MIKENA, gar. Mux~v~c, ant. grad u Argolidi, sjeveroist. Peloponez (Grka), mitska prijestolnica Atrida,sjedite kralja Agamemnona.

Nakon najveeg uspona u drugoj pol. II milenija, M. postepeno gubi znaenje; 468. razorili su je Argivljani, a u I st. vide se samo jo ruevine drevnoga grada ( EGEJSKA ILI KRETSKO-MIKENSKA KULTURA). S arheol. iskapanjima prvi je poeo Schliemann (1874-76). Otkrivena je gradska akropola s jakim bedemima iz XIV st. (kiklopski zidovi) I monumentalnim ulaznim vratima (jedna poznata kao Lavlja vrata). Meu objektima unutar bedema istie se kralj. palaa (tipa megaron) s ostacima zidnih slika, zatim dorski hram iz VI st. i kralj. nekropola. Dio grobova s bogatim prilozima (zlatni nakit, zlatne maske, oruje) potjee iz XVI st. Izvan bedema otkrivena je jo jedna nekropola (1951). U podgrau ispod akropola, koje je u helenistiko doba bilo utvreno zidinama, otkriveni su ostaci kua iz mikenskoga doba, grobnice s kupolama iz vremena druge mikenske dinastije (tzv. Atrejeva riznica s dugim prilaznim hodnikom, oko 1400), Agamemnonov heroon, tzv. Klitemnestrina grobnica i drugi objekti. Iz helenistikoga doba potjeu, meu ostalim, ostaci nekropole, gimnazija i teatra. U neposrednoj blizini ant. Mikene nalazi se naselje Harvati. Isti toponim susree se u Grkoj jo na dva mjesta (u Atici). Ti toponimi, pored niza drugih u Atici, nesumnjivo su slav. podrijetla.

EGEJSKA ili KRETSKO-MIKENSKA KULTURA, naziv za kulturu otoka i obalnog pojasa kopna na podruju Egejskog mora u III i II tisuljeu Postojanje civilizacije na itavom istonomediteranskom podruju ve prije dolaska Grka dokazano je arheol. iskapanjima na mnogim lokalitetima tog podruja, osobito u Troji, Mikeni i Tirintu (Schliemann Drpfeld), te na Kreti (Evans); iskapanja su pokazala kult. kontinuitet egejskog podruja od mlaega kamenog do eljeznog doba; vrhunac razvoja dosegla je e. k. u bronano doba. Nosioci predgrke egejske civilizacije pripadali su vjerojatno predindoevr. stanovnitvu Sredozemlja, koje su Grci u kasnije vrijeme nazivali razliitim imenima (Karijci; Tirseni, Pelazgi); u mlaoj fazi egejske kulture javljaju se ve i Grci (mikenska kultura). U kult. Slojevima pojedinih nalazita, osobito na Kreti i u Troji, moe se pratiti kontinuirani razvoj egejske kulture, a importirani predmeti iz Egipta u tim slojevima omoguuju i priblino datiranje njenih razvojnih faza. Unutar toga golemog prostora moe se razlikovati nekoliko kult. podruja : zapadnomaloazijska, cikladska, minojska (kretska) i heladsko-mikenska kultura gr. kopna. Danas se redovito razlikuju 3 razvojne faze egejske kulture: rani period od oko 3000. do oko 2000; srednji period od oko 2000. do oko 1550; kasni period od oko . 1550. do oko 1150.

Cikladska kultura grkog arhipelaga (nalazita Cipar, Milos, Sifnos, Skiros) pokazuje naroita obiljeja samo u svojoj najstarijoj razvojnoj fazi (druga pol. III tisuljea), za koju su znaajne brojne mramorne enske figure, dane djelomice naturalistiki, a djelomice shematiki

(idoli u obliku violine). U kasnijim fazama cikladska je kultura najprije pod minojskim, a onda pod mikenskim utjecajem.

I zapadnomaloazijska kultura pokazuje osebujne oblike u drugoj pol. III tisuljea. Tom vremenu pripadaju, meu ostalim, prvo i drugo naselje u Troji, nalazite Yortan u Miziji i Thermi na otoku Lesbosu. Minojska kultura relativno je dobro poznata s brojnih kretskih nalazita. U srednjoj i kasnominojskoj fazi izgrauju se kretske palae (u gradovima Knosos, Festos, Hagia Triada, Mallia), dekorirane freskama; keramika je na visokom stupnju (kamares-vaze, vaze s motivima morske flore i faune); razvija se slikovno i iz njega linearno A i B pismo (M. Ventris deifrirao je 1952. linearno B pismo). Oko 1400. razruena je palaa u Knososu i od tog vremena poinje propadanje minojske kulture. MINOS, gr. 1fliv~~, u gr. mitu, sin Zeusa i sidonske kraljevne Europe, koju je Zeus u liku bika prenio na Kretu, gdje se udala za kralja Asteriona. M. je dobio ezlo i bio pouen od samog oca Zeusa, bio je kralj na Kreti, mudar zakonodavac i osniva kretske moi. Pod zatitom svog ratnog brodovlja, vodio je trgovinu I odravao veze s prekomorskim gradovima. Zbog ubojstva svog sina Androgeja, nametnuo Atenjanima danak. Na Kreti mu je gr. umjetnik Dedal sagradio Labirint. Progonei odbjeglog Dedala, naao smrt na Siciliji. Grci su vjerovali da je M. poslije smrti, zbog svoje pravednosti sudac u podzemnom svijetu ( ANDROGEJ, ARIJADNA, DEDAL, MINOTAUR, TEZEJ ). Antiki povjesniari smatrali su kralja Minosa hist. linou. Iskapanja brit. arheologa Evansa na Knososu, pobudila su uvjerenje da je pronaena palaa legendarnog Minosa. (Moda je m. bila titula kretskih vladara.) Iz Minosova imena izveden je i naziv minojska kultura ( KRETA). Mit o Minosu simbolizira nekoliko pov. injenica: - orijentalni utjecaji na kretsku kulturu ( EUROPA), kult bika u staroj kretskoj religiji, monumentalnost kretskog graditeljstva ( LABIRINT), -kretsko zakonodavstvo, kretska talasokracija i hegemonija na Egejskom moru, veze Krete sa Sicilijom. KRETA, gr. Kp~~rr; [novogr. kr'iti], otok u ist. dijelu Sredozemnog mora; sokolnim nenaseljenim otoiima ima 8336 km2 sa 456 642 st. (1971). Graen preteno od mezozojskih vapnenaca (pojave kra). Goli planinski masivi Levk, dhi (s najviim vrhom Krete, 2498 m) i Dhikti postepeno se sputaju prema sjevernoj, dobro razvedenoj obali. Klima je sredozemna; godinja koliina oborina 400-500 mm. Prirodni je biljni pokrov gotovo potpuno uniten. Najgue su naseljene rijene doline (gl. poljoprivredne povrine) I kraj uz sjev. obalu s gradovima Irklion, Khania, Rthimnon. Glavna je grana privrede maslinarstvo. Uzgoj agruma, vinove loze, duhana, badema. Industrija prehrambenih proizvoda. K. je po veliini i stratekom znaenju najvaniji gr. otok.

K. je u II tisuljeu bila centar minojske kulture, koja je otkrivena arheol. iskapanjima od po. XX st. ( EGEJSKA ILI KRETSKO- MIKENSKA KULTURA). Englez A. Evans otkrio je 1900. ruevine velike palae u Knososu, a nakon toga zaredala su iskapanja: talijanska (Festos, Hagia Triada), amerika (Gurnia), engleska (Palaiokastron), francuska (Mallia) i dr. Otkrivena su itava naselja, nekoliko velikih palaa I mnogi drugi spomenici koji daju uvid u kulturu starih Kreana. Najvee su se palae nalazile u Knososu I Festosu. Unutranjost dvorana bila je ukraena freskama i obojenim reljefima (kultni simboli, religiozne sveanosti, borbe s bikovima i druge igre, likovi morskih ivotinja itd.). Od religioznih simbola istie se dvosjekla sjekira (labrys); po njoj se mitska palaa kralja Minosa na Kreti i naziva labirintom. Meu nalazima istie se plastika (tzv. zmijska boginja), sitni spomenici gliptike te slikane vaze, koje obiljeuju razvojne faze kretske kulture. U prvoj pol. II tisuljea izrauju se Kamares-vaze tankih stijenki od fine gline, ukraene motivima ivih boja (spirale, palmete itd.). Njihova proizvodnja prestaje oko 1600, a pojavljuju se vaze s naturalistiki izvedenim ukrasom, koji esto reproducira morsku floru i faunu (vaza is Gurnije s likom polipa). Ta je naturalistika faza kratkotrajna. Slikarstvo na vazama sve se vie stilizira (dvorski stil), a vaze dobivaju karakteristine nove oblike. Na egip. lik. prikazima XV st. vide se pripadnici nekog naroda, kako nose u rukama ba takve vaze; natpis naziva taj narod Keftiu (Kreani). Ti egip. spomenici pruaju oslonac za datiranje kretskog arheol. materijala. Meu kretskim spomenicima pronaen je velik broj glinenih ploica ispisanih kretskim pismenima (slikovnim, linearnim A i linearnim B). Kreani su bili u uskoj vezi s Egiptom i Prednjom Azijom, odakle su preuzeli mnoge elemente svoje kulture, koju su onda prenijeli i na gr. kopno (mikenski period egejske kulture). Kretsko su pismo prouavali Bossert, Meriggi, Hrozn, Sundwall, Sitting i dr., bez rezultata. God. 1953. Englez M. Ventris, uz pomo J. Chadwicka, uspio je proitati linearno B- pismo i dokazati da je jezik sa spomenika pisanih od XV do XI st. tim pismom prastari grki (odn. predgrki) jezik. U prvoj pol. II tisuljea K. je bila jaka pomor. drava i kult. sredite Egejskog mora. Dolaskom Ahejaca i naseljavanjem Dorana, Minojsko kraljevstvo je propalo oko 1400. K. poslije toga nije nikad dostigla nekadanji cvat. God. 67. dola je pod vlast Rima, 395-823. nalazila se u sklopu Bizanta, a 825- 951. u vlasti Arapa. Od IV kri. rata (1204) do 1645. pripadala je Veneciji, koja je tu podigla jake kolonije. Tada je bila najpoznatija pod nazivom Candia. Tur. osvajanje Krete zavreno je 1718. Nakon vie ustanaka (1770, 1821, 1853, 1864 -66), Turska je 1868. bila prisiljena dati otoku statut. Poslije ustanka 1897, uz intervenciju evr. sila, K. je dobila autonomiju i 1899, ustav. God. 1912. Grka je anektirala otok, a 1913. aneksija je priznata Londonskim ugovorom.

Heladsko-mikenska kultura poprima naroite znaajke u II tisuljeu, kad se grade palaetvrdave u Mikeni i Tirintu, ciklopski zidovi, grobovi s kupolama (npr. Atrejeva riznica) i

druge graevine. Grobovi u Mikeni bogata su nalazita zlatnog nakita, keramike, oruja itd. U mikenskoj su kulturi oiti utjecaji minojske kulture jednako u lik. umjetnosti i u umj. obrtu, a i u preuzimanju kretskoga linearnog B pisma (arhiv u Pilosu). Za velikih seoba (tzv. seoba Dorana), oko 1150; srueni su mikenski gradovi, a mikenska kultura pomalo nestaje, da ustupi mjesto gr. Kulturi eljeznog doba, koja donosi nove izraajne mogunosti i odraz je novog vremena i ukusa (geometrijski stil). Trgovaka i kult. povezanost podruja egejske kulture s nekim drugim podrujima prehist. Evrope omoguuje relativno i priblino apsolutno datiranje pojedinih prehist. kult. slojeva na tim drugim evr. podrujima.