanjem ovog urbanog kompleksa. Čekrčijina džamija u potpunosti okružena dućanima.

Međutim. dok je njen kulliye u potpunosti skriven. Studija horizonta sarajevske doline arhitekte Juraja Neidhardta (oko 1970. Slika 41. prilično je prigušen dominirajući panoramski efekat kojim je džamija nekad karakterizirala horizont sarajevske doline. kontinuiranom izgradnj om većih zgrada u okolici. pa se sa ulice uopće ne primjećuje njegova egzistencija. godine) 36 . poput Bruneleskove kupole u Firenci.

u stvarnosti. hidžretska seže sve do 15. godine. pa uzmemo li u obzir oštru sarajevsku zimu u kojoj građevinska aktivnost zamire. zaključujemo da su dubrovački majstori učestvovali na završnici gradnje. koji su u ovoj formi klasični istanbulsko-perzijski. Ne treba zaboraviti daje za šadrvan. Tom zahtjevu su Dubrovčani udovoljili 5. po svemu sudeći. Ovo se da zaključiti iz pisanih izvora Dubrovačkog arhiva. To bi značilo da ti klesari nisu bili umjetnici. iz kojih proizilazi da je 1506. godine. Osim ovih. Da ovu temu preciznije istražimo ponukalo nas je pitanje šta su dubrovački klesari. a kaligrafiju islama bolje da ne spominjemo. Kod putopisca Evlije Čelebije čitamo divljenje kvalitetu tih zidova. što se tiče vodovoda i kanalizacije. također nije baš na stabilnim osnovama. što je identično velikoj fontani Dubrovnika. isklesali na Begovoj džamiji? Zasigurno nisu poznavali mukarnase koji su kao reljefne forme tipični samo za islamsku umjetnost. dovedena voda sa velike udaljenosti. još prije Gazi Husrev-bega. To je doimalo bosanske namjesnike koji su poznavali Dubrovnik. pored vještog neimara sa Orijenta. sve do Ferhadije. Dubrovnik je u urbanim sredinama tog vremena prilično napredan u svom okruženju i to zahvaljujući kompleksnom vodovodu koji je u XV stoljeću kreirao Napolitanac Onofrio di Kava i kojim je. jer je Gazi Husrev-beg na raspolaganju imao u kamenu vrsne Hercegovce. istina 937. u ispomoć pozvao dubrovačke klesare da "nadgledaju radove i obavljaju finije poslove". Feriz-beg pozvao Dubrovčane na gradnju svog hamama. te su rado koristili dominaciju svoje protektoratske pozicije. U slučaju zidova nad sofama. Ovo su jedini objekti Gazi 37 . crnih voda. na koje se oslanja Truhelka. mihrabskoj kruni i munari. Činjenica da je to bio razlog njihovog pozivanja. naveo nas je opis originalnog šadrvana Begove džamije iz kojeg se saznaje da je imao kružnu osnovu i 16 lula kroz koje je tekla voda. VIII 1531. maja 1530. Bio je to kompleksan vodovod koji je u jednom razdoblju napajao kompletan sjeveroistočni dio grada. Da je Gazi Husrev-beg pozvao Dubrovčane da mu izgrade vodovod. drugih posebnih skulpturalnih formi na džamiji nema. Dubrovnik je imao reguliran odvod tzv. za napajanje male i velike fontane Dubrovnika. ili forme ljiljana na ulaznom luku. kao i to da je za šadrvan dovedena voda čak sa vrela Crnila. a ni zidovi džamije nisu tog tipa. bile već izgrađene prije dolaska Dubrovčana. po ugledu na Onofrijev. tijesni smo sa vremenom jer su sofe. Međutim. Također. abdesthanu i begove hale reguliran odvod voda. osim onih na sofama. koji su bili pod utjecajem italijanskih škola pa se bavili potpuno drugačijom prirodom skulpturalne forme. To je ista godina za koju se smatra da je završena Begova džamija. godine. već su znali podizati snažne i ravne zidove kojima Dubrovnik obiluje.UČEŠĆE DUBROVAČKIH KLESARA U IZGRADNJI Od Truhelke saznajemo daje Gazi Husrev-beg. za koji su nam rekli da još uvijek dijelom funkcionira. što podrazumijeva i gradnju vodovoda i odvoda (za Feriz-begov hamam voda je dovedena sa Sedrenika).

Husrev-begovog kompleksa u čiju izgradnju možemo smjestiti dubrovačke majstore i to više u tehničkom smislu nego u estetskom. Sarajevo tog vremena obiluje vodovodima i majstorima koji su ih gradili. s obzirom da je estetika Begovog šadrvana bila tipično orijentalna. Inače. sujoldžijama. Husrev-beg želio postići nešto posebnije i dugovječnije. pa pretpostavljamo da je priključivanjem Dubrovčana sarajevskim majstorima. 38 .

da su sa neke ruševine.5 cm. preko crvene do bordo .90 m. nalaze se bronzani prstenovi oblika tore. u kojem se navodi da je mramor za džamiju vađen sa mejdana koji se nalazio pod Ozrenom. te je nezahvalan za obradu i vađenje na kamenolomima. pa i stubovi od sive breče u samom foru (centru) kastruma (pravougaona rimska utvrda). Tragali smo i sretali taj kamen ugrađen na mnogim mjestima i na kraju stekli dojam da su gromade poput onih od kojih su napravljeni stubovi Begove džamije. spomenuti navodi se najviše odnose na njene monumentalne stubove sofa koji su prvi element koji dočeka posjetioca i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Morali su biti pronađeni u cijelosti. te nije potkrijepljen informacijama. ili naizmjenični elementi lukova sofa istanbulske Sulejmanije i Sukulu itd. Njihove proporcije su precizne po aršinu. međusobno ulijepljenih geološkim procesima). Služili su da zadrže olovo kojim su zalijevane jake metalne spojnice u unutrašnjosti spoja. Ovaj neosnovani navod je pisan 166 godina nakon izgradnje Begove džamije i sasvim slučajno pred sam dolazak Savojskog.smeđe. sa početka XVIII stoljeća.sedimentna stijena pomiješanih detrita. veliki. Dijametar stabla (fusto) stuba je tačno jedan tzv. a dva sporedna su iz dva dijela. Ovoliko nesvakidašnje interesovanje svakako proizilazi iz njene univerzalne ljepote i monumentalnosti koja je u to vrijeme bila doživljavana mnogo više nego što nam se to danas čini. pa na tim mjestima lahko puca i raslojava se. bio je preferiran od Rimljana i drugih koji su vrednovali ljepotu. materijal za građenje je dobavljen iz Rogačića više Blažuja. Na spojnicama između dijelova i na sastavima sa bazama i kapitelima. Zbog svoje hromatičnosti i razigranosti nijansi. Nakon konsultacija sa geolozima i iskusnim kamenorescima. saznali smo da se radi o kamenu generalno zvanom breča (lat. Varijabilne je čvrstoće. pa onda biti doklesani na ovu tipično orijentalnu jedinicu mjere. još Truhelka argumentirano ispravlja i navodi da materijal može potjecati samo sa neke rimske. 39 .PORIJEKLO MATERIJALA OD KOJEG JE NAPRAVLJENA Po pisanju fra Nikole Lašvanina iz 1696. Dva centralna su iz jednog komada. najčvršći na bijelim površinama. prošaran bijelim i sivim damarima i detritima. Naime. Dioklecijanova menza u splitskoj palači. sa navodnih ruševina crkve sv. četiri stuba na sofama su visoki 4. briccia . odnosno 66. Da se ne bi instalirao mehanizam razmišljanja po kojem je materijal za džamiju obavezno rekuperiran sa nekog drugog objekta. debljine svega 1 cm. Truhelka spominje pisanje Abdulaha ef. npr. Međutim. Kantamija. istanbulski aršin. a ne kršćanske građevine. izuzetna rijetkost. Samim tim. Obično je bogatog kolorita od prisustva oksida željeza pa varira od okera. Blaža. dok je njegova slabost skriveno prisustvo pijeska u pojedinim damarima. što isključuje njihovo eventualno rimsko i drugo porijeklo.

Kada se radi o masivnom i teškom materijalu. Upregnuti volovi uzbrdo su i nekako mogli vući. obavijenim oko namjenski fiksiranih greda i prenosnika. a volove bi upregnuli na ravnijim dionicama. 40 Slika 43.Slika 42. izuzev onih objekata koji su u direktnom kontaktu sa plovnim rijekama i morima. Slika 44. ali nizbrdo nisu mogli kočiti. Sofe i stubovi Begove džamije Sasvim je normalno da materijal svih starih građevina potječe iz obližnjeg okoliša. pod obližnjim okolišem se podrazumijeva prostor na kojem nema visinskih prepreka. Obično se materijal spuštao saonicama koje su kočene konopcima. .

a u općinama Stari Grad i Centar dvije skupine prenesenih stećaka. jer taj kamenolom bi morao biti još u to vrijeme razrađen. a sama operacija vađenja ovolikih gromada je izuzetno teška i ravna ogromnom poduhvatu. u vrijeme predolimpijskih obnova. dijelovi minbera. koje još uvijek vidimo ugrađene kao rubove trotoara iz vremena XIX i početka XX stoljeća. a zanimljivo je kako savremeni graditelji ignorišu ovako lijep materijal koji karakterizira lokalno geološko područje. poznavaocima materije je zvučalo malo vjerovatno. Ipak. Po Kreševljakoviću. sepulkralna kultura stećaka je još uvijek egzistirala fazom jenjavanja. Realno gledano.Također. kada je građena Begova džamija. Hazima Hrvatovića. Međutim. poput onih u ulici Čemerlijina. najrealnije zvuči varijanta geologa prof. Stećci. nije identificiran. Ovo slikovito opisuje kako su stari graditelji koristili prirodne resurse okoliša. godine registrira u općini Vogošća pet nekropola. Ovi lijepi pločnici su velikim dijelom zamijenjeni betonskim. Neki od njih su identični koloritom i venaturama onim od kojih su najljepši dijelovi džamije. Zbog toga. da je neki od njih stećak. da su masivni komadi za stubove vađeni sa nekog mejdana. a svijet sujevjeran. okvir epigrama i ulazni otvor portala. koristeći dovitljivost. nalazili su se na dohvat ruke. posebno oni anonimni. većina stubova mahvila. jednako su uspijevali napraviti veličanstvena djela. pa iako sa ograničenim tehničkim mogućnostima. Tako nešto su mogli izvesti samo izuzetno iskusni i za ovo vrsni kamenari. Prisustvo ovog kamena primjećujemo u pojedinim objektima iz 70-tih i 80-tih godina. koji su svojom paralelopipednom formom idealni za temelje. poput onih na sofama. Da lokacija kamenoloma breče nije nikakva tajna potvrđuju nizovi spektakularnih primjeraka. kako su grobovi u pitanju. U slučaju Begove džamije to bi mogli biti jedino stećci koje povremeno viđamo ugrađene u stare crkve i džamije širom Bosne i Hercegovine. u Novom Sarajevu šest nekropola. Od ovog privlačnog kamena izgrađen je kompletan mihrab. pa i da recikliraju materijale sa ruševina i nekropola minulih kultura. materijal džamije dolazi sa okolnih mejdana (kamenoloma). koriste sve raspoložive resurse. sumnjamo daje recikliranje stećaka imalo masovnu upotrebu. sasvim je prirodno da stari graditelji prohujalih stoljeća. Na području Sarajeva. Te stijene su pogodne jer su prirodnim putem selektirane kao kompaktni komadi. na Ilidži šest nekropola. neka korita sarajevskih česmi su isklesana od stećaka. neukrašeni. 41 . a to je karakteristika i aktuelne obnove grada. sve rjeđi preostali primjerci. iz zemlje mjestimično izviruju veliki komadi kamena. pa su pločnici. a pored ovih stubova imali bismo još primjeraka velikih komada breče u objektima grada. da to mogu biti prikupljene stijene koje su se putem erozije odronile na pristupačan teren. Međutim. Šefik Bešlagić oko 1960. ali ni najmanji trag. Pri dnu zidova Begove džamije.

Slika 45. Neoriginalni kapitel zapadnog stuba . ima i metalno pojačanje u svom donjem dijelu koje se usijeca u domalterisane mukarnase. a sa unutrašnje strane dozidan za desetak centimetara da bi bio proporcionalan. visuljkom. kapitel zapadnog stuba je nešto manji. Ezantaš Slika 48. sa skladnim mukarnasima. kao i drugi kapiteli.VELIKA STRADANJA Kapitel istočnog stuba sofe je. lošijeg kvaliteta. također. Osim metalnog pojačanja u gornjem dijelu. on. Ti metalni opkovi su naknadni konsolidacijski interventi koji su postavljeni i u podnožje stubova. drugačijeg razvijanja i tipa mukarnasa. Centralni kapitel. od breče. izuzetne obrade. Kapiteli centralnih stubova su od čvrstog bijelog krečnjaka. zapad Međutim. drugog tipa mukarnasa koji se razvijaju sa tzv. 42 Slika 47. Istočni kapitel Slika 46. također.

te podsjeća na francusku kapu. ili je komad stuba koji je stradao u istoj devastaciji koja je prouzrokovala padanje kapitela? Na ovo se nadovezuje neobičnost sofa Begove džamije koje su sa bočnih strana zazidane debelim zidovima sa velikim zastakljenim otvorima. što je identično svim autentičnim kapitelima sofa. dok na zapadu završava pod tupim uglom. Potom. naknadni konsolidativni intervent. s obzirom na vrstu kamena i dimenzije. Sasvim je sigurno da nije postavljen da bi se preko njega gazija propinjao na ata.Još je Truhelka primijetio različitost i neoriginalnost ovog kapitela. i dalje ostaje nepoznanica. Ipak. kao ni postolje za obavljanje šerijatskih presuda. pa se nameće pitanje da li je to višak od obrade još u vrijeme izgradnje. iste veličine i jednako kvalitetno isklesani. dobit ćemo sliku o dramatičnom momentu koji je sa sobom nepovratno odnio bitan dio njene autentičnosti. Na njegovoj gornjoj površini su evidentni kanalni usjeci koji su predispozicija za uklapanje metalnih profila koji horizontalno povezuju kapitele sa zidovima. Osim ove romantičnosti. što se očekuje prateći ritam formi. Horizont kupole ili kalota sa istoka počinje pod oštrim uglom. kao i dva manja. Njegovi mukarnasi su identični onima na istočnom kapitelu. Naime. građevinskog aršina koji iznosi 75 cm. narodska vjerovanja oko nastanka i upotrebe ezantaša. I zaista. 'V prijelom na strani kible centralnog prostora koji je u korenspondenci sa naknadno izidanim masivnim potpornim lukom u enterijeru. Osjećamo potrebu da pojasnimo tzv. . Ovdje je neizbježno pitanje zašto bi neko zamijenio potpuno neoštećen kapitel za kapitel lošijeg kvaliteta i manjih dimenzija? Jedino objašnjenje je da se kapitel obrušio prilikom neke velike devastacije. Primijetit ćemo da uz ezantaš stoji stepenik za lakše penjanje. naknadna potporna luka. pogledamo li glavnu kupolu sa sjeverne padine grada. Začuđuje koliko je u dobrom stanju. te kad nema nikoga. Ovo ostavlja dojam da je kupola preziđivanjem poprimila ovaj nepravilni oblik. Dodamo li ovom već spomenuti tzv. očigledno preziđivanje gornjeg dijela munare i neautentičnost šerefeta potvrđuju da je bila rušena. on je najevidentnije svjedočanstvo o velikom stradanju Begove džamije. evidentno. ezantaš je samo za 2 cm kraći od mjere tzv. kao i neka druga pitanja. Pozicija tih usjeka još više potvrđuje da je to kapitel baš sa zapadnog stuba. te ne završavaju sa stubovima ili polustubovima. koji tretiraju svod između tetima i centralnog prostora. primijetit ćemo da je prilično nepravilna. jer presude na koje se aludira su izvršavane na drvenom. koji je nedvojbeno komad jednog stuba. On je jednostavno kapitel sa džamije koji je ostavljen u ulozi ezantaša. na njemu se okupe golubovi da bi se probrčkali u vodi koja ostaje u njegovom centralnom usjeku i koju kustos harema za njih redovno mijenja. postojeći stubovi su cijeli. a ne kamenom postolju. Zatim. te ispravno zaključio da se originalni kapitel nalazi nekoliko metara ispred istog stuba korišten kao ezantaš (kameno uzvišenje za mujezina u vrijeme ezana). također. Ovo. sedam prozora koji nedostaju na tamburu pod istom kupolom su. pa je tako morao biti zamijenjen manjim. mnogi drugi tragovi navode na devastaciju velikih razmjera. niti kao žrtveni tron za kurbane. te se nije mogao ponovo uklopiti. Dok vidljivu nakošenost stubova htijenjem možemo pripisati asestiranju objekta na teren.

a ovim vojnim kampanjama su Osmanlije bili primorani potpisati Karlovački mir 1699. iz plemićke porodice Savoja. Do tog vremena putopisci koji posjećuju Sarajevo opisuju grad sa bogatim i raznovrsnim tržnicama. Dakle. a on je ovo Carstvo zaista prešao uzduž i poprijeko. a hrabrost i vještina lepršavih vitezova sa sabljama ostaje pobjedonosna samo u epskim ispjevavanjima. finansiraju. potvrđuje da je to posljedica davnih obnova. "grada zlatnih kupola". godine kada je stradao čitav grad. to je period kada. Deformirana kalota kupole koja se primjećuje i na staroj razglednici Begove džamije sa kraja XIX stoljeća. a mogao je prouzrokovati ovoliko rušenje. Evlija Čelebi navodi da je Sarajevo najljepši grad Osmanskog carstva poslije Istanbula. Nakon što je druga opsada Beča 1683. Stoga je sasvim normalno da je Savojski imao nalog da usredsredi razaranje upravo na. Nakon što se istakao na odbrani opsjednutog Beča. postaje komandantom koji predvodi navedene vojne ekspedicije. Naime. Eugen Savojski. organiziraju i realiziraju seriju vojnih ekspedicija u dubinu osmanske teritorije. ovakvo poređenje u opisima drugih gradova izgleda nije ponovio. neprijateljske simbole. Sarajevo za navedenu alijansu prije svega znači bogatstvo i prosperitet Osmanlija tj. te iako je znao da pretjeruje. Njena plavičasta boja je refleks olovnog pokrova na starim fotografijama. Tako su Savojine trupe danima ubirale ratni plijen. U svakom slučaju. Prvi događaj koji bilježi historija. stiče se utisak da je grad u cijelosti bio tumačen kao neprijateljski simbol. Habsburzi u alijansi sa Vatikanom i Venecijancima (Mlečanima). Osmansko carstvo definitivno počinje padati. do tad prosperitetno. a kako u gradu nema objekata iz tog vremena koji u svojim zidovima ne nose tragove ovog razaranja. Sarajevu je nanesen udarac koji ga je zauvijek promijenio. malehan rastom. "Damaska Evrope". islama u srcu kršćanske Evrope. godine. za ovu alijansu. a posebno dalekometne artiljerije čija prednost u vojnoj strategiji postaje presudna u bitkama. Ovaj novi momenat otkriva bitnu stratešku slabost Sarajeva koje je skoro u potpunosti bilo osvojeno. Ovi opisi idu do te granice da kod zapadnjaka nailazimo na primjere opisa: "rajskog grada". te zdrave i živahne vode u obilju. godine neslavno prošla. biva sa podsmijehom odbijen za vojnu službu kod francuskog kralja pa je odbjegao u službu Habsburzima. Francuz. . dok je otpor Sarajlija muku mučio koncentriran na Vratniku i oko Bijele tabije. vidno oboljelo od korupcije i drugih tumora koji su simptomi dekadencije. je svakako onaj iz 1697. Ovaj period čovječanstva karakterizira razvoj vatrenog oružja.Slika 49. ugodnim i lijepim kućama rajskih vrtova i voćnjaka.

pa iako je konsultacija manuskripti sasvim dostupna u ugodnim prostorijama. (29. i autor naistariieg crtačkog prikaza Sarajeva. pomislili smo kako je strukturalni udarac ovako masivnom objektu mogao nanijeti samo neki jači zamljotres. Atribuiranje razaranja Begove džamije Savojskom je sasvim logično. ali pored toga on je po svemu sudeći dao razoriti one objekte koji su gradu najviše značili. X 1754. godine na kojem je i Begova džamija. također. general iz Bolonje. Materijal sa pohoda po Bosni i danas se čuva u njegovoj zbirci Univerzitetske biblioteke u Bolonji. godine Ovaj crtež Sarajeva nije vjerodostojan i rađen je po sjećanju koje se konfondira sa Dobojem pa uzvišenje sa tabijom smješta u središte grada. Kako masivni potporni lukovi. 1697.). Konte Marsili ie. Bolonja nafresci Frančeska Franca 1505. U njegovoj ekspediciji prati ga konte Marsili. Crtež Sarajeva. Slika 50. odražavaju strahovanje da se Begova džamija mogla obrušiti u cijelosti. pa u gradu ništa više kulturalno bitnije neće biti podignuto za vrijeme Osmanlija. s obzirom da Bolonju u vrijeme Marsilia karakteriše obilje tornjeva koji su abitativni i simbolišu bogatstvo i uzvišenje moćnih porodica. godine Slika 51. To se vidi na popisu oštećenih objekata ovog stradanja iz 1700. konte Marsili. za koje se tumači da su čak pretjerani.О ovom dogadaju nalazimo zapisano samo da je Eugen Savojski spalio grad prepustivši ga vatrenoj stihiji.17. X 1753. pa i ovo značajno influira njegov crtež. On je interesantna ličnost jer je sa raznih pohoda donosio mnogo naučno interesantnog materijala i zabilješki za Univerzitet Bolonje i tako fondirao jedan njegov ogranak. a ovo će ujedno i označiti kraj zlatnog doba. Njeno stanje je ocijenjeno dobrim. U Ljetopisu (hronici) Mula-Mustafe Bešeskije pronalazimo bilješku: "Godina 1167. izuzev vojnih objekata. bibliotečka hronika ne bilježi ozbiljnije prisustvo naših istraživača. Nema objekta za koji bi mogli tvrditi da je prikaz Begove džamije. jer se u njoj obavlja namaz. Mnoštvo munara predstavlja više bogat grad nego broj džamija. koja je u to vrijeme bila sastavnim dijelom Vatikana ili Papske države. . pa ipak on nije mogao bitnije nauditi strukturi objekta. U mjesecu 45 . Sarajevo će se decenijama dizati iz pepela.

cikhčno izgaralo pa se obnavljalo. Ratno oštećenje kupole i zida servisnog stepeništa su samo neka od mnoštva oštećenja Begova džamija je. tokom kojeg je kontinuirano gadana artiljerijom svih kalibara. i slika 53. slični udarcima u bačvu ili bubanj. u začaranom točku historije. Kako u navodima nema spomena o ljudskim žrtvama i materijalnim štetama.) godine. dijeleći dramatičnu sudbinu ovog podneblja. X 1754. Slika 52. a mnogi od tih požara nanosili su štetu Begovoj džamiji i iziskivali obnavljanje njene estetike. naglasio već postojeće slabosti objekta iz prethodnog stradanja. a i geolozi su izrazili uvjerljive sumnje u pretpostavku da je Sarajevo to vrijeme zadesio razoran zemljotres. tri stoljeća nakon Savojskog." Odmah zatim u zapisu sljedeće godine. a posebno onih u kojima je drvo bilo dominirajući materijal.saferu 1167. 1168. između stradanja i zapuštenosti. Nakon toga su se kroz cijelu godinu čuli svaki dan i svaku noć ispod zemlje učestali udarci. Tako je ona. zbog onog što znači i simbolizira. protumačili smo da je ovaj potres. nas je zadesilo da budemo svjedoci posljednjeg velikog stradanja džamije koje se odigralo u vremenskom razdoblju od 1992. (od 28. XI do 26. 46 . X 1755. bila metom destruktora. ovaj zemljotres je označio krajnje vrijeme evidentirajući posustajanje strukture. tri noći između aksama i jacije. poput Feniksa. u isto vrijeme uzastopno. godine. u više navrata iz konkretne potrebe bivala obnavljana i nanovo ukrašavana. do 6. Tako je Sarajevo. najvjerovatnije je prva opsežnija obnova koju je poduzeo vakuf još od 1697. (od 18. Popravka i ukrašavanje koje Bašeskija spominje u narednoj godini. događao se zemljotres. u vidu pukotina. Požari su bili boljka svih starih gradova. U apsurdu realnosti. ponovo. godine. S obzirom da je vakuf morao prištedjeti sredstva za veliku obnovu.) između ostalog navodi: "Popravljena je i ukrasena Husrev-begova džamija". do 1995. XII1753.

Pretpostavljamo da je u prvim fazama djelimično sistematiziran objekat za funkciju i ponovo izidan vrh munare sa šerefetom. godine. kao i postepeno napuštanje stilizacije. a izvedbu karakteriziraju slobodniji potezi kista i nervoznije komponiranje. kojim je ona u to vrijeme ukrašena. ojačan tambur. koji su prvom polovinom XVIII stoljeća revitalizirali Begovu džamiju. Poduzeti interventi su prilično ojačali strukturu zahvaljujući čemu ona sad pretendira da doživi pola milenija postojanja.OBNOVE Prva obnova o kojoj imamo neki pisani trag je upravo ona koju spominje Bašeskija i koju tumačimo kao prvu veliku nakon serije parcijalnih intervenata. kupole i lukove i to sve na toploj sivoj podlozi koja je dominirala masovnim površinama zidova. sasvim je sigurno da su joj ti interventi dali novu osnovu izgleda koju će ona u velikoj mjeri zadržati do naših dana. Pored crvene. još uvijek postoji nekoliko malih sondi ovog slikarstva na kupoli zapadne tetime. dajući više pokreta i energičnosti u kompoziciji. vermiljo). barokizma ili osmanskog baroka koji interpretira klasične forme. Kako ne znamo do koje granice je bila oštećena (jer može biti i više nego što nam se čini). Tako su kreirani lepršavi floralni ornamenti koncentrirani u pandatife. godine izidani potporni lukovi. pa je moguće da je to bio parcijalan intervent. minio (također postoji daleko skupocjenija i još jača varijanta od merkurija tj. Ovo tumačimo na osnovu fotografija nekoliko fragmenata koji su dokumentirani prije 1992. karakteriziraju osnove tzv. Ova obnova se ne odlikuje virtuoznom majstorijom a ni studioznošću kojom se odlikovala njena gradnja. a pri posljednjoj etapi 1755. popravljene sofe i ukrašen enterijer. ovo je pristojno obavljeno pa sve donedavno nismo ni primijetili da je nekad bila u izrazito teškom stanju i obilno obnavljana. ali prisustvo ovog hromatskog sloja je indentificirano samo na minberu. Ne treba iznenaditi to što je ovo slikarstvo. Bez obzira na neimarsku skromnost. sa prisustvom evidentnih baroknih utjecaja. tako je veoma teško preciznije definirati koje su promjene na Begovoj džamiji nanesene ovom obnovom. sasvim u koraku sa vremenom. Hromatizam karakterizira žarka crvena ili crvena žari koja se dobijala od oksida olova tzv. žive tzv. Na sreću. Likovni dekor. Primjer napuštanja stilizacije 47 . Slika 54. Pretpostavlja se da je džamija bila redekorirana krajem XVIII stoljeća. Međutim. pa je njome umanjena stilska elegancija objekta. idetificiramo još smeđu pečenu zemlju i zelenu zemlju.

greškom je definiran kao "turski barok". Zbog rafiguriranih baroknih ograda. 48 . Mnoge džamije bez munare ili sa drvenom munarom dobile su zidanu munaru. Ilustrativne primjere ovog likovnog fenomena imamo u Čekrčijinoj i Carevoj džamiji. Ovi fragmenti su jedini pronađeni primjerci slikarstva koje spominje Bašeskija. Fragment medaljona na fotografiji je rekonstruiran i interpretiran u posljednjem dekoriranju džamije 2002. Dekorativna likovna interpretacija. ovisno od likovnih kapaciteta majstora. a kamene munare su omalterisane. godine. tumačimo na osnovu rijetkih fotografisanih sondi. a trag im je izgubljen između 1992. Hromatski ga karakterizira masovna upotreba azurnoplave tj. Ovo. penjačica koje su manje ili više stilizirane. ultramarin ili lapislazulij na isključivo bijeloj podlozi. Sporadično je prisutna i crvena džigerica ili pečena sijenska zemlja kao i jaka crna tj. Tako nastaju i kompozicije koje možemo svrstati u tzv. i 1997. također. godine. Obnova na Begovoj džamiji u duhu osmanskog neoklasicizma je sigurno omalterisala džamiju i munaru da bi prikrila arhaičnost objekta. avorio ili crna od slonovače. trom-oley (trompe V oeil) slikarstvo. stubova i drugih arhitektonskih elemenata sa kojima se prepliću biljni motivi. koliko možemo protumačiti sa škrtih fragmenata. Druga bitna obnova realizirana je početkom XIX stoljeća u talasu orijentalnog neoklasicizma koji je preplavio grad. Ovaj stil karakterizira veliki estetski utjecaj Zapada koji je interpretiran uz prisustvo neizbježnog orijentalnog arhaičnog shvatanja. Najmasovnije interpretirani biljni element je vinova loza plavih listova i grozdova ili biljke iz porodice tzv.Slika 55. Skoro da nema džamije koja nije doživjela obnovu u duhu ovog stila. nije nešto posebno odskakala od klišea tog vremena.

A da bi sve bilo u bogatom duhu stila. 49 . Inače. Također je i ova drvenarija. godine. plave i bijele dala joj je obnova iz 1885. slonova kost sa zlatom. ćursevima i pozadinskim separeima. oslikavanje mermernih hromatizama također je jedna od karakteristika orijentalnog neoklasicizma. Koju deceniju poslije. koji je najradije interpretirao kombinaciju bijelog tzv. mahvilu. Također su i mukarnasi mihraba bili oslikani masnim bojama. Begova džamija je dobila svoju aktuelnu drvenariju tj. a hromatsku kombinaciju crvene. ali bitno lošijim hromatskim rješenjem. bila prefarbana u bijelo (kao minber) masnim bojama.U toku ove obnove po minberu je oslikan bijeli lažni mermer sivkastih venatura. još u toku proizvodnje. profilacije minbera obrubljivala je zlatna linija. koje su očaravale svojim sjajem. tada novim i dragocjenim masnim bojama. ograde na galeriji tambura.

a njegov laboratorij koji se i danas nalazi u haremu pored abdesthane zove se po tome muvekithana. Ovo nas je navelo da u njemu prepoznamo ključnog protagonistu ovog dijela obnove. Vidjeti mahvil i staru fotografiju šadrvana. Sinusoidni rukohvat i stubići ovog gabarita karakteriziraju svu drvenariju u džamiji. Od Kreševljakovića saznajemo da je 1860. Ova sehara je ncdvojbeno nastala u isto vrijeme i od istog autora kojije projektovao svu drvenariju džamije. Sagledavanjem ostataka ove obnove. Hromatizam drvenarije je još uvijek prepoznatljiv najednoj vrsti sehare u kojoj se drze džuzovi i koja se i danas nalazi u uglu lijevo od mihraba. Medutim. on je poznat kao historičar i autor djela "Povijest Bosne" a čime otkrivamo još jednu strast njegove multidisciplinarne kreativne ličnosti.Slika 58. što znači onaj koji mjeri vrijeme. On je bio član vakufa i po nasljednoj familijarnoj obavezi brinuo o Sahat-kuli i tačnosti vremena po kojem su se ravnali vakat-namazi. a na starim fotografijama primjećujemo da su kao sastavni dio šadrvana bile nekad klupe identične forme. Muvekit. godine autor drvenog natkrova za šadrvan Salih ef. paviljonski pokrov šadrvana je njen daleko najkreativniji element. 50 . Kreativna analogija je prepoznatljiva po sinusoidnom donjem rubu i stubićima koji su karakterističneforme. Tako je njegovom imenu Salih Sidki Hadžihuseinović dodana titula muvekit. samo što sa nje nije u cijelosti zguljena boja.

Ovi događaji su za Begovu džamiju značili lakša oštećenja i veliko zaprljanje dimom. Kreševljaković bilježi da je u to vrijeme harem Begove džamije bio središtem otpora. prvo zdravo razmišljanje. u Beču. što bi se pozitivno odrazilo na očuvanje mnogih objekata i urbanih cjelina. Tih godina. nastala je u obnovi 1885. pa je prava šteta što se takvo. u znak dobrosusjedskih. Nažalost. a u kojem će stradati skoro čitava čaršija. kojom ona ulazi u naše dane. sedam godina prije toga. preminuo je prije kompletiranja svoga rada. To bi." Kako austrougarska okupacija nije prošla bez borbe. . na ovo se nadovezuje požar. sasvim sigurno. po tom pitanju. godine. stara fotografija 50 Estetika Begove džamije. obnovama koje su uslijedile.Slika 59. bilateralnih odnosa između dvije imperije. za kojeg će vam stare Sarajlije reći daje bio podmetnut. Šadrvan. Osmanlije poklanjaju Bosnu i Hercegovinu Habsburzima. također. svojim orijentalnim karakteristikama. Nakon toga će mudra i. tako ni grad nije prošao bez oštećenja i razaranja. te da su se tu održavale narodne skupštine i donošene mnoge važne odluke. interesantno i specifično područje. Godinu dana poslije. dalo više konzervacijskog karaktera. isticalo kao novo. historičar umjetnosti Alois Riegel biva angažiran od Zemaljske vlade da napravi nacrt Zakona zaštite kulturno-historijskih spomenika na teritoriji Monarhije. nije nikada implementiralo. "Naime. a stariji je pamte. kosmopolitska Austro-Ugarska monarhija poduzeti mnoge obnove na sarajevskim džamijama i tekijama da bi smanjila tenzije sa populacijom koja je veliko zlopamtilo još od Savojskog. a Sarajevo se.

Ovaj dekor je prilično dokumentiran na starim fotografijama. u Beču sazrijeva talas secesionizma koji se buni protiv banalnog gledanja zvaničnih akademija na umjetnički kreativitet. na Begovoj džamiji se desio teško definirajući hibrid provincijalne interpretacije tih klišea. u toj vrevi poslastičarskih motiva. nema nikakve veze sa secesionizmom koje se često spominje. Obično se radi o kasnom neoklasičnom ehu koji. i slika 61. godine: dekor na fotografiji desno vidljivje i u pozadini fotografije lijevo 52 . Od orijentalnih su najviše preferirali tzv. Naprimjer. Kreševljaković kratko navodi da je džamija tom prilikom hrđavo oslikana. i pokoje elegantno rješenje koje nije uspijevalo da dođe do izražaja. godine ocjenjuje to slikarstvo neuspjelim pokusom i kao glavni razlog navodi to što vrevom linija i eksperimentalnih motiva paralizira arhitektonski dojam objekta. a pored njega ova obnova je na džamiji napravila i bitne arhitektonske promjene. pa je pritom sa zidova srušen najveći dio slikarija prethodnih dekora. Slika 60. Nažalost. kad interpretira motive islamske umjetnosti. Završava svoju kritiku sa željom da se ova boja ostruže i greška ispravi. često banalno i kičasto interpretiran. Bitno je razlučiti da ovo. U vrijeme te obnove. kao i najveći dio onog što je Austro-Ugarska napravila u Sarajevu. Slikarstvo koje se potom egzibicioniralo na džamiji. U okrilju tih akademija stvaraju se standardizirani klišei kao rezultat istraživanja stilova raznih epoha i kultura. banalno ukomponiranih do potpunog zasićenja površine. još od savremenika bilo je s razlogom loše okarakterizirano. Bilo je.Obnova koja je uslijedila na džamiji imala je purifikacijski stav prema površini. maurski stil. već Truhelka 1912. Pojedini detalji dekora iz 1885. Također. kako zbog pretrpanosti tako i zbog kolorita. obično nazivaju pseudomaurski ili u slučaju renesanse pseudorenesansni itd. U slučaju ovog dekora ni pridodatak pseudo ne može pomoći pri definiranju.

arhitekt Hans Nimetszhek i njegovi slavonski soboslikari su uspjeli ovim dojmiti obične ljude i utjecati na formiranje ukusa od kojeg ova sredina još uvijek boluje. a prozorska okna gornjih prozora su promijenjena i stavljena sa unutrašnje strane. U sklopu ovog slikarstva. godine Slika 63. Slika 62.Sve je omalterisano novim malterom na prethodno obijen i očišćen zid. vrijedne pažnje su svakako kaligrafrje Rakima Islamovića. Sve zajedno je bila masa likovno-arhitektonskih intervenata koji su sa starim objektom činili zbunjujuće interesantan koktel. Kaligrafija Rakima Islamovića slikana preko dekora iz 1885. glavni ulaz. iscrtano je nešto kao pravougaoni elementi od kojih svaki u svom lijevom donjem uglu ima tri polukružne linije poput kornera na fudbalskom stadionu. što je utjecalo na buduće obnove koje su zadržale upravo te promjene. Ovo je imalo za posljedicu da je voda klizila. godine 53 . Usput rečeno. Prilikom arhitektonskih promjena zaravnjen je pod. Rijetki opstali fragmenti prethodnih slikarija su ostali na teško dokučivim mjestima i zonama gdje je zid letimično očišćen. Tako nešto nije postojalo nigdje drugo na planeti Zemlji. To je prilično umanjilo dnevnu svjetlost u centralnom ambijentu. bijelo. radi linearnog ulaza svjetlosti. odnosno izlaz. Zaista je teško povjerovati da je ovaj motiv trebao imitirati zid od fino obrađenih kamenih blokova. prvi put je registriran vezano za ove naslikane mihrabe. pa su isti zaravnjeni tj. Ovo je bila reanimacija džamije koja je najradikalnije promijenila njen izgled. a na svim masivnim površinama zida. inače normalno zakošenim dnom prozora. a na njihovim mjestima su naslikane nove. dat im je pad prema vani. Lukovi na sofama su obojeni naizmjenično bordo. Zazidane su mihrabske niše na sofama. kao i neka rješenja kupola i dijelovi portala. naziv "poslastičarski stil". Austrougarski dekor iz 1885. Uprkos svemu. Također. je poprimio potpuno novu formu u enterijeru koja je karakteristična za eksterijer. u enterijeru i na sofama.

To upućuje da je jedan od tih molera bio likovno nadaren. do 21. godine. velike svijeće kao uspravne lampe oko mihraba. Od Kreševljakovića saznajemo da je umjetnik Salih Bektić 1860. sam po sebi. nego se odnosila na njene najvažnije elemente -mihrab. a pozvani su i lokalni moleri da osvježe slikarije. a ponegdje pogoršanje dekora. Pedeset godina poslije. Moleri su bojom ponovili postojeće motive i zanimljivo je da njihovo prebojavanje na nekim mjestima unosi poboljšanje. vjerovatno ništa drugačije od onog što vidimo na džamijama koje još uvijek imaju izvorni raspored svjetla. Intervencija na slikarijama nije pokrivala čitavu površinu džamije. Okićena Begova džamija tokom četiristogodišnjice 54 . mahvil. Uoči četiristotog rođendana spremala se velika proslava koja je trajala od 19. Slika 64. Zaprljanost zidova je zatamnila već. Prigodno je obilježeno postavljanje skupocjenih "jugenstil" lustera kojima su zamijenjeni orijentalni.Ulaskom u XX stoljeće. oktobra 1932. sve je djelovalo oronulim. Džamija je za tu priliku okićena mnoštvom električnih sijalica. tj. koje su nošene nizom lanaca. a boja se na mnogim mjestima ljuštila. Džamija je djelovala tmurno i vapila je za obnovom. To su i danas jedini preostali elementi koje možemo smatrati autentičnim osvjetljenjem koje pripada lancu neoklasičnih obnova. godine napravio mukave. portal itd. taman kolorit. Begova džamija postaje prva elektrificirana džamija na svijetu i tom svečanom prilikom gubi izvornu iluminaciju i orijentalne lampe-uljanice.

Portal sa sofama sedamdesetih godina 55 Slika 66. Enterijer Begove džamije sedamdesetih godina .Slika 65.

koji je nosio glavne ingerencije. na zapadnoj tetimi se otkrio stari malter sa dekorom za koji bi se reklo. na oko 3500 kvadratnih metara . odlučilo se za munjevitu akciju. ispod kojeg su se ukazali goli zidovi na kojima se nije otkrilo ništa više od nekoliko navedenih fragmentarnih površina orijentalnih dekora. Slikarstvo koje se nazire na pandatifu zapadne tetime Slika 68. da bi bolje primio naredni sloj maltera. tamo gdje nije otpao. Zanimljivo je da su izblijedjeli ornamenti pokrivali mnogo manju površinu od očekivane. U kratkom vremenskom periodu je sa enterijera u potpunosti eliminiran malterni sloj koji je nosio dekor austrougarske obnove. tako daje ostao hrapav. Ovo otkriće djelovalo je samo kao starinski malter toplo-sive boje sa veoma malo ornamenata. počelo se dešavati nešto konkretnije. Nagrubljen stari malter zapadne tetime Pored ovog. kojeg su mnogi jedva čekali da se kutarišu. koja je i danas najpozitivniji primjer tretiranja objekta koji ima više očuvanih dekorativnih slojeva. Praktično. godine a fragmentarno se prostirao na dijelovima kupole iste tetime. Ova komisija imenuje iskusnog Bahtijarevića za glavnog restauratora koji je tih godina uspješno zaključio restauraciju Careve džamije. po onom što se naziralo na pandatifu. I zaista. Malter je površinski bio nagrubljen (natučen) zidarskim čekićem.Ipak početkom osamdesetih godina. Ne osvrćući se na profesionalnu etiku i pozive restauratora za postepenost u izvođenju. a na zapadnoj tetimi je otklonjen austrougarski sloj s ciljem otkrivanja autentičnog orijentalnog dekora. Nakon toga slijedi niz beskrajnih sastanaka koji krajem osamdesetih godina rezultiraju formiranjem komisije Saveznog zavoda za kulturno-historijsko naslijeđe SFRJ zajedno sa Republičkim zavodom za kulturno-historijsko i prirodno naslijeđe SR BiH. sporadično otvarane sonde na pojedinačnim mjestima pokazale su postojanje dijelova neoklasičnog slikarstva na potpuno različitom sloju čok maltera. Ova otkrića su pobudila nadu da na zidovima Begove džamije ima još mnogo toga da se otkrije ispod austrougarskog sloja. Započelo je sondažno ispitivanje. da je iz 1755. Slika 67. nakon mnogih sastanaka i nikad konkretiziranih dogovora nadležnih institucija. Izgleda da je komisija donijela odluku o potpunom otklanjanju austrougarskog sloja koji je jednoglasno ocijenjen bezvrijednim.

Ovo bi se moglo potkrijepiti i dokumentima. već dugi niz godina. pa se navedeno oslanja na lično sjećanje i rijetke fotografije. Samovoljom i nekvalificiranošću su nanesene dodatne štete njenoj autentičnosti. Završna faza postavljanja novog bakrenog pokrova djeluje kvalitetno izvedena. Uostalom. Radovi su povjereni uobičajenim građevinskim firmama koje su se rasturene i skoro bez stručnog kadra.površine zidova entérinera otkriveno je svega nekoliko metara slikane površine. neaktivnu džamiju. ali nema nijedne profesionalne bilješke o ovim radovima. tad su sve pore društva u ovoj napaćenoj zemlji težile da prikupe sopstvene fragmente i prvo restauriraju sebe same. u totalnoj egzistencijalnoj krizi. nepotkrijepljeno projektima i elaboratima. Sarajevo pada pod višegodišnju opsadu. ona spada među one obzirnije. vremenske nepogode su uvećavale propadanje preostalog na njenim zidovima. od inače malo toga što je pronađeno. Nova malterisana fasada je pokrila staru oštećenu fasadu na tamburu. a pokrov Begove džamije biva oštećen već na samom početku. Početkom devedesetih se sa više pažnje pristupilo istraživanju kupola nad sofama. Tako. za njih. dočekalo kraj opsade. Nije registrirano šta je. uništila je poslijeratna obnova. Tako je zapostavljeno istraživanje i rekuperiranje džamije kao umjetničkog djela i spomenika kulture. glavnoj džamiji. dok su zaštitarske institucije. pa ono što nije uništio rat. Dok su granate pravile nova oštećenja. Istodobno su vjernici jedva čekali da obave namaz u. . ako usporedimo ovu obnovu sa rasprostranjenim standardom u zemlji. Kupola i munara Begove džamije u vrijeme p r v e poslijeratne obnove. Slika 69. Obnova koja je uslijedila neposredno poslije rata bila je brzopleta i motivirana što bržim stavljanjem u funkciju. Na ovoj fotografiji primjećujemo da je deformisana kalota kupole zadržala svoj oblik. no to prekida rat. Ova situacija i karakteristike obnove su zajedničke za skoro sve intervente na spomenicima kulture diljem Bosne i Hercegovine. čekale sud o redefiniciji svog postojanja i inertne samo diskretno posmatrale. improvizirane. upustile u realiziranje.

obrušeni. godine. Učinjene greške djelujukao nehotice. Enterijer kible nakon malterisanja i u toku radova na podu 1997. 58 . dok glavni elementi kao mihrab. u se ispraviti ili redimenzionirati studioznošću. s obzirom na nivo njegove oštećenosti. Srećom. Kompletan portal je prelakiran sintetićkim smolastim materijama. odnosno. istrajnom voljom i moralnim djelovanjem. čime je pod uspostavljen na niži nivo od onog koji je uspostavio Nimetszhek 1885. a potom lakirani. o ogroman posao koji ne treba nimalo omalovažavati. Najlošije i grubo je obrađena drvenarija. Međutim. mnoge greške su reverzibilne i d. Sanacija ratnih oštećenja na eksterijeru oko prozora Goli zidovi enterijera još od predratnih restauratorskih radova omalterisani su malterom na bazi kreča i pijeska.Slika 70. mahvil i mukarnasi na kibli nisu bitnije tretirani. Zazidane su rupe od granata. a ovo. Promijenjeni su rubovi donjih prozora pri čemu su prošireni za dvadesetak centimetara. Stubovi na sofama su mehanički očišćeni tj. generalno gledano. ovim radovima je objekat građevinski osposobljen da dočeka buduće generacije. Ugradeno je sofisticirano podno grijanje. Sarajlije ie najviše zaboljelo nepotrebno preziđivanje i betonsko ojačavanje haremskog zida kao i promjena. a nova fasada ostavila je prvi metar od tla kao sondu u autentičnost njenih zidova. ali tako male i neosmišljene. nesvjesno i u dobroj namjeri. napravljene iznekompetentnosti. je ipak . rekonstrukcija drvenog pokrova šadrvana. Ostavljene su sonde preostalih fragmenata starih dekora. godine Slika 71. Ova obnova je ogledalo kompleksno zamršenog stanja u kojem se zatekla ova sredina po okončanju ratnih dejstava. minber. da se sa njih malo šta razumije. a osnovna konstrukcija vrata je promijenjena.

Lični angažman. Na osnovu toga dodijeljeno mi je vođenje konzervacije i restauracije preostalih originaliteta tj. dr. dvadeset godina nakon prvih predratnih restauratorskih komisija i intervenata. Najvećim dijelom ovo oslikavanje je nov koncept baziran prije svega na kaligrafskim kompozicijama koje prate ornamenti čija većina svoju inspiraciju nalazi u spektru ornamenata osmanskog klasicizma. Tako. te harmoniziranje kolorita i vođenje tehnike izvođenja novog oslikavanja. te dao ideje. Novi dekor na kupolama sofa (dolje) 59 . Nedžad Kurto. jer su se za tako nešto raspoložive informacije smatrale nedovoljnim. historičar umjetnosti prof. prijedloge i konzervatorsko-restauratorske solucije. Slika 72. Ibrahim Krzović. koji je rekonstruiran i ukomponovan na ornamentiranju polukupole kible. mihraba. Prva nagrada nije dodijeljena.Ulaskom u XXI stoljeće odnos prema obnavljanju Begove džamije nastoji se korigirati formiranjem stručne komisije koja bi odobravala projekte i odgovorno nadzirala izvedbu istih. Stručnu komisiju su sačinjavali: direktorica Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. uslijedio je nakon pismenog obraćanja komisiji kojoj sam izrazio svoje kritičke stavove. Odobreno idejno rješenje za oslikavanje. mahvila i portala. arh. Hasan Eminović. Novi dekor na kupoli i polukupoli enterijera (desno) Slika 73. u samom startu nije koncipirano kao rekonstrukcija nekog od izvornih dekora. estetsku reanimaciju. sekretar komisije Nidžara Ajanović i predsjednik komisije prof. dr. kao sudionika u ovoj fazi obnove. započinje posljednja faza obnavljanja Begove džamije. ili bolje rečeno. Prva odluka komisije je bila raspisivanje natjecateljskog konkursa za idejno rješenje oslikavanja Begove džamije. ali je odobren za izvodenje projekat idejnog rješenja orijentaliste-kaligrafa Hazima Numanagića i mladog arhitekte Nihada Babovića. arh. Izuzetak je samo već navedeni medaljon iz 1755. predstavnik Rijaseta Islamske zajednice prof. Velida Čelić-Čemerlić. minbera. koji su dijelili drugu nagradu sa modernističkim rješenjem likovnog umjetnika Kenana Solakovića.

dok je na kupolama jači jer pripada posebnom vidokrugu. a ponajviše prof.). pigment koji poznajemo pod imenom tera dbmbra tj. kobaltno plava tj. samoj po sebi. Intenzitet nanesenih boja je smiren i u granici nenametljivog. tirkiz. a posebno stilskim karakteristikama arhitekture objekta.Slika 74. Pigmenti boja uvrštenih u kolorit su oni koji su tehnološki postojali i bili korišteni u XVI stoljeću na teritoriji Osmanlija (npr. ili već pomenuta minio crvena itd. dok je likovno težište dato na preciznoj. Estetska dominacija arhitektonskih formi je pojačana toplom svijetlosivom podlogom kojoj je data patinatura različitog intenziteta radi 60 . Plastičan primjer hromatskog ekvilibriteta izmađu autentičnog. ili npr. i samo kao estetska podrška. Sve zajedno je ukomponovano da stoji korak iza. elegantnoj arhitektonskoj harmoniji objekta. Nenametljivost kolorita je prisutna u zonama normalnog pogleda. Komisija. Kurto. ultramarin. zemlja ombre u pečenoj i prirodnoj varijanti je na istoku Evrope pravljen i korišten pod nazivom "fina turska zemlja". te autori i ja smo mnoge detalje projekta zajednički modificirali i precizirali u toku same realizacij e zbog postizanj a što veće kompatibilnosti sa općim kulturološkim. tzv. elegantnoj i stilski harmoničnoj liniji crteža. Krzović i prof. rekonstruiranog i novog. Rekonstruirana hromatika mukarnasa sa kasnije pronađenim originalnim dekorom vrha (krova) minbera i sa novim kaligrafijama Hazima Numanagića kao i novim ornamentima oko prozora. ili turska plava kao azurna plava ili lapislazulij tj.

Materijalnu realizaciju slikarstva svojeručno i veoma kvalitetno su izveli Asim Efendić. tako Slika 75. pa ovi u Begovoj sada mogu poslužiti kao rijedak ilustrativan primjer. zidni dekorateri firme "Hercing". uspjeli smo pronaći mikroostatke originalne hromatske kompozicije. korištenjem listića pravog zlata po recepturi restauratora. nego je ornamentima praćena originalna sagoma luka. a dijelom i Sead Manko. bojom i pozlatom svojeručno realizirao njihov autor Hazim Numanagić sa periodičnim pomoćnikom Duraković Izudinom.naglašavanja rafiniranih arhitektonskih profilacija i formi. Ismet Jamaković. specijaliste za zlato. Pozlata je urađena tradicionalnom metodom. Djeluje posebno važno za one najveličanstvenije džamije na kojima ne vidimo originalni hromatizam mukarnasa. Na brojnim mukarnasima. Sve kaligrafske kompozicije i njihove prateće ornamente je u reljefu. Naknadno izidani potporni lukovi prve obnove nisu dekorirani. koji karakterizira posebna inovativnost u kolorističkom rješenju strogo geometrizirane skulpturalne forme mukarnasa. nego i za mnoštvo džamija ovog stila i epohe. Ovo je prvo i najznačajnije otkriće ove obnove. i to ne samo za Begovu džamiju. na osnovu kojih je vjerno rekonstruiran njihov izvorni izgled. koji karakteriziraju kiblu Begove džamije. Fuad Memić i Zijad Ahmedhodžić. Tabaneli Katije. Harmonija hromatizma novog likovnog dekora sa rekonstrukcijama i restaurivrnim originalitetima na kibli 60 .

kompromisno rješenje za koje vjerujemo da je velikim dijelom uspjelo ostvariti cilj vraćanja estetskog dostojanstva na nivo koji Begova džamija zaslužuje. Ovaj finalni rezultat je jedno. pored ovih. tako da se lakše može uočiti njihovo postojanje. jer bi uvijek moglo bolje i studioznije. (drveni zastori donjih prozora) njihovo restauriranje. mnogi detalji završnog uređenja su dovedeni u harmoniju poštivajući estetske potrebe ambijenta. ali kako su svi zahvati ovog tipa zamršen splet okolnosti i rezultat zajedničkog rada mnogih sudionika. tako su i ogledalo nas samih. . adaptiranje i montiranje. pod glavnom kupolom. koja je.da posmatrač može lakše razlučiti izvorne forme enterijera džamije. pronalaženje autentičnih kanata. što je izveo stolar Junuz Lazović. obavila mnoštvo pratećih poslova logistike. Ovo najnovije oslikavanje nije najperfektnije rješenje. silom prilika. Dekorom su obrubljeni zazidani prozori na tamburu. svakako. našeg kulturnog nivoa i kapaciteta. što je organizirao i primjerno vodio Avdo Mulaomerović. a boju na njima je retuširao i svu drvenariju tonirao Dino Godinjak iz firme "Neimari". Definitivni sud o ovom pripada budućim generacijama koje će ovaj dekor konzervirati ili opet promijeniti. Zahvaljujući Henda Šakiru i muteveliji Vatrenjak Mustafi. Jedan od najznačajnijih je.

skoro neoštećen. što zapravo proizilazi iz dublje analize prijevoda same riječi mihrab. Međutim. tako molitveni prostor džamije postaje međuprostor. Postoje neosnovane sumnje u originalnost mihraba Begove džamije koje proističu iz njegove dobre očuvanosti i kretivno naprednog izgleda. čitav zid kible sa svim elementima na njemu ima tu. po svemu sudeći. najbolje. kreirajući ga. a dobra očuvanost je normalna. čitava džamija je orijentirana prema Mekki. Potvrdu ovome nalazimo i u rječniku gdje je mihrab pročelje. uvjetno rečeno. simbolički je doživljen kao prolaz ili vrata između "ovog" i "onog" svijeta (dunjaluka i ahireta). nedvojbeno. u stilski veoma zrelu formu mihraba. pa je mihrab to prevazišao. jer njegov stilobat tj. Između ostalog. Pronalazimo još da se mihrab tumači kao mjesto borbe sa samim sobom. U Poslanikovo vrijeme mihrab nije postojao. breču ove venature nalazimo ugrađenu u skoro sve originalitete džamije. estetski identični. a niša mihraba je zatvorena poput pećinske niše i simbolizira duhovni portal. poput kolaža od kamena. odvojeno mjesto. Baza na koju se oslanja mihrab svojim postoljem je od sedre. orijentativnu ulogu. remek-djelo na kojem se jasno prepoznaje rafinirana kreativnost neimara. mjesto mira. fasada. skoro u potpunosti. a ovom doprinosi i drveni stepenik koji dodatno podiže horizontalu poda za desetak cm duž zida kible. Kako niša portala završava sa ulaznim vratima. pa samim tim. postolje ostaje potopljen u pod. što zaključujemo po fotografiji koja dokumentira pripremne radove na podu. kreativna naprednost jeste osnovna karakteristika klasicizama. Na njemu se najbolje prepoznaje spoj kreativne zrelosti projektanta i prirodne nadarenosti realizatora. Mihrab Begove džamije djeluje nešto zdepastije zbog masivnih proporcija koje ga karakteriziraju i čine daje u ekvilibriranom akordu sa okruženjem. s obzirom da je breča čvrst kamen koji u enterijernom ambijentu ima neograničenu istrajnost. koja je do maksimuma iskoristila hromatske i ritmičko-kompozicione estetske kapacitete breče. Također. Međutim. djeluje kao odsječen u prizemlju.ORIGINALNI ELEMENTI I NJIHOVA OBNOVA Mihrab Mihrab Begove džamije je. 63 . Obje arhitektonske forme su pravougaona ispupčenja sa neizbježnim mukarnasima i veoma često su. "ničija zemlja" na granici svjetova. Ovo posljednje nam objašnjava mnoge analogije koje obično pronalazimo između portala i mihraba. a i velika stradanja objekta nisu se ticala zida kible. Rasprostranjeno je mišljenje da je mihrab orijentacioni element u džamiji koji indicira pravac kible. Također. nego se kao forma pojavljuje poslije njega i obilježava centralno mjesto odakle je predvodio namaze prvih muslimana.

konkrecionalni krečnjak boje i prozirnosti sličan noktu). kao da ilustrira kristaliziranje materije u unutrašnjosti vrha semisferne mihrabske niše. u pet redova (stepenika). Zadivljuje pogled sa poda koji nam otkriva bistru geometrijsku ritmičnost koja sa sedam krakova. a zatamnjeno prizemlje nise obilježava granicu koju skriva drveni stepenik Konstruiran je sa više od četrdeset blokova breče različite veličine. Mukarnas mihraba . Baza od sedre na koju se oslanja postolje od breče. опух . Mukarnasi su od oniksa (grč. 64 Slika 77. Kompozicija mukarnasa je uokvirena pozlaćenim olovnim okvirom oble profilacije.Slika 76. razigranog i varijabilnog hromatskog spektra. impresivno precizne obrade.nokat.

niti sličnog kompozicionog rješenja. razaznali smo i otklonili dva bojena sloja. Obično mihrabi koji su izduženiji i viši u gornjem dijelu završavaju na dvije vode ili ravno. a mukarnasi su u više navrata bili prebojeni različitim hromatskim rješenjima. austrougarski kojeg su karakterizirali . kao element. Ova nonšalantnost nas više začuđuje kada opserviramo studioznu perfekciju kojom je ukomponiran svaki detalj i do maksimuma iskorišten estetski kapacitet breče. mihrab Begove džamije je bio izuzetno taman zbog začađenosti i višeslojnog lakiranja u različitim obnovama. i kruna mihraba je komponirana na bazi sedam krakova floralno razigrane forme koja podsjeća na okvire perzijskih minijatura. ili dominirajući žuti oker i dominirajuća bordo smeđa su naizmjenično ritmički ukomponirani. arhaična forma rotondne knjige koje će kasnije postati frekventan motiv na mihrabima i portalima klasicizma. kao što su tamniji i svjetliji. a onaj kamen koji se izdvaja po tamnoći ili vrsti kolorita je centraliziran. Slika 78. a susrećemo ih u najistočnijim zonama osmanske teritorije. kao mukarnasi. Mihrabska kruna. bez tragova eventualnog estetskog kamufliranja. uz posebne poteškoće na mukarnasima. Prirodni pravci rasporeda bijelih detrita breče ukomponirani su tako da navode u centar. Konsolidiran i plombiran je samo u vrhu i desnoj strani krune. Kruna mihraba Kameni blokovi su spojeni metalnim spojnicama koje su zalivene olovom i mnoge su vidljive na spojevima gornje zone.Gornji horizont mihraba završava formom krune koja se uzdiže ispred zida vizuelno ezaltirajući mihrab u visinu. Uspoređen je sa desetinama raznih kamenih mihraba i nije nađen nijedan od istog kamena. Prije konzervatorsko-restauratorskog interventa. Također. tore tj. je jedan od načina kojim se završava gornji horizont nižih mihraba. a oni polihromi su kameni kolaži više vrsta mermera karakterističnih boja i rijetki su. Različiti hromatski spektri. Na rubovima mihrabske niše su modelirane uobičajene oble forme tzv. Prvi je bio tzv. Ovakvi kameni mihrabi su izuzetno rijetki za naše područje pa i šire. Kombiniranim hemijsko-mehaničkim čišćenjem. Mnogi mihrabi od mermera su monohromi.

a pažljivi posmatrač će primijetiti da su sukcesivan intervent. daleko kompatibilniji sa brečom. Tako su na mukarnasima otkriveni autentični interventi zlatom direktno lijepljenim na kamen. Na stubićima oko rekonstruiranih kaligrafija u ulozi okvira. sa dodatkom intervenata zlatne boje.Slika 79. U podnožju mukarnasa su u reljefu rekonstruirane uobičajene kaligrafije mihraba. Mihrab prije restauracije Slika 80. oker i bijele. Drugi sloj pripada neoklasičnoj obnovi i izveden je masnim bojama u kombinaciji plave. Tri globalne cjeline kompozicije mihraba su obrubljene zlatnom linijom koja je rekonstruirana na osnovu identificiranih ostataka originalnog zlata u porama kamena. Mihrab nakon restauracije fals-zlato od mesinganih listića i dominacija plave boje na preparativnom sloju od gipsa u zoni kaligrafija. sa uravnoteženim bojenim interventima koji su samo konzervirani. na način da se uklapaju u cjelinu. Otklanjanjem ovih slojeva otkriven je lijep oniks koji je. prirodom svog izgleda. . ostavljeno je hromatsko rješenje neoklasične obnove kao svjedočanstvo tog dekora.

Minber Minber (lat.Na lijevom oblom rubu mihrabske niše. odnosno. odnosno tore. precizno je uklesan mali elif. godine 67 Slika 82. pulpitum. (u njenom gornjem dijelu) na neuočljivom mjestu prema unutrašnjosti. Prije konzervatorsko-restauratorskog interventa. s obzirom da još Kreševljaković to naglašava u svojim studijama o Begovoj džamiji. kojim je natkriveno počasno mjesto. uzvišeno mjesto za propovjednika) se nalazi desno tj. najuzvišenijem mjestu. Na počasnom. godine . tako da se samo na nekim dijelovima vidio zaprljan kamen. uzvišeno mjesto. te za oba Bajrama. zapadno od mihraba i po svom konceptu je jednoosobno stepenište koje vodi na natkriveno. Da je ovaj mihrab pravo remek-djelo nije novost. Taj elif bi mogli protumačiti kao neku vrstu potpisa ili izraz autorove bogumilnosti. drži se vaz. propovjedaonica. minber Begove džamije zatičemo prefarbanim masnom bjelkastom bojom. te smjestiti u onaj procenat mistike koju ovakvi objekti uvijek posjeduju. petkom u sklopu džume. bio je prefarban oker bojom. a sa nižih nivoa stepeništa. Minberfrontalno 1932. Istočna strana minbera 2000. Slika 81. na rahlama stoji otvoren Kur'an. a krov.

analogno rješenju na pravougaonoj osnovi munare. Restaurirani zeleni sloj sa jednostavnim ornamentom koji uokviruje nišu. Ograda koja prati stepenište je ukrašena mnoštvom prosječenih formi heksagrama i ezagona. Dolje. Zapadna niša je jedina na toj strani minbera i velika je toliko da se u njoj može šćućuriti čovjek. Na stepenište se stupa kroz dvokrilna vrata ugrađena u kameni luk. Slika 83. koji završavaju malim špicem. posebne izvijenosti. na kojima je osmougaona osnova koničnog krova. 68 . istanbulskog ljiljana.Ро kompozicionoj osnovi minber je jednostavno trougao vertikalom naslonjen na kiblu. nad kojim je u reljefu kaligrafski natpis prvog šarta. koji u dnu počinje portalčićem. prelomljene orijentalne lukove. Srednja niša je otvorena i spaja se sa nišom na zapadnoj strani. pa na njenim stranama nalazimo male fragmentarne tragove spontanih zapisa od kojih je spominjanje Boga najučestalije. U samoj nisi postoje različiti mali kaligrafski zapisi spontano ispisani koji su također konzervirani. a vrh iznad natpisa završava floralnom formom tzv. sa sinusoidnim orijentalnim lukovima. Gore lijevo su ornamenti ograde koji se ne uklapaju štoje posljedica stare obnove. Stepenište završava počasnim mjestom i oko njega se uzdižu četiri kamena stuba koja drže akutne tj. desno nafotografiji se nazire ostavljena sonda nekadašnjeg crvenog obruba iz 1755. tzv. Niša minbera na zapadnoj skrivenoj strani. sa istočne strane ispod stepeništa su tri niše u pravougaonim okvirima. a završava malom kulom sa šiljatim koničnim krovom koji natkriva počasno mjesto. a stariji ljudi će uz osmijeh reći da to nije nimalo slučajno. Ispod počasnog mjesta je prolaz koji završava lukom od breče kroz koji imam nastupa pred početak namaza. te to ostavlja dojam male bajne kule. godine. Zapadna strana minbera je ujedno jedini diskretni kutak džamije. Ovaj portal minbera je toliki da se čovjek mora sageti pri ulasku. U horizontalnoj bazi minbera. on završava alemom.

godine. na kojoj je kamen grube obrade presvučen tankim slojem čok maltera. a zalena ravnu profilaciju okvira ograde. Također je otkriven bojeni okvir ograde od zelene zemlje i minio crvene. Slika 84. godine. Tako crvena u unutrašnjosti zvjezdastih proreza i u okviru ograde naglašava geometrijsku ritmiku ornamenta u kamenu pješčaru arenaru. glavne strane minbera. Jedan od autentičnih fragmenata polihromije ograde nakon čišćenja 69 . Ovaj zeleni sloj. Otklanjanjem sukcesivnih bojenih slojeva sa istočne strane tj. otkrivena je ograda od kamena pješčara arenara. odnosno. Na zapadnoj tj. pa su isti konzervirani i ostavljeni kao sonde na zelenom sloju. dok je unutrašnjost ornamenata obojena crvenom. zatim je otklonjen i drugi sloj. tako da crvena boji oblu. koji je također rekuperiran. prisutan samo na glavnoj. pa je ovim čišćenjem rekuperiran. sa baze i ograde je skinut jedan sloj masne boje (bjelkaste sa oker okvirima) koji pripada interventu iz 1885. Ograda počasnog mjesta nakon kompletirane restauracije Slika 85. također masne boje. Oniks je estetski vrijedan kamen fine obrade. kojom je slikan bijeli mermer sivkastih venatura sa obrubima boje zlata iz neoklasičnog perioda. sa crvenom minio bojom u unutrašnjosti. istočnoj strani. karakterizira esencijalna bijela traka koja uokviruje luk niše i na vrhu završava trolisnom floralnom formom. prorezanih zvjezdastih i drugih ornamentalnih formi. otkriveni su većinom tragovi zelenog sloja i nekoliko veoma malih fragmenata slikarstva iz 1755.Čišćenjem na istočnoj strani. Kamen je ostavljen neobojen po frontalnoj površini. sa početka XIX stoljeća. skrivenoj strani. Pod ovim slojevima je otkrivena osnova od oniksa sa fragmentarnim ostacima zelene boje koja djeluje kao parcijalni sukcesivni intervent i ne susreće se drugdje.

veoma tanak bijeli premaz 8. preparativni krečni premazi 3. za koji se vjerovalo da je u potpunosti izgubljen. tanki sloj čok maltera 2. Slojevi 7 i 8 pripadaju nekom međuinterventu održavaj ućeg karaktera. crna boja 4. Slika 86. od kojih su najstariji polihromi. krečni premazi na talogu prašine 6. svijetlozeleni sloj 13. bjelkasti sloj sa rijetkim crnim pigmentom 10. 70 . a sloj 10 austrougarskoj obnovi iz 1885. Uzeti uzorak je analizirala hemičar-konzervator dr. Sloj 9 pripada neoklasičnoj obnovi sa početka XIX stoljeća.Međutim. tamnosiva. Ovim najznačajnijim otkrićem rekuperirana je jedna cjelina originalnog dekora džamije iz XVI stoljeća. Antonela Tuci. Stratigrafija minbera 1. godine. i pronađeno je mnoštvo bojenih slojeva. spektakularitet takve upotrebe boje na kamenu dobija puni smisao tek otrivanjem likovnog dekora na koničnom krovu kule minbera. godine. oker tamni na braon Po ovoj analizi tumačimo da su slojevi 3 i 4 tragovi autentičnog slikarstva. tamnozeleni sloj 12. Posljednja četiri sloja su periodična premazivanja održavajućeg karaktera. veoma tanak crvenkasti sloj 9. Mikrofotografijom uvećan uzorak za 167 puta razjašnjava nam prisustvo četrnaest slojeva koji su naneseni na krov osmougaone osnove. dok je sloj 5 preparativni premaz za sloj 6 sa kojim čini trag slikarstva iz 1755. gotovo. minio crvena boja 5. deblji bijeli sloj 11. minio crvena koja vuče na narandžasto 7. žuti sloj 14. Do otkrića slikarstva na krovu kule minbera došlo se sondažnim ispitivanjem koje uvijek prethodi zahvatima čišćenja.

Baza krova kule minbera prije retuširanja (lijevo) i nakon retuširanja (desno) Glavninu ovog slikarstva karakterizira crvena minio pozadina sa harmonično stiliziranim floralnim ornamentom koji nije potpuno bijel. i slika 90. Donja zona krova kitle u toku čišćenja Slika 88. originalno slikarstvo je očišćeno uspješno mehaničkim otklanjanjem slojeva pomoću hirurških skalpela i strpljenja. Priroda konzervacijskog statusa materije nije dozvolila raslojavanje ovih slojeva radi njihove bolje analize. godine.Slika 87. a polukružni profilacijski povez sa koničnim nastavkom je samo zalene pozadine. Gornja zona krova u toku čišćenja Zahvaljujući sloju prašine. Oduševljava 71 . nego je toniran u boju identičnu pješčaru arenaru od kojeg je ograda. Slika 89. Osmougaona baza krova je zelene pozadine sa crvenim interventima u vertikalnom rasporedu. Samo jedan manji fragment prvog preslikavanja je djelimično raslojen i njegovom analizom ustanovili smo da je analognih karakteristika dekora iz 1755. U prepletima ornamenta su u vertikalnom rasporedu plavičasto-sivi interventi.

Tom profinjenošću povezuje kamenu osnovu sa bojom ukrašenim vrhom i geometrijsku čvrstoću koja dominira estetikom minbera sa mehkoćom floralnog vrha koji završava alemom. . to samo doprinosi šarmu koji odiše dovifljivošću i nonšalantnošću. sve se harmonično uklapa. Autor je na ogradi ostavio neobojen pješčar. Osnovni dekor krova kule minbera 72 Čitav minber je kolaž različitih vrsta kamena sa različitim hromatskim i tehničkim karakteristikama. završava živahno razigranom krunom floralnih motiva. Ovo podsjeća na princip strogo geometrijskog mihraba koji. Primjetna je i određena oskudnost u materijalu pri izgradnji. bojom naglasivši urezan ornament. a na krovu tonira floralni ornament u boju pješčara na identično crvenoj pozadini. pa pojedini ukomponirani dijelovi odskaču od jednoobraznosti. Kula minbera nakon restauracije Slika 92. Slika 91. pa bez obzira na određene nejednakosti. Tako je povezivanjem ekstrema postignut melodičan tok i likovna dorečenost koja se razvija oko većeg.hromatska povezanost koju imaju geometrijski ornamentirana ograda i mehki floralni dekor na krovu kule. također. perfektnog trougla od bordo breče koji sačinjava dominantan centar kompozicije minbera. Međutim.

koju skoro da nije bilo potrebno retuširati. tako da je njihov izgled u potpunosti autentičan. To je osnovni islamski šart koji podvlači jedinstvo Boga i izaslanstvo Poslanikovo. ali tako da jedna počinje sa desne. Čišćenjem tri sloja različitih prebojavanja sa vrata došlo se do potpuno očuvane autentične hromatike. Identičan ovom je karakterisao i ulaz u munaru ali on je promijenjen osamdesetih. Slika 94. To je jedan od detalja na kojem je demonstrirana klesarska majstorija. a centralni je bijel kao vertikale oko vrata. Sonda čišćenja kaligrafije Vrata ulaza nisu originalna. godine. Procijenjeno je da su od dudovog drveta. a njihov geometrijski motiv i crveno crni kolorit je omiljen u klasicizmu pa ga često srećemo. Ta rečenica je napisana dva puta. Luk portala minbera. a druga sa lijeve strane i krajevi harfova se dotiču i prepliću na sredini. 73 . ali pripadaju prvoj obnovi iz 1755.Detalj vrijedan pažnje je svakako mali virtuozni luk na portalu minbera od tri kamena. Slika 93. Uklopni šav između njih je posebno razigrane sinusoide sa par stepenastih prekida. Iznad luka je reljefno izrezbarena kaligrafija u pješčaru. Ovo je pozlaćena kaligrafija na zelenkastoj podlozi i jedina je autentična kaligrafija u enterijeru džamije. Dva dijela su od bordo smeđe breče. Gornji dio portala minbera Slika 95.

Svi detalji minbera imaju svoju logičnu estetsku povezanost u likovnim rečenicama kojc sačinjavaju cjeline od kojihje komponiran.Slika 96. Takoder. koji će kasnije karakterizirati orijentalni klasicizarn i postati jedan od najfrekventnijih motiva na lukovima. tzv. portal završava floralnim motivom. mihrabima. istanbulskim Ijiljanom. munarama kao i slikarijama. Vrata u toku čišćenja Slika 97. 74 . Portal minbera nakon restauracije.

kao element na kibli. Slika 98. Međutim. Restauracija minbera. To je posljedica neke od obnova pri kojoj je ova strana ograde bila krpljena dijelovima ograde sa mahvila pa se ornamenti ne uklapaju. Na zapadnoj ogradi primjećujemo određenu aritmiju u ornamentima. Njegova kompozicija u osnovi jeste jednostavna. prazna. po mnogo čemu. kao i prisustva ćursa koji popunjava suprotnu stranu. ponekad prave određenu neuravnoteženost jer je druga strana kible. rekonstrukcija mukarnasa kible i kolorit novog slikarstva su u harmoniji čemu najviše doprinosi nenametljivost novih slikarija na zidovima oko prozora. čini posebnim. suprotno od minbera. staložena i prozračna. Minber Begove džamije nakon restauracije. a njegove ornamentalne cjeline daju mu dženetski šarm bajkovitog. Obično minberi. ovo u Begovoj džamiji nije osjetno zbog proporcije elemenata i prostornosti.Minber Begove džamije je ovako rekuperiran u svojoj autentičnosti što ga. 75 .

a aktuelnu estetiku su poprimili u usputnim sistematizacijama posljednjih obnova. Osnovu današnjeg izgleda su sigurno poprimili u neoklasičnoj obnovi. polukružne forme. Njima se nije posvetila neka posebna pažnja.) Služi kao katedra sa koje se drže pridike i predavanja koja tretiraju različite teme teologije i znanosti. Austrougarska obnova ih je obojila u kombinaciju crvene. Ustvari je ogradeno uzvišenje za sjedenje. prijesto. Ona im je. Ovo je protumačeno po malim fragmentarnim ostacima boje u porama rubova i identično je sa svim drvenim ogradama džamije. Po arhaičnosti forme i crvenim visuljcima na rubu. i slika 100. Ćursevi Begove džamije nakon obnove 76 . Ne znamo da li su autentičan element džamije. stolica. vjerovatno. Drugi ćurs koji imamo u Begovoj džamiji nalazi se na istočnoj strani centralnog prostora. U vrijeme obnove ovi rezultati nisu bili poznati pa su ćursevi samo površno uređeni. bijele i plave. Nalazi se na upražnjenoj strani kible i prilično uravnotežava odnos rasporeda elemenata na njoj. reklo bi se da su postojali još u XVIII stoljeću. koja svodi težinu na jednu zdepastu vertikalu čiju bazu ne vidimo. Slika 99.Ćurs (U ovom slučaju ćurs znači uzvišeno mjesto za sjedenje predavača. dala estetiku bijelog mermera sivkastih venatura i linijom boje zlata po rubovima kao i na minberu i mahvilu. pa ovom kratkom zabilješkom želimo to korigirati.

Kako su na uzvišenju. tzv. Tako omogućuju onima koji su u tetimama. Stubovi i kapiteli mahvila u toku čišćenja od zaprljanih lakova i čađi. Rasprostranjen je i naziv musandara. U Begovoj džamiji mahvil je pozicioniran suprotno od kible. zborište. sastajalište.Mahvil Mahvil je posljednji od fiksnih elemenata koji karakteriziraju enterijere velikih džamija. a u ogromnim džamijama ponekad je smješten na kiblu sa druge strane mihraba. hamama itd. Oni sa tog mjesta najavljuju vrijeme molitve učenjem ezana i ikameta. desno do glavnog ulaza i povezan je sa jednim balkončićem na sofama. To je prostor rezerviran za mujezine (mujezin-onaj koji zove ili doziva). stoga se više odnosi na drvene pregradne odjele malih džamija. uzvišenje ili galerija za grupu pjevača ili hor. oblogama od celuloze i amonijevog karbonata sa odmjerenim vremenom djelovanja i pranjem destilovanom vodom 77 . kandilj. Kao arhitektonski element mahvil je uporediv sa coro.. nego na namjenski mahvil. te asistiraju molitveni proces. također omogućuju praćenje i sinhroniziranje sa molitvenim ritualom onima koji se nalaze u haremu ispred džamije. direktno vide imama te sinhronizirano prate i prenose imamovo vođenje molitvenog rituala. U džamijama se obično nalazi preko puta kible. Za riječ mahvil pronalazimo značenja: udruženje. društvo. suprotno od minbera. U osnovi se radi o uzvišenoj platformi ili galeriji sa koje se asistira molitveni proces u sakralnim objektima. Danas veliki dio ovog funkcionira putem razglasa koji direktno prenosi imamovo predvođenje namaza. sa kojeg mujezini. da sinhronizirano prate molitveni proces. i ne vide imama. međutim identično se nazivaju: drvene verande. Slika 101. drvene pregrade i ormari orijentalnih kuća.

Ova polihroma kombinacija je iz 1885. Ispod austrougarskog sloja nisu nađeni bitniji tragovi nekog drugogpolihromog rješenja. Originalna ograda је sigurno bila od kamena. iz dva dijela. vratu kapitela (tal. Slika 103. Prvi red arhitrava je od breče i blago je izbočeniji od kapitela.Mahvil Begove džamije je pravougaona platforma koja se jednom stranom oslanja o zid. razigranog kolorita i lijepih venatura. Mukarnasi arhitrava mahvila u toku čišćenja. bila od pješčara arenara sa zvjezdastim prorezima kao i ograda minbera. Platforma i ograda od drveta nisu originalni.ogrlica ili ogrlnik). Na spojevima sa stopom i kapitelom su bronzani prstenovi uobičajene forme. Dva stuba na uglovima su od bijelog kamena. po svemu sudeći. i povez je zakamufliran. Kapiteli su od čvrstog bijelog kračnjaka i na spoju sa stubom počinju jednim redom mukarnasa po tzv. dok su svi drugi od probranih monolitnih komada. Na njega se nadovezuje drugi stepenik arhitrava koji je od pješčara arenara sa dva niza mukarnasa koji navode vijenac na dimenziju platforme. Slika 102. Na ovaj kružni red mukarnasa nadovezuju se drugi mukarnasi čije forme ritmično prevode formu kapitela u kvadrat formirajući skale mukarnasa na uglovima. godine. Ona je. colarino . jer svi kameni mahvili uobičajeno imaju i kamenu ogradu. 78 . Mukarnasi arhitrava mahvila prije restauracije. najvjerovatnije sa imitacijom mermera kao i na drvenariji džamije iz neoklasicizma. Samo je predzadnji stub zapadno naštiklan tj. Stablo ili fusto svakog stuba je kvalitetne obrade. koji su služili da zadrže olovo kojim su zalijevani metalni spojevi u središtu. Niže mukarnasa se vidi prvi stepenik arhitrava od breče. a sa preostale tri na niz od osam kamenih stubova. ravnog gabarita i elegantnih proporcija. a preostalih šest od breče. godine. Primjećujemo boju koja prelazi preko oštećenog mukernasa na ćošku. Drvena ograda je prvobitno bila bijele boje. Najvjerovatnije su komadi ove originalne ograde mahvila oni kojima je popravljena zapadna ograda minbera. Datiraju iz 1860.

Sve je na masivnom stilobatu koji. Fotografija iz 1985. postolje mahvila. Stubovi mahvila stoje na elegantnim stopama ili bazama koje karakterizira obla tora sa tanjirastim oblikom koji svodi formu stope na dimenziju stuba.Slika 104. Praktično. odnosno stabla stubova sa kapitelima i arhitravom. Slika 105. uspostavljen od Hansa Nimetszheka potapa kompletne stope stubova i stilobat tj. Markiranje ilustrira aktuelno stanje. Fotografija posljednjih radova na podu pri kojima su rekuperirane tanjiraste forme stopa stubova. po svemu sudeći. 78 . od originalnog mahvila ostaje vidljiva samo srednja zona. Podignuti nivo poda. a to je u osnovi izgled koji je datirao sve do posljednjih obnova. također. karakterizira elegantna obla profilacija ruba. godine. Ovo je estetika mahvila koji mu je dala austrougarska obnova iz 1885. godine.

plombirana su i mehanička oštećenja. nimalo ne zaostaje za mahvilima najveličanstvenijih džamija svijeta. 80 . shvatili bismo da on svojom harmoničnošću. Na ovom mahvilu je kristalno jasan izraz klasicizma. višeslojnih lakova i boje sa arhitrava.Posljednjom restauracijom mahvila očišćeni su stubovi. Dovoljno je dodati timpan i stilobat da se dobije izgled helenističkog hrama. kapiteli i arhitrav otklanjanjem zaprljanih. odnosno stilsko porijeklo od portala hramova iz grčko-helenističke i staro-rimske arhitekture. Pored toga. kompozicijom i obradom kamena. a kao zaštitni sloj dat je premaz mikrokristaliziranog voska. Ako bismo ovaj mahvil virtualno rekonstruirali. Klasicizam je sa lahkoćom prepoznatljiv na mahvilu. Slika 106.

ukrašena struktura glavnog ulaza. godine 81 . Oni svojom formom razbijaju monotonost masivnih strana niše. naglašena. Međutim. djeluje zabijen u mehki orijentalni luk sofa. Slika 109. elegantnih mukarnasa. Mukarnasi ukrasnih mihraba u toku čišćenja zatamnjenog gipsanog nanosa iz 1885. Slika 107. bočnih strana ima male ukrasne mihrabe. U arhitekturi znači: pravougaona. Pronađeno urezbareno Allah ispod gipsanog nanosa u istočnom tnihrabu portala Slika 108.Portal Najčešće korišten termin portal proizilazi iz talijanskog porta tj. Na džamijama je portal estetski element kojem je posvećena posebna pažnja. Obično je do te mjere naglašen pa gornjim ćoškovima svoje potentne paralelopipedne forme. u traganju za autentičnim nazivom nailazimo na arapski bevvabe i turski tadžkapi. dajući prozračnost predulaznom prostoru portala. vrata. izbočena. Gornji krajevi portala ' Portal Begove džamije karakterizira dublja niša koja sa unutrašnjih.

pojavljuje na mihrabu. minberu. odnosno ulazu. zone epigrama na portalu Begove džamije 82 . Naizmjenične su hromatske karakteristike.. Pretpostavka je da su u pitanju predispozicije za držanje možda lampi ili. koja nadvija luk. Ovaj motiv u cijelosti kao da prilagodava mehke krive linije luka u dominantnu ugaonu geometriju portala i daje linearnu paralelu pravougaonom epigramu. strše prema spoljašnjosti. sa manjim varijacijama. Slika 110. i slika 113. pa devet bijelih.U dnu niše je. Početak luka и fazi čišćenja prilikom kojegje otklonjen zatamnjeni dekor iz 1885. likovno gledano.. pa i sačinjava linearnu osnovu elemenata od kojih je sazdan luk pod kojim se nalaze. Vrijedne pažnje su dvije elegantne forme isturene pod samim lukom.. u svom središtu ima ugraden mali krug od breče. otvor za vrata čiji je luk sazdan od perfektno uklopljenih devetnaest kamenih blokova floralne forme. medutim. kojije sužavao vertikale ulaza ipočetke luka z a lOc m (desno) Slika 112. oni su jedan od detalja estetske profinjenosti klasicizma. od probrane breče. Prije (lijevo) i poslije restauracije (desno). Interesantno je zapaziti da su u pitanju dvije obrnute polovine jednog ljiljana ili floralnog motiva koji se. i slika 111. poput zraka. prema unutrašnjosti. Kompozicija ulaznog luka (lijevo). dok deset bordo. munari. Reljefna forma.

te tako reći sve što treba da se kaže o dobrotvoru i džamiji. 116. Za vrijeme sondažnih ispitivanja. . pa nose isti kreativni otisak. Ovaj epigram se izdvaja svojom rafiniranom obradom pa mu je stilski srodan samo još epigram na Gazi Husrev-begovom turbetu. Zanimljivo je da su autori epigrama morali sinhronizirano uklopiti lijepu poetičnost u konciznu strofu i u zadnjem stihu. Reljefni floralni ornamenti koji čine splet oko stihova.Epigram je centralna likovna cjelina kompozicije portala. Poznavaoci kaligrafije su primijetili da nedostaje jedna ili dvije tačke u tekstu. medutim to ne mora značiti ništa posebno. Druge epigrame u Husrev-begovom киllуе nemamo. a u autentičnost onog. 115. koja su prethodila čišćenju okvira. kreirati hronogram. obilježiti godinu. i kao spjev. Usporedba ornamenata na epigramu portala sa ornamentima na krovu minbera Sasvim je prirodno da se pomisli kako su sve ove tzv. moglo bi se sumnjati. uokvirujući stihove u paralelno raspoređen vez. i kao stilsku izvedbu kaligrafije. s obzirom da je iz dva dijela izrazito naglašene grube pozadine. pažljivom opservacijom otkrivaju se itekakve razičitosti između djela kreativnih individua. arabeske u osnovi istih standardnih motiva koji se ponavljaju u različitim spletovima. daju epigramu portala Begove džamije lepršavost i mehkoću. Profilacija okvira je identična profilu tore bronzanih prstenova na stubovima. 117. Međutim. Epigram portala Begove džamije je uokviren masivnijim okvirom fino profilirane breče probranog kolorita. Ovi floralni motivi su identičnih stilskih karakteristika kao ornamenti na krovu minbera. To je posebno prepoznatljivo na petolatičnom centralnom motivu i eleganciji listova. posebno kada je u pitanju prva polovina XVI stoljeća. Slika 114. odnosno. na portalu Kuršumli medrese. Harfovi i ornamenti su kvalitetno uklesani u monolitnu ploču čvrstog krečnjaka. Sasvim je normalno da se u izvedbi ovakvih djela manje greške potkradu. još brojčanom vrijedosti harfova. jasno su razlučene sve bitne estetske promjene 83 koje su unosile velike obnove. Svojom masivnošću i estetskim karakteristikama potentno izdvaja epigram u zasebnu likovnu cjelinu koju harmonično uklapa u kompoziciju portala. stila i izvedbe. što nije karakteristika starih epigrama. Analitičari su ovaj epigram pozitivno vrednovali. dok su na Murat-begovom turbetu i Kuršumli medresi epigrami različitih autora.

Slika 118. Stepenasta sonda epigrama 3 - zaprljan i smolama impregniran crveno, plavo-bijeli dekor iz 1885. (teško čitljiv) 2 - bijeli lažni mermer obnove orijentalne neoklasike sa početka XIX st. 1 - obnova iz 1754./55. 0 autentični kameni okvir

Također su kaligrafije i ornamenti epigrama bili u više navrata prefarbani, samo što na njima nismo uspjeli ovako slikovito razlučiti te hromatske slojeve. Otklanjanjem ovih slojeva kombiniranim mehaničko-hemijskim čišćenjem, otkrivena je velikim dijelom autentična zelenkasta pozadina i na kaligrafijama sa ornamentima fragmentarni ostaci zlatnih listića na kamenu.

Slika 119. Rezultati čišćenja kaligrafija i ornamenata epigrama sa neočišćenom markiranom površinom. Pored zelenkaste pozadine i fragmenata zlata primjetno je i manje mehaničko oštećenje iz rata. 84

Retuširanje zelenkaste pozadine i harfova, sa ornamentima komadićima zlatnih listića, izvedeno je poentilističkom metodom samo tamo gdje su autentični ostaci nedostajali. Isto je bilo neophodno, s obzirom da samo očišćen epigram nije rezultirao dovoljno čitljivim sa udaljenosti osnovne perspektive gledanja. (Restauriran epigram u prvom planu na 7. stranici.) Vrh niše portala završava spektakularnom kompozicijom mukarnasa. Ovo je možda naj oportunij e mj esto da bolj e proanaliziramo ovaj arhitektonski motiv koj i u islamskoj umj etnosti često spominjemo, a o kojem, ustvari, malo znamo. Mukarnasi ili originalnije muharnasi, znače na arapskom jeziku dvostrešna izbočina krova ili karakteristika forme planinskog vrha, a mi ih semplifikacijom nazivamo stalaktitima. Međutim, ovo je samo njihov asocijativni naziv, s obzirom da daju impresiju visećih elemenata koji podsjećaju na pećinske stalaktite. Smatra se da nastaju tokom devetog stoljeća u perzijskoj zoni i veoma brzo su se razvili u različitim izrazima na sva tadašnja islamska područja, pa neke od značajnih primjeraka nalazimo u zonama Italije i Španije. Dok je mnoštvo motiva islamske umjetnosti u osnovi naslijeđeno, pa razradeno, i često dovedeno do perfekcije, mukarnasi su isključivo autohton proizvod islamske umjetnosti, pa u drugim ambijentima nemamo ništa analogno. Rezultat su veoma napredne geometrijske prostorne razrade i najčešće su korišteni kao elementi čijim se kombiniranjem prelazi iz jedne forme u drugu. Na primjer, iz ugaone forme kvadrata u oblinu kruga, ili iz kruga u kvadrat, pa ih tako najčešće nalazimo na kapitelima, pandatifima, zakošenim uglovima, svodovima niša i kupola. Skoro uvijek obilježavaju sakralni objekat, odnosno prisustvo molitvenog prostora ili mesdžida, a njihovo isključivo korištenje kao ornamentalnog elementa, karakterizira mlađe periode. Studija kojih su plod, po svemu sudeći, spoj je analiza matematičkih i geometrijskih pravila kristaliziranja materije. U praktičnoj primjeni su se razvili u različite tipologije i rodove po kojima bi ih mogli grupisati. Više od 90% kompozicija mukarnasa su veoma impresivne simetrične razrade, stepenastog razvijanja geometrijskih formi, poput onih na mihrabu, a veoma su rijetka smjela rješenja koja napuštaju pravila i zalaze u prostranstvo apstraktnog univerzuma. Njihova simbolika je teško dokučiva tema o kojoj imamo obično teološke i filozofske analize. Međutim, oni su pokazatelji koliko je nauka i umjetnost te dobi bila spojena i jedinstvena disciplina. Radi toga, estetizam kompozicija od mukarnasa, djeluje kao da je u njima objedinjena tadašnja najnaprednija spoznaja nauke i umjetnosti, pa rezultiraju kao estetska posljedica alhemičarskih traganja u prostornoj geometriji. Kompozicija mukarnasa na portalu Begove džamije je zaista nešto posebno. To je smjelo rješenje koje napušta standarde i o njoj je najbolje samo kratko reći da se radi o onom fenomenu univerzalne umjetnosti koji nazivamo remek-djelom. Ovu posebnost nam najbolje otkriva pogled sa poda, pa smo fotografiju markirali crnim i bijelim linijama, da bi se lakše moglo spoznati o kojem nivou kompleksnosti geometrijske razrade je riječ. Dok ova skrivena perspektiva otkriva virtuozan splet zvjezdastih motiva, koji kao da strogo nadgledaju ulaz u džamiju, normalna vizija stepenastog svodenja niše nježno nas navodi prema ulazu.
85

Slika 120. Zvjezdasti motivi mukarnasa iznad portala. Markirana geometrijska kompleksnost kompozicije mukarnasa portala.

Ovi mukarnasi su prije bili veoma prigušeni i nisu se uočavali, ne samo zbog velike zaprljanosti, nego i zbog sloja gipsa od 3 do 5 mm koji su na njih nanijele obnove XIX stoljeća. To je zaoblilo oštrinu skulpturalne forme što je zajedno sa nečistoćama, koje su se umalgamirale sa naknadno nanesenim smolama, rezultiralo skoro potpunim estetskim potiskivanjem.

Slika 121. Mukarnas nakon restauracije 85

okerastog hromatizma. kao i skoro kompletan portal. otkriveni su fragmentarni ostaci dekora iz 1755. Ovi mukamasi su. Otklanjanjem sloja iz 1885. kao i boja austrougarske obnove. od kamena pješčara arenara. g. To je kamen veoma pogodan za obradu. To je zelena zvjezdasta forma i crveni fragment na srednjem mukarnasu. 86 . Ona je ucrtana u uglove mukarnasa tako daje njome još više pojačan vizuelni efekat oštrine i dubine skulpturalne forme. ali nije dobar za gipsane slojeve koji na njemu skoro nikad nisu istrajni. Mukarnas prije restauraciji Ovaj gipsani sloj. Također je identificirana veoma tanka crna linija koja je nanesena direktno na kamen.Slika 122. Ovaj intervent je veoma otežao otklanjanje ovog sloja u cilju rekuperiranja autentične plastike mukarnasa. su se mjestimično ljuštili i otpadali. Slika 123. što je bio razlog njihovog premazivanja smolama u nekoj od obnova.

Okviri oko kaligrafija. Vrh mukarnasa u procesu restauracije: prije. pa su motivi dobili na čistoći i eleganciji. godine. njihovi slobodniji potezi četkom i neopterećena naturalnost. 88 . u toku čišćenja i nakon interventa Slika 125. doprinijeli su da ova kompozicija bolje djeluje. godine od strane lokalnih molera koji su unijeli bitno poboljšanje na floralne motive. prilično su pojednostavljeni. opredijelili smo se da konzerviramo ovu likovnu cjelinu kao svjedočanstvo dekora. S obzirom da sondažna ispitivanja nisu pokazala prisustvo drugih dekorativnih slojeva. Ovo slikarstvo je ponovljeno 1930. što je rasteretilo kompoziciju. To su praktično posljednji cjeloviti ostaci dekora iz 1885. godine. koji su slikani sa sjenama da djeluju prostorno. Oni nisu ponovili banalne duple linije u listovima. Međutim. a posebno kaligrafija lokalnog autora iz 1885. Zona lijevog ugla prvih redova na početku i nakon kompletiranog interventa Površinu oko mukarnasa karakteriziraju dvije kružne kaligrafije Rakima Islamovića oko kojih su floralni ornamenti na plavoj podlozi. što im je dalo sirovost i pogoršalo aspekt malih detalja.Slika 124.

Istifloralni motiv tokom čišćenja i nakon kompletiranja intervenata restauracije Slika 127. Kaligrafija Rakima Islamovića prije i nakon restauracije 89 .Slika 126.

godine. Fragmeti floralnog dekora iz togperioda su lijevo. Mnogi mali tragovi i zapažanja tokom čišćenja pomogli su nam da razlučimo originalitet i estetske promjene portala. Ovi i svi drugi ostaci dekora iz 1755. razjašnjena je tehnologija ovog interventa na portalu. Od likovnih elemenata koje je nanijela obnova 1754. Gipsani sloj je bio nanesen na mukarnase 1885. nažalost./55. godine. Zahvaljujući ovim malim ostacima.Slika 128. većinom bordo tonaliteta. U svom izvornom izgledu. gdje na više mjesta nalazimo urezbareno. Muhammed i Allah. portal nije imao slikane ornamente. Tokom čišćenja preostalih površina portala pronađeni su fragmentarni ostaci dekora iz 1754. nedovoljni za razaznavanje crteža./55. uzsam okvir i. pored zelenkastih zvjezdastih silueta. kada je čitav portal dobio osnovu izgleda kojim je ušao u moderna vremena. zidnom temperom. a okvirne profilacije šarama bijelog mermera. To su vrlo mali tragovi koji se vide bolje pomoću UV svjetla. Ovi tragovi su opstali tamo gdje je krečna preparacija bila tanka pa je kamen apsorbirao boju. Samo na površinama niše portala nismo uspjeli razaznati karakteristike ovog interventa. masnom bojom. su konzervirani. Njegovu estetiku je karakterizirao hromatizam pješčara koji je dominirao površinama. a na profilaciji okvira ovaj intervent je rekonstruiran kao simboličan estetski trag. to se vidi i po mnogim malim rezbarijama na bokovima portala. na sredini mukarnasa i tragove medaljona koji se naziru na ravnim površinama. Orijentalni neoklasicizam je dekorirao površine portala šarama mermera. a i jednu skrivenu 90 . a različite forme i koloriti su koncentrirani na kompozicionim cjelinama u niši portala. Između ostalog. kaligafski nevješto. identificirali smo. po svemu sudeći.

sa minimalizmom svojih formi. Također su i mihrabi na sofama. Ovi spontani tragovi su. oni upravo takvi kakvi jesu. vjerovatno. godine koju karakterizira plavi tonalitet. Sve ovo je ostavljeno da poznavaocima materije ukazuje na brojne i radikalne promjene dekora koje su se desile i ostavile svoj trag. nastali prije prve obnove. Stoga su izbjegnuta geometrijska stratigrafska odvajanja i banalna naglašavanja očigledne različitosti. izuzetno su kompatibilni sa portalom na kojem dominira pješčar. 91 . gotovo ostavljali utisak nedovršenosti. nekog davnog učenika medrese. integralno od pješčara i bez slikanih ukrasa. a sa posebnom pažnjom na estetsku ravnotežu. Današnji izgled portala je poput kolaža od rekuperiranog originala sa različitim fragmentarnim ostacima i likovnom cjelinom iz 1885. svojom esencijalnom formom mukarnasa. Portal 1990. koji je nanesen kao preparacija za prvo oslikavanje.Slika 129. s obzirom da ih nalazimo ispod svih slojeva popunjenih krečom. sasvim sigurno. godine brojčanu tabelu. Portal 1997. godine Slika 130. pa se sama po sebi izdvaja. Medutim. na način da nepoznavaocima ne narušava estetski ugođaj.

su potvrda koliko je prava umjetnost skrivena u jednostavnosti. kao i drugi dijelovi džamije. protkan delikatnim spojem prirodnog hromatizma meterijala. Ovaj portal. igrom sjena. 92 . sa živahnijim vezom na samom ulazu i epigramu. nema potrebu za koloritskim naglašavanjem.Slika 131. Današnji izgled portala Rekuperirani originalitet nam otkriva stilski harmoničan i potentan portal. a svod mukarnasa.

Prve sonde čišćenja na gornjem dijelu istočnog stuba . sami po sebi. pa i njihova autentičnost dijelom djeluje kompromitirana. Ovi mihrabi su integralno od pješčara i. Ono što je na njima. Istočna strana sofa sa stubom nakon restauracije Slika 133. Upotrebu najosnovnije forme mukarnasa primjećujemo još na pozadini eksterijera džamije. kao i u Kuršumli medresi. pa bi se izvan konteksta stare građevine mogli doživjeti kao savremena rješenja. pa smo zaključili da je najpozitivniji intervent konzervacije na njima ne dirati ih. Stoga je samo kaligraf napisao dvije neupadne kaligrafije. Mihrabi sofa često iznenade svojom veoma jednostavnom. Ali. original. kristalno jasnom formom. da ne bi ni najmanje ometalo arhitektonsku harmoniju objekta. Slika 132. tek toliko da bi se obuzdala volja za njihovim "ukrašavanjem". pred ulazom u glavnu aulu. Čudne su sofe Begove džamije. upravo ta jasnoća u kojoj je elegancija postignuta rafiniranim proporcijama i osnovnim formama. Novo slikarstvo na sofama je realizirano još delikatnije nego u enterijeru. jeste avangardni koncept klasike. nedvojbeno. dobrog stanja. dva su mihraba od pješčara i četiri monumentalna stuba.Sofe (trijem) Sofe su takoder uređene u posljednjoj obnovi.

kandilj. Slika 134.Zapadnu stranu zida sofa svakako karakterizira balkončić. Markiran raspuknuti bronzani prsten oblika tore. ali kako je u tijesnom odnosu sa obližnjim prozorom. To je. već spomenuti. Slika 135. tzv. Smatra se originalnim elementom džamije. pa je na njegovoj drvenariji proksimativno rekonstruiran taj hromatski aspekt. Slika 136. Stopa zapadnog monolitnog stuba. sa kojih su kombiniranim čišćenjem ofklonjeni zatamnjeni lakovi. jer podsjeća na lampu. Osnovu svog sadašnjeg izgleda dobio je u vrijeme orijentalne neoklasike. otklanjanja smolastih nanosa i cementnih plombi 94 . Ispod i iznad prstena su naknadna metalna ojačanja postavljena u obnovama na sve baze i kapitele. dat im je premaz mikrokristaliziranog voska. Na istom stubu u gornjoj zoni olovom plombirano veliko mehaničko oštećenje Sofe su kompletirane interventom na stubovima. eksterijerni odjel mahvila. Stubovi sofa u toku čišćenja tj. a nakon plombiranja i mimetiziranja brojnih mehaničkih oštećenja. budi sumnje u kvantitet autentičnosti.

Obično su turbeta otagonalne osnove i smatra se da je taj oblik inspirisan jerusalemskom tzv. Stoga. koje je u obliku otagonalne kule sa koničnim pokrovom. mauzolej ili memorijalna grobnica je objekat koji se osmanskom tradicijom podrazumijevao i podizao u sklopu kullyija za donatora i druge. otagonalna kula koničnog krova harmonizira proporcije i natkriva se kupolom polusferne kalote. kojim je u potpunosti reproduciran koncept jerusalemskog svetišta. Međutim. Turbe halifa al-Munstanzir iz IX stoljeća smatra se prvim islamskim mauzolejom Slika 138. Anadolskim susretom sa djelima klasike u evolutivnom renesansnom procesu. oblik Gazi Husrev-begovog turbeta reprezentira klasično turbe jer i jeste kreacija prijelaznog perioda između ranog i visokog klasicizma. praktično otpočinje da se instalira praksa podizanja memorijalne grobnice za plemiće i duhovne vode. odnosno. Slika 137. Upravo ovaj oblik za turbe preuzima seldžučka dinastija što se automatizmom prenijelo na Osmanlije. „Kupolom na stijeni" iz VII stoljeća koja je prvo islamsko svetište tog oblika i prilagađeno ceremoniji ritualnog obilaska ili tevafa. od turbeta dinastije Ziyardi iz 1006. To je očigledno ako pogledamo turbe halifa as-Munstanzir iz IX stoljeća u perzijskoj Samari. Seldžučko turbe Ali Djafera u Kayaseri iz XIV stoljeća 95 .GAZIHUSREV-BEGOVO TURBE Turbe. godine. natkriveni mezar.

Slika 139. Primjer osmanskog turbeta polovinom XV stoljeća. Primjer seldžučkog turbeta iz XIV stoljeća u Kramanu od Karamanoglu Ala ed-Din Bey Slika 141. Turbe Murata II Slika 142. Jerusalemska "Kupola na stijeni" na koju se ugleda turbe kalifa al-Munstanzir Slika 140. fotografija osamdesetih godina XX stoljeća 96 . Gazi Husrev-begovo turbe (prva polovina XVI stoljeća).

u pojasu pod vijencem. Prizemna zona zidova je obložena majolikom. a jedini naknadni element. i u pitanju je jedno elegantno dekorativno rješenje neoklasičnog manira. prefabrikovani i montirani elementi na bazi gipsa. turbe je ostalo prilično autentično. Islamovića izvedene fals zlatom na bjelkastoj osnovi. na jednostavnosti turbeta je najprisutniji nagovještaj kristalno bistre kompozicijske harmonije klasicizma. Istom tehnikom na heksagramima. koji umjereno smeta osmatranje eksterijera. U prvom Slika 144. Gazi Husrev-begovo turbe prije restauracije Ne znamo ništa o izvornom dekoru enterijera. Slika 143. Bez obzira na različite intervente kroz stoljeća. kvalitetne produkcije koja priziva klasične motive. a on je autor i kaligrafija u kružnim medaljonima prigušenozelene pozadine. kaligrafije je potpisao Ali Paginović. Enterijer Gazi Husrev-begovog pojasu iznad majolike ukomponirane su turbeta nakon posljednje restauracije kaligrafije Rakima ef. je natkrov nad portalom.Od čitavog kompleksa Gazi Husrev-begovog. Posebno je impresivan bijeli vijenac mukarnasa iz kojih se izvijaju naizmjenično masivni ljiljani kojima započinje tamnoplava kupola sa mnoštvom pozlaćenih heksagrama. dok su ostatak kompozicije reljefne profilacije i ornamenti u štuko tehnici. bez prisustva arhaizama i nespretne mastodontičnosti. a samo je portal od pješčara arenara i hreše (lokalni krečnjak) dok je kupola od plosnate cigle. Aktuelni ornamenti datiraju iz 1893. Izgrađeno je u cijelosti od sedre. pa sve djeluje veoma 97 .

turbe je u svom enterijeru bilo velike zaprljanosti sa mnoštvom mehaničkih oštećenja. s obzirom da se kompozicija bazira na nekoliko ukomponiranih modela. sve je elegantno ukomponirano i ništa ne distonira. te interventi pozlatom su karakteristike neoklasicizma koji je pod inercijom odjekivao na ovim prostorima i početkom XX stoljeća. Zlatom su linearno obrubljene i sve bitnije profilacije bijelih reljefnih motiva što daje šarm bogatog kraljevskog dvora. pa je i to preslikavanje otklonjeno u mogućoj mjeri. a restauriran je i veoma devastiran kristalni luster. pa mislimo da bi se pomnijom istragom moglo doći do tog Slika 145. Međutim. Prije konzervatorskih radova. a samo je na istočnom zidu najizraženija i zalazi dublje i u kupolu. te su zahvaljujući tome. a njihov početak proizilazi iz samih temelja. isti vraćeni na njihova mjesta. koji je svojim stilom sastavni dio ornamentalne kompozicije. Prisutne su i strukturalne pukotine koje se protežu vertikalno po sredini svakog zida. povezujući prozore. Kolorit kojim dominira bijela sa plavom pozadinom u gornjim dijelovima i prigušenim okerom na zidovima. Čišćenjem se ustanovilo da je dekor preslikavan 1930. ovaj dekor je često definiran i kao orijentalni liberti. Preostali nedostaci su rekonstruirani uzimanjem otisaka što je bilo relativno jednostavno.prozračno i lagano. pa bez obzira na veoma jak neoklasični manir. osim na bočnom zidu ulaza: fragment slikanog lažnog mermera šture izvedbe i dio začađenog čok maltera koji su konzervirani i ostavljeni kao kvadratne sonde. a za koji bi se reklo da je postavljen od autora ove estetike. nečistoće su otklonjene solucijom amonijevog karbonata sa kratkotrajnim oblogama od japanskog papira. To je prouzrokovala granata u posljednjem ratu koja je probila u unutrašnj ost i eksplodirala pa su se mnogi relj efni motivi obrušili i rasuli. Ornamentalni vijenac mnkarnasa sa Ijiljanima tokom čišćenja 98 . mada su na pojedinim fasadama zgrada uočljivi slični motivi i kompozicioni pristup. Istragom oštećenja nije utvrdeno prisustvo nekog starijeg dekora na zidovima. Nakon preventivne konsolidacije. Kreator ove kvalitetne dekoracije je nepoznat. a posebno tamo gdje je unosilo hromatske promjene u kolorit originala iz 1893. Komadi reljefnih ukrasa koji su otpali u vrijeme ratne devastacije bili su skupljeni i brižljivo čuvani od Šakira Hende. Ove pukotine su primjetljivije na svijetlom dekoru enterijera. Retuširanjem su mimetizirana plombirana oštećenja i rekonstrukcije.

Prijevod glasi: Reče jedan dovadžija. 99 . Prenosimo prijevod epigrama u rimi po Safvet-begu Bašagiću. Našim interventom smo na eksterijeru obuhvatili samo portal na kojem smo djelimično ublažili posljedice mehaničkog čišćenja i rekuperirali hromatizam epigrama. Koji s dovom tarih sklada: „Nek svaki dan Božiji rahmet i blagoslov na njega pada". godine što historičari u većini slučajeva potvrđuju.Slika 146. Po hronogramu ovog epigrama proizilazi da je Gazi Husrev-beg preminuo 1541. Kupola enterijera nakon restauracije Eksterijer turbeta je u talasu prve poslijeratne obnove grubo očišćen. a hronogram prefarban masnim bojama. čiji mezar je simetrično sa zapadne strane džamije.

Lepršavi dekor enterijera iz 1893. na zidu kible stoji ustakljena polica u kojoj se nalazi jedan vid relikvije koji se koristio kao najprestižnije odlikovanje odanim gradovima i regionima u posljednjim decenijama Osmanlija. Slika 148. Ovo je Sarajevu dodijelio sultan Abdul Aziz 1875. Epigram Gazi Husrev-begovog turbeta u toku čišćenja i nakon restauratorskog interventa Veoma je lijep kaligrafski vez na tekstilu kojim je obložena kubura mezara (uporedivo sa sarkofagom) i ovo je najautentičniji kreativni eiement u turbetu.. i veoma veličanstvenim turbetom. a radi se o maloj sehari (škrinji) u kojoj je staklena bočica sa pramenom Izaslanikove brade i ornamentirano platno kojim je bio pokriven njegov mezar u Mekki.Slika 147. 100 . Ovo ga čini neobično originalnim. Kaligrafski vez (gore) Slika 149. je dao začudnu dimenziju koja je nezamisliva posmatrajući turbe spolja. Sehara na zidu kible (lijevo) Pored toga.

a to se odnosi na 1893. te kako je to pristojno izvedeno i lijepo se uklapa sa dijelovima iz 1893. iznad prozora je naslikan elegantan klasični floralni ornament probran sa ukusom i veoma elegantno izveden. pa je rekostruiran oblik i estetika istočnog luka i pandatifa pod kupolom. Turbe Gazi Husrev-bega (desno) i turbe Murat-bega Tardića (lijevo) nakon obnove Turbe Murat-bega Tardića nalazi se odmah do Gazi Husrev-begovog turbeta i osim što je manje. Dekor enterijera je skromniji sa mnogo manje reljefnih formi. Prema prijevodu Hazima Numanagića natpis glasi: „Ovo mjesto je oslikano u doba mutevelije Mir Muhameda Behdžeta". Kupola i zidovi su redekorirani 1930. preferirali smo u cijelosti konzervirati ovu estetiku enterijera. godinu.. Kaligrafiju nad ulazom u enterijeru je napisao Muhamed Akif fals zlatom na zelenoj podlozi. i ovo turbe je bilo pogođeno granatom u posljednjem ratu.TURBE MURAT-BEGA TARDIĆA Slika 150. 101 . svim drugim je identično. zanimljiv je i zbog vidljivih tragova pripremnog kalka koji proziru kroz boju. Također. Prijatnog kolorita. Međutim.

Dekorprozora u toku čišćenja Slika 152.Slika 151. Nakon interventa sa pronađenim i integriranim originalnim fragmentima 102 . Natpis iznad idaznih vrata iz enterijera prije interventa Slika 153.

pri čemu je očišćen epigram od raznih prebojavanja masnim bojama. U Truhelkino vrijeme je između ova dva turbeta postojala jedna prostorija za kustosa koja je naknadno izgrađena. Slika 154. demolirana je kasnije što je vratilo autentičan izgled. Prosperirao je do plemićkih i viteških zvanja po sultanovom imenovanju. dužnost se prenosi s koljena na koljeno tako da je on predak svim mutevelijama Gazi Husrev-begovog vakufa. pa bio i imenovan upraviteljem sandžaka. U narodu su ostale priče 0legendarnom prijateljstvu i saradnji između ove dvojice velikana. pa kako je činila neprikladno spajanje ova dva turbeta. koji je kao dječak zarobljen. Porijeklom je Šibenčanin. Upravo iz tog prijateljstva proizilazi njegovo postavljanje za muteveliju. a kako nalaže vakufnama. a historičari ga često spominju kao izuzetnog vojskovođu koji je izveo posljednja bitna osvajanja zapadnih strana. Epigram Muratovog turbeta tokom čišćenja (lijevo) i nakon restauracije (desno) Murat-beg je prvi mutevelija (upravitelj. pa i današnjem muteveliji Mustafi Vatrenjaku. a Bešlagić ga je ovako preveo: "Kad Murat-beg preseli sa ovog svijeta. Ovaj epigram je lošijeg kvaliteta i grube izvedbe.Ovom prilikom je uređen i portal. Dekor enterijera nakon obnove odgovorni direktor vakufske institucije) koji nosi zaslugu gradnje novih nekretnina vakufa i njegovu transformaciju u utjecajnu filantropsku instituciju. a smatra se da mu je Gazi Husrev-beg podario punu slobodu. Slika 155. 103 . neko saznade pa reče: neka Bog blagoslovi dušu Muratovu".

stanu pored turbeta da bi proučili dovu u znak zahvalnosti dobročiniteljima. Zanimljivo je da ova turbeta mahsuz posjećuju i vjernici iz različitih krajeva.Slika 156. nakon obavljenog namaza. pa ponekad djeluje da su ona cilj neke vrste lokalnog hodočašća. Pogled na kupole turbeta Murat-bega Tardića i Gazi Husrev-bega i Begove džamije Tradicijom se ustoličilo da džematlije prije izlaska iz harema. 104 .

korištena za abdest. Truhelka nam ostavlja prilično detaljan opis starog tj. Imao je 16 lula kroz koje je tekla voda. Slika 157. Pronađena su preostala tri kamena kubna korita koja su opstala jer su korištena kao saksije za cvijeće.prati. anatomski veoma proračunata po mjeri čovjeka. uporedivo sa fontanom) Nalazi se u okrilju džamijskog harema i prvenstveno je namijenjen za abdest (purifikacijski ritual pred molitvu. lat. Ovakva kubna korita obično nalazimo u hamamima. ablutidnem od abluere . koji su nekad bili sastavni dio autentičnog šadrvana. hidžretske) te da je bio kružne osnove. kompleksnim. Za ovaj šadrvan. Šadrvanska korita 105 . Ova korita su komotnija. a pod svakom kubno korito za komotan oslon noge pri abdestu. Da su ova korita šadrvanska tj. još tumačeno kao rajsko /dženetsko/ vrelo. purificirati). lule. prečnika 4 m. karakteristični ornamentalni oblici su se nalazili na dva vanjska ćoška kubnih korita. Naime. za razliku od aktuelnih impostacija u modernim abdesthanama koje zahtijevaju pehlivansko umijeće. a rjeđi su ovi oblici tore. On bilježi da je opravka tog orijentalnog šadrvana izvršena 1772. Zahvaljujući ovim elementima. potvrđuju ulegnuća u dnu korita. autentičnog šadrvana koji je u haremu Begove džamije bio prije sadašnjeg.ŠADRVAN (šadrvan . a uz njih i nekoliko ploča kroz koje su izlazile česme ili tzv. najdužim vodovodom grada. a na ornamentaliziranim ćoškovima. formirana od oslanjanja pete pri purifikacijskom ritualu.od ar. početni dijelovi za koje su se namotaji tore pridržavali ili na kojima su stajali. i u to vrijeme. sa rešetkom u obliku kupole koja ga je natkrivala. veselo teče. u vrijeme gradnje kompleksa dovedena je voda sa vrela Crnila. moguće je prilično obogatiti Truhelkin opis estetskim detaljima. U pitanju su forme tore (arhaične knjige) tj. oblike mukarnasa. skoro uvijek. (1186.

Primjetno je da su stranice šadrvana bile zidane od kamena kao i kanal kojimje otjecala voda. po svemu sudeći. Na ovo nas navodi centralni otvor za dovodnu cijev kao i predispozicije za metalne spojnice koje su držale kamene vertikale hipotetičnog vodoskoka. Na ovoj fotografiji vidimo stari šadrvan sa natkrovom prije austrougarske obnove.Pored ovog. 106 . Takoder se jasno razaznaju klupe koje su nakad bile sastavni dio neoklasičnog natkrova. Kameni blok. supcesivne i iz vremena kada je uspostavljen mehanizam i instalirana topla voda. Desno: jedna osoba odmara na ezantašu koji ovdje djeluje višim radi toga što je nivo harema tada bio nizi. koji se nalazi kao prag glavnog ulaza u harem iz Sarača. je još jedan veći element koji bi mogao biti centralni dio stilobata autentičnog šadrvana. Dodatne dvije rupe oko srednjeg otvora za cijev su. Slika 158. ploče kroz koje su prolazile lule karakterizirala je elegantna plitka niša prelomlj enog luka. U centru primjećujemo osobe koje sjede na kubnim koritima.

a kapiteli i stubovi temnijeg kolorita. oktagonalne forme sa 8 česmi i elegantnim rješenjem od tri kružne kade za centralni vodoskok. iako je još Kreševljaković ustanovio da je njegov kreator Salih ef. odišu superiornijom kreativnošću od prethodno izvedenih 1885. Ovako je kompletirana kompozicijska osnova šadrvana koja i danas karakterizira harem Begove džamije. dugo se smatralo da je djelo austrougarske obnove. Na najuzvišenijoj kadi je pozlaćena kaligrafija sa godinom izgradnje. Inače. Karakterizirali su ga izrezbareni drveni kapiteli i plafon neoklasičnih estetskih oblika. Kameni autentični šadrvan je u cijelosti promijenjen 1893. na osam drvenih stubova kamenih baza. bijele i crvene boje. odnosno drvo je bilo obojeno masnim bojama i sasvim je moguće da su bojom bile oslikane estetske karakteristike bijelog kamena. na dekoru džamije. Iako od drveta. Muvekit. izvorno je bio polihrom. radovi koji su izvedeni na Gazi Husrev-begovom kompleksu 1893. godine. što je normalno za navedenu epohu i stil. Slika 159. kompletna kompozicija ovog natkrova odiše stilski zrelim neoklasičnim izrazom koji je veoma elegantno estetski dorekao šadrvan. Inače. oktagonalnim kupolnim natkrovom. Kako ovaj natkrov neodofjivo podsjeća na šarmantne paviljone ili kioske. kada je napravljen aktuelni od bračkog kamena.Ovaj autentični šadrvan je natkriven 1860. kada je prebojen Muvekitov kupolni natkrov u hromatizam naizmjenično ukomponirane plave. Crtež šadrvana 107 .

u talasima predolimpijskih obnova je promijenjen kopijom koja je postavljena na uzdignutije postolje i pridodata su kamena korita. u potpunosti je zamijenjen drveni natkrov kopijom istog od novog drveta. lzgled plafona natkrova šadrvana oko 1990. a isto je napravljeno i 2006. (Ova apsurdna praksa pri obnovama djela od drveta nije novost u Sarajevu. 108 . u vrijeme zabrane okupljanja. bez opravdanih razloga i kao posljedica nestudioznosti i neprisutnosti kulture konzervacije. sa pridodavanjem osvjetljenja na čiji koncept očigledno utječu ilustracije novogodišnjih razglednica. Baza u toku čittenja 2002. koji univerzalnim šarmom mami moderni supersticionizam da bacanjem novčića očekuje ostvarenje želja. godine. Problem svih šadrvana je što su rezerva vode. Stoga je neophodno sistematsko održavanje i periodično saniranje eventualnih naprsnuća. bile sastavnim dijelom drvenog natkrova. Također.) Preostali kameni dio šadrvana je pristojno obnovljen 2002. ovaj šadrvan ostaje kao haremski dragulj. Ova kopija je prilično kvalitetno izvedena i za razliku od originala hromatizam je postignut umjerenim toniranjem drveta. U valu prvih poslijeratnih obnova 1997. pa se svo korijenje okolne vegetacije provlači kroz same pore i spojeve kamena u nastojanju da dođu do vode u sušnim periodima i tako svojim rastom pomjere ili raspuknu kamene blokove. Slika 160. Bez obzira na sve. a premontiranje pomjerenih kamenih blokova Zuhdija Omerbegović i drugi. izvorno. Primjetan ic crveno-plavo-bijeli hromatizam iz 1885. dok je najteži posao čišćenja zacrnjenih kalkarnih inkrostacija izveo Dino Zilić. godine Slika 161.Nakon Drugog svjetskog rata. što je izvela firma „Neimari" pod vođstvom Avde Mulaomerovića. a pridodate su kaligrafije na plafon. Sebilj kao centralni simbol grada. demontirane su četiri klupe koje su.

Slika 162. Aktuelni izgled šadrvana 109 .

Tako je još Truhelka zaključio da je dimenzija centralnog prostora enterijera (13m?/13m?) u odnosu 2:1 sa visinom kupole (26m?). ipak. a i kupola je niža za l. pa joj je srednja vrijednost 13. Medutim. zatekne pred impozantnošću sofa. bez obzira na ovu uvjetnu identičnost. Takav odnos 2:1 je veoma proksimativan i može važiti za mnoge potkupolne džamije koje. Najčešće se to pripisuje malom haremu koji onemogućuje posmatranje fronta džamije. Stoga su mnogi pokušali da identificiraju razloge njene fascinantnosti usporedbom mjera i proporcija. ne ostavljaju ovakav utisak. koji se dobija povezivanjem visinske tačke kupole sa krajnjim tačkama tetima. ulaskom u harem. Begova džamija je jednoglasno ocijenjena kudikamo kvalitetnijom i harmoničnijom. Begova džamija 110 .REZIME Mnoge ljude je Begova džamija dojmila skladnom elegantnošću i monumentalnošću kojom odiše ritam njenih formi.35m. jer dimenzija stranica centralnog prostora varira. pa se posjetilac. Te mjere nisu najpreciznije. Slika 163. sa odmjerene udaljenosti. pa navodi da je to identično sa Atik Ali-pašinom džamijom u Istanbulu.5m od 26 m. a još više ostaje impresioniran enterijerom. Tu nepreciznost kod Truhelke primjećuje još Redžić i otkriva da se harmonija prostorne kompozicije zasniva na jednakostraničnom trouglu.

ali nikako jedini protagonisti ovako epohalnog stila. dajući posao mnogim majstorima raznih umjetnosti. Za vrijeme XVI stoljeća doživljava svoj vrhunac. tajna nije ni u trouglu. U novije vrijeme. lahko promakne iz vida da su mnogi kreatori te dobi bili multidisciplinarni i da između nauke i umjetnosti skoro da nije postojala razlika. Tako u čitavom Istanbulu ne možete pronaći džamiju koja ima autentičnu polihromiju zidnih mukarnasa. ostaju nepoznati i skoro u potpunosti neistraženi. jer emocije koje ona budi u ljudskom senzibilitetu nalazimo normalne. Tako je renesansni proces prepoznatljiv već na djelima iz XV stoljeća. Također. trougao. dobro zvuči. nego bi moglo biti da neke posebne tajne i nema. Bez obzira na to. pripisati Sinanovom nedvojbenom genijalitetu i time zasjeniti mnoge kreativne ličnosti. onda govorimo o jednom npr. pa stoga djeluje neobjektivno sva vrijedna dostiguća. označavaju kreacije mimara Adžema. van balkanskog konteksta.Također. nema traga. pa u osnovi odiše arhaičnošću. pjesnika. ustvari. kojim su oni tretirali finalnu estetiku svojih djela. s obzirom na stil. alhemičara itd. napredna i stilski zrela rješenja. po tome pitanju. a u XVII stoljeću prezentira barokne 111 . koja je razvojem tradicije vakufa instalirala sistem mecena. te. Međutim. jer se radi o terminu koji se instalirao u lokalni leksikon. često se spominje mimar Adžem Ali kao njen arhitekt. nazvati stil kojem pripada samo prema gradu u kojem se orijentalni klasicizam najviše realizirao. Kao stilsko rješenje se podvlači "ranoistanbulski" stil o kojem. Ovim se izgubilo iz vida da je ona. Može iznenaditi saznanje da se renesansa odigrala i na Orijentu i to u okrilju osmanske dinastije. ali ujedno najviše konfondira početnu spoznaju o objektu. kao forma. i autohtonu egzistenciju renesansnih procesa na Orijentu. onda treba znati da kad govorimo o Adžemu. Prema tome. tako i mnoštvo letimičnih navođenja u opisu starog Sarajeva. kao stilska klasifikacija. možemo pronaći slikara. astrologa. a posebno onaj likovni. ako bolje pogledamo u personalitet nekog od mimara. pa na svim višeprostornim džamijama povezivanjem vrha kupole sa krajevima tetima dobijamo manje-više jednakostranični trougao. ako je mimar Sinan općeprihvaćen kao Mikelanđelo Orijenta. uz navedeno stilsko definiranje. onda prijelazni period između ovih. Uobičajeno je čitati o Begovoj džamiji kako formalne hvalospjeve. dok su mnogi njeni elementi i kompozicijski detalji inovativna. se dobija uvijek kada se pravim linijama povezu tri tačke. sasvim sigurno. ali u takvim rečeničnim sklopovima iz kojih proizilazi daje najveća njegova vrijednost to što je Perzijanac. Pa ako rani period orijentalnog klasicizma označavamo djelima mimara Hajrudina. Njih trojica jesu bili glavni. sve mimare smatramo isključivo arhitektima i svi drugi aspekti. nivo i epohu kojoj pripada. svakako. Stoga. klasična tj. visoki klasicizam mimar Sinanovim. Ovaj nominativ. rezultira zbunjujuće. Prema tome. Upravo je Begova džamija veoma rijedak ilustrativan primjer prijelaznog razdoblja evolutivnih renesansnih procesa na Orijentu Evrope. Donatelu Orijenta. renesansna građevina ranog perioda i tako označava vrijeme kada kreativitet Evrope počinju karakterizirati elementi klasike u novim stvaralačkim mehanizmima slobodnih rješenja i inovativnih istraživanja. Begova džamija sada prednjači.

Kao likovni motiv i arhaičan simbol ističe se još u umjetničkom izrazu u srednjovjekovnoj Bosni. a tome doprinosi i izvedba nonšalantnim potezima kista. da bi izgubilo korak i minulo sa modernim vremenima. začinjavalo sve stilove. jer je ono prisutno u različitim krajevima. a to je i vrijeme kada se oko i na mihrabima slikaju teatralni zastori. pa u dijelovima svojih kompozicija interpretiraju arhitektonske motive sa baroknih vila i parkova. slikanih mermera i zlatnih obruba. Mada ga karakterizira standardizacija. Međutim. iza paravana lijepog. raznog drveća koje je. ponekad egzibirajući potpuno autohtonu interpretaciju. a prisutan je i kod Osmanlija. autohtono izrazio komponiranjem tzv. kontinuirano i dugotrajno slabljenje Osmanlija odražava se i na umjetničko stvaralaštvo. prevashodno ornamentalno. tako još uvijek nemamo dovoljno prezentacija koje tretiraju autentične primjere. Kako kultura konzervacije i restauracije još nije dovoljno zaživjela na Istoku. također. Na likovnim djelima iz neoklasicizma primjetno je da umjetnici Orijenta frekventiraju vile i dvorove na zapadu Evrope. a u Hercegovini se interpretiralo sa kontinuitetom. u nekim je slučajevima začinjen neizbježnim orijentalnim arhaizmom. Iako. staložen potez kista i kristalno jasna kompozicija geometrijskog i ritmičkog organiziranja klasičnih floralnih stilizacija. karakteriziralo skoro sve džamije XVI i XVII stoljeća. prožeto je matematički studioznim spletovima apsolutne harmonije i duhovne simbolike. nastavlja da se izražava u neoklasicizmu. Sve je kao u pokretu. pažljivijom analizom. Sarajevo je centar najzapadnije zone osmanske teritorije i kao takvog su ga zapljusnuli svi ovi umjetnički talasi. čijim istraživanjem bi mogli saznati više o originalnosti orijentalnog likovnog izražavanja u talasima famoznih stilova. Van uokvirenja. Ta posebnost lokalnog ukusa je najprepoznatljivija na stilizacijama stabala tj. pa čak jednim dijelom u Istanbulu posljednjim daškom prati liberti. Ustvari. kulturama i epohama. naizgled. Sve su češće pojave i grotesknih voćnih aranžmana. kompozicije su lepršave. a zatim i kombinacije ezaltirajućih živih boja. Barok se. a zanimljiva je njegova lokalna masovna primjena i metamorfoza u različitim stilskim epohama. kroz ove izraze se prožima jedan lokalni jezik i interpretacija koja karakterizira teritoriju Bosne i Hercegovine. koje je svojom gorštačkom. Ovaj likovni motiv u svojoj jednostavnosti 112 . Također se sve više primjenjuje sjena. veoma je autohton način na koji su slikana ta stabla. a motivi sve manje stilizirani i sve više rafiguriraju prirodne cvjetove. medaljona koji uokviruju klasične spletove. Kompozicija postaje statična. a koloritom kvantitativno dominira samo jedna boja. Međutim. To je jednostavan likovni izraz brdsko-planinskog područja. kao motiv. sve do potpunog jenjavanja u modernim vremenima. iskrenom prirodom. Nije samo po sebi slikanje stabla taj lokalni originalitet. iz kojih nalazimo islamske nišane sa antropomorfnim i zoomorfnim motivima. Po dosad istraženom. koje pod inercijom konstantnog jenjavanja. slikarstvo orijentalnog klasicizma je karakterizirao umjeren spektar boja. različite bosanske srednjovjekovne motive floralnih stilizacija ili čak astra na ornamentima džamija.karakteristike. pa odiše neobičnim kreativitetom. Pod ovim ne podrazumijevamo samo normalnu prirodnu postepenost prijelaznih perioda. a sve manje linearno iscrtavanje. Kolorit počinje da karakterizira upotreba prvo samo jedne.

Mostaru. tokom stoljeća. originaliteti su tragično erozirali. Tabački mesdžid u Sarajevu iz 1591. pa iznenađuje koliko je ornamentalno efektan i univerzalno dopadljiv. Stocu itd. Nažalost. a i dosadašnja sondažna ispitivanja su samo potvrdila prisustvo ovog motiva kao na primjeru Čekrčijine džamije.protkan je estetskom profinjenošću i simbolikom. nego i na potvrde koje nailazimo na starim crtežima sarajevskih džamija. Sprovedena analiza se ne oslanja samo na skromne ostatke u Travniku. g. a tu su još dva stabla koja su slična prikazima jela i borova 113 . pa je ostalo malo objekata sa kojih bi mogli bolje upoznati ovaj autohtoni likovni izraz Bosne i Hercegovine. Slika 164. a posebno u posljednjih petnaest godina. sa prikazom stabala od kojih razaznajemo čempres i palmu sa datulama.

ovaj fragment je veoma sličan pronađenom u Čekrčijinoj džamiji koji nije dokumentiran Slika 167. (desno) Čempres u cvatu. Slika 166. Krošnja šljive oko 1725. kraj XIX st. Crtež. u enterijeru Uzinovičke džamije u Stocu (originalni fragment rekuperiran i konzerviran 2004. sa prikazom stabala na sofama. Tako danas na zidovima Karađoz-begove i Koskin-pašine džamije u Mostaru imamo primitivne surogate ovih originala. (lijevo) Palma sa plodovima datula u saksiji Slika 168. lsabegovića džamija. Ovi i drugi primjerci koji su bili među najspektakularnijim u BiH.Slika 165. ovako su izgledali neposredno prije nego su banalno ponovljeni bojom u posljednjoj obnovi. g. Sarajevo. godine) . 114 .

u prvoj zoni zidova. identificirali više slojeva tj. nekoliko premaza kojima je ovaj kolorit prilično vjerno ponovljen. s obzirom da smo za vrijeme analize fragmenata. a definitivnost ovog kolorita dala im je obnova iz 1754. u reljefu. Karadoz-begova džamija Mostar 2002. na njoj još uvijek postoji jedan astro motiv u središtu kompozicije mukarnasa istočnog pandatifa zida kible. 115 . Mukarnasi kible su originalni skulpturalnom formom. Evidentna je analogija sa motivima koje nalazimo na stećcima. na osnovu kojih je realizirana rekonstrukcija. također. na istom mjestu u središtu mukarnasa zapadnog pandatifa kible. Ovo je pouzdano. Dakle./55. slikanih autentičnosti. dok je njihova rekonstruirana polihromija kompozicijskim konceptom autentična. neprikosnoveni originali. Od izvornog. jedino su dekor na krovu kule minbera i epigram na portalu. Od likovnih. smokva sa plodovima (desno). je cvijetni motiv u identičnom kružnom obliku i. sasvim je moguće da su izvorno i dekor Begove džamije. Žalosna vrba (lijevo). Sa suprotne strane. karakterizirala upravo stilizirana stabla.Slika 169.

a i lahko se lome. a na sarajevskim džamijama gotovo da ih nema. U svakom slučaju. po svemu sudeći. gornje nivoe karakterišu fiksna vitražna rješenja u olovnim profilacijama sa metalnim okvirom ili samo kameni tranzeni sa ugrađenim staklom. Postojeća solucija na prozorima Begove džamije datira iz 1885. nema nikakve dvojbe da je Begova džamija nekad imala tranzene pa čak i vitraže. Po običaju. jer u osnovi oko ovog pitanja nema neke velike problematike. i nema nekakve veze sa izvornim aspektom. Inače. Dodamo li ovome da su dna prozora radi vode zakošena prema eksterijeru. Nismo pouzdano indentificirali koja od obnova je zatvorila svodove i napravila nesrazmjerne stepenaste udubine iznad prozora.Slika 170. kao što je uobičajeno na orijentalnim objektima. Astro motiv Begove džamije (lijevo). sve djeluje nepotrebno iskomplicirano i estetski naizvrat okrenuto. Velike staklene plohe su bile zahtjevnije za proizvodnju. Prozorska okna sa staklom su postavljena na enterijer zidova dok je sa spoljašnje strane montirana metalna mreža koja sprečava golubove da przne prozorska okna. kibla je bila najukrašenija zona. mada bi to mogla biti prva opsežna iz 1755. pa bi se reklo da su na njoj bili nešto posebniji prorezi na tranzenima 116 . Stoga su originalni primjeri koji su opstali tokom burnih stoljeća veoma rijetki. tranzeni su najlomljiviji kao element objekta jer su u pitanju čipkasti prorezi u tanjim pločama pješčara. astro motiv sa stećka (desno) Otvori donjih prozora u enterijeru su. završavali polusfernim svodovima niša akutnog luka. Ovo zbunjuje. Stoga. pa ih nalazimo samo na donjim prozorima. Međutim. Kako je puhano staklo u to vrijeme bilo lakše praviti u obliku diskova. dovoljno je pogledati prozore na džamijama diljem osmanske teritorije. da bi se iznašlo jedno neutralno ali prikladno rješenje. Pozicionirani su prema spoljašnjosti debelih zidova dok bi unutrašnjost često ornamentirali vitraži. gornje prozore džamija karakterišu tranzeni u čije otvore je ugrađeno staklo. tako su i najučestaliji otvori na tranzenima kružni.

jer oni. Njihov ornamentalni estetski doprinos je nemjerljiv.Kapitel polustuba sa zakošenjem Slika 172. Ovaj dekor nije pokrivao velike površine i bio je umjeren. pandatife i lukove. pored navedenog stilobata mahvila. Tragovi slikarstva iz ovog perioda. koncentriran samo na pojedinim zonama navedenih arhitektonskih formi. pa tek nakon što bi se otkiselio. toplo siva podloga je dominirala prostranim površinama njenih zidova. Baze su potopljene u pod. pa udara u oči. Njima se obično kontrolirao intenzitet svjetlosti koja je prolazila kroz čipkaste proreze. a posljedica je dodavanja pepela u kreč. su još baze i kapiteli polustubova u enterijeru.poput zvjezdastih na ogradi minbera. Naime. Ovakvu podlogu obično nalazimo kao izvorni tonalitet zidova. a kapiteli premalterisani već stoljećima. Po svemu sudeći. kompoziciono organiziran. Stopa ili baza polustuba 117 . Pored ovoga. u vodu bi se razmutio pepeo. pa je isti stabilan na zidu i karakterizira ga sivi ton. kako nam rezultira. Jedini originaliteti koji postoje. a ne mogu se vidjeti. Ovo potkrepljuje i činjenica da sunce direktno obasjava te otvore. razbijanjem i filtriranjem svjetlosti u zrake. Ovo uzrokuje hemijsku reakciju cementifikacije kreča. na džamijama te dobi i stila. a tranzeni i vitraži su općeprisutni. da se kreč ne bi brisao sa zidova. za razliku od sniježnobijele prirodne boje. a potječu sa bogatih kuća osmanskog perioda. djeluju na ukupnu estetiku enterijera. to slikarstvo nije mnogo odskakalo koloritom i stilskom interpretacijom od dekora krova kule minbera. dajući joj magičan šarm dženeta. Ne znamo koji su slikani motivi karakterizirali kupolu. Slika 171. a i vrlo je moguće da je bila ukrašena i vitražima. na zidovima Begove džamije nisu nikad pronađeni. tom vodom bi se razrijedio kreč kojim su bojeni zidovi. pored toga što su diskretan i elegantan element eksterijera. prije razmućivanja gašenog masnog kreča. poput onih koje možemo vidjeti na etnografskoj ekspoziciji Zemaljskog muzeja.

spoznaja je nezaustavljiv proces. Slika 173. koji je ugrađen u ćošak džamije. za koji je ponekad dovoljno samo malo preciznije osmatranje i povezivanje. Vjerovatno se radi o gornjem profiliranom rubu nekadašnjeg autentičnog haremskog zida. i slika 174. a da nismo primijetili jedan komad arhitrava ugrađen u ugao. ćošak džamije koji i danas prezentira pukotine i zahtijeva periodične popravke. Kamena ploča obrađene profilacije identificirana je u uglu servisnog stepeništa. predispozicijama za metalne poveze. primjeni orijentalnih jedinica mjere i načinu obrade. Međutim. pri prvoj obnovi polovinom XVIII stoljeća. To je. u pitanju je komad arhitrava orijentalnog klasicizma. malobrojnih tragova identificiranih na skoro slučajnim fotografijama kao i dokumentaciji posljednjih konzervatorskih intervenata. 118 . nedvojbeno. podneblja.U osnovi je malo tragova estetske autentičnosti Begove džamije. epohe. Veliko stradanje je nepovratno uništilo najveći procenat njene likovne i arhitektonske autentičnosti. tako da mnogi zaključci proizilaze iz analize stila. naknadno ugrađen kamen koji je tu postavljen da bi se popravio. inače najslabašniji. Tako smo mnogo puta prošli stepeništem kojim se kroz zid izlazi na kube. Po obliku profilacije.

Na Begovoj džamiji ostaje još mnogo toga da se istraži. tj. posebo na orijentalnim objektima.Na osnovu ovih i mnogih drugih detalja i činjenica. ograde na galeriji tambura i pozadinskim separeima kao i osnova čurseva. proizilazi daje Begova džamija kompletna. Zanimljivo je da oko ove kružne kaligrafije stoje zrake poput onih na baroknim oreolima. Sarajevo dobija osnove zapadno-evropskog grada. imamo i pojedine fragmente na zapadnoj strani minbera i portalu. oko kaligrafija. na čijoj sredini se nalazi kaligrafija na kojoj piše mašallah. Ono što smatramo zadovoljavajućim rezultatom ovog slikarstva je svakako to da je izbjegnut kič koji se rizikovao. kao pridodat element. da se ne bi falsificirala autentičnost. kao ni po stilskoj izvedbi. Ovo poetično naglašavanje izlaza portalnom formom. Ono je odraz tadašnjeg maksimuma svih učesnika i posljedica kompromisa u ekvilibritetu različitih viđenja. zaražene ilustracijama slikovnica. spozna i precizira. Iz neoklasičnog obnavljanja ostaje na objektu samo oblik drvenarije. famoznih bajki za djecu. ostaje u enterijeru portalni oblik koji je pridodao Hans N. rafinirana i stilski čista kompozicija. godine imamo sondu na kupoli zapadne tetime na kojoj vidimo slikani lanac i početak jednog medaljona./75. Također. Sve potkupolne džamije Sarajeva su izgrađene u vremenu ranog i visokog orijentalnog klasicizma. prvobitno je to značilo i masovnu pojavu onog što obično nazivamo kičem. Ova kruna je konzervirana i ostavljena da svjedoči o ovoj obnovi zajedno sa očuvanim dijelovima tog dekora na portalu. Eventualna rekonstrukcija kolorita ove drvenarije pripada budućnosti. 119 . Silom prolaznosti. samo su postojeće obnavljane u duhu nadolazećih stilova. zajedno sa cjelovitim kulliye. Također. Pored ovog. posebno u vijenac kible. do u detalj. sa drvenom krunom. vrata minbera i kanati pripadaju ovom interventu. Novo slikarstvo na Begovoj džamiji nije rekonstruktivno ni po primijenjenim ornamentima. posebno kad se radi o njenom eksterijeru. Zanimljivo je da taj ukus i danas prilično influirá aktuelne obnove. obogaćuje enterijer. a sve je izvedeno savremeno čisto i nenametljivo. Dolaskom Austro-Ugarske na vlast. Od obnove iz 1774. pa kako je izgradnja novih stala. konzervirani su motivi ovog likovnog dekora. bila. u prvom početnom redu mukarnasa mihraba. Smatramo da je ovo oslikavanje ponovilo polihromiju mukarnasa i unijelo novine. Begova džamija će opet biti obnavljana. ali ipak odiše posebnim šarmom pa. Tako isti odišu estetikom koju je ostvarila ova obnova zajedno sa rekonstruiranim medaljonima. Od obnove iz 1885. kompozicija je bazirana na kaligrafijama. a bogaćenje spoznaje se dešava kao prirodna posljedica kulturalnih procesa u blagostanju. Vidno ukrašavanje nečeg što je samo po sebi lijepo. godine pored plavih površina na portalu. Uz mnoge pozitivnosti koje su se desile kasnije. često je odraz formalne naivnosti koja proizilazi iz vizuelne memorije podsvijesti. kompozicijski se gura sa mahvilom. Stoga.

Ona je, bez sumnje, izvorno sva bila na nivou svojih originaliteta, ali mnoge promjene su kroz stoljeća postojanja učinile to da ona danas istovremeno djeluje kao ništa posebno, mediokritetno i provincijalno, kao i veličanstveno, prelijepo i vrhunsko. Bez obzira na sve promjene, ona nikad nije izgubila svoju osebujnost i ne postoji nigdje više osim tamo gdje su je neimari podigli, a mi je naslijedili prije skoro pola milenija. Jedan objekat kulturno-historijskog naslijeđa najefikasnije štiti kultura onih kojima pripada, a moral iste jasno se reflektira u tome kako se čuva i obnavlja to naslijeđe.

Učesnici u konzervaciji i restauraciji estetskih originaliteta Begove džamije i turbeta
Stručni tim: Nihad Čengić i Eliza Stefanini Stručni saradnik: orijentalista i kaligraf Hazim Numanagić Suradnici i asistenti: Admir Žunić, Anita Kolarić, Dina Abazović, Jasmina Topčagić, Lejla Porobić, Cristina Pifer, Eldar Resić, Selma Imširević, Meliha Rifatbegović, Mina Plančić, Vildan Mulagić, Eldin i Nina...

A * Abdesthana - od per. abdest, (ab-voda, dest-ruka) lat. ablutiónem od ablüere - "prati" "purificirati" i han "kuća"; servisna prostorija za obavljanje purifikacijskog rituala uz mesdžid * Arhaično - arhaizam od lat. archáicu(m) i gr. archaikós, antično, veoma staro, prvi, izvorni ili najstariji oblik; tendencija u umjetnosti koja naginje povratku prema izvornom, prvobitnom, primitivnom... * Atik - oslobođen, slobodan, plemenit, čist, bistar, nestalan, nepostojan, svadljiv * Atribucija, atribuiranje - od. lat. attribuüere; pripisati, prepoznati kao ... djelo neke ličnosti

LEKSIKON

B * Barok - fr. baroque, (nastaje od španskog barrueco i portugalskog barroco) inicijalno termin koji označava biser neregularne forme, potom termin korišten od teoretičara umjetnosti sa negativnom konotacijom sve do 1888. kada H. Wóiffin pod ovim terminom označava promjene nastale u italijanskoj arhitekturi nakon renesanse; kod modernih analitičara označava manifestacije u kulturi u hronološki varijabilnom terminu koji počinje drugom polovinom XVI st. i traje sve do neoklasicizma. * Baza - fundament; osnova, temelj, donji dio stuba na koju se oslanja fusto ili stablo, tzv. stopa stuba, donji dio zida u tlu na koji se oslanja građevina, osnova objekta, kompozicije, strukture * Beg - prenosna plemićka titula koja se pridodaje imenu i označava pripadništvo gospodi tj. vlasteli, vladarima (gospodarima); beg, bey - gospodin * Bevvabe - ar. portal - glavni ulaz, vrata tur. tadžkapi ili kaapija (v. portal)

C * Car - od ant. Tsésar "imperator" lat. cáesar' cezar"; imperijalna titula, naziv za imperatora kod slavenskih populacija korišten i kao naziv za sultana (otuda Istanbul - Carigrad, Careva džamija itd.)

Č * Čekrčija - tur. zanatlija koji pravi čekrke; drveni mlinski točkovi koje pokreće voda, točak za vađenje kante iz bunara, drvena klepetaljka koja se okreće u ruci u navijačkom izrazu sreće

120

Ć *Ćurs - ar. kursijj -stolica, stolac, prijesto, pijedestal, znanost, nauka, učenjaci, naučnici, uzvišeno mjesto za sjedenje predavača - propovjednika, stolica, prijesto, uzvišeno mjesto na vertikali, (ponekad alternativa za minber)

D * Darusifhan od darussihha - bolnica i han "kuća"; naziv za kuću zdravlja, duševnu bolnicu ponekad opremljenu hamamom u kojem su pored kupke i masiranja terapijski djelovali derviši duhovnom muzikom i ritualima (duhovno lječilište) * Derviš - per. neovisan predani sljedbenik sufizma, pripadnik ili praktikant jednog tarikata npr. kadirijskog od Abdul Kadira Gajlania ili mevlevijskog od Mevlane Džellaludina Rumija itd.; pseudonim ašik od ar. ašk - ljubav, zanesen ljubavlju prema Bogu; (posebno predan, posvećen Bogu, skroman, uljudan, strpljiv, human čovjek) * Duomo - lat. domus - božija kuća; fr. dome - kupola, naziv za glavnu kupolu katedrale metropola

Dž * Džamija - ar. džami sabiralište, islamski objekat za ugodno, zajedničko "socijalno" obavljanje vakat namaza ili dnevnih molitvi; mesdžid tj. mjesto gdje se čini sedžda, molitveni prostor opremljen za obavljanje džume i vaza, odnosno glavne sedmične molitve i propovijedi; proizilazi iz islamske obaveze da petkom i za Bajram muslimani učestvuju u zajedničkoj molitvi dok sve druge vakat namaze mogu obavljati individualno; tako je mesdžid iskonski naziv za svako mjesto molitve uopće, a džamijama se nazivaju mesdžidi koji imaju minber i munaru; podizane kao glavni dio kulliya ili odvojene građevinske jedinice sa haremom kao filantropska zadužbina jednog lica po kojem se imenuje; neke džamije su kroz vijekove izgubile izvorno ime po pokrovitelju pa danas nose naziv prema lokaciji npr. Brdo džamija, Čaršijska džamija itd.

E * Egzaktno - od lat. exdktu(m); 1. Izvedeno sa preciznošću i bez greške 2. Neprikosnoveno tačno, 3. Tačna potvrda istine i si. * Epigram - od gr.-lat. epigrdmma; (epska grafika ili zapis epa) kratka poetska kompozicija inspirisana jednim motivom, u tradiciji st. Grčke, st. Rimljana i islamskih dinastija, natpisi

122

ponašanja).na objektima koji opjevavaju djelo i donatora itd. vertikalna osnova drveta koja vodi od korijenja do krošnje. 2. stablo. proizilazi od gaza "sveti rat" osmanskih sultana. teorije. svjedoka koji tako prenose epizode njegovog učenja. vertikalno tijelo koje vodi od baze do krova tornjeva ili u slučaju munare do šerefeta G * Gazija . fulcru(m) od fucire . natpisi na nadgrobnim spomenicima navedenih kultura. U mehanici tačka oslonca poluge 3.ar. zabilježene znanosti kojom se ljudi i zajednice koriste (znanstvena knjiga) i dobrog djeteta koje se za njega moli (odgoj djeteta) 123 . osvajač. gazin. ratnik. a ostaje zabilježeno od njegove familije. poduprijeti. junaka.podržati. (pisana i nepisana pravila i odrednice npr. ethica(m). doslovno označava učesnika u "svetom ratu" proklamovanom od sultana. profesionalna etika. uradio ili šutnjom odobrio Poslanik.lat. moja etika. U botanici organ kojim se neke biljke hvataju za oslonac * Fusto .dio filozofije koji se bavi problemima i vrijednostima koji su u vezi sa ljudskim ponašanjem: (određenja odnosa između dobra i zla). fiiste{m). vjerska etika itd. gr.od hx. Centralni tj. uporedivo sa džihad. poučavanja i ličnog primjera * Hadis o dobrim djelima . ethike i ethos . fluvijalan kamen obrađen vodom oble forme ili fluvijalni pijesak "riječni pijesak" oblih zrna često različite granulacije * Fulkro .od lat.fluvius "rijeka". dio stuba od baze do kapitela. glavni dio jedne kompozicije. 1. epigrafika .od lat. naziv gazija kada prethodi imenu označava nosioca počasne viteške titule najvišeg nivoa koja se dobijala samo za izuzetno izraženu hrabrost i vještinu u ratovima H * Hadis . Skup normativa kojih se pridržava individua ili zajednica (npr. pobjedonosnog ratnika. diskusije itd. vakuf).sve što je rekao.disciplina koja istražuje umjetnost komponiranja epigrama kroz historiju * Etika . npr. heroja.) F * Fluvijalan . opisna etika itd.kada čovjek premine prestaje važnost od svakog njegovog djela osim u tri slučaja: trajnog dobročinstva (građevine za opće dobro za koju je organizovano samofinansiranje i osigurana egzistencija npr. prisnih pratilaca. normativna etika.

pretpostavka. njihov boravak.ar. korespondentna mogućnost. povučenost. naziv . u sklopu individue lična skrivena intima. dobro djelo.naziv za događaj Poslanikove emigracije iz Mekke.tur. monohromo 'jednobojno'. kalos "lijepo" fr. nepovredivo. samoća. naziv ili zvanje za osobu koja je obavila hodočasno putovanje u Mekku i ceremonije koje to podrazumijeva.lat. u sklopu stambenog objekta dvorište samo za intimu uže porodice. Halifa Omer I uveo je hidžru kao početak muslimanskog kalendara i tako ona označava početak Islamske epohe od koje se odbrojavaju lunarne godine * Hipoteza."zabranjeno za nepristojnost".objekat za derviše. dobročinskog. najvjerovatnije. u anatomiji skup kostiju koji formiraju gornji dio lobanje kalotakranika * Kapitel . gabarit kupole npr. kao rezultat filantropskog. tur.tur. kolorit. hipotetično . plemenitog djelovanja * Hanikjah per.od gr.ar. po novoj eri.od gr.sveto. tarih . usamljeno mjesto. plitka kalota. calotte u arhitekturi obli polusferni oblik "horizont". hypoteinousa kom. objekat općeg dobra. zaštićeno od neprikladnog.vrijeme i grafika ili zapis vremena. capitellu(m) it.građevina. učenike. polihromo 'višebojno' * Hronogram .od gr. chronos . derviše i također za siromašne. Vremenski odgovara 16.naziv za javnu zajedničku kuhinju vakufa za uposlenike. u sklopu džamije također molitveni prostor. hipo "ispod" tezi "teza" stav. usamljenost. sveto područje) . pustinjakovo prebivalište. ar. karakteristika jedne ili više boja. u tada zvani Yathrib koji će postati Medina (Medinat al-Nebi) "Poslanikov grad". uboge.datum skriven u brojčanoj vrijednosti rimskih slova ili arapskih harfova (ebdžeta). vrh. julu 622. armaturna drvena greda ugrađena u zid koja najčešće stabilizira odnos vertikale i horizontale (ponekad samo horizontale) u konstrukciji građevinskih objekata * Hidžra . * Hajr . chrdmo "boja". capo "glava".* Hadžija ili hadži kao pridodatak koji prethodi imenu. duboka kalota. ličnost koja je realizovala duhovno i materijalno najkompleksniji islamski šart (vidi šart) * Halvat . zadužbina . zawiya . ceremonije i studije (vidi tekija) * Harem . haremluk (svetinja. unesrećene stanovnike i putnike K * Kalota . često kao sastavni dio zadnjeg stiha epigrama I * Imaret . (po svemu sudeći) * Hromatizam . gornji dio glava stuba . uporedivo sa "privacy" * Hatula .od gr. ograđeno (zaštićeno) intimno dvorište u kojem važe pravila kuće. tekija.

kosmopolitès. recenzija. trstika. mekteb i han pa potpada pod poreske olakšice rezervisane za gradske sredine i čini administrativni centar manje regije "kadiluka" ili "nanije" * Kibla . obilježava eru procvata nauke i kulture a posebno se prepoznaje u umjetnosti * Kontrapost. vjerskih i nacionalnih razlika. npr. u arhitekturi zadebljanja. klasike. likovnih umjetnosti i nauke st. karaktera. Kulliye ar.. studiju. popularno nazvan renesansom. ispupčenja ili lučni elementi koji podupiru. orijentativna strana svijeta koja pokazuje pravac prema Kabi u Mekki. contra i post "mjesto" ili forte "snaga". glavni gradić. djelo umjetnosti. omogućava. kulturno blago . opće kulturalne vrijednosti socijalnih zajednica. kulturna baština.. grčke i rimske civilizacije tj. karakteristika sredine. u arhitekturi kompleks raznih građevina podignutih u sklopu jedne zamisli npr. dozvoljava. flauta. termin za kompoziciju od više elemenata. zasniva se na analizi djela literature. praktično i pravno valoriziraju i štite kuturno-historijsko naslijeđe * Kosmopolitizam . štite. polis "grad".. održavati u uvjetima bez negativnih utjecaja. cijev. konzervacija predmeta ili objekata brižljivim čuvanjem i održavanjem. očuvati. duboki kontrapost. održavaju i rekuperiraju * Kritika . zaštitom preservirati -(autentičnim. može biti pozitivna ali češće se odnosi na negativan komentar. podupirač. održati u određenom statusu. analiza kojom ocjenjujemo ili vrednujemo jedan rad. sud. blaga itd. koji prihvata. cjelokupno. pravila. i do kraja XVI st. kritike .umjetnost prosuđivanja ili presuđivanja.* Kasaba .. * Konzervacija .ar. leptirasto širih nazubljenih krajeva u više oblika za spajanje kamenih blokova * Klasicizam . izvornim).kreativni evolutivni proces u nauci i stil umjetnosti koji otpočinje krajem XIV st. sviraljka. doktrine. tijela. conservatiàne(m). urbana cjelina od višenamjenskih građevina općeg dobra sa džamijom u centru) * Kulturno-historijsko naslijeđe..metalna spojnica od kovanog gvozda špicastih savijenih krajeva za drvene grede. džamiju. također vrijednosti kreativnih umijeća.od gr.od gr. potpuno. obuhvata kompletnu Evropu.od lat. konzervacija hrane za zimnicu. vakufa (arhitektonski kompleks.od lat..ar.. populacija. kosmo "svijet". tolerira egzistenciju i suživot rasnih.sve. kompletno. sačuvati. strana orijentisanja pri islamskoj molitvi. skup aktivnosti koji izučavanjem. u džamijama zid sa mihrabom i minberom orijentisan prema Kabi * Klamfa . ojačivač. prirodna tendencija o očuvanju sopstvene egzistencije. kontrafort . ojačavaju centralni brod bazilika ili nosivi tambur kupole. naziv u osmanskoj terminologiji koji se odnosi na malo naselje gradskog tipa koje ima određen broj zanatlija i trgovaca. čovječanstva i prirode koje se nasljeđuju. plitki kontrapost. 125 . npr. politès "građanin". lučna.skup vrijednosti u nekretninama i kretninama koji su proizvedeni od minulih kultura i prethodnih generacija.

u politici termin koji označava nad-savjet vijeća ministara. šljema. U osnovi se radi o uzvišenoj platformi ili galeriji sa koje se asistira molitveni proces u sakralnim objektima. bulbeforme ili oblik glavice luka.učiti. mahvil je uporediv sa ćoro . kod Osmanlija kubbe vezir zvanje za ličnosti koji su sačinjavali posebni državni savjet sultana. tur.. npr. a u ogromnim džamijama ponekad je smješten na kiblu sa druge strane mihraba suprotno od minbera.svod.ćupa "bure". hamama itd. Arhitektonski element monumentalnih džamija. u geografiji mastodontične planine i masivi.pročelje. elementi koji su ili tako djeluju masivni. cupola(m) . derese . islamska viša školska ustanova često internatskog tipa "koledž". u arhitekturi oblici. element džamije za koji je rasprostranjen i naziv 'musandara'.. najbolje. lenterna. društvo. međutim. a najčešće je simbolički doživljen kao prolaz ili vrata (portal) između "ovog" i "onog" svijeta (dunjaluka i ahireta) . krupan molarni zub. identično se nazivaju: drvene verande. forme. poligonalne i elipsaste osnove. podizani u sklopu vakufa * Mihrab . termin kalota (kupole) odnosi se na formu ili gabarit (horizont kupole). * Mastodontičan . masto-odontos. mektub "pismo". U džamijama je namijenjen za mujezine i obično se nalazi preko puta kible. kupola je naziv za dijelove predmeta npr.od ar.od gr. podizane u sklopu vakufa * Mekteb . vrh. tal. mjesto učenja. duboka kupola. Arh. drvene pregrade i ormari orijentalnih kuća. krupni. toranj. školska ustanova islamskog osnovnog obrazovanja. plitka kupola. zborište.. u zoologiji slon je mastodontična životinja * Medresa . prelomljena ili akutna kupola.* Kubbe . kubbe. kape. ponekad podsjeća na pećinsku nišu radi mukarnasa.svod. odvojeno mjesto. oslanja se na cikličnu ili poligonalnu strukturu tambur. sastajalište. stoga se musandara više odnosi na drvene pregradne odjele ili galerije malih džamija nego na namjenski mahvil. kubbe-nišin i kubbe vezir nazivi za ličnog sultanovog savjetnika i velikog vezira M * Mahvil . također. niša u istaknutoj paralelopipednoj formi na središtu kible džamija kao fulkro mesdžida koja kao da obilježava mjesto odakle je Poslanik predvodio prve molitve.udruženje. Sa mahvila mujezini asistiraju neophodnu sinhronizaciju pri zajedničkom molitvenom ritualu.uzvišenje ili galerija za grupu pjevača ili hor. fasada. šator. kupola može biti ciklične. npr.od ar. mjesto gdje se piše. kupola (vidi kupola) * Kupola .-ar. a ponekad u vrhu ima otvor za zenitno osvjetljenje ili tzv.od lat. u arhitekturi semisferni natkrov objekata. ogromni. masonskih i mafijaških organizacija. gigantni ponekad nezgrapni.

zvanje. smještaj za goste vakufa. drži se vaz."orah" ili tvrdo sjeme. podizani u sklopu vakufa * Mutevelija .stil u umjetnosti. onaj koji brine o ispravnom provođenju vakufname u praksi N * Nekropola .graditelj. za razliku od uzburkanog baroka pretendira ponovo proponirati modele harmonije i elegantne kompozicije tada smatrane svojstvenim samo antičkim stilovima klasike i klasicizma. nekrdpolis kom. od muteveli. 127 . propovjedaonica. začetni) oko kojeg se razvija jedan grad. siromašne putnike i beskućnike sa kapacitetom druge pomoći (u sklopu vakufa besplatan sa obrocima za tri dana). minber lat. dvostrešan složen krov. U geologiji centar unutrašnjosti zemaljskog globusa itd. zanatlije koji su ukoričavali i uvezivali knjige * Musafirhana . priča. nukleu(m) nocciolo . titula glavnog arhitekte na dvoru osmanske dinastije koje se pridodaje imenu. mustafir "putnik namjernik" i han "kuća". mi'mar . Centralni element (konstitutivni. knjigovesci. U fizici centralni dio atoma. kurnas planinska izbočina. dekorativno snažan i prilagodljiv element tipičan za islamsku arhitekturu * Mudželiti .od musafir "gost". ideologija itd. uzvišeno mjesto za propovjednika. upravitelja. odnosno najuzvišenijem mjestu. "mejt". petkom u sklopu džume. obavezan.* Mimar . odnosi se na glavnog kreatora odgovornog za projektovanje i izgradnju zadužbina sultana i drugih velikodostojnika. u postkasnom retardnom razdoblju stil koji za klasiku uzima različite stilove i umjetničke izraze koje reinterpretira u novom (svom) maniru * Nukleus .(iz ar.ar. na pragu XVIII i XIX stoljeća. uporedivo sa 'majstro' * Minber . kožni povez.ar. 3. zadužen. nakostriješen. na rahlama stoji otvoren Kuran.od gr. direktora vakufa (odgovorni za organizaciju. ponekad se u vakufskoj musafirhani siromasima dijelila odjeća i obuća. 2. u džamijama nalazi se desno od mihraba i po svom konceptu je jednoosobno stepenište koje vodi na natkriveno uzvišeno mjesto. 1. nekrds "preminuli". iluminizma itd. a sa nižih nivoa stepeništa.lat. "mrtvac" i polis "grad" (grad mrtvih) naziv za stara. savremen sa razvojem arheologije. prostorna geometrijska skulpturalna forma specifična inovacija islamske umjetnosti. pulpitum. finansijsko vođenje i djelovanje filantropske zadužbine). prehrišćanska i heretička groblja * Neoklasicizam . Na počasnom. mohar'nas. džild "koža".ar. odgovoran) zvanje upravnika. te za oba Bajrama. * Mukarnas od ar. "boravište" "prenoćište".

J. tijelo.tal. prividnu estetsku sličnost. državna zastava.od lat. za austrougarsku arhitekturu u drugoj polovini XIX stoljeća generalni naziv "pseudoklasicizmi". snažan. sferni trougao. kraljev politički izaslanik. ukrašena struktura glavnog ulaza * Potentan . energičan. termin sa kojim kvalinkujemo stil u umjetnosti koji će nastati krajem XIX st. arh. oblik. falsifikatno. odvajanje. moćan izraz.. popularni naziv za klasicizam (vidi klasicizam) * Restauracija.od tur. Više sandžaka sačinjavali su pašaluk. tadžkapi "glavna vrata" U arhitekturi znači: pravougaona.P *Pandatif. moćan glas.od lat. /Minhen 1892. pseudos.M. secesionizam . novi stil je nominovan po paviljonu "secesija" 1898. onaj koji ima moć. moćan. moćan izgled. u negativnom kontekstu označava nešto što je puno lažnih vrijednosti.lokalna stilska klasifikacija koja se odnosi na djela ranog osmanskog kalasicizma od kojih su neka najreprezentativnija djela u Istanbulu. potente(m). sancak "zastava". element.. revitalizirati. prenosnik povjerljivih dopisa * Portal . istodoban (istovjetan) sa 128 .. pokret eminentnih umjetnika koji će se naći u suprotnosti sa ustaljenim studijama tadašnjih akademija i favorirati stvaranje autonomnih grupa slobodnih rinovatora ukusa i stila. objekat..vojni i administrativno-politički upravnik jedne pokrajine (regiona) tj.gr. zdrav izgled: djelo umjetnosti. renasci 'ponovno rođenje'. što će označiti početak nastanka savremene umjetnosti. Olbrich. * Sandžekbeg . naglašena..tal. R * Ranoistanbulski stil...od lat. arh. porta "vrata". preporod'.. 'lažno'. ranorenesansnu arhitekturu na istoku Evrope * Renesansa. Berlin 18987. estetski doreći popraviti. Beč (Vienna) 1897.. trougaona izvijena forma u enterijeru koja spaja kružni tambur sa kvadratom kubusa Poklisar . separacija. vratiti u prvobitno izvorno stanje. sandžaka kod Osmanlija * Secesija. secessidne(m). restaurare = renovirati. veća administrativno-teritorijalna jedinica kojom upravlja sandžakbeg ili mir-i liva. element. bevvabe i tur. ar. S * Sandžak . izbočena.gr. razdvajanje. rekonstruisati dijelove koji nedostaju. apokrisiarios diplomatski predstavnik visokog ranga. * Pseudo . karakteristika koja odiše energijom npr. kao dodatak terminima označava nešto što ima površinske analogije. pennacchi ili trombe (trube).od lat.

ispred mesdžida prevashodno namijenjen za abdest * Šart . suf "vuna" i engleskog izgovora sufism. medresu.tur. duhovnog puta. naziv za doktrinu jedne vrste islamske mistike koja smatra mogućim direktan kontakt sa Bogom (ponizno postepeno približavanje Bogu. obaveza. činjenje djela općeg dobra * Šeher . stavljanje uslova. Silahdara na dvoru je bilo više.ar. prodavali su ukusne predmete i tekstile koji su se dizajnom oslanjali na art nouveau i postali rasprostranjena moda. su voda. poredati. odnosi se na ličnog nosioca sultanovog naoružanja. Ramazanski post (dnevna materijalna apstinenca i duhovna meditacija tokom mjeseca ramazana). odignuti natkriveni. još tumačeno kao rajsko (dženetsko) vrelo. pravca. naziv za graditelje vodovoda i one koji su ih održavali Š * Šadrvan . sa/"red".). 3. Hodočasno putovanje u Mekku (hadž) i 5. od izreke veselo teče. zanatlije koji izrađuju različitu opremu od kože * Sufizam od ar. uporedivo sa fontanom. sad "veselo" i revan "ići".pers. stimulisana i veoma omiljena kod sultana Osmanlija Sujoldžije . precizne doktrine.tur. u bitkama često prenosioci i izvršioci najpovjerljivijih sultanovih naredbi * Sofe . doslovno znači onaj koji brine o naoružanju. 4. označava ličnosti najpovjerljivijeg kruga sultanovih ljudi koji su postavljani za namjesnike provincija i nerijetko imenovani velikim vezirima. islamski kodeks. propis. osnovnih pet: 1..ar. karavansaraj. grad.od per. liberty je termin nastao po londonskim veleprodajnim magacinima kojih je vlasnik Arthur Lasenby Liberty. a njihov starješina nazivao se silahdaraga. praćenjem tarikata tj.. nosi o desnom ramenu sultanovu sablju. filantropsko djelovanje.dobročinsko. Prihvatanje jednosti Boga i Muhammedovog izaslanstva. 2. portikatni front monumentalne građevine sa stubovima * Sarači . radi derviške odjeće i kapa od vune. silah "oružje" i per. pomaganje siromašnih i unesrećenih. safi "čist" ar. Sadaka . Obavljanje pet dnevnih molitvi "vakat-namaza". kamena klupa hladnjak ili trijem. "teći".Belgijsko-Francuskim art nouveau (nova umjetnost) što postaje drugi naziv za secesiju. duhovna karakteristika euroazijskih islamskih populacija. dar "imati" . uvjet. pri ceremonijama paradira prvi sa desne sultanove strane.kod Osmanlija dvorska vojna titula koja prethodi imenu (uporedivo sa činom visokog ranga paradnog generala). Jugendstilje još jedan termin na koji nailazimo kao naziv za njemačku interpretaciju art nouveau a proizilazi od jugend "mladost" naziv časopisa nastao u Minhenu 1896. usmjerenja. * Silahdar ili silihdar od ar. . u osmanskoj administrativnoj terminologiji veće naselje gradskog tipa sa više muslimanskih mahala i najmanje četiri džamije kao i mektebi.

beglerbegluk ili pašaluk * Šerefet. zadužbina. urbana cjelina . kuhinjom tipa imaret tj. urban . veliki šator. naziv muzičkog instrumenta. bolnice za duhovno oboljele. kompleks ili urbana cjelina rezervisana za derviše sa molitvenim prostorom (mesdžid). objekat. (uporedivo sa samostanom ili manastirom). doboša. kulturan.ar. "balkon". per. Gazi Husrev-begov hanikah. . ar. utočište. svratiste. arhaičan oblik visoke obrazovne ustanove. tabir i ar.natkriveni mezar. hamami.disciplina arhitekture. humanitarnog karaktera itd. Hadži Sinanova tekija (vidi vakuf). razvija se iz kasabe i postaje administrativni centar većeg regiona. naziv objekta za derviše. hanikdh. urbanizam . arh.. portikatni front monumentalne građevine * Turbe . sepolkralna tradicija euroazijskog dijela islamskih populacija U * Urbano . učionicom.kompleks građevina racionalno i estetski ukomponovanih u jednu cjelinu. danas svaka kuća u kojoj se okupljaju i djeluju derviši * Trijem . formira se službenim pravnim dokumentom 130 . pokrajine ili ejalet.cilindrični balkončić na munari za mujezina. zaklada. "prašina" . ograđena eksterijerna galerija na munari T * Tambur . podizane u sklopu kuliya ili odvojene građevinske jedinice kao filantropske zadužbine jednog lica po kojima su imenovane npr. od šerefa ar. urbanu(m). mauzolej. civilan V * Vakuf . u arhitekturi kružna ili poliugaona prstenasta forma koja nosi kupolu i prenosi težinu kupole na kubus. "loža". tambur.tekije. često u misionarskoj humanitarnoj ulozi sa populacijom.od pers. zavija. od iirbs "grad". Sarajevske tekije nalazimo kao Isa-begova zavija. monumentalna memorijama grobnica. "prah". odignuti natkriveni. manifestuje se kao izuzetan recept kulturalne ekspanzije ili misionarstva. nekoliko čaršija sa većim brojem zanatlija i trgovaca. boravišnim prostorijama.pristojan. "tarasa". "ograda". često sa prozorima i kontrapostima * Tekija per. turah "zemlja".sofe.lat. neotuđiva imovina filantropska organizacija jednog lica u obliku dobrotvorne zaostavštine koja se pod ovim imenom razvija u tradiciji Osmanlija a čije korijenje prepoznajemo kod Seldžuka i Perzijanaca a proizlazi kao ispunjenje petog šatra koji obliguje muslimana na milosrđe i djela općeg dobra. bubnja.od ar.

"propovijed". ministar. jedno lice moglo je uvakufiti putem vakufname svu svoju imovinu samo ako nema pravnih zapreka kao nasljednike u protivnom to nije iznosilo više od trećine imovine * Vaz . dužnosti u vakufu su nasljedno prenosne funkcije (sa koljena na koljeno) * Vakufnama . pomagač. uporedivo sa prvim ministrom ili premijerom koji predsjedava vladom. samt. konceptualno uz donirani kompleks ili objekat bi se zavještila i imovina u obliku plodnih njiva stupa. svešteničke javne upute. (jednom sedmično i uoči praznika) imamovo savjetodavno moralno izlaganje vjernicima. "pridika". da bi se dala u zakup i od tog prihoda izdržavala funkcionalnost zadužbine u nedogled (inspirisano težnjom da filantropsko djelo vječno traje).veliki vezir zvanje najhitnijeg dužnosnika vlasti. samo vezir . događaja. dućana. kraljica u šahu.vakufnamom. sanit "putanja". vakuf je institucija čijeg prvog muteveliju (upravnika) imenuje pokrovitelj a brine o ispravnom korištenju sredstava i aktivnosti čitavog sistema u skladu sa vakufnamom.. hanova i si. vakuf je često oslobođen od poreza i zakonski zaštićena autonomna institucija. pomoćnik. kadija kao sudski organ nadzire ispravnost provođenja vakufname i ima autoritet smjene uprave vakufa u slučaju pronevjere.javni službeni dokument stila povelje kojim se regulišu pravne i imovinske problematike zaostavštine namijenjene za opće dobro. tačka od koje vertikala siječe Sunčevu putanju i označava najvišu etapu putanje. vještaka i pravnika. imperije. kod Osmanlija . "pravac". tumačenja.titula pojedinih namjesnika imperijalnih pokrajina Z * Zenit . karijere. bazara.od ar. piše se po diktatu pokrovitelja uz prisustvo svjedoka. npr..ar. objave * Vezir . vrhunac nečega ili nekoga. vijećem ministara ili divanom. . a postaje punopravna nakon sudske ovjere.ar.

Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini. Sarajevo.. Šefik. Djela. * Caretto Giacomo E. 1979. * La nouva enciclopedia dell'arte garzanti. Ulice i trgovi Sarajeva. * Donati-Giunti. Milano. Valfabeto arabo. obrada Hazim Šabanović. Zagreb. Sarajevo. IRCICA. knjiga III. * Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice. Sabrana djela. El Kalem. 2004.Arabi e Turchi in occidente 622-1922. Alija. Sarajevo. Legni Pietra e tera IVarte del costruirel. 1990. Mula Mustafa Ševki. obrada Fehim Nametak. * Historija osmanske države i civilizacije. 1973. 1932. El Kalem. Maometo in Europa . * Bešlagić. Milano. Sarajevo. Putopis.Milano. 1991. * Speltz. Alesander. The decorative art of Arabia. * Smailbegović. * Stierlin. * Čelić. * Kulturna baština u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. 1987. Vesna. 2000.. 1999. Studije o islamskoj kulturnoj baštini. Historija I (1520-1576) i Historija II (1576-1640). Leksikon stećaka. Svjetlost. 2005. * Hadžihuseinović Salih Sidki Muvekkit. * Bejtić. 1990. Sarajevo 1983.p. * Hammer. Ljetopis (1746-1804). između Zapada i Istoka. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo 1978. Joseph. * Khan Gabriele Mandel. Mondadori. Studio editions. Veselin Masleša. 1982. 1986. Architettura dalle origini dal VII al XIII secolo 132 . obrada Fratesco Gabrieli. Muzej grada Sarajeva. I-IV. Šefik. /Muhamed u Evropi Arapi i Turci na zapadu 622-1922. Esma. 2004. Paolo. * Redžić. 2001. * Čelebi. Sarajevo. The history of ornament. * Bešlagić. Charles. Sarajevo. Veselin Masleša. Sarajevo. * Kreševljaković. Evlija. 1979. London. Priče o starom Sarajevu.LITERATURA * Alajbegović Ibrahim Pečevija. Sarajevo. Istorija Turskog (Osmanskog) carstva. Henri. Veselin Masleša. Sarajevo. Hamdija. Džemal. Studio editions. Svjetlost. Sarajevo Publishing. * Mušeta-Aščerić. Ventura Alberto. Svjetlost. Veselin Masleša. Islam da Bagdad a Cordova. Orijentalni institut Sarajevo. Husref. Sarajevo i njegova okolina u XV stoljeću. 1996. Privredni vijesnik. Arnoldo Mondadori Editore S. Lo Jacono Claudio. uvod: Ekmeleddin Ihsanoglu. Povijest Bosne. London. obrada Mehmed Mujezinović. Zagreb. Sarajevo. Sarajevo i okolica. *Bašeskija.a. * Newton. 1987.

(Arhitektura svijeta). * Truhelka Ćiro. Sarajevo. Benedict Taschen Varlag GmbH. Benedict Taschen Varlag GmbH. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH. Sarajevo. 1912. Taschen. Gazi Husrevbeg . Architettura del Mondo. (Arhitektura svijeta).njegov život i njegovo doba. Sarajevo (mjera Sarajeva). XXIV. * Tahmiščić. Köln. Henri. Architettura del Mondo. Köln. Zavod za izdavanje udžbenika.(Iskonska arhutektura islama od VII do XIII stoljeća). 1970. Turchia Dal Selgiuchidi agli Ottomani (Turska od Seldžuka preko Osmanlija). * Stierlin. 1997. . Taschen. 1997.

Tahmiščić.. Fotografija autora 2.... Fotografija autora 74.. Turchia. 23. Fotografija autora 79. Tahmiščić. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 65-66. Stierlin. Fotografija autora 43-44. 42... 6.. 70-71. 34. Fotografija autora 37. centro stonco Edizioni Alfa. Redžić. 51.. Fotografija autora 40-41. Bologna. Tahmiščić. Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice. Fotografije autora 22.. 1970. 3. Razglednica s praga XX stoljeća 50. 4.. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 80. 5.PORIJEKLO LIKOVNIH PRILOGA 1. 73... Sarajevo. Stierlin. Fotografija autora 49. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 82. The National Galerv of London 8. 17-21. Turchia. Razglednica s praga XX stoljeća 27-28. Donati-Giunt.. 61-64. Topkapi Sarayi Muzesi 7.. 33. Legni Pietra e tera. Truhelka. Gazi Husrevbeg. Stierlin.. Fotografija autora 35... Maometo in Europa.. Fotografija autora 26.. Maometo in Europa. 24-25. 36. Fotografija autora 32. Fotografija autora 59. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 72. Turchia.. Kulturna baština posebnih vrijednosti porušena u ratu 1992-1995... Studije o islamskoj kulturnoj baštini.. Turchia.. Fotografija autora 81.... fotografija autora 52-57. 11-16.. Fotografija Vitorio Bergamaski 75-78. Kulturna baština u BiH.. Stierlin. 48. Fotografija autora 29. Univerzitetska biblioteka Bologna. Stara razglednica 67-68. Sarajevo. Palazzo Comunale. Guida Sarajevo. Stara razglednica 83-85. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 30-31. Turchia Dal Selgiuchidi agli Ottomani. Kulturna baština u BiH. Fotografija autora . Stierlin.. Studije o islamskoj kulturnoj baštini.. Fotografija autora 47. 9-10. Razglednica s praga XX stoljeća 38-39.. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 58. 45-46.. Sarajevo.. Redžić. 69..

. Bašeskija. Redžić.. 165.. Fotografija autora 98.. Fotografija Vitorio Bergamaski 99-103.. Turchia. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 173-174 Fotografija autora 135 .86. Fotografija autora 129-130. Stierlin. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 162-163. Kulturna baština u BiH. Stierlin. Fotografija autora 158.. Fotografija autora 137-139. 105. Fotografija autora 171-172. 160. 142. Fotografija autora 161. Fotografija autora 104. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 131-136.. Fotografija Antonela Tuci 87-97. Tahmiščić. Fotografija autora 164. Islam. 140-141.. Ljetopis 166-170. 159. Stara razglednica 143-157... Sabrana djela. Kreševljaković... Sarajevo. Studije o islamskoj kulturnoj baštini. Fotodokumentacija Rijaseta Islamske zajednice 106-128.

Prva saznanja o umjetnosti stiče u Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu. a također i dokumentarni film o stradanju građana Sarajeva na kinematografskom bijenalu Venecije. po prvi put su objavljeni dijelovi njegovog radnog dnevnika u knjizi o skulptoru Alfonso Lombardiju ITACA izdavača. godine angažovan je na polju konzervacije od Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH. renesanse. Albrecht Diirer itd. realizirajući tako četrdeset dvije akcije spašavanja. počinje samostalno djelovati i u Bolonji. prvo kao spoljni saradnik. a zatim kao zamjenik načelnika Štaba za zaštitu kulturnog naslijeđa. baroka itd. Ercole Graziani Junior. a potom kao uposlenik u odjelu restauracije. u Sarajevu. stiče iskustvo na projektima restauracija internacionalnog značaja djela velikih umjetnika kao što su: Duccio di Buoninsegna.NOTA O AUTORU Nihad (Osman) Čengić rođen je 1965. sa kojim radi na vrhunskim djelima talijanskog srednjeg vijeka. članak o restauraciji ornamentalnog vijenca musandare Handanije džamije u . originaliteta Gazi Husrev-begove džamije za koju harmonizira kolorit novog dekora. Alfonso Lombardi. Donato Creti. Polovinom 1994. odlazi u Italiju i na Venecijanskoj konferenciji zemalja Mediterana. U vrijeme opsade Sarajeva radi na zbrinjavanju kulturno-historijskog naslijeđa. istovremeno radeći za različite laboratorije restauracije djela umjetnosti. Istovremeno učestvuje kao scenograf na snimanju dokumentarnog filma "ECCE HOMO". Antonio Gionima. režiserke Vesne Ljubić. piše o kulturno-historijskom naslijeđu Osmanlija. Vincenzo Onofri. te realizuje značajne restauracije djela talijanske renesanse i baroka umjetnika: Angelo Gabriele Pio. Alesandro Tiarini itd. Od 1989. Od tog vremena postaje blizak saradnik i asistent profesora Camillo Tarozzija. a profesiju restauratora-konzervatora u Beogradu. u sezonskim intervalima. a potom i brošura o etičkom pristupu konzervacije za Univerzitet u Trstu. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. a restaurira i enterijere Gazi Husrev-begovog i Murat-begovog turbeta u Sarajevu. Nakon liječenja zadržava se u Bolonji i 1995. Francesco Francia. Zahvaljujući ovom. predvodeći operativnu grupu pri komisiji Skupštine grada. Od 1998. Marco Palmezzano. prezentira stradanje kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Od 1997. rekonstruira estetiku sofa Careve džamije i konzervira originalitete dekora Ismail-kapetanove džamije u Stocu. Godine 1999. i u drugim javnim prilikama. redovno. specijalizira na polju restauracije polikromih skulptura i zidnog slikarstva. a za godišnjak "Baština". a potom i ornamentalni vijenac 136 musandare Handanije džamije u Pruscu itd. samostalno radi na obnovi kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i realizuje konzervaciju zidnih kaligrafija Hadži Sinanove tekije. Za kulturalno-historijski vodič kroz Sarajevo Balce Editora.

također. Objavljuje i studije o restauraciji osam ovalnih slika A. Na studijama o likovnom fenomenu Hadži Sinanove tekije i Begovoj džamiji kao djelu umjetnosti. 137 . nastojeći da koncizno i pristupačnim izrazom otkrije svoja zapažanja iz perspektive restauratora. pristupa detaljno i radi godinama. U posljednje vrijeme sarađuje sa Cultural Heritage without Borders koji. Gionima i slike E. Grazijani J.Pruscu. smatrajući da jedna konzervacija postaje konkretna tek kad rezultira pismenom studijom. te djeluje na njihovim projektima u Albaniji (dekori kuća Gjirokastre) i Kosovu (restauracija Hadum džamije u Gjakovici). u katalogu izložbe "Splendori riscoperti a Budrio" Editrice Compositori. objavljuju tekst o ornamentalnom vijencu Handanije džamije u Pruscu koju su obnovili.

..............................................................7 TEHNOLOGIJA GRADNJE I OSNOVE IZGLEDA ................................................................................................................................................................................................................................................ 76 Portal..................................................................................................................................................................................................................................................... UMJETNIČKI STIL..................................................................................................................................... 131 PORIJEKLO LIKOVNIH PRILOGA ................................................................ AUTOR I ATRIBUCIJA................................................... 94 TURBE MURAT-BEGA TARDIČA ............................. 133 NOTA O AUTORU .....................................................104 REZIME ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 46 ORIGINALNI ELEMENTI I NJIHOVA OBNOVA.....................................SADRŽAJ UVOD................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................5 KONTEKST VREMENA..................................... 80 Sofe (trijem) .........................................................................................................41 OBNOVE ....................................................................................................... 75 Mahvil .......................................................................................................... 135 SADRŽAJ .................................. 137 ............................................................................................................... 120 LITERATURA .................................... POKROVITELJ........................................................................... 22 UČEŠĆE DUBROVAČKIH KLESARA U IZGRADNJI ...................................................................................................................................................... 109 Učesnici u konzervaciji i restauraciji estetskih originaliteta Begove džamije i turbeta...........38 VELIKA STRADANJA.................................................................................... 137 v............ 62 Minber ............................................................................................................... 62 Mihrab ......................................................100 ŠADRVAN ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................36 PORIJEKLO MATERIJALA OD KOJEG JE NAPRAVLJENA ....................................................... 119 LEKSIKON .................... 66 Ćurs .................................................................. 92 GAZI HUSREV-BEGOVO TURBE..........................................................