B.V.

-Ban

Potres u povijesti kulture

Rijetke su pojave u povijesti knjievnosti koje uvelike mijenjaju uvrijeene oblike knjievne komunikacije i opeprihvaene kulturne vrijednosti. Jedna je od njih, zasigurno, moderna knjievnost. Silina njezina nastupa, osobit odnos prema ranijim knjievnim razdobljima, raznolikost uporabljenih postupaka i stvaralako istraivanje rubnih mogunosti knjievnoga istraivanja tek su neka obiljeja zbog kojih moderna knjievnost predstavlja pravi potres u povijesti kulture. Prijelazni dogaaji nisu vezani samo za knjievnost, ve se istodobno odvijaju gotovo u svim oblicima drutvenoga ivota. U kratkom je razdoblju otkrivena radioaktivnost, odrana je prva filmska predstava, obnovljene su olimpijske igre, izumljen zrakoplov, postavljena teorija relativnosti, osvojen Sjeverni pol, potonuo Titanic i otpoeo Prvi svjetski rat. To su desetljea u kojima se javlja apstraktno slikarstvo i atonalna glazba, doba kada Trepljov u Galebu (1896.) Antona P. ehova trai ili nove oblike ili nita, kada Virginija Woolf nakon londonske izlobe impresionista zapisuje da se u prosincu 1910. Ili oko njega ljudska narav promijenila, kada ruski futuristi objavljuju manifest Pljuska drutvenom ukusu (1912.) i bacaju preko palube cjelopkupnu tradiciju. Iako bi se prema estini pojedinih modernistikih elemenata moglo zakljuiti kako su posrijedi posve novi oblici knjievnoga stvaranja, pojava moderne knjievnosti nije trenutaan knjievnopovijesni rez i posvemanji prekid s knjievnom tradicijom. Neka su knjievna zbivanja u drugoj polovici XIX. st. ve nagovijestila veliku modernistiku promjenu. Pjesnitvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda, dramsko stvaralatvo Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i Alfreda Jarrya, pripovijedna proza Henryja Jamesa i Fjodora M. Dostojevskog, na razliite naine utemeljuju neke knjievne pretpostavke modernistikoga nastupa ili anticipiraju pojedine moderne postupke. U opekulturno ishodite moderne knjievnosti treba svakako ubrojiti i utjecajne filozofske zamisli Friedricha Nietzschea i Henrija Bergsona, psiholoki nauk Williama Jamesa i psihoanalizu Sigmunda Freuda.

Ishodita moderne knjievnosti

Avangarda

Mnotvo smjerova i strujanja unutar moderne knjievnosti, posebice poezije i drame (ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imaizam, vorticizam, akmeizam, simbolizam itd.), svjedoe da moderna knjievnost (iako izvorno utemeljena u potrebi za novim), ipak nije samonikli antitradicionalistiki odgovor prvih desetljea XX. st. ve sloena, vieznana kulturna pojava koja uspostavlja viestruko razliit odnos spram knjievne tradicije i svakidanjega drutvenog ivota.

B.V.-Ban Neke smjerove i strujanja koja nisu vezana iskljuivo za jednu nacionalnu knjievnost (ekspresionizam, futurizam, dadaizam i nadrealizam), zajedniki oznaava knjievnopovijesna odrednica avangarda. Posrijedi su strujanja koja dijele stanovit broj ishodinih svojstava. Podudaraju se u osporavanju postojeih oblika knjievnoga stvaranja, antiesteticizmu, depersonalizaciji umjetnosti, dehijerarhizaciji anrovskoga sustava, stapanju razliitih knjievnih vrsta, i uvoenju novih, stvaranju frangmentarnih tekstova otvorene strukture, razbijanju sintakse dotadanjega pjesnikog izraza i proimanju razliitih umjetnosti. Moderno pjesnitvo Moderno pjesnitvo obuhvaa u okvirima neobveznosti vezanoga stiha i nepostojanja zadanih pjesnikih vrsta, razliita strujanja i skupne ili pojedinane pjesnike postupke koji se najee oblikuju kao pjesme nadahnute modernom tehnikom i ostvarene govorom ulice ili uporabom jezika s onu stranu pameti, nerazumljiva izraza svedenoga na zvuk; kao osobita lirska potraga za neposrednim, istinskim ivotom uz motive grada i mune ratne stvarnosti; kao tekstovi tamnih raspoloenja, melankolije i umora od ivota, prepuni sloenih simbola i skrivena znaenja. Stoga su mjerilo vrijednosti ponajee individualni, autorski opusi ili vane zbirke, a istiu se Paul Valery, Rainer Maria Rilke, Thomas Stearns Eliot, Fernando Pessoa, Paul Eluard, Sergej Jesenjim i Federico Garcia Lorca. Futurizam se javio u dvije nacionalne knjievnosti, talijanskoj i ruskoj. Talijanski, nadahnut modernim tehnikim dostignuima, utemeljuje Filippo Tommaso Marinetti Futuristikim manifestom (1909.) u kojemu se zalae za korjenitu obnovu knjievnosti i umjetnosti. Ruski futuristi takoer ele stvoriti umjetnost nove, tehnike civilizacije. S jedne strane naginju barbarizaciji umjetnosti (Velimir Hljebnikov i Viktor Kruonih), a s druge ih pobuna zbliuje s idejom drutvenoga prevrata (Vladimir Majakovski). Kljuni futuristiki pjesniki postupci sastoje se od uporabe vulgarizama, uvoenju neologizama, naputanju smisla, traganju za novim tipovima stiha, rime i pjesnikog ritma.

Futurizam

Ekspresionizam

Ekspresionizam je izrazito urbana knjievna pojava snano usmjerena protiv bilo kakva knjievnoga oponaanja stvarnosti. Ishodino je vezan za njemaku knjievnost gdje je od 1910. do 1924. vodei smjer. U njemu anrovski dominiraju lirika i drama, tematski su najei motivi grada, smrti, rata, bolesti, raspadanja, straha i pobune, a raznoliko pjesniko nadahnue see od kozmikoga i mistinoga do drutvenoga i politikoga. Vodei su predstavnici George Heym, Franz Werfel, Ernst Stadler, Georg Trakl i Gottfried Benn.

B.V.-Ban

Dadaizam

Dadaizam je nastao 1916. U Zurichu i ubrzo se s pozornice Cabareta Voltaire proirio Europom. Naziv je navodno nastao sluajnim odabirom rijei dada (igraka, drveni konji) iz njemako-francuskoga rjenika. Tristan Tzara, Hans Arp, Hugo Ball i Richard Huelsenbeck pokuali su izazvati ok i sablazan razarajui tradicionalne umjetnike oblike glasovnim pjesnitvom s onu stranu razuma, glazbom umova, montaom fragmenata i otpadaka iz svakidanjega ivota. Nadrealizam se javlja u poslijeratnoj francuskoj knjievnosti i djelomice se nastavlja na dadaistiku pobunu. Namjera je nadrealista iznalaenje vie, skrivene stvarnosti u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma. Ta se stvarnost, veoma bliska stanju sna, knjievno oblikuje automatskim pisanjem i slobodnim nizanjem asocijacija. Glavni su predstavnici Andre Breton i Louis Aragon.

Nadrealizam