Sie sind auf Seite 1von 5

Gabriel Garca Mrquez: "Sto godina samoe" Biljeke o piscu: (ivotopis) Rodio se u gradu zvanom Aracataca, obalnom gradu

u sjevernoj Kolumbiji (u Magdaleni). Odrastao je s djedom i bakom po majci. Djed mu je bio pukovnik Nicolas Ricardo Mrquez Mejla, liberalni veteran, jedan od osnivaa tog grada i estoki protivnik svih oblika tiranije. Svaki itatelj Mrquezovih djela prepoznaje detalje njegova djetinjstva koje je utkao u svoje knjige. Djed, koji je imao izvanbranu djecu, sudjelovao u bitkama i dvobojima, koji ga je uio rijei iz rjenika, pokazivao mu led, i njegova baka Tranquilina Iguaran Cotes, koja je bila jako praznovjerna, priala o duhovima, predosjeajima i sudbinskim znakovima, dali su znaajan doprinos udesnom svijetu njegovih djela. I kako je sam rekao da je sve njegovo pisanje bilo o iskustvima iz vremena koje je proveo s njima, a prie mora pisati na nain da i sam vjeruje u njih i s istim izrazom kao to je to radila njegova baka: potpuno ravnoduna lica, uvjerena da je ono to govori, ma kako udno zvualo, potpuna istina. S osam godina, nakon smrti djeda, otiao je ivjeti s roditeljima u grad Sucre i tada poinje njegovo formalno obrazovanje. Srameljiv ali inteligentan, dobiva kasnije kolarinu u isusovakoj koli za nadarene uenike. Na nagovor roditelja krenuo je studirati pravo na Universidad Nacional. U to je vrijeme upoznao svoju tada trinaestogodinju suprugu Mercedes, koja mu je obeala da e se udati za njega kada zavri kolovanje. Vjenali su se etrnaest godina kasnije. Predavanja ga nisu pretjerano zanimala, ali je zavolio knjievnost i proitavi Kafkinu Preobrazbu shvaa da se na taj nain moe pisati i kako je sam rekao da je to znao poeo bi i sam pisati mnogo ranije. ivio je prilino bijedno, prikljuio se knjievnom klubu "el grupo de Barranquilla", te poeo itati Hemingwaya, Joycea te Faulknera, koji je postao njegov literarni heroj. Putovao je po Kolumbiji, 1954. godine se skrasio u Bogoti, te poeo raditi kao novinar u listu "El Espectador". Zbog jednog novinskog lanka u kojem je opisao dogaaje jedinog preivjelog mornara kolumbijskog razaraa koji je potonuo zbog nemara, a vlada to sve pokuavala preokrenuti i zatakati, Mrquezu je ivot bio u opasnosti, te je morao napustiti domovinu. Putovao je po Europi, Venezueli, a riskirao je samo jednom, vratio se kako bi se vjenao s Mercedes. U to doba je boravio i u Havani, zapoevi prijateljstvo s Castrom koje traje i dan danas te izaziva brojne negativne politike reakcije. Potaknut kubanskim dogaajima Mrquez je pomogao pri osnivanju ureda Castrove izvjetajne agencije Prensa Latina u Bogoti, a zatim i u New Yorku. Zbog svojih stavova uvrijedio je Amerikance, pa mu je sve do 1971. godine bio zabranjen ulazak u zemlju. Knjievna karijera Svoje najvee uspjehe kao pisac doivio je u Mexico Cityju , gdje se sa suprugom i sinovima Roderigom i Gonzalom doselio 1959. godine. Prva uspjena knjiga bila mu je Pukovniku nema tko da pie, objavljena 1961., a slijedio

je Pogreb velike mame godinu dana kasnije. Za svoju najslavniju knjigu Sto godina samoe priao je kako mu se dok je prilazio Acapulcu dogodilo svojevrsno otkrivenje i nije znao ni sam zato, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doivljaj je bio tako cjelovit, da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od rijei do rijei. Vratio je obitelj kui, zatvorio se u sobu, poeo pisati i to svakodnevno osamnaest mjeseci. Puio je est kutija cigareta na dan, prodao automobil i gotovo sve elektrine ureaje u kui kako bi mogao prehraniti obitelj i kupiti dovoljno papira za pisanje i zaloio preostale stvari u kui da poalje rukopis izdavau. Njegovo je najpoznatije djelo i jedna od najitanijih knjiga svjetske knjievnosti ugledalo svjetlo dana u lipnju 1969. Knjiga Sto godina samoe (Cien aos de soledad) prodana je u vie od 10 milijuna primjeraka i osvojila mnogobrojne nagrade, te je iznjedrila cijelu kolu "maginog realizma" (zanimljivo, sam se Mrquez uvijek ograivao od tog naziva). Roman pokriva sto godina povijesti izmiljenog kolumbijskog gradia po imenu Macondo i prati obitelj Buenda kroz sedam generacija. Mrquezova genijalna dosjetka, koju obilno koristi u romanu, jest da nevjerojatne dogaaje prikazuje kao neto prirodno, dok obinim pojavama daje nadnaravno ozraje. Na primjer, kad graani Maconda prvi put vide led, ude mu se kao "velikom otkriu naega doba", a kad Cigani donesu letei tepih, nije im nita zanimljiviji od vrtuljka. Ista je strategija primijenjena na povijesne dogaaje: masakr neokolonijalista nad narodom prikazan je kao neto mutno, tajanstveno, gotovo kao doivljaj u snu, a istovremeno se kia cvijea ili epidemija spavanja prihvaaju kao konkretne, prirodne pojave. Mrquez je tada imao 39 godina, a dobar dio zaraena novca darovao je ljeviarima u Angoli, Argentini, Kolumbiji i Nikaragvi te pomogao pri osnivanju organizacije HABEAS (organizacija posveena sprjeavanju zlouporabe vlasti i oslobaanju politikih zatvorenika u Latinskoj Americi). Izlazak knjige Patrijarhove jeseni 1975. godine podijelilo je kritiare, jer su mnogi oekivali nastavak Sto godina samoe. S vremenom je knjiga dobila mjesto koje zasluuje, a neki je smatraju njegovim najboljim djelom, a sam autor je jednom prilikom o njoj napisao da je to "poema o usamljenosti monika". Zbog svojih politikih stavova, ponovno je morao otii iz Kolumbije u Meksiko, jer ga je kolumbijska vlada optuila da novano pomae gerilskoj grupi M-16. Godine 1982. dobio je Nobelovu nagradu, nastavio pisati, pouavati i bio je politiki aktivan. Romantinim se temama vratio 1986. knjigom Ljubav u doba kolere, snanom, poetinom i kominom priom o ljubavi na duge staze u kojoj je opisana i pria o ljubavi njegovih roditelja. Uslijedile su General u labirintu, 12 hodoasnika (zbirka pripovjedaka), Ljubav i drugi demoni.

Sto godina samoe

Sto godina samoe (panjolski: Cien aos de soledad) roman je nobelovca Gabriela Garce Mrqueza, koji je objavljen u panjolskoj 1967. Knjiga je postigla nevjerojatan svjetski uspjeh te je prevedena na preko 27 razliitih jezika. Ovo djelo predstavlja najvee otkrie postmodernog stila pisanja. Postiglo je i komercijalni uspjeh, kada je postala druga najprodavanija knjiga u cjelokupnoj povijesti panjolske knjievnosti, odmah nakon Don Kihota. Sto godina samoe Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuivi se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama. Roman kronoloki prati obitelj Buenda i povijest mitskog sela Macondo. Iako naslov knjige direktno upuuje na to da radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograniena u tom vremenskom periodu i mnogi kritiari se slau u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao metafora. Ova neodreenost vremena pridonosi tumaenju vremena na nain svojstven samom romanu, u kojem se isprepliu pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu ili potpuno prestaje tei u razliitim dijelovima prie i da se svi dogaaji na neki nain zbivaju istovremeno. Kao i mnogi drugi Mrquezovi romani, Sto godina samoe je sebi svojstvenog anra, u kojem su kombinirani elementi romantike, povijesti i fantastike. Djelo obiluje metaforama i ironijom i savreno je oblikovano na temeljima maginog realizma. Radnja Radnja romana Sto godina samoe nije odreena granicama koje postavlja stvarnost. Ona ih nadilazi, s takvom smjelou briui njene granice da sama stvarnost prua vlastite korijene u fantastiku. Odnos stvarnosti i fantastike je savreno usklaen, na razini nevjerojatne objektivnosti. Tako je stvoren efekt prividne stvarnosti koja rui sve zidove sputanosti (kakve postavlja kruta stvarnost liavajui itatelja doivljavanja djela u potpunosti). Postupnim ponavljanjem jedne te iste teme kroz roman, Mrquez zapravo svjedoi o ciklinoj prirodi povijesti, koju svakako ne treba zaboraviti, jer takav zaborav povlai dosta loeg za sobom. Roman prati sudbinski obiljeenu obitelj Buenda, u selu zvanom Macondo. Macondo je takoer jedan od plodova Mrquezove mate koji, iako je stvoren na poetku, a uniten na kraju romana, ostavlja utisak vjenosti. Razlog tome je vjerovatno injenica da ovo mitsko selo ne zauzima svoje mjesto samo u ovom Mrquezovom romanu. Likovi

Prva generacija

Jos Arcadio Buenda Patrijarh obitelji Buenda, Jos Arcadio Buenda je ovjek jake volje, koji se "otuuje" od svoje obitelji (i fiziki i psihiki) u trenutku kad postaje voen interesom za filozofske misterije. Buenda je vodio Macondo u ranim godinama sela, a njegovo se prisustvo u prii gubi kad on poinje ludjeti, traei kamen mudraca. Vremenom je izgubio razum i poeo govoriti na latinskom. Od tada, on je ostao vezan za stablo kestena. Prije smrti njegova ga ena rsula oslobaa i vodi u njegovu sobu. On se pred sam trenutak smrti vraa pod stablo kestena i tu umire. rsula Iguarn rsula, ena Josa Arcadia Buende, jedan je od glavnih likova romana, iji se ivotni vijek protee kroz gotovo sve generacije obitelji. Ona je ta koja nadzire obitelj, vodi kune poslove i brine se i o samom Jos Arcadiju Buendji. Umire u dobi izmeu 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila vea od fetusa). Druga generacija Jos Arcadio Jos Arcadio je bio prvoroeni sin Josea Arcadia Buende, od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponaanje. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera, koju ostavlja na poetku njezine trudnoe. Pridruuje se Ciganima i odlazi od obitelji. Vraa se u Macondo nekoliko godina kasnije kao odrastao ovjek, tvrdei da je plovio morima svijeta. Po dolasku se eni svojom posvojenom sestrom Rebecom, s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica, par dana nakon spaavanja svog brata od smrtne kazne. Pukovnik Aureliano Buenda Aureliano Buenda je bio drugi sin Jos Arcardia Buenda i prva osoba koja je roena u Macondu. Ime je dobio po svom pretku. Aureliano je proplakao u majinoj utrobi i rodio se otvorenih oiju. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu mo predskazivanja onog to e doi, jer ono to je rekao bivalo je istinom. Bori se na strani konzervativaca i uestvuje u 32 rata te vie puta uspijeva umai smrti. Izgubivi interes za ratovanje, potpisuje mirovni ugovor i vraa se kui. Aureliano nije bio samo ratnik, ve i pjesnik. U podmakloj dobi postupno gubi pamenje i postaje neosjetljiv na dogaanja oko sebe. Provodi dane u radionici izraujui zlatne ribice. Mijenjao ih je za novie koje je talio i ponovo izraivao nove ribice. Umire pod stablom za koje njegov otac godinama bio privezan. Remedios Moscote

Remedios je najmlaa ki konzervativca i upravnika, Don Apolinara Moscotea. Ono to ju je najvie inilo privlanom bila je njezina prekrasna put i smaragdno-zelene oi. Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali priekati s vjenanjem do njenog ulaska u pubertet. Na ope iznenaenje, ona postaje divnom i simpatinom suprugom i zadobija svaiju naklonost. Bila je jedina osoba koja se brinula za Jos Arcardia Buendu za vrijeme njegove bolesti. Ipak, ubrzo umire pri porodu. Amaranta Amaranta je bila tree dijete Jos Arcardia Buende i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Ljubav i njenost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i zlobu kad se u njihovom ivotu pojavljuje Pietro Crespi. Obje su ga arko eljele. Amaranta je ak izjavila da e ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia, no nakon Remediosine smrti, Amaranta se kaje zbog toga i proivljava emocionalnu krizu. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra, Amaranta odbija svakog udvaraa pa ak i Pietra Crespia, koji se zbog toga u oaju ubija. Jedan od udvaraa bio je i najbliskiji prijatelj njezinog brata Aureliana, pukovnik Gerineldo Marquez, ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodreenog razloga. Imala je neseksualne odnose sa svojim neacima, Aurelianom Jos and Jos Arcardiom. Predosjetivi dolazak smrti, Amaranta je poela tkati svoj pogrebni pokrov. Kad je zavrila s tkanjem, umire kao djevica i osamljena usidjelica, no donekle zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom. Rebeca Rebeca je siroe koje obitelj Buenda posvaja, jer pretpostavljaju da je ona kerka Ursulinih daljnjih roaka. Ona je u poetku bila vrlo povuena, odbijala je govoriti i imala je neobinu naviku da jede zemlju i vapno sa zidova kue te da sie prst. Sa sobom donosi vreu s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Pojavljuje se nakon to Jos Arcardio odlazi s Ciganima. Iako je odrasla u domu obitelji Buenda, biva istjerana iz njega nakon to se udala za Jos Arcardia. Jos Arcardijeva misteriozna smrt je na zamren nain povezana s Rebecom, koja nakon toga ivi izolirana od ostatka svijeta. Isti su lik pojavljuje u Mrquezovim novelama ija se radnja takoer odvija u Macondu. znanje je tek onda znanje kada se stie naporom vlastite misli a ne pamenjem.