28502

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

MARIJANA GUI

ETNIKA GRUPA BEZJACI

Poseban otisak iz knjige Zbornik za narodni ivot i obiaje knjiga 43

Ogranak Matice Hrvatske u SI, Poegi sudjelovao u tiskarskim trokovima separata.

Tisak: izdavaki zavod Jugoslavenske akademije - Zagreb, Gundulieva 24

Z A G R E B 1967

M A R I J A N A G u i , Zagreb

ETNIKA GRUPA BEZJACI

Etnologija tumai prolo zbivanje i iznalazi historijsku zakonitost u razvoju agrafinih drutvenih organizama; dokumentaciju crpi iz predaje materijalnog inventara. - Nadimci kao jedno od poglavlja dokumentarne etnografske grae; karakteristika nekih naih etnikih nadimaka. - Trostruka sluba rijei b e z j a k B e z j a k : 1) nadimak odreenih grupa populacije, 2) cognomen (s odnosnim varijantama), 3) apelativ s pejorativnim znaenjem. Ileiev pristup problemu imena B e i j a k; polemika sa Skokom. Fluktuacija u sadraju i ubiciranju imena Bezj a k; uporedna pojava imena B r a j a k. Rije b e z j a k - B e z j a k u naim rjenicima. - Sluba imena Bezjak i B ez j ai j a kod pisaca od 16. stol], dalje: u spisima protestantskih autora, kod S. Vraza, kod /. Kriania. Prostiranje imena Bezjak u Istri i F uri ani j i od Kociania do danas; uporedo grupa Brici. Podruje Bezjaka na Kupi i Dobri. Podruje Bezjaka u Hrvatskom Zagorju. Prezime Bezjak u okolici P t u j a. Imena Bezjak i Horvt u slivu Sutle i Krapine; toponim Hrvatska u medijavalnoj Slavoniji. Arhiakonat U r b o c z u 14 stol;.: crkvene, drutvene i ekonomske prilike; znaaj ove crkvene oblasti kao torza neke ranije, izgubljene organizacione cjeline. Seljake bune u dolini Sutle. Kolonizacija doseljenika iz junih krajeva u Hrvatskom Zagorju od kraja 15. stolj. dalje. - Karakteristika bezjakih naselja; materijalni inventar: kua-hiza. pokustvo, ladica-skrinja. Osnovne djelatnosti i pribor: drvenarija, koare u tehnici spiralnih strukova, lonarstvo u Hrvatskom Zagorju. U sreditu savremenih etnolokih istraivanja stoji problem postanka etnikih organizama od kojih svaki pojedini danas predstavljaju narode, nacije. Etnogenetski procesi, njihovi poeci, impulsi koji ih izazivaju, migracione sile koje ih pokreu, tok i ukrtavanje tih procesa, konano njihove posljedice na osnovu kojih se narodi raaju, nastupaju sa svojini

historijskim biem i na kraju gasnu, nestaju i umiru, kao prestarjeli organizam, sve to stoji pred nama, izaziva nau naunu radoznalost i nuka nas da zagledamo u dubinu tih procesa. Jer samo na osnovu poznavanja onog razvojnog procesa u toku kojeg se narodi pojavljuju u historijskom svjetlu, moi emo utvrditi osnovne poetne impulse historijskog zbivanja uope. Ali u pravilu etnogenetski su procesi u prolosti proticali izvan kruga pismenosti. Pisani nas izvori ne obavjetavaju dovoljno o kretanjima koja su se u davnini deavala unutar etnikih cjelina, o njihovim dodirima i silama po kojima su se narodi zbliavali ili odbijali, kako su nadolazili u krug vidnog dogaanja ili kako su nestajali s historijske scene. Zato nam u rjeavanju postavljenih zadataka ne e dostajati samo historijska metoda nego emo se u naem poslu posluiti i pomonim sredstvima etnoloke nauke.1 Kao i prethistorija tako i etnologija nastoji protumaiti razvoj i ivotni tok agrafinih drutvenih organizama. U tom e se poslu etnologija sluiti vlastitom naunom metodom i ii e svojim posebnim putovima u pribiranju svoje grae i u iznalaenju svojih izvora. Jedan od tih putova vodi do prouavanja tradicionalnih oblika, materijalnih i duhovnih. Postojanje i razvoj agrafinih drutvenih cjelina vri se po zakonitosti produivanja tradicije u kojem se ustaljenom okviru vrednote steene u toku razvoja i ukljuene u predaju kao trajno dobro prenose neposredno s pokoljenja na pokoljenje. Sluei se dakle etnolokom metodom u tumaenju anonimnih historijskih procesa, potrait emo izvore za taj posao u etnografskoj grai. Jedno od poglavlja te grae tvore i narodna imena te kolektivni i etniki nadimci, pa emo se koristiti i ovim podacima. Takvi nadimci jo i sad postoje pored ope usvojenih nacionalnih i plemenskih imena gotovo u svakom kraju i narodu. I u naem narodu ima mnogo takvih naziva od kojih neki slue i kao oznake pojedinih etnikih grupa. Takova su imena npr. okac, ijak, Bunjevac, op i druga. U pukoj upotrebi dobro se zna za pojmovni sadraj svakoga od tih naziva, a zna se i za njihove bitne znaajke. U knjievnom jeziku nisu svi ovi nazivi stekli puno graansko pravo pa ostaju manje-vie samo u lokalnoj slubi. O nekim od tih imena ve se dosta raspravljalo, a upravo o imenu Bezjak razvila se svojedobno iva filoloka polemika u kojoj se ipak nije dolo do jedinstvenih pogleda o porijeklu i sadraju ovog imena.2 Pojmovni sadraj tih naziva razliit je. S nekim od njih slue se njihovi nosioci, ak u neku ruku kao da se ponose tim svojim posebnim imenom i po njemu sa svojim pozitivnim svojstvima po kojima se raspoznaju od svoje okoline. Tako npr. naziv okac slui starom ikavskom naseljenju u Slavoniji i Baranji, pa svoju zemlju okci s ponosom zovu okadija i dobro poznaju svoje okake znaajke od govora i nonje do obiaja, pjesme i ostalih ivotnih manifestacija. Pozitivno je i ime Bunjevac, ali bez onog odreenog regionalnog prostiranja koje je znaajno za okce i
1 Kos M., O nekaterih nalogah slovenskoga zgoovinopisja. POZ. II-III, 1948/49, 137. e O tom opirnije naprijed.

okadiju. No zato je u imenu Bunjevaca ouvan svje sadraj o porijeklu ove grupe kao o doseljenicima s juga u Podunavlje. Neka su od tih imena prela u sloenu upotrebu kao npr. ime i naziv Vlah sa svim prolazima u apelativ irokoga znaenja. Po analogiji pravih narodnih imena, koja osamljena u tuoj sredini postaje vlastita imena, lina ili porodina, npr. Horvt-, i Hrvat-, Maar-, TJgr-, Bugar- i dr. s odnosnim doecima, dodacima i promjenama sve do udaljenih jezinih likova, i etniki nadimci zadobivaju ovu iru slubu prezimena bilo u svom prvotnom obliku kao ve spomenuto ime Bunjevac, bilo preraeno i preoblikovano (oki, Vlai i dr). No neki od tih nadimaka ne slue kao ime kojim bi se nosilac redovno sluio ili ak njime i ponosio, nego ih tako zove njihova dananja sredina, njihovi susjedi, okolina i promatrai izvana, a sama grupa zazire od tog svog nadimka. Doista neki od tih naziva sadravaju i dosta porugljivog s prizvukom prezirnog odnosa prema toj grupi, i ako u najvie sluajeva bez nekih teih ili ozbiljnijih negativnih znaajaka. U takvoj slubi nalazimo npr. nadimak Lla za Banaanina. Ali neki od nadimaka toliko su zasieni pejorativnim sadrajem da ga se nosioci klone, pa i tada kad je po spomenutoj analogiji ovo ime ve zadobilo pravu slubu graanskog prezimena. U toj fazi nalazimo danas ime Bezjak, Bezjaki. Upada u oi da je veina tih naih etnikih nadimaka jednoslona rije, kojiput ak i bez uobiajenih doetaka (npr. op, i). U tom kratkom obliku nalazimo takve etnike nazive i u tuim, nama susjednim jezicima, kako Maarima slue nazivi Toth, Racz i si. kao imena za pojedine slavenske narode ili grupe. Danas je takva jednoslpna osnova obino proirena s udomaenim zavrecima kako to pokazuju imena ok-ac, ij-ak, Bo-ul, Pic-ok, Bez-jak. Jednoslona osnova u svom veoma reduciranom obliku upuuje na zrelost takvih naziva, odnosno na njihovu starinu i dugovjeku slubu. Mnoge od njih moemo uvrstiti u onu kategoriju naih imena, koja je Skok odredio kao neslavenski faktor u etnogenetskom zbivanju u najranijem razdoblju historije Junih Slavena.3 Glavna znaajka ovih naziva lei upravo u tom da je gotovo svaki od njih primarno bio karakteristika etnikog porijekla svog nosioca. Osim nekih novih porugljivih naziva (Lala, Ero) sva ostala takva imena oznaivala su neku odreenu grupu naseljenja, odijeljenu od svog ireg ambijentu po njenom porijeklu i po onim sasvim odreenim crtama koje su i same proistekle iz prvobitne etnike pripadnosti ovako nazivane grupe. Kao najbolji primjer za to da navedemo nazive okac i Ci, koja su oba dosljedno sauvana u kategoriji odreene etnike grupe, a da u njihovu sadraju nije dolo do daljnjeg razvoja kako se to dogodilo s imenom Vlah, vlah. Jedan je od takovih etnikih nadimaka i Bezjak. Opirno je tumaenju ovoga imena pristupio F. Ilei, god. 1927. u svom radu Bezjak i Bezjaci.4 Tu je on prije svega skupio svu grau o tom imenu iz historijskih
3 S k o k P., Iz mojega Glossariuma Meiae et Infimae Latiniti, Regni Chroatiae. VAHD L, Split 1932, 127; Za imena iz jednoslone osnove 138 itd. 1 11 e i 73-91

tekstova, a zatim je na osnovu mnogih podataka pokuao utvrditi sadraj ove rijei u vremenskom razvoju i geografskom prostiranju. Ali to je najvanije, on je tu prvi put taj nadimak odredio kao etnografsku pojavu i s ovog je stanovita pristupio tumaenju njegova znaenja. Ne ulazei u pitanje porijekla i samo usput dotiui se dotadanjih pokuaja etimologije, Ilei je uspio ukazati na to da se u ovom imenu krije neki stari etnikom5 koji se tek sad u nae dane gubi i brzo zaboravlja ak i tamo gdje je jo u prolom stoljeu pa i do Prvog svjetskog rata bio u punoj upotrebi. Vjerojatno bi Ilei nastavio taj koristan posao i u novom bi svijetlu razradio taj problem da ga u tom nije prekinuo polemiki nastup P. Skoka. Koristei se kako sam kae, Ileievim biljekama o imenu Bezjak jo u rukopisu, Skok je i prije nego to je Ileiev rad bio objelodanjen, iznio svoje miljenje6 da rije bezjak po svom postanku nema diugog znaenja osim pogrdnog nadimka, proisteklog iz opscene metafore kako je Skok pretpostavlja u svom etimolokom tumaenju ove rijei.7 Ilei se meutim ogradio od te Skokove etimologije,8 na to je Skok uno reagirao,9 pa je i dalje ostao kod svojih semantinih i etimolokih postava. Ali upravo u tom izlazi na vidjelo prigovor kojeg mu Ilei s pravom kae: Skok operiie samo glasovnim lingvistikim aparatom, u kojemu je izvrstan strunjak, ali ne vodi rauna o istoriji reci, pa ni dosta o njezinoj geografiji.10 Skok naime uporno ostaje kod toga da je rije bezjak kao ime i kao apelativ uopena samo zbog tog svog poniavajueg znaenja i da je mogla nastati jedino kao pogrdan nadimak.11 U isto vrijeme lokacija te rijei kako je on sam donosi ukazuje na to da ta rije u smislu pra%re etnografske oznake postoji jo i u sadanjosti na irokom i kontinuiranom prostoru i izvan granica kajkavskog jezinog podruja na donjoj Soi. Ilei s pravom nastavlja: Istorija reci, ini mi se, pokazuje da prvobitno bezjak nije bila re za porugu nego ozbiljna etnografska jezina oznaka.12 Taj Ileiev izvod, to ga on tada u cjelini jo nije mogao dokazati pa ga zato vinkulira s opreznim ini mi se, Skok je nemilo izvrgao ruglu,13 ali je kraj tog preutio, - a to mu je moraI b i d . 90: O jednome pak se ne moe, ini mi se, sumnjati, naime da je Bezjak prvobitno etnografsko ime te da se istom iz njega razvilo openito oznaavanje ovjeka .. . S k o k, Tri etimologije. 7 Ibid. 40.: U semantinom pogledu nesumnjivo je da je srp.-hrv. bezjak ... slov. bezjak ... rije i po dananjem svom znaenju i po postanju pogrdna. Kako se spolni organi upotrebljavaju esto za pogrivanje . . . izgleda mi da i bezjak moe potjecali iz istog vrela pogrda: bez + jaje +ak bezjajak. haplologijom b e z j a k . . . 8 I l e i u navedenu raspravu autor je na str. 92 i 93 dao Dodatak 93: Upuivanje prof. Skoka na kujna i jajara ne stoji, poto to nisu nikakve etnografske oznake. 9 S k o k Jo o rijei Bezjak 6667. 10 I l e i Dodatak 93. S k o k o. c. 71. itd. 12 11 e i I. c. ** S k o k o. c. 67. Ne u da ikaniram inae vrijednog nacionalnog radnika radi ovakvih logikih kontradikcija kao to su pag. 90. O jednome pak se ne moe, ini mi se ... itd. (v. bilj. I 5). Ako se za jednu tvrdnju veli, da se ini, onda ne moe on biti u isto vrijeme izvan sumnje.
5

lo biti poznato, - da su ve Kopitar, Gaj14 i Jagi jednako oprezno, jer bez sigurne potvrde, u toj rijei nasluivali sadraj nekog starog etnikona. Ve Kopitar nalazei tu rije u obilatoj primjeni kod protestanskih pisaca, nastojao je odgonetnuti njen etnografski smisao.15 A Jagi odbijajui Daniievu etimologiju naziva bezjak, g. 1881. dovoljno odreeno iznosi da bi u toj rijei moglo biti skriveno neko staro geografsko ime16 pa se teko moe zaobii ovu misao velikoga slaviste kako je to Skok olako uinio etrdesetak godina kasnije. Skok naime ukratko zakljuuje da se u tekstu mletakoga kroniara Sanuta ime Bezjaija odnosi samo na kraj oko Varadina.17 Pri tom se on Sanutovim podacima slui samo prema Klaievu kratkom citatu, a da ne donosi kako Klai ve znatno ranije oba imena Bezjak i Bezjaija pozna kao nazive iz Istre. U svom klasinom opisu naih zemalja Klai se slui s oba ova naziva oito poznavajui njihov geografski i etnografski sadraj.18 Doista ne moe se ni zamisliti da bi g. 1526. samo kraj oko Varadina mogao dati vojsku od etrdeset hiljada vojnika, kako to donosi Sanuto da je ta vojska unovaena solamente de la Besiachia.19 Kako je Sanuto ovu vijest primio iz Ljubljane, oito mu je posluila kao naziv za dio tadanje Slavonije. Sluba imena Bezja14
15

11 e 5 i 89.

K o p i t a r o v a opaanja o ovom imenu v. iscrpno I l e i 84. bilj. 48. " J a g i V., Ocjena Rjenika hrv. ili srp. jezika JAZU T.. 2 u A. S. Ph. V. IV, 1881, 681: Noch unsicher ist die Zusammensetzung des bekannten Spottnamens Bezjak mit dem deutschen fiess. Dass ein fremdes Wort, dessen Nebenbedeutung schlau, Teufelskerl deutlich genug hervorleuchtet, den slavischen Auglauf ak oder iak angenommen htte, um eine local beschrnkte spttische Benennung Tlpel ausdrcken, das ist wohl kaum denkbar. Wenn nicht in dem Wort bezjak irgend ein alter geographischer Name steck, so muss man trachten den Ursprung aus dem Slawischen zu erklren ... 17 S k o k , Tri etimologije 38, bilj. 2.: Razlikovati se ima (se. Bezjaija kao ime kraja oko Pazina u Istri) od Sanudove Bezjaije, koja oznauje kraj oko Varadina ... 18 K l a i , Bezjaija 192.
18 Kako K l a i b. c. navode iz dnevnika M. S a n u t a donosi u najkraem iz kojih se izvoda ne moe dovoljno upoznati pisanje ovog kroniara, a za drugi se navod ni ne vidi iz kojeg Sanutova teksta potie, to dajemo iri izvod ovih vijesti: I diarii di M a r i n o S a n u t o , Venezia 1895; vol. 43, col. 76: Copia di una altra lettera, data in Lubiana, a di 9 Octubrio 1526. Prima, cerca la persona dl Turco, adesso se ritrova a Buda ... Circa ii vayvoda di Transilvania e Vallachia, loro stanno a guadar li soi paesi t non si voleno niover di li, et piu, circa li signoi hongari, parte di loro sono vegnudi insieme in la Schiavonia, dicta Besiachia, et ancora dall' altra parte di Corvatia venudo ii conte Cristoforo cum oltri signoi Corvati, et hanno fato dieta insieme, in la quel dicti signoi cum dicti populi, zo schiavoni et hongari hanno electo Io illustrissitno prencipe Ferdinando per re loro, et cosi nno facto ancor capitano ii conte Cristoforo de tutti lor contra ii Turco de quella banda, et se intende ehe 'l potra far da 40 milia pcrsone solamente de la Bosiachia, li quali debenno star sempe in ordine ehe acerti segni ehe i frno siano tutti apparechiati. ... Iz ovog se vidi da je do Sanuta ime zemlje Bezjaija dolo iz diplomatskih i vojnih krugova iz Ljubljane i da je tada ovo ime u Sloveniji sluilo za iri pojam zemJ. e P re ko istone granice slovenskih zemalja. U staroj Slavoniji meutim tada je zapoinjala oscilacija starih regionalnih naziva. Po kolebanju u grafiji ovog imena u Sanutovoj vijesti vidi se da izvjestitelju nije bila jasna razlika izmeu rijei bezjak i bosjak, a prema treem Sanutovu podatku terra chiamata Varresdin, ehe e in la Jjysiachia col. 340 moglo bi se zakljuiti dia je paralelizam osnovnog vokala u ovom imenu tada ve bio usvojen.

10

11

ija u Sanuta podudara se s analognom upotrebom naziva bezjak, bezjaki i Bezjaija u etnografskom i geografskom smislu onako kako se lim izrazima slue protestantski autori.20 Doista nije potrebno, kako to Skok istie21 ulaziti u ocjenu afekta s kojim se Trubar i ostali protestantski pisci odnose prema imenu Bezjak, a da se ipak moe veoma dobro razabrati kako se u tim tekstovima oba imena Bezjak i Bezjaija izjednauju s ostalim narodnim imenima i pokrajinskim nazivima etnikih grupa i krajevnih imena koja su sluila tada jednako kao to jo i danas slue mnoga od njih.22 Tako je s ovim neopravdanim i nauno neodrivim izvodom jednog istaknutog autoriteta zaustavljen pokuaj da se naoj etnografskoj onomastici pristupi s modernog aspekta i da se pojave u narodnom ivotu nastoje osvijetliti i dalje od onih mogunosti to ih pruaju pisani izvori, a samo tumaenje imena Bezjak svrnuto je sa Skokovom etimologijom na nedoglednu stramputicu. Premda Skok donosi da se rije Bezjak kao prezime u pisanim, do tada izdanim, izvorima javlja tek g. 1562., dakle neto kasnije od Sanutove vijesti a savremeno s protestantskim podacima, ipak se po tomu ni tada nije mogla porei mogunost da je ovo ime sluilo i ranije u bilo kojoj svojoj slubi. U produivanju agrafine kulturne racije, kako ona postoji u onom naem puku koji stoljeima ostaje udaljen od politiki vodeih klasa, koje su ipak ostale veoma tanke nad znatno veorn mnoinom pozadinskog, proizvodno aktivnog puanstva, u toj agrafinoj kulturnoj sredini sa svim njenim pozitivnim popratnim pojavama u to prvenstveno pripada postojana i iva usmena tradicija i u materijalnom inventaru vitalno tradicionalno oblikovanje, pismenost postepeno zahvata tek mali krug politikih i crkvenih faktora. Naseljenje na selu i u poluurbaniziranim jezgrama slobodnih varoi i podgraa s veoma malo pisanih vijesti ulazi u taj krug pismenosti i po tom u historijske pisane izvore, a to se u naim zemljama dogaa tek pri kraju srednjega vijeka. Ali ba zato dunost je istraivaa
ao Odnosna mjesta gdje ee u protestantskim tekstovima navode ova imena opirno I l e s i , sluei se pri tom svim publiciranim tekstovima i odnosnom opsenom literaturom pa emo se u daljnjem sluiti s njegovim navodima. 21 S k o k Jo o rijei Bezjak 67: Mi dodue vie ne moemo da ispitujemo autore iz 16. i kasnijih stolj., da saznamo, u kakvoj afektivnoj vrijednosti oni upotrebljavaju Bezjak, Bezjaija, bezjaki, da li im je to rije pogrdna znaenja ili nije, jer epiritizam jo nije postao vrelo lingvistikog saznanja. 22 I l e i 80. iz T r u b a r o v a predgovora Evan. po Matj (1555 g.): ... drigai govore z dostimi besedami Krainci, drugai Koroci, rigai taierij inu Dolenci tar Beziaki, drigai Kraanci inu latriani, drigai Krouati... (prema Sketovoj Slovenskoj slovstvenoj itanki iz g. 1906.). U njemakom tekstu Novog Zakona (1557) Windischer je T r u b a r u ein Krainer, Untersteyerer, Karner, Karstner, Histerreicher, Niederlnder oder Bessyak. Die Slaven die man sonst, Besiacken nennt, haben fast ungerische und crobatische Sitten. K o n z u l i a l m a t i n u predgovoru Nov. Test.: .. . najprvo vam Hrvatom i Dalmatinom, potom takaje Bonjakom, Bezjakom, Srbljanom i Bulgarom. U tim primjerima nema traga bilo kakvom afektivom odnosu prema ovom imenu. Konano, K l o m b n e r iz Ljubljane g. 1958 alje u Urach neki bezjaki katehizam, . . . koji bi se imao latinicom izdati, a razumiju ga Hrvati i Bezjaci, pa ni tu ne moe biti govora o afektivnom stavu, nego samo o tom kako zakljuuje I l e i 82: Iz svega toga jasno se razabira da je Bezjak u 16. veku bio geografski i etnografski pojam koji se paralelno navodio 3 pojmovima: Istra, Bosna, Hrvat, Srbin, ak i Poljak, eh i R u s . . .

nae narodne prolosti da ne spreavaju pristup u prouavanje agrafinog zbivanja, nego obratno da s pomou drugih dostupnih metoda osim uobiajenih filolokih ili historiografskih postupaka, a u prvom redu s pomou etnolokog istraivanja, osvijetle tok prolosti i iznau one historijske sile koje su pokretale organizam proizvodnog puanstva. U daljnjem ne emo vie podlijegali sugestiji ove polemike, naroito se ne emo vie obazirati na promaeno Skokovo etimologiziranje. S obilatom i solidno skupljenom Ileievom graom sluit emo se po potrebi i po mogunosti dopuniti je s vlastitim podacima, sreujui pri tom njegove informacije u regionalne okvire. Tekoa u determiniranju rijei bezjak lei u njenoj mnogostrukoj primjeni i u difuznom prostiranju. Nasuprot regionalno utvrenim imenima (npr. okac, i i dr.), ime Bezjak u prostoru izmie stvarnom i regionalnom utvrivanju. I pored iroke apelativne upotrebe, kako je rije bezjak danas ima u naem jeziku pa i pored toga da se ime Bezjak javlja u tri slube kao cognomen, kao toponim i kao naziv za odreenu etnografsku grupu, ovu rije ne moemo lako utvrditi u njenom mjesnom postojanju. Tako fluktuiraju i drugi neki etniki nadimci. Naziv Brajak, Brojci susree se ve sporadino u selima juno od Zagreba, ali tu se uvijek uje kako su Brajci oni tamo dalje. Konano nalazimo nosioce ovog imena u okolici grada Ozlja i dalje u selima kraj Ribnika do rijeka Dobre i Kupe, gdje u pobru postoji razasuto selo Brajakovo Brdo. I pored starine ovoga imena u njem nema traga nekom pejorativnom prizvuku, tavie Brajci su poznati kao marljiv i vrijedan narod.24 Nasuprot tomu u ovom se istom kraju na susjedne Bezjake gleda pomalo podrugljivo. Svatko tko zna da nije od ovoga porijetla prezirno govori o svom susjedu za koga se zna da je o Bezjakov. Tako je to u ovom kraju na rijekama Dobri i Kupi, a slino raspoloenje prema Bezjacima nai emo i u Hrvatskom Zagorju. I u naem graanskom drutvu na Bezjake kao na pripadnike jedne odreene grupe gleda se s posmijehom. Dok npr. okci* Bunjevci, Boduli i tada kad iz pokrajine presele u grad ostaju i dalje povezani sa svojim zaviajem, a u gradu zadravaju prisni kontakt sa svojim zemljacima, i to nesamo u prvom pokoljenju, pa u svoj gradski ivot unose tradiciju, navike i ivotni pogled naslijeen od svoje etnike grupe, dotle Bezjak dolazei u grad ne zna drugo nego da to prije zaboravi sve ono to je ponio od kue. On se odrie svog prezrenog porijekla i brzo uratava u novu sredinu kao njen kozmopolitski graanin bez tradicije. Taj prekid s tradicijom, strah od svog prezrenog etnikog porijekla, drutveni stid pred ostalim grupama unutar svog naroda, nazadovanje i povlaenje pred jaim i monijim, sve to stvara trajnu frustacionu situaciju iz koje rezultira teko izranjena, introvertirana kolektivna fizionomija, otuena od konkretnih pitanja svoje drutvene sredine i njenih vitalnih potreba, kako su to u toku posljednjih stoljea u nae mlado graansko drutvo utisnuli potomci ove nekad znatne etnike e kupine.
" S k o k ibid. 66. L o p s i 7 i 195.

12

13

Ipak ime Bezjak nije oduvijek moglo imati ovakav smisao zasien i prezirom i porugom. Teko je zamisliti da bi se u toj konanoj fazi moglo usvojiti kao cognomen iroke upotrebe. Prezimena Bezjak, Bizjak, Vizjak, Vesjak i sl.zs nastala su od ovog etnikog nadimka i sigurno su mu po svom postanku ravnopravna. Mora dakle da je nekada ranije etniko ime Bezjak, Bizjak bilo s punim sadrajem povezano sa svojim nosiocem tako da se i zemlja koju su nastavali Bezjaci nazivala po ovom svom narodu, analogno nazivima okadija, iarija i dr. Tko su dakle Bezjaki, po kojima se nekada dio hrvatskih zemalja zvao Bezjaija? Ve je Klai upozorio na to da je ovo ime pod kojim se nekada kako on misli razumijevala tadanja Slavonija izmeu Drave i Save sluilo u 16. i 17. stolj. kao historijski regionalni naziv. To je Klai zakljuio, kako smo ve naveli prema podatku mletakoga kroniara Sanuta. Ovom svom izvoru Klai uporeo stavlja navode protestantskih pisaca kojima kao i Sanutu nazivi Bezjak, Bezjaija, bezjaki slue ravnopravno s ostalim naim narodnim imenima. Kao potvrdu da ova imena jo slue u narodu on donosi jedino podatak o Bezjacima u Istri kako je to znao od Kocijania u Kukuljevievu Arhivu,26 a to mu je kako smo vidjeli ve posluilo u njegovu Opisu zemalja. Kao da ovaj na veliki historiograf, koji je tako izvrsno znao protumaiti mnogi toponim s pomou historijskih izvora koje je suvereno poznavao, nije nikad susreo ovo ime u ivoj upotrebi kod kajkavaca, a sigurno je u njegovo doba ono tu postojalo jednako kao i u Istri pa ak i intenzivnije u svojoj trostrukoj slubi, kao nadimak jedne etnike grupe, kao graansko prezime i kao apelativ sa irim znaenjem. Za najraniju pojavu ovoga imena u slubi cognomena Skoku je posluio jedini do tada objelodanjeni podatak iz g. 1562.27 No u toj se vijesti nosilac ovoga imena javlja kao sluajni nalaznik u Turopolju pa se po tomu nita ne moe doznati o vremenskom i mjesnom postojanju ovog prezimena. Nasuprot tomu nedavno objavljeni dokumenti iz susjedgradsko-stubikog vlastelinstva prezime Bezjak-Bezik donose u indigenoj sredini gdje je to ime bilo a jo je i danas jedno od udomaenih porodinih imena 28 meu seljakim rodovima. Nema sumnje da se ovo ime kao i mnoga druga u Stubici nije pojavilo tek u ezdesetim godinama 16. stoljea otkada potiu ovi urbari, nego da je ono ivjelo tu i ranije, i ako u pozadinskom drutvenom postojanju, u do sada poznatim izvorima nevidljivom. Ovo se dakle ime u slubi cognomena, ali ne kao sluajni nadimak, javlja u pisanim spomenicima u isto vrijeme kad ga protestantski pisci donose kao ukupno ime nekoga naroda. U slubi prezimena ovo ime po11 e i 76. 26 K o c i a n i 182 Tukaj prebivajo prav za prav Talini, blizo 12.000 du, ki se Bizjaki zovejo. Oni govore talianski, ali popaeno. Sicer pa se v ni ne loijo od Furlanov. " L a s z o w s k i 6. Uz ispravu iz god. 1561 in margine 1562 izmeu ostalih svjedoka: Matthaeus Bezyak, officialis egregii Ladiszlay Kermchych in praedio Augustanovech, 11, ponovo 1562 meu svjedocima Mathaeo Bezyak officiale egregii Laielaj Kermchych de Bwsan. 8 A d a m e k 313 i kazalo imen s. v. Bezyak, Bezyek, Bezyk i Pezyak.
sa

stoji i danas s varijantama koje sve ukazuju na zajedniko porijeklo svih variranih oblika. Za razliku od drugih etnikih nadimaka, koji su se staloili kao vlastita imena, vlastita ili porodina, ime Bezjak prelo je u iroku upotrebu s apelativnim znaenjem. Samo jo etnikon Vlah ima iroku apelativnu slubu u znaenju branin, stoar, pastir. No u apelativu rijei bezjak odluan je onaj pejorativni momenat koji prati ovo ime. Tako se rije bezjak javlja kao sinonim za homo plumbeus, un huomo grossolano, u prenesenom smislu zoccolo, kako to u 18. stolj. donosi Bella s napomenom da je Beziak voce bassa e barbara.29 Iz drugih naih starijih rjenika nita ne ujemo o ovoj rijei. Karakteristino je da ovu rije ni u jednoj od njezinih sluba nema bogati rjenik Belostenca. Ali Belostenec-Orlovi uope ne donose etnikih nadimaka klonei ih se vjerojatno po onom u njihovo doba jedino opravdanom stavu humanista prema plebejskom govoru. Otud proistie proturjeje u upotrebi rijei bezjak kod protestantskih pisaca i u utnji o toj rijei u naim ranim rjenicima. Jer dok kajkavski pisci u sjevernoj Hrvatskoj po govoru i porijetlu i sami stoje blizu naziva bezjak, odbijajui ga od sebe kako to vidimo da se i danas dogaa, protestantskim je reformatorima stalo upravo do toga da drutveno anoniman puk, potisnut duboko u pozadinu tadanjeg politikog zbivanja pridobiju za se kao nosioca svoje propagande. Protestantima ovo ime nije dolo kao neta novo i do onda nepoznato, nego je to njima bio naziv za odreenu grupu kajkavskog naseljenja, koju su oni u svom nastojanju da obuhvate najire puke slojeve digli iz bezimenog, u pismenosti nevidljivog postojanja u kom ga je katoliko sveenstvo, povezano s drutvenom elitom, utke ostavljalo. Takav stav nai emo i kod Jurja Kriania. U oba izdanja svoga Rjenika, Vuk rije bezjak donosi samo u apelativu i tumai je kao Tlpel, stolidus.30 On ne ulazi u daljnje tumaenje ove rijei kao etnografskog nadimka i ako ga oito poznaje u tom smislu iz Trubarovih djela kako to sam navodi. Znatno ire tumaenje dao je Danii u Rjeniku Jugoslavenske Akademije.31 Tu on osim apelativnog znaenja upozorava na to da je Bezjak ime naroda u Hrvatskoj izmeu Save i Drave, koji i sad tako nazivaju susjedi.32 Prema Vuku rije bezjak donose Ivekovi i Broz.33 Ali je za ove autore veoma karakteristino da oni rije bezjak tumae samo u njenom apelativnom znaenju, a ipak obojici moralo je biti poznato upravo iz njihovoga kraja i kao etniki nadimak. Pa dok naziv okac donose sa svim izvoenicama i kao ime za zemlju,34 dotle kao da nikada nisu uli za imena Bezjak i Bezjaija. No
29 D e 11 a B e l l a 784a, Zoccolo, si die ad un huomo grotsolano e da poco. Homo plumbeus. Tmpina, n. f.: - 784 b; Metaf. Bezik - ka m. Buza si die alla donna. Voci arabe basse e barbare.^ 30 V u k col. 26: Bezjak, m. Tlpel, stolidus. sagt z. b. der Vater zum Sohne, der etwas dumm gethan oder gesagt hat, (cf. Bezjak in den Truberischen Vorreden um A. 1560). U drugom izdanju 1872, 20: Bezjak itd. 31 88 33

R j e n i k JAZU I 1880/2, 269, 270 e. v. bezje do bzjatvo. Ibid. s. v. bezjak. l v e k o v i - B r o z . 48 s. v. bezjak. Ibid. II 536 s. v. okac - gokadija

'4

14

15

zato u tumaenju apelativnoga bezjak oni donose ak trideset i dva sinonima sva s pogrdnim znaenjem za nosioca ovog naziva. Ovakav isti stav prema nazivu bezjak nai emo i danas u Hrvatskom Zagorju za one porodice ili kue za koje se zna da potiu od Bezjakov. Daniievu definiciju da su Bezjaki hrvatski kajkavci med Dravo in Savo preuzeo je Pleterinik35 proirivi je jo s tim da je Bezjak, ein Mann von der italienisch-slowenischen Sprachgrenze, kako je to ve ranije donio Kociani. Pod natuknicom bezja Pleternik donosi iz razliitih tekstova sadraj za etiri znaenja ove rijei. Po njemu je bezjaa: 1) die Winzerin, ker so tajerci iz Zagorja dobivali viniarnice, 2) die Bartaxt, die Schlichtaxt, das Bartbeil, ime za sekiro po kraju od kodar je prila, 3) eine Art kroatischer Hirtenpfeife, 4) eine Art Pflaume. U daljnjem odreivanju naziva bezjak dobro e nam doi podaci koji svi potiu iz tajerske. Tek Maurani u svojim Prinosima ovom imenu posveuje vie panje i nastoji ga opirnije protumaiti sluei se pri tom Kocianievim i Pleternikovim podacima.36 Maurani kae da je bezjak >>nadimak, svakako podrugljiv, kojim susjedni Hrvati, akavci i tokavci, nazivaju kajkavce uope, a kajkavci preko Kupe do mora kajkavce meu Kupom i Murom. Uz to on donosi svu do tada poznatu etimologiju ove rijei, a ujedno opaa da rije dolazi ipak ne samo u obliku bizjak, ve i vezjak i vizjak, vrlo esta prezimena u Slovenaca i Hrvata kajkavaca, i kod tog upozorava da je nadimke vrlo teko protumaiti. Tako dakle Maurani udaljuje ovaj naziv s podruja akavskog govora i ograniava ga na kajkavske krajeve pa i na tom prostiranju suuje ga na regiju izmeu Kupe i Mure. No kad skupimo podatke o dananjem postojanju imena Bezjak, vidjet emo da je i ova Mauranieva definicija s jedne strane prostorno preiroka, jer u itavoj Hrvatskoj Posavini, Moslavini, u kraju oko azme i Bjelovara te u Meimurju, dakle u izrazito kajkavskim krajevima, ime Bezjak kao etniki nadimak uope nije poznato i samo izvedenice ove rijei slue tu u opisanoj apelativnoj slubi. S druge strane meutim i pored tog to spominje Kocianiev navod o Bezjakima u Furfaniji, Maurani u svoju definiciju nije uvrstio irok areal prostiranja ovog nadimka u sjevernoj i srednjoj Istri. Kao ime jednog potoka u Prekomurju Bezlaj ime Bezjak izvodi iz nekog stanovnikega vzdevka ali patronimika.37 I pored toga da je Bezlaj skupio svu literaturu o tom imenu od Kociania i Pleternika do Skoka i Ileia, njemu etimologija ove rijei predstavlja etimoloke tekoe pa i ako kod Maurania nalazi tanku nit koju bi mogao voditi do nekog od prethistorijskih etnikih imena, on ipak srodna imena (toponim Bizeljsko, prezime Bezeljak) ne svrstava u istu imensku skupinu. Zato i sve ostalo mnotvo hidronima i uope toponima iz osnove bl>z on nastoji povezati s rijeju
s 34 37

bezeg, bezga, bazga, sambucus,38 i ako dobro opaa da su imena iz ove osnove omeena samo na istono slovensko podruje, nalazimo ih na Dolenjskom i u donjoj tajerskoj.39 Konano je u Reniku Srpske Akademije skupljeno sve to je do sada u naim tampanim tekstovima poznato o rijei bezjak i o njenim izvedenicama.40 Iz te grae doznajemo da apelativna sluba ove rijei dosie daleko izvan kajkavskog podruja. Etnografsko ime Bezjak potvruje se tu samo prema Ileiu, a u slubi prezimena donosi se jedan primjer iz Senja. Po ovoj obilatoj, i ako ne do kraja iscrpnoj grai vidimo da rije bezjak s izvedenim likovima ivi u naim literarnim tekstovima od 16. stolj. nadalje, ali da kao naziv za odreenu etnografsku grupu dolazi samo kod autora iz slovenakih i sjevernih hrvatskih krajeva. Navest emo najvanije podatke iz ove grae. S istim sadrajem regionalnog naziva za neku zemlju, njen narod i govor toga naroda, kako smo to nali u mletakoj vijesti iz 16. stoljea, nazivi bezjak i bezjaki, vidjeli smo. slue protestantskim piscima,41 Oni tako zovu kajkavsko stanovnitvo izvan Slovenije pa nije teko u svim tim navodima razabrati da se radi o ustaljenom imenu odreene grupe kajkavskog govora u najzapadnijem dijelu sjeverne Hrvatske.42 Ponavljamo, reformatorska je akcija oito bila usmjerena na obuhvatanje ove grupe bez ikakva afektivnog odnosa prema nosiocima toga imena. Izvan sumnje moralo se raditi o naseljenju na veem prostoru, jer za neko neznatno ili osamljeno naselje reformatori nisu mogli pokazivati interes. Ipak odreeniji geografski smjetaj ove grupe iz protestantskih se tekstova ne moe odrediti.43 Jednaka sluba naziva bezjak produuje se i kod slovenskih pisaca i u 19. stolj. kako to Hei iscrpno donosi,44 a koji su podaci posluili ranije Pleterniku. Za nas je pouno doznati kako se ta rije reflektira u djelima Stanka Vraza, koji je i sam rodom iz tajerskog sela, otkud je ovaj naziv uao u Pleternikov glosar. Poznato je da je Vraz jedan od naih
M*j Ibi. 50 s. v. Bazovica; 58 Bazgovec; 59 Bezina; 65 Bizeljeki potok i r. Ibi. 58 s. v. valjda: vzhodno, umjesto, zahodno tj. u istonim slavenskim predjelima. 40 R e n i k SAN I 406 i 407 s. v. Bezjak do bezjatvo. 41 Osim ve navedenog u bilj. I. 22. donosimo iz ovog opsenog gradiva samo nekoliko znaajnijih primera kao potvrdu za etnografski sadraj termina kod protestantskih pisaca. Hrvatska Postila (1526): Bihu rimskim poganskim vladaocem ili gospodi podloni, kako tad jesu mnoi krstjani Trkm, koj v zdolnih ugrskih, bezjakih, hrvakih, v Bosne srpskih stranih prebivaju. Prvi Del Novoga Testamenta (glagoljica, 1562): ... takaie Bosnakom, ezekom, Srblanom i Bulgarom. - Drugi Del Postile (1568): Yere ovi yazici nissu bili tako razdilleni yz yednoga szamoga yazika, kakono Harvaczki va vnoga govorenya, to yess v Harvaczka, Bezyaka, Szarb. ska, Bossanska, Polaska, Tsesska, Russiana ... i dr.; II e si 81 s odnosnom literaturom. - Juraj Dalmatin 1584 daje register nekaterih besed, katre krajnski. koroki, slavenski ali bezjaki, hervacki, dalmatinski, istrianski ali kraki... itd. Ibid. 82 i 83.
5S 3t is To se najbolje vidi kako Juraj Dalmatin n svom registru razlikuje krajnske od bezjakih rijei; 11 e l i 83. 43 Kako 11 e i 80 iz toga izvodi: Bezjaci su dakle opet n vezi s Dolenjcima (u 44Kranjskoj ili tajerskoj) dakle hrvatskim kajkavcima. Ibid. 84.

P l e t e r n i k 24 6. v. bezja, bezjak, bezjki. M a u r a n i 54 s. v. bezjak. B e z l a j 59 i 60. Bezjak tui Bizjak, 1. pritok Mure ... <

16

2 ZBORNIK ZA NAH. IVOT I OBIAJE

17

najranijih zapisivaa dokumentarne usmene tradicije, a i inae vrstan posmatra narodnog ivota i naeg sela. Kad razgledamo sve navode u kojima Vraz donosi naziv bezjak i njegove izvedenice,45 vidimo da Vraz ovu rije pozna u dvojakom smislu i to kao ime neke etnike skupine i kao apelativ sa irim pa i pejorativnim znaenjem. I ako u svojim putopisnim zapisima Vraz ne donosi ime Bezjak direktno iz Pokuplja gdje to hne i sada postoji, ipak za dio naselja na Kupi njemu ovo ime slui kao izrazita etnografska oznaka bez pogrdnog prizvuka. Ali u drugim navodima Vrazovim teko emo razabrati da li on naziv bezjak donosi iz vlastitog opaanja ili se njime slui po Trubarovoj liniji kojeg je spise dobro poznavao. Na svaki nain kad je govor o jeziku, a za taj elemenat nacionalne manifestacije ovaj je genijalni vizionar bio bolno osjetljiv, on bezjakim zove onaj patois od kojeg se s prezirom odvraa.46 To je razumljiv stav mladog romantinog knjievnika koji sa svojim brino steenim i irokim humanistikim obrazovanjem pripada kolu zanosnih Iliraca. I pored toga dakle to Vraz s naunom ozbiljnosti utvruje i skuplja usmenu puku predaju, njega u prvom redu privlai poetinost narodnog izraza, a u samom poslu vodi ga elja za podizanjem i oplemenjivanjem ilirske narodne zajednice. Uostalom takav stav prema najniem sloju seljakog stalea nai emo i kod humaniste Kriania, a nasluujemo ga jo ranije kod uenog pavlina Belostenca. no o tom kasnije. Ne bismo se dakle mogli saglasiti s Ileiem da Vraz slijedei u tom Trubara svekoliko provincial-horvatsko nareje zove bezjakim.*7 Koliko on razlikuje kajkavski govor tadanjeg vieg drutva od prezrene bezjaine, dobro se moe vidjeti iz njegova pisma od 11. VIII 1841 god., gdje ivo govori o tom kako je uivao u sonom kajkavskom govoru jednog starine, hrvatskog aristokrata.48
45 Ibi. 85 bilj. 50. Donosi navode iz Vrazovih tekstova, ali s nekim nesigurnostima u siguaturama. D l a S t a n k a V r a z a I, Zagreb 1863, 223 u napomenama uz pjesmu br. 11, bilj. 120: Hrvati (Bezjaci) oko Kupe poju jo dan danas od Duhovah do sv. Ivana krst. ... D l a S. V r a z a V, Zagreb 1877, 27 iz pisma datiranog u Ljubljani 28. IV. s. a. (objelodanjeno u Danici g. 1841., 757): . . Gramatici su po jednoj prilici nareje kranjsko u onakav kalup, hoe* nee, skuili, u kakav provincial-horvatski svoje domae, koje ovdnji Trber nazivlja Bezjako. Zlo je po znanju onih uenih glavah, koji s tolikom opredljenostju (bez zmre govore) hoe da govore o kranjskom i bezjakom narju. Govor je puki Horvatske i Kranjske za one Quintiliane, koji se samo po sobah oko knjinog praha mue, nova zemlja ili bolje rekne, terra incognita. Str. 223: Iz pisma datiranog u Kranju neto poslije 14. IV 3.841. . . . Mi se zdravo nasmejasmo . . . Nu bez vina ni reci. Tako se i ovd Iliri dsu. Ni'kakav glasoviti kralj, koji je s Iliri bojak bio, kazao je: Zlatan klju svaka vrata otvori. Bolje bi bio kazao: Vinski klju sve otvara. - Nu s druge strane ne slau ee Kranjci s Hrvati (Bezjaci). Kranjska je kua sva lepa, sva i s t a . . . Str. 365 iz pisma datiranog u Zagrebu 2. IV 1845.: . . . Ovdnji Madjari radi bi, da se knjievni jezik iz izpita sasvim izkljui, i sama trula bezjaina urine i tako da njihov kandidat

Etnografski sadraj imena Bezjak bio je poznat i Lj. Gaju, koji je be sumnje tu rije poznavao iz svog zaviaja. Ali Gajevi se navodi odnose samo na jezik, oito na kajkavski govor Hrvatskog Zagorja pa se o njegovu odnosu prema nosiocima tog imena ne moe nita rei.49 Ako se vremenski vratimo unatrag, nai emo da je od ranijih autora najblii realnom sadraju imena Bezjak onako kako to ime i sad ivi u sjevernoj Hrvatskoj, Juraj Kriani, kako to doznajemo iz podataka u njegovoj Gramatici.50 Potkavi iz kraja gdje i sad postoji otra razlika izmeu Bezjaka i onih koji to nisu, Kriani je i u dugim godinama sibirskog progonstva ostao trajno povezan sa svojim zaviajem u kom je proveo djetinjstvo. U svom je nemirnom ivotu upoznao irom svijeta slavenske narode i jezike, a ipak po njegovu uvjerenju jedini ist i nepokvaren hrvatski jezik sauvao se samo u njegovu zaviaju v jedinom malom kutu zemlji: okolo Kupi riki, vo ujezdu Dubovca i Ozlja i Ribnika otrogov,51 pa i izgovor i naglasak hrvatskog jezika ispravno se uje, tvrdi on samo medu Kupoju i Vunoju rikami, vo ujezdeh Biha grada napae okol Dubovca, Ozlja i Ribnika. 52 Ali upravo zato je njegova domaa ikavtina zauvijek ostala osnovom njegovih nedosenih tenja za jedinstvenim jezikom svih Slavena, on pamti da Hrvati ovaj govor, kojeg on osjea kao nakazni, zovu bezjaskim od Bezjakov nikojih Ijudev, koji prevratno govoret.53 Taj nakazni bezjaki jezik to je njemu oito ono kajkavsko narjeje iz njegova zaviaja kako i danas u istom kraju govore Bezjaci. To je i sad ona grupa naseljena u zaleu Dubovca, na koju njihovi susjedi koji se zovu Hrvatima a nikako nisu Bezjaci, gledaju s istim prezirom kako ga je i Kriani iznio prema bezjaini jednako kao i prema fcnxeira,54 tj. ne samo prema jeziku nego i prema svemu onomu to ovaj bespravni puk stavlja duboko ispod ostalih itelja u Krianievu rodnom kraju. Ovaj Krianiev stav prema bezjaini direktno nam otvara pogled u dananju situaciju oko ovog naeg problema. Danas ime Bezjak u slubi pravog etnikog nadimka ivi u.tri podruja najzapadnije Hrvatske i dijelom na tlu Slovenije: 1. u dijelu Istre i Slovenskog Primorja; 2. u Prigorju od Karlovca do Samobora i 3. u najzapadnijem dijelu Hrvatskog Zagorja nad Sutlom. Ipak i u ova tri podruja zatei emo postojanje imena Bezjak u razliitim fazama.
Provincialski, kao to se govori po varoih i plemikih dobrih, nu kod njega je iv, nrodnmi poslovicami i prirji tako hitro izkitjen, da priznati mogu, da nitkogo jo u tom jeziku toli rado sluao nisam kao ba njega. " 11 e i 85. 50 D a n i i G j., Gramatika Gjurgja Kriania. Rad JAZU XVI, 193. " L. e. bilj. 1. 51 Ibid. 197. Ibid. 193: bezjaina . . . besida ili ri kako koli skaena bez obzora na tudij jezik. .. L, c.: kmetinoju zovut kogda kto govorit grabije ili zastareni i otviknjefti "ci, i selskim kmetom a ne plemenitim Ijuem obini. Str. 194: kmetina... kmetski ili i z vsego naroda otviknjeni i pogubljeni rii.

izpane .. . 46 L. c. Osim toga 11 e i s pravom ukazuje na to da je Bezjaczina oznaena kao patois pod Vrazovim uticajem ula u poljsku publicistiku (str. 35 i bilj. 51). Ibid. 85 bilj. 50. D l a S. V r a z a V, 268 iz pisma datiranog u Zagrebu 11. VIII 1841. gdje opisuje svoj susret u Gredicama s jednim starinskim Hrvatom sa starcem Jelaiem iz Ratkovca ovekom prioris temporis, mi pritom dosta dostnim. Njegov je jezik isti
48 47

18

19

Ve je, nali smo g. 1853. Kociani zabiljeio da se na lijevoj obali Soe u okolici Tria jedna brojna skupina, tada 12.000 stanovnika, zove Bezjacima,55 Po njegovu ovi Bezjaci govore izopaeno talijanski, tj. svojim lokalnim idiomom furlanskog i smatraju se Furlanima. Ali i s ove strane dananje granice u podruju Kopra, Novigrada, Izole, Porea do Rovinja i Vodnjana prezime Bezjak s varijantama tako je esto da je to oito jedan od indigenih imena u onom domaem naseljenju koje je ranije tvorilo cjelinu s furlanskim Bezjacima. U ovom je kraju teite ovog imena u srednjoj Istri, gdje se hrvatsko kajkavsko stanovnitvo nazivlje imenom Bezjaki u opreci prema svojim susjedima UskocimaVlasima.56 Istarski Bezjaci smatraju sebe starincima u ovoj zemlji, pa na Vlahe gledaju kao na nedavne pridolice, ma da su se, kako je poznato, seobe uskokog stanovnitva u Istru izvrile u toku 16. i 17. stolj. Dobro limitirano podruje kajkavskih Bezjaka u srednjoj Istri granii s uskokim naseljenjem na Dragi Pazinskog potoka57 i zahvata stare opine Oprtalj, Dragu, Sv. Petar u umi i dijelom okolicu Pazina. I ovdje ime Bezjak esto slui kao prezime i to u ovom svom kajkavskom liku, ali je to u ovom kraju ujedno iroki etnografski nadimak ovoga puka koji se i sam tako naziva smatrajui se superiornijim ili bar pitomijim narodom od Uskoka. Preko sporadinih nalaza prezimena, iz srednje Istre nastavlja se podruje Bezjaka dalje na istok, gdje se u Kastavtini ponovo javlja kao skupni nadimak. U itavom kraju od Soe do Rjeine bezjaka sela i zaseoci smjestili su se na niskom pobru. Sve su to nevelika naselja, neka svega od nekoliko kua. Neka od tih sela nose ovo ime kao svoj toponim pa i po njima moemo uoiti cjelinu ovog etnikona od Soe do podgorine nad Kastvom kao jedinstvenu etnografsku oblast, izuzevi iz te cjeline pojedina uskoka naselja i visoku regiju iarije. Ve nablizu onom kraju gdje je Kociani naao Bezjake furlanskog govora, u slovenskom naseljenju Gorice na Soi, tri sela nose ovo ime: selo Bizjak u opini Levpa,58 zatim zaselak Bizjaki kraj Kamberkog59 i zaselak istog imena u opini Rihemberk.60 Dalje u Istri u katastarskoj opini Oprtalj selo Bazjaki imalo je nakon rata god. 1946. sedam porodica od kojih je est nosilo ovo prezime,61 dok je u staroj opini Dragu zaselak sela Bregi s imenom Bazjaki imao svega etiri porodice,62 a ni u zaseoku Bezjaki kraj Sv. Petra u umi est porodica vie ne nosi ovo prezime.63 O nekad irem postojanju ovog imena svjedoi i historijski toponim kako ga je utvrdila V. Ekl u jugozapadnom dijelu opine Rijeke. Danas je to sastavni dio grada u kom se ovo staro ime izgubilo, a jo g. 1842 oznaen je pod
s V. bilj. I. 26. Obavjetenje zahvaljujem prof. J o s i p a M i l i e v i a , asistentu Institut za narodnu umjetnost u Zagrebu. 57 I ove podatke pahvaljujem prof. J o s i p u M i l i e v i u . 88 I. M. 1951. Ibid. <"> Ibid. 61 C NI 54: selo Bazjaki, sedam porodica, 46 hrvatskih stanovnika; 56: a istom selu imena: Bazjak (asioco) 6 porodica. 82 Ibid. 479.: zaselak Bazjaki, 4 porodice, 21 stanovnik Hrvat. 63 Ibid. 215 i 216: Bezjaki, 6 porodica, 26 stanovnika Hrvata.
59

imenom Besiaki u katastarskoj mapi teren s panjacima i oranicama. Isto ime Bezjaki sad jo nosi zaselak na glavnoj cesti od Rijeke za Kastav, a i stanovnici mu nose ovo prezime.64 U daljnjem vidjet emo da se razmjetaj ovih toponima pokriva u Istri s prostiranjem prezimena Bezjak65 zahvatajui istu regiju od Furlanije do Rijekog zaljeva, a iskljuujui u tom iariju. Uz najei oblik Bezjak uporedo javljaju se u slubi cognomena i obje varijante Bizjak&e i Bazjak.67 Okupljeno u selima okoline Kopra,68 susree se u selima katastarske opine Oprtalj69 otkuda u junom dijelu Bujtine70 dopire u Primorje do Novigrada.71 Zadravi se u srednjoj Istri kao etnografski naziv, u slubi prezimena javlja se okupljeno i na podnoju Uke u selima kod Voloska i Opatije.72 Kao osamljen sluaj postojalo je do nedavno i u okolici Pule.73 U regiji prostiranja ovog imena uzeli smo u promatranje gamo temeljni lik s varijantama osnovnog vokala. Oblik Bazjak prevladao je ovdje, ini se kao recentna promjena domaeg prezimena s vokalima e i i tek u vrijeme izmeu dva rata s prisilnim potalijanivanjem imena, iz ega je uslijedila postojana dvojnost varijanata s e l a . kao Bezjak-Bassiacco,74 a to nam daje pravo da i u liku Bazjak gledamo isto ime. Iz na leg posmatranja izuzeli smo sva ona prezimena koja po obliku i sazvuju stoje blizu temeljnom liku,75 ali ih bez posebne filoloke obrade ne smijemo uvrstiti u istu imensku kategoriju. Ve po prostiranju temeljnog lika koji kako vidimo na zapadu bezcezure prelazi Goricu i dalje na donjoj
M E k l V., Historijska toponomastika graa Rijeke i distrikte. Starine JAZU Zagreb, 49, 1959, 250 i 225: Bezjaki (g. Bezjaki) - lokalitet na jz dijelu opine. U Rijeci je naziv nestao. Postoji prezime i selo uz glavnu cestu za Kastav, na krianju kolnim putem iz Diraka. Str. 256: kat. m. Koz. iz g. 1842. ima naznaeno Besiaki >. od x. dijela ulice Belveder, (danas u izgraenom dijelu grada, tada): topografskim znacima oznaeni tu panjaci i oranice. Dalje citati iz Skoka i lleia. IM 1951 i IM I960. I P 17: Beziak (Basiaco). 18 Ibi. 17: Bisiach (Bisiani); Bisiani; Bizjak, id. (Bisiacchi); i. (Biziacchi). 7 Ibi. 14: Bazjak, id. (Baziaco) 2 puta. 68 Prezime Bizjak: u Kopru jedna porodica (C N I 389), a u okolini Kopra u selu Osp 6 por. (ibid. 420), u selu Tinjanu (Koperskom) 5 por. (ibid. 400), u selu Borit jedna porod. (ibi. 415). 69 Prezime Bezjak-Basiaco u selu Sv. Silvestar jedna pr. (NI 58), prezime Bazjak-Basiaco u mjestu Oprtalj jedna por. (ibid. 56), u selu Krajii 5 por. (ibid. 56.), u selu Bazjaki 6 por. (ibi. 56), u selu Livade 2 por. (ibid. 57), po l porodica u selima iete katarske opine: Grii (ibid. 24), Fokii (ibid. 56), Kaligarii (ibid. 56), Lubjani (ibid. 57), Mavretii (ibi. 57). U istoj opini prezime Bizjak po l por. u selu Ivi (ibi. 56) i u selu Tasii (ibi. 58). 70 Prezime Bezjak-Basiaco u selu Krin op. Novigrad l pr. (NI 16); prezime Bazjak-Basiacco po l por. u selima Baredine Dolinje (ibid. 8), Krasica (ibid. 8) i n selu Grii, katast. op. Zavrje (ibid. 24). 71 Prezime Bazjak-Basiacco u Novigradu 2 por. (C N I 16). " Prezime Bizjak-isiachi po l por. u Opatiji, Lipovici (C N I 384) i apjani (ibid.

U selu Linjan u okolici Pule l pr. ( N I 143). Osim primjera n bilj. 67 i 68 jo i prezime Basiacco 5 por. u selu Lozari, op. Krasica (C NI 8) i prezime Basiaco po l por. u selu Monte, op. Kostajnica (ibi. 18) u Kaldiru (ibid. 41) i Labinu (ibid. 175). 75 Upor. I P 16 Besi-Bessich, ti. 17; Bestjak-Bestiacco, Betjak-Bestiaccbi, Bisiani, Bisai i dr.

73

20

21

Soi u podruje Bizjaka s furlanskim govorom, a na istoku see do potorine Gorskog Kotara, vidimo da se oblast ovog imena s njegove tri slube, kao etnografski nadimak, toponim i antroponim, na istarskom poluotoku izdvaja kao podruje odreene etnike grupe. Taj je etnikon ranije sa svojim naseljenjem i imenom manje vie kontinuirano pokrivao prag nevisokog prisojnog pobra od donje Soe do planinskih strana u Hrvatskom Primorju. Uporedo ovoj etnikoj cjelini u istom kraju ivi jo jedan arhaian etniki nadimak. To je ime Brojci, Brajki, koje u ovom obliku i u varijantama iste osnove takoer tvori esto prezime u sjevernoj Istri i dijelom u Furlaniji.76 Ali iz kompleksa ovih meusobno slinih prezimena najprije emo odvojiti sve one jezine likove koji bi mogli poticati od linog imena Brajan, Brajko, odnosno od patronimika, kao to je npr. poznato prezime Brajkovi, za koje se zna kad su ga Uskoci donijeli u Istru.77 Odvojit emo dakle i spomenuti oblik Brajci-Brajki, koji u Istri stoji preblizu grafiji Braico,78 pa emo iz ovog kruga uzeti samo onaj raspon likova, koji sa sigurnou moemo odijeliti od linog imena Brajko. To su mjesna imena sela Brc79 i Braki Brig80 u okolici Pazina, pa ime sela81 i esto prezime Breevii,82 veliko selo Bri u Bujtini,83 a i ime sela Brianci.si Kao plastian etniki nadimak, ime Brici (en. Brike) nosi jedna etnografski veoma jasna grupa, pa je to sigviran izvor ovih toponima a i prezimena.85 Brici nastavaju onu podgorinu to se kao opsean amfiteater die na desnoj strani Soe nad Goricom do oko 500 m. nadm. visine. Taj se kraj zove Brda. To je ono plodno, prisojno prigorje koje predstavlja bogato zalee naoj Novoj Gorici, a koje je bilo nadaleko poznato po svojim specijalnim vrstama vina, sve dok pred stotinu godina nisu poeli nestajali stari vinogradi. Brici, koji se kako Kociani kae, sami zovu Slovincima86 i u jeziku imaju ikavskih elemenata, nastavaju kao staro naseljenje ovaj kraj, pun historijskih mjesta, gradita i crkvina od kojih se neki lokaliteti mogu u dokumentima unatrag pratiti sve do stabilizacije velikih feuda akvilejske patrijarije u 11. stolj.87 Ali ma da se etnikon Brici prostorno poklapa s fiziogeografskim nazivom regije Brda, ne bismo mogli slijediti Kocijania u njegovoj etimologiji po ko88 joj on ime Brici izvodi iz pojma brani, stanovnici Brda. Porijeklo
76

C N I 227: Zaselak Bre 8 l por. u katast. opini Vranja, Boljunlina. Upor. i prezime Brce u selu Boljunec i u selu Bort u okolici Kopra, (l P 414 i 415). 80 C N I 208: selo Braki Brig s 4 por. katast. op. Jasenovik, Plomintina. 81 Ibi. 211 i 212: selo Breevi n katast. op. Tinjan s 15 porodica. 82 I P 21 oko stotinu porodica najee u varijantama Breevi, (82 pr.), Breevac (6 por.), Breccia kao talijanska dubleta. 83 C N I 4: selo Bri s 21 porodicom u katast. opini Brda. 84 Ibid. 131: selo Brianci u staroj opini Svetvinent s 18. por. 65 K o c i a n i 188 i d. 86 Ibid. 192: Brici sami svoj jezik slovenski kliejo, in sebe Slovinci. 67 Ibid. 188, npr. Koana g. 1041. villa de Cosano. - K o s Gradivo III 1911, 224: god. 1086 meu ostalim i in Collibus .. . (selo) Cosana. 88 K o c i a n i 186.

Kociani. "IP 20. 78 L. c. 78

imena Brici nai emo u analognoj pojavi u slinom vinogradarskom kraju, gdje se u pozadini Ozlja nad Pokupljeni nalazi selo Brajakovo Brdo sa irim prostiranjem naziva Brajci.sg Tim se ujedno otvara mogunost u iznalaenju pojedinih varijanata iz iste arhaine osnove, koju danas traimo u imenu naroda Breuci, BpsvKO antikih izvora.90 Tako u ovom kraju na Soi nalazimo pojavu koju moemo u analognom vidu pratiti u prostiranju etnikih nadimaka u sjevernoj Hrvatskoj. Tim prilazimo promatranju naeg drugog podruja imena Bezjak u pobru nad rijekama Kupom i Dobrom. Ve smo rekli kako u ovom kraju uporedo postoje dva etnika naziva Brajci i Bezjaki. Uz njih nai emo da se neka sela ne pribrajaju ni jednima ni drugima nego se zovu jednostavno Hrvatima. Poevi od Ozlja u dolini rijeke Kupe gdje ova rijeka ini svoju veliku okuku, zatim uz grad Ribnik i Novigrad sve do Mrenice su brajaka sela, a i sam kraj zvao se do nedavna Brajci. Ali usred tog podruja ima sela koji nisu Brajci, a to su od starine plemenitai kao npr.Netretii.U razasutom selu naDobri koje se dijeli naGornje i Dolnje Stative dio puanstva ine Bezjaki. U Gornjim Stativama ima danas osamnaest kua s ovim prezimenom, a u Dolnjim jedna porodica nosi ovo ime.91 Zaselak Zadobarje koji pripada u Gornje Stative (si. 1) ima dvije kue s ovim imenom, ali se za ovo sitno naselje od pet kua i sad uje skupni naziv Bezjaki kao toponim, kako je to kao Bedziak uneseno u specijalnu kartu.92 I niska kosa nad rijekom Dobrom nosi ime Bezjakovo Brdo, analogno ve spomenutom Brajakovom Brdu neto nie od crkve na Zavrju i Tropi-Brdu, kako se danas zove jedna skupina kua u Gornjim Stativama s istini prezimenom. Ipak i pored sigurno utvrenih podataka u selu Stativama, u itavom ovom kraju ime Bezjak kao toponim i kao etniki nadimak danas nestaje i brzo se zaboravlja onako kako je to opazio ve Ilei o nestajanju ove rijei u nae dane.93 Ali po svemu ovo je ime tu u kraju na rijeci Dobri do nedavno postojalo u ivoj upotrebi i to u sve tri slube, kao etniki nadimak, kao toponim i kao porodino prezime, a i.na ireni prostiranju nego to se danas nalaze ostaci tog naziva. Po svemu dakle Bezjaki su ovdje indigeno puanstvo pa se uporedo s Brajcima i s plemenitaima Hrvatima smatraju starincima, nasuprot onim porodicama za koje se zna da su potomci doselje^ nika iz vremena turskih ratova. Ma da se u tom kraju govore sva tri nar94 jeja od kojih se sa tokavskim slui pravoslavno iteljstvo kao najkasL o p a i 1. c. M a u r a n i 82, g. v. Brajac. 81 Podatke iz knjige Status animarum Ferdinandu Vraiu.
90

88

upe

Zavrju

zahvaljujem

upniku

82 IM 1951 s imenom Bezjaki. U ovom kraju na Dobri ne uje se izgovor Bedziak, ali to moda odgovara liku kako je zabiljeen u umberku. istono od Vivodine. S k o k P., Mundartiches aus umberak ASPh XXXII, 3-4 373: Bedak, Dorf, welches amtlich Bezjak heisst. - P o p o v i M., umberaki dijalekt. Zagreb 1938, str. XIX: U umberku se jedno rimokatoliko selo zove Bezjaki - izgovarano tamo Beaki. . ..

93 84

11 e i 86 i 87. S t r o h a l 78 i d.

22

23

niji sloj doseljenika s juga, akavci i oni ikavci sa akavskim i kajkavskim jezinim oblicima posmatraju Bezjake, koji su kajkavci ekavskog govora prezirno, onako kako je to prije tri stoljea rekao Kriani. I ono spomenuto sitno naselje u umberku, oito je starinako.95 Na podruju samoborskog prigorja ime Bezjak nalazimo u dva sasvim zabitna naselja. U zaleu Samobo.ta u Gorjancima, Bezjakima zovu se stanovnici sela Mali Vratnik. To je selo od osam kua na prelazu iz doline potoka Lndvia u Breganicu s kotom od 386 m nadm. visine. Ovo neveliko naselje po strani od svakog vanijeg puta i sad jo daje sliku potisnutog zbjega, kako se sklonilo usred ume a s dobrim pogledom na sve prilaze koji se iz dolina strmo diu do ovog osamljenog poloaja. Jednako je tako zabaen i drugi sitni lokalitet u ovom kraju koji nosi ime Bezjakov Melin. U zaleu brda Giznik kraj Samobora na potoku Rakovici, podno kote 449 stoji i sad mlin s etiri kue koje se zovu Bezjaki.96 Daljnje prostiranje imena Bezjak nai semo u Hrvatskom Zagorju. Ali samo za dio ove regije moi emo utvrditi da naziv Bezjija slui kao ime kraja. Tako naime stanovnici Krapine i srednjeg Zagorja zovu dolinu Sutle od Dubravice, odnosno od Kraljevca do Zagorskih Sela, no u samom tom kraju ne emo mnogo doznati o tom imenu. Ma da rije bezjak postoji kao apelativ u itavom Zagorju sa sasvim odreenim pejorativnim znaenjem, - kao antroponim ili toponim ne emo ga lako locirati. Stanovnici veih zagorskih naselja tako npr. Klanjca, Desinia i Pregrade sebe smatraju purgarima, dok seljaki svijet u svojoj okolini od reda zovu bezjakima. Ali i na selu u najvie sluajeva seljaci se ograuju od toga naziva. Redovno se uje da su bezjaki oni tam dale, a to znai u udaljenim selima, u zabaenim naseljima na pobru Hrvatskog Zagorja. To su ona brojna rasuta mala sela i zaseoci to u gustoj hiperpopulaciji napuuju brdovit teren Hrvatskog Zagorja. U tim se zabitim selima sadraj naziva bezjak izjednauje s bijednim i nazadnim ivotom ovoga seljakog puka. Iz ovog irokog apelativa izdvaja se ponegdje ime Bezjak kao prezime i ujedno oznaka porijekla. Analogno kao na Dobri i tu je ime Bezjak staloeno u obje slube: kao toponim sitnih zaselaka i kao prezime stanovnika u njima. U pravilu, ti su zaseoci uklopljeni u vee seoske cjeline koje ih svojim imenom tako pokrivaju da ih ne biljee ni specijalne karte ni imenici mjesta. Ovakvi se zaseoci sastoje od nekoliko kua koje sve nose isto prezime. Oito su te nevelike skupine domova nastale iz negdanjih zadruga na poloaju kmetskih selita.97 U nekoliko sluajeva nai emo da se takav zaselak zove imenom Beziki-BezjakiBezaki. Meutim u susjednim se zaseociina pamti da su i stanovnici u i95
96

roj okolini ranije nosili isto jme pa je bez sumnje ovo ime nekada zahvatalo iri prostor u krugu svog dananjeg postojanja i tek se postepeno suzilo u slubi cognomena pojedinih kua. Nasuprot tomu to ira okolina na bezjake gleda, kako vidjesmo e prezirom, u selima gdje postoji prezime Bezjak, odnos prema ovom imenu je konvencionalno ustaljen, kako o tom svjedoe i podaci iz 16. stoljea. Navest emo za to nekoliko primjera. Rekosmo da se cognomen Bezjak 6 varijantama vee uz naselja u najviem dijelu zagorskog pobra. To su one sitne seoske naseobine koje su se postepeno dizale zauzimajui sve udaljenije krevine na laporastim obroncima.93 Na stranama zabaenih dolina, u slivu ili u povirju brdskih potoka, na slaboj oranici ali uvijek s dobrim vinogradima ovi zaseoci tvore karakteristinu mreastu strukturu u dananjoj prenaseljenosti itave regije. Najbolji primjer za to prua nam onaj kraj gdje smo ovo ime nali u 16. stolj. kao jedno od domaih prezimena." To je sjeverno podgorje gore Medvednice u podruju Gornje i Dolnje Stubice. Ovo prezime tu danas ima oblik Bezik, kako se uostalom kao jedna od varijanata u grafiji 16. stolj. javlja kao Bezyk.100 U okviru Gornje Stubice u selu Hiakovcu koje je najdalje pod gorom, od etrdeset i pet kua danas su etiri kue s imenom Bezik.101 Jo pred nepunih stotinu godina ovo je brdsko seoce imalo ezdesetak kua od kojih je njih dvanaest bilo Bezikovih.102 Kao u cjeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj tako se i tu u zadnjih pedeset godina zaseoci na najviim poloajima raseljuju, jer njihovi stanovnici odlaze to u grad to u najblie atraktivne take na prometnim cestama i uz industrijske pogone. Tako se i Dolnja Stubica pod uticajem blizih Stubikih Toplica danas brzo mijenja u moderno naselje, pa se u lijepoj i pitomoj kotlini uz rijeku Toplicu negdanja zagorska sela brzo urbaniziraju i broj njihovih kua sve vie raste, a to se vri na raun negdanjih podgorslcih zaselaka, koja s propadanjem vinograda gube uslov svog postojanja, na poloajima gdje je i tako gotovo nemogue ostvariti savremene ivotne potrebe. Podgorsko selo H i a k o v e c u 16. stolj. meu ostalim .prezimenima ima i lanove porodice Gubec pa je bez sumnje Malija Gubec rodom iz ovoga sela.103 Od ovog sela prezime Bezik nastavlja se dalje na zapad tako da i rasuto selo P o d g o r a, koja se kao obino ovakva sela na potonim stranama dijeli na G o r n j u i D o l n j u P o d g o r n, od svojih 277 domainstava njih sedamnaest ima s ovim prezimenom.10* U ovom je selu
** Taj se proces dobro vidi n aktima snsjedgrasko-stubikog vlastelinstva za seljake bune. A d a m e k 12, 32 i bilj. 9, te str. 338 i Stvarno kazalo e. T. Extirpaturae. V. bilj. I 28. 100 A d a m e k 84: G. 1567 Martinas Bezyk; str. 103 iste g.: Mathias Bezyk i 135: g- 1574 Andreas Bezyk. 101 Podatke iz knjige Status animarum (sadanje stanje) upe n Gornjoj Stubici "uvaljujem upniku A d a m u i m e c k o m. ."** Status animarum iz god. 1852/70 iste upe. j A d a m 5 e k 79 bilj. 55. _ Ove i daljnje podatke iz Statusa animarum (sadanje stanje) upe u Donjoj tvituci zahvaljujem upniku S t j e p a n u R a o e v i n .

S k o k I. c. - P o p o v i 1. c.

Podatke zahvaljujem prijatelju N i k o l i B o n j a k u n Samoboru, vrsnom poznavaocu ovoga kraja. 97 U Hrvatskom Zagorju nema rijei zaselak. Najmanja naseobinska jedinica nosi ntiziv selo, a cjelina koju sainjava nekoliko takvih sela zove se opiina, npr. sela Bezjaki, Maslotepi i dr. spadaju u opinu Dolnja emnica. U daljnjem emo se ipak sluiti uobiajenim nazivima pa emo naseobenn cjelinu zvati selo, a njene dijelove zaselak, zaseoci, kako ne bi dolo do nejasnoa u upotrebi ovih termina. Vidi C a r 306 i d.

24

25

cognomen Bezik okupljen u zaseoku Selnica, a pod vlastitim imenom Beziki tvore skupinu kua pod samom gorom. Od ovih Bezika iz gornjeg sela nedavno su se nosioci ovog prezimena naselili u zaselak Haric u selu Pustodol na pragu nad ravnim stubikim poljem. Gotovo u sreditu rasutog sela Pustodol ove kue danas nose prezime Bezik-Haric, a njihovi mlai lanovi koji odavde iseljuju u pravilu zadravaju ovo svoje drugo nedavno usvojeno ime kao graansko prezime. U ovom stubikom selu Podgora rod Bezika susreemo ve u 16. stolj. God. 1567 kmet-inkvilin Martin Bezyk iz sela Reka dri mlin na potoku istoga imena, a njegovo prezime dolazi jednom kao Bezyk, a drugi put kao Bezyek.105 Iste godine Mafija Bezjak kao gornjak dri vinograd s istim imenom JRefea,108 a god. 1574 kmet kunovnjak Andrija Bezyk iz istog je sela.107 Ime Reka za naselje izgubilo se, ali je ostalo kao hidronim. I danas potok Reka koji ima iroko gorsko povirje na osoju Medvednice ispod izvora Mrzlaka u do nedavna praumskom kraju Koprivnjaka i Pepelake, protie selo Gornja i Dolnja Podgora i nie od Dolnje Stubice utie u potok Toplicu. Oito je ime Podgora, koji je naziv est na sjevernom pobru Medvednice, potisnuo raniji naziv sela po potoku. Jo jedno treba istaknuti. Kako vidimo spomenici 16. stolj. donose ovo prezime u istom selu pa ak i za istog ovjeka sa razliitim nastavcima, moda jo tada nestabilnih imenskih likova, od kojih se staloio dananji lik na -ik. To nam daje pravo da u svim tim varijantama gledamo isti cognomen izveden iz osnove *bez. Podgorska sela Hiakovec i Gornja Podgora bila su do nedavna na glasu sa svojih izvrsnih vinograda, od najboljih u stubikom kraju koji je obilovao dobrim vinom. Na golemom susjegrasko-stubikom vlastelinstvu gdje su glavnu naturalnu rentu odbacivale upravo gorice-vinogradi,108 meu mnotvom kmetova-gornjaka javlja se prezime Bezjak i na irem prostoru izvan stubikih sela. Tako npr. u jednom selu s danas iz109 gubljenim imenom na donjoj Sutli, pa i u vinogradima sela Hrukovec 110 kraj Pue. Uoi seljake bune u god. 1573, ve god. 1565 jedan Bezyak sudjeluje kao predijalac Heningovih u sukobu izmeu ove vlastelinske porodice i Tahijevih pristaa,111 a nakon traginog udesa god. 1574. meu opustjelim selitima na ovom vlastelinstvu susreemo i ovo prezime 112
105 A d a m e k 84: G. 1567. inquilin Martinus Bezyk zaduuje se novim podavanjima na krevinu; str. 88 isti dri mlin na potoku Reki: Molendina in fluiiio Rcka existentia . .. Martini Bezyek in eodem f l u u i o habitm .... V. i bilj. I, 100. 109 Ibid. 103: G. 1567 u regestu granice donjostubikog posjeda u vinogradima Mons Reka od 62 gornjaka jedan je Mathias Bezyk. V. i bilj. I, 100. 107 Ibid. 135: God. 1574 in fcwnis ... Andreas Bezyk. V. i bilj. I, 100. 108 Ibid. 11 i 14.

Tako smo nali kontinuirano postojanje cognomena Bezjak u junom dijelu Zagorja bar od onoga vremena otkada posjedujemo najranije pisane vijesti o seljakim rodovima u ovom kraju. Sporadino nai emo varijante ovog prezimena i u toku 17. stolj. otkada potiu crkvene knjige nekih zagorskih upa. U razliitoj grafiji kao Bessiak,*13 Beziak,lu Busiak,115 ovo se ime javlja na zapadnom i sjevernom obodu Hrvatskog Zagorju od Sutle do podnoja Strahinjice i Ivanjice. Kao prezime domaeg stanovnitva, varijanta Bezjak danas postoji u onom kraju koji se i sad u narodu zove Bezjaija. To je u najirem smislu dolina rijeke Sutle, a u uem kraj od Kraljevca na ovoj rijeci do Zagorskih Sela. U kompaktnom sastavu ovo se ime tu susree u slivu potoka krnika nad Kumrovcem. U selu, koje nosi ime po svom potoku, a koje je rasuto kao G o r n j i i D o l n j i k r n i k, zatim u susjednom zaseoku Kladniku, prezime Bezjak jo je i sad u ivoj upotrebi. Osim toga zna se da su i nosioci nekih drugih prezimena potomci ovog cognomena i da su raniji nadimci (npr. Krajcar, Spori i dr.) ne mnogo vremena unazad prevladali nad negdanjim zajednikim imenom. Jo se pamti koje su kue bezjake ako i ne nose danas to prezime pa se po svemu vidi da su sela na povirju potoka krnika i na susjednom brdu Kladniku ranije nosila ovo ime u znatno irem prostiranju. Danas u zaseoku Kladniku (si. 2) od etrdeset domainstava ima est porodica s imenom Bezjak, u Dolnjem krniku od ezdeset i etiri kue samo ih je sedam s ovim imenom,116 u Zagorskim Selima jedna kua nosi ovo ime. Priblinu sliku nai emo i na drugom nalazitu ovog prezimena. U nekad rudarskom kraju oko Radoboja na junim obroncima gore Strahinjice, u slivu potoka emnice, rasuto selo nazvano je Gornja i Dolnja emnica. Izmeu zaselaka Donje emnice na obroncima brda Komor jedna skupina kua nosi ime Bezjaki.117 Od ezdeset i osam kua Dolnje emnice ovaj zaselak ima est kua od kojih je pet s ovim prezimenom, ali i esta je porodica tek nedavno primila prezime svog prienjenog zeta. Susjedni zaselak nosi ime Tumpi, a ovo isto ime slui zaseoku Bezjaki kao nadimak, ili kako se to u Zagorju kae Bezjaki se piu, a zovu ih Tumpi, kako je to esto u ovomu kraju gdje se i sad jo vri odvajanje graanskih prezimena od 118 negdanjih starih grupnih imena. Drugi blizi zaselak nosi danas prezime Cvetko, ali i tu se zna da su se ove kue zvale Maslotepi, sve dok se nije oko god. 1830 ovamo .prienio jedan Cvetko, pa su to danas Cvetki113 Npr. meu prezimenima iz g. 1750. u knjizi bratovtine Album Sacrae Confraternitatis SAP u upnoj crkvi u Klanjcu. 114 Npr. u Liber Baptisatorum iz g. 1670 upe u Tuhlju. 115 Npr. u Matricula Baptizatorum iz g. 1671 upe u Bednji. 118 Ove i daljnje podatke za sela na podruju crkvene upe u Tuhlju imam iz Status Animarum ove upe. Zahvaljujem pok. kanoniku M a r c e l u N o v a k u , da mi je u nekoliko navrata omoguio iscrpan rad u arhivu ove upe, a prof. P a u l i G a b r i , viem kustosu Etnografskog muzeja u Zagrebu i d r V e s n i K o n s t a t i n o v i - u l i n o v i , naunom suradniku Etnolokog zavoda JAZU za pomo u tom radu. 117 Zahvaljujem prijateljima prof. K r i s t i i prof. t i p i F i l i p o v i u Krapini da su me upozorili na ovaj podatak, koga smo zatim zajedno u selima Donje emnice mogli i provjeriti. 118 Car 307.

Ibid. Ibid. Pezyak. 111 Ibid. Dezyak. 118 V. i

110

loi

114: G. 1574. inqnilin u villa Otthowechko Gregorius Bezyak. 158: God. 1574. u vinogradima Puanskog Hruevca desertm Petri 185.: God. 1565. meu predijalcima iz eela Prigorje na Sutli je i Bedek

I, 110.

26

27

Maslotepi (si. 6). Ali i za ime Maslotepi zna se da je taj nadimak zamijenio neko starije, danas zaboravljeno ime. Sad se jo jedva razabire porugljiv smisao pojedinih nadimaka, a i sva prezimena pa i Bezjaki i Tumpi, izjednaena su s ostalim porodinim imenima. No ve samo preslojivanje imena Bezjak s nazivom tumpa, tompa govori za raniji odnos ire sredine prema nosiocu ovog imena po kojemu su to tupani, zaostali glupai, to znai ova maarska rije, prvotno slavenskog porijekla.110 Kao ime zaseoka i u isto vrijeme kao prezime susreemo ime Bezak jo dalje u podgorini Ivanice. U podruju sela Lobora, u uem sreditu ovog na daleko rasutog naselja, u Loborskoj Purgi izmeu starih zadruga u selu Vinipotok dva zaseoka nose ovo ime kao Gornji i Dolnji Bezaki.120 I u okolini Lepoglave prezimena Bezjak, Bizjak, Bezak i Bizak susreu se ee. Meutim u selima na Varadinskom Polju i u samom Varadinu nema znakova o tom da bi ovo prezime tu bilo indigeno. Po tipu naselja tu su ve velika okupljena sela s imenima na -ve i -vci kako se dalje nastavljaju u Meimurju i u Podravini. U okolini Varadina rije bezjak poznata je samo u obinom apelativnom smislu. Dalje preko Drave ovo ime jo se jednom intenzivno javlja kao prezime ovee grupe stanovnitva, koje je do nedavna nastavalo jedan predio na pragu Ptujskog Polja. I u Ptujskom Polju velika sela nose veinom imena na -ovci, -vci, kako smo to nali u okolini Varadina, dok naselja u vinogorju koje se die nad poljem pruaju sliku pojedinih rasutih domainstava, okupljenih u zaseoke bez jae jezgre, kako se to nastavlja dalje u brdovitom zaleu. Bezjaki su kao grupa nastavali dio ovog vinogorja, koji je kraj i danas poznat po svom izvrsnom vinarstvu. Sredinom prolog stoljea tu je bilo vie stotina nosilaca ovog imena121 koje se meutim ve tada izravnalo s ostalim prezimenima. Nema podatka o tom da li je to starinako naseljenje ili su tu vinogradari pod svojim karakteristinim imenom naseljeni u vrijeme oseoba s juga ispred Turaka.122 Po svim tim nalazima imena Bezjak, ipak ne bismo sa sigurnosti mogli odrediti pojmovni sadraj ove rijei, kad sam naziv ne bi tu postojao doista kao etnika oznaka jedne grupe onako kako smo to nali i na rijeci Dobri i kad se u narodu samom ne bi razlikovalo pripadnike ove etnike grupe od njihove ire sredine. U ova dva podruja, u prigorju nad rijekama Dobrom i Kupom te u Hrvatskom Zagorju, pokuat emo utvrditi karakteristine crte u sadraju ovoga imena. Na zadatak poet emo rjeavati tako da najprije odvojimo iz sadraja imena Bezjak one znaajke koje nosiocima ovog imena ne pripadaju niti se veu s njegovim znaenjem, a koje normalno pripadaju onom kajkavskom stanovnitvu u sjevernoj Hrvatskoj koje se ne priznaje Bezjacima.
V a k a r e I s k i H., Das Studium der ungarischen Volkskuhur. EH 372. K o t a r s k i J., Lobor. ZN20 XXI, 1917, 46. 121 11 e i i 76, bilj. 14. 129 K o s Zgodovina 233 stavlja ime Bezjak meu imena ostalih bjegunaca iz hrvatskih i srpskih strana: Hrvat, Vlah, Lah, Bonjak, Uskok ali Skok, Smigovc, Bezjak, Prebeg, ali Beg in ie drngae.
120 118

Prije svega kod nas danas Bezjaka nema u onim selima gdje postoji ma kakav trag o negdanjim drutvenim pravima seljaka kao drutvene klase ili gdje jo ivi makar i tanka tradicija seljakih rodova o njihovom negdanjem drutvenom poloaju, regulirinom obiajno ili s kodificiranim potvrdama. Sve je to izgubljeno, ali se odrazuje jo u dalekoj uspomeni bar neki trag o starim drutvenim pravima. Ne emo dakle Bezjake nai meu seljacima plemenitaima ni meu potomcima slobodnjaka ni onih seljaka kojih su preci u feudalnoj hijerarhiji bili ma kako izdvojeni iz najnieg reda kmetova. Takvu situaciju doista nalazimo na Dobri i Kupi. U svom donjem toku rijeka Dobra protie brdovitim krajem. To je prag onog bregovitog podruja to sa zapada zatvara movarnu nizinu na stjecitu Kupe i njenih nizinskih pritoka. Od ovoga praga dalje nastavlja se pravo Prigorje meu kojim je nevisokim brdima rijeka Kupa usjekla svoj veliki zaokret na sjever. To je tlo starih crkvenih upa novogradske, zavrke i lipnike s nekad spornim podrujem oko novogradske crkve sv. Marije na granici dviju biskupija, zagrebake i krbavske.128 Od dvije prometne arterije, to su Lujzinska cesta i Karolina, to su u doba najveeg prometa na Kupi vezale Karlovac s Primorjem, utrti putovi vode do seoskih naselja, razasutih na zelenim kosama ovog pobra. Gajevi pitomog kestena izmijenjuju se sa stablima starog cera koji je tu nekad tvorio monu dubravu. Izmeu ovih bukctnih umaraka na nagnutim su padinama u posljednjih pedesetak godina obnovljeni vinogradi, a na blagim stranama zelene se mekana djetelita i osrednje njive s malo ita, a vie krumpira i kukuruza. Kako to poznamo iz ovakvog naeg prigorskog pejsaa, sela su tu nepovezane strukture, razbijena u zaseoke u kojima pojedine kue sa svojim stanjem i neograenim dvoritem prelaze u vonjak. To je trnac, ljivik, dok na kraju sela rastu orasi. Kua je tu jo i sad onakva drvena katnica kakvu poznamo iz Pljeivikog Prigorja. Ali u nekim zaseocima nalazimo i malu brvnaru graenu na zasijek (si. 7) dvostaninu ili s jednom prostorijom, pravu nisku maznku onako kako je takva kua bila udomaena sve do naih dana na padinama Medvednice, u Prigorju sjeverno od Zagreba i dalje u Hrvatskom Zagorju (si. 8). Na prvi pogled ovaj itav kraj na Dobri i Kupi daje impresiju naeg poznatog prigorskog pejsaa s jedinstvenom ivotnom slikom sitnog seljakog gospodarstva. Ipak i pored te jedinstvene ivotne osnovice osnovice narod u ovom kraju u svojem etnografskom sastavu nije homogen. Ve smo ukazali na pojedine grupe kao to su Brajci, Bezjaki i ostale, a Lopai je letimino upozorio na razliku izmeu seljaka Novograana i onih u dvije susjedne fare, u Zavrju i Lipi, a i na to da bi se plemenitaki rodovi u Gornjim Stativama i Netretiu mogli smatrati ostacima neke stare gentilne cjeline.124 U sukobu s feudalnim sistemom seljaci plemenitai uspjeli su odrati tradiciju o svojim negdanjim pravima. U pojedinim sluajevima ostatke tih starih, ali znatno preoblikovanih prava uspjeli su zaodjeti u tada aktuelne feudalne forme i bilo kojim putem pribaviti za to pismene privi124

" L o p a i 184, 185. Ibid. 19, 20 i 184.

28

29

legije. Osim toga u ovom kraju nalazimo jo svjeom pojavu da se naselje izjednauje s rodom, to je ranije bila gotovo opa znaajka seoskih naselja u medijevalnoj Slavoniji. itelji pojedinih sela toliko se poistovjetuju sa samim naseljem da u tom smislu ine zaokruenu drutvenu cjelinu u odnosu na stanovnike susjednog i katkada sasvim blizog naselja. Tako npr. selo Belavii podno Zavrja i jesu samo Belavii prema sususjednim Tomaincima ili neto udaljenijim Brajcima na poviem, oveem selu Brajakovu Brdu. To nas navodi u onu arhainu fazu drutvenog razvoja kad je rod bio nosilac drutvenih prava, a ujedno je i svijest o porijeklu i etnikoj pripadnosti proisticala iz ove osnovice. U selu Netretii ova je faza ugraena u feudalni okvir kako to analogno imamo u mnogim sluajevima u naim prigorskim i nizinskim selima (npr. Kraii, Pribii i dr. u Pljeivikom Prigorju). To su sve ona imena koja svravaju na -ii i -ovci i koja ve po svom patroniminom obliku pa ako i po imaginarnom pretku ukazuju na svoje gentilno porijeklo. Iz tog proizlazi i drutveni nastup ovakvog plemenskog organizma kao pravno i etniki jedinstvenog tijela. Iz ovog kompleksa izdvajaju se imena s doetkom na -ak ili na -ak. Premda i ovakva lina imena i toponimi ukazuju na porijeklo svog nosioca, ipak ona ne sadravaju u sebi pravnu normu o rodu kao o nosiocu drutvenih prava. S takvim je imenom redovito nastupao pojedinac odnosno pojedina kua sa svojim najbliim lanovima, ali bez pripadnosti jednom veem naselju kao gentilnoj cjelini. U ovu kategoriju pripada ime Bezjak koje tu na Dobri, kako vidjesmo, postoji kao toponim i prezime. Pa ako se i u tom sluaju ime naselja izjednauje s imenom njegovih stanovnika sadraj tog imena i pored crte o zajednikom porijeklu niim ne govori o ranijoj gentilnoj strukturi svog nosioca. U gornjem Pokuplju i na rijeci Dobri ova nas pojava uvodi u sloene odnose kakvi su tu morali postojati ranije, kad je u toku dugih stoljea dolazilo do kontakta i do preslojivanja razliitih grupa u naseljavanju ovog kraja. Ali to se deavalo u velikim vremenskim razmacima. Tako se npr. seljaci slobodnjaci pojavljuju kao onaj kasniji priliv puanstva, koje u doba turskih osvajanja pritie s juga, a koje migracije u to kritino vrijeme dobro dolaze kao obnova u naseljavanju naih sjevernih, ekonomski i populaciono veoma iscrpenih zemalja. Ipak mnoge drutvene i etnografske pojave u ovom kraju potiu iz ranijeg vremena prije ovih doseoba. to vie kao da bismo u krajnostima koje su na ovom malom prostoru do nedavno postojale izmeu seljaka plemenitaa (npr. Netretia) i bespravnih tlanih kmetova125 (npr. Bezjaka) mogli zagledati u sloene odnose u ranijem naseljavanju ove regije. Moda e se to pitanje moi osvijetliti s pomou podrobne jezine analize koju bi trebalo provesti napose za svaku etniku grupu u stanovnitvu ovoga kraja. Iz Strohalovih radova znamo da se tu dodiruju preslojuju oba govora, kajkavsko-ekavski i akavsko-ikavski.126 Danas je usvojeno miljenje Rakog i Jagia da su akavski govori elementi i s njim usporedo i glagolica kao
Ibid. 183: . .. samo u Plemenitim (Gornjim) Stativama oko crkvice ev. Marka, dok si se doljnje Stative zvale za razliku tlane. " S t r o h a l 78 i d.
125

crkveno i notsko pismo u Pokuplje dospjeli s junim prilivom, to je moglo zapoeti najranije tek nakon bitke na Krbavi. No ve je Maurani opazio da osim slinosti imena upravo trag ikavskog govora zbliuje goriku skupinu Brici s Brajcima na Kupi i na osnovu toga hipotetski nagovijestio da bi se tu moglo raditi o jednoj od ranih etnografskih znaajaka, ili kako on kae da su Brici ... po narjeju sudei moda Hrvati.vc 127 Sigurno je meutim to da su obje grupe Brajci na Kupi i Brici na Soi indigeno stanovnitvo koje u oba ova zaviaja nije dolo tek kasnije s juga. Ma da o tom ute pisani izvori, - jer historijskih dokumenata o etnogenetskim pokretima prije humanistike pismenosti u nas nema, po strukturi naseljenja u donjem Pokuplju vidimo da se u ovom pobru na Kupi i Dobri odrala situacija u kojoj se jo odrazuju tragovi o meusobnom kontaktu izmeu pojedinih etnikih grupa razliitih po porijeklu, a i po svom historijskom razvitku koji je rezultirao s odreenim drutvenim poloajem. Otuda potie razlika i u donedavnoj drutvenoj strukturi ovog naseljenja. Tek kasnije, nakon dovrenog procesa asimilacije i nakon postepene drutvene nivelacije ove su se. grupe izjednaile u jeziku i u cjelokupnoj ivotnoj slici. Ipak i u tom konanom zbiru jo uvijek se u pojedinostima mogu razabrati prvotne komponente koje su sudjelovale u tvorbi konane populacione fizionomije. Jednu od tih komponenata, vjerojatno stariju od ostalih, tvori grupa s imenom Brajci, nekad na veem prostranstvu, kako to znamo iz tragova toga imena u Gornjoj Posavini. Ostale dvije komponente ostavljamo za sada jo neodreene u vremenu. To su prvo, jai i kompaktniji plemenitaki rodovi i njihove aberacije, i drugo, nevelika grupa s imenom Bezjaki. Konano pod kraj srednjeg vijeka i kasnije za turskih ratova u ovaj kraj nadolaze svjee migracije u kojima se dobro vide dva glavna priliva, jedan raniji iz Bihake Krajine i Pounja i drugi kasniji iz junih Dinarskih planina. Ali te su doseobe ve dobro vidne u pisanim izvorima.128 U Hrvatskom je Zagorju drugaija struktura naseljenja. Ma da i tu postoji veza izmeu sitnih naseobenih jezgara i rodova koji ih naseljuju, ipak su u manjini mjesna imena na -ec, -ve, a gotovo ni nema onih na -ci, -vci, -ovci, pa uglavnom prevladavaju imenski oblici na -ak, -ik i -ak. Sadraj imena Bezjak u ovom emo podruju najbolje moi utvrditi u kraju nad Sutlom. Tu je do nedavna bilo najaktivnije naselje Klanjec, prije trgovite, a sad sredite opine. Na svom prvotnom poloaju na prelazu iz sredinjeg dijela Zagorja u dolinu Sutle, ovo je mjesto preodreeno kao straa na raskru putova, ali se javlja kasno tek g. 1463. meu pripadnostima nedalekog tvrdog Cesargrada.129 U 1. pol. 17. stolj za turskih ratova, i ovaj je kraj primio nov priliv stanovnitva s juga, pa se pod kolonizacionim djelovanjem tadanjih zemaljskih gospodara Erddija Klanjec razvio u oppidum, kako se naziva poslije g. 1630. kad je tu osnovan franjevaki samostan kasnije sa slubom crkvene upe.130 S po
127

' " L o p s i 32 i d.; 71 i d.,; 252 i d. "~ K l a i Sutla, 126 i 135. - S z a b o Izvjetaj I 228. 180 K l a i Sutla 126.

M a u r a n i I.e.

30

31

etka 18. stolj. postoje knjige bratovtina iz kojih vidimo da su se bospites-purgari u Klanjec doseljavali iz susjedne tajerske a i iz daljnih krajeva. Tako npr. u zaseoku Cesarska Ves na podnoju Cesargrada ima 1 sad nekoliko kua koja po predaji i po prezimenima potiu iz Furlanije.131 Ali sve to nisu Bezjaki. A nisu Bezjaki ni oni seljaci s domaim hrvatskim prezimenima za koje se zna da su kao slobodnjaci pridoli s juga naseljeni na Erdodijevskim i Ratkajevskim imanjima od 16. stolj. dalje. Ne smatraju se Bezjacima ni stanovnici one iroke doline s onu stranu brda na kojima su bezjaka sela, a kojom protie potok Horvacka, pritok rjeice Krapine. I dolina se zove Velika Horvacka, a tu je prije osnutka upe u Klanjcu stara crkvena upa u Tuhlju obuhvatala ovo itavo podruje.132 Spomenute god. 1463. uz Klanjec u Cesargradski posjed pripada i Tuhelj pa i sela Risvica, Kumrovec i Kraljevce koja se tada prvi put spominju.133 Isto ime Horvacka nosi i centralno smjetena kurija, nekad feudalno sredite ove plodne doline.184 Dok se prezimena kao Horvt, Horvati, Horvatek i si. u knjigama tuheljske upe javljaju sporadino kao prezimena pojedinih porodica, u kompaktnijoj mnoini ime Horvt javlja se u nedalekoj Pregradi i okolnim selima. Poznato je kako prezime Horvt u naim sjevernim krajevima oznauje doljake s juga pa se iz pojave ovoga imena mogu izvesti samo opi zakljuci o naseljavanju Hrvatskog Zagorja s populacijom iz junih krajeva od kraja 15. stolj. dalje. Ipak toponim Velika Horvacka potie iz vremena prije ovih doseoba. Kao ime sela (villa) u posjedu grada Vrbovca ovaj se toponim javlja god. 1397. i to u grafiji Herwachka,135 dakle u obliku koji bi mogao biti blii kajkavskom izgovoru, nego dananji lik ovog imena s maarskim prizvukom. U darovnici kojom kralj igmund Luksemburgovac daje svom tastu Hermanu Celjskom grad Vrbovec na Sutli sa svim pripadnostima, od trideset i dva lokaliteta Klai je odredio njih petnaest. Od preostalih u imenu Scrilnik prepoznajemo dananje Skarnik-krnik, to vie to se i tada navode dva sela s ovim imenom kako i danas postoji Gornji i Doluji krnik. O starini
191 Npr. po tradiciji sauvanoj u porodici Medija jedan je predak kao zidar naseljen u 2. pol. 18. stolj. - u Albumu Confr. SAP upe u Klanjcu izmeu g. 1740. i 1764. prezimena: Fascholin (Facholin), Florini, Gasparotti (danai u Kumrovcn Gapert). 182 S z a b o IzvjeStaj I 233. 183 KI a i Sutla 140. "* S z a b o Izvjetaj I 225. - B e l o e v i 34 i 35. 189 K l a i Krapinski gradovi 19. bilj. 3. ... 1397. aug. 17. kralj Sigismund dariva Hermanu, celjskom knezu, castrum Orboch.... Kao pripadnici castri Orboch izbrajaju se ova sela (vill): libera villa sub Castro, superior Zopoch (Sopot). inferior Zopoch, Zpitisane, Herwachka, Heichkouchy, Jalsewech, Scrilnik, Stela superior, Scrilnik, Milyanholm (Miljana), Staraves, 'Wolkomerich, Borizlauich, Bidruzech, Tkomasenki, Symonouchy, Desstenike (Desini), Ladny e zelo, Clewechne, Zbylia, Goztewo, Martinuseua waz, Gaber, Oresya, Otrochkouchy, Prisnina, Pricapele, Naporedi, Gerdancichi, Bresna, Prilusenchi, Rustinchy, Brachech et Brachekouch. Fejer X, 2 ... Kotaru grada Vrbovca pripadale su dakle poglavito dananje upravne opine Hum na Sutli (Bezno, Oreje, Poree) i Desini (Bidruica, Jalevec, imunci, Horvatska, bilj, Gotenje, Stara ves, Gaber, Martia ves), a n jedan dio Pregrade (Sopot).

imena Velika Horvacka za potok, dolinu i naselje govori i toponim Banska Gorica kako se zove rasuto selo sa svojim vinogradima na prisojnom pobru nad kurijom Horvacka. Nasuprot ovim goricama, sela na suprotnoj strani doline na pobru izmeu potoka Sopotnice i gornjeg toka Horvacke nose skupno ime bilj-Zbilj s potokom biljica i s nekadanjom plemikom kurijom istoga imena.136 Isti toponim kao Veliki i Mali bel nalazi se na donjoj Sutli, gdje su nad njenim uem vie sela Klju vinogradi Veliki bel, a jugoistono od Vukova Sela lokalitet Mali Zbel. U grafiji 16. stolj. ova oba imena dolaze kao Maior odnosno Minor Sbeel, Sbyl, Sbyly ali i Bezel,137 to nas dovodi do nomneske osnove *bez. Gornji tok Horvacke dijeli pobre bilj-Zbilj od opisanog predjela sa selima krnikom i Kladnikom i ostalim podjednakim zaseocima. Odnos izmeu ovih toponima uvodi nas u drevnu etnogenetsku situaciju. Neto prije g. 1397 kad se javlja ime Horwachka u Zagorju, nalazimo analognu pojavu na irem podruju grada Zagreba. God. 1346. n meaima posjeda Rakitovca u Turopolju navodi se i rivus Horuachka kao jedan od potonih tokova,138 a jedna od njiva na tom posjedu je terra arabilis Bzouicha.139 Ako ovaj toponim protumaimo kao izvedenicu iz osnove *bi>z, *bez, mogli bismo i ovdje nai opreku izmeu dviju etnikih grupa i imena njihovih lokaliteta u onom smislu, kako to danas nalazimo u pobru nad Sutlom i Krapinom. Mora da su ovi stari lokaliteti s etnikim imenom hrvat- povezani s naseljenjem, kojemu je ime nosilo i oznaku porijekla, a tako su ovo naseljenje nazivali susjedi koji oito nisu bili istog porijekla ni imena. Nad dolinom Velika Horvacka koju njen potok obilato navodnjuje i gdje se prua ravno polje sa sonim livadama, s obje strane die se pobre, gdje se u sitnim rasutim selima susreu porodice s porijeklom od Bezjakov. U opreci izmeu ova dva imena, Hrvat i Bezjak lei ujedno opreka izmeu dva etnika sloja u prvotnom naseljavanju ovoga kraja, U Hrvatskom Zagorju nema onih razlika u drutvenom sastavu seljake klase kako smo to nali na Dobri. Ve se u poodmaklom srednjem vijeku u ovoj regiji gube razlike koje su nekada tvorile veoma sloenu strukturu seljake klase u feudalnom drutvu. Kako u susjednim slovenskim zemljama,140 tako i s ovu stranu Sutle svi napori seljaka da sauvaju bar ostatke svojih naglaenih drutvenih prava, - svoje stare pravice., pismeno utvrenih u urbarima ili odravanih po sili obiajnog prava, svi ti napori nestaju pod novim teretima i sve veim obavezama kasnog feudalizma. U tom ujednaenom drutvenom sastavu i u gustoj napuenosti zagorskih mua jo se samo po tankoj predaji izdvajaju potomci onih doseljenika koji su pred turskim osvajanjima tu nali novi
"* S z a b o Zagorje 40. U grafiji Zbylia ovo ime g. 1397. v. bilj. I 135 . o e I o e v i o. c. 36.
1 3 137

138

140

A d a m e k. 150 bilj. 6 i 151 bilj. 7. S m i i k l a s XI, 303/4: god. 1346, 12. V u Zagrebu .. ab hine procedit (se. possessionis Rakitouch) in riunm Horuachka dictum . . . Ibid.: item quedam terra arabilis Bzonicba vocata . . . K o s Zgodovina 232.
33

32

ZB

RNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

zaviaj. Veinom su ti naseljenici sjeli na dobru zemlju, kako je to np. zeselak Staro Brezje, sjedite jake slobodnjake porodice Brozovih, potomaka onoga uskoka Ambroza, koji se tu naselio u 2. pol. 16. stolj.141 Ovakva drutvena situacija oznauje zavretak dugog i tekog historijskog puta. Za razliku prema naim ostalim krajevima srednjovjekovni spomenici pruaju nam sasvim oskudne vijesti o zbivanju u Hrvatskom Zagorju, a posebno se historijska utnja nadvila na podrujem Bezjaka od ua Sutle do gore Ivanice.142 Tek u 14. stolj. doznajemo za imena pojedinih naselja, otkaa je tu zavladao velikaki rod Celjskih. Pa ak o takvom velikom i monom gradu kao to je Cesargrad, koji kasnije stoljeima vlada nad ovim krajem, do kraja 14. stolj. nema vijesti. Samo po tlocrtu i po elementima u graevnoj konstrukciji vidi se da je taj grad podignut u 14. stolj. po tadanjim fortifikacionim principima po kojima su ve naputene potrebe medijevalnog burga.143 Tek u posjedu Celjskih Cesargrad sa svojim dijelom Zagorja na srednjoj Sutli ulazi u vidno historijsko zbivanje. Ranije kao da tu kroz stoljea nije bilo nekog vieg drutvenog ivota ni vanijih politikih dogaaja o kojima bi kakva vijest iz duboke tame doprla do nas. A ipak kroz sve to vrijeme tu je ivio onaj puk koji je znao uporno i ilavo zadrati pravo na svoje postojanje. Zabaen na periferiji evropskog zbivanja ovaj kraj ni u najbolje doba ekonomskog uspona seljake klase u visokom srednjem vijeku nije izaao iz historijske anonimnosti. Dok su nae ostale zemlje, u predtursko vrijeme doivljavale razvoj uporedan ostalim evropskim narodima, kako se to vidi u etnografskoj grai gdje su se u mnogome odrali kasnogotiki i ranorenesansni refleksi,144 dotle Hrvatsko Zagorje prima jae razvojne impulse tek s protureformacionim barokom. Kriza koju na izlasku iz medijevalnih odnosa izazivlju unutranji sukobi kasnog feudalizma u zapadnoj i srednjoj Evropi, u ovom se zabaenom kraju dvostruko teko slegla na njegov puk. U vrijeme kad se u opoj evropskoj konstelaciji s prvim prelazom na nove drutvene odnose u mladim nacionalnim dravama naglo javlja i nova ekonomska situacija sa svim nerijeenim pitanjima novanog gospodarstva, u isto vrijeme na nae zemlje sruila se katastrofa osmanlijske najezde. Kad su u 16. stolj. nai sjeverni krajevi ve iroko otvoreni turskom osvajanju, i ovaj na kraj na Sutli preivljava teke dane za turskih 145 pohoda na tajersku. Kakvo je stanje tada bilo u ovom kraju, o kojem nemamo drugih vijesti osim o tim pojedinanim dogaajima, moemo prosuditi po susjednim tajerskim zemljama preko Sutle, gdje u to vri141 D e i j e r V., Josip Broz Tito. Beograd 1953, 10: Ambrozij Broz iz sela Volavia (danas Volavje) srez Jastrebarsko, bio nastanjen kao slobodnjak grofa Petra Erdb'y-a<< (se. u Staro Brezje nad Sutlom). 142 S z a b o Izvjetaj I 207. 148 Ibid. 208 i d. 144 Upor. u sjevernoj Hrvatskoj npr. elemente u nonji Posavine u okolini Siska. G u i M., Tuma izloene grae, Zagreb 1955. str. 48 i d. 145 K l a i Sutla 141: ... trinaest turskih provala u tajerska do konca 15. slolj... stradala je i sutlanska dolina. Najstranije provale zgodile su se god. 1469-1483, a bilo ih je devet ; str. 142: Najosudniji je boj na Sutli 24. VIII. 1475...; . . . tek poslije god. 1483. odlanulo je ovim krajevima . . .

jeme naglo opada populacija i sela ostaju pusta.146 U isto vrijeme, meu seljacima obje strane Sutle sve vie vrije teko nezadovoljstvo koje konano izbija u poznatim seljakim ustancima. God. 1573. seljaka buna doivljava teki poraz upravo u ovom kraju na Sutli, kad je kod Sv. Petra na Sutli Ilija Greguri sa svojom seljakom vojskom do kraja slomljen. I nakon traginog udesa, u Zagorju ostaje ivom spomen na muke pravice, a muka punta ostavlja duboko usaen otpor protiv drutvene potlaenosti, pa dok postoji feudalna povezanost Hrvatsko Zagorje nemirno je podruje svagda ponovno potresano dubokim buntom bespravnog seljatva. U tom se tekom drutvenom neskladu formira lik zagorskog mua, uvijek spremnog na otpor i raspru za svoj jul i pravicu. Kad se u 14. stolj. kraj na Sutli javlja u spomenicima, rijetko je naseljen i veoma siromaan. Za ovo granino podruje gotovo nema interesa ni u crkvenoj administraciji pa po tomu zakljuujemo da je to morala biti veoma siromana zemlja. To je podruje arhiakonata Urboucz, u kojem Ivan Goriki zna svega za tri crkve, dok kako on kae ostale treba nanovo podignuti.147 U poreenju s ostalim oblastima zagrebake biskupije, ova crkvena oblast na Sutli od svih ostalih daleko je najmanja, tu su crkve najslabije, a prilike u naseljenju ovoga kraja mora da su bile tako slabe i nazadne da je oito tu bilo teko snalaziti se i za najosnovnije crkvene dohotke. Izdueni teritorij ovog arhiakonata zahvatao je tada lijevu obalu Sutle i desni dio doline Velika Horvacka s opisanim niskim pobrem izmeu ova dva toka, gdje smo nali sitna naselja sa starim imenima i s naseljenjem Bezjaka. Kroz stoljea teren ovog arkiakonata uklijeten je s jedne strane, sa zapada, s onim vikarijatom akvilejske patrijarije, koji je svoje sredite imao u nedalekom trgovitu Piltajnu i koji je doivljavao razliite organizacione promjene,148 i s druge strane, s istoka, s krapinskim dekanatom koji se dalje normalno prostirao u svom dijelu zagorskog arkiakonata. Gotovo kao da se tu radi o nekom torzu, o fragmentu neke organizacione cjeline, koja je razbijena u nama nepoznatim dogaajima. Takvo je stanje potrajalo sve do najnovijih promjena, kad su god. 1892. dvije upe, kostelska i pregradska, izuzete iz krapinskog i sjedinjene s desinikim dekanatom,149 pa je tek s tim arkiakonat Urboucz zadobio donekle normalno prostiranje u odnosu na ostale oblasti u zagrebakoj nadbiskupiji.
148 K o s Zgodovina 233: Na ptujskom vlastelinstvu je oko g. 1494. 30%, u ormokom i do 45% pustih kmetskih selita. 147 R a k i F., Opis upa zagrebake biskupije 1334 i 1501 god. Starine JAZU IV, 1870, 229: 1334. (De archidiacono de Vrbouch) . . . Ecclesie, que de hoc archidiaconatu cxistunt, he sunt: Primo ecclesia sancti Georgii de Zothla. Item sancte Katherine in metis. Item sancti Viti sub Castro Vrbouch. Plures de nouo poterunt fabricri. K I a i Sutla. 134, indentificira crkvu sv. Jurja s crkvom i upom u Desiniu, crkvu BV. Katarine na meama sa crkvom i upom u Zagorskim Selima i crkvu sv. Vida s istoimenom kapelom u selu Klenovec, pod gradinom Vrbovec. - B u t o r a c 44, ne ubicira crkvu sv. Jurja u Desini, nego lri da je to neka danas nepoznata upa na Sutli, a negdanja upa sv. Vida u Vrbovcu da je danas upa Tborsko, dok je u selu ove upe Klenovcu kapela sv. Vida. 148 K o v a e v i 140. . Zahvaljujem dr Josipu Bntorcu za ovaj podatak.

34

35

Nesamo u dolini Sutle nego i u itavom Hrvatskom Zagorju prevladala je postepeno ona ivotna slika kako je nalazimo znaajnom za naseIjenje koje i sad jo nosi ime Bezjaki. U toj su slici osobito karakteristina naselja. To su redom mala sela i zaseoci, koji lee na lokaciji negdanjih kmetskih selita, zadanih u kasnom feudalizmu. Sitna, razdrobljena naselja nemaju unutarnje kohezije iz koje bi mogao potei impuls potreban u daljnjem i naprednijem razvoju naseobenog organizma. Ova sela pokrivaju svoju zemlju mreastom strukturom svojih malih jedinica, u kojima je agrarna rascjepkanost snizila zemljine estice duboko ispod ekonomskog minimuma. Sa svog prvotnog smjetaja na pragu nad podvodnim poljima, ta su se sitna sela postepeno povlaila na brdske strane krei tu hrastove i kestenove ume, od kojih su zaostali samo neznatni gajevi (si. 3). Konano je ovo mreasto naseljen je u irenju svog ekstenzivnog poljodjelstva prekrilo itavu zemlju briui granice izmeu prvotnih naseobina. U autarkiji sitnog seljakog gospodarstva odrao se oskudan materijalni inventar s veoma arhainim elementima. Jo do nedavna mogla se u Hrvatskom Zagorju nai jednostanina kua s komenom kao jedinom prostorijom. Ipak je za itavo podruje znaajan razvijeniji oblik kue u kojoj je glavna prostorija zadrala opi naziv hia. U toj je kui funkcija vatre zadrana u njenom medijevalnom rjeenju, koje je u nae selo doprlo iz zone romanike kue razvijenog srednjeg vijeka.150 Zemljana pe u hii povezana je s visokim ognjitem u kamenu, kuhinji, pa je tako zagrijavanje hie i pripremanje tople hrane rijeeno s jednim priborom. Glavna spremnica u zagorskom kuanstvu koja jo i sad slui u kui i ostavi takoer je medijevalni inventar. To je ladica, krinja, truha. Ova sva tri naziva susreu se na zagorskom tlu, a svaki od njih pokazuje odreenu fazu u razvoju ovoga predmeta. Prvotno jednostavno izubeno deblo sa stranicama na obje krae strane, to je klada, 'laa, 'lade, u ranom srednjem vijeku podlijee romanskom uticaju, koji se staloio u nazivu krinja)scrinia i u romanikoj stilizaciji ovoga predmeta. Kasnije u svemonom oblikovanju kasne gotike iz susjednih alpskih zemalja dolazi n Zagorje rije truhe i uporedo s tim gotiki oblik kako to pokazuje ona varijanta zagorske truhe, koja ima skoeni pokrovac. I ostali se drevni pribor u zagorskoj kui sauvao u drevnim oblicima. Drvene posue, dublenka, kopajna, modar-muar, stupa, solenka i dr. jo su u svakodnevnoj upotrebi u zagorskim kuama. Pleter od kolja i ibja jo je u mnogostrukoj upotrebi, od ograde u kojoj iva vrba isprepletena raste u ivom plotu pa do masivnih ograda oko seoskih dvorita isprepletenih od prua, a na klizavim obroncima i zaustavama brzih potoka ovakav pleter tvori vrste brane. Pleter slui i za stabilne gospodarske spremnice od kojih je od iblja ili prua ispleteni kuruar kao starinski predmet primio slubu spremanja novog usjeva (si. 10). Vee i manje koare u Zagorju nazivane pojedinano tnjek pletene od umske trave ili raene slame odrazuju rani ergoloki stupanj kad je trava kao osnovna si150

rovina sluila za prvotnu od trave ili iblja ispletenu i glinom izmazanu spremnicu.151 Raena slama slui i za pokrivanje krova izvedenog na kare i vezanog guvom i drvenim klinima na starinskoj hii mazanki. Iz drevne starine primarnih ergolokih djelatnosti potie i proizvodnja lonarske robe nekad udomaena u itavom Zagorju, a sad suena na poznato lonarsko selo Jerovec kraj Ivanca. Zagorska keramika pokazuje dvostruku sliku. Jedno je roba s neocakljenom povrinom izraena od bjelkaste ili crvenkaste dobro izmuljene gline, paljivo izvuena na nonom lonarskom kolu i ispeena sa svijetlom povrinom. U ovoj vrsti neocakljene zagorske lonarije izmeu mnotva obinih posuda, lonaca, vreva i pladnjeva u kojih razmatranje ne ulazimo, izdvojit emo po stilskoj arhaici spremnice za sjemenje i sipku hranu. To je ili veliki lonec, sastavljen od izvuenih cilindara na kojem je otisak prsta na sastavu krugova jedini ukras, ili manja posuda zvana u Zagorju bonja, o kojoj emo dalje jo opirnije raspravljati. Drugo poglavlje zagorske keramike predstavlja roba e ocakljenom povrinom, u najnovije vrijeme jo i s primjenom engobe. Ocakljena lonarija zagorskim je lonarima dola iz urbanizirane proizvodnje kasnog srednjeg vijeka i novijeg 'doba kako o tom svjedoe barokizirani oblici i ukras u boji na ovakvim zagorskim predmetima. Sve tri vjetine: drvodjelstvo, pletenje slame i prua te lonarstvo u svojem su radnom zahvatu ostale na jednostavnom stupnju veoma blizu primarnim proizvodnim oblicima. Ali u oblikovanju svoje materije ovi konani proizvodi pokazuju do kraja rijeenu zadau u zahvatanju korisnog prostora i zrelo iskustvo u izvoenju svoje robe. To je sve ista forma pretoena do konane materijalne mogunosti ve odavna, na samom osvitu ivota u ovim naim krajevima. Tako danas na tom jednostavnom ergolokom stupnju, a u konanom likovnom rijeenju podjednako visoko cijenimo zagorsku zemljanu bonju, koaru pletenu od umske trave, drvenu dublenku ili solnicu, sav taj skroman, gotovo prvotan, ali likovno savreno izveden pribor.

G u s i M., Rodna kua Marala Tita. ovjek i prostor. Zagreb 1956, 46-52.

G a b r i P., Koare u tehnici spiralnih strukova NU I., 1962, 52 i d.

36

37

Kontinuitet osnovnog pribora u prigorskom selu. Slika panonske praekumene; poeci poljodjelstva u sojenikoj kulturnoj faciji; uspon u Latenu; dizanje urbarnih povrina s praga nad movarama na iskrene obronke. Zaostajanje Podunavlja za razvojem zapadnih galskih pokrajina; produivanje sojenike facije u naem nizozemlju. - Drutveno raslojavanje u panonskoj populaciji poslije doseobe Kelta u Podunavlje. Kontinuirano produivanje oblika iz epohe Latna u pukom lonarstvu: roba hrapave povrine, crna keramika. Nosioci crne keramike: B ohenci Hinci Heanzen u Prekomurju i Gradiu u trojezinom podruju. Znaenje rudarstva u Noriku; etnikon *b o h n nosilac ove tradicije u alpskoj i karpatskoj rubnoj oblasti, Zagorska posuda bonja kao rezidualni pribor po fakturi, obliku, slubi i nazivu. ~ Opaanja Lebzeltera o noriko-keltskom naseljenju u Gradiu. Koara tnjek kao reziduum po fakturi, slubi i nazivu. - Uloga naroda Boja u romanizaciji Gornje Panonije: aristokracija Boja u rimskom sistemu latifundija; konzerviranje kulturne facije Latna u keltskom supstratu: u izvorima neimenovano poljodjelsko naseljavanje zapadne Panonske nizine i alpske podgorine. - Kontinuitet u naseljenju i kulturnom posjedu iz kasne antike u srednjem vijeku. - Uloga vinove loze i vina u keltskoj ekumeni; opreka izmeu ovog shvaanja i mediteranske, upotrebe vina svakodnevno i u obredima. Relikti keltskog poljodjelskog obrednog kalendara u obiajima Hrvatskog Zagorja i Prigorja: sv. Martin, bilikum, magija vina. - Rije b ez j a a u tajerskoj prema Pleterniku. - No-vinjak u Hrvatskom Zagorju i arheolokoj grai iz Podunavlja. - Razlika u ivotnoj slici izmeu grupe B o hen c i i Bezjaci.- Hrvatsko Zagorje, regija s degradiranim ekonomskim i drutvenim odnosima u kasnom feudalizmu.

U tom svakodnevnom priboru pokuat emo pratiti kontinuitet u razvoju materijalnog inventara, odnosno onih ivotnih norma u kojima je taj inventar produivao postojanje iz pradavnih vremena do danas. Doista prvotnu slubu umske trave u izradbi pletera susreemo ve na sasvim ranom ergolokom stupnju kako to potvruju sojeniki nalazi na iz1 maku neolita. Meutim radni zahvati i oblici koji su karakteristini za nae drvodjelstvo i dijelom za keramiku ukazuju na to da su steeni i usvojeni u ve poodmakloj djelatnosti, na razvijenijem stupnju ergoloke facije. Pribor u kojem prepoznajemo srodne radne oblike javlja se na naem tlu u prvom tisuljeu prije nae ere kad je u kasnoj haltatskoj epohi dolo do proizvodnog procvata u itavoj srednjoj Evropi. Taj procvat postaje evidentan u 2. polovini prvog tisuljea prije nae ere, u
1

vrijeme kad je keltski migracioni priliv postepeno naselio zapadno Podunavlje. to u osvajakim pokretima koji ove narode prebacuju iz zapadne i srednje Evrope na istok, a to opet u mirnom prodiranju, galska plemena naseljuju se u Podunavlju2 u onim predjelima koji im najvie odgovaraju po svojim prirodnim preduslovima. Taj se proces vrio u rasponu kasnog Haltata i ranog Latna, pa jo i za procvata kulture Latna kad keltski narodi zaposjedaju rub istonih Alpa i zapadni obod Panonske nizine kao gusta i aktivna populacija. U posljednja dva stoljea prije n. e. znatno se podie zapad Panonskog basena i to na osnovu one djelatnosti to je Kelti dovode do znatnog razvoja. To je, kako je poznato, u prvom redu iskoritavanje rudnog blaga.3 Ispiranje zlata na zlatonosnim rijekama postaje stalno i sigurno vrelo prihoda pa se tu i danas vri s gotovo jednakim alatom kao u ona davna vremena. I danas je u ispiranju zlata na Dravi i Muri najvaniji pribor ona daska od domae topole koja pod starinskim imenom jagnjed predstavlja floristiki ostatak iz prvotne prerijske vegetacije,4 a sad u nae dane uzmie pred modernim biljnim pokrivaem to ga savremeni ovjek tu propagira. I otvaranje rudnika bakra, srebra, olova, a kasnije naroito eljeznih rudaa postaje tako karakteristino za Kelte da se na toj osnovici izgrauje cjelokupna slika ove epohe.5 1 ako su ve u samim poecima metalick epohe indoevropski narodi vezali uz eljezo mona magijska svojstva,6 ipak su Kelti onaj inilac koji je u srednjoj Evropi magiju eljeza podigao u svoje razvijene i bujne predstave duhovnog ivota.7 Djelatnost, to su kopanje rude i njezina obradba u kojoj kovanje ostaje glavni posao, te proizvoai u oba lika, to su rudar i kova, konano i sam proizvod, razliit eljezni pribor i alat, svi ovi elementi primaju na se magijsku mo i tako postaju nosioci latentnih prizivnih svojstava. Iz prastarog naslijea ovo naziranjc kasnije 8 ulazi u predaju germanskih i slavenskih naroda u ovim zemljama. U doba Latna uporedo podie se i kultiviranje tla. Nasuprot ranijem sitnom usjevu, to je proso i heljda, sve vie ulaze u upotrebu bijele hljebne itarice, ra, jeam i penica.9 Ipak razumljivo je da je istona periferija keltskog prostiranja zaostajala u tom za zapadnom galskom kolijevkom latenske kulture. U obje Galije s jedne i druge strane Alpa, keltski poljodjelci znatno podiu obraivanje tla. Oni naputaju arhaino koritenje sjetvenih trava kako je to ranije postojalo na poplavnom zemljitu uz movare i na tihim rukavima velikih rijeka, a njihova naselja s praga nad movarnim nizozemljem sele na vie prisojne poloaje,
2 H u b e r t II, 40 i d., 69 i d. E b e r t s. v. Kelten. - P a u l y W i 8 s o w a s. v. Galii. s F i l i p 315. 4 K o 1 i n ., Ispiranje zlata u Meimurju RKFJ 1957, Zagreb 1959, 34 i d. 5 H u b e r t II - M o r e a u 85. M o r e a u 85. - E b e r t l . c. P a u l y - W i s o w a 1. c. 8 B c h t o l d - S t u b li II s. v. Eisen 717 i d. 7 De V r i e s 80 i d. - H u b e r t II 283 i 315. - M o r e a u 86. * De V r i e s 1. c. 89 i d. - F i l i p 332 i 333. M o r e a u 84.

Ibid. 60 i d. a odnosnom literaturom.

38

39

ime ujedno zapoinje krenje uma na brdovitim obroncima.10 U naim krajevima meutim, kako se moe vidjeti po arheolokim nalazima i starim mjesnim imenima, keltsko naseljenje u mnogome preslojuje raniju jo sojeniku populaciju, nastavlja sa zateenim ergolokim oblicima i tako uranja u inigenu ivotnu sredinu. Tako se tu u naim zemljama jo gotovo neolitska sojenika ekumena produuje i nadalje, proimajui snano ilirokeltsku i panonsku populaciju. S nekim elementima zakanjeli proizvodni i materijalni oblici retardiraju tako da na prelazu nae ere uratavaju u ivot rimske provincije. Na taj naim moemo razumjeti ranu pojavu onih naselja koja u movarnim krajevima postaju u doba carstva sjedita romanizacije, kao to npr. Aemona na rubu Ljubljanskoga Barja ili Segestica-Siscia u poplavnom stjecitu Kupe i Save. Pa dok u zapadnom keltskom podruju sojeniki elementi kao relikti zaostaju u zabaenim i nepristupanim zbjegovima starijeg potisnutog stanovnitva,11 kod nas i nakon etiri stoljea rimskog vladanja u velikom dijelu podunavskog nizozemlja sojenika kulturna facija ostaje onaj kon zervativni ivotni okvir u koji e se zatim postepeno slijevati talasi poljodjelskog puka iz evrazijskih prostora iza Karpata. Ipak i pored ove openite slike Podunavlja kako se produuje u rani srednji vijek, u doba rimskog vladanja oblast obiju Panonija, - geografski gledano to je onaj iroki prag s kojim alpsko podgorje silazi u panonski basen, podie se do ekstenzivne plune obrade.12 Osim prosa tu je sad ve poznata i kultura drugih usjeva, osobito bijelih ita, a prisojni obronci postaju rani zaviaj vinove loze. Ali ta urbana i ruralna naselja sa svojim su kulturnim tlom jo uvijek sporadina stanita ubaena u golemo prostranstvo prvobitne prerije hrasta lunjaka. U tim umama uzgoj i irenje svinja jedna je od karakteristinih djelatnosti u ivotu sesilnih poljodjelaca, a hrastovina slui kao glavni graevni mate13 rijal sve do naih dana. To su u glavnim crtama prirodni uslovi ivota kako su zadani u ovoj naoj ekumeni i kako to traju od samog osvita ljudskog ivota kroz sve epohe. Materijalni ivotni oblici ponikli su iz tih zadanih uslova, a u toku daljnjeg razvoja primaju iz vanjskih dinaminih zbivanja impulse razvijene ergologije, a ipak u dubokoj osnovi svog postojanja uporno zadravaju arhaine radne zahvate. Zato smo u opisanom materijalnom inventaru iz prigorja nali jednako tako sedimente iz pradavnih vremena kao i one vie oblike koji potiu iz razvijenih proizvodnih odnosa. Tako npr. dubljenje drva ne samo eravicom i tihom vatrom nego i metalnim
11

15 G r a f 13 i bilj. 6.: Prema Pliniju glandifera Pannni po Apianu je Panonija uXcb5r]<;. Do naih dana krajevi na velikim Dunavskim pritokama zadrali u znaajku one ekumene kako je nekad bila karakteristina za rijena podruja na prisojnom podnoju Alpa. Opis koji Polibije daje o ironosnim umama u Cisalpini gdje su se uzgajala krda svinja, a koja je slika tamo odavno brisana (i ako je u Emiliji ostao tov svinja kao tradicionaln djelatnost), moe se u cijelosti primjeniti na nae krajeve do sadanjosti. H u b e r t II, 100 i 101.

S a v o y II, 125 i 456.

" H u b e r t 1. 74 i d. K e n n e r 566. Ibid. 317 i d.

alatom, zatim izradba zemljanog posua na lonarskom kolu i specijalno paljenje tog posua, sve su to ve daleko poodmakle radne prinove. Kao batina keltske kulturne facije, ergoloike akvizicije kako ih je Podunavlje usvojilo u kasnomu Latenu, ulaze postepeno i u inventar rimskih provincija u ovom dijelu carstva. Uporedo s proizvodnim dostignuima ide i drutveni razvoj keltske populacije. Iz sloenih odnosa na kraju prvog milenija prije n. e. izdvaja se plemenska aristokracija, u prvom redu sloj osvojaa vojnika kako je to karakteristino za keltske narode uope.14 Sudei po tom to u naim krajevima do sada nisu naeni bogati grobni nalazi iz epohe Latna, taj je vladajui sloj bio ovdje malobrojniji nego na zapadu. Uporedo plemenskoj i vojnoj aristokraciji kod svih je Kelta vanu drutvenu ulogu imao i stale religioznih predstavnika i vrilaca religioznih obreda i ina. Druidi, okupljeni u monu organizaciju15 i povezani sa svojim pratiocima i slubenicima od kojih je svaki podstale imao svoje odreene djelatnosti,16 djeluju na irokom rasponu keltskog naseljavanja i mimo plemenskih i narodnih granica. Bez sumnje ni kod dunavsko-karpatskih keltskih skupina nije ova organizacija mogla ostati bez znatnog drutvenog uticaja. Ma da o tom za nae krajeve nemamo vijesti u pisanim izvorima, aji u susjednim zemljama jedva da se o tom nala takva potvrda u arheolokoj grai,17 mora da su bujno razvijeni oblici duhovne nadogradnje, tako moni kod svih historijski poznatih potomaka keltskog naroda,18 uli i u ivot naih zemalja podjednako kako smo to nali i za latenski materijalni inventar. Nakon to su Rimljani uklonili druide iz javnog ivota u svojim provincijama i oduzeli im vlast, bar onu vidnu u gornjem drutvenom sloju, ovaj se nekada elitni stale povukao u drutvenu pozadinu.19 Tu je ivotario degradiran na seoske vrae, ali je i nadalje bio prenosilac usmene predaje. Kroz to je predaja ula u puk i tu dugo i ustrajno djelovala tvorei podlogu za oblikovanje viih transcedentalnih preoaba, za poetsko stvaralatvo, ali i za skromno puko praznovjerje. U svemu tomu stalno su se ponavljale usvojene i u specifini duhovni okvir ukalupljene formule i ini, kako ova rije iw-magija jo i sada kod nas oznauje jednako tako oficijelan akt zadan viom drutvenom nudom kao i saobraanje s duhovnim svijetom u pukoj magiji. Ne ulazei u ova pitanja opirnije, jer su tu istraivanja tek na poetku, razgledat emo u materijalnom inventaru iz Prigorja i Hrvatskog Zagorja neke od onih predmeta koji po tehnolokom zahvatu svoje tvorbe, po slubi a i po obliku odgovaraju analognoj latenskoj arheolokoj grai.
K e n n e r 580 - F i l i p 314 - K l e m e n c. 337. De V r i e s 200 i d. H u b e r t II, 284 i d. - K r a u s e 34. - K v e s 189 i d. 16 D e V r i e s 208-210. - K v e s 257 et pas. F i l i p 1. c. i t. LXX: Skuplturu iz nalaza Mecke ehrovice autor dovodi u vezu s druidizmom u srednjoj Evropi. 18 H u b e rt I, 16 i d.; II, 225, 227 et pas. - E g g e r R., Aus der Unterwelt der estlandkelten RAFCh I, 275. - K e n n e r 583 i d. " K v e s 255.
15 14

40

41

To su u prvom redu neki proizvodi naeg lonarstva. Posebnu grupu u zagorskoj lonariji ine mali vrevi za vino zvani srabljivci. Zovu se tako po svojoj hrapavoj povrini. Po obliku odgovaraju medijevalnom inventaru, ali tehnoloki tok ouvan u izradbi njihove osobite povrine, nalazi najraniju uporedbu u fakturi posuda s hrapavom povrinom iz latenskog doba.20 Ali i ona faktura recentne panonske keramike gdje je grafit primijean u glinu i tako dobivena crna povrina, ima odgovarajuu analogiju u predrimskoj grai.21 U Panonskoj nizini crna keramika roba javlja se u dva razliita postupka. Jedno je roba od crvenkaste ili bjelkastosive gline na poseban nain paljena tako da u toku paljena glina od zaostalog nesagorenog ugljika dobiva tanak crni sloj na povrini koji je ini vrstom i trajno crnom.22 Na pelomu takova posua ostaje crvenkasta ili siva prema vrsti zemlje. Takvu proizvodnju crne keramike poznaju i danas lonari u itavom Podunavlju. Druga vrst su one posude kod kojih je u glinu primijean grafit ili su premazane grafitom koji se kod paljenja ne otapa, ali se mekana glina slijeva s grafitom u sivkastocrnu povrinu, a na pelomu u tamnosivoj glini nalaze se zrnca grafita.2' Ovakva se keramika roba i sad proizvodi u Prekomurju kod nas, a i preko granice u trojezinom podruju junog Gradia. U Zagorju i Meimurju domai lonari ne proizvode crnu robu. U Meimurju takve posude zovu crni vr, a ovamo ih donose lonari iz Prekomurja koje Meimurci zovu Bakunci, Bohnci, Bohneci.2* U Prekomurju i u Slovenskim Goricama singulrn oblik ovog imena uje se i kao Bojnc, Boniec.25 V. Novak ovo ime izvodi iz uzreice bogme.26 Na jezino mjeovitoj tromei, a i u vavarskoj i zaladskoj upaniji Maari svoje sumjetane Slovence zovu Bmhcz, dok je njemaki naziv za njih slubeno Slowenen, a lokalno Wenden, Winden,27 to se kako je poznato javlja u mnogim mjesnim imenima najee kao pridjev. Sa ireg prostiranja Gradia Batky za maarsku rije bmhcz donosi tri znaenja, od kojih prva dva imaju isti sadraj trbuh, trbusast, na to emo se kasnije osvrnuti, a

tree s pejorativnim sadrajem glupan ukazuje na analogan razvoj ove rijei kao i nae bezjak.2s I u slubi antroponima maarska rije bmhcz srodna je naem nazivu.29 Osnovu imena *bohn nai emo i u mjesnim imenima na irem prostoru jezinog ukrtavanja. Takav srodan jezini lik pokazuje npr. ime dananjeg sela Bhnye-Bhenye na prelazu iz zaladske u omoku upaniju i na raskru putova od Kanie za Kaposvr i Blatno Jezero. Ovo veliko i napredno selo poznato je po svojem vinu.30 Ma da u 16. stolj. za turskih pustoenja ovo naselje prima priliv ekog iteljstva, pod dananjim se imenom javlja ranije u 14. stolj.31 U istoj upaniji ime dananjeg naselja Bonnya dolazi u razliitim grafijama izmeu kojih oblik bohnya ukazuje na razvoj iz osnove *bohn do recentnog lika.32 Ali i neka druga mjesna imena, ma da nemamo za njih ranije potvrde, pokazuju isti imenski lik. Tako se u hrvatskom kraju zaladske upanije jedan vinograd nedaleko Mure zove Bonija,ss a dalje u opini Letenje uz nau granicu ime Bonya vezano je na etiri lokaliteta kao naziv za tri oranice i za jedan majur,34 sve nablizu oito kao ostatak nekad veeg prostiranja na tom mjestu. Lokalno se u ovim imenima uje prelaz na zatvoreni vokal o-u koju varijantu esto nalazimo u njemakim imenima s likom *biih, kao npr. Windische Bheln i dalje na tajerskom i korukom tlu. Ipak prostiranje ovih toponima *bohn- *biih u porjeju Drave, Mure i Rabe ne dosie kontinuirano do one regije gdje ime Bohinj slui kao naziv kraja, jezera i ljudstva, jer se imenom Bohinjci danas u Sloveniji zove jedino narod u oblasti Bohinjskog Jezera.35 Prema tomu prostiranje imenskih likova nasalih iz osnove *bohn moemo u postojanom nizu pratiti u krajnjoj podgorini jugoistonih Alpa i u nizinskom rubu ovog pobra. Ipak kao etnikom ime Bohinec u svim varijantama u ovoj istoj regiji na Dravi i Muri nema vie ivotne snage ni opravdanja za svoje postojanje. Ono je uzmaklo pred dananjim regionalnim i nacionalnim imenima
88 Navodim prema N o v a k n 1. c.: 1) veliki trbuh, 2) trbuast i 3) porugljivo: glupan. - Ovih lokalizama nema u aktualnom maarskom jeziku, ali upor. danas knjievno bohc u znaenju klovn, onaj koji iz sebe pravi budalu. H a l s z E., Mgyar-Nmet kzisztr, Budapest 1966 s. v. 28 ZFN 586, br. 247/56 ulica u Kanii: Bmhc kert. nazvana po nekom vlasniku vrta g tim prezimenom. 30 o U M 320.
31

to

" S z a b a d f a l v i AE ASH IX, 3-4, 252 i d. Ibid. 2S3, bilj. 2. 24 G u s i M., Osnovni problemi u etnografiji Meimurja. RKFJ 1957, Zagreb 1959, 24. z5 o U M IV, 1896, 259: bochnvecz. - N o v a k V., Slovenci na Madarskom. Vodnikova Pratika, Ljubljana 1935, 52-53; isti: ZN XXXI, 1936, 152 i d. M I b i d. gdje se u polemici s autorom P a v e l o m A. u asopisu Vasi szemle IIII, Szombathely 1933/6 poziva na podatak iz dijela S e v e r M., Eed zvelicsansztva 1747, 17: gresimo ker bohmoczemo. - Ne ulazimo u odnos imena Bohnec s varijantama i rijei Vochnitze eine Art Kuchen oder Weissbrot koju iz romanskog focatia izvodi t r e k e l j K., Slovanski elementi v besednem zakladu tajerskih Slovencev. ZN V. 1908, 1-2, 38 i VI. 1909, 1-2. 6. " o U M IV 1. c.
42

F i li p 189 i 190. " F i l i p 204 i d.

C s n k i H, 577: Bonny, villa Buduna 1229; villa Bannya 1229-1353; Bonya 1337; Bonnya 1480; plebanus de Bohnya, Bonya 1483; Bonnya 1536. - Danas selo Bonnya 25 km s. d Kaposvara, u blizini nema rudnika. "l, br. 257/30: Bm-hegy, Bonija (horv.) ... Ibi 489 br. 202/244: Bonya (Bonya), ravnica, njiva; 202/245: Olajos - Bonya, ravnica, njiva; 202/257; Bonya (Bunya), ravnica, njiva; 202'265: Bnyaji - major, rav nica > njiva, majur. 3 e l i k I 647: istie razliku izmeu antropolokog tipa Bohinjca (tj. stanovnika regije Bohinjskog jezera, naroda v Bohinju) i ostalog slovenakog ljudstva, n prvom redu s tipom prebivalca v Prekmurju za kojeg ne donosi nikakav regionalni naziv koji bi mogao odgovarati nazivima Kranjci, Koroci, tajerci. . - U tumaenju nidronima Bohinjsko jezero, Bezlaj I, 73 ne donosi etnikon Bohinec iz Slovenskih Boria kao uporedbu.

M V V 50 s. v.

43

tajerec i Slovenec tako da domae stanovnitvo gotovo vie ni ne zna za nj, a nije ulo ni u knjigu pa ni kao nauni termin. Gotovo u istoj slici dogaa se to s jo jednim regionalnim etnikim imenom u susjedstvu negdanjeg prostiranja imena Bohinjci na pragu istonih Alpa. To je naziv za njemako stanovnitvo Gradia-Burgenlanda, koje u njemakom jeziku glasi Heanzen-Henzen-Hinzen, slovenski Hinci i maarski Hincz, a ime kraja je Heanzen- Hienzenland, Heanzerei.36 Ovo je ime ivjelo do nedavna s obje strane austrijsko-ugarske granice, na potezu od dananje tromee kod Dobre-Neuhausa do Neierskog Jezera i dalje, manje vie neodreeno, sve do Dunava, gdje je uzmaknulo pred doseljenicima iz dublje njemake pozadine. Ime Heanzen ulo je i u regionalnu literaturu sa svojim specifinostima u dijalektu, a kao posebna etnika grupa podvrgnuto je svestranom naunom istraivanju. Kao rezultat toga danas je usvojeno miljenje da su Heanzen-Hinci direktni potomci bavarske kolonizacije od 9. stolj. dalje. Ipak specifine govorne znaajke te karakteristina slika naselja, kue i materijalnog inventara ne mogu se dosljedno razjasniti s poznatom zakonitosti u bavarskom zauzimanju zemalja na Dravi, Muri i Rabi, kako se to oituje ve u istonoj tajerskoj u strukturi seoskih naselja.37 Ma da ne moemo ulaziti u detaljni prikaz ove etnike grupe, iz opsene literature posluit emo se samo nekim podacima, kako bismo istakli najznaajnije crte ovog stanovnitva. Veoma konzervativni Hinci ive povueno u svom brdovitom zaviaju i ako se na svim povoljnijim poloajima istiu kao vrsni vinogradari i voari. U tom je kraju karakteristina ona ivotna slika kako je poznamo iz naeg Prekomurja i Slovenskih Gorica. Ime Heanzen-Hienzen germanisti izvode iz antroponima Heinrich-Heinz,38 to je u nacionalnom previranju prolog stoljea, a posredstvom jezinog jedinstva, rezultiralo s konanim svarivanjem bavarskog populacionog sloja sa starim supstratom, koji je u dugom vremenskom nizu bavarske ekspanzije jezino preslojen, po39 o U M IV, 392 i d. - B a u E e' s Lexikon der Geographie Leipzig', 1933, 573 s. n. Heanzen. K a r n e r H., Burgenlandwestungarns, u: Handwrterbuch des Grenzund Auslandsdeutschtums I. 660-746. 37 B n k e r J. R., Das Bauernhaus in der HHeanzerei (Westungarn). MAG XXV, 1895, 89-154. - S i d a r i t s c h M., Geographie des buerlichen Siedlungswesens im ehemaligen Herzogtum Steiermark. Graz 1935, grafiki prikazuje razliku izmeu naselja tipinih za alpsku naseobenn strukturu (Einzelhof, Weiler, Kirchgruppensiedlung) i za ratarsko, odnosno u prvom redu vinogradarsko stanovnitvo n alpskoj podgorini i otvorenim rijenim dolinama. *8 UM IV, 392. K r a n zm a y e r odbija ovo tumaenje i ime Heanzen izvodi kao podrugljiv naziv iz rjeice ,heads' ,sada' kao primjer nazivanja neke grupe po govornoj osobini; navodim po O b e r h u m m e r E., Die Benennung des Burgenlandes. Der Name der Heanzen. Anzeiger der AWW ph. -hist. Kl. 1934. I-IV, 36-39, s iscrpnom literaturom. - S c h i n d l e r , Bayerisches Wrterbuch T 1827, 1139 s. v. Hienz Henz: 1) dumme Person, 2) ungarisches Pferd, a s. v. hienzen zum besten halten. Kod nas u nekadanjem argonu starog Zagreba ,hincati se' nedolino se vladati; djetetu bi ae reklo: kaj se hinca, neozbiljno, nedolino se vlada, svjedoi o ranijoj rasprostranjenosti ove bavarske rijei u naim purgarskim krugovima.

nijemen, uao u njemaku nacionalnu zajednicu. Ipak su se HeanzenHinci jo g. 1918. osjeali kao samostalna etnika 39cjelina pa je tada dolo do osnivanja kratkotrajne republike Heanzerei. Danas nazive Heanzen, Heanzenland u toj zemlji gotovo ni ne ujemo a i samo ih stanovnitvo izbjegava. Kao arhaian ostatak ovo je ime utonulo n nove politike tvorbe, jednako kao to se i itav dosadanji nain ivota stubokom mijenja. Nezamjetno, ali organski opravdano, svijest o pripadnosti jednoj regionalnoj etnikoj grupi uratava u dananju tvorbu Burgenlanda, koja zemlja danas u austrijskom savezu odluno nastupa za likvidaciju tekih jo uvijek tu nerijeenih pitanja velikakih latifundija i uope zakanjelih feudalnih ostataka. Takav znatni korak u savremenosti nuno brie historijski preivjele oblike pa tako i stara imena, zaostala iz prolosti. I negdanji morfoloki naziv za ovo pobre kako je ranije sluio Henzenlandu, to je naziv Puglate Welt danas je ogranien40 na turistiki zanimljiv dio Donje Austrije i srednjeg dijela Gradia. Trojezina zemlja Gradie-Burgenland u prolosti bila je stalno na udaru osvajaa e obje strane habsburko-ugarske granice. Tu su se mijenjali gospodari mnogih utvrenih burgova i itav je kraj oscilirao izmeu dvije drave ak i tada kad su se pod habzburkom krunom podunavske zemlje znatno zbliile osobito u vrijeme osmanlijske opasnosti. Seljaki puk i sitno graanstvo malih urbaniziranih naselja u ovoj je zemlji ostalo nezainteresirano s pitanjima koja su potresala opstanak tankog sloja velikakih rodova. U pozadini iza vidnih politikih dogaaja, stabilna populacija u ovoj je zemlji ostala vrsto povezana s tlom svoga zaviaja. U okviru sitne agrarne autarkije, neprekinuto su se produivale ivotne norme, u em je sjea gorskih uma, skueno stoarstvo, ali to vie naglaeno voarstvo i vinogradarstvo imalo glavni udjel u skromnom privreivanju. Zato i pored jezinih razlika, naseljenje u istonom alpskom pobru od Drave do Dunava ini i danas homogenu cjelinu, u kojoj su kao posljednji trag negdanjeg populacionog supstrata zaostala imena s negdanjim etnikim sadrajem. Takvo je i ime izvedeno iz osnove *bohn. S ovog stanovita postaje opravdanom etimologija etnikona Hean39 Z i m m e r m a n n E., Burgenland. Wien, 1966, 78: g. 1918. osnovana u Mattersdorfu Republik Heinzenland s tenjom za pridruenje Austriji. - asopis B u r g e n l a n d III/IV, Eisenstadt 1931, 188 i 189 donosi biljeku pod naslovom Der Name Hienzen u kojoj se polemizira sa stavom da je ovo ime poznato samo jo na papiru u razliitim naunim raspravama. Nepotpisani autor biljeke meutim tvrdi da je ime uo u Mattersburgu od domaih u liku Henzen (nikada ne Heinzen) i to kao porugljiv nadimak za one tamo dalje na jugu. Tamo je navodno kraj koji se zove Hienzerei, ali stanovnici na jugu taj nadimak prebacuje na druge, pa se tako uope ne moe utvrditi granice toga naziva, kojeg nitko ne priznaje za se! Iz toga utor biljeke izvodi da je to ime u Burgenlandi! samo dijelom poznato, da je porugIjivo, da se u narodu ne moe vezati uz neku zemlju. A ipak pored svega toga on istie kako se nekad jedan primas Ugarske iz porodice Bathny (nasljednici nekad monih gospodara veeg dijela Burgenlanda roda Giissingovaca jo i sad posjeduju brg Gssing) s ponosom nazivao pravi Henz. U prikazu ove sveske asopisa Burgenland u BH V. 1936, 14, B a r b A. veli da je Heauz ein guttmiitiger Spottname, sli pri tom upozorava na upotrebu tog naziva u smislu veoma zaostalog i prezrenog seljakog puka. 40 o U M IV, 394 pod knjievnim nazivom Bucklige Welt.

44

45

zen iz ove iste imenike osnove. Slavenski oblik ovoga imena s bavarskim nastavkom B(W)ohinc(z)en posluio je da se nakon izvrene eliminacije poetnog nenaglaenog sloga oblikuje u Hinzen, kako se doista odralo u obje varijante slovenskoj i maarskoj. I pored eksplozivnog poetnog konzonanta, nenaglaeni mukli poetak ove rijei b(w)o- shvaen je kao suvian prefiks pa je njegovo odbacivanje izvreno po analogiji koju emo nai u mjesnim imenima izvedenim iz stare osnove *bez-brbz.41 Nakon izvrene eliminacije, na tako okrnjenoj osnovi prijanji sufiks preuzeo je slubu osnovnog vokala koji se zatim pod uticajem bavarskog izgovora produio u diftong, ali koji je u njemakoj grafiji Hin-Hienzen te u slovenskom i maarskom obliku sauvao prvotni znaaj, kako to pokazuju i sad naa imena Bohenc, Bohlnc i maarsko Bmhcz. Produenje u diftong moglo se pojaviti tek nakon to je ova fonetska pojava ula u govor bavarskog kolonizacionog sloja, u kojeg je jezinu sredinu uratavalo staro naseljenje ove zemlje, a to se zbivalo pri kraju 11. stolj.42 Zato i razvoj imena Bohlnec-Hinc moramo staviti u ovo stoljee. U to je vrijeme ovo ime zadobilo slavenski oblik, kako se sauvao u naim varijantama. Tako smo doznali da je slavensko naseljenje u ovoj zemlji prvotno od starinaca preuzelo ovo reliktno ime, usvojilo ga i dugo, sve do prevladavanja bavarske ofanzive, sluilo se s njim kao s vlastitom rijei. Ali da se vratimo na promatranje lonarskih proizvoda ove oblasti. Do nedavna lonari u glavnom keramikom podruju Hrvatskog Zagorja to su sela Bedenec i Jerovec kraj Ivanca, kao jedan od svojih tradicionalnih proizvoda izraivali su posebne posue za spremanje sjemenja i zrnja od desetak litara zapremnine. To je posuda zvana bonja kako se u ovom kraju kod samih lonara uje ovaj naziv, iznimno u selima kod ena i banja.is Ova posuda koja je uvijek neocakljena nije sluila za tekuinu nego za sjemenje i sipku hranu. Sve do nedavna mogla se nai u svakoj zagorskoj kui u vie primjeraka kao stalni pribor u svakom domainstvu. Bonja je ovea trbuasta posuda ovalnog oblika s relativnom malini dnom i kratkim uskim grlom koje je u pravilu pokriveno koninim poklopcem.44 (crt. 1.) Izraena je od crvenkaste ili bjelkaste, svagda svijetle domae lonarske gline. U poredbi s ostalom zagorskom robom starimski primjerci bonje tehnoloki su dobro izvedeni. Glina je pomno iz41
4

muljena, tanka trbuasta stijenka posude dobro izvuena na nonom loncarskom kolu iz jednog grumena prireene gline. Ruica koia ie obino na sastavu grla i trbuastog dijela, ne slui za noenje a ni za podizanje takve pune posude pa je to oito kasnije nefunkcionalni dodatak primarno jednostavnoj obloj posudi. Sam oblik te posude u njenim mnogim varijantama ist je i likovno dozreo. Po obliku, po tehnolokoj izvedbi a i po svojoj slubi zagorska bonja doslovno' odgovora analognoj posudi iz kasnoga Latna, znaajnoj za keltske nalaze u posljednja dva stoljea prije nae ere, na irokom prostoru od sjeverne vicarske do u eku i du zapadnog ruba Panonske nizine. Naziv bonja za ovu posudu mogli bismo izvesti iz osnove *bohn, i to tako da pretpos-

Crt. l Posude bonje iz Jerovca kraj Ivanca, u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 40 cm

S c h w a r z 471: Diftong se u bavarskom govoru javlja krajem XI. stolj. - V. i bilj. IV, 41. Eliminacija je mogla bili izvrena i u posljednjoj fazi poetnog b w, ali u imenskim fosilima nenaglaeni prvi slog otpada i u sluaju poetnog eksploziva; v. 45 bilj. III. 95. U sjevernom dijelu Zagorja uje se samo oblik bonja, dok se u istom kraju oblik banja upotrebljava samo u znaenju posuda za mast. Meutim ovu rije nisam zatekla u seoskim kuama, nego jedino u urbaniziranom puanstvu starih trgovita i aegdanjih kurija, gdje naziv banja slui za posudu od kamenine, poznati manufakturni proizvod 19. stolj. u Peuhu, a potom i za ocakljenu nasivnu posudu domaih lonara, za koju na selvi slui obino naziv maslenka. 44 F i l i p 196 posude analognog oblika zove amforovite vazy; upor. t.L. 14. LXXVI 8 i LXXI 6. Ipak su ovi oblici manje srodni recentnoj zagorskoj bonji, nego oni iz latenskih nalaza u vicarskoj, gdje u ovoj vrsti nalazimo doslovnu analogiju naoj bonji, upor. katalog izlobe Schweizerische Keramik, Zrich 1947/8 el. 15.

V. bilj. III, 95.

tavimo da je to pridjev iz te imenske osnove, pa bi u tom sluaju naziv te posude bio bohinjska posuda, *bohnia. To nas dovodi do grupe lonara Boheiiaca, odnosno do etnikona *bohn, kako smo to ranije izveli. Ako je u njei bonja i dolo do kontaminacije sa slavenskom rijei za oblu posudu, kako to Murko izvodi iz latinskog balneum(banja, 45 ipak naziv bonja a e ?ll J jezino blii onim mjesnim imenima, to smo ih nali u slivu Drave i Mure, a koja potiu iz osnove *bohn, a treba podsjetiti i na spomenulo znaenje maarskog bmhcz, trbuast. zaobljen. INakon toga moi emo postojanje imena *bohn proiriti i na sjeverni prag Panonske nizine, u Karpatsku podgorinu.Ne uzimajui u obzir esti naziv Bohmi, Bohemija kako su u srednjem vijeku javlja u sjevernom Karpatskom pobru, jer to je ime za narod eha i eku, uzet emo ii mnotva toponima moda srodnih meusobno, samo dva ilustrativna pri" Murko 1-43.

46

47

mjera. Jedno je ime naselja u Zemplinu, koje se u 15. stolj. javlja kao Bechanocz i Byhanocz,46 gdje raspoznajemo kako je ime s osnovom *bohn zadobilo slavenski nastavak -ovci, -ci, onako kako je to i danas u slovenskom liku Bohenci. Drugo je naselje danas u Rumunjskoj na rijeci Mala Trnava (Trnava Mic) s dananjim imenom B a c h n e a. Ranije se maarski ovo mjesto zvalo S z s z B o n y h a,47 koji dodatak oito oznauje rudarsku koloniju Sasa. Ako dananja rije baa u znaenju rudokop, rudnik, kako je zajednika svim narodima u Karpatima, a ranije imali su je Bugari i Srbi na Balkanskom poluotoku - i nastala iz latinskog balneum, hainea i posredstvom tako nastalog slavenskog lika baa ula u rumunjski i maarski, kako to Murko iscrpno izvodi prema nainu gradnje antikih i kasnijih medijevalnih solana i rudarskih okana,48 ipak toponim B a c h n e a - S z a s z b o n y h a ne moe se protumaio iskljuivo iz ovog izvora. Po svojoj slubi kao naziv za rudarsko naselje, prvotni je toponim bio izveden iz etnikona *bohn, a tek kasnije dolo je do kontaminacije sa sazvuno blizom rijei banja i to u vrijeme kad se ve zaboravilo na porijeklo prvobitnog imenskog lika i kad je rije banja ve znaila rudarsko mjesto. Razlika izmeu toponima B a c h n e a - B o n y h a i rijei balnea)bana)baie-banya ukazuje na to da je u tvorbi ovog toponima sudjelovala imenska osnova *bohn. To govori za to da su aki rudari starije ime, zaostalo od neke ranije rudarske grupe, zatekli i preudesili prema svojoj potrebi. Iz dosadanjeg razmatranja nuno se namee zakljuak da je pojava toponima *bohn u alpskoj i karpatskoj podgorini ostatak iz onog vremena kad je tu nosilac ovog imena tvorio ono mono naseljenje od kojeg su i nakon romanizacije zaostale pojedine grupe i naselja s ovim imenom, ta vie da su novi narodi u seobi naroda zatekli ovo ime jo uvijek povezano uz odreene grupe starinaca, potisnutih, ili ve ranije naseljenih u prigorju nad pragom velikih panonskih rijeka. Premda antiki izvori ne govore o Bojima kao o izrazitim rudarima, ipak znatno podizanje rudarstva i preradbe eljeza na prostoru od 49 leske do Norika ide uporedo s njihovim naseljavanjem ovih zemalja. Pa i preko Dunava u Karpatima keltska su plemena nosioci ove dje50 latnosti. Kad se u seobi naroda privredna situacija u ovoj zemlji znatno izmijenila, ipak su novi narodi na tom tlu nastavili keltske tra49 C s a n k i I, 342: Behanocz; Behanoch 1451; Byhanoez 1479. Danas zaselak kraj naselja Zalobina. 47 C s n k i V, 841, 858: Bohn(y)a; Castellum Bohnya 1495; str. 862: naselje Bohn(y)a; poss. Bahna 1291; poss. Bohna 1319; sacerdos de Vahnya, Bahnia (1332-1337); oppidum Bohnya 1405; plebanus de Bohnya, Bochnya 1465; poss. Boyhnya 1491. 48 M u r k o 38: ... slav. baa, rum. baie, mgy. banya ... auffllig ist baa in der Bedeutung Bergwerk, Salzwerk, Saline bei den Slowaken, Cechen, Polen, Kleinrussen, Magyaren, Rumnen und in alter Zeit auch bei Bulgaren und Serben... to je nastalo, kako on izvodi, po tehnici nadsvoenog kopa. 49 P l e i n e r 270 et pas. 50 G r a f 30: Tacit pleme Cotini navodi kao izrazite rudare u kraju na lijevoj strani Dunava. - V. i H u b e r t I, 191 i II, 141.

dicije u metalurgiji.51 Kasnije u ponovnom podizanju rudarstva, feudalna kolonizacija u karpatsko rudogorje kao i u balkanske planine naseljuju vjete rudare iz njemakih zemalja, poznate pod skupnim imenom Sasa, a esto se na taj nain obnavljaju stara nalazita. Osim toga za oblast koja se po rijekama Maloj i Velikoj Trnavi zove Trnava, u maarskom se jeziku sauvalo jo jedno staro ime. To je ime K k u l o, kako se zove arpadovska upanija u kojoj lei istoimeni grad-burg K k l o, a i spomenuti kastel B o h n y a . Na suprotnom obodu Panonskog bazena u Alpama, ovom imenu odgovara naselje K u c h e l.52 Po Holderu ovo je ime keltski jezini ostatak,53 a u koliko su Kelti i naslijedili ovu rije od starijeg stanovnitva u obje rudarske oblasti, na zapadu i na istoku Podunavlja, oni su mu ovdje postali nosioci i to kao izrazito rudarsko stanovnitvo kojemu je cucullum, kukuljica, kapuljaa bila stalni odjevni pribor, kako je to ulo u mitoloku predstavu srednje Evrope kao odjea planinskog patuljka.54 Analogno ovom razvojnom toku, etniko ime onog znatnog naroda koji je u svojim dinaminim pokretima zahvatio istono alpsko pobre do Dunava i nizinu gotovo do Tise, to su keltski Boji, moglo je na ovom prostoru ostati staloeno u razliitim fonetskim likovima. No stara keltska mjesna imena odrala su se i u drugim naseljima, nesamo u rudarskim sreditima. Svoje staro ime zadrale su neke od onih urbanih jezgara koje su od rimskih vremena svoje postojanje produile u srednji vijek, kao npr. opronj55 i Peuh.56 Ovaj posljednji grad koji u srednjem vijeku zrai kao jako kulturno sredite, sa svojim simbolom pet crkava dugo ostaje nosilac rimskih pa jo i ranijih tradicija. Ustaljenost ovih starih imena vezanih uz gradske jezgre ukazuje na to da se ruralna sredina oko takvog naselja izmijenila, ali da se u urbanoj jezgri ipak odrala uspomena o negdanjem etnikom porijeklu. Populacionu sredinu u kojoj su se nakon seobe naroda mogle odrati urbane interpolacije starijeg stanovnitva predstavljalo je u ranom srednjem vijeku intenzivno slavensko naseljenje itave Panonske nizine i dalje duboko u
51 P l e i n e r 132, 194 et pas. - B a r b A., Randbemerkungen zur burgenlandisehen Sieglungs- und Volkskunde. BH VI, 1937, III Romanische Siedlungsreste in Siidungarn, 29, bilj. 45: >-Es ist mehr als ein Zufall das wir hier (se. u junom Gradiu) wieder ( . . . ) auf Bergwerkbetriebe stossen. Es scheint, dass gerade im Bergwerkwesen die romanischen Reste eine wichtige Kontinuittsrolle spielen.,. Autor u svojoj grai nalazi samo romansku i germansku starinu pa previa da se zapravo radi o norikokeltskom predromanistikom elementu u tim rudarskim naseljima, kojih se kontinuirano produivanje preslojuje kasnijim jezinim snperstratima.

H u b e r t II, 70: Cucullae, Kchel la ville de capuchons. H o l d e r II. 1183 s. v. Cuculla pl. Cucullae... O(rtsname) 1) in Noricum castellum, j(etzt) Kuchl (Georgenberg) im Sazachtale bei Salzburg ... " M a u t n e r K. - G e r a m b V., Steirisches Trachtenbuch I, Graz, 1932, 86, 159 i d. - E g g e r R., Genius cucullatus. RAFCh I, 160 i d. - N o 11 R., TeleePhoros - Genius cocullatus. BEK II, 84 i d. - D e V r i e s 170 i 171. M G r a f 28 i 73. " Ibid. H7 i 118.
63

53

48

4 ZBORNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

49

istone Alpe. To je dakle ono vrijeme kad je staro ime naroda Boji prihvaeno u slavenske jezike, jer je ve za karolinke kolonizacije u pobru istonih Alpa prisutan ofanzivni bajuvarski elemenat.57 Jo jedna opaska uz tumaenje imena Heanzen. Ako se danas u etnogenetskom tumaenju ne moemo sluiti rezultatima antropologije zbog veoma sloene problematike i neustaljenosti u naunim kriterijima ove discipline, ipak za odreivanje porijekla grupe Hinci-Heanzen nije bez znaenja pogled do kojeg je doao Lebzelter na osnovu svojih istraivanja u Gradiu.58 Svoja opaanja o noriko-keltskom tipu naseljenja u Heanzenlandu Lebzelter povezuje s frankobajuvarskom kolonizacijom B kojom je ovaj kraj potpao u njemako jezino podruje.59 Ali i pored tog dobro vidnog useljavanja koje je proticalo uporedo s franakim misionarskim akcijama i koje je dalo konanu jezinu i etniku sliku ovoj zemlji, Lebzelterov noriko-keltski tip moe svoje porijeklo imati samo u onoj populaciji koja je tu u glavnini sesilnoga naseljenja urasla u slavensko, a kasnije i u bavarsko preslojavanje i kojeg se staro ime sauvalo u slavenskom i u njemakom jeziku ove zemlje. Kasnije ni provala Maara ni sve oscilacije politike vlasti u arpadovsko vrijeme nisu vie davale mogunosti da bi ime iz osnove *bohn moglo ui u ovaj narod i u ovu zemlju. Sve to govori za to da su nosioci oba imena B o h e n c i i H e a n z e n ostatak onog etnikog i populacionog supstrata koji svoje daleko porijeklo ima u prethistorijskom keltskom naseljenju istonog alpskog pobra. To se potvruje i sa ivotnom slikom i s materijalnim priborom odranim na irem podruju alpske i karpatske podgorine. Analogno ovim jezinim ostacima ime naroda Boji zaostalo je i u staroj Galiji, u onom kraju gdje su se sauvali tragovi ovoga velikoga keltskog naroda iz vremena kad je glavnina prela Alpe i nastanila se u nizinama rijeke Pada u sjevernoj Italiji. Jo se u srednjem vijeku staro plemensko sredite zvalo B o i c u m, koje se ime staloilo u nazivu 60 kraja Pays de la Teste de Buch u pokrajini Landes kraj Bordeaux-a,
57 K o 8 M., Kolonizacija i germanizacija Slovenske zemlje. PO HZ IV, 1-4, 1951, 14 i d. 68 L e b z e l t e r 342: Der Heanzenschlag in dem die norisch-keltische Rasse besonders hervortritt und dem wir im Bhmerwald, in Niederbayern und in sterreichischen Alpenvorland begegnen. Er besetzt das eigentliche Heanzenland, den nrdlichen Teil des sdburgenlndischen Hgellandes und die Pinkaebene soweit sie deutsch ist. Upravo u ovim oblastima, koje Lebzelter navodi za potvrdu svoje teze da noriko-keltski tip Heanzenlanda potie iz karolinke kolonizacije i da su to sve ijsdbayerische Kolonisten, nalazimo potvrdu za stari etniki supstrat jer su ove tri zemlje (eka uma, Bavarska, Norik) bile podruje Boja i u sve tri staloilo se ime ovog naroda. Za naseljenje u dolini rijeke Pinke lijeve pritoke Rabe, Lehzelter opaa str. 335: . .. darf wohl angenommen werden, dass sich wenigstens im Pinkatale und vielleicht auch am Westufer des Sees (se. Neidersko jezero) Bevlkcrungsrcste aus der Rmerzeit erhalten haben. 89 B r u n n e r O., Geschichte des Deutschtums in Westungarn. Handwrterbuch des Grenz- und Auslandsdeutschtums. 60 H o l d e r I, 471 locira prema Apianu Boios . . . Burdigalam sw. von Bordeaux jetzt Saint-Vincent- de la Teste-de Buch, dp. Gironde - ... die alte hanptstadt des pays-de-Buch aus sptlat. Boicum . .. Burdigalam ... - ... Bois (la Teste de Buch, les Byeyes ...) i 462 s. n. Boiates.

a i u imenu lokaliteta Les Byeys u istom kraju,81 dok se u dananjoj pokrajini Nivernais nalazi mjesto Bouhy, prema Holderu istog porijekla 62 a da ne ulazimo u nabrajanje daljnjih sloenica i likova izvedenih 'iz imena ovoga naroda.63 Ostaje da se i filoloki opravda veza izmeu imena B o i i, B o j i i Tacitovog B o i h a e m i s jedne strane i s druge, imena B o h e n c i H i n c i s nazjvom za karakteristinu zagorsku posudu zvanu bonja. U razdoblju od etiri stoljea kad je za romanizacije gotovo nestalo starih jezinih idioma, govorni relikti mogli su zadobiti romanski lik pa je tako iz nepoznatoga nam naziva sa starom osnovom *bohn inoglo nastati^ *6oftroa, odnosno *bonia}bonja. Kasnije u dodiru sa slavenskom rijeju banja, mogla su se ukrstiti oba izgovora jer je i tako sadraj obje rijei bio bliz po slubi obiju posuda kao spremnica za hranu. Naziv za onaj masivni zemljani sud u kojem se kiseli ostava i sprema rastopljeno salo, to je banja, banka lako je mogao prei na amfori slinu posudu tanke stijenke, premda je ua sluba obiju posuda ostala uvijek strogo odreena. ' "' Analognim putem moda je i arhaini predmet, kao to je to ve spomenuta koara pletena od trave ili raene slame, zadobio svoj dananji zagorski naziv tnjek (rt. 2 i 3). U svojoj na iroko zasnovanoj obradbi

Crt. 2 Pletene koare iz Kumrovca u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 32,5 cm

mjeine i drvenog suda, Hubschmid iscrpno daje razvoj onoga predmeta oji se u kasnolatinskim izvorima javlja kao tonna, dok u jednom Alkuinovom tekstu glasi turana, kako ulazi i u staro-visokonjemaki, dok je u daljnjem razvoju njemakog jezika nastalo dananje Tonne.64 To je drveni sud, otvoren ili zatvoren, sastavljen od duica kako su to Rimljani
Ibi. 1. c. " Ibi. 465 prema Strabonu: Seit ende des j. 58. a. Chr. an der grenze der Aeduorum in ST heutigem Nivernois, im Bouhy. 1474) i dT H o l d e r L s- "' Boiue (427)' Boio-duro (473), Boio marus, Boiorix " H u b s c h m i d 28 i d.

50

51

upoznali od galskih drvodjelaca poznatih po njihovim proizvodima, od kojih je tonna-bava naveliko sluila u zemlji i za izvoz. Sa znaenjem bava za vino ova je rije zadobila iroko prostiranje, preuzela je i slubu mjere za teinu, a i rije tunel istog je postanja.65 Kasnolatinski lik tonna Holder izvodi iz keltskog tunna i pridaje mu prvotno znaenje Haut, Oberflche,66 a Hubschmid ostavlja otvorenim pitanje na kakav se predmet prvotno mogao odnositi galski naziv.67 Moda je to isprva bio

Crt. 3 Pletene koare iz Kumrovca u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, visina desnog predmeta 45 cm

naziv za mjeinu, ali po mnogim ostacima u govorima zapadne Evrope moglo bi se izvesti da je to bio naziv za spremnicu od kore, luba, onako kako takvu lubaru dobro poznamo iz nae etnografske grae. Ovo nas dovodi do blizog znaenja laganih spremnica od drugog materijala, a to moe biti koara ispletena od iblja, trave ili slame, koara spremnica za razliite plodove, perje ili sjemenje. Po tome bi na naziv tnjek mogao biti blii prvotnoj slubi osnovne rijei, nego njezina kasnija sluba suena na vii ergoloki oblik drvenog suda izdjelanog od duica. Time bi se moglo iskljuiti eventualno posredovanje staro-visokonjemakog tunna, koje ima uvijek samo znaenje vinske bave, to vie to kako 68 Hubschmid donosi junonjemaki govori rije tunna uope ne poznaju.
H o l d e r II. 1992: tunna-haut, oberflache. . . . Nach Macbam vielleicht gptlatein. tunna (tonne, frz. tonne, tonneau, nach Kluge erst nach 700 in's hd. gedrungen, ahd. tunna .. . Upor. i H u b e r t II, 316 i bilj. 7. Da je ova rije u Zagorju ula tek posredstvom kasnolatinskog odnosno njemakog, ne bi se odnosila na koaru spremnicu, nego bi kao u franc, i njem. morala oznaavati drveni sud, bavu. 67 H u b s c h m i d 29. 48 Ibid. I. c.
68

Keltsko naseljenje kontinuirano se nastavlja n zapadnoj Panoniji i u onoj naseobenoj strukturi koja tu nastaje u doba rimskog vladanja ovom zemljom. U sloenoj slici panonskoga stanovnitva kako nam je ma da nepotpuno donose antiki izvori, u posljednjim stoljeima na prelazu u nau eru, daleko vie doznajemo o stanovnitvu koje antiki posmatraoci ubrajaju u keltsku skupinu nego o svim ostalim narodima i etnikim grupacijama.69 Malo ta ujemo ak i o onim plemenima koja nastoje da tknu prevlast nad svojim podrunim pa i nad susjednim iteljstvom, kako su to npr. Breuci neko vrijeme preuzeli gotovo vodeu ulogu u Posavju. Ali nakon pacifikacije ilirskog ustanka, mi ne ujemo vie za narod Breuka, 70 i ako se taj naziv javlja i dalje kao lino ime pojedinaca,71 to govori za to da se i pored genocidnih mjera rimske pacifikacije, u to ide i masovno unovaenje,72 tradicija o etnikoj pripadnosti nije do kraja ugasila. Drugaije je s keltskim naseljenjem u zapadnom dijelu Podunavlja. Na prostoru od Alpa do Dunava vodea uloga keltskih Boja ostaje zamjetna i tada, kad se u toku 2. stolj. nekad prostrana narodna zajednica Civitas Boiorum sve vie suavala i kad su se na kraju ostaci ovog peregrinog podruja stopili u teritoriju svemonog rimskog sistema provincija.73 Ipak Boji ostaju i dalje na toj zemlji, vre i u izvorima vidnije nego mnoga druga panonska plemena. Ovaj je narod rano uao u nove odnose romanizacije, u kojem procesu aristokracija Boja prihvaa za se prednost i time zadaje odluan pravac daljnjem drutvenom razvoju u ovom dijelu Panonije. Upravo po tomu to su u rimskom sistemu latifundija predstavnici Boja znali zauzeti poloaj velikih posjednika,74 uspio je ovaj elitni sloj panonskog stanovnitva odrati vlastitu, ako i ne jezinu ni drutvenu, a ono latentno potencijalnu etniku pripadnost keltskom populacionom supstratu. I pojavu da se romanizacija u ovim krajevima zaustavila ve pri kraju 1. stolj., Mcsy tumai tako to se vodei sloj Boja snano ukljuio u ekonomski procvat ove zemlje.75 Tako je pod tim ekonomski stabilnim gornjim drutvenim slojem i nadalje na toj zemlji moglo produiti svoj opstanak domae stanovnitvo i to svagdje tamo gdje nisu izvrene vee preseobe ni dedukcije. Zato Mcsy dalje s pravom ukazuje na to kako na veini panonskih latifundija, a osobito u kraju oko Blatnog jezera nema dopremljenih robova, a pogotovo to nisu koloni krema ranijem rimskom sistemu naseljavanja latinskog elementa, nego je radna snaga na tim ima** M c s y pas. Ibid. 109. 71 Ibid. 75. i 128. 72 Ibid. I. c. Na poetku 1. stolj. n. e. iz tog je plemena unovaeno najmanje osam kohorata. 73 Ibid. 49. 74 Ibid. 47 i d. 75 Ibid. 43 i 124: Im inneren Teil der Provinz, in erster Linie in der Plattenseegegend, wo der Romanismus frh erschien, war der Grund der Stockung der Romanisation eben das Entstehen der Grossgrundbesitze, demzufolge die Ansiedlung neuer romanisierter Elemente und die regeren Handelsbeziehungen aufhrten.
70

s Ibid. 30.

52

53

njima ostala preteno domaa.76 To je onaj nii, upravo najnii drutveni sloj domaih podlonika kolona i robova iz istog ili srodnog plemena, u kojem se krije intenzivno naseljenje neimenovanog indigenog poljodjeljskog puka. Iz te sredine, kasnije u srednjem vijeku pojavit e se domaa mjesna i rodovska imena. Ve u 2. stolj. n. e. s tih se zapadnopanonskih posjeda poinje izvoziti ito ime prestaje raniji italski uvoz ita u Panoniju,77 a to je siguran znak da je ova zemlja ve tada postigla visok domet u agrarnoj proizvodnji. Za nae je daljnje izlaganje odluno da se u tom zbivanju moe utvrditi kako u novim agrarnim odnosima u Gornjoj Panoniji kao sesilna poljodjelska radna snaga u najirem smislu sudjeluje domai ivalj. U katastrofi seobe naroda provincije na Dunavu naglo propadaju, kako to doznajemo i iz opisa to ga u 4. stolj. daje o prilikama u Panoniji sv. Jeronim kad govori o tom kako su tu ponovno prevladale Sume i pusto umjesto negdanjih cvjetnih naselja. Ipak pojava da u ranom stabiliziranju novih etnikih tvorba nakon seobe naroda zapadni dijelovi Panonske nizine ubrzo postaju poprite intenzivnog historijskog razvoja, mora da je u posljedninoj vezi s onim ranijim visokim dostignuem u ivotu ove zemlje. Ne moe biti tek sluaj da su se upravo ovdje formirale rane slavenske dravne tvorbe s relativno kompaktnim iiaseljenjem. Pozornica ovih kasnijih dogaaja predstavlja teren s obilatim arheolokim nalazima iz prelomnih stoljea nae ere pa sve do seobe naroda. Mora da se ekonomski i kulturni kontinuitet tu mogao odrati i nakon pustoenja za seobe naroda. Nakon sloma avarske drave ivot se najprije poeo obnavljati upravo u zapadnom dijelu Podunavlja, gdje je tradicija sesilnog poljodjelstva bila najjaa i gdje se bar donekle ouvala stalnost naselja i pored svih etnikih i populacionih promjena i pomicanja. Razdoblje u kojem su se ove zemlje izdigle na agrarnoj osnovi s preteno keltskom populacijom, zrailo je s postignutim vrednotama i nakon kataklizme u seobi naroda, to vie to su te vrednote stekle kulturno uporite u romanizaciji ovih krajeva. Pojavu da se u nekadanjim rimskim provincijama ivotna slika u mnogome zadrava u supstratu i da se nakon seobe naroda produuje u srednji vijek pa tako u novim etnikim i drutvenim tvorbama mnogi oblici iz usvojene batine u srednjem vijeku ulaze u vidno polje historije, usvojila je tek moderna historiografija.78 Zato savremeni istraivaki napori pitanja iz svog ueg radnog podruja ukljuuju u iri raspon
76 Ibi. 42: Obwohl die Forschung diesbezglich mangelhaft ist, knnen wir die eingeborene Einwohnerschaft auch im Fundmaterial f a s s e n . . . Die Einwohnerschaft mochte grstenteils unter den Verhltnissen der La-Tene-Kultur gelebt haben: typisch ist das kleine Gefss La-Tene-Typs mit der Innschrift da biber(e) ... Es gab . .. Siedlungen von Eingeborenen .. . Auf den Innschriften erscheinen sie nicht, da sie keinen hheren Grad der Romanisierung erreichten. Infolge der Veteranendeduktionen wurden sie vollstndig in den Hintergrund gedrngt. Ob sie als Kleinbauer in ihrem Besitze verbleiben konnten oder auf Grundstcken der Neuansidler gearbeitet haben, wissen wir vorlufig nicht.

na prelazu iz kasne antike u rani srednji vijek.79 Posebno je za nae ue promatranje Vinski s arheolokog stanovita upozorio na to kako u ranom srednjem vijeku postoji dosljedna zakonitost po kojoj stabilna indigena populacija uratava u slavensko naseljenje kao prenosilac ranije 80 steenih dobara. On naglaava koliko je mono prisustvo autohtonog etnikog elementa na irem podruju bivih rimskih provincija do u 7. slolj. i zakljuuje da taj autohtoni ivalj predstavlja de facto etniki substrat u odnosu na slavenski superstrat, jer je doekao u vrijeme avarskih prodora dolazak Slavena, sa njima se izmijeao i predao im niz znaajki kasnoantike kulturne batine.81 Jedna od tih tekovina antike kulture koja je u vrijeme kad su Slaveni naseljavali ovu zemlju ve duboko urasla u ivot panonskoga prigorja, svakako je uzgoj i koritenje vinove loze. Osim hljebnih ita, kultura vinove loze na obodu Panonskog basena dosegla je u podgorini umovitih Karpata svoju sjevernu granicu u ovoj zoni. Poznato je kako je pored elje za etruanskim bogatstvom i zlatom jedan od poticaja koji su pomakli seobu keltskih naroda na jug preko Alpa bila tenja da dou do junih proizvoda, u prvom redu do vina, do svog omiljenog pia to su ga ranije italski trgovci dovozili u Galiju uz skupu cijenu.82 Vino je jedan od onih artikala to ih italska trgovina donosi u Panoniju jo i prije nego to je Rim ovamo navrnuo svoje strateke smjernice.83 S dolaskom Rimljana vinova loza postepeno se udomaila na brdovitom prigorju na rubu Panonskog basena pa je domae stanovnitvo postalo nosilac ove kulture. U ivotnoj slici keltskih naroda kako je donose antiki autori, vino zauzimlje posebno mjesto.84 Ma da u pradavnim kultovima, osobito u kultu Dioniza-Bakha, vinova loza ima vanu ulogu meu simbolima ivotnih uitaka, ipak su u tom krugu trs i vino ostali ravnopravni s ostalim atributima plodnosti. Drugaiji, znatno odreeniji sadraj ima vino kod galskih naroda, a to ostaje karakteristino u pukoj predaji, koja iz keltskog naslijea produuje ovu specifinu kulturnu crtu do u kasno potomstvo. Znatna razlika u postupku s vinom kako jo i sad postoji izmeu mediteranskih zemalja i ostale zapadne i srednje Evrope proistie upravo iz drugaijeg shvaanja vina kao pia. izmeu antikih naroda i Kelta. U cijelom se antikom svijetu vino troi umjereno i srna79 E g g e r R. radovi do sad skupljeni u BEK I, II i III radovi arheoloko-historij80 centra u Klagenfurtn-Celovcu u Carinthia, RAFCh i dr. V i n s k i Z., Kasnoantika batina u grobovima ranoga srednjega vijeka kao injenica i problem. PO iz M VI KJA 1963, 101 i 115. 8 ' 110. 8 2 Ibid. H u b e r t II. 14.: Dans tou les as c' est la richesse de l'Italie, ce snt les ts ce sont j ?*, ; 'es figucs. e' est le vin qui attirent les Barbares de leur contres deshcrites. - M o r e a u 32.: >-Was sie (se. Kelten) nach dem Sden lockte, waren die r lchte des Landes und vor allem der Wein, so wie das etruskische Gold. M c s y 95. - K e n n e r 568 i 569. H u b e r t II, 113, i 330: ... l' ivresse tait un de vices de Celtes....- K e nn e r 1. c.: . . . d i e Leidenschaft der Kelten fr den importierten Wein. Zu nchst ein Privileg der Vornehmen... die ihn ungemischt - fr den Sdlnder ein schwerer Verstoss gegen die gute Sitte, - ohne Masshalten tranken . .. Spter trank ihn auch das Volk . . . pozivajui se na Amijana Marceliua.

" Ibid. 104.

78

B l o c k pas., s odnosnom literaturom. - K e n n e r 593.

54

55

tra se sastavnim dijelom ishrane, a kako se hrana sastoji najvie od ovjeg mesa, ribe, sira i masline, to je vino u umjerenoj koliini potreban dodatak u ishrani ove vrsti. U svakodnevnoj upotrebi ovjek antike vino redovno mijea s vodom, pa se abusus od te navike javlja tek u degradiranoj drutvenosti kasnoga carstva. Osim u iznimnim zgodama u bakanalijama i saturnalijama, a i to samo za odreeni krug, vino je antikom ovjeku korisno pie, koje se pije s mjerom kako je to uostalom jo i danas redovno u mediteranskim zemljama pa i u naem Primorju. Suprotno od takvog postupka s vinom poznato je da su galski narodi neumjereno uivali u vinu, onako kako se to javlja kasnije u Srednjem vijeku u itavoj srednjoj i zapadnoj Evropi povremeno, da zatim ponovno u barokno doba izbije u kolektivnim ekscesima. U mnogome i danas jo pretjerano ispijanje vina postoji u ovim istim krajevima. Medijevalno naziranje da je vino izvor ivotne snage i euforino raspoloenje izazvano s uivanjem istog vina stare loze, to dananje pokoljenje vie ni ne pozna, mora da svoj pradavni izvor ima upravo u onakvoj potrebi za vinom kako je to ispoljuju keltski narodi. Naziranje da se vino s vodom kvari kako je to jo i sad proireno u srednjoj Evropi i u Francuskoj, a i kod nas u naim sjevernim krajevima, mora da je povezano s dubokom agrafinom tradicijom koja svoj korijen ima u ritualnom postupku s vinom kao s ivotnim napitkom. Koliko je u naem Prigorju ovakav nazor o vinu usaen u puko shvaanje, svjedoi o tom i predaja o vinu kako je zabiljeena u Zelini nedaleko Zagreba. Po tom nazoru legendarno je vino magijski izvor snage i zdravlja, sree i dobitka za ovjeka zadovoljnog sa svojim ivotom.85 Sve do danas, u sjevernoj Hrvatskoj, u vinorodnom Prigorju i Hrvatskom Zagorju vino prati ovjeka od najranijeg djetinjstva do kasne starosti, kao hrana, okrepa i lijek.86 U tom se kraju jedva danas iskorijenjuje teka navika da se ve dojene poji s vinom, a i kolskom djetetu daje se vino za jaanje pa je to djeci donedavna bio gotovo glavni obrok hrane i jedini jutarnji zalogaj. Ovo se moe razumjeti samo ako se upozna korijen one tradicije po kojoj je vino izvor ivotne snage. To se vjerovanje u mnogome jo ogleda u obiajima koji su u Srednjoj Evropi povezani uz vino. Svretak poljodjelske godine sa etvom i berbom, odnosno poetak slijedee nove godine pada u doba kad mlado vino dozrijeva, pa i danas praznik sv. Martina oznauje taj stari poganski da85 D a n i i Lj., Kche, Herd und Kchengerte. AK X, 115, i d.; Wein als Zaubermittel. - .. . Von Frl. Herta und Mirka von otari aus Sv. Ivan Zelina ... ihre Grossmutter erzhlte wie sich ihr Vater Kazimir Zaje, ein Chrowot von echten Schrott und Korn mit seinen drei Freunden Bartol Lanovi aus Bikupec und Blaek und Jantolek aus Pisarjevo bemhten um solchen uralten Wein zu finden. Ili su nou na ruevine grada Zeline. Kopali su devet dana u onom pravcu (na jz. strani grada) kako im je plamen njihovih dviju debelih svijea, posveenih na Blagovijest, pokazivao. Nakon kopanja dva put po devet dana nali su duboko u nekom rovn Wien und Weinstein, birsa. Dieser Wein und der Veinstein brachte ihnen Glck, sie wurden reiche Leute dadurch ali su to drali kao tajnu, tek na samrti povjerio je Zajec to svom sinu, a umro je sa 112 godina. Der Wein erhielt seine Mannskraft bis ins hohe Alter, er verkaufte ihn aber heimlich weit und breit. 86 U r b a n i M., Nae vino. Zagreb 1937.

turn koji potie iz ^keltskog kruga. Sv. Martin kao franaki zatitnik zamijenio je nekadanje boanstvo jesenske berbe,87 u prvom redu nepoznati kultni lik personifikacije vinskog trsa. Predaju o tom kranstvo je usvojilo u ranom srednjem vijeku od domaeg puka u zapadnoj Evropi, a Franci i ostali germanski narodi preuzeli su posredniku ulogu izmeu nove epohe s kojom je nadolazilo kranstvo i onih tradicija koje su se produivale iz pradavnog keltskog naslijea. Kult sv. Martina za franakog je misionarstva u Panoniji nadoao na plodno tlo ve po tom to je biskup Martin, misionar i utemeljitelj opatije u Tours-u u 4. stolj. n.e. po legendi i sam roen u ovom kraju pa je lako postao zatitnikom ove zemlje i njenog naroda. Kako je Panonija zemlja vinograda kao i Galija u svom najveem dijelu, to je linost askete i misionara prerasla svoj prvotni okvir i postala zatitnikom najvanije djelatnosti vinogradarskog puka.88 Ve je u Galiji svetkovanje ovog galsko-franakog predstavnika ulo u drevni poljodjelski kalendar i saivilo se sa starim obiajima uz svretak jesenskih poslova i berbu. U tim obiajima uz ritual s mladim vinom stalno mjesto ima i obilato goenje s mladom guskom kao glavnom peenkom. Ostatak obrednog znaenja guske kao rtvene ivotinje zadrao se i u naem kajkavskom Prigorju. Kao to je u srednjoj Evropi na Martinje obvezatna guskina peenka od koje grudna kost slui za gatanje,89 tako T. Mikloui donosi taj obiaj koji je jo i sad poznat u Hrvatskom Zagorju.90
87 H u b e r t II, 305 i 306. - B c h t o l d - S t u b l i l l , 191, - G u g i t z, Das Jahr II, 178 186 opsean krug obiaja vezanih uz Martinje kao i svretak agrarne godine izvodi iz starogermanskog blagdana etve i berbe. - Tako i K o t n k F., Ulartinov nasad. ZN XXIV, 1-2 1929, 97 svetkovanje sv. Martina izvodi iz Wodanova kulta. O Martinju kao blagdanu stoara i pastira u Gradiu v. i S c h m i d t L., Die Martinisegen der burgenlndischen Hirten. BH XVII, 1955, II i d. 88 S c h n r e r 205. - Rodno mjesto sv. Martina svojataju dva dananja mjesta u Transdanubiji, gdje se pod imenom Sabaria krije ili dananji Szombathely ili lokalitet Sabaria Sicca na mjestu ili bar u blizini bedediktinskog samostana Pannonhalma. Ve u vrijeme utemeljenja dananje naopatije i posveenja bazilike sv. Martina g. 1001, ovo jako crkveno sredite usvojilo je tradiciju imena I annonia iz slavenskih odnosa prije dolaska Maara u ovu zemlju. Za to govore oba mjesna imena: 1. ime naselja Gyrszentmrton, negdanji suburbij naopatije i 2. samo ime naopatije koje svjedoi da su na ovom kljunom poloaju Arpadovii zatekli ivim ime Panonija. Pannonhalma = Mons Pannni ve u uterneljnoj ispravi Stjepana I. Na ovim usmeno dobivenim podacima zahvaljujem najboljem poznavaocu lokalne historije u Pannonhalmi, dru prof Gzi Karsai-u, O. S. B. - O postojanosti tradicije imena Pannnia u kompaktnom slavenskom naseljenju ove zemlje pred dolaskom Maara govori i naslov Melodija kojeg papa posveuje na EnHCKOVTIbCTBO t riAHOHHH; G r i v e F., - T o m i F.. Konstantin i Metodije Sohmjani. vori. Radovi Staroslavenskog instituta 4, Zagreb 1960. 158, 288 i bilj. 29 et pas " O kontinuiranom postojanju slovenskog inkolata u kraju sjeverno od Blatnog jezera govori podatak kojeg 1829. donosi Katani u svojim komentarima o Plinijevoj lanoniji, kad navodi kako je pobre Bakony ranije: veteribus incolis Verhunyak dictus est. Navodim prema G r a f 26, koji ovaj Kataniev naziv izvodi iz Plinijenog Hercuaniates, meutim oito je to verhovnjak, kajkavski oblik naeg dananjeg vrhovac, stanovnik Vrhovine, kako mora da je slavensko iteljstvo nazivalo ovaj umski brdoviti predjel u opreci prema okolnom nizozemlju. ' E r i c h - B e i 11 231 s. v. Gans. - H o o p s R. L. 2 s. v. Gans 112 5 i 8. " M i k l o u s h i c h T h., Ztoletni kalendar. Zagreb 1819, 104: Na Martinve na pechene gnzke oglobani kobili kuliko je bl kzti tuliko sznga, kuliko herdyave luJiko otre zime kase.

56

57

Ve u antiko doba bilo je poznato kako se Kelti vole silno opijati i kako prekomjerno uivaju u gozbama. Ma da bi se mnogo od tog nalo kod svih naroda koji su se u primitivnim drutvenim odnosima domogli obilja, kako je to bilo upravo kod Kelta, gdje su bila poznata njihova 91 bogata itorodna polja, ovaj specifini nazor ukljuuje gostoprimstvo i ritual uz gozbu i uz religiozne obaveze u koje pripada i prekomjerno ispijanje vina. I kod nas su se upravo u Prigorju i Hrvatskom Zagorju sauvali takvi obiaji, koji su kasnije, osvjeeni u situaciji kasnog feudalnog drutva postali drutvena obaveza po kojoj se prema starinskim obiajima i ritualnim zdravicama usvaja posebno drutveno znaenje gostoprimstva i kolektivnog pijanevanja. Tako je i zagorski bilikum, ma da po nazivu svjea njemaka pozajmica,92 u svom najboljem izdanju s tri vra ouvao daleku maginu predodbu onih razliitih triplika koji svoj izvor imaju u keltskom religioznom naziranju. Oito je trostruko ime eh-Leh-Meh kako danas slui za bilikum, slavenska jezina zamjena za onu ritualnu asonancu koja je nekad sadravala formulu keltske triade.93 Usput samo da spomenemo kako su upravo ovakvi vinorodni krajevi u srednjoj Evropi pa i kod nas obilovali anakreonskim popijevkama o vinu i euforiji to je vino donosi ovjeku. U itavom panonskom rubnom prigorju pa i u naim krajevima, vinogradarstvo je od svojih poetaka sve do danas ostalo povezano s drutvenim zbivanjem ovog naroda kao jedna od izuzetno vanih djelatnosti.94 U tom zbivanju dananja etnika grupa Bezjaka ima svoje odreeno mjesto kao narod vinogradara, voara i kao nosilac ovih specifinih tradicija. U to nas uvodi i ono znaenje rijei bezjaa kako smo nali kod Pleternika. Po njem u jeziku tajerskih Slovenaca bezjaa znai vincilirka, dakle ena vincilira za koje zvanje meutim Pleternik nema mukog oblika od ove iste rijei. No u naem prigorskom vinogorju ne postoji ensko zanimanje vincilirke, jer je vinograd, osim teakih po" H u b e r t II, 74 - M o r e a u 73. - I za Slavene govore izvori da su bili veoma odani piu ( N i e e r l e Manuel II, 39), ali ukoliko je opojno pie sluilo u obredima, to nije moglo biti vino koje Slaveni nisu sami proizvodili, a ni troili bar ne u irokoj upotrebi. 82 H E II, 541 s. v. bilikum. K l a i Krapinski Gradovi l - Upor. i legendu o tri grada u istom kraju ibid. 1. c. - K i r f e I 169 i d. - O posudama s tri lica ili sastavljenim od tri antropomorfna lika: G r o b n e E., Die Koppel- Ring- und Tllengefsse, ein Beitrag zur Typologie und Zweckgeschichte keramischer Formen. Schriften der Bremer wissenschaftlichen Gesellschaft. Reihe D. VI. Bremen 1930. 36 i d. O vru s tri lica koji potie iz nalaza na Gosposvetskom polju (u posjedu muzeja u Celovcu-Klagenfurtu) v. S p i e s s K., Marksteine der Volkskunst 99, t. 19. si. 58, koji ovaj predmet ubraja u puki proizvod rimske provincijalne kulture. - O odnosu srednjovjekovne plastike i ranijeg tradicionalnog izraza u vezi s keltskom batinom v. K e n n e r H., Das Dreikopfbeeken von Magdalensberg. BEK III, 11 - 28. 83 K i r f e l 132 i d. - De V r i e s 163 i d. Za tradicionalnu formulu staloenu u asonansi v. L o r d A. B.: The Singer of tales, Camhrige, Mass. 1964. s odnosnom literaturom. M Upor. i L e b z e l t e r 339: Wir knnen annehmen dass sich, wie so hufig in weinbautreibenden Gegenden, ein Teil der Bevlkerung zusammen mit der wirtschaftlichen Tradition und dem Weinbau seil rmischer Zeit dort erhalten h a t . . .

slova ukopavanja i trganja za berbe, iskljuivo briga i posao ili mukih lanova ^obitelji ili najamnika. Mora dakle da se izgubila prvotna sluba ove rijei po kojoj je u tajerskom vinogorju rije bezjak imala sinonimno znaenje za stanovnika prigorja i za vinogradara u uem smislu, pa je u sekundarnoj upotrebi zaostala samo kao naziv za ensko eljade. Poznato je da slavenski jezici nemaju vlastitih naziva za poslove oko vinove loze i vina.95 I naziv pudar tek je kasnije stekao ue znaenje uvara vinograda u zrenju, jer prvotno pudar je uvar poljskih usjeva uglavnom od ptica,96 a tek kasnije u suprotnosti s novom slubom ove rijei, rije poljar preuzima iru slubu uvara usjeva uope. Po tom je razumljivo da je u slavenske govore u vinorodnom prigorju rije bezjak-bezjaa mogla ui kao naziv za starinako stanovnitvo krajeva s ovom specifinom kulturom. I u ostalim znaenjima iz tajerske, kako to donosi Pleternik rije bezjaa pokazuje arhaian sadraj. To je u prvom redu neka hrvatska svirala. Tu bi se moda moglo pomiljati na onu vrst svirale koja je do nedavna postojala upravo na podruju imena Bezjak od Dolenjskog do srednje tajerske, a za koju ini se nema primarnog slavenskog naziva.97 Kontinuirano prostirarije ovog glazbala u njegovu posljednjem postojanju utvrdila je Kumer u ovoj oblasti: srednja tajerska, okolica Ptuja, Slovenske Gorice i istoni dio Dolenjskog, dok pojedini primjerci potiu iz ostale tajerske, Dolenjskog, Prekomurja i s mee tajersko-koruke. U susjednim zemljama ovu sviralu poznaju Nijemci u austrijskoj tajerskoj i Hrvati u dijelu kajkavskog podruja.98 Miljenje da su svirale ove vrste koje su u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, a kojim je kao porijetlo oznaeno Hrvatsko Zagorje, naknadno uneseni u ovaj kraj iz susjedne tajerske, autorica obrazlae jedino s tim to ostali kajkavski krajevi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne poznaju takve svirale.99 Meutim, u otrom razgranienju zemalja na Sutli u slovensku i hrvatsku kajkavsku etnografsku oblast, onako kako se to oituje u dananjim nacionalnim odnosima, gubi se cjelovit pogled na rezidualne elemente negdanjeg, ma da jo samo u slabim tragovima osjetnog ranijeg jedinstvenog populacionog supstrata u ovom dijelu Donje Panonije. A upravo meu te elemente bit e da pripada i naziv bezjaa za neku sviralu. Dalje Pleternik rije bezjaa tumai kao die Bartaxt, die Schlichtaxt, das Bartbeil. .. ime za sekiro po kraju od kodr je prila, a taj kraj Pleterniku je Hrvatsko Zagorje. U tom smislu sadraj ove rijei Povezan je s drvodjelstvom, kako se obradba lijesa kao jedna od osnovnih djelatnosti odrala do naih dana u itavoj prelaznoj zoni od alpske 1 karpatske podgorine do movarnih lugova na velikim dunavskim priN i e d e r l e 1. c. - S k o k P., Fremde Deklination in slawischen Fremdwrtern. ZSPh II, 1925 393, slavensku terlinologiju vina i preradbe vina izvodi iz romanskog jezinog kruga. " R j e n i k JAZU XI, 617 s. v. pudar i puditi. K u m e r slovenski nazivi: orglice, piole, piskulice. pitulice, trstike, trstenke. M Ibi. 264. " Ibid. 265.

58

59

tokama. Bradva ili kako u Zagorju i Prigorju zove iroka, pripada u tradiciju latenskog kulturnog dobra.100 No znaajno mjesto u inventaru iz latenske epohe ima jedno od glavnih orua u obraivanju vegetacije u vinogorju. To je posebni veliki no poznat u Hrvatskom Zagorju i na Ptujskom Polju pod nazivom vinjak, vi'jak, kako se ponekad uje u dolini Sutle (crt. 4). Belostenec pozna ovu rije i tumai je kao koszer, vinyak za obszehanye deva.101 U Zagorju takav isti no nosi i naziv ivinjak. Zagorski vinjak po obliku i slubi odgovara velikom kosijeru i to u kategoriji italskoga porijetla, jer nema sjekirice na hrptu svog zakrivljenog sjeiva.102 Naziv vinjak proizlazi iz slube ovog noa u ve-

Crt. 4 No vinjak iz Hrvatskoga Zagorja u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, duga os desnog predmeta 36 cm.

getaciji vitikulture. Ipak koliko se moglo provjeriti ni najstariji ljudi u Zagorju ne pamte da je taj veliki no sluio za specijalan rad u obrezivanju vinograda. Prije nego to su sadanje kare istisnule starinski nain rezanja loze, za taj je izuzetni posao sluio mali no koser, kosiri, koji se u posljednjih osamdesetak godina u Zagorju sasvim izgubio. U oblastima s kulturom vina rezanje loze bio je oduvijek najvaniji posao u postizanju kvalitete uroda i vina. To je zahvat koji trai posebnu vjetinu, iskustvo i poznavanje loze i okota, kako je to poznato jo iz antike.103 Zbog tog je pravi vinogradarski no, mali kosijer u srednjem vijeku postao simbol vinogradarstva pa i znak cehovske organizacije 104 vinara. Zagorski vinjak meutim i pored ovog svog imena ne moe
100
101

sluiti za taj osjetljivi posao ni za ono oblikovanje okota pomou reza, kako se to nekad vrilo na staroj lozi.105 Taj je teki no odreen za rez ili sjeu udarom i to tako da se njime zamahuje snano od sebe kako je to potrebno pri krenju jakog korova, ikare i iblja, a i kad se sijeku vrbove ibe ili mlado kolje za vinograd. Zato je sjeivo na vinjaku uvijek brueno za rez s lijeva na desno. ienje korova, povijua i divlje loze i slini teki poslovi potrebni su i u vinogradu, gdje su se neke vrsti stare loze uzgajale na niskom grmolikom okotu. Takav se vinograd nije za vrijeme vegetacije okopavao nekoliko puta, kako se to sad radi, ali je ipak vinovu lozu stalno trebalo tititi od bujnog korova. Tako je taj teki no jednako bio pri ruci vinogradaru pa je oito po toj slubi dobio svoj kajkavski naziv. Osim za krenje mlade ume i sitnogorice vinjak je sluio i u kulturi vinove loze, kako su je juni Slaveni preuzeli od zateenoga stanovnitva. Pojavu da je taj no u kajkavskom prigorju dobio ime vinjak, koji lik je po postanku pridjev od imenice vinea, moglo bi se protumaiti tako to se arhaina slavenska rije loza od svog prvotnog znaenja gaj, mlada uma106 prenijela na ui sadraj rijei vinea, koja se rije sudei po nekim mjesnim imenima dugo zadrala u naim vinorodnim krajevima.107 U klasifikaciji vinogradarskog noa u Maarskoj, I. Vincze, najbolji poznavalac starinske ampelokulture i njenog inventara u Paunavlju,108 odreuje tipove malog zakrivljenog noa obiju vrsta, sa sjekiricom i bez nje, u prvom redu prema glavnoj slubi takvog noa te mu je u tipolokom determiniranju odluna funkcija pravog vinogradarskog kosijera malih dimenzija. Zato govorei o dimenzijama i teini razliitih noeva on razliku izmeu konvencionalne veliine vinogradarskog kosijera i velikog tekog noa nalazi samo u raznolikosti zahvata oko loze, to ovisi o zadanim uslovima tla, poloaja i klime, a i o onom ulogu i nastojanju, koje sam vinogradar stavlja u uzgoj loze i okota prema 109 svojim veim ili manjim sposobnostima i zahtjevima. Pod sumarnim nazivom vinogradarski no, kosijer, danas se u nauci u istu kategoriju svrstavaju obje vrste i mali no, pravi vinogradarski kosijeri i veliki kosijer-vinjak-ivinjak. Ipak su to dva razliita proizvodna sredstva pa je potrebno da ih razlikujemo u prvom redu po njihovoj osnovnoj slubi. To na prvi pogled nije lako, jer je u dugom postojanju ovog pribora dolo do sloenog ukrtavanja u slubi, veliini, obliku i nazivu izmeu pojedinih varijanata malog i velikog zakrivljenog noa, Tako npr. dok je opisani zagorski no primio naziv vinjak, istim se imenom u hrvatskim selima preko Mure zove pravi vinogradarski kosijer, to je svakako
V i n c z e Rebmesser 92 i d. - B a s s e r m a n n - J o r d a n pas. R j e n i k JAZU VI, 175 s. v. loza 7. 107 Tako npr. Podvinje, selo na podnoju poznatih brodskih vinograda, zatim lokalitet Konacvine, danas groblje u Segetu kraj Trogira, koje ime je M. Barada naao u trogirskim spomenicima 13. stolj. kao Fini vineae, o emu me je za ivota usmeno obavijestio. 108 V i n c z e Rebmesser 60-95. 108 Ibid. 63.
108 105

N i e d e r l e S I, 542. B e l o s t e n e c I, 551 s. v. falx 4 i 5; II, 567, s. v. vinyak.

H a b e r l a n d t 105. los V i n c z e Rebmesser, 62 - D i n 81: Le probleme de l'orgine de la taille., vitm putare. - Le vigneron ... l'homme qui sait tailler la vigne. 104 Ibid. 1. c.: La serpette, instrument de la taille ... le signe distincii de son tat. .. (ve u Enejidi i kasnije, a i sad jo u pokrajini Gailac: la compagnie de la serpette).

1 0 2

60

61

falie prvotnoj slubi noa u vitikulturi.110 Po slubi bit e da je veliki kosijer u naim krajevima raniji od svih varijanata vinogradarskog korijeria, koji je prema Vincze-u u podunavsko vinogorje uao sa zapada kao specijalan alat s podizanjem istananih zahtjeva u vinarstvu.111 Zato emo se u daljnjem zadrati na pitanju o porijetlu velikog poljodjelskog noa u koju vrst pripada zagorski vinjak. U arheolokom materijalu iz Erdelja Prvan je veliki zakrivljeni no odredio kao poljoprivredni pribor iz Latena.112 Kako takav no bruen na lijevo doista ne odgovara pravom vinogradarskom kosijeru, to se Ngler protivi ovoj Parvanovoj postavci te ove erdeljske noeve odreuje kao srednjovjekovno bojno oruje nazivajui ih srpastim maevima.113 U naim latenskim nalazima od 1. stolj. prije n.e. veliki zakrivljeni no ima svoju stalnu ulogu kao bojno oruje.114 Po svemu je takav udarni no u varijantama, od kojih su neke veoma blize recentnom zagorskom vinjaku,115 mogao sluiti na oba naina, a kako kao alat poljodjelca u pravilu nije uao u pogrebni pribor, kako se to desilo s linom imovinom ratnika, to je s arheolokog stanovita sluba ovog predmeta u prvom redu osvijetljena u funkciji bojnog, udarnog noa. Ipak ma da sa znatno manje predstavnika, ali na prostiranju na zapadnom rubu Panonske nizine, u latinskim i kasnije u rimskim nalazima zakrivljeni no pravo je poljodjelsko orue.116 U nalazima iz okoline Blatnog jezera prisutne su obje kategorije ovog pribora.117 Dok je manji vinogradski kosijer previen sjekiricom i po tom srodan galoromanskom priboru iz zapadne Evrope,118 vei zakrivljeni no predstavlja kariku u postojanju ove vrsti pribora od prvotnog bojnog noa do recentnih oblika, u kojima na zagorski vinjak ima svoje odreeno mjesto kao direktni potomak ovog arhainog orua. U srednjem vijeku takav veliki kosijer slui u itavoj srednjoj Evropi.119 Ouvanje ovog alata u naoj rezidualnoj oblasti govori za to da je taj poljodjelski pribor ponikao u onoj agrarnoj ekumeni koja je svoj ergoloki procvat dosegla u krenju prigorskih brda. Ali no-vinjak nije sluio toliko u ruenju velikih cerovih i kestenovih uma koje su nekada kao prirodni pokriva
* Usmeno obavjetenje o tom zahvaljujem d r E d i t K e r e c z e n y i , direktoru muzeja u Nagy Kaniszi. 111 V i n c z e Rebmesser 90, - Vincze Hist. Schlechten EH 179 i d. 112 P r v a n 496 i 497, si. 337. 113 N g l e r T., ber die Sichelschwerter im Bruckentalmuseum, FVLK-AR VIII, l, 1965, 77-81. 114 G a b r o v e c II. 256 - P a h i Keltske najdbe 283 i 296. 115 Upor. G a b r o v e c I, t. 8 crt. 3 i 4j t. 10 crt. 9 - P a h i t. 8 crt. 5 (kosjeri) i t. 17. crt. 3 i 4. 110 V i n c z e Rebmesser 86 i si. 22. 117 Upor. veliki kosijer u Bakonjskom muzeju u Veszprmu ( T h o m a s E. S z e n t l l e k y T., Fhrer durch die archologischen Sammlungen des Bakonyei Museums in Vesprm, t. XVII); dok je kosjeri prikazan u prizoru berbe na freskama u rimskoj vili n mjestu Balca ( T h o m a s E., Balca, Budapest 1964. XVIII t. LXV). 119 V i n c z e Rebmesser 90 i d. " B i i e r m a n n - J o r d n - P a r v a u 496-497.
62
u

tvorile neprekinutu formaciju na prigorskom pobru, a od kojih su do danas zaostali samo osamljeni buketni umarci, koliko u ienju terena od sitnogorice i u prireivanju krevine za sadnju loze, a to se deavalo u drugom razdoblju otkako se prigorje na pobru Panonske nizine postepeno pretvaralo u vinogorje. Po svemu dakle, zagorski je vinjak rezidualni elemenat u agrarnoj slici ove prigorske zemlje u kojoj taj inventar jednako kao i prvo kulturno tlo potiu iz predslavenskog naslijea. Tako smo s pomou tog skromnog pribora i njegovih naziva uli u svijet u komu je odreeni etniki supstrat produivao tradicije vinogradarskog puka na alpsko-panonskom perifernom pobru. Da razmotrimo koje bi mjesto u tom svijetu mogli zauzimati Bezjaci kao ostatak jedne od tih vinogradarskih prigorskih populacija. Kako po svemu vidimo Bezjaci nisu Slovenci, jer u tajerskom slovenakom idiomu skup opisanih rijei pripada narodu s ovu stranu Drave i Sutle, dakle narodu u Hrvatskom Zagorju. Osim u dva etnika imena, Bobinei i Bezjaci, razlika izmeu stanovnitva jugoistone tajerske i Hrvatskoga Zagorja lei u jo jednoj bitnoj pojavi. Nali smo kako se mjesna imena s osnovom *bohn najee nalaze u rudarskim oblastima. To je onaj faktor po kojem je zemlja na Dravi i Muri znatno odmakla u razvoju u usporedbi s Hrvatskim Zagorjem. Rekli smo da se rudarstvo kao djelatnost indigenog stanovnitva u ovim krajevima zapoelo dizati upravo u latenskoj epohi. Ali dok je u zavalama Norika otvaranje rudnika podiglo prosperitet ove zemlje,120 dotle naa relativno mala oblast Prigorja i Zagorja ostaje bez ove djelatnosti sve do kraja srednjega vijeka. Moda bi samo neznatan trag u imenu potoka i kraja emnica u podruju starih rudnih nalazita Radoboja mogli povezati s ranijim koritenjem ruda u ovom dijelu Hrvatskoga Zagorja, ali tek u 1. pol. 16. stolj. javlja se u izvorima prva vijest o kopanju ruda u Zagorju.121 Zato u ovoj regiji ni ne dolazi do osnivanja nekih jaih urbanih sredita ni rudarskih naseobina, nego ekstenzivna obrada tla ostaje iskljuivo ekonomska osnovica do danas. Koritenje nizinskih travnjaka uz potoke i rijeke, obraivanje oranica na pragu nad poplavnim poljima i na strmim obroncima, krenje ume na laporovitim stranama i uzgoj vinove loze u tim goricama, ostalo je zaposlenje naroda u Hrvatskom Zagorju kroz duga stoljea do danas. Tim je ujedno ogranieno ekonomsjso i kulturno podizanje koje bi se odvijalo uporedo s napretkom u otvorenijim i bogatijim krajevima. U sve teim odnosima kasnog feudalizma, u opem osiromaenju naih zemalja u 17. i 18. stolj., a najvie kao posljedica prisilnog vezanja kmetova uz zemlju i striktnog spreavanja da se mlada radna snaga odlije iz prepunih domova, gdje je do naeg vremena bio poznat visok natalitet, itav se kraj postepeno prenapuuje. Iscrpeno tlo ne obnavlja se dovoljno pa vie ne moe prehranjivati svoje gusto puanstvo. Tek poslije god. 1848. zagorsko selo
120 121

M c s y 94. - P e t r u 67 i 78. S z a b o Zagorje 57.

63

poinje naglo iseljavati svoj podmladak na zaradu u svijet i u gradove. Ali s tim ujedno odlaze sa rodne zemlje ba najbolji koji se vie ne vraaju. Ve odavna stagnira cjelokupna ivotna slika, a u posljednja dva stoljea zagorsko selo naglo propada. Tako se dogaa da ona prastara ekumena koja je nekad prvotno bila jedinstvena u podgorju du alpskog i karpatskog ruba Panonske nizine, da se ta cjelina lomi upravo u naem prigorskom pojasu. Zavale u slivovima manjih pritoka, koje se sve slijevaju u Savu, zaostaju u razvoju i postaju utoite konzervativnog starog puanstva, potisnutog iz otvorenih prometnih regija. Slijedei u tom zakonitost svoje ekumene, nae Prigorje i Hrvatsko Zagorje postaju oblasti nataloenih arhainih oblika koji se tu uporno odravaju i poprimaju vid folklornih okamina. I naselja pokazuju ovo opadanje. Kua s konstrukcijom od greda i tesanica, dobro izmazana glinom i obijeljena vapnom bila je obilato pokrivena opom od raene slame (si. 9) pa je tako dobro izolirana pruala ugodan dom i sklonite od nepogoda i zime. Kad je nestalo prostranih uma prelo se na grau od slabe opeke, a sad i na betonske blokove, pa takva kua s plitkim temeljem nezatiena od vlage postaje slabo boravite to vie to s nestaicom ogrjeva i s uvoenjem limenog tednjaka umjesto velike pei, stambeni prostor nije ni progrijan ni dovoljno prosuen, a ni provjetren. U usitnjenom seljakom gospodarstvu nema napretka pa Hrvatsko Zagorje a i dio vinorodnoga Prigorja, u nae dane ulaze kao osiromaena, iscrpena zemlja, koja je do sad odrala visok natalitet, ali bez perspektive pozitivnog napretka sve do dananje prekretnice. Konano loe posljedice zakanjelog feudalizma koji k nama dolazi u retardiranim i teko devalviranim oblicima doprinijele su tomu da ovi nai krajevi do danas ostaju u ekonomskoj pasivnosti, u drevnoj poljodjelskoj autarkiji svedenoj uslijed zastoja u razvoju na starinske ivotne norme, veoma reducirane i razgraene. Jedinstvo negdanje ivotne sredine, koja je nekad obuhvatala itavo rubno podruje Panonskog basena, odrazuje se tu samo jo u posljednjim ostacima, kako smo ih upoznali u etnografskoj grai. Davno prije to je bila ona cjelovita ekumena u kojoj je panonsko pribreje od Alpa preko dananjih naih zemalja sve do rubnih zavala u Karpatima na izmaku jedne epohe doekivalo novo razdoblje koje je nadolo s katastrofom seobe naroda.

Z a d o b a r j e na podruju sela Gornje Statrv

Zaselak Kladnik nad Kumrovcem

64

Starinska hia< u zaseoku Zadobarje, Gornje Stative Starinska opom pokrivena hia u selu Razvor

Starmska --.nia.' u Dolnjoj emnici >Hia maznka ispred nje kolnica s kuruarom, u Kumrovcu

Predmet iz Erduta u posjedu Arheolokog muzeja u Zagrebu sine sign., bronca, vel. 1/1

Kameni nadvratnik s natpisom na crkvici sv. J u r j a na Svetim Gorama

Predmet u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, sign. 2/7208 srebro, du. lanca 68 cm, os najveeg privjeska (serafina) 4.5 cm

Kamena ploa na f a s a d i crkvice sv. J u r j a ua Svetim Gorama

III
Znaajke panonske ekumene uoi seobe naroda prema priboru na lancu iz drugog nalaza imlul-Silvaniei (Szilgyi-Somly). - Magijski sadraj ovog talismana; uporedba s rumunjskim amuletimo plodnosti; analogan predmet u posjedu Arheolokoga muzeja u Zagrebu. - Uloga monoksila u panonskom prostoru. - G e p i d i nosioci kontinuirane poljodjelske facije iz rimske provincije. Agrarna situacija u Podunavlju kroz prizmu pribora na lancu iz imlul-Silvaniei: plug, jaram, srp, no-vinjak. - Centralni motiv na tom lancu, simbol vina i magijske moi vina - odraz keltskog naziranja; produenje ovog naziranja u srednji vijek i kasnije u rezidualnim pojavama. Metalurki pribor na lancu iz imlul-Silvaniel: kovina, rudar, kova Manji kameni ulomak s ostacima napisa naen na Svetim Posavskog muzeja u Brezicama Gorama u posjedu u metafizikom naziranju Srednje Evrope kao sediment keltskog religioznog shvaanja i obreda. - Detalji na lancu iz imlul-Silvaniei ukazuju na razvoj velikih ekonomija onstran limesa i na poetke ranog feudalnog raslojivanja. Odgovarajui pribor u naoj etnografskoj grai: djeji lanac, primjerak u posjedu Etnografskog muzeja u Zagrebu, refleks magijskih predstava s lanca iz imlulSilvaniei i rumunjskih amajlija plodnosti. Kelti nosioci viih metafizikih predoaba i organiziranih obreda^ ovo kulturno dobro postaje svojina puke predaje. - G e p i d i nosioci tradicija; toponima nastala iz imena Gepid u Podunavlju. Problem etnogenetskih zbivanja u vrijeme seobe naroda; Slaveni prisutni na Dunavu na kraju 4. stolj. Tragovi gotskih relikata kod nas; prostiranje naziva his; prenoenje rvnja u seobi; ljiva-trn-glog, trnac kao okunica. Ime Bezjak ) bfts u medijevalnim vijestima na obodu panonskog busena, sediment u mjesnim imenima. - Gentilicij bvs-bs u staroj Galiji, sediment u mjesnim imenima u francuskom vinogorju. Postojanje i uloga keltskog gentilicija bvs-bus u pozadinskom drutvenom zbivanju u vremenskom i prostornom kontinuitetu. Etnikon bt>s nosilac vinogradarske djelatnosti u panonskom prigorju. - Ostaci imena bus u antikim spomenicima Norika i Panonije. - Problem etnogenetske asimilacije nakon seobe naroda i slaviziranje Podunavlja i alpske podgorine, Ostaci ime' na bus u slavenskoj sredini 9. stolj.: Besunzane Bavarskog Geografa, Busignaci u Chronicrrn Menetm, Bzjmjn Hebrejske Kronike. - Jagievo tumaenje luike rijei bezman. - Pitanje naroda Bessi- Benooi antikih izvora.

Vei kameni ulomak s ostacima napisa, ugraen u ogradu na Svetim Gorama

Gotovo u itavoj svojoj ivotnoj cjelini opisana se ekumena odrazuje jednom od dragocjenih arheolokih nalaza iz prvog razdoblja Seobe naroda.. To je nalaz iz imlul-Silvaniei na rijeci Crasna pritoci Tise u sjeverozapadnoj Rumunjskoj.1 Veliki zlatni lanac e mnotvom privjesau

ZBORNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

65

saka u posjedu Antikne zbirke muzeja historije umjetnosti u Beu, vremenski potie s kraja 4. stolj. n.e.2 (crt.5). Ovaj jedinstveni predmet nama je vaan dokumenat za upoznavanje profanog svakodnevnog ivota onoga vremena. Pedeset privjesaka na tom lancu jedinstven su prikaz alata i ostalog dnevnog pribora kako je sluio tadanjem ovjeku u ovim zemljama. Svaki pojedini privjesak istinit je i vjeran minijaturni prikaz do u tanine realistino izveden prema svom originalu. U svojoj iscrpnoj studiji o ovom predmetu, Haberlandt3 je ukazao na to da veina ovdje prikazanog pribora tipoloki odgovara sedimentu latenske epohe, a mnoge od tih sprava ule su u Srednji vijek i ostale u upotrebi do danas. Ali u tom svojevrsnom predmetu sadran je moni mitoloki i kultni sadraj, pa njegova prva sluba sigurno nije bila samo u tom da slui kao nakit. Zato se ne bismo mogli do kraja saglasiti s Haberlandtom da znaenje ovog predmeta lei u prikazu bukolike idile slijedei u tom antikni pogled na seoski ivot.4 Barbarski mogunik, bilo da je to bio vladar ili sveenik, komu je pripadao taj predmet, odnosno onaj koji ga je dao izraditi, sigurno nije imao potrebe za idilinim imitiranjem djelatnosti kojom se bavio njegov puk. Realistino oblikovanje upotrebnog alata ovdje moe imati samo jednu zadau, a ta lei u smislu imitativne magije. Pojava da je u zlatnom lancu iz imlul-Silvaniei najvie zastupan kovaki, odnosno uope metalurki alat, te odsutnost svakog enskog pribora u tom nizu, govori za magiju povezanu s predodbama o kovini kao nosiocu viih sila. I kova kao autor tih predmeta ima tu svoje mjesto kako je to dosljedno sauvano u formulama prikazivanja sree i uspjeha kod evropskih naroda.5 U oima barbara osim materijalne cijene istog zlata, vrijednost ovog predmeta leala je u samoj njegovoj funkciji kultnog sredstva, onog monog magijskog prizivanja, s kojim je u nj poloena formulacija kultnog ina. Zato ostaje jedino opravdana uporedba ovog amuleta s recentnim predmetima iz rumunj6 skog folklora kako je donosi Nicolaescu-Plopor. Po toj je analogiji zlatni lanac iz imlul-Silvaniei talisman enske plodnosti i amajlija za prizivanje eljenog jo neroenog eda kao i zatite novoroeneta.
1 Nalazite poznato u literaturi pod maarskim imenom Szilgy Somly; g. 1797. sluajnom nalazu meu ostalim i ovaj lanac. - H a m p e l opis predmeta II, 1517, i si.: III t. 14. * Zahvaljujem prof. dr R u d o l f u N o l l u , direktoru Antikne zbirke Muzeja ZA' umjetni obrt u Beu da mi je omoguio da ovaj predmet u posjedu njegove ustanove detaljno upoznam. 3 Iz opsene literature o ovom predmetu, navodimo u daljnjem samo ono to ulazi u nae razmatranje. Detaljan opis, tipoloku analizu prikazanih predmeta i literaturu iscrpno je dao H a b e r l a n d t 97-110. 4 Ibi. 110: Inspiriert hat die Schatzkette eine antike Geistehaltung wie sie eben etwa Vergils Georgica knden .. Drugaije miljenje o tumaenju sadraja ovog predmeta daje L s z l G y., tudes archologiques sur l'histoire de la Societ de> A vrs. ASH Budapest 1955, 141 i d.: Le collier de Szilgy Somly est un insigne princier et les outies attachs ont manifestement le sens qu'ils dsiguent le pouvoir du porteur sur les autilea: les moyens de productions snt sous sa li... ali l je i suvie stav modernog ovjeka dananjice, projiciran na prolo zbivanje. 6 E b e r t 64, 65 s. v. E i s e n 8. 6 P l o p o r 447-450.

Crt. 5 Zlatni lanac s privjescima iz 1. nalaza u imlul-Silvauiei (Szilgyi-Somly) po Hampel Altertmer III t. 14.

66

67

Ovaj je magijski sadraj u obje grupe, u arheolokom predmetu i u recentnim rumunjskim primjercima, prikazan dosljedno pomou niza iskovanih predmeta. Kovina sama, a i akcija kovanja, koja se vri pod odreenim uslovima, kako je to jo sauvano u rumunjskoj predaji, daje ovom tumaenju sigurnu podrku.7 Ipak obje kategorije vremenski su toliko udaljene jedna od druge da sadraj koliko god je petreficiran u recentnim primjercima, nije mogao ostati neokrnjen. U recentnim predmetima mora da je ouvan tek kasni trag negdanjeg magijskog ina, a prema tomu reducirana je i prvotna funkcija amuleta. Ako u obje kategorije prikazani predmeti donekle odgovaraju meusobno, sadraj amuleta odnosno ulog magije u nj poloen, ipak ne moe biti potpuno istovjetan. Kultna sluba ovog velikog arheolokog predmeta nije iscrpena samo s onim sadrajem koji je ouvan do danas u rezidualnom inu prizivanja neroenog djeteta, kako ga manifestiraju rumunjski amuleti. Zato ne bismo mogli obje kategorije do kraja izjednaiti, kako to ini Nicoalescu-Plopor i dosljedno tomu ne moemo sve pojedinosti na lancu iz imlul-Silvaniei protumaiti samo u ovom jednom vidu. Raspon koji na prvi pogled stoji izmeu lanca iz imlul-Silvaniei i) rumunjskih amajlija pokuat emo premostiti pomou jednog predmeta u posjedu Arheolokog muzeja u Zagrebu8 (si. 11). Po slinosti s recentnim rumunjskim primjercima to je oito amajlija ove vrsti. Predmet po-; tie iz sluajnog nalaza u Erdutu u Srijemu, no kako nema potanjih podataka o samom nalazu, nije mogue tanije ga odrediti. Po veliini gotovo istovjetan s rumunjskim primjercima, ovaj se predmet razlikuje od njih po materijalu. Jer dok su rumunjski recentni primjerci od kovanog eljeza, jedan od njih ak rezan od eljeznog lima,9 na je predmet bron-' an, te su pojedini privjesci izdjelani lijevanjem bronce i naknadnim sa- > vijanjem tanjih bridova. I formalno ovaj je predmet bliz rumunjskim i primjercima. Na prstenu od bronane ice nanizano je osam minijatur- i nih predmeta od kojih se dobro prepoznaje ljevaka lica za tekui me- \ tal, crtalo, veliki kosijer upravo na vinjak, bradva i poluga. Od tri osta- la predmeta jedno bi mogla biti takoer ljevaka lica neto jae izdu-, ena i deformirana nego prva, dok je u dva predmeta neki alat tek na-'". znaen. Upravo po tomu ovaj predmet stoji izmeu privjesaka na lancu ' iz imlul-Silvaniei i rumunjskih primjeraka, jer dok je na zlatnom '. lancu pojedini privjesak do u tanine nalik svom praliku, dotle se na rumunjskim amuletima jo jedva razabire prvotni oblik stvari, pa su ovi privjesci ve samo simboli prvotnih predmeta. Na zagrebakom primjerku, meutim, veina privjesaka jo je realistino umanjenje pravog alata, iako daleko od tog da to budu tako savreni likovi kao^ na lancu iz imlul-Silvaniei. Realizam je tu ve gotovo naputen, prelazei u naivno naznaenje samih predmeta. Po mjestu nalazita, po popratnim pred- ; metima iako ne sasvim pouzdanim, ovaj predmet Arheolokog muzeja
7
8

u Zagrebu vremenski potjee iz irokog razdoblja na pelomu nae ere. Za to govori sitan, ali vaan detalj, a to je nain vezanja bronane ice,10 po kojem prepoznajemo kako se sitni materijalni inventar produivao n rimskoj provinciji. Zato je i pored vremenskog razmaka, zagrebaki predmet srodniji grupi recentnih rumunjskih primjeraka nego li vremenski sigurno bliem lancu iz imlul-Silvaniei. Ako tako klasificiramo ove amajlije, onda izlazi na vidjelo njihova drutvena pripadnost. Dok je prekrasan zlatni lanac sluio sigurno nekom lanu vladarske porodice ili nekom iz najvie religijske hijerarhije, pa je kao sasvim osobita dragocjenost pohranjen s ostalim blagom u zemlju, dotle svi ostali amuleti, jednako tako rumunjski recentni kao i zagrebaki arheoloki primjerak, jednostavan su puki pribor kako je bio dostupan eni iz puka kroz dugo vrijeme u kojem se ova magijska formula aranja prenosila sve do danas. Upravo to daje nam pravo da u pukim predmetima gledamo redukciju onog opsenog kultnog sadraja to ga nosi sadrajno obilat pribor na lancu iz imlul-Silvaniei. S tog razloga ne bi se moglo prihvatiti miljenje Nicolaescu-Plopora kad ovjeji lik na tom lancu tumai kao prikaz jo neroenog djeteta, to ga magijski in vren s ovim amuletom ima dozvati u ivot.11 un u kojem je smjeten sjedei lik ovjeka ovaj autor tumai kao korito koje slui za kupanje djeteta, ali ostavlja po strani injenicu, da ovjek koji sjedi u unu pod lijevom miicom dri veslo onako, kako se to i danas vozi u takvoj plitkoj voi. Vozar naime sjedi na krmi u unu i s kratkim veslom vozi i kormani u isto vrijeme. Kao svi ostali prikazi na tom lancu, tako je i model una s vozarom toliko realistian, da moramo u njem gledati vjeran prikaz takve obine scene iz tadanjeg ivota u ovim krajevima. I pored toga to je taj un doista nalik na korito, kako takvo drveno dubljeno korito slui i sad jo u svakom panonskom kuanstvu, pa i za kupanje malog djeteta, - ipak je to minijaturni prikaz onakvog monoksila kakav potie npr. 12 iz prehistorijske sojenike naseobine Donja Dolina. Uostalom un jenodub pripada u sliku sesilne poljodjeljske ekumene u protohistorijskoj Panonskoj nizini, onako kako to u 4. stolj. opisuje Prisko kao vano, ako ne koji put i jedino saobraajno sredstvo u podvodnoj nizini, ispresjecanoj s rjenim tokovima i rukavima i punim movara i plitkih voda.13 Do nedavna monoksilni un sluio je ribarima i ispiraima zlata na pritocima Tise i Dunava pa i kod nas na Dravi i Muri. Upravo prisutnost Harona, kako prema Haberlandtu tumaimo vozarov lik14 proiruje magijski sadraj ovoga predmeta kao talismana u irem znaI za ovo obavjetenje zahvaljujem dru Z d e n k u V i n s k o m . P l o p o r 449. 12 T r u h e l k a ., Sojenica u Donjoj Dolini GMBH XVIIT, 1906, 104, 105, t. LX si. 3. 13 B a r i s i F., Prisk kao izvor za najstariju historiju Junih Slovena. ZR SAN XXI, 1952, 55 i 56. 14 H a b e r l a n d t 107 s odnosnom literaturom i uporebom s glinenim votivom v ozaa na unu iz Magdalensburga. Opseno o tom v. S c h m i d t Leopold 717-764.
11
10

Zahvaljujem prof. K a e n i j i V i n s k i - G a e p a r i n i i dru Zdenko V i n s k i , koji su me upozorili na ovaj predmet, omoguili mi promatranje i stavili mi na raspolaganje fotosnitnkn. 9 P l o p o r 447 i 448.

Ibid. 449.

69

enju nego to to imaju rumunjski primjerci. Ovo ire znaenje jo je vie naglaeno sa centralnim elementom na lancu. To je kamen topaz s dodacima o emu emo jo dalje govoriti. U pitanju tko je bio etniki nosilac talismana iz imlul-Silvaniei arheolozi se slau u tom da blago iz ovog nalaza pa i taj zlatni lanac pripadaju Gepidima.15 U svom posljednjem djelu, koje prostorno i vremenski obrauje jezgru gepidske drave u srednjem Podunavlju, Csallny se za sada nije do kraja izjasnio o tom nalazu s namjerom da tom problemu posveti iscrpnu obradbu, ali daje potvrdu Fettichovoj i Sevinovoj tezi o gepidskoj pripadnosti oba nalaza iz imlul-Silvaniei.16 Meutim za nae daljnje razmatranje nije od presudne vanosti ulaziti u to pitanje. Ako i nije sporedno, ali u ovaj momenat nije neosporno odluno kojim su jezikom govorili ljudi meu koje je pripadao nosilac, vlasnik, idejni autor a i sam onaj toreutiar u ijoj je radionici izraen taj prekrasni talisman. Nama je vanije pitanje koliko se ivot odreenog drutva ogleda u tom djelu i njegovim detaljima. Pokuat emo dakle kroz prizmu tog pribora pronai koje su djelatnosti bile vane, ako ne i odlune u tom drutvu. S tog stanovita nai emo u prvom redu da je to bio narod sjedilake kulture s razvijenom plunom obradbom svojih polja, razvijenom velimo zato jer je tu prisutan jaram pontskoga tipa,17 onakav kakav i danas slui u dunavskoj delti, gdje se ore s po dva i po tri jarma, s po etiri, est pa i po osam volova upregnutih u plug. Ipak ovi su ratari orali samo s jednom zapregom od dva vola, jer J takvom plugu odgovaraju leme i crtalo koji su u paru izmeu dvadeset l i dva ostala para prikazanih sprava. Oba modela vjeran su prikaz de- i talja s pluga latenskoga tipa18 A da je u latenskoj epohi ba ovaj e- J Ijezni ratarski alat imao uz obinu upotrebu jo i monu magijsku slu- l bu, govore minijaturni nalazi lemea i crtala kako ih poznamo iz naih l kasnolatenskih nalazita. Prema najnovijim potvrdama Gabrovca i Pa- I 19 bia to su votivi potekli iz indigenih kultnih obiaja i vjerovanja. Kako l naglaava Gabrovec, kao mnogo kasniji predmeti na lancu iz imlul- I Silvaniei, tako su i ovi minijaturni latenski modeli iskovani tano po i takvom pravom oruu, koje se iz svoga genocentra u Noriku uoma- l uje u rimskoj Panoniji, gdje ga kasnije Slaveni preuzimlju u svoj J 20 posjed.
Literatura u H a b e r l a n d t . - S c h m i d t Ludwig 531 protivi se miljenju l D i c u l e s c n - a da je lanac proizvod gepidskog zlatarstva i dri da je rimski import, l 16 C s a 11 a n y 22 i 345. 17 Dva jednaka jarma, simetrino smjetena na oba kraja lanca, H a b e r l a n d t 3 100 odreuje kao Stirnjoch... zum arbeiten mit Pflgen ohne Radvorgestell und zu l ziehen schwerer Lasten. Odgovara jednom latenskom nalazu kola iz Deibjerga, Jut- l land, Danska. Danas ga nema u srednjem Podunavlju, a zadrao se u Junom Tirolu. | 18 G a b r o v e c II. 261. - H a b e r l a n d t 103, uz plug kakvog predstavljaju n1| ovom lancu leme i crtalo pripada i tu prisutan jaram i to sa dva para volova, kako je to jo K a n i t z opisao u donjem Dunavu. Upr. i H u b e r t II, 311. " G a b r o v e c II, 249 i 261. - P a h i 297 i 298., si. 1. 10 G a b r o v e c I.e.
15

Agrarnu ekumenu svog nosioca osvjetljuju i ona dva predmeta koji u paru predstavljaju nazubljeni srp i veliki poljodjelski no.21 Takav nazubljeni srp slui kod nas i danas, a ovaj drugi predmet odgovara onom zakrivljenom nou-kosijeru, kakvog smo u Zagorju nali pod nazivom vinjak. Zato u prikazu ovog predmeta na lancu iz imlul-Silvaniei ne treba traiti srodnost sa specijalnim malim vinogradarskim kosijerom, jer je glavna znaajka ovog modela, ista kao kod naeg vinjaka, tj. to je no odreen za krenje i sjeu granja i povijua. Haberlandt ipak taj no dovodi u vezu s uzgojem vinove loze i to zbog ostalih simbola vina na ovom lancu,22 a ova veza nalazi potvrdu u nazivu i slubi recentnog zagorskog vinjaka. Po svemu dakle ratarski no na lancu iz imlul-Silvaniei pripada u istu kategoriju poljodjelskih noeva kako smo je mogli utvrditi na zapadnom obodu Panonske nizine od predgorja Alpa do Bakonjske ume pa i do Dunava, a u vremenskom rasponu od pojave razvijene poljodjelske racije u kasnom Latnu do danas. U toj slici uzgoj vinove loze ima prvenstveno mjesto kako to pokazuje i na zagorski no u svom nazivu. Vidjet emo kako su imaocu dragocjenog talismana iz imul-Silvaniei vino i vinova loza predstavljali prvorazrednu vrijednost. Nije naime meu prikazima proizvodnog i vojnikog pribora tek sluajno nadodano pet listova vinove loze (prvotno najvjerojatnije est).23 Stilizirani listii porazmjeteni su s nekom simetrijom izmeu parova s minijaturnim predmetima. Kad bi to i bio samo ornamentalni dodatak, jo mnogo uvjerljivije govorio bi o ulozi vina na ovom talismanu njegov centralni motiv. U tom motivu prikazan je simbol vina i one ivotne snage koju prema ivotnom nazoru nosioca ovog talismana vino daje ovjeku. Taj se centralni privjesak sastoji od okruglog krupnog kamena topaza, zlatom okovanog, kojem na gornjem polu stoji minijaturni krater s dvije pantere s obje strane. Pantere oito sru vino iz tog vra. Dok su ove pojedinosti oblikovane helenistiki, kamen topaz je materijalna supstitucija vinske kapi, kako ovaj simbol ulazi duboko u srednji vijek.24 Vino je onaj subliinni napitak koji ovjeku daje zdravlje, snagu i ivotnu sreu u ovom istom smislu kako smo to nali u naoj prigorskoj legendi. Taj je pogled o vinu znaajan za keltsko naziranje i za tradicije ponikle iz tog svijeta. List vinove loze dopunjuje ovu predodbu o vinu toliko uratenu u ekumenu panonskog rubnog prigorja, gdje u dozrelom cvatu
C1 V. bilj. H, 103 - H a b e r l a n d t 105: Gezhnte Sichel und Baummesser, beides dem Grat des Blattes nach linkshndig gearbeitet. .. wohl auch als Laubmesser fr ie Bume diente, an denen die Rebengeschlinge sich rankten. - N i e d e r l e S. HI, 102 i d. - Za mediteranski kosijer S c h e u e r m e i e r P., Bauernwerk. Zrich

1945, 151, sl. 342.

8 H a b e r l a n d t 1. c.: Von einen rmischen Winzermesser wre die bis auf die Gegenwart bewahrte mehr halbmondfrmige Gestalt mit schnabelfrmigen Krmmung des Endes zu erwarten ... Doch ist angesichts der Weinsymbolik der Kette eine solche Verwendung mit ins Auge zu fassen. 88 Ibid. 108 24 Ibid. 107

70

71

kasne antike i pored stalnih nemira i okraja du limesa, s onu stranu granice barbarski federati mone imperije uivaju plodove tog za se korisnog susjedstva.25 Da se vratimo na pregled ostalog proizvodnog alata prikazanog u ovom amuletu. Narod, koji je obraivao svoja polja, vonjake i vinograde bio je ve daleko od toga da ivi nomadskim ivotom. Meutim, kare za ianje ovaca kakve i sad slue naim pastirima, govore o tom da je pored govea, ovca bila ona domaa ivotinja koju se uzgajalo zbog mesa i sira, a i zbog vune za tkaninu i koe za krzno i obuu. No dobro znamo kako ovea stada ovaca smetaju u razvijenoj obradi sjevernih usjeva. Mora dakle da je tu postojao onaj ivotni ritam kako se do danas odrao u panonskom selu, gdje se u proljee ovce izgone bilo na sala, kako je to redovno u nizinskim naseljima, bilo na planinske panjake na viim padinama Karpata i Alpa ili n vrhovini juno od od Save i Kupe. Na stabilno stajsko stoarenje upuuje pemet u paru B ovarskim karama. To je onakva pregradica uz jasle u obliku kratkih Ijestava koja i sad slui kod nas, a u Zagorju se zove lojtra, lojtrica.20 Ma da po Haberlandtu ovaj predmet tipoloki pripada u alpsku zonu,*7 ne moramo ga smatrati tuom intruzijom u latensku tipoloku cjelinu pribora u ovom amuletu. I to je jedan od mnogih svakodnevnih predmeta koji su urasli u ivotnu sliku ove ekumene u kojoj sve vie prepoznajemo ivot naega Prigorja kako je u ovoj naoj zemlji postojao od davnine do danas. Osim monoksilnog una u ovu sliku pripada i ribarski trozub, uz koji je parni predmet izgubljen, a i taj trozub je pribor iz kasnog Latna.28 No da se tu radi o drutvenom organizmu s naprednom proizvodnjom i s mogunostima za sticanje velikih dobara, moemo pouzdano zakljuiti po mnotvu alata koji je odreen za obradbu metala. Od dvadeset i tri para, (u dva para izgubljen je po jedan predmet), poljodjelski i stoarski pribor zastupljen je sa dvadeset predmeta, a od preostalog preteno je pribor u preraivanju kovine. To je alat za kovaa, ljevaa, za rezanje lima i izvlaenje tanke metalne ice, dakle za razliite radnje od najjednostavnijih do sasvim profinjenih 29 kako to uostalom po25 Drutvena i ekonomska situacija u naseljima na podunavskom limesu u posljednja tri stoljea carstva bez sumnje nije pogodovala raspoloenju i zahtjevima rimskih graana, koji su ovamo pristizali iz unutarnjih pokrajina ili iz samoga Rima, kako to S w o b o d a E., Carnuntum3, Graz-Koln 1958 prikazuje o tekim ivotnim odnosima u ovim naseljima. Ipak nemamo prava to isto raspoloenje, koje u mnogome odgovara naem savremenom gledanju na drutvenu nestabilnost, prenositi i na barbarske cjeline, gdje se s onu stranu limesa ivot tada dinamiki podizao, koristei se ergolokim dostignuima te ratnim iskustvom i spremom i s rimske strane i s nomadskog zalea. Izvjesna nesigurnost stalno je prisutna u ivotu tih barbarskih cjelina i nuni atribut ondanjega svijeta, kako to ulazi i u srednji vijek u itavoj srednjoj i zapadnoj Evropi. 26 B e l o s t e n e c II, 204: loytra stalna za koju sze polaze kerma; I, 551 s. v. falisca: jaszleni plot ali loytra za koju sze szeno, trava za konje etc. polase*. 2 7 H a b e r l a n d t 106.

kazuje i ovaj sam predmet po svojoj izvedbi. Zato ne moemo slijediti miljenje L. Schmidta koji ovaj predmet stavlja u grupu rimskog importa uz sve druge ukrasne predmete u oba nalaza iz imlul-Silvaniei.30 Nema razloga da se ovaj predmet, sasvim izuzetan po sadraju i po nainu kako su predstavljeni pojedini privjesci, oznai kao proizvod rimskog zlatarstva, oito nezainteresiranog onim dubljim religioznim sadrajem bez kojeg impulsa ovakav svojevrstan predmet nije mogao nastati. Ovaj amulet dakle ne moe poticati iz rimske radionice, nego mora da je djelo autohtonog zlatarstva iz karpatske podgorine. Upravo to je ona oblast za koju smo nali, govorei o toponimu *bohn keltsku rudarsku tradiciju duboko u srednji vijek. Svratit emo panju na jo neke pojedinosti koje osvjetljuju drutvenu situaciju u kojoj je nastao i sluio ovaj amulet. U sloenoj slici kako je prikazana u predmetima na lancu, izdvojeno mjesto imaju ve specijalizirani poslovi, npr. fini zlatarski rad, zatim ivanje mekane obue,31 a osobito drvodjelstvo u kojemu bradva, naa iroka-bezjaa uz ostali alat za dubljenje lijesa predstavlja i sad jo nau svakodnevnu spravu.32 Sve to govori o ve izvrenoj podjeli zanimanja. Ta je pojava znaajna za ono drutvo koje se u kontaktnom podruju jakog rimskog uticaja s nedalekoga limesa raslojuje unutar indigene populacije, kako smo to analogno nali u arheoloki jasnije ocrtanoj situaciji kod naroda Boja na zapadnom obodu Podunavlja. Dalje vidimo kako na amuletu nema nikakvog uea enske radinosti pa tako ni pribora za izradbu tekstila ili odjee. Bit e stoga da i ona dva predmeta to ih Haberlant odreuje kao kopu s pojasa i metalnu sponu, ne pripadaju u odjeu,33 nego da su to zatvarai ili spone na remenju ili konopljenoj uadi s kojom se teret vezao na kirijalkom podvozu. Po svemu inventar na ovom lancu ukazuje na odreenu cjelinu s izgraenim vlastitim drutvenim i ekonomskim sadrajem. To je onakova cjelina kakovu je iziskivao pogon velikog u pravom smislu velikakog imanja s organiziranom ekonomijom velikoga posjeda, kako takvu sliku pruaju arheo34 loki nalazi mnogih vila na tlu Gornje Panonije. Ali dok se takvi na35 lazi u okolini municipalnih gradova pripisuju rimskim mogunicima, analogne vile i velika ekonomska naselja na Blatnom jezeru i ostaloj zapadnoj Panoniji, Mcsy uvjerljivo povezuje s pojavom plemenske aristokracije keltskih Boja i s daljnjim raslojivanjem unutar ove domae populacije.36 U tom okviru, a u ambijentu sjedilakog poljodjelskog puS c h m i d t 1. c. H a b e r l a n t 106: Schusterwerkzeuge . . . als Bog. Lffelraspeln noch heute im Gebrauch.
Ibid. 102: Sge und Feile; 105: Schrfeisen und Haue. Ibid. 106: Grtelhacken und Schliessenhalbteil. 34 M c s y 41. govori o takvim posjedima veterana i italskih naseljenika veleposjednika.
33 32

30

28

Ibid. 101: Kluppe oder Zwicke und Zieheisen fr Draht; 102: Hacken und Blechschre; 104: Hammer und Ambos; 105: Giesslffel und Kluppe; Schleifeisen und Schmiedezange; 106 Grobhammer und Ambos.

29

Ibid. 104.

Ibi. 41 i 42. Ibid. 47. - S a r i a B.: BH, XIII 1951. 49 i d.; XIV. 1952, 99 i d. dri da je vila u Parndorfu u Gradiu posjed nekog domaeg bojskog princepsa, kojem miljenju se pridruuje i M c s y 48.
36

85

72

73

anstva, dolazi na dodiru s rimskim provincijalizmom do zakanjelog procvata latenskog inventara.37 Kasnije, u ranom srednjem vijeku ovo e steeno dobro zauzeti dominantno mjesto u razvoju novog feudalnog drutva.38 To se oituje i po ostalom priboru na lancu iz imlul-Silvaniei pa i u priboru za prireivanje mesnate hrane. Na amuletu je prisutni no za sjeenje mesa i velika viljuka-hvataljka za vaenje kuhanog mesa39 iz veeg kotla onako kako se i to produilo u srednji vijek kad se na velikim imanjima, na dvorovima ili u samostanima zajedniki opskrbljivala brojna druina. U sredinu ovako sloenog organizma, u kojem su ve mnoge bitne komponente feudalnog drutva toliko naglaene da mogu preuzeti vodeu ulogu u drutvenom zbivanju, uvodi nas konano onaj par predmeta koji ve gotovo upuuje na institut majordomata. To je par kljueva, od kojih je jedno klju rimskog tipa za bravu na solidnim vratima, a drugo kvaka za otvaranje pomonih zgrada, vjerojatno gospodarskih manjeg znaaja.40 Sve to govori o ambijentu aristokratskog sjedita kojemu su pojedine grupe podanika sluile ne samo sa svojom sirovom radnom snagom, nego ve s visoko razvijenom profesionalnom vjetinom u pojedinim zanatima. A sve se to dogaa u toku 4. stolj. moda i ranije, i to u kraju gdje je tada jo daleko prevladavalo nemirno ratniko raspoloenje nomadskih i polunomadskih naroda, od kojih su Sarmati tvorili kompaktnu sredinu u koju su bile uloene ove sjedilake grupe razvijenih djelatnosti.41 Da je doista nosilac ovog inventara bio u tijesnim vezama s nomadskim ivljem u svom zaviaju, za to govori oruje koje je sigurno bilo svojina etnikih grupa iz evrazijskih stepa. To su tri para oruja gdje su prikazani: iljak sulice ili koplja, etverovrha strelica, dva buzdovana, bojna sjekira i kijaa.42 Osim ovog nomadskog oruja na talismanu prisutan je dokaz o odnosu njegova nosioca prema Rimljanima. Da je taj odnos bio reguliran na nain kako su Rimljani primali barbare kao saveznike oituje se sa dva para privjesaka po kojima su 43 legionarski manipul, kratki ma i rimski tit oito bili usvojeni u ovoj
37
38

** H a b e r l a n d t 102: Gabel mit zwei krummen Zinken, harpago oder creaga und Fleischmesser. 40 Ibid. 101 ein T-frmiger Schlssel.. . und ein Sperrhacken ... 41 V e r n a d z k y G.; Der sarmatische Hintergrund der germanischen Vlkerwanderung. Saecnlum II. Mnchen 1951. 362: . . . von einem Zusammenleben und einer Zusammenarbeit einer Nomadengesellschaft mit verschiedenen sesshaften Gesellschaften (knnen wir) sprechen. 4> H a b e r l a n d t 103; Speerspitze . . . und Pfeilspitze . . . vierkantig . , . mit angedeuteten Wiederhacken, Beide eher barbarisch altartige als rmische Typen. Ako za ova dva predmeta nije sigurna atribucija, slijedea dva para odreuje Haberlandt sigurno kao (103): Streitkolben... und Brecheisen. Prvi predmet je buzdovan in einer im ungarischen Raum a!s Buzogny noch spter fortlebende Form i 104/5: Streitaxt und Keule. Die Axtklinke ... ist der spteren ost und nordenropischen Formen angenht und am ehesten als ostgotische Waffe anzusprechen. 48 Ibid. 104.: Dolch eines Legionrs und Schwurhand einer Manipel, odmah do tog para Hohlmeissel ... und Legionrsschild. Prvi predmet ist vorlufig nur einem kleinen eisernen Meissel aus einem Tumulus von Glasinac (4. Jahr.) vergleichbar, in Begleitung des Schildes ist es wohl als eine Art Miniereisen anzusprechen.

M c s y 42. V. bilj. II, 75 i 76. B l o c h o. c.

etnikoj cjelini kao prijateljskoj s monim susjedom u limesu. Potvrdu o tom daju u oba nalaza iz imlul-Silvaniei osim gotskih fibula i zlatne medalje rimskih careva, koje su oito darovi poslani ovamo iz Rima prijateljskim federatima.44 Izvan limesa, u dolinama i na brdima na kojima jo uvijek u mnogome prevladava indigeni nomadski element, kolektiv, koji je svoju ivotnu sliku ostavio u ovom amuletu, pokazuje crte tako karakteristine za razvoj zapadnoevropske civilizacije, da ga moramo izdvojiti iz barbarskog ambijenta polunomadskih i nomadskih plemena i oznaiti kao nosioca latenskih kulturnih oblika i onih tradicija iz kojih su se na prelazu iz antike u srednji vijek izdigle meijevalne drutvene forme, Pa ma kojim jezikom da je ta drutvena grupa govorila, ma kojim se etnikim imenom ona nazivala, ona je u biti posjedovala onu tradiciju na osnovu koje se nakon svrene Seobe naroda oblikuju novi etniki organizmi, koji e u daljnjem razvoju sluiti kao plodan ljudski materijal za uratavanje u konane etnike tvorbe u ovoj zemlji. Za ovo nai emo potvrdu u jednom od momenata to smo ih utvrdili u priboru ovog lanca. To je naglaeno prisustvo kovaa metalurga. Lik kovaa, heroja i kralja kako se iz udaljenih mitolokih prapoetaka u keltskim religioznim predodbama izdvojio u nosioca mone magije,45 uao je u tradiciju evropskih naroda uporedo s poimanjem eljeza kao snanog sredstva protiv tamnih sila, a i sama radnja kovanja eljeza dobiva smisao aktiviranja i prizivanja magijskih moi. Vidjeli smo ve kako su se keltski narodi uzdiffli upravo na osnovu rudarstva i obrade metala pa je ova djelatnost kod njihovih potomaka dugo zadrala prvenstvenu drutvenu ulogu. Upravo momenat koji u isti akcioni krug povezuje nosioca radnje, radnju samu i materiju te radnje, tj. lik kovaa koji pod odreenim uslovima kuje simbole koji izazivaju magijsko djelovanje ovog ina, taj se momenat u cjelini sauvao u recentnom rumunjskom folkloru. O tom nas iscrpno obavjetava Nicolaescu-Plopor 46 u spomenutoj radnji. aranje pomou privjesaka, zdrncane, pojasa, bmerul strigoiului, kako nam to donosi ovaj autor svjedoi o toj tradiciji. ak su u tom inu odrani oni uslovi po kojima treba vriti sam mistini in kako bi magijska mo ostala izvan tuih pogubnih uticaja. Radnja se vri nou, vri je nosilac radnje sam, posve nag, u magijskoj utnji. Kao materijal slue mu sluajno naeni eljezni predmeti onako kako jo i sad sluajno naena potkova vrijedi kao uvar sree u konvencionalnom pukom naziranju u itavoj Evropi.
H a m p e l II, 13 i d. De V r i e s 88 i 90 - H u b e r t II, 283 i 315. 4 * P l o p o r 449: ... la formule incantation: Fers, depuis que je vous ai fabriqus Aucun travail ne vous ai-je donn Maintenant je vous donne un travail important D'aller chercher De fouiller toute la trre D'apporter ... L' enfant dsir
45

44

74

75

Sve to, u prvom redu lik kovaa kao posrednika s transcedentalnim svijetom, govori za duhovni sediment iz keltskog kruga, koji sve ove predmete, lanac iz imlul-Silvaniei, zagrebaki arheoloki predmet i recentne rumunjske predmete povezuje u krug jedinstvene tradicije. U ovo isto poglavlje ulaze i oni predmeti koje Haberlandt u usporedbi sa zlatnim lancem iz imlul-Silvaniei spominje kao djeje lance s Balkana. 47 Prisutnost ovih predmeta u naoj etnografskoj grai govori za to da se idejno autorstvo zlatnom lancu ne smije traiti u antikoj idili bukolike nego u onoj mistici koja magijski in stavlja u teite svojih religioznih radnji. Taj je sadraj tako dalek od literarne idile rimskih pjesnika, kako je daleko drutvo novih naroda na pomolu seobe naroda od antike literarne obrazovanosti staroga svijeta. Nasuprot tomu naa e nam etnografska graa ukazati na put po kojem su norme iz negdanjih utrnulih religija ule u puko vjerovanje i tu se zadrale u rezidualnom praznovjerju. Pokuat emo u ovim djejim amuletima utvrditi njihov magijski sadraj da ga zatim uporedimo s arheolokim spomenicima ove vrsti. U inventaru Etnografskog muzeja u Zagrebu nalazi se takav jedan djeji lanac sa sign. 2/7208, naalost bez popratne dokumentacije pa i bez oznake porijekla (si. 12). Godine 1941. taj je predmet reproduciran meu drugim amajlijama, pa je tu navedeno da potie iz Makedonije. 48 I ako je taj predmet balkanski inventar s oitim orijentalnim utjecajima, a poznato je kako taj opi znaaj imaju gotovo svi proizvodi balkanske kujundijske arije, ipak znaajne crte ovog predmeta vode u sjevernu ili centralnu Bosnu. Ovu glavnu znaajku ine dva centralna lika koji su kao i na lancu iz imlul-Silvaniei i na ovom predmetu smjetena posrijed duine ovog lanca. Lanac je dug 68 cm, ima esnaest privjesaka u obliku minijaturnih predmeta, a u sredini jedan vei novac i medalju s likom serafima. Izmeu privjesaka jo ima 29 sitnih parica oito kao ukrasni dodatak. Na krajevima nema zaponaca pa se lanac nosio priiven na odjeu. Lijevi dio lanca nosi osam privjesaka, to su dvije podjednake sjekire (zapravo bradve, samo im sjeivo nije skoseno), zatim turska sablja, dvije ptice, vea i manja, svrdlo (nerazmjerno due od ostalih predmeta) te nadak i ljestve sa sedam preaga. I desni dio lanca ima osam privjesaka, to su tepsija ili pladanj (plitka kositrena posuda), ibrik, aba, konjanik (deformiran), kare, helebarda, ara i lica. Sredinji poloaj imaju dva privjeska: jedno je srebrni novac od petnaest krajcara s likom carice Marije Terezije na aversu, a na reversu je Patrona Hungri i god. 1744. Novac je izlizan od upotrebe i u taj amulet uao je zbog lika Madone. Taj je novac bio u opticaju pa ne spada u one proizvode to ih je beka kovnica slala na Blizi Istok manje kao monetu, a vie kao merkantilnu robu koja je dalje sluila za poznate ogrlice uz dinarski enski kostim. Drugi centralni motiv je srebrni privjesak s likom serafima. S visinom od 4,7 cm to je ujedno najvei privjesak na tom lancu. Svi su ostali privjesci mini4I

jaturni prikaz orua i drugog obinog pribora, pa su oito uli u ovu amaliju po istoj primjeni kao i predmeti na lancu iz imlul-Silvaniei. Meutim oba naa centralna privjeska, lik Madone i serafima, nosioci su transcedentalnog sadraja. Upravo u tom oituje se bliza srodnost ove bosanske amajlije sa zlatnim lancem iz imlul-Silvaniei. U jednom i u drugom amuletu centralno mjesto zauzimaju religiozne predstave. U lancu iz imlul-Silvaniei, kako smo vidjeli, to je zazivanje zdravlja, snage i ivotne sree pomou simbola vina. Ova magija ima nosiocu jamiti sreu za ivota na ovom svijetu, a Harona pevoznka due, zazivlje ee kako bi on u smrtnom asu poveo duu pokojnika na povoljan put na drugi svijet. Pod utjecajem kranstva, posebno franjevaca, a to govori da je porijeklo ove amalije u Bosni, poganske religiozne likove zamijenili su kranski simboli, oba i tu ponovno u smislu prizivanja viih sila. Znaajan je lik serafima koji simbolizira boju ljubav, amor Dei, pa je to ista transcedentalna vrednota iz vieg pojmovnog svijeta. Kao to je u lancu iz imlul-Silvaniei uz puku magiju koju tu predstavljaju upotrebni predmeti, u glavnom motivu izraen onaj visoki nazor o svijetu i ivotu koji je ve izraziti filozofski domet psihike nadgradnje, tako je i u bosansku amaliju uz niz pukih motiva, kranska religiozna filozofija unijela simbole jedne odreene duhovne kole i to franjevake. Kao i na lancu imlul-Silvaniei i ovdje su privjesci veoma umanjeni modeli realistinog pribora, no razumljivo je da u ovom zakanjelom pukom predmetu nedostaje visoka umjetnika obradba, pa su minijaturne stvarice jednostavno lijevane u srebrnoj leguri. Neki od tih predmeta sluili su i pojedinano kao amajlije kako to znamo iz Bosne za tepsiju, ibrii, ara i abu.49 Po sadraju ovi se predmeti donekle razlikuju od privjesaka u lancu iz imlul-Silvaniei, jer dok je tamo predstavljen samo alat za muke poslove i vojniko oruje, u bosanskoj amajliji osim oruja i mukog alata te pribora za vatru (ara) ima i kunog pribora. Ujedno su tu i dva antropomorfna simbola od kojih je aba poznati enski, a itifaliki konjanik muki elemenat. Ali i ovi simboli u naem folkloru pripadaju u okvir magije i aranja. Tako dakle i u toj balkanskoj amajliji imamo konzerviran sadraj i pukih magijskih, i viih religioznih predstava kako je to materijalizirano i u dragocjenom amuletu iz imlul-Silvaniei. Bez sumnje tu je na djelu ostao kontinuitet u tradiciji magijskih formula, koje mora da su u predaju uronule iz razvijenog religioznog pogleda na svijet. Ali manifestacije tog pogleda na svijet mora da su bile veoma dinamine, kad su, kako vidimo, u razliitim oblicima i na irokom podruju ostavile svoje ukalupljene norme. Poznato je, da su u prethistorijskoj Evropi upravo keltski narodi bili nosioci razvijenih transcedentalnih ideja u kojima su pojedini simboli sluili za magijske ine. Dobro povezana organizacija keltskih religioznih predstavnika 50 i nakon znatno oslabS i e l s k i S., Hamajlije EIG III 105 i d. i si. 29 a) i b): si. 30 ). H u b e r t II. 275: ... filid (potes t lettrs), qui constituent une Corporation parallele celle des druides,. . . que le christianisme avait laisse en place, tandis q'il avait ravag Ies druides; - str. 278: Ies filid ajoutent des sanctions magiques; - str. 279: En Irland, les filid, qui se sont substitues eux dans ces fonctions ducatricea, aut fond et lgu au christianisme des coles qui ont traverse le Moyen-Age. K r a u s e 34 i d.
50 49

" H a b e r l a n d t 109. - Isti: Werke der Volkskunst III, H. si. 5. > H E I. 388, 5 predmet u slici s. v. amulet.

76

77

Ijenog ruidizma latentno je urasla u ivot rimskih provincija na sjevernom limesu.51 Mora da su njeni nosioci svoje religiozne norme uzdravali s jo veom snagom u onim bliim zemljama koje su ostale izvan limesa. Jedan od takvih krajeva bio je upravo onaj dio karpatske podgorine, koji je ostao van granica rimske Dacije,52 pa smo iz ove regije kao jedan od primjera kako je takva tradicija ula u puku magiju nali predmet i sadraj u recentnom rumunjskom baerul strigoiului. Taj je sediment zaostao u ivotu onoga puka nad kojim se dodue migracijama mijenjao vii kulturni sloj, ali se poljodjelski i proizvodni ivalj produivao u kontinuiranoj populaciji. Dodue i taj je drutveni supstrat doivljavao izmjene preuzimajui u etnikim smjenama jezik i ime novih gospodara, ali su se ipak u njem uporno odravali i drevni nain ivota i jednom usvojena vlastita kulturna tradicija. Dok je otvorena zemlja na velikim vojnikim cestama bila na udaru povremenim opustoenjima pa se kontinuitet njenog naseljenja prekidao,53 dotle se na periferiji starinski ivot povlaio u zabit i tu konzervirao u svojim drevnim oblicima. Ako je dakle u 4. stolj. n. e. vlasnik materijalnog i duhovnog inventara sadranog u amuletu iz imlul-Silvaniei bila drutvena elita gepidskog naroda, onda je ta elita a i njezin narod bila ujedno nosilac onih starih tradicija koje su Gepidi preuzeli od prijanjeg stanovnitva, a to znai da je taj narod do pojave ovog predmeta ve proao snani proces etnikog svarivanja, kako se odigrao tu na podnoju Karpata od vremena doseljenja Gepida u ovaj njihov zaviaj. Kao doljaci koji su sojeniki oblik obraivanja zemlje upoznali ve ranije, sigurno ve na preanjoj etapi njihova pokretanja prema jugu, u lugovima na uu Visle.54 Gepidi su u ovom kraju u Karpatima usvojili onaj vii stupanj poljodjelstva kako se to odrazuje u ovom predmetu. Mora dakle da su se Gepidi tada ve bili toliko stopili s ovim naseljenjem koje je tu ve otprije bilo nosilac ovog preteno latenskog kulturnog dobra, odnosno njegove cjelokupne ekonomske i kulturne ivotne slike, da im je taj inventar uao duboko u utvrene vlastite magijske predstave. Taj stari etniki supstrat upravio je daljnji pravac u razvoju novih doseljenika Gepida onako kao to se to esto dogaa kad svjei doseljenici zauzimaju zemlju koja nije sasvim opustjela. Gepidi su novoj etnikoj tvorbi dali ime i jezik, pa i vaan udio u novom organizacionom i dravnom sastavu, ali ekonomsku osnovicu, materijalni inventar, ergoloke i proizvodne oblike, a sigurno i velik dio duhovnih naziranja usvojili su od preslojenog supstrata. Kojim se god jezikom taj etniki supstrat tada sluio i kako
H u b e r t II, 73: Les tombes d* Apatrida sont indiscernables des antres tombe celtiques. On peut supposer sans invraisemblance q'il y avait la un petit groupe des Celtes quis'est perdu au milieu desDaces et que Phistorie a oubli. - Un f ait est certain, c'est que la civilisation des Celtes du Danube s'est impose au Daces, comme eile s'est impose au Illyriens et au Rhetes... En tous ca, Ies Daces, tributaires de la civilisation scythe avnt la descente des Celtes dans la vallee du Danube, sont devenus tributaires de la civilisation celtique quand celle-ci Ies a tonches. 5 * H u n y a d i pas. " P e t r u 76. " C e a l l a n y 10. - D i c u l e s c u - S e v i n .
11

bilo da se nazivao, kulturno on je bio jo uvijek nosilac produivane latenske facije. Kao obino tako se i ovaj put etnogenetsko stapanje odvijalo nezamjetno u historijskim izvorima, kao tihi drutveni proces bez velikih potresa i svrilo se s time da su doljaci usvojili i doskora dostigli onaj razvojni stupanj na kojem su zatekli svoje predasnike. Ali kako nema mogunosti da se dublje zagleda u sloene etnike odnose 5. stolj. n. e., za nas ostaje glavno da se tu radi o stalno naseljenom sjedilakom ivlju udomaenom u Podunavlju i da ivotne navike ovog puka odgovaraju onoj kulturnoj slici kako je na prelazu iz kasne antike u srednji vijek postojala u ovim naim zemljama. Iz tog sloenog etnikog konglomerata izaao je nakon rasula Atiline drave kao kompaktna cjelina narod Gepida.55 Postepeno zahvalivi Potisje, a zatim i krajeve preko Dunava i prenijevi u Sirmij svoju prijestonicu, Gepidi gu kroz to razdoblje ve proli proces stapanja s indigenim sesilnim starincima i u masi svog naroda predstavljali su pravo poljodjelsko naseljenje. Tako je to ostalo i nakon propasti gepidske drave god. 567. n. e. Kad se malo poslije toga gepidski gornji drutveni sloj zajedno s Langobardima povukao u sjevernu Italiju, sesilni seljaki puk gepidskog imena i jezika ostao je i dalje u svojim dotadanjim selima u Potisju, kako 0 tom ujemo u rijetkim vijestima.56 Ali tada je ve tu na velikim dunavskim pritokama prisutno slavensko naseljenje kao onaj moni populcim medij57 u kojem e se izgubiti intruzije razbijenih i oslabljenih osvajaa razliitih jezika i narodnosti. Meutim to se ne dogaa odjednom. Osamljena naselja odravaju se jo dugo vremena i tada kad se iroki etniki ambijent oko njih ve znatno izmjenio. To se s ostacimagepidskih naselja dogaa u vrijeme kad je intenzivno slavensko naseIjenje ve dovreno. U takvim reliktnim naseljima etniko ime, osamljeno u novoj jezinoj sredini, ostaje kao fosilni toponim koji se u vremenu sve vie udaljuje od svog pralika, ali i u posljednjem obliku jo moe svjedoiti o porijeklu svojih prvotnih nosilaca. Na tlu nekadanjeg sredita gepidske drave izmeu Dunava i Save ovakva je jezina okamina ime sela G i b a r a c kraj Sida,58 zatim ime naselja D i v a kraj Novog Sada, G y i p s a u 59 maarskom obliku. Ali i na periferiji Panonskog basena, u Karpatima ima toponima s ovim porijeklom. Tako u Rumunjskoj u oblasti Besterce 60 selo D i p a, a u okolici Oreadu (Vei. Varadin) rumunjsko mjesto
C s a l l n y 11. - S c h m i d t 533. C s al l n y 14. - S c h m i d t 522. N i e d e r l e I, I, 52, 60 i d.; II, 37. - B a r i i o. c. - P o p o v i I., Quel etait le peuple pannonin qui priit jifeSo et strava? ZRVI - SAN VII, 1961. 58 P a v i i I. Vukovska upa 254: g. 1634 selo Gibarac. Pavii 47, 1953, 35 ubraja imena Gibarac i Dipa u maarsku toponomastiku; str. 73: Gibarac u vijestima 'z g. 1623-1664; str. 74: starosjedioci Hrvati s ikavskim govorom i starom akcentuacijom do po. 20. stolj. - C s a l l n y 347. 69 S a b l j a r 80: Diva (Gipsa, Giba, Gjipa, Djiva) selo u up. sriemskoj, kotar 1 pota Ilok. - P a v i i Podrijetlo 35: Dipa (v. i bilj. III. 58); str. 71: Dipa, naselje i manastir srpskih doseljenika. 60 G y r f f y 500: Dipse (Gyipse) 1332... pleb. de Gypsa . . . Guypsa; rumunjski ipsa.
59 67 85

78

79

G e p i u ima dva usporedna recentna maarska lika, G y a p i u i Z s p i u61 s onom karakteristinom promjenom poetnog konsonanta kako je u veini pokazuju imena gepidiog porijekla u sjevernoj Italiji62. Istu promjenu pokazuje i ime jednog izgubljenog sela u okolini Vukovara koje se u 14. stolj. javlja kao G y o b a f a l v a i G i b a f a l w a , au 15. stolj. u obliku Z o b y n c h , ali i J o b y n c h , to nas dovodi do hrvatskog lika Z o b i n c i , Z o b o v c i.63 Ovoj fazi imena izvedenog iz gyob, Job odgovara i ime naselja u arhiakonatu Gue, koje se kao sjedite crkvene upe javlja g. 1501. pod imenom J o b o y n o,64 pa bi se moda moglo traiti u starom slavenskom selu J o b o v i n a kraj Virovitice.85 Na trag reliktnih gepidskih naselja dovode nas i analogna mjesna imena u sjevernoj podgorini Karpata kao to je to ime sela G ib rt na rijeci Hernadu koje se u tom obliku javlja i u 15. stolj.66 Doslovno tako glasi ovo ime u svoje dvije slube kao atroponim i mjesno ime u Baranji, kad se u 13 stolj. javlja kao Gywbarth Gybarth i Gebarth, danas G i b a r t f l d e.67 U istu grupu idu i imena G i b i n a i G i b i n a k, kako se za tri naselja javljaju u okolini Ptuja i u Prekomurju.68 Ako u toponimu Z e b a n c i G o r n j i i D o l n j i u gornjem Meimurju68 gledamo istu promjenu poetnog konsonanta kako smo ve nali, onda bismo i u starom imenu sela Zibjecz u nekadanjoj Vukovarskoj upaniji70 nali analogiju imena Zobovci u istom kraju. Ali izvedenice iz likova zeb i seb ne moemo dalje pratiti, jer s jedne strane tu postoji pradavna starina iz koje potjeu mnoga geografska imena u Karpatima i Dinarskim planinama, a s druge strane tu je dolo do kontaminacije s mnogim srodnim rijeima u slavenskim jezicima (zeba, iba i dr.) a i u maarskom (szepes i si.). Samo u rijetkim primjerima gdje se ime javlja u alteraciji kako smo to nali u imenu Gibafalva-Jobinec-Zobinec moe se utvrditi trag izgubljenog etnikona.
" C s n k i I. 609: Gyapj 1399. - G y r f f y 621: Gyapj 1332 ... Gapyu, Gapid . . . Capiu, Gapyo . .. Gyapiu ... Zsepiu; rumunjski Gepiu. 62 C s a 11 n y 346. - S e v i n 275. 68 P a v i i Vukovska upa 72 i 73: Zobincz, Zobinci, Zobovci; str. 212 i 265: g. 1612 kalvinska upa. Isti: Podrijetlo 81: Zobovci, selo izmeu Nutra i Vukovara... 1623 g. - C s n k i II, 313: ^Gyobafalva Gyabafalva 1337: Gyabafalva 1427: Gibafalva, Gybafalva, Gyobafalva 1438; Jobynch 1481; Zobynch 1491. 64 n t o r a c 17: Joboyno, danas nepoznato iz popisa 1501. g. 65 P a v i i Podrijetlo, u Indeksu s. n. Jobovina 160 adest. Str. 169 navodi ime sela Dobovina u posjedu Brezovica. U ispravama koje autor citira (VZA 1905, 181 i 241) dolazi g. 1524 ime Doboyno, a g. 1593 ime Dobowino. 68 G y r f f y 87: Gibart; Gybart 1290; de Guebarch 1293; Gebarth 1294: Gybarth 1303; Gibart u popisu od 1956. - C s n k y I, 208: Gubarth 1427; Gubarch 1455. 67 C s k y II, 486: Gibard - Gibart. Terra Gywbarthfewdy 1313; villa Gebarth 1314; Gubarth, Gubard 1428. - G y r f f y 228 s. v. Bja (d): . . . Desen filius Gregoru filii Gywbarth de Boya; u popisu mjesta od 1936: Racboly, od 1956: Pspkboly. Upor. i G y r f f y 250. 68 I M 1960: 1) Gibina, opina Ptuj; 2) Gibina, opina Ljutomer, - C s n k y IH 55: 69 Gibin 1478) - IM 1960: Gibinak, Opina trigova. IM 1960: Donji - Gornji Zebanec, opina Mursko Sredie. - IM 1951 Donji Gornji Zebanci. 70 C s a n k y II, 272 a. n. Marot, u nabrajanju sela 1484 meu ostalim i selo Zibjecz.

Kao to u oblasti Slovenskih Gorica nablizu stoje imena u liku zeb i gib tako i na rijeci Ornat-Hernad neto sjevernije od spomenutog maarskog sela Gibart lei naselje G o r n j i i D o I n j i e b a s t o v c i , koje se u 13 stolj. javlja kao Zebes i Fzy.71 Tu je teko pomiljati na porijeklo u maarskoj rijei fiiz vrba nego bi se moglo govoriti o sedimentu nekog izgubljenog imena staloenog u ostacima na obje periferije Podunavlja, u podgorini Karpata i na junom alpskom podnoju.72 Moda je to daleki refleks onog u izvorima jedva nagovjetenog imena Fisoniti-Pounavci.73 Ako sad promotrimo nalaze toponima *geb*gib, *zeb*zib u cjelini, nai emo da su se ostaci razbijenog gepidskog naseljenja prislonili uz one grupe starinakoga iteljstva koje su se do tada u seobi naroda odrale u rubnim zavalama i na podgorini Alpa i Karpata. Kako po svemu moemo utvrditi to je bio trei vidni etniki sloj u agrarnom naseljenju ovoga prigorja. Kao dva ranija sloja, ukoliko se uope moe donekle oformiti nosioce etnikih imena u tim udaljenim epohama, nali smo do sada etnikom *bohn i imensku osnovu *bez-*biz. Nosioca ovog skupnog imena bez* pokuat emo u daljnjem potanje odrediti. U ovaj as ostavljamo po strani pitanje jezika kojim su tada na izlasku Seobe naroda govorile ove pojedine etnike skupine. To ve ni u tragovima nije mogao biti keltski, ali ni bilo koji romanski dijalekt. Za one grupe koje su tada bile nosioci imena *geb-*zeb mogli bismo pretpostaviti da su se jo uvijek sluile jednim od idioma gotskog jezika. Za to bismo mogli nai potvrdu u tome to se u drugoj polovici 9. stolj. u zapadnoj Panonskaj nizini Gepidi spominju kao posebna grupa, kao ostaci naroda koji je ranije u cjelini nosio ovo ime.74 Bez sumnje tad je ve bila u toku slavizacija tih ostataka to vie to su se u istom ivotnom ambijentu po srodnoj socijalnoj strukturi poljodjelaca nali zajedno ostaci Gepida sa slavenskim agrarnim pukom nasuprot vladajuoj klasi Slavena, koja je tada u ovim krajevima naglo smjenjivala donedavni vodei sloj Avara. Koliko je gepidska etnika komponenta sudjelovala u etnogenezi rumunjskog naroda pokuao je dokazati Diculescu,75 pa ako njegovi izvodi i nisu potpuno usvojeni u nauci, ipak njegov je golem posao ostao jedan od ranih pokuaja da se u tumaenju etnogenetskih zbivanja poe dalje od tada openito usvojenih pogleda. U istom smislu nastavio je Se71 Ibi. I 221. - G y r f f y 158: Zsebes (l-, Fel-, Fzi, Totraclo) 1262 an poss. inferiorem Zebes vocatum, que alio nom Fizi nuncupatur... ad terram Tot-rachlo que inferior Zebes et al. nom. Fyzy nominatur; Zebus 1312; p. Sebes 1332; Sebus, Zeles, Sebes 1332. Jo u popisima 19. stolj.: Fzi, Fzl, izmeu dva rata u ehoslovakoj: Zebes, danas (1955. g.) ebastovce. 72 Grupa Fuki u Istri s naseljima istog imena u Pazintini: 1) u opini Posert (C N 244); 2) u opini umberg (ibid. 191) i prezimena Fukar, Fuak i si. (IP 50). - Upor i S a b l j a r 104: Fukovac, selo u up. zagrebakoj. - Upor. i lokalitet Fukov Jarek u Zagrebu. 73 B a r i i F.: Kada i ge su napisani Pseudo-Cezarijevi Dijalozi ZR, SAN XXII 1952, 28-51. 7 4 C o n v e r s i o c. 6: De Gepidia autem quidam ad hu ibi resident.. . 75 D i c u l e s c u pas.

80

6 ZBORNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

81

vin, koji i u poznatoj, veoma karakteristinoj etnografskoj grupi Szeklera gleda potomke Gepida, a i slovaku grupu Spi odredio je kao kategoriju gepidskih potomaka.76 Meutim, porijeklo grupe Szeklera Gyrffy je definitivno odredio kao potomaka jedne od grupacija Protobugara.77 a spiiko naseljenje i suvie je sloeno, a da bi se pitanje etnogeneze ove grupe moglo ukratko rijeiti. Oba autora, Diculescu i Sevin gledaju u potomcima Gepida jo uvijek nosioce onog etnikog i politikog sadraja koji je za taj narod bio karakteristian u vrijeme cvata njegove drave. Afi nosilac dravne i politike moi tada je bila via drutvena klasa, dvor i njegova okolina, koja je s kraljicom Rosamundom napustila svoju zemlju. U starom zaviaju na Dunavu zaostao je nii drutveni sloj, koji je pored svog gotskog jezika i imena kulturno ve odavna srastao sa starim naseljenjem i od njeg u mnogome preuzeo stare vrednote i predaje, kako smo to nali i na primjeru talismana iz Simlul-Silvaniei. A ipak taj nii sloj, to je bio onaj populacioni faktor koji je ovu zemlju napuio svojim potomstvom, osnivao naselja, obraivao zamlju i davao joj kulturni vid pretvarajui je u svoj vlastiti zaviaj. Zato i pored toga da se u est stoljea boravka gepidskog naroda u Podunavlju tu udomaio gotski jezik, a odrao se i trag imena u pojedinim naseljima, teko bismo kasne etnike grupe mogli odrediti kao sigurno gepidsko potomstvo. Etniko preslojavanje koje je redom donosilo nove elemente u sastav naroda u Panonskom basenu, rezultiralo je u dugom vremenskom rasponu s onim konano salivenim etnikim tvorbama u koje su ule razliite komponente, meusobno saivljene i ugraene u dananjim narodnim cjelinama. Meutim na izmaku seobe naroda proces novih etnikih organizama nije bio dovren sve dotle dok nije u se primio jo i slavensku komponentu. Tragovi tog saimanja kako ih moemo utvrditi u znaajkama pojedinih etnografskih grupa unutar dananjih naroda, svjedoe o razliitom porijetlu pojedinih komponenata u etnogenetskom svarivanju, a mi danas pronalazei te tragove nastojimo po njima oitati i upoznati zakonitost etnografskog zbivanja. Taj na zadatak pokuavamo osvjetiliti na primjeru jedne takve rezidualne etnike grupe, grupe Bezjaka. Po svemu, nau grupu Bezjaka smatramo jednom od konanih tvorba nastalih u okviru etnogenetskog saimanja u rasponu ranog srednjeg vijeka. Od starijeg naseljenja, onoga koje je produivalo kulturnu faciju Latna, Bezjaci su naslijedili znaaj prigorskog stanovnitva s kulturom vinove loze u teitu svoje agrarne vlastitosti. Upravo po tomu njihovi se susjedi slue rijeima izvedenim iz ovoga imena za razliite pojave u ivotu prigorskih vinogradara kako smo na to ranije ukazali. Ma da ni u kom sluaju Bezjake ne moemo smatrati potomcima Gepida, ipak ova grupa pokazuje neke znaajke koje ju razvojno povezuju s ostacima gepidskog naroda. To je u prvom redu stalna prisutnost frustraS e v i n 196. G y r f f y G y.: Tanulmnyok a Magvar llam eredetrl; Budapest 1959, navodim po recenziji V a r g y a s L. n AE ASH IX, 3-4, 1960, 422.
77 76

cione situacije i njenih efekata s kojim ova grupa reagira na iru drust* venu sredinu. Ve raniji izvori navode kako su Gepidi u gotskoj porodici bili trei prezreni lan.73 Kao izraziti poljodjelci Gepidi su bili tromi i zaostali prema oba druga gotska naroda poznata po zavojevakoj prodornosti. I Jordanes ime Gepid tumai u ovom smislu, pa iako je to puka etimologija ipak ostaje znaajna za odnos ostalih Gota prema Gepidima.79 Kako je jezik u sva tri gotska naroda bio isti, to je u irokoj populacionoj slici samo znaaj sesiluog poljodjelskog puka mogao ostati povezan s etnikom fizionomijom Gepida. Ostale kulturne crte pretopile su se u jedinstven kulturni i jezini sediment u kom se danas vie ne moe odijeliti to od toga pripada u ui posjed pojedinih gotskih naroda.80 Kao trag gotskog jezika u prigorskom se kraju javljaju samo po neki neznatni ostaci.81 To bi npr mogla biti rije his u znaenju vinogradarska klijet. Dok je rije klet, klijet poznata na veem dijelu kajkavske Hrvatske, rije i sadraj Ais poklapa se s prostiranjem naziva Bezjak, kako smo ga utvrdili od Dobre i Kupe do Sutle i Drave.62 Danas rije his sve vie uzmie ispred rijei klet, klijet na itavom ovom podruju isto tako kako tu sve bre nestaje i imena Bezjak. Jedna od karakteristinih pojava kako je dobar poznavalac Ostrogota biskup Enodije lino bliz Teooriku Velikom, u ranom 6 st. opisuje prigodom gotskih seoba,83 zadrala se do danas u Hrvatskom Zagorju kao navika liena opravdanja. Kad danas Zagorac naputa svoj zaviaj i seli sa svim pokretnim imanjem na drugu bolju zemlju kako je to bilo u puiiom toku u godinama nakon rata - on odlazi sa itavom porodicom odvodei i stoku, ali ostavlja svoj dom, Aiu, i u njoj gotovo sve bezvrijedno pokustvo. I sad jo ovako stoje poneke razne kue u Zagorju i tako naputene propadaju. Ali jedan predmet iz svog starog domainstva Zagorac uvijek odnosi sa sobom. To je kamen iz runog mlina koji se u Zagorju zove rmlje. Zagorci odnose u novi dom samo kamen rvanj bez ostale drvene naprave i postolja, a to se prenosi bezuvjetno u novi zaviaj onako kako se rvanj uz ostale orae sprave kao nuno proizvodno sredstvo prenosio na kolima na kraju onih velikih povoraka u kojima su se gotski narodi pokretali na svojim seobama kako o tom govori na izvor. U novom domu preseljenih Zagoraca rvanj ostaje bez upotrebe i obino lei naputen u dvoritu, jer za nj u novoj okolini uope nema upotrebe. Tako moemo rvanj jo i sad nai uz kue Zagoraca naseljenih u selima 84 Baranje i Bake. Vlasnik ovakvog rvnja ne zna nita rei o ovom svom
S e v i n 17. J o r d a n e s Getica XVII. 95-96: sed quia ut dixi, gepanta pigrum aliquid tardum designat, pro gratuite convicio Gepidarum nmn exortum est, quod Jiec ipsud credo falsisimum; sunt eniin tardiores ingenii et graviores corporum velocitate.
78 78

80
H

Vaemet M. u referatu o N i e d e r l e o v u Manuel, ZSPh II, 1925, 541: Die Reste ostgermanischer Stmme auf dem Balkan... ihr Einfluss auf die Slaven ist ganz unbedeutend ... 82 R j e n i k JAZU s. v. his. 83 E n u o d i u s, Panegyricus dictns clementissimo regi Theodorico MGH VII. 84 Rukopisna graa Etnografskog muzeja u Zagrebu iz g. 1956, sakupile P. G a b r i i. S z e n c z i .

Schmidt

545.

82

83

postupku, a nema ni tumaenja za nj i oito se taj obiaj vri sad jo samo po sili prastare predaje i po zaboravljenim, nekad obaveznom obrednom postupku sa rvnjem kao s hijeratskim predmetom u kunom priboru, postupku koji se ouvao samo jo u tradicionalnom pokretu u prenoenju tog kamena. I ona vrst ljive zvana u tajerskoj bezjaa ide u ove etnografske preostatke. To je ono stablo koje i danas tvori karakteristian trnac oko svakog prigorskog dvorita. Ova trnovita voka srodna je onom grmu koje pod nazivom grog, trn, bijeli ili crni, do naeg vremena predstavlja sloeni simbol, zaostao iz kulta ivog trna, zelene grane i stabla uope.85 Oplemenjena ljiva, Prunus domestica L. meutim potie iz pontsk ekumene, a u naim kajkavskim krajevima udomaena je jednako kao na svom itavom prostiranju u sjevernom dijelu Balkanskog poluotoka i na rubnom pobru Panonskog basena. Na najpoznatiji varijetet je ljiva bistrica. Osim kod nas ovo slavensko ime za zagorsku slivu bistricu slui i na irokom podruju slovakog jezika, gdje je to glavna voka u snabdjevanju seljakog domainstva osim svjeim voem jo i dobrom zimskom hranom.85" Iz mnogostruke slube ove voke kao trnovite obrane oko kue, kao izdane hrane i kao davaoca estoke okrepe, jedna lokalno utvrena, danas ve zaboravljena funkcija govori o drevnoj kultnoj ulozi ovoga stabla. To je sluba ljive kao boinog drvca.85b U onom konzervativnom ivlju koji smo utvrdili pod imenom Heanzen, jo je nedavno u prolom stoljeu kao boina grana sluilo stabalce mlade ljive, obraslo sa to vie trnja. Iz irokog okvira sloene slube ljive i njenih derivata na prostiranju slavenske praekumene, izdvojit emo dva elementa znaajna za nae daljnje razlaganje. To je tajerski naziv bezjaa za zagorsku ljivu i spomenuta sluba obrednog drvca kod etnike grupe Heanzen za koju smo nali da je potisnuti ostatak inkolata iz vremena prije seobe naroda. Ova dva elementa govore o tom da je funkcija ljive i njenog trnovitog grma i pored poznavanja ove voke u starom zaviaju, u svijet kajkavskih Slavena ula jo i kao preostatak iz onog ivotnog inventara to su ga slavenski doljaci zatekli naselivi se u istono alpsko pobre. Meutim samo ime Bezjak, dosljedno tomu i porijeklo one etnike grupe koja je primarno nosila ovo ime, ne moemo protumaiti samo iz ovih kulturnih ostataka. U etimolokom tumaenju rijei bezjak filozofi se znatno razilaze. Danii izvodi porijetlo ove rijei iz srednjenjemakog fiesz, odnosno iz staronjemakog fizus (callidus, astutus, dolosus) koji u Nijemaca
R j e n i k JAZU s. v. glog, glogov. - S c h n e e w e i s E., Serbokroatische Volkskunde, Berlin 1961. 10. - O porijeklu domae ljive v, H e h n, Kulturflanzen und Haustiere. Berlin 8, 1911, 382 i d. K o v a i J., ljiva naa najvanija voka. Priroda LIV, 2 - Zagreb 1967, 41-43. 85 N srednjoj Moravi uzgajaju se ... vestky obecn trnky neboli bistiky zvan. M o r a v s k S l o v e n s k o 318. 85 b E b e n s p a n g e r J., Weihnachten und anderes. Kleine Beitrge zur Volkskunde der Hienzeu. II. BMU VI, 1898, I. 36.
84
86

dolazi u prii o vragu i o neotesanu i lukavu seljaku,86 no vidjeli smo da je ve Jagi odbio ovo tumaenje kao neosnovano. trekelj i po njemu Berneker rije bezjak izvode iz istroromanskog bizgako, bezgako, Sonderling, Tlpel.87 Pleternik donosi i Trstenjakovo miljenje88 da se Bezjaci zovu po tom ker .. . bize nosijo, tj. da su to seljaci na Slovenskom Krasu za koje je karakteristina odjea od domaeg platna, nasuprot alpskom suknenom ruhu, ali je Maurani to odbio s tim da rije bize potjee od njemakog weis-bijel.89 Ne emo dalje ulaziti u ovo filoloko pitanje nego emo rjeavanje tekog zadatka o poetnom izvoru imena Bezjak zapoeti na drugi nain. Pokuat emo ukazati gdje i kada se to ime u ranije doba javlja u naim krajevima i na opisanom irem podruju na zapadnom rubu Panonske nizine. Kod tog posla morat emo biti na oprezu da ne zaemo predaleko po sazvuju slinih imena. Tako npr. ne e biti lako u irokom okviru imena iz osnove *bessen nai na traeni etnikon. Poznato je da se potomci monog naroda Peenega u srednjem vijeku zovu B i s s e n i, B e s s n e y , otkuda danas potiu esta prezimena i mjesna imena u Maarskoj.90 Ali i jezini likovi izvedeni iz osnove *bezzeg tako su blizi slavenskoj rijei bazga-zova, da i tu postoji opasnost od uopavanja.91 Jednako tako ne moe se u imenima izvedenim iz osnove *fiz, *fiiz izdvojiti arhaini sadraj, jer takva imena stoje i suvie blizu maarskoj rijei fz-vrba, to se i u nas esto javlja u nizinskim naseljima i uz vode. Ipak, i pored svih tih graninih podruja gentilno ili etniko ime iz osnove *b'Bs plastino se izdvaja u medijevalnoj grai koja nam stoji na
D a n i i u Rjenik JAZU s. v. bezjak; v. o tom J a g i e v o miljenje bilj. I 16 i IV. 155. 87 t r e k e l j Zur slavischen Lehnwrtern. Denkschrift, d. kais. Akad. Wien Phil-hist. Kl. 50, 1914. - B e r n e k e r 53 s. v. bezjak. - Upor. i M e y e r - L b k e W., Romanisches etymologisches Wrterbuch, Heidelberg 1935, 98 No. 1118 bis; str. 92 No. 1097 bes. 88 Iscrpno 11 e i 87 i d. " V. bilj. I, 36. 80 R a s o v s k i j D. A., Peenjegi, Torki i Berendjeji na Rusi i v Ugriji. S. K. VI, 1933, za etimologiju imena beseny navodi 1. bilj. 1: G o m b o c z Z. s M e l i c h J., Lexicon critico - etimologicum liguae hungaricae, Budapest 1914 s. v. beseny; G o m b o c z Z., ber den Volksnamen Beseny. Turan III, 1918.
81 B e z l a j v. bilj. I, 37, 38 i 39. Osim navedenih hidroma i na str. 57 s. v. Besenik: etiri hironima Besnica, 1. pritok Save pri Kranju 1291 Veznitz. 1315 Veznitz, 1481 Venitz, 1496 Venitz; pritok ujice pri Dobovi; 3. pritok Mure u Prekomurju; 4. danas nepoznato, pri Rajhenburgu 1355 Vizznicz, 1477 Visnitz i imena od dva eela 1309 i 1322 Vieznicz te recentna mjesna imena (3 naselja u Sloveniji) Bezlaj izvodi iz adj. bsbnij-bsT-Damon prema Bernekeru. Vasmer adj. besbnt, rasend' za vodeni tok. Bezlaj dodaje: Zanimljivo pa je, da to pri nas so razmerno pogostno ime ni niti enkrat izpriano na srbohrvakom ozemlju; upor. i gorsko ime Besnik (Dolina pri Trstu). I toponim Bezina (Btiena str. 59 s. v.) Bezlaj izvodi iz osnove buz = sambucus. - Njemake dublete ovih geografskih imena (1. pritok Drave 1306, 1466 Hollerpach) mogle su nastati kao kasniji prijevod tada kada je prvotni etnografski sadraj ve bio zaboravljen, kao to je danas veoma teko, ako ne i neizvedivo, ova recentna imena tumaiti po njihovom postanku i tako ih razvrstati u primarne kategorije po porijetlu njihovih nosioca. 84

85

raspolaganju. Pokuat emo staviti vri okvir ovomu terminu klonei se kod toga svih onih sluajeva koji se bilo kako pribliuju i stapaju s navedenim rijeima i imenima. U naim krajevima uz ve navedena mjesta sa istim oblikom bezbiz-jak u ovaj emo krug obuhvatiti imena s nepromijenjenom osnovom ali s variranim nastavcima. Tako emo najzapadnije u Sloveniji nai ime sela B e n a 9 2 u opini Rue, i B i z e l j e, zaselak sela Zabukovje kraj Krkog te dva jednaka nablizu smjetena naselja B i z e l j s k o i B i z e l j s k a Va s,93 zatim selo B i z o v i k kraj Ljubljane. U Hrvatskom ovom je liku srodno ime donedavnog sela B i z e k danas na podruju Zagreba, a osnovu *bt.z sauvala su i mjesna imena B e z e n i c a,94 zaselak sela Tenje u okolini Osijeka i (B -) z e n i c a u Bosni.95 Preko nae sjeverne granice na podruju sela Beljezna u zaladskoj upaniji jedan se lokalitet zove B e z n i c a - m a l o m.96 Kako vidimo najvie se tih toponima nalazi danas u alpskoj podgorini, a manje ih je na starom kajkavskom podruju medijevalne Slavonije. Ne ulazimo dalje u razmatranje lika *baz koji smo meutim u Istri nali da je uporedan oblicima *bez i *biz. Na irem prostoru ranog slavenskog naseljenja, u staroj Slavoniji i u susjednim arpaovskim upanijama razgleat emo koja bi od gentilnih i mjesnih imena, posjeda, zemalja ili rodova iz ranijeg vremena mogli uvrstiti u kategoriju imenskog lika bes-bts, bez-btz. U arpadovskoj omokoj upaniji dananji lokalitet B u s u javlja se u 13. stolj. u grafiji B e z e , B z , B u z u,97 to govori o postojanju imenske osnove *b"bz i o daljnjem fonetskom razvoju ovog imena u mediju maarskog jezika do dananjeg oblika. U Transanubiji, u ranijim se izvorima oblik B e z z e g javlja na vie mjesta kao ime roda i zemlje. Tako ime dananjeg lokaliteta i z z i g i na Dunavu nedaleko mjesta Paks,98 Csnki izjednauje s imenom porodice B i z z i g - B e z z e g h B y z y a h." Da su zemljini posjedi dobili ime po porodinom imenu
I M 1951 selo Bena opina Rue; I M 1960 selo Bezene, opina Maribor. Upor. i toponim Bezina u opini Poljane, I M 1951. 03 B e z l a j 65 s. v. Bizeljski Potok. Bizeljsko 1251 Vizel, 1278 Visel, 1404 Vyseli, 1427 Visel, 1441 Visel, 1475 Visi, 1490 Vischl, Visi. Izmeu Save i Sutle top. Bizeljska Vs, Bizelj, Bizelje ... Poreklo teh imen ni znno ... IM 1951. 94 Ibid. 95 S k o k Prilog ispitivanju hrvatskih imena mjesta. Nastavni vjesnik XXI, Zagreb 1913, 3. Zenica, 243-244. 86 Z F N 613, 158/41: Beznica-malom, Csap-malom, oranica; apoziciju Beznica u nazivu ove oranice nazvane po nekadanjem mlinu, autor rdg izvodi iz linog imena nekog prijanjeg vlasnika tog mlina. 97 C s a n k y II, 596: Bz. Buzu. 1275 Bese; 1289 terra . .. Busu vocata; 1362 poss. Beuseu, 1408 Bescw, 1433 Bwsew, 1437 Bewsew. 88 H N 1913 s. n. Bizzigi - major u komitatu Tolna. Podatke iz HN 1913 zahvaljujem Dru Gezi Karsai-u OSB u Pannonhalmi i Dru Imri L. Marko-u OSB upniku u selu Plskef kraj Nagy Kanisze, koji je najbolji poznavalac naselja i historijske toponomastike u Transanubiji, posebno u zaladskoj upaniji. 89 C s n k y III, 418: Bezned (Beznet); 1314 Beznich, 1361 Beke de Beznech, 1429 Bezned; 1. c.: Bez(z)eg, (Bezzig), 1447 Bezegh, Bezzegh, 1453 Bezygh, 1471 Byzyak, 1502 Byzygh, 1517 Beezyk, - sada pusta Bezzeg kraj mjesta Paks; 461 uz isti posjed rod ez(z)egi, izzigi.
9Z

vlasnika svjedoci sufiks -d koji je u maarskom jeziku odluan u tvorbi izvedenih toponima.100 U toku 14. i 15. stolj., u razdoblju u kojem prema klasinom Csnkijevu djelu imamo uvid u kretanje linih, rodovskih i mjesnih imena, isto ime u liku B e z z e g javlja se i u zaladskoj upaniji nosei i ovdje znaajku toponima nastalih po imenu vlasnika.101 Ali u isto vrijeme i navedeno ime B e z n e d s varijantama B e z n i c h i B e z n e c h govori o takvom ukrtavanju imena zemlje i roda102 u ovoj imenskoj kategoriji. Po svemu tome medijevalni maarizirani oblici s varijantama u grafiji, a bez sumnje i u tadanjem izgovoru, daju nam pravo da ih s dovoljno opreza izjednaimo s naim imenskim likom bezbiz-jak. I u viejezinom Gradiu nai emo analogna imena, kao to je npr. ranije ime B e s s e f a l v a danas sauvano u derivatu B e s f a P u s z t a,103 dok u slovenskom Prekomurju oba dananja sela S t a r i i N o v i B e z n o v c i ve u 14. stolj. pokazuju isti gentilni lik kao B e z n o u c h.104 Slavensko oblikovanje pokazuje i antroponim B e/ i n e k koji se u maarskom jezinom kraju, u arpadovskoj upaniji Gyr javlja u vezi s posjedom B e z i, kako se i danas zove to isto selo u slivu rijeke Rabe zapadno od Gyra,105 a i ime dananjeg sela B e z e n y e koje lei u dvojezinom maarsko-njemakom podruju u nekadanjoj moonjskoj upaniji takoer pokazuje slavensko oblikovanje.106 Isti imenski lik u slubi antroponima kao e z z e g i i toponima kao B e z z e g - B e z z e k javlja se u 14. stolj. na podnoju Karpata u dananjem Zemplinu.107 Danas to ime glasi B e r z e g pa je to jedini sluaj da oblik s unesenim rotacizmom moemo sigurno izjednaiti s imenskom osnovom *bez. Pitanje imenskog lika *bT)Z u slavenskoj sredini osobito je dobro osvijetljeno u razvoju naselja B z e n c e u Moravskoj.108 Na stjecitu putova na srednjoj Moravi, nad prethistorijskim se graditem die srednjovjekovni burg i pod njim je dananje naselje s istim imenom. U 13. stolj. ovo naselje pripada u crkveni posjed, a itav je kraj ve tada poznat po
100 Objanjenje o slubi deminutivnog d u maarskom jeziku u tvorbi toponima zahvaljujem dru Imre L. Marko-u. 101 C s n k y III, 36: Bez(z)eg(d); 1338 poss. Bezzeg; 1387 poss. Bezegd, 1389 poss. Bezzegh, Bezzegd, 1412 Bezegd, 1501-1506 predium Bezzegd. Prema usmenom saopenju dra Imre L. Marko danas nema potvrde o tom lokalitetu. 102 Ibid. v. bilj. III, 99: 1314 Beznich, 1361 Beznech, 1429 Beznet. toa Ibid. II, 737: Bes(s)efalva, 1437 Besefalua, 1471 Bessefalva; danas Besfa-pnszta. 104 L i p o v e k G., Prekomurje. Seznam opin. Murska Sobota 1927, 7: Novi Beznovci, Bezuoc, Ujbeznocz; str. 10: Stari Beznovci, O-Beznocz, Buzahely. - C s n k i II, 737: Beznocz, 1399 Beznoy, Beznouch. 105 O U M IV, 464 ime dananjeg sela Bezi izvodi iz Besseny. C s n k i III, 575 s. n. Poki (Puki): 1182 jedan lan ove porodice je Poki Mihly Bezinek. U posjedu ove porodice meu ostalima i selo Bezi (Beze) 1. c. s. n.: 1340 poss. Beze. 1428 Bezy. 106 o U M IV, 448: Bezenye-Pallersdorf danas u maarskoj upaniji Gyr. 107 C s n k i I, 343: (posjed) Bezzek (Bezzeg); 1332 Bezeg, 1446 i 1488 Bezzegh, 1489 Bezek, 1491 Bezekh, ma. recentno ime Berzek. 108 M o r a v s k S l o v e n s k o 3: Bzence, opina na srednjoj Moravi; str. 31: 1213-1223 meu samostanskim posjedima n tzv. falsifikatima 13. stolj., str. 323: zbog tete u velikom poaru g. 1293 mjetani dobivaju vinograde iz posjeda bzenekoga graa.

86

87

svojim vinogradima. I danas je to voarska i vinogradarska oblast gdje je domaa ljiva jedan od vanih proizvoda u svakom domainstvu. Toponim B z e n c e svratio je na se panju istraivaa ranih slavenskih etnikona pa emo se na ovo pitanje jo vratiti. U slovakom jezinom podruju analogan imenski lik javlja se u imenu B z e n i c a,109 To je naselje u gornjem toku rijeke Hrona kuda prolazi put za rudarsku oblast gdje je Kremnica poznato i vano sredite ovog rudogorja. U srednjem vijeku selo B z e n i c a pripada u posjed monog roda V e z e k n y i , kojeg se ime sauvalo u istom kraju u tri toponima. To su na samoj rijeci H r o n s k " V o z o k a n y , zatim V e l k V o z o k a n y ( s uporednim M a l V o z o k a n y ) i tree, P l a v V o z o k a n y na donjem Hronu. U 13. stolj. ovo se ime javlja u razliitim grafijama koje se sve svode na temeljno V e z e k n y.110 U tom imenskom liku prepoznajemo v-varijantu onog imena koje smo kao B e z z e g i si. nali u Transdanubiji. Tako su u sklopu B z e n i c aV e z e k n y povezana dva oblika kako su se iz istog osnovnog gentilicija razvili u razliitim fonetskim uslovima. O takvom ponavljanju starog imenskog lika u njegovim kasnim varijantama svjedoi i ime jednog od lanova istog roda. G. 1326. kao gospodar posjeda u koji pripada i B e z e n c e - B z e n i c a javlja se Miskolc Bes nobilis Vezeknyi.111 Ime koje danas glasi kako vidjesmo B z e n i c a , u 19. stolj. u maarskoj je varijanti S z e n i c a , S z e n e s f a l u,112 pa tu nalazimo analognu eliminaciju nenaglaenog poetnog sloga kao u naem imenu Z e n i c a . Ako jo nadodamo da se kratki oblik ovog imena u 14. stolj. javlja u Spisu kao B y s z, danas naselje B y z,113 a dalje u podgorini Karpata dananje B e z u grafiji 15. stolj. B e z e w i B e z e n o w n a h,114 zatim u Rumunjskoj u okolini Cluja kao antroponim B e s e,115 pa i u Cenadu i to u ovom kraju u 13. stolj. istodobno kao lino ime, ime roda i posjeda: Michael et Bez, vocali de ezy,116 onda moemo pouzdano zakljuiti da se gentilno i mjesno ime *bez-btz u kasnom srednjem vijeku, a bez sumnje i ranije, prostiralo na itavom obodu Podunavlja u zatvorenim gentilnim grupama. Nali smo da se ee i znaajnije javlja u zapadnoj sferi ovog basena, na posljednjim alpskim obroncima, u zavalama na podruju zapadnih Karpata, ali i na onom prostranom pragu koji u Transdanubiji zahvaa prvenstveno vinogradarske predjele. Veoma je znaajno da to ime uope ne nalazimo u Alfldu ni u Potisju, u
109 G y r f f y 436: Bezence 1326 poss.; flumen Bezenche; u 19 stolj.: Sznsfalu, Szenica, danas Bzenica. " Ibi. 485: Vezekny; 1209 villa Wezeken, 1228 Wezekuin, 1265 poss. Vezeken, 1284 terra Vezequen itd.; - str. 486: Danas: 1) Vezekny (Kis-, Nagy-), Mal Velk, Vozokany; str. 487: 2) Garamvezekny, Hronsk, Vozokany; 3) Fakvezekny, Plav Vozokany. 111 Ibid. 436 1. c. 11! V. bilj. III, 109 i bilj. III, 95. " G y r f f y 159: Bisz, 1332 poss. Bysz, - Bizs 1262 terra Bye. I14 C sni I, 388: Bez 1292, Bezew 1427; Bezenownak 1427. 115 Ibid. V, 437: Bese (Besse, Bese-fi) porodica; 1364 Bese, 1364 Besse, 1415 Besehe. 119 G y r f f y 849: Bz: terra nobilinm de Beez-Bez; 1296 comes Nicolaus dictus Turnus nna cnm filiis suis Michaele et Bez vocatis de Bezy ....

ovim nekada stepskim krajevima. To se dosljedno poklapa s onim naim izvodom gdje smo oblike pukog ivota u pribreju Panonske nizine mogli pratiti kao kontinuirano naslijee iz rimske provincije sa znaajkama produivane slike poznog Latna. Pred nama stoji pitanje, otkuda se ovo ime javlja u opisanom podruju, gdje mu je porijeklo, odnosno gdje bismo mu mogli traiti analognu pojavu postojanja u gentilnom i etnikom smislu. U doba rimskog vladanja o ovom gentiliciju nema potvrde u naim krajevima. U Panoniji kretanje unutar stanovnitva jasnije se razabire u njenom zapadnom dijelu, u kasnijoj Gornjoj Panoniji. Tim to je Pannnia Superior zahvatila jo i dio negdanjega Norika, ova provincija obuhvatila je onaj itav prostrani prag s kojim se alpska podgorina sputa u rijeno nizozemlje. Posmatrano s dananjeg stanovita, upravo to je ono prigorje u komu se pored svih razlika u jezicima i nacionalnostima do danas odrala podjednaka ivotna slika koja i sad ovom kraju daje znaaj jedinstvene cjelovite ekumene. Pojedini ambijenti na tlu Gornje Panonije arheoloki toliko su osvjetljeni da se tu pouzdano moe pratiti populaciono zbivanje unutar gornjih drutvenih slojeva, a donekle mogu se ocrtati i prilike u pozadinskom domaem naseljenju. Ali ni uz profundno poznavanje mnogih pojedinosti, ne moe se rei da su nam do kraja poznati svi elementi u sloenom etnikom i drutvenom sastavu panonskog puanstva u onom irokom vremenskom rasponu kad ova zemlja ulazi u vidno historijsko zbivanje. Ipak i pored toga teko bi bilo opravdati potpunu utnju izvora o nekom jaem ili brojnijem etnikom organizmu, a da se o tom ne bi osjetio bar trag n imenima, skupnim ili pojedinanim. Treba dakle najprije iznai one pojedinosti po kojima bi na irem podruju upoznali bar donekle vidljive elemente o postojanju neke skupine u kojoj bismo mogli prepoznati cjelinu srodnu ili blizu naem zadanom gentiliciju. Na zapadu, u predrimskoj Galiji odnosno u kasnijim dvjema provincijama s onu stranu Alpa, doista postoji prostrano podruje na kojem se gentilicij *bes javlja u pisanim izvorima od vremena otkad je Galija ula u historijski vidokrug. To je prostrana podgorina na podnoju Jure, Vogeza i zapadnih Alpa, od Champagne do primorja Gote d'Or na jugu i do sliva rijeke Sane i Loire na zapadu. Teite ovog gentilicija nalazi se u belgijskoj Galiji gdje gentilno i etniko ime *bes ivi u kontinuiranom postojanju naselja do danas, kako se to staloilo u obilju utvrenih toponima iz ove osnove.117 Ve u antiki ova imena pokazuju obje varijante poetnog labijala. Holder donosi za to obilje podataka iz klasinih i medijevalnih izvora, a porijeklo ovim svim imenima on izvodi iz keltskog gentilicija B e s s e n u s , B e s s i u s koje smatra kao izvede 118 niu iz narodnog imena B e s s u s. U tumaenju klasinog lika V e8 o n t i o n koji se staloio u itavom obilju toponima navodi se kao jedno H o l d e r I, 409: Besinum, Besiancinm, Besontio-Vesontio, Bessenacus, Bessiacus; 410 Bessua; III, 99; Vanesia; 255: Vesontion it. 118 Ibid. I, 409: Bessenacus villa ... vom gentilicum *Bessemis zu gentiliciura Bessius, abgeleitet vom V(olksname) Bessus.
117

88

89

od najpoznatijih ime graa B e s a n g o n na rijeci Doubs.119 U medijevalnim likovima ovog etnikona na tlu Francuske nalazimo doslovnu analogiju naim oblicima. Tako Holder lokaciju in Bissiaco razrjeava u francuskom jezinom podruju s pomou dananjeg lika B i s s y, a na tlu njemakog govora s likom B e s c h, kako se oba lika javljaju u nekoliko toponima s obje strane jezine granice.120 U bilingvom dijelu Luxemburga toponim B a s b e l l a i n - B e s l i n g e n istog je porijekla,121 dok naem jednostavnom medijevalnom obliku Beze odgovara dananje ime B z e u okrugu Dijona, u srednjem vijeku ovo ime glasi B e s u a (se. fons, aqua).122 Pa i esti stari oblik *bessen kojega smo zbog blizine s Bissenus izluili na naem podruju, u galskoj podgorini zapadnih Alpa susreemo kao mjesno ime e s s e n a c u s , danaa B e s s e n a y , koji Holder tumai kao isti gentilicij *bes.123 Uporedo s kategorijom ovih mjesnih imena iz osnove *bes, razmotrit emo i nekoliko karakteristinih toponima iz osnove *bus takoer na francuskom podruju. Oba glavna lika B u s i - i B u s s i - a c u s Holder izvodi iz antroponima Bus-, B u s s i u s.124 U razliitim oblicima ova se mjesna imena javljaju kao B u s i a c u s (danas tri lokaliteta: l a B o i ss e l i e r e i B o e s s e l e S e c u departementu Sarthe u slivu rijeke Loire i trei B o u z y na Marni125 ili kao B u s s i a c u m (danas B o i s s y i B u s s y),126 a i kao Bussacum, danas B u s s a c u departementu Dordogne.127 Moglo bi se rei da se radi o sluajnom sazvuju ovih imena, kad se obje kategorije ne bi grupirale u dva podruja: na sjeveroistoku francuskih zemalja s prelazom u valonsku jezinu oblast i na zapadu u irokom luku Loire, Saone i Dordogne, a jedno i drugo i danas su poznati vinorodni krajevi s nevisokim brdima i prisojnim, otvorenim rijenim dolinama. Po svemu dakle moe se izvesti da su nosioci ovog imena i njegovih varijanata pripadali u sklop onih galskih naroda koji su sudjelovali u monim pokretima ovog etnikog organizma i to kao jedan od unutarnjih drutvenih faktora u sloenom zbivanju u kojem takav faktor ostaje
1I8 Ibi. III, 255: Vesontion e nizom podatka iz antikih pisaca s kojima se potvruje mjesno i etniko ime ove kategorije u Gallia Belgica kao npr. Besancon i dr. 120 Ibid. I, 410: Bessiacus von Bessius, in O(rtsnamen) 1. jetzt Bissy la Mconnaise; 2. Bissy-sous-Uxelles, Saone et Loire: in Bissiaco; 3. Besch, reg. bez(irk) Trier kreis Saarbnrg; 4. Besch, kreis Schieiden. 121 Ibid. I, 409: Besiancium in pago Mosao, O(rtsnahme) J(etzt) Basbellain oder Besungen, Luxenbnrg .. .. 122 Ibid. I, 410: Besua, fons j(etzt) Be, dep. CSte-d'Or arr. Dijon, canton Mirebeau ... Actum publice, Fonte Besua monasterio . . . i dr. 183 Ibid. I, 409: Bessenacus. .. O(rtsname) j(etzt) Bessenay, dep. Rhone, arrond. Lyon, canton l'Arbresle. 184 Ibid. I, 644 B. n. Busi-cus von M(enschennahmen) *Busius. - V. Bussiacus; s. v. Bussi-acu-s v. M. Bussing . . . 125 Ibid. 1. c.: Busiacus.. . Ortsname 1. auch Buxidus in pago Cenomanico j(etzt) la Boisseliere . .. dep. Sarthe, a. 625: Ad Busiacum, vicum canonicum . . . memoratum vicum Busiacum ... In pago Cenomanico, in loco qui dicitur Busiacus, vicus canonicus ... ; 2. de Busiaco . . . j(etzt) Bouzy, dep. Marne; 3. j(etzt) Boesse-le-Sec, dep. Sarthe. 1M Ibid. 1. c.: Bu88-cu-s . .. O(rtsname): 1. Bussiacum vicus in agro Parisiensi, j(etzt) Boissy; 2. j(etzt) Bussy, dep. Rhone . .. 117 Ibid. I, 644: s. n. Buss-cu-m, O(rtsname) j(etzt) Bnssac, dep. Dordogne.

nosilac skrivenih gentilnih svojstava i ne zadobiva historijskim faktima utvrenu fizionomiju ni u dugom postojanju. Keltski gentilicij B e s s e n u s ( B e s s i u s , B u s s i u s) ostaje jedan od uesnika u pozadinskom drutvenom zbivanju onako kako su mnoga plemena i narodi oduvijek sudjelovali u pokretima i etnogenetskim procesima, a da nisu izbili u prednji plan vladajuih etnikih grupa, U pozadinskom zbivanju, iza nekog drugog vodeeg imena takav etniki faktor ostaje historijski neoblikovan, a ipak kako smo nali po kontinuiranom leksikom sedimentu imena *brbs i poslije, nakon davno svrenih preseoba uporno produuje tradiciju iz svog starog zaviaja ostajui i dalje u sjeni agrafinog anonimiteta. Upravo ova drutvena zakonitost koja se oituje u trajnoj povezanosti izmeu nosioca politikog zbivanja i pozadinskog proizvoaa agrarnih dobara odgovara onoj specifinoj ekonomici kako je iziskuje kultura vinove loze kao visoko razvijena agrarna djelatnost. Nakon to je vinova loza iz Sredozemlja unesena u zapadnu i srednju Evropu, obraivanje vinograda i postupak s vinom sve se vie izdvaja kao specijalna grana sesilnog poljodjelstva.128 Ranije, u nezavisnoj Galiji italsko je vino jedan od glavnih produkata s kojim rimska trgovina prodire u jo neosvojene barbarske zemlje. Nepuno stoljee kasnije to se deava i u Panonskoj nizini gdje rimski osvajai nalaze trgovce iz sjeverne Italije kao stalne prebivaoce u tadanjim jaim naseljima Norika i zapadne Panonije, jer je vino i tu kao nekad u Galiji bilo ono traeno pie za koje su Kelti rado plaali visoku cijenu.129 Pa i promet tim skupim tovarom toliko se prilagodio putovima i saobraaju u zemljama preko Alpa da je osjetljive mediteranske vinske sude, dolia i amfore doskora zamijenila keltska tunna-bava izdjelana od hrastovih duica,130 kako je do danas ovaj vinski sud zadrao svoju drevnu slubu. No dok su se na naem primorju u kulturi vinove loze odrale znaajke helenskog vinogradarstva s terasastom obradom tla i s uvanjem vina bez prizemnih podruma, jer je vino june loze mnogo stabilnije, a to sve znaajno je za mediteransku ekumenu uope, u Podunavlju ampelokultura pokazuje one crte koje je zadobila na zapadu, tada kad je u dolini Rhone vinova loza vjetim postupcima oplemenjena u nove vrsti i aklimatizirana u stroem podneblju, gdje je groe dozrijevalo zajedno a jesenskim mrazom, kako to Plinije opaa za glasovita vina allobrogica.131 Poloaj prvorazrednih vinograda na brdovitim stranama nad nekom veom rijekom, s jedne strane zbog osobito povoljnih uslova na kvalitetu uroda u ovakvoj mikroregiji, kako se to dralo u antiko doba, a s druge zbog olakanog prevoza vina na vodenom putu, do danas je znaajan u vinarskim regijama zapadne i srednje Evrope. I kod nas na dunavskim pritokama vinogradi npr. U Frukoj Gori, na moslavakim i posavskim brdima a i u glasovitom Tokaju nad Tisom, odgovaraju ovoj antikoj tradiciji.
D i o n pas. - S a v o y II, 446 i d. * D i o n 102 prema Diod. Sic. u nezavisnoj Galiji mijenjalo se amforu vina za jednog roba. 1M S a v o y II, 263 i 264. - D i o n 86. 131 Ibi. 119 i 120; jo danas poznati crni pinot u okolici grada Vienne.
1!

128

90

91

I u drutvenoj strukturi vinogradarstvo zadrava se u konservativem okviru steenom jo u rimsko doba. Za carstva uzgoj i posjedovanje vinove loze privilegij je najvieg drutva. Poznato je kako rimski patricij voli otii u svoj vinograd na odmor i u berbu ak radije nego u jesenski lov, a ljetnikovci, vill s pripadajuom ladanjskom ekonomijom, u Italiji i u sve tri Galije, smjeteni su uvijek usred vinograda koji tvore iroku okolinu veim gradovima.132 U srednjem vijeku vinogradi ostaju u podjednakom posjedovnom odnosu naslijeenom iz antike, pa u Franakoj prve biskupije i benediktinske opatije nastaju u izrazito vinorodnim predjelima,133 a vinogradi isprva su samo u posjedu crkve i dvora da tek postepeno preu u ruke predstavnika feudalne klase u irem smislu, a istom u kasnom srednjem vijeku, nakon agrarnog uspona u 12. i 13. stolj. postaju svojina graana i to najee samo u blioj okolini urbanih naselja. Taj smo proces nali i na primjeru naselja zence u vinarskom kraju na srednjoj Moravi. Ima mnogo opravdanja da u tom naslijeu iz ranog razdoblja srednjoevropskog vinarstva traimo zaetke onih posebnih odnosa izmeu zemaljskog gospodara i njemu podlonog obraivaa vinograda, koji svojim radom i vjetinom jami obilat i kvalitetan prinos od ove dragocjene kulture. Kako uzgoj i njega vinove loze uz relativno visok ulog sirove radne snage zahtjeva jo i sasvim vjet postupak u specijalnim poslovima oko loze i vina, a i bogato iskustvo u poznavanju trsa i okota te svih ostalih zahvata u ampelokulturi, to je u vinorodnim oblastima nuno prisutan onaj sesilni agrarni ivalj koji e u svom konstantnom bavljenju s ovim poslovima prenositi predajom steene radne zahvate i iskustvo u ovoj veoma specijaliziranoj djelatnosti. Prelazi izvan okvira naeg razlaganja studij onog zbira normativa s kojim se pravno ustanovljuje odnos u sloenoj hijerarhiji feudalnog drutva, u kom seljak vinogradar trajno zadrava funkciju proizvoaa u vinarstvu srednje i zapadne Evrope.134 Kod nas je ovo opirno poglavlje pravnih uredaba okupljeno pod razliitim nazivima koji manje vie svi sadravaju rije gora, gorica, kako se u kajkavskom govornom podruju taj specifian naziv za vinogorje sauvao do danas. To su literae guerales, gornji list, kako pod tim i slinim nazivima ove norme135 ulaze u kasnije urbare sve do retardiranih feudalnih odnosa u prolom stoljeu.136 Ne ulazei dalje u to mi samo moemo pouzdano utvrditi da u toj posebnoj gospodarskoj grani odreen stale seljaka vinogradara kontinuirano postoji kao stabilan izvor one naturalne rente koja kvalitetnim vinom snabdjeva gornju drutvenu klasu svoje zemlje. Nezamjetan u politikom zbivanju, pokriven s imenom, etnosom i drutvenom
"' Ibid. 169. 135 S a v o y III, 394 i d. - D i o n 175. 134 S a v o y II, 453: u antici vjetina i posao vinogradara osobito se cijeni; prema Columelli cijena je roba - vinogradara 8000 sesteraca razmjerno visoka prema 300 sesteraca prodajne cijene jedne mjere (culeus = 5,20 hl.) vina. 135 M a u r a n i 377 s. v. gora, gorak; 238 s. v. gorica i dr.; 365 gnerales literae, str.1881576 s. v. vinograd et pas. D o l e n c N., Do kedaj so veljale Gorske bukve na Slovenskem? ZN XX, 1-2, 113, gdje meu ostalim donosi (str. 116) dokumenat iz sela Podgrae kod Stubice u Hrvatskom Zagorju iz g. 1811 s kojim su seljaci dobili Praviczu illiti Gorni Lizt.

klasom svog zemaljskog gospodara, ovaj stabilan seljaki ivalj ostaje n agraru srednje Evrope nosilac specifine vinogradarske situacije, u kojoj po prirodi posla zadane tradicionalne vrednote tvore ivotni okvir zasien konzervativnim formulama. To je ambijent u kojem smo zatekli posljednje ostatke gentilicija *bi>s u naim krajevima. Po svemu dakle ostaje otvoreno pitanje ne krije li se i u staroj Panoniji pozadinski etnikon *bts u onom puku koji sainjava poljodjelsko naseljenje, neimenovano u do sada poznatim izvorima a stavljeno duboko u drutvenu pozadinu iza urbanog stanovnitva pa i iza vieg sloja onih domaih plemena, koja kao npr. Boji politiki i ekonomski preslojuju ostalo indigeno puanstvo u zapadnom dijelu Podunavlja, kako smo to ve upoznali. Konano, tek nasluujemo koji je to etnikon, vjerojatno sloen, krije pod imenom Belgites, koje pleme prema Pliniju nastava negdje u Panoniji, a o kojemu osim ove Plinijeve vijesti nita ne ujemo iz ostalih izvora.137 Nezamjetno u izvorima mora da se gentilicij *bTbs zajedno s ostalim keltskim plemenima pomakao na istok u toku onih velikih i dugih seoba, koje u 1. mileniju prije n. e. keltske narode prebacuju preko Alpa, do Dunava iJKarpata, a i do Crnoga mora. Ostavljajui po strani keltsko napredovanje na jug i jugoistok, u naem posmatranju zaustavit emo se na situaciji ovog etnikona u opisanom podruju na zapadnom rubu Panonske nizine. Tu mora da je unutar jednog od onih etnikih organizama koji su naslijedili i produili poljodjelsku raciju iz retardiranog Latna u rimskoj provinciji, sudjelovala i grupa keltskog etnikona *bus, koje potomci produuju ovo ime u razliitim varijantama, ali svagda blizu svom prvotnom imenu. U norikoj epigrafici svega jedno ime upuuje na eventualno porijeklo iz ove osnove. To je ensko ime Bussugnata. Prema Holderu i Katiiu ovo lino ime pripada u indigeni keltski jezini sloj.138 Srodan imenski lik u grafiji Bussignaci susrest emo kasnije nakon seobe naroda kao ime jednog roda u Jadranskom primorju, ali jo na prostiranju starih galskih imena. Od gegrafskih imena u ovo poglavlje treba uvrstiti hidronim B us i n e a , kako se javlja u 2. pol. 5. stolj. kao ime neke, danas nepoznato 139 koje, rijeke u Gornjoj Panoniji. Po svemu tomu mi stiemo uvid u to kako se odvija onaj historijski tok po kojem se u ranom srednjem vijeku izgrauje novo evropsko
137 M c z y 15 i 78: Unter den von Plinius aufgezhlten Stmmen kennen wir das Siedlungsgebiet der Arviates und der Belgites n i c h t . . . - G r a f 26: Von den Namen, die uns in den Quellen erhalten sind scheinen zwei aus den keltischen erklrbar zu sein. Diese sind: 1. die Belgites (bei Plinius), die denselben Namen fhren, wie die Belg in Belgien, nur in einer illysierter Form: mit dem ein t enthaltenden Suffix, das nach Krhe ... sich im Illyrischen besonders hufig in Stammesnamen und Ortsnamen auffinden lsst. ber ihren Wohnort innerhalb Pannoniens besitzen wir keine Angaben ... 138 Dva nalaza iz Norika: CIL III, 3930 i CIL III, 5355. - K r o m e r: Brezje AKS II, 2, 1959, 79. - H o l d e r I, 645. - K a t i i B.., Keltska osobna imena u antikoj Sloveniji AV- SAZU XVII, 1966, 156.- Upor. i ime B u s s na srebrnom galskom novcu iz Panonije; H o l d e r I, 645 upuuje na ime Bus-, Bussumarus. 130 H o l d e r I, 644: Eugippius, Vita Severini 15, 1) Fimn, cuius Businca nmn est.

*$H

92

drutvo. Raniji, n izvorima nezamjetni preantiki oblici izdiu se iz svog agrafinog postojanja i ulaze u historijski vidno zbivanje. Analognu zakonitost nai emo u jednom od osnovnih problema u velikim etnikim promjenama kako ih je izazvala seoba naroda. To je iznenadno javljanje novih naroda i njihovih imena u krajevima gdje je staro stanovnitvo otprije bilo poznato po svojim imenima i po etnikoj pripadnosti. U 9. stolj. najednom se tako u historijskom svjetlu javlja intenzivno slavensko naseljenje na velikom prostoru srednje Evrope sve do ua rijeke Labe, a da izvori ne registriraju ovo naseljavanje. No ve i ranije u prehistoriji tako ulaze u Podunavlje neka keltska plemena kako smo to nali za nosioca imena *bi>s, a kasnije jednako nezamjetno tu zapoinje ivot poljodjelaca gepidskog imena. U toku seobe naroda nezamjetno naseljuju Podunavlje slavenske etnike skupine i to kako je danas usvojeno ve u ranim pokretima ovog velikog etnikog pomicanja.140 U opreci prema osvajakim pohodima ratnikih naroda to ih suvremenici uouju kao katastrofalne dogaaje svoga vremena i po tomu znaajne da ih se zabiljei za potomstvo, nezamjetno naseljavanje sesilnih etnikih cjelina nastojalo se protumaiti kao tiho slijevanje seljakih rodova, plemena i naroda u njihov novi zaviaj. Bez sumnje u svim je vremenima bilo takvog useljavanja u novu sredinu, nezamjetnog u historijskom toku. Ipak s ovakvim polaganim imigracijama etnika struktura nekog kraja ne bi se mogla relativno brzo izmijeniti. Nasuprot tomu, mirni doljaci uratavaju u zateenu etniku sredinu i podlau se njenom jezinom, kulturnom i etnikom uticaju. U epilogu seobe naroda sa slavizacijom dijela srednje Evrope prevladao je jezino i etniki novi sloj naseljenja na taj nain to su doljaci u svom novom zaviaju u mnogome usvojili starinaku ivotnu sliku i kulturne tradicije svojih predasnika. U rjeavanju ovih pitanja, nakon svih postava slavistike kole od Niederlea dalje, Preiel protivno teoriji o mirnom useljavanju slavenskih plemena nastoji rjeenje u ovom problemu relativno brzog, a nezamjetnog poslavenjenja velikih prostora, nai u novoj formulaciji. Svoje poglede na tok ovih etnogenetskih zbivanja on obrazlae tako da: . . .. dosta neposredna pojava Slavena u istonom dijelu srednje Evrope nije posljedica organizirane doseobe slavenskih plemena, nego se javlja kao rezultat onog drutvenog preobrata, koji se ukazuje kao etnika izmjena po tome, to su proizvodne ljudske sile govorile preteno 141 slavenskim idiomima. Ipak i nakon ovako postavljenog rjeenja, i dalje ostaje otvorenim pitanje u toku kojih, odnosno kakvih drutvenih
140 Cibulka 151-157. - Ponovno postaje aktuelno Nieerleovo nauavanje o naseIjenjn Slavena u Podunavlje i pored svih napora neslavenskih autora (Melich, Kollautz, Atlheim i dr.) da Slavene u rano i srednje doba seobe naroda tu uine neprisutnima. B a r i i i o. c. P o p o v i o. c. 141 P r e i d l Anfnge II, 146: ... das ziemlich unvermittelte Auftrauchen der Slawen im stlichen Mitteleuropa nicht als Ergebnis einer wohlgeordneten Einwanderung slawischer Stmme, sondern als Ergebnis eines sozialen Umschwunges (hinzustellen) der sich deshalb als Umwolkung erweist, weil die produktiven Kifte wohl vorwiegend slawische Idiome sprachen.

dogaaja proizvodne ljudske sile, u naem sluaju to je sesilni poljodjelski puk, u relativno kratko vrijeme usvaja slavenski govor, po kojem se u 9. stolj. naseljenje istonog dijela srednje Evrope neposredno javlja kao slavensko? Analogni problem kako ga Preiel postavlja za slavizaciju srednje Evrope u 9 stolj., u panonskom basenu uoujemo znatno ranije jo u prvim migracionim pokretima Seobe naroda u 2. pol. 4. stolj. Kada i kako ulaze Slaveni u Podunavlje gdje ih bizantinski promatra smatra domaim pukom, koji je toliko urasao u drevnu sojeniku faciju ove zemlje s njenim karakteristinim priborom (monoksil, proso), da tu ovaj puk tvori onu populacionu jezgru koja svojom proizvodnjom osnovnih dobara snabdjeva tada sve osvajae ove zemlje? Ne ulazei za sad u pitanje slavenskog doseljenja, pokuat emo osnovno pitanje etnikih smjena u nekoj regiji osvijetliti s naeg dosadanjeg gledita Po svem do sad izloenom vidimo da sesilna populacija i pored svih katastrofa i tuih osvajakih naleta ostaje na zemlji doista kao osnovna proizvodna snaga i tu kontinuirano produuje usvojene ekonomske i kulturne tradicije, a u isto vrijeme podlijee promjenama to ih novi, moda malobrojni, ali naniji doljaci nameu tom starom stanovnitvu. Te se promjene u prvom redu oituju u izmjeni komunikativnog jezika, ili tonije tako ih mi vidimo i utvrujemo. U historijskom se zrcalu jezina promjena odrazuje samo u jednom nama dostupnom vidu, tj. kao bitna etnika izmjena u naseljenju neke zemlje. Zbog toga nove etnike cjeline uoujemo najprije samo po njihovu imenu ili po rijetkim jezinim glosama, rjee po prostoru njihova postojanja, a u najmanjoj mjeri po njihovom drutvenom zbivanju o kojem savremenici iz literarnog svijeta malo to doznavaju i biljee. Analogan asimilacioni proces unutar agrafine drutvene sredine u dugom je vremenskom toku izmijenio i keltsku populaciju, koja je u Podunavlju ula u sloene etnike odnose. Po tomu i pored dosljednoga odravanja ivotne slike kasnog Latna, u toku vie od jednog milenija, tj. u vremenu od 2. pol. I. milenija prije n. e. pa do izmaka seobe naroda, resimo poljodjelsko naseljenje u Panonskoj nizini doivljava jezine, dosljedno tomu i etnike promjene u vie navrata. Ve u prvom kontaktu s ilirskim i venetskim supstratom keltski je jezini idiom podlegao promjenama koje u vidnom sektoru registriramo npr. kao ilirokeltske, kako je danas uobiajeno nazivati Japode ili kako se sluimo u tumaenju dananje etnike grupe Brajci. U naim su krajevima keltski jezini ostaci u doba romanizacije posto142 jali samo jo u tragovima. Osim onih nekoliko rijei koje su nam iz keltskog inventara dole posredovanjem latinskog jezika, jer su Rimljani preuzeli predmet i njegov naziv od Kelta,143 keltski jezini ostaci sau142 Ako se i ne moe odreeno rei da je barbarski jezik kojim se govori u kraju oko Stridona po svjedoanstvu Sv. Jeronima bio sasvim sigurno ilirski, ( P e t r u 93), sigurno je da je sv. Jeronim sam poznavao keltski, i to jedan od govora stare Galije Transalpine, jer on neke stare izraze Galata u Maloj Aziji uporeuje s govorom Trevira, koji su porijetlom Belg. H u b e r t II, 64, 81 i 334. 143 o f e r J., Das keltische Wortgut in den klassischen Sprachen. CV II, 1936. H o l d e r I, 501 s. v. bracq i str. 502 8. v. bracae.

94

95

vli su se samo u jezinim okaminama, u imenima geografskih lokaliteta, mjesta i voda.144 Nakon romanizacije u nae zemlje sa seobom naroda nadolazi etniki priliv istonih Germana, ali je u epilogu seobe naroda slavizacija mono preslojila starinako iteljstvo Podunavlja uavi duboko u Alpe. Ovo kontinuirano slavensko naseljenje Podunavlja doivjelo je lom s formiranjem Arpdov drave i konano s pokrtenjem Maara koji su uavi time u zapadnu kulturnu sferu sauvali svoj jezik i etniku samostalnost unijevi ove vrednote kao osnovni element u svoju politiku tvorbu. U izvorima iz 9. stolj. u imenima slavenskih plemena ili naroda jedno od njih prepoznajemo kao nastavak starog keltskog gentilicija. To je ime B e s u n z a n e , kako se u popisu naroda javlja u tzv. Bavarskom Geografu, iz sredine 9. stolj.145 Ovo ime javlja se uporedo s imenima ostalih slavenskih naroda na prostoru od Labe na istok i sigurno se odnosi na jedno od slavenskih plemena. Ve je afak locirao ovo ime u Gornju Luicu izjednaivi ga s dananjim imenom K l e i n B i e sn i t z, koje prema Thietmaru u l i . stolj ima oblik B u s i n c.146 Meutim Vanek izjednauje staro plemensko ime Besunzane s dananjim imenom naselja B z e n c e na rijeci Moravi147 koje smo ime nali u kategoriji toponima iz osnove *bt>z.148 Konano Jecht prema afaiku pleme B e s u n z a n e opet ubicira u Gornju Luicu i ostaje kod tumaenja toponima B u s i n c - B i e s n i t z iz ovog starog plemenskog imena.149 Ne ulazei dalje u pitanje ovog slavenskog plemena, mi samo moemo iz toga utvrditi analogiju izmeu oba toponima kako se to oituje u oba lokaliteta, jer i naselje B i e s n i t z lei u movarnoj nizini a nad njim se uzdie predhistorijsko gradite Landes-Krone kao to je nad mjestom B z e n c e u Moravskoj gradite Stari Hrad na nevisokom uravnjenom brdu, a nad raskrem putova. Ovo sve govori za to da su imena ovih naselja ostaci starog razbijenog etnikona iz prvotne osnove *bus. iroko prostiranje ovih imena govori za to da je etnikom *bl>s dosizao, i ako ne u kontinuiranoj cjelini, i dalje od alpsko-karpatskog rubnog podruja, gdje smo ga utvrdili u medijevalnom postojanju. Po promjeni osnovnog vokala vidimo da je u tom bio aktivan slavenski fonetski zakon koji je kratki poetni vokal shvatio kaopoluglas da ga zatim u nekim sluajevima odbaci kako smo to do kraja provedeno nali u imenu Zenica. Kako su se geografska imena s osnovom *b-Bs, *b'bstn, u toku vremena mijenjala, razabire se po recentnom hidronimu P e s n i c a , pritoka Drave u tajerskoj, koje ime Kos i Hauptman izjednauju s imenom mjesta B u s i n i c a , gdje je za Pribine bila posveena jedna od pokraK r a n z m a y e r 183 i . S l o w n i k 113 s. v. ieunczanie 1. i 2. 148 Ibid. 209 s. v. Businc. 147 Vanek pas. 148 V. bilj. III, 108. 14g J e c h t R., Erste Erwhnung der Oberlausitz. N. Lausitz 1920, 188. S I o w n i k 1. c.
149 144

jinskih crkava.150 Ovom hidronimu odgovara iz predslavenskih vremena spomenuto ime rijeke u s i n c a i ako ova dva imena ne moemo izjednaiti jer se izgubljeni hidronim Businca ubicira u slivu Dunava izmeu Passau-a i Bea. Gotovo s doslovnim ponavljanjem onog norikog imena kako smo ga u obliku B u s s u g n a t a nali na spomenicima iz rimskog doba, javlja se imenski lik *bus o poetku 9. stolj. ili neto ranije. U popisu porodica koje su se u to vrijeme doselile u Veneciju iz kraja oko Trsta i Kopra mletaka kronika navodi meu ostalim i rod Busignaci qui Germani apelai sunt de Bude venerunt.151 Kako vidimo ovaj puta to se ime javlja u prisustvu germanskog (da li gotskog ili vjerojatnije langobardskog) superstrata. Lokalitet B u d e ubicira se s Udom B u o na uu rijeke Adige152 pa i tu nalazimo da je toponim sauvao trag starog etnikona do danas. U svom starom zaviaju rod B u s i g n a c i pripadao je u vie drutvo, a ipak, to je veoma znaajno za nae izlaganje, mletaki kroniar popratio je ovo ime s primjedbom da su B u s i g n a c i in sensu tardi et nimium obscuri pa je u tom tekstu to jedina takva nimalo laskava ocjena o novim mletakim rodovima. Da li je to ona ista znaajka koja je pratila Gpid, da li su je s gotskim jezikom Gepidi predali usvojenom etnikom imenu, dalje, smijemo li u toj osamljenoj vijesti gledati onu istu porugu koja i danas prati nau grupu Bezjaka? U svakom sluaju s toponimom B u o i s imenom roda B u s i g n a c i moemo utvrditi junu granicu prostiranja etnikona *b"bz i to u kraju koji nije daleko od dananjeg postojanja imena Bezjak u Istri s varijantama u oba jezina podruja hrvatskoslovenskom i furlanskom. U jednoj vijesti iz 10. stolj. ponovo se etnikon *bi>z javlja meu slavenskim imenima. Hebrejska kronika s kraja 10. stolj. navodi meu ostalim i ime B z j m j n kao jedno od slavenskih narodnih imena na prostoru od tadanje bugarske granice u Panoniji do Venecije na zapadu i dalje na sjever do granice ake zemlje i do velikoga mora.153 Ako ime B z j m j n obuhvatimo u krug etnikona kako smo ga do sada utvrdili B porijeklom u osnovi *btz, to nije potrebno traiti korekturu ove semitsk grafije u imenu iz osnove *boh, kako to predlae Flusser, a za njim i Preidel.154 Ako nosioce imena B z j m j n smjestimo u prostor u kojem taj izvor navodi i ostale slavenske narode, u toj cjelini ve kompaktno slavenskoj, svoje mjesto imaju i slavizirani potomci etnikona *b'Bz otprilike onako razasuto u slavenskom mediju kako smo mjesna
180 C o n v e r s i e 137 i 87, gdje se redaktor navodei svu literaturu o tom imenu, konano odluuje za ovo tumaenje, koje je ve K o s Gradivo II, 129 postavio u svom tumaenju ovog mjesta u Conversie. Filolozi ne usvajaju ovo izjednaenje v. B e z l a j II, 84, s. n. Pesnica s odnosnom filolokom literaturom, a s analogijama od kojih bi neke mogle ui u krug promatranih imena *b*bs i po svom geografskom smjetaju. Upor. ime sela Besnica u opini Ljubljansko Polje, IM 1960. 151 K o s Gradivo II, 28: Oko 840. Chronicon Venetum vulgo Altinate: ... Nomina tribunorum et civium Veneticorum qui exierunt de... Busignaci, qui Germani apelai sunt, de Bude venerunt; tribuni anteriores fuerunt; in sensu tardi et nimium obscuri. i Ibid. I. c. bilj. 4. 15 > F l u s s e r G., Zprva u Slovanech v hebrejsk hronice z X. stoleti. H 48/9, 1947/8, 238 i d . * Ibid. 1. c. - P r e i d e l Anfnge II, 60.

96

7 ZBORNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

97

imena iz ove osnove nali na ovom istom prostoru, doista u irim granicama od Venecije na moru do tadanje bugarske granice, koja je tada zahvatala vei dio nizozemlja na velikim dunavskim pritokama. Na prostoru gdje smo zatekli gentilicij B e s u n z a n e ivi recentna rije koju bismo mogli staviti uz zagonetno B z j m j n hebrejskoga teksta. Protivei se Daniievu tumaenju, Jagi uz rije bezjak stavlja 155 niz mogunosti za etimologiju ovog naziva. On gornjoluiki zov za govedo, pokli byzelelele dovodi u vezu s nazivom za govedo istog kraja bzman, byzman, a ta se rije odnosi tamo i na ovjeka tupa i nepokretna, teka kao govedo, zaostala, onako kako taj pejorativni sadraj ima i nae bezjak. No ova bi metafora mogla poticati i iz suprotne postave i to tako da se staro ime potisnutog, prezrenog etnikona prenijelo na govedo iz koje rijei dalje slijedi pokli s onomatopejskom reduplikacijom. Rije bz-byzman kao ime doista stoji nablizu izrazu hebrejskoga teksta, sa znaenjem etnikona tada ve do kraja slaviziranog. Ostaje da napomenemo jo neke jezine fragmente koji bi mogli ukazivati na fosilno produivanje stare rijei s osnovom *b"Bz. Adjektiv bzl kako ga je zabiljeio Strohal u Gorskom Kotaru ima pejorativno znaenje.156 Jezino ovom pridjevu odgovara nadimak bzel kako ga donosi Bezlaj iz Kamnika.157 Konano: otkuda Della Bella zna za femininum naziva Bezjak u obliku Buza?156 Za sada ostaje bez daljnjeg rjeenja pitanje u koji odnos prema postavljenom problemu treba staviti nosioce onog imena koje entiki izvori donose kao B e c o i, B e s s i , B e s s e n i , B i s s e n i.159 Taj je etnikon danas u nauci odreen kao traki. No dok autori od Herodota nadalje govore o narodu B e G o o i - B e s s i kao o stanovnitvu sredinjeg Balkana, Ptolomej etniku grupu B i E cr O o i smjetava Jtap TOV Kapital tov TO opo zajedno s jo tri etnikona, od kojih 'ApcirJTcu Vasmer odreuje kao keltsko ime, dok ostala tri Scc&KOt rhevyTai i Beoubraja u traku etniku cjelinu.160 U Karpatima su prema svim izvorima od Kelta sigurno imenovani samo Cotini, koje Tacit navodi kao rudarski ivalj. Ipak i tako udaljeno naselje kao to je Kamienec Podoski nosi 161 staro ime Kccppoovov koje je sigurnoga keltskog porijetla. Za narod Bessa na Balkanu, Hubert istie hijeratsku organizaciju njihovog sveenstva i uporeuje je s druidizmom, i ako zakonitost ovakovog grupiranja on nalazi u drutvenim normama zajednikim indoevropskoj 162 etnikoj i jezinoj grupi jo u pradoba.
159 J a g i o. c. naovezano na citat u bilj. I, 16.: Ich erwhne das slovenische Verbum bezgati und bezgetati im Trabe laufen . .. ol. byzelelele Ruf wenn die Khe fortlaufen, daher bzman (ausgesprochen... byzman), Ochsennahme_ ein ochsiger Mensch, Dummrian, Lmmel, diesem bzman der Oberlausitz-serbischen steht sehr nahe bezjak = Tlpel, man vergl. racman und racak. 158 S t r o h a l R., Hrvatskih narodnih pripovijedaka knj. III, Karlovac 1904. 167 B e z l a j I, 63 s. n. Bizeljski Potok; . .. v Kamniku . .. priimek Bzel. 168 V. bilj. I, 29. 169 S ! o w n i k 109 s. n. Beseowie. 160 V a s m e r M., Zur alten Geographie der slavischen Lnder. ZSPh IIT, 155. " Ibid. 1. c. m H u b e r t II, 283.

IV

B ez j aci] a - dolina Sutle, oblast zatvorenih etnogenetskih zbivanja. Potok i selo Skarnik-krnik, izjednaenje s imenom vode i sela Kumrovec. Prevoenje mjesnih imena u Kranzmayerovu lancu tradicije: pojava u sporednim alpskim dolinama. - Zavjetite Svete Gore nad Sutlom sa centralnim enskim likom i etiri zatitnika; zavjetite Stare Gore s tri enska lika; sediment prokuha na brdskim vrhovima.-Natpis na crkvici sv. Jur ja na Svetim Gorama: praznina u natpisu - ime damnatae memri- Ime brisano za karolinkih misija sinkrono s izmjenom toponima *sk arn u *kumr. Uloga irokotskog misionarstva u odnosu na ranije puke religijske predstave; unoenje tradicije u kristianizaciju. Tragovi karolinkih misija u crkvama zapadnog djela Hrvatskoga Zagorja: posvetilo, karakteristika patrocinija. Toponimi *sk arn u Hrvatskom Zagorju. Pitanje Jordanesove S c arniun g e i rijeke N e d a o. N e d ao B e dn j a? Kontinuitet tradicije usredotoen na starim kultnim mjestima Znaenje zavjetista na vrhuncima s tri svetitelja, obiaji uz takva mjesta u alpskoj zoni. S v. Kri nad Dobrom, primjer lokalnog uporita predaje. Samostan i crkva Svetice kraj Ozlja, staro sredite svoga kraja: tri enska lika reziduum prakulta triade; Svetice arite drevnih tradicija do protureformacije. Imena i nadimci svjedoci etnogenetskih procesa u prolosti, ostaci negdanjih grupa uraslih u cjelinu dananjega nasel jen j a. Uvid u historijsko zbivanje u toku kojeg su se zbivale etnogenetske promjene u ranom srednjem vijeku pruit e nam detaljno prouavanje jednog od opisanih podruja Bezjaka, onog podruja koje je u najuem opsegu do danas zadralo naziv Bezjaija. To je dolina rijeke Sutle uzvodno od Kraljevca na ovoj rijeci do Zagorskih Sela i Huma blizu tajerske granice. Karakteristian dio ove regije ini kotlina na srednjoj Sutli s dananjim selima Risvica, Brezje, Kumrovec, Kladnik, krnik i Razvor, u kojim smo selima zatekli ime Bezjak kao porodino prezime i kao etnografski nadimak odreene grupe. Ime rijeke Sutle u pisanim se izvorima javlja u 1. etvrti 11. stolj., kad ova rijeka ve tvori granicu izmeu Savinjske marke i medijevalne Slavonije,1 granicu koja ima svoje duboke historijske osnove davno prije naseljenja Slavena u ovu zemlju.1 Vidjeli smo ve da se pojedina na1 K l a i Sutla, 130 i d. - K o s Gradivo III str. XLIV, LVIII, i 24: G. 1016 u Bambergu car Henrik III daje grofu (comii) Vilhelmu posjed inter fluenta Soouue. et Soun, Zoll; et Nirine. (Save, Savinje, Sutle i Mirne). - S t e k l a s a I-, O mejah Savinjske marke. ZN X 3-4 140.

98

99

selja u ovom dijelu Zagorja s dananjim imenom javljaju kasno, tek pri kraju srednjeg vijeka u 14. i 15. stolj. Ipak neki od lokaliteta po svom znaenju i imenu nose svjedoanstvo svoje starine. To je i selo K u mr o v e c (si. 4), a i potok na kojem u donjem toku pred uem u Sutlu lei ovo selo. Taj se potok zove S k a r n i k ili k r n i k,2 ali stari ljudi i danas ovaj potok zovu dvojnim imenom k r n i k i K u m r o v e c . Ma da ne znaju znaenje prve rijei izjednauju ga s imenom K u m r o v e c , za koje se kod kajkavskih Hrvata dobro zna pojmovni sadraj.3 U povirju ovoga potoka lei razasuto selo G o r n j i i D o l n j i k a r n i k4 (si. 5) koje kao i selo K l a d n i k na susjednom brdu ima sve opisane znaajke bezjakih naselja. Oba imena S k r n i k i K u m r o v e c imaju slavenske doetke, a obje rijei sadravaju isto sematino znaenje. Staronordijska osnova *skarn tvori osnovicu
1 U ovim selima uju se svi prelazi od otvorenog izgovora Skarnik. karnik, Skeriiik i kernik do Stbrnik i kbrnik, emu jo najbolje odgovara krnik pa ovaj oblik pridravamo u daljnjemu. 3 Stariji kajkavski rjenici nemaju rijei kunVbr, ni njenih izvedenica kao npr. pridjev kunbrni, jer su vjerojatno to njima bile tuice. Ipak se u Hrvatskom Zagorju i kajkavskom Prigorju ove rijei razlikuju od svjee njemake pozajmice. U tim je krajevima dobro poznat sadraj ovih rijei, koji se uvijek odnosi na neko loe stanje ili uope na neto loe i bijedno, sa specifinim afektivnim znaenjem neeg veoma zaostalog i opskurnog u materijalnom i moralnom smislu, pa i do posve apstraktnog: krajnja psihika mizerija, ali i to ekstremno konkretnog: stercns, foecalia, pa se po tom kajkavsko kumir ualjuje od knjievne njemake rijei ktimmer = briga, peal, jad, v. S a m a l o v i G. Njemako-hrvatskosrpski rjenik 1. Zagreb, - U Zagorju je est toponim Komor (Sv. Vid na brdu Komor u upi Zaretje, selo Komor u upi Mae, brdo Komor nad Sutinskim, brdo Komor u Donjoj emnici i staro ime Komor danas Bedekovina. Feudalni gospodari ovog posjeda tek se od 14. stolj. zovu Beekovii, koje je ime prelo na naselje, dok je staro ime ostalo kao ime crkvene upe. U 13. stolj. ime ovog posjeda javlja se u grafiji Kumur, Kumor, pa je jo u 18. stolj. predikat porodice Bedekovia de Kumor, S z a b o Izvjetaj II 131 i 132. Dok se u Zagorju jo zna za znaenje imena Kumrovec, toponima grupe Kumor ne dovodi se u vezu s pridjevom kumbrni, ali upor. maarsku rije komor = taman, mraan, H a l s z o.e. 420 s. v. 4 S a b l j a r 419. ova dva sela navodi kao 1. kernik (karnik) Razvorski, 25 kua, 272 stan. i 2. kernik (karnik) Selaki, 16 kua, 136 stan. oba u upaniji varadinskoj, a takva podjela ovog kontinuiranog razasutog naselja na brdima na potoku krniku odgovara drevnoj podjeli kako je sauvana u crkvenoj organizaciji gdje Dolnji krnik s bliim Razvorom pripada u tuheljsku upu, a Gornji krnik u upu u Zagorskim Selima. Sabljaru je oito bila poznata oscilacija u lokalnom izgovoru ovoga imena. IM 1960 185 navodi samo Gornji krnik (opina Klanjec, srez Krapina, pota Zagorska Sela). Toponim karnik kao ime sela javlja se nedaleko od Varadinskih Toplica. S a b l j a r I.e. izjednauje ovo selo (tada 10 kua sa 103 stanov.) 8 bliim zaseokom Horvatovec, pa na str. 135 ima Hervatovec, pustara, utjelovljen selu karnik, kotar Novi-marof, up. krievaka. IM 1960 421 ima dodue ime sela karnik (opina i pota Varadinske Toplice, kotar Varadin), ali atribut povezuje s imenom susjednog sela Horvatievi Jarki na lijevoj strani rijeke Benje na obroncima Toplikih brda. Na specijalnoj karti (list 14) razlikuju se ova tri naselja. Selo karnik sa svojih 7 kua lei na desnoj strani rijeke Benje na neto uzdignutom pragu nad movarnim poljem, a lijevo od potoka Velinec, koji se nie od tog sela lazlijeva na svom uu u Bednju. Potok Velinec prolazi izmeu brda s imenom Gradec s desna i nieg oblog humka s lijeva, na kojem zaselak s nekoliko kua i sad nosi ime Horvatovec. U ovom kraju, gdje u gustom slijedu prevladavaju imena naselja i voda na -ec i -ve, neto uzvodno jedan zaselak nosi ime rnile, a aelo na movarnom terenu nasuprot opisanom karniku zove se Tuhovec.

gotskim rijeima koje sve u mjesnim imenima znae zamuljeni, blatni, tamni vodeni tok, kako to nalazimo iz vremena seobe naroda u Panonskoj nizini.5 Ovakav je potok krnik doista u svom najonjem dijelu, gdje se na ravnom polju razlijeva u zamuljenu movaru na svom uu u Sutlu, pa mora da je tako bilo i u vrijeme kad su ga tako nazvali gotski doljaci u ovaj kraj. Ali ovaj potok nije takav u svom gornjem toku gdje na njegovim brdovitim stranama uz bistru istu vodu lei istoimeno selo. Ovo ime dakle ima svoj postanak u dolini, u movari uz rijeku Sutlu, a tek kasnije s povlaenjem svoga stanovnitva povuklo se u gornja naselja.6 Prema tome mora da je prvotno naselje ovoga imena lealo na donjem toku potoka koji je zaista movaran. Tu je naziv od vode prenesen na selo, i to na ono starije naselje, koje je jo na sojeniki nain lealo u plavljenom polju na uu potoka krnika, kako tu jo i sad stoje kue zaseoka Gmajne na maloj uzvisini, ugroenoj za svake malo vee vode. Ime Kumrovec kako se danas zove selo na donjem toku ovog potoka, ali povie od plavljenog polja na prvoj terenskoj stepenici nad ravnim tlom, oito je kasniji njemaki prijevod starijeg gotskog imena s istim sematinim sadrajem.7 Za Koruku, no uzevi pri tom u obzir iru oblast istonih Alpa, Kranzmayer je ukazao na to kako je prenoenje prvotnog sadraja u mjesnim imenima osobito u nazivima voa, znaajno upravo u sporednim dolinama. Dok se na glavnim tokovima, u otvorenim dolinama i na jaim saobraajnicama izmjena stanovnitva vrila bez saivljavanja, pa je novo stanovnitvo preuzelo stara imena a da im nije upoznalo znaenje koje se zatim izgubilo, dotle se u zabaenim i od prometa udaljenim mjestima jezina izmjena odvijala postepeno, tako da je u prevoenju toponima mogao nastati itav lanac predaje.8 To ujedno ukazuje na postojanost naselja u tim krajevima od ranih poetaka sjedilakog inkolata. U izmjeni etnike strukture vie je odluivala promjena govornog idioma nego uklanjanje starijeg populacionog ivlja koji je po toj inerciji nuno uao u nove etnike tvorbe svoga zaviaja.
8 G r i e n b e r g e r T h., Ostgermanische Flussnamen bei Jordanes ZDA 55 1917, 41. - S c h w a r z E., Flussnamen und Vlkerbewegungen in Oberpannonien. ZSPh I 1925, 329, usvaja Grienbergerov izvod da je hidronim Scarniunga gotsko u st. nord. skarn, Mist (334), i ako bi trebalo oekivati oblik Skarnunga prema ostalim imenima -ing, -ung. Ovo usvaja i V a s m e r u svojoj recenziji cit. Grienbergerova djela u ZSPh VI 1929, 183. Nije li u Jordanesovu obliku ve prisutan uticaj slaviziranja ove rijei s unesenom palatizacijom kao elementom tvorbe adj., poss.? P l e t e r n i k 8, v. tumai rije skarnik kao der Dachsparren, dakle onaj vez roenica na krovu, koji se u Zagrebu zove kare (Rjenik JAZU s. v.), a karnica po njem je polovica kara. Slovenski naziv karnjak ( P l e t e r n i k s. v.) za pticu kanjac, kanjac, govori upravo za prisustvo staronor. osnove *skarn u semantici naziva za ovu pticu suroga perja. ' Kako se pomicanje naselja odnosno nastajanje novog naselja i odvajanje od prvotnog imena reflektira u pridjevima sa suprostavljenim znaenjem (donjigornji, stari-novi, veliki-mali) v. N i e d e r l e u Moravske Slovensko 27. 7 S c w a r z o.e. icrpno donosi primjere za onomastiku pojavu da nov etniki sloj doljaka usvaja od starinaca geografska imena po njihovu sadraju i prevodi ih 8u svoj jezik, dok stari oblici zaostaju kao jezini fosili. K r a n z m a y e r 193 i 194

100

101

Pitanje je, kada je i u kakvim prilikama moglo doi do prevoenja imena Skrnik u Kumrovec, a da je kod tog sauvan stvarni sadraj stare rijei? Do rjeenja ovog pitanja voi nas nalaz na oblinjem vrhuncu, koji se s 621 m nadm. visine uspinje nad susjednim naseljem Sv. Petar, danas Bistrica ob Sotli. To je nadaleko poznato zavjetno mjesto Svete Gore, koje se sa svojih pet crkava nadvisuje nad kotlinom srednje Sutle.9 Na ovaj strmi istaknuti vrhunac lako se dolazi s ceste koja od Sutle vodi na Savu kod Brezica i Krkog i slui kao lokalni, dosta frekventirani prelaz iz Zagorja, odnosno iz Dravskog polja od Ptuja u dolinu Save. Kao obino kod takvih zavjetnih mjesta u istonim Alpama glavna je crkva posveena Marijinom kultu s patrocinijem Male Gospe, 8 rujna. To je prostrana monumentalna crkva kojoj je protureformacioni barok dao posljednje oblikovanje. Barokna je adaptacija izvrena na kasnogotikoj crkvenoj zgradi, o em govori i ograda nad strmim istonim obronkom, u kojoj ima mnogo lijepo klesanih ploa, a i jedan fragmenat s ostacima uklesanih pismenih znakova (si. 16). Obilje kamene grae i ruevnog materijala sasutog niz taj strmi obronak i obraslog vegetacijom mora da potie od ranijih graevina koje su tu stajale moda kao neko utvrenje ili bar jaki cintor oko negdanje male crkve. Iza svetita ove glavne crkve sasvim nablizu je kapelica sv. Fabijana i Sebastijana pa je oito da je prvotno bila situirana na veem prostoru. Lokalitet Svete Gore javlja se u pisanim spomenicima g. 1265 kao xMons sancte Marie virginis apud Chunegsperch. Nedaleko na strmom obronku nad Sutlom, nad njenim ulazom u sutjesku Zelenjak i sad stoje ruevine srednjovjekovnog burga Kunperga. Ve u 2. pol. 11 stolj. taj je grad sruen, ali su ga nedugo zatim vlasnici opet uspostavili kao svoj grad pa po njem isti rod nosi ime sve do posljednjih odvjetaka u 14. stolj. Tada se burg Kunperg i njegove zemlje ukljuuju u posjed grofova Celjskih. Jedan lan roda Kunperga daruje spomenute g. 1256 samostanu Studencima u tajerskoj selo Razvor na lijevoj obali Sutle.11 To je prva vijest o jednom od sela na srednjoj Sutli. Nali smo da se selo Skrnik javlja g. 1397. dok se naselja Risvica Kumrovec, Kraljevce, Tuhelj i Klanjec prvi put spominju g. 1463 u pripadnostima Cesargrada, koji je u 14. stolj. kao silan burg porodice Celjskih podignut na lijevom pobru Sutle.12 Ipak se iz ove darovnice, odnosno iz njenog podatka in monte sancte Marie ne moe doznati gdje je bilo to utvreno mjesto po kojem je darovnica datirana. A mora da je bilo utvreno, jer na tom gorskom prelazu usred ume,
8 Sliku brda B pet crkava i opiran opis i historijat objekata v. S t e g e n e k 129 i d. 10 I b i d . 141 11 I b i d . 218: Oton od Kunperga daruje s dozvolom krkoga biskupa Ditrika kao svog feudalnog gospodara studenikim ominikankama villm nomine Razbor ... acta sunt bec in Monte sancte Marie apud Chunegsperch, a. d. 1256, indik. 8. U listini izdanoj u samostanu Studence 4. I. 1256: fratres de Monte sancte Marie virginis apud Chungsperch. 18 K l a i Sutla 136

neko boravite s uvjetima za dui ili krai boravak zemaljskog gospodara u tadanjim je prilikama moglo biti samo iza zidina. Da li je takvo zdanje stajalo na samom vrhu, o emu bi govorila mnoina ruevnog materijala, ili na irem prostoru podno vrhunca, gdje i sad stoji barokna crkvena kua i novija gostionica nekad zvonareva kua s gospodarskim zgradama, a koji je prostor uvijek inio cjelinu sa zavjetnim crkvama? Kad je nedavno proirivan put do tih kua. otkriveni su neki stari grobovi, ali nisu odreeni ni sauvani.13 Ipak mora da je ranije neka vea graevina ili fortifikcija stajala na samom vrhu i prije nego to je u 16. stolj podignuta velika crkva, jer o tom svjedoi taj silan ruevni materijal, a i obraeni kameni fragmenti u spomenutoj ogradi. etiri kapelice podijeljene su tako da po dvije stoje u glavnoj osi velike crkve. Najdalje je na sjeveru na istaknutoj glavici nad dolinom, crkvica danas posveena Gospi Lurdskoj, s ranijim dvostrukim patronicijem Djevice Marije i sv. Bolfanka-Wolfganga. Ali i ta novija crkvica nadograena je na ranijim zidovima, kako se to vidi po klesarskim znakovima na ugaonim kamenim kvadrima svetita, koji odgovaraju analognim znakovima na glavnoj crkvi. Kao iz kakve dobro smjetene vidjelice, koja je s ove strane iz doline nepristupana, s ove se glavice pogled otvara daleko na istok preko Sutle sve do uravnjenog brda Gradia nad Risvicom na ulazu Sutle u sutjesku Zelenjak i do umom pokrivenih brda nad kojim dominiraju ruevine Cesargrada. Ve samo ime, a i oblik uravnjenog Gradia upuuju na to da se tu radi o predslavenskom graditu.14 S druge strane na zapad pogled see daleko na pobre Kozje. Tu se nad dananjim mjestancem Podsreda dobro vidi jo jedan analogan zavjetini lokalitet. To je brdo s tri crkve koje se zovu Podsreke Stare Gore.15 Nad alpinskim naseljem Podsreda nasuprot istoimenom gradu porodice Windischgrtz, na lijevoj strani rjeice Bistrice koja tee u Sutlu, die se brdo koje se samo o sebi zove Gradie, a tako se zove i zaselak s nekoliko rasutih kua na obroncima ovoga brda. Na rijeci od glavnog puta odvaja se krina pot i vodi uza strmenitu stranu mimo baroknih postaja, kako je to ve obino na alpskim zavjetinim mjestima. No posljednja postaja, od koje se dalje nastavlja otvorena zaravan ovoga brda, nije barokna. To je skromna nevelika kapelica sa slikom Pieta na oltaru. Takve su gotike prvotno bile i obje crkvice dalje na toj zaravni. Od tih dviju, glavna je ona zavjetna, koja takoer ima jednu od varijanata madonskog lika, a na gotikim temeljima vidi se kako je nadozidavana. Trea kapelica, opet sa enskim patrocinijem sv. Ane, u koji je uvijek ukljuen i Marijin lik, jednaka je onoj na etrnaestoj postaji. Oito su ove tri crkvice prvotno bile jednake po gradnji, ali, to je za nae razmatranje vanije, i po sadraju sa svoja tri kultna lika s marijan18
14

K o s M., Gradie in Gradec v slovenskom srednjem veku. P. O. GMDS X-XII, 1941, 116-124 16 S t e g e n e k 138 bilj. 2

C e v c 233

102

103

skim likom u sreditu. Podignute u doba kad kod nas retardira gotika, jedna je od njih kasnije u doba protureformacije preuzela slubu posljednje postaje na krinom putu. Po lokalnoj predaji P o ds r e k e S t a r e G o r e su najstarija majka Boja u ovom kraju po emu je ovaj lokalitet dobio ime. S prostrane zaravni, koja neto dalje od crkvice sv. Ane zavrava s nasipom pod ledinom, otvara se pogled u dolinu Sutle a osobito dobro vidi se glavica Svete Gore sa svojim bijelim crkvama. Podno ova dva vrha s istovrsnim svetitima tee rjeica Bistrica u kojoj dolini lee sela Gornje i Dolnje Trebe. umom pokriveno gorsko bilo u kojem brdo Svete Gore tvori jedan od istaknutih vrhunaca zove se Kozje. Sva ova imena ponovno govore o znaenju ovoga kraja kao podruju s kulturnim lokalitetima.16 Dva vrhunca udaljena nepun dan hoda oba sa centralnim enskim likom i sa dva svetaka lika, koja su na Svete Gore doivjela reduplikaciju, a na Stare Gore zadrala su trinitet enskog lika, sve to uvodi nas u krug istonoalpskih lokaliteta gdje se tradicija drevnih svetita odrala do danas, s najbliom analogijom u Korukoj.17 Za protureformacije funkcija votivnih zavjetita osvjeena je i ojaana, ali na tetu starih obiaja nekad povezanih s ovim mjestima, a danas kod nas posve izgubljenih. Osim kultne slube oba su vrha od davnine sluila kao straa nad prometnim putem koji je izbjegavajui poplavljeno polje prolazio prisojnim, neto uzdignutim pragom na sjeveroistonom obodu ove kotline. Tu se du puta redaju sela Risvica, Brezje, Kumrovec, Razvor, Plavi i Miljana, a dalje vodi put za Podetrtek i za gornju Sutlu, gdje je nekad stajao grad V r b o v e c , castrum U r b o c z sa crkvom sv. Vida.18 Dvije crkvice na vrhu Svete Gore, koje stoje nie od glavne crkve na zapadnom grebenu, posveene su donja sv. Martinu i gornja sv. Jurju. Obje crkve Stl odreuju prema njihovim konstruktivnim elemen19 tima kao predromanike. Ujedno je Stele prvi donio natpis, uklesan na dovratniku crkvice sv. Jurja20 (si. 13) i ukazao na to da se u natN i d e r l e S II 186 i bilj. 6. tbbiti od ko. terbl-necessarius, teba - negotium, potom i obt... trebime poganbsko ... IX-X stol. itd. i ako 187 bilj. 2 toponime n slavenskim zemljama iz ore osnove tumai kao krevina, oieno tlo. - B e z l a j II 270 s. v. Trebnik.- H u b e r t II, 256; staroslavenski t r e b i t i, efricher, stavlja uporedo s italokeltskim t r i b u s; galski t r e f , dio plemena, rod; irski t r e b, kua, dom, ali i rod i njegova krevina. - Jedno od poznata 4 sveta brda u Korukoj zove se danas G s e b e r g , g. 961 C o z i a e, dakle K o z j e ; danas tu stoji crkvica sv. Vida. S c h m i d t Leopold 722. " A n d r e e - E y s n M., Volksundliches, Braunschweig 1910 25: Kultsttten und Bildnisse der heiligen drei Jungfraunen. U Korukoj nad Ronom dolinom, kota 511 lista Villach Austrijske specijalne karte l : 50.000 s njemakim imenom St. Gertraud bei Srajach slovenski zove se Sveta Gora. Uz ovo se brdo na kojem stoje ruevine neke tvrave veu legende. I. e b e r P., Sagen von den heiligen Bergen Karntens. Carinthia 141, 1951, I, 767. - Zender 173 br. 766. 18 K l a i Krapinski gradovi 19 bilj. 3. - S z a b o Zagorje 36 " S t e l e 367-382. 20 Ibid. 375 9l. 8 i 379 sl. 9.
16

piu nalazi nekoliko znakova iz ninskog alfabeta i da tekst prema obiaju gotskog pisanja vjerojatno tee s desna na lijevo.21 Osim reprodukcije fotosnimke Stele i po njem Cevc razvili su ovaj natpis linearno pa stoga kad govore o tom kako nakon prva tri znaka (gledajui 8 lijeva na desno) postoji praznina,22 promakla im je znaajka koja se dobro opaa kad se natpis promatra na samom luku. Praznina naime nije sluajna ni primarna. Na kamenu ovog nevelikog luka dobro se vide tragovi klesarskog dlijeta kojim je na tom mjestu dio teksta iz natpisa otklesan, izbaen, brisan. To se najbolje moe provjeriti gledajui na sam luk s njegove donje unutarnje strane stojei na pragu crkvice. Tada se dobro vidi kako je na tom mjestu vanjski luni rub neto uvuen, oito zbog toga to je tu tanki sloj kamena naknadno plono otklesan. Time se sigurno moe utvrditi injenica da je taj dio natpisa hotimice izbaen i izbrisan. Po analogiji s ovakvim brisanjem imena iz javnih akata koja su nomina damnat memoria, tu je moralo stajati jedno takvo ime. Moemo pretpostaviti da se u natpisu radi o kratko saetoj arengi utemeljiteljnog akta ove crkvice, kako je to obino na takvom mjestu. Ako tekst tee s lijeva na desno, onda bi prvi znakovi mogli biti invokacija ili datacija, nakon ega bi slijedilo ime donatora i dalje u najkraem podaci o dedikaciji crkve. Analogiju ovakvom natpisu prua nam, iako bez prvog elementa invokacije, natpis Sv. Kria u Ninu, koji potie iz vremena prije g. 800.23 Ukoliko je meutim natpis pisan obratnim smjerom, samo ime moglo je opet doi na ovo brisano mjesto. Iako iz znatno kasnijeg vremena, ali iz Bosne, iz zemlje u kojoj se dugo i ustrajno produuju jednom usvojeni oblici, imali bismo i za taj sluaj analogiju. To je natpis bana Kulina na crkvi u Muhainoviima kod Visokog, u kojem se natpisu ime donatora nalazi na kraju.24 Ako dakle praznina u naem natpisu znai izbrisano ime, a samo tako moe se protumaiti ovo isklesano mjesto, ova nam injenica moe posluiti kao uporite u daljnjem razmatranju. Ovo je ime naime moglo pripadati samo nekom arijanskom vladaru. Ne emo se uputati u nagaanje koje je to ime, odnosno koji je to vladar bio. Za nas je vanije da bi to najvjerovatnije mogao biti jedan od vladara Istonih Gota. Goti kao arijanski narod ovdje su bili toliko udomaeni da im je moglo biti poznato ovo starinsko kultno mjesto. Ono je dodue u umskoj zabiti, ali pored vanog puta koji povezuje Ptujsko Polje s dolinom Save. Natpis na crkvici sv. Jurja
Ibid. 376 i 377 " Ibid. 376. - C e v c 224. 11 i i Prirunik 118: Izmeu g. 788 i 800. Natpis na vratima kapele sv. Kria u Ninu: Godes(l)av iuppano qui isto domo c(struxit). 24 A n e l i P. Revizija itanja Kulinove ploe. GMS NS XV-XVI, 287, gdje je ujedno sva prethodna literatura, 293: Siju crkvb bani KulinT>_ zida ... i postavi svoi obrazi, (nad) pragom .... - 289: Crux coronata kao simbolino-ornamentalm motiv potie iz starokranske umjetnosti. Relativno najee susree se u predromanikoj ornamentici... Vrlo bliske analogije... po. IX stolj. - X v .. .*. Stihzovani krug, pojedinano ili u nizovima, jedan je od najeih ornamentalmh motiva predromanike umjetnosti uope; ovo sve govori za arhainost toga spomenika i za konzervirano produivanje formula i likovnog izraza, prenesenih u tradiciju.
11

104

105

mora dakle da potie iz rane Seobe naroda, i najvjerojatnije je gotski, u jednoj od provincijskih ili lokalnih varijanata pisma srodnog futarku.28 Da se doista tu radi o nekom vladaru kao utemeljitelju ove crkve, moemo zakljuiti i po drugom kamenom spomeniku koji se nalazi na proelju iste crkvice (si. 14). To je kvadratna, donekle nepravilna ploa uzidana lijevo nad dovratnikom koji na svom luku nosi natpis. Ova je ploa od istog kamena kao i luk s natpisom.26 Primitivnom linearnom rezbom tu je ucrtan lik nekog vladara koji sjedi na prijestolju u pozi oranta.27 Kao odjea raspoznaju se toraks i kratki rub tunike na golom stegnu. Da li krug oko krukolike glave ima da znai nimb, teko je raspoznati. Ali u sluaju da se doista radi 0 aureoli, ipak ne mora to biti lik Krista, koji se do kraja 6. stolj. jedva javlja ikonografski kao Christus Imperator.28 O ranokranskom liku oranta tu se takoer ne moe raditi. Ali u tom bi nam mogla pomoi uporedba, ma da sa znatnom retardacijom, s navedenim natpisom u Bosni, kad Kulin nakon utemeljiteljnog sadraja nadodaje: postavi svoj obraz (nad) pragom. Pisani znakovi na ploi na crkvici sv. Jurja s jedne i druge strane lika nemaju ni pribline srodnosti s futarkom i bitno se drugaiji nego znakovi na luku.29 Da je takvih i slinih natpisa iz doba Seobe naroda tu na ovom starom svetitu bilo i vie, svjedoe dva ulomka s veoma erodiranim ostacima linearnih pismenih znakova, moda blizih znakovima na ploi kraj lika. Jedan takav mali odlomak lei danas kraj kamene ograde, drugi vei ugraen je u nju kojih dvadesetak metara od poetka ograde desno od crkve, gledajui s proelja prema crkvi30 (si. 16). Uz nae prvo pitanje kad je moglo ime K u m r o v e c preslojiti stariji oblik S k a r n i k, postavlja se sad i drugo, kad je moglo doi do brisanja arijanskog vjerojatno gotskog imena u ovom natpisu, odnosno kad su prilike u ovom kraju pogodovale ienju posljednjih ostataka arijanstva. To se moralo zgoditi u vrijeme kad se jo znalo znaenje natpisa i kad je jo postojala ivom elja da se izopeno ime
25 S t e l e 376377: Die Verwandschaft in ein paar Fllen sogar die Indentitt unserer Zeichen mit den Zeichen der Runnenalphabette neigt zur Annahme, dass es sich um eine Variante der Runnenschrift handelt. 2 Ibid. 377 i d. - C e v c 214 i d., si. 1. 27 C e v c 216 donosi miljenje S t e g e n e k a da je to prikaz Stojeeg Velianstva, ali na str. 217 sam iskazuje miljenje da se radi o liku vladaoca. 28 G e r k e F., Cristus in der sptantiken Plastik. Berlin 193Q, 80 bil j. 1. 26 S t e l e 377 si. 10: . . . und eine Reihe unlesbarer Zeichen enthlt. C e v c 216: Na lev i na desni strani glave so zaezan neka znamenja: na levi dva, na desni tri: (slijedi nacrt tih znakova); str. 244: Toda ta znamenja so nam prav taka nganka kot upodobitev sama in vpraenje je elo, e gre res za pravo pisavo, ali pa za neka druga znamenja. Dalje uporeuje natpis na vratima u kojem kao 1 Stele vidi neke runske elemente, s ilirsko venetskim alfabetom, ali s time da su rune primile pobude iz sjevrnoitalskih alfabeta. Vpraanje je elo, e so znamenja na portalu in reljefu nastala istoasno in pod isto roko. Ne iskljuujem docela monosti, da nita oba kosa, reljef in portlni blok popolnoma istoasni, eprav sta oba iz istega kamena, kakrnega je pa polna sva okolica. " S t l ni C e v c ne spominju ovih ulomaka. U meuvremenu manji je ulomak pohranjen u Posavskom muzeju u Brezicama. Zahvaljujem direktoru muzeja Stanku S k a I e r u na mogunosti snimanja i objelodanjenja.

brie. Najkasniji rok, a uz najpovoljnije uvjete za takvu akciju, bilo je vrijeme karolinkih misionarskih pohoda kad je pokret kristianizacije zahvatio itavu istonoalpsku oblast.31 I ako je dolina Sutle izvan dohvata salcburke nadbiskupije, kako je granica izmeu ove dijeceze i akvilejske patrijaije ustanovljena g. 811. na Dravi,32 ipak se djelovanje misionarskog centra u Salzburgu irilo i u krajevima juno od Drave. Ve sam spor oko granica izmeu zainteresiranih dijeceza, Salzburga i Akvileje proistekao je zbog nastupanja salcburkih misionara na irem podruju nego to su im to pruale dijecezanske granice, tada veoma relativne. Oiti franaki uticaj vidi se i u patrociniju oblinje, druge male crkve sv. Martina, koju Stele takoer odreuje kao predromaniku.33 Pored sv. Jurja koji je poznati patron na starim kultnim mjestima, gdje ovaj legendarni solunski vitez ima zadau da suzbije poganske demone, sv. Martin Turski oficijelan je pratilac franakih misionara i njihove crkvene organizacije.34 Nema opravdanja da bi ovakva propagandna akcija mogla biti izvrena kasnije. Nakon to je provala Maara nanijela katastrofalan udarac ovim krajevima, tek oko god. 1000. dolazi do sreivanja prilika u akvilejskoj patrijariji,35 a neto kasnije u 1. pol. 11. stolj. religiozna djelatnost domae velikake sv. Heme itavu Savinjsku marku unosi u monu crkvenu organizaciju36 u kojoj neko odavno zaboravljeno ime nije moglo vie privui panju onih koji su tada ivo sudjelovali u svjetskom zbivanju u toku borbe za investituru. U to se vrijeme pod svojim imenom javlja naselje San Peter Sv. Petar na Bistrici.37 Ovo samo ime govori o znatnom djelovanju salcburkih misija u ovom kraju na Sutli. Ve pojava da naselje nosi crkveno ime svjedoi da je tu kolonizacija izvrena u mrei crkvene organizacije,38 a patrocinij sv. Petra vee ovo naselje sa starim misionarskim sjeditem u Salzburgu, jednako kao to ime sv. Sebastijan, kom je posveena trea crkvica na Svetim Gorama, nosi naslov upne crkve u Salcburgu.39 Sve to pouzdano nas vodi do vremena zamanih franakih akcija, s kojima zapoinje bajuvarsko prodiranje meu Slavene u Alpama, a koje je u tom prvom valu zaustavljeno s prodorom Maara.
" K o s Zgodovina 66 32 I b i d. 67 33 S t e l e 368: Obje crkve predromanike, ali ne sinhrone; str. 381: ... vorromanische oder wenigstens sehr frhromanische Entstehungszeit anzunehmen ...
84
35

K o s M., K postanku ogrske meje med Dravo in Rabo. CZN XXVIII, 1933, 145. - K o v a i 134 "Kos Zgodovina 37 Prema D r a g a n o v i K., Shematizam Sv. Petra na Sutli javlja se prvi put g. 1054. - G. 1251 tu je vikarijat upe u Piltajnu, K o v a i 140. - O r o e n l., Das Bisthum und die Dizese Lavant. I - VI Maribor 1875-1887; V. dio Das Dekanat Drachenburg 1887, str. 374 kao godinu posveenja upe 1257.
38
39

C e v c 232. - K o v a i 128

Crkva benediktinskog samostana, od g. 798 metropola salcburike nadbiskupije posveena je sv. Petru; Conversie 27, 33 i 127.-G u g i t z.Das Jahr, HVerehrung und Brauchtum des hl. Petrus, 1-17; I Verehrung des hl. Sebastian 49-55.

Ibid. 131

106

107

Ako brisanje arijanskog imena u natpisu sv. Jurja datiramo najranije s pokrtenjem Karantanskih Slavena za domaih knezova Gorazda i Hotimira, to ipak nije vjerojatno uzimajui u obzir udaljenost ovoga zabitnog kraja od jaih crkvenih sredita i otpor domaeg ivlja kako o tome ujemo iz izvora,40 kao postquem moramo uzeti vrijeme misionarskih akcija salcburkih nadbiskupa u 9. stolj. od Arna do Adalvina. U tom rasponu gotovo bismo djelovanje Luiprama (836 859) i Adalvina (860873) mogli smatrati kao najaktivnije u franakom zadobivanju ovoga kraja. Tim smo ujedno nali vrijeme kad je najvjerovatnije novonjemaka rije kummer u jednom od sitnih naselja na podnoju Svetih Gora preslojila ranije gotsko *skarn, koje je ime jo tada moralo biti razumljivo stanovnitvu ovoga kraja.41 Ujedno smo nali odgovor na oba naa pitanja, naprijed postavljena. Ime u natpisu na crkvici sv. Jurja koje je takoer moralo biti poznato bar posljednjim potomcima staroga stanovnitva, brisano je uporedo s prevoenjem ranijeg gotskog toponima u novu bavarsku rije. Nali smo dakle da je na dva vidno istaknuta, a nablizu smjetena vrhunca nad srednjom Sutlom postojao kontinuitet Marijina kulta s oitim tragovima drevnog enskog boanstva. Oba svetita mora da su ivjela ve u ono doba otkada su poznata kultna mjesta iz analognih pojava u Korukoj, gdje su takvi lokaliteti sauvali svoju prastaru funkciju do naih dana.42 Upravo zbog natpisa i njegova sadraja mora da je svetite na Svetim Gorama privuklo na se panju misionara, emu je uslijedilo brisanje imena i posveenje crkava salcburkim zatitnicima. Tek etvrta crkvica na ovom vrhu u kojoj se opet javlja marijanski kult napominje da je i tu negda glavna sluba bila pridrana za kult enskog boanstva. Meutim na nedalekom svetitu Stare Gore arhaika je u cjelini odrala spomen na enski trinitet. Bez nekog heretikog spomenika tu se u pukoj predaji negdanje ensko boanstvo pretopilo u Marijin kult, a da i nije trebao posredovati neki jai crkveni zahvat. U tom mora da je izvor puke predaje koja je odrala prednost po starini ovog zavjetita.
Cibulka 142 - K o e Zgodovina 59 i d. - C o n v e r s i o 43 i 44. Da je rije kunbr u Hrvatsko Zagorje ula s kolonizacajom bavarskog elementa prije provale Maara, vidi se po tom to je po svom sadraju kajkavsko kumir blie gotskom *skarn nego dananjem znaenju ove rijei u njemakom, v. bilj. IV 3 i 5. Rani bavarski utjecaj zamjetan je u govoru sutlanske doline, npr. u rijei lojpa, kako se zove zatvoreni ulazni prostor u zagorskoj kui. S c h w a r z v. bilj. II 42: 471/2 uopa)Iaube (loupa), upuuje na to da je posuivanje izvreno do kraja 11. stolj. t r e k e l j K. Razlaga nekternih krajevnih imen po slovenskom rlajeru, ZN III 1/2 Maribor 1902, 41, izvodi toponim Kumer iz antroponima Gojner navodei kao analogiju toponim Gomirje u Gorskom Kotaru. Tako on tumai mjesna imena: Kumerska Graba, Kummersberg (njemako ime za predio kod Ptuja) i jo neka u govornom njemakom podruju. Za navedeni vinorodni kraj Knmmersberg kod Ptuja kae (str. 52): . .. rodi v i n o . . . ni zlahka misliti na nemko Kummers. Po karakteru kraja ovom toponimu odgovaraju u Zagorju oni lokaliteti, koje smo nali s imenom Komor i Kumor (bilj. IV 3) koji su doista svi vinogorje. 43 G r a b e n pas. - G u g i t z Wallfahrten, 188 i d. - S c h m i d t Leopold s iscrpnom literaturom.
41 40

Da je i ire podruje oko rijeke Sutle takoer moglo sudjelovati u franko-bavarskim misionarskim akcijama, mogli bismo nazrijeti u jo nekim naoko neznatnim indicijama. Ma da su to samo slabi fragmenti, osvrnut emo se na njih u naem razmatranju, jer se ovaj na kraj, rekli smo, javlja tek kasno u srednjem vijeku. Dok se u naim ostalim krajevima obino glavna seoska svetkovina dri na dan crkvenog titulara pa se tad odravaju poznata protenja kad u takvo selo dolazi narod iz itave okolice, u zagorskim se upama po starijem obiaju slavi dan crkvenog posveenja pa se na posvetilo, kako se taj dan zove u Hrvatskom Zagorju dri i seoski zbor. Tako crkva u Pregradi svoje posvetilo slavi u prvu nedjelju poslije Uskrsa, i ta se nedjelja zove dominica pregradensis dok je slijedea nedelja tuhelska nedelja, dan posveenja susjedne crkve u Tuhlju, u dolini Velika Horvacka.43 Ovu crkvu nema Ivan arhiakon u svom popisu i ako je tu po crkvenoj tradiciji upa ab immemorabili. Mora da je to jedna od onih crkava u vrbovekom arhiakonatu za koje se tada, u 1. pol. 14. stolj. znalo da ih treba nanovo podignuti. To je sigurno i izvreno u vrijeme kad se kod nas gradilo u zakanjelim gotikim oblicima, kako se to vidi na dananjoj crkvenoj zgradi gdje su se pored kasnijih baroknih promjena ouvali elementi jednostavne gotike arhitekture.44 Ali prigodom restauratorskih radova na ovoj crkvi, u godinama prije prvog svjetskog rata naeno je da crkveni temelji stoje na drvenim pilonima u podvodnom zemljitu.45 Mora dakle da je u svom nepoznatom ranom poetku tu stajala jedna od onakovih drvenih crkava usred velikih uma i movara u jo gotovo sojenikoj raciji, kakove nam prilike tada u prostranoj zemlji naseljenoj Slavenima predouje Spis o konverziji. U istu sredinu uvodi nas i dan posveenja ovih dvijvt seoskih upa. Kako se naime u tamonjem misionarskom radu pokrtenje puka odravalo obino na Uskrs ili Duhove, ali najpogodnije vrijeme za to bila je uskrsna nedjelja s prethodnom korizmenom pripravom katehumena,46 to je najvjerojatnije da su ove dvije crkve bile posveene u toku jednog takvog dogaaja, a njihovoj posveti mora da je na sam Uskrs prethodilo posveenje neke nepoznate nam vee crkve u ovom kraju ili na irem prostoru. To bi odgovaralo onom radu posveenja podrunih crkava kako to donosi Spis o konverziji za crkve u
43 Na ove pojave upozorio me pokojni kanonik M a r c e l N o v a k , upnik u Tuhlju. - L i b e r m e m o r a b i l i u m i z g . 1773 iste crkve, X: Duas olim celebritates ecclesia Tuhelensis in usu retinet, quibus tertia recentius accessit. Prima cdit in dominicani secundam post Pasha, velut anniversarium dedicationis ecclesiae hujua.. . Vocat vulgus hane dominicam Tuhelszka nedelya seu Tuhelensem Domiiiicam, sicut precedentem qua Pregrada similis solemnitas recolitur Pregradensem Dominicam... Altera celebritas agitur feto Assumptione B. V. Mariae, utpote patrocinii ecclesiae hujus. Trea svetkovina sv. Ivana Krstitelja utvrena je g. 1772.

S z a b o Izvjetaj I ovaj podatak zahvaljujem kanoniku Marcelu Novaku, koji je nekad sam prisustvovao ovim radovima. S c h n r e r 384 i 399. - K n i e w a l d D., Liturgika, Zagreb 1937, 152 i d.
45

44

108

109

Koeeljevoj dravi na Blatnom Jezeru.47 Pojava da upne crkve u zapadnom dijelu zagrebake nadbiskupije i sad jo slave god svoga posveenja poklapa se s tipinim slijedom patrocinija, to su Velika Gospa (u manje sluajeva koja druga Marijina svetkovina) sv. Juraj, sv. Kri, Trojstvo i Tri Kralja kao nosioci teolokih dogma i sv. Martin, pratilac franakih akcija pokrtenja, u ovom istom prigorskom dijelu sjeverne Hrvatske. Ma da su to tanki tragovi o poecima ovih seoskih crkava, ipak nam ti podaci pomau da zagledamo u poetke slavenskog naseljenja. Ukazali smo na to kako neke organizacione pojedinosti upuuju da je Vrboveki arhiakonat doivljavao promjene koje svjedoe o velikoj starini crkvenog ivota na ovom tlu. Ponavljanje imena sv. Jurja kao patrona u dvije od etiri najstarije crkve upe ovog arhiakonata, kapela sv. Vida na mjestu negdanjeg castrum Urboucz, koji je ve u 14 etolj. naputen, a koji je dao drevno ime ovoj crkvenoj oblasti, esta lokacija sv. Kria, sve to govori za starinu poetne crkvene organizacije u ovom kraju.48 Kad je jednom slavensko naseljenje u staroj Slavoniji privedeno kranstvu i kad je ova granina zemlja ukljuena u karolinki imperij, tu se nisu mogli zadrati okviri negdanjih nacionalnih crkvenih cjelina pa ni ostaci arijanizma ukoliko su tu jo persistirali meu zaostalim tragovima razliitih hereza iz ranog srednjeg vijeka. No ba taj oficijelni franko-bavarski pokret, koji je uglavnom zahvatio vodee drutvo,49 mora da je ostatke Gota i Gepida pribliio njihovoj slavenskoj sredini. Antagonizam izmeu drutveno viih i politiki snanijih bavarskih rodova, predstavnika franake vlasti i seljakih potomaka starih razbijenih etnikona mora da je ubrzao stapanje ovih posljednjih sa slavenskim poljodjelskim pukom. Bez obzira na teoloka razmimoilaenja koja su u tadanjem svijetu bila od presudne vanosti, injenica da su arijanci nosioci ideje o nacionalnoj crkvi u kojoj postoji liturgija na vlastitom jeziku i pismu,50 mora da je u zapadnom dijelu Panonske nizine, i bez obzira na uticaje iz Bizanta, meu Slavenima pripremila tlo za jednako shvaanje kranstva, osobito u pogledu crkvenog jezika. To je ranije, prije ofenzivnog franko-bavarskog nastupanja u 9. stolj., moralo biti ope usvojeno jer su i misionari irskog pravca u tom bili veoma 51 irokogrudni. Po svemu ostaci negdanje gepidske cjeline uz ostale sta47 C on v e r s i o 97 i d.: G. 865 nadbiskup Adalvin boravi na Boi (864 = Nova Godina) u Koceljevu Blatogradu, zatim posveuje crkve ovim redom: Na tefanje crkvu Wittimarovu (= Vitomir), na boinu oktavu crkvu na Koceljevu posjedu A Ortah, u slijedeu subotu crkvu Ad Weride i odmah u nedjelju crkvu A Spizzun. Kako se za karolinkih misija u slavenskim zemljama krtenje zbog masovnosti obavljalo i u druge nedjelje osim na Uskrs i Duhove ( S c h n r e r 399), mora da su takvom jednom prilikom posveene crkve u Pregradi i u Tuhlju, obje s patrocinijem Uzaaa Marijina, poslije 813 g. najei patron na zapadu. 48 Na ovom obavjetenju zahvaljujem prof. dr J o s i p u B u t u r c u . 48 P r e i d e l Altertumskunde I 126 i d. 5 S c h n ii r e r 142 i d. 51 F i n s t e r w a l d e r 203 i d.

rinake sjedilake skupine, postali su onaj prenosnik koji je tradicionalnu ivotnu sliku i ambijent poljodjelskog puka zajedno s kompleksom duhovnih predaja unio u naslijee svojim poslavenjenim potomcima i predao ga u posjed konanoj etnikoj tvorbi koju od tog vremena ine Slaveni, u uoj regiji Hrvati kajkavci. Nali smo da kod nas nema mnogo mjesnih imena s likom *skarn -krn, ali zato na itavom obodu istone alpske podgorine i s njom povezane nizine ima mnogo hidronima s istim znaenjem. To su brojni potoci i movare s kajkavskim nazivima crn, rnec, crna voda i si. u naim krajevima. Preko jezine granice, na maarskom i njemakom jezinom podruju postoje svi prelazi iz slavenskih oblika do takvih maarskih i njemakih imena. U okolini Blatnog jezera i starom Gradiu u zapadnoj Maarskoj, na starom kulturnom tlu takva su imena najea.52 Zbog toga maarski istraivai Jordanesova imena S c a r n iu n g a i A q u a N i g r a ubiciraju u maarskim imenima voda na podruju izmeu Blatnog jezera i limesa na Dunavu.53 No mjesna imena sa sauvanom osnovom *skarn sauvala su se upravo u ovom naem kraju. U Sloveniji ime Skrnik dolazi jednom kao hidronim u slivu kocijanske Reke i Bezlaj ga prema Vasmeru usporeuje sa slavenskom osnovom *skvrt>rn,54 a ipak oblik toga imena upuuje na svoje porijetlo iz jo neslaviziranog supstrata. Na prostoru Hrvatskoga Zagorja toponim s oznakom *skarn javlja se na tri mjesta. Osim ve opisanoga pritoka Sutle i sela na njem, ime sela k a r n i k nalazi se i na sjevernom podnoju Kalnike gore pola sata hoda udaljenog od Varadinskih Toplica. U pluralnom liku kao V e l i k e i M a l e k r n i k e zove se u naoj specijalnoj karti onaj umski predio pod gradom Trakoanom55 s kojeg se slabiji potoni tokovi slijevaju na nekad movarne livade uz jezero koje je sad ureeno. Domai svijet a ni umari danas vie ne znaju za taj naziv. Ali kao k a r n i k t o j e ime uneseno u starim katastarskim mapama posjeda Drakovia u arhivu tamonjeg muzeja i to kao naziv 56 za zemljinu esticu na donjem toku potoka Jamno, a uz cestu koja vodi od nedalekoga Cvetlina, odnosno od Ptuja podno grada Trakoana u dolinu rijeke Bednje i tako spaja Ptujsko polje s kotlinom u kojoj lee Varadinske Toplice, antike Aquae Jasae. Neto nie od grada Trakoana u natopljenoj dolini na Bednji jedno od jaih sela nosi ime P l e s , pa i to je jedan od starih naziva za movaru. Du itavoga toka rijeke Bednje u seoskim imenima prevladava oblik patronimikog toponima na -ec. To govori da su u vrijeme intenzivnog zauzimanja ove natopljene doline slavenski rodovi dali karakteristinu jezgru ovih sela. Ipak i tu, kao ono u sporednim alpskim dolinama, u gustoj slavenskoj sredini
52 53

i d.

Npr. hidronimi Marcal Sr-viz, Fekete-viz i dr. - S t e i n h a u s e r 846. B a r b A., Die Rmerzeit im Burgenlande. Burgenland III, Einsenstadt 1930, 36
B e z l a j II 187.

54

Specijalna karta list 14. Za ove podatke zahvaljujem prof. Vilmu Leskoeku, direktoru muzeja na gradu Trakoanu koji mi je stavio na raspolaganje i ekicu terena iz katast. mape u arhivu Drakovia.
68

65

110

111

odrao Be niz starih imena koja svjedoe o kontinuiranom saivljavanju slavenskih naseljenika sa zateenim jezinim, odnosno etnikim ivljem. Po ovoj svojoj znaajki ova duga dolina u kojoj je nekoliko uporita moglo sluiti u prenoenju kontinuiteta populacije, to su ve spomenuti prelaz pod Trakoanom, zatim Lepoglava, Ivanec i Varadinske Toplice, - pokazuje da su se etnogenetska kretanja tu odvijala sloenije nego to smo to nali u zatvorenoj dolini Sutle. Dok je naime Sutla zaostala na periferiji alpskog zbivanja. Bednja je, iroko otvorena prema Dravi, primala prodiranje iz Panonskog nizozemlja s karakteristinom slikom slavenskog naseljavanja, gdje se na neprekinutom prostoru redaju.naselja tipa -ec, -vci. Ako je danas u nauci dozvoljeno da se ime rijeke N e d a o protumai s pomou pisarske greke i sluajne zamjene znakova mi i lambda u pretpostavljenoj ligaturi hipotetskog grkog izvora, koji mora da je posluio Jordanesu, i tako se bitku na rijeci Nedao ubicira uz rijeku Leithu-Litavu,57 vie opravdanja moglo bi se nai u tom da se ovo staro ime potrai u kraju gdje se kontinuitet u nazivlju odrao od ranog srednjeg vijeka do te mjere da se i u intenzivnoj slavenskoj populaciji uspjelo odrati mnotvo rezidualnih imenskih likova, kako smo to nali u dolini rijeke Bednje. Ime N e d a o moglo se preoblikovati po zakonima slavenske fonetike s unesenom zamjenom poetnog konzonanta. Etimologija imena B e d n j a iz osnove *bed (beden, badanj)58 ne odgovara terenskoj slici ove rijeke, osim ako se uzme da je svaki rijeni tok neke vrsti vodni recipijent. Ovo je znaenje moglo ui u smisao ovoga imena nakon toga to je u usvojenom imenu izvrena fonetska zamjena. Za ubiciranje rijeke Nedao u ovaj kraj na Bednji mogla bi govoriti i situacija u koju nordijska Hervarar-saga stavlja odlunu bitku izmeu Gepida i Huna, kad pobjedu gotskog kralja stavlja u Podunavlje negdje pod iro59 kim brdima Jaza Maenchen-Heffen dovodi ovaj podatak u vezu s poznatim lokalitetom A q u a e j a s a e,60 a upravo tu rijeka Bednja u svom donjem toku ostavlja iza se iroka brda koja ine pozadinu starom naselju Aquae Jasae.61 Prema svemu dakle ukoliko autori izjednauju ime N e d a o s imenom rijeke Leithe, pritoke Dunava, utoliko s vie vjerojatnosti moemo rijeku Nedao traiti u kraju pod brdima Jasa, gdje su se u tim brdima kako smo to nali zadrali i drugi fosilni nazivi iz vremena seobe naroda. Osim toga preko donje Bednje prolazio je vani put po57 S t e i n h a u s e r 868 uz svoje tumaenje Nedao-Leitha, navodi i miljenje Mommsena o tom to je Joranes mogao crpsti iz Friskove Historije, ali to nije pasus 0 bitki, za koji podatak, dri Mommsen, Joranes zna iz vlastitog poznavanja zemlje 1 po prianju domaih ljudi. 58 B e z l a j I 51 i 52 s. n. Bednja s odnosnom literaturom za taj hidronim. - Zamjena konsonanata n u b, mogla bi se opravdati s analogijom domina "C uvna s ekviva lentom b : v. 58 S e v i n 73 i d. so Navodim po djelu M i t s c h a - M r h e i m H. unker Jahrhunderte goldene Spuren, Wien 1963, 61 i 62. 91 G o r e n c M. V i k i B., Die Aquae Jasae und ihr Verhltnis zum pannonisehen Limes. V. CLR - ADA III JAZU 136.

znat u rimsko doba, jer su se nedaleko na Dravi sticala dva smjera, od Poetovije i Savarije da zatim dalje preko Bednje produe na jug prema Sisciji.62 Ve smo ukazali na to kako se naglo dizanje novih dravnih tvorba na tlu nekadanje rimske Panonije moe protumaiti samo ako se ivotna obnova ovoga kraja63 posmatra kao nastavak ranije steenih i u populacionom supstratu odranih ivotnih navika. Brzo zahvatanje ovog podruja u sferu tadanjeg aktuelnog historijskog zbivanja i jak interes sa zapada kako ga karolinki imperij pokazuje za ove krajeve, osobito se istie u poredbi sa zemljom s one strane Dunava, gdje su se nakon diasporeAvara doskora pojavili novi nomadskiosvajaiBugari.U isto vrijeme uspon slavenskih zemalja u staroj Panoniji moe se razumjeti samo tako da se vladajui sloj novog slavenskog etnosa oslonio na starinako poljodjelsko iteljstvo koje se uzdralo na mjestima zaklonjenim sa umama i movarama, na poloajima nepodesnim za nomade. Tu su se uspjele zadrati stare proizvodne i kulturne tradicije. Takova su mjesta npr. Blatograd na uu ale u jezero i onaj na Vrpskom jezeru, pa i predrimska Segesta, kasnije slavenski Sisak, sjedite Ljudevita Posavskoga.84 Da su se ubrzo nakon svog doseljenja Slaveni udomaili u ovim lugovima i dubravama, tada rijetko naseljenim i u mnogome vraenim u raniju jo gotovo sojeniku sredinu u odnosu na uspon u rimsko doba, odgovara onoj komponenti u slavenskoj etnogenezi, koja je i sama jo bila nosilac sojenike kulturne racije. Narod priviknut na ivot uz poplavne vode, nasuprot prigorcima vinogradarima i stanovnicima pobra, najprije je naselio polojne rijene nizine, jezerska pribreja i predjele na rubu povodnih polja. Nai prigorci i sada nizinsko stanovnitvo zovu poljanima, Polajnicima i porugljivo abarima, kako se to i danas uje i kako u 17. stolj. Frano Krsto Frankopan zove itelje oko Kar65 lovca na Kupi i Savi. No putovi etnogenetskog razvoja idu razliitim smjernicama. Nisu sve migracione skupine u seobi naroda ostale nosioci ove tad ve veoma zaostale kulturne racije. Vidjeli smo kako se u Gornjoj Panoniji rano razvio sistem velikog posjeda i kako se u to ukljuio i vodei sloj indigenog stanovnitva. Za taj je agrar znaajan sistem dvopolja i tropolja s ugarom,66 kako ova razvijenija poljodjelska faza daje openito osnovicu agraru u rimskim provincijama i kako ovaj nain obraivanja tla ulazi u srednji vijek. Tomu uporedo ide i osvajanje novog kulturnog
82 P a h i S., K poteku rimskih est med Ptujem in Srediem AV SAZU 15-16 1964/5 301 i d.; 318. M C o n v e r s i o 77. 61 Da je Sisak Ljudevita Posavskog bio na mjestu utvrenom od prirode i graen na domai nain, da je to dakle drveni grad u movarnom kraju, svjedoi poatak^da su mu iz saveznike Aquileje izaslani graditelji za podizanje utvrenog oito zidanog grada, koji se zatim spominje kao posljednje utoite otpora neki tvrdi grad na 85 strmom brdu. i i Povijest 314 i 315. R a k i F., Izprave o uroti bana Petra Zrinjskoga i Franje Krste Frankopana, 68 i 69: Novigrad. 8. III 1670 Krsto Frankopan u pismu kapetanu olniu ... se ne bojim karlovakih abarov.

" S a v o y III 269 i d.

112

8 ZBORNIK ZA NAR. IVOT I OBIAJE

113

tla na krevinama i podizanje naselja na iskrenim obroncima. Taj se proces oitava ak i u bezimenoj povijesti takvog sitnog naselja, kakovo je lcrnik-Kumrovec, kako smo to nali da se prvotno sojeniko seoce Skarnik-krnik u ranom srednjem vijeku pomaklo iz movarnog polja na uzdignute prisojne obronke. Karolinka kristijanizacija u toku 9. stolj. konano je slavenske alpske zemlja i njihovo pobre ukljuila u rimsku crkvenu sferu. Poznato je kako je s pristankom Franaka uz rimski katolicizam odluena sudbina germanskih nacionalnih crkava i kako je s tim arijanizam osuen na nestanak.67 S reformama Karla Velikoga negdanje regionalne kranske zajednice obuhvaene su u okvir crkvenih dijeceza,88 a s tim se, uporedo sa salcburkim misijama irila i franko-bavarska kolonizacija meu alpskim Slavenima. Ipak i ovo konano pokrtavanje Slavena nije vie moglo izbrisati neke pojave u pukom ivotu, koje su upravo s pomou nove vjere iz poganskih vjerovanja i obiaja ule u nove odnose. To se izvrilo joi u prvo doba irskih misija kad su ovi gorljivi vjerovjesnici pojedinano, esto kao putujui propovjednici i bez hijerarhijske organizacije, pronosili kranstvo u udaljene i zabitne krajeve.69 Kad za biskupovanja Virgila i Arna, irokotska misionarska kola dobiva pristanak odluujuih rimskih krugova, Slaveni u Alpama i blizom nizozemlju dolaze definitivno pod uticaj salcburke metropole.70 Za razliku od kasnijeg franko-bavarskog nastupanja s oitim osvajakim namjerama, iroikotski monasi dosizali su i do najdubljeg drutvenog sloja, do seljaka poljodjelaca u rijetko naseljenim krajevima.71 A upravo tu usred teko prohodnih uma, u zabaenim gorskim dolinama i na rubu poplavnih zavala, kolektivne duhovne manifestacije ivjele su od predaje, toliko potrebne u odravanju osamljenih i zaostalih drutvenih skupina. Ovakovo drutvo i pored svih odozgo usvojenih religija i dalje ostaje pri svojim nepisanim, u svoje etniko bie duboko usaenim drutvenim i duhovnim normama, po kojima obiaj postaje zakon. Tek postepeno u ovaj se ustajali skup vjerovanja i pravnih formula ubacuju impulzi iz vieg drutvenog zbivanja iz onih regija, gdje se u historijskom teitu dogaaji niu bre i razvoj odvija naglije poprimajui dinamian tok u usvajanju novih proizvodnih i drutvenih tekovina. U zabiti meutim, novi impulsi ne briu starinu nego uratavaju u njenu tradicionalnu cjelinu, pa tako i sami postaju dio naslijeenih duhovnih dobara. Iz sukoba izmeu dva misionarska pravca u 8 stolj., koji se vodi meu njihovim protagonistima izmeu salcburkog biskupa, Irca Virgila i Bonifacija, predstavnika rimskog oficijelnog pravca, doznaje se kako su irski misionari tolerantno usvajali po neke puke navike u novopokrte87 88

nim zemljama s oitom namjerom da najiri puk pridobiju za se.72 Tako posredno doznajemo da su se u istonim Alpama pod tankim pokrovom usvojenog kranstva u irokim redovima i dalje mogli odravati ukorijenjeni obiaji i stare predaje. Bez sumnje arita oko kojih se zadrala predaja, to su bila ona stara kultna mjesta, kako o tom jo i sad svjedoe fragmenti negdanjih obreda odrani u folklornom naslije' u ovih zemalja. Nije sluajno da ba u istonim Alpama u predaji ima znatnih ostataka iz keltskog svijeta, kao npr. gorska zavjetita na istaknutim vrhuncima povezana s kultom izvor-voe, kamena i stabla,73 esto f, tri svetitelja od kojih je bar jedan, obino srednji enski patron,74 uz to esti motiv s tri enska svetaka lika,73 zatim svetita na susjednim brdima izmeu kojih se na odreene dane vri obredna trka76 dalje, sloeni kompleks obiaja povezanih s uzgojem konja77 u kojem natjecanje i igre na konjima imaju odreenu slubu.78 Zatitnici s atributima iz seljakoga ivota supstitucija su nekadanjih mitolokih personifikacija' a i itav krug poljodjelske godine, u kojem sv. Martin dobiva prvenstveno mjesto, potie, kako smo to ve rekli iz ovog istog religioznog naziranja. 79 S mnogo pojedinosti ovakve su se manifestacije odrale u sklopu narodnih obiaja, pokrivene s kranskom interpretacijom pa i prostorno vezane na lokaciju crkvenih zavjetita. Sve govori za to da ih je ve rana irokotska kristijanizacija usvojila kao jedno od bitnih sredstava u svom osvajanju poljodjelskog drutva.80 U tom se ambijentu uspomena na arijanstvo mogla odrati jo i u 8. i 9. stolj. Bez sumnje gotsko arijanstvo bilo je jo tolerantnije
" K o s Zgodovina 76. - P r e i d e l Altertumskunde 132. - S c h n r e r 385. - C o n v e r s i e : Dobro se vidi kako je veina posveenih crkava na slavenskom tlu bila drvena, jer se za gradnju zidane crkve u Blatogradu izailju iz Salcburga graditelji i izvaai. I prije salcburkih misija, obiaj irskih misionara da grade skromne crkve za puk, najee drvene (opus scoticum - Cibulka 79-90 et pass; - Schnrer 385) lako se prislonio na praslavensku tradiciju drvenih svetita, kapita ( N i e d e r i e Manuel II 155) kako se to produilo kod nas sve do naih dana. 73 G u g i t z Wallfahrten 199 et pas. - D e V r i e s 115, 183 i d. M o r e a u 11 i 112. 74 R o s e n f e l d H., Sagentradition, Kulttradition und Vlkerschichtung BJV 1957 147 i d. 7 S D e V r i e s l 2 0 i d . - M o r e a u 107. - A n d r e e - E y s n 3 5 i d . 7 G r a b e n pas. - G u g i t z Wallfahrten pas. H u b e r t 293. - R o s e n f e l d 1. c. 77 H u b e r t 1. c. - G u g i t z Das Jahr 280-289. 7 K o t n i k F., O svetom Stefanu, zaitniku konj. CZN XXIII 250 i d. - D e V r i e s 225 7 L eh m a eh er G. P., Das altkeltische Jahr ZE 78 1953, 113 i 114: Podjela godine i svetkovine: 1. XI svretak ljeta (dovrenje berbe), moda poetak godine, kasuiia supstitucija Svisvete-sv. Martin: 1. V poetak ljeta, kasnije ostaje dan vegetacionog kulta i izvora. Izmeu toga: sredina ljeta (svretak etve) supstitucija Velika Gospa; edina zime 1. H, supstitucija na zapadu sv Brig.ta kod nas Svenica - Upor. i H u b e r t II 285 i 292. - D e V r i e s 224 i A.:, U Irskoj ji blagdana svaki na poetku godinjeg doba; I II (supstitucija sv. Brigita), I V (uskrnji krije), I VII (sveanost etve od 15 VII - 15. VIII, a to je i rok za skupljanje trava, I XI blagdan mrtvih, konac godine. 8 C i b u l k a 179 i 180.

121.
M 70 71

F i n s t e r w a l d e r 203 i d. - C i b u l k a 175 C i b n l k a 78 i d., 289. F i n s t e r w a l d e r 225 P r e i d e l Altertumskunde F i n s t e r w a I d e r 210 i d. - C i b u l k a 75. K o s Zgodovina 60 i 61. - C i b u l k a 135 i d. C i b u l k a 75 i d. - F i n s t e r w a l d e r pass.

114

115

prema starom zateenom i usvojenom pukom vjerovanju, ve stoga it je s jedne strane u svojoj eliti arijanstvo kao sve tadanje hereze bilo zasieno potrebom orijentalnog duhoborstva za sektarstvom i virtuoznim raspravama o apstraktnim dogmama, a s druge strane pozadinske je drutvo i nadalje zadralo duhovnu strukturu sloenu iz straha i potrebe za prizivnom magijom koja je do danas imanentna drutvu neposrednih proizvoaa osnovnih ivotnih sredstava i koja svoj korijen ima u odnosu tog primitivnog drutva prema prirodnoj sredini i njenim pojavama kao prema neumitno zadanoj dominani samog postojanja. Na tom se kolosjeku, na kom su se sastajale mnoge uporedne komponente, odvijao proces asimilacije u jezinom, etnikom i duhovnom smislu izmeu ona tri etnika organizma, razliita po porijeklu, kako smo ih dosad mogli utvrditi u etnikoj slici nae prigorske zone. U podjednako istom ivotnom ambijentu a u vremenskom rasponu od preko pola tisuljea tu se od ostataka ve odavna diskontinuiranog starog keltsko-panonskog etnosa nastavilo potomstvo koje je za seobe naroda neko vrijeme bilo nosilac gotskog jezika ili bar nekog srodnog govornog idioma, da konano bude preslojeno monim superstratom slavenske populacije koja je u ovoj sredini nala svoje konano boravite. Jednaki ekonomski slov i uporedo tomu snaga intenzivno odravanih duhovnih norma saimali su ovaj jezino i etniki raznolik ivalj u jedinstven etniki organizam, u kojem se samo jo u tragovima krio daleki spomen na negdanje porijeklo pojedinih grupa, razliito od etnikog porijekla susjeda, s kojim se ipak ta ista grupa konano slila u cjelinu jednog te istog nacionalnog bia. Ne smijemo uopavati kao da je taj proces proticao homogeno na itavom podruju kajkavskih Hrvata. U sloenom sastavu kako se naseIjenje ovih naih krajeva javlja na izmaku seobe naroda, ovaj smo razvojni tok mogli slijediti samo za onu grupu koja je i sad jo nosilac drevnog etnikona *6ez i koja pod imenom Bezjaki predstavlja zadnje ostatke negdanje etnike cjeline. U svemu tom treba jo jednom istaknuti ulogu faktora koji je najvie doprinio odranju tradicije, a to su bila ona lokalna uporita oko kojih su se okupljali ostaci prestarjelih etnikih grupa, odravajui predaju o svom zajednikom porijeklu. To su u pravilu starinska kultna mjesta onako kako smo to nali za lokalitete Svete Gore i Stare Gore s ostacima drevnih obreda i s veoma starim seljakim naseljima na svom podruju. Treba jo dodati da su na ovakvim mjestima esto nastajali rani samostani od kojih su neki iz srednjeg vijeka uli u protureformaciono vrijeme. Tada i jo vie u doba prosvjetiteljstva naglo nestaje starih predaja pa crkva predvodi zatiranje starinskih obiaja. Ulogu pavlinskog reda u brisanju starih prigorskih tradicija upoznat emo u naem drugom podruju Bezjaka u porjeju Dobre i Kupe. Vidjeli smo kako je teren triju crkvenih upa novogradske, zavrke i lipnike do danas sauvao tragove negdanjeg etnikog pomicanja i preslojavanja. Nad dananjim selima Stative, Netretii, Brajako Brdo i njihovim zaseocima gdje smo nali i Bezjake, sa svih onih naseljenih kosa i brdaca nadaleko je vidna crkva s v. K r i a na brdu Z a v r i j e .

Temeljni zidovi ove seoske crkve ukazuju na gotike, ako ne jo i romanike, i ako veoma rustine graevne elemente. Ova crkva je nosilac stare upe, jedne od onih koje postoje u 14. stolj.81 Crkva stoji na brdu koje je po svim znacima prehistorijsko gradite. Oko dananjega novijeg groblja uz crkvu, osim dobro vidnih brazda od nekad uzoranih njiva i tragova seoskih kua u temeljima danas obraslim ledinom, sam vrh je onakova uravnjenja zaravan kakva je karakteristina za stara gradita. Ta je zaravan na istonoj strani brda omeena oblim nasipom. Tri dobro vidna koncentrina kruga ouvana u jednom lunom segmentu oito su ostatak nasipa pod ledinom koji je omeivao dvije terase meu njima. Sve to govori o tom da je tu nekad morao stajati onakav neki castrum antiquum paganorum, kako se to od 14. do 17. stolj. zove jedan lokalitet u jugoistonom pobru gore Medvednice nad Planinom i Kasinom,82 a kako takvih analognih gradita ima na brdima nad naim rijenim nizinama. Jedno od njih utvrdili smo i nad Sutlom na brdu Gradie nad Risvicom nasuprot vrhuncu Svete Gore, a i dalje na Gradiu s tri crkve Stare Gore nad Posredom. Pa i patrocinij crkve na Zavrju uvodi nas u rano doba postanka seoskih upa kod nas. Ipak uz tako neznatne ostatke iz starih vremena kako se nalaze tu na Zavrju neka jaa tradicija nije mogla ostati povezana u domaem puku. Drevna predaja mogla se sauvati samo uz neko jae kultno mjesto. U ovom kraju na Kupi postoji doista jedno takvo starinsko arite predaje. To je pavlinski samostan S v e t i c e nad Ozljem.88 Bijela izdaleka vidna crkva Male Gospe u dananjem obliku postoji tek iz sredine 17. stolj. kad je tu podignut poznati samostan pavlinskog reda. Kad je god. 1627. zagrebaki biskup Domitrovi ovdje ustoliio redovnike pavline, uradio je to dosljedno prema svojim humanistikim namjerama da pavlini poslue kao prosvjetitelji naroda i kao uporite crkvi u borbi s protestantskom propagandom. Do tog vremena tu je stajala starija, sigurno mnogo manja crkva s glagoljakom slubom. Lopai misli da je Domitrovi kao sin pravoslavnih roditelja bio nesklon hrvatskim popovima i da je za to poradio na tom da se na tako udobnom i svetinjama razglaenom mjestu osnuje manastir tada u Hrvatskoj veoma uglednog i popularnog reda pavlinskog.84 No teko bismo u 17. stolj. takav lini moment mogli pripisati jednom katolikom poglavaru. Ta u ono vrijeme kad se itav zapad pokree u geslu cuius regio, illius religio humanistiko stremljenje u oba tabora, katolikom i reformiranom, sve vie trai visoku obrazovanost i religioznu disciplinu i kod predstavnika seoskih crkava. Povod ovom Domitrovievu inu ponikao je bez sumnje iz elje da se u ovoj doista poznatoj i uglednoj crkvi ukloni ona konzervativna ustanova kako su je po humanistikim na81

B u t o r a c 30, g. 1334: Item ancte cruci de Zauerha. s K l a i V., Castrum antiqum Paganorum VHAD NS VII, 1903/4 10 i d. 85 L o p s i 292-303. 84 I b i d . 297 i 298.

116

117

zorima tada u sjevernoj Hrvatskoj predstavljali popovi glagoljai.85 No i pored toga ne treba u pavlinima gledati tuince latinai u hrvatskoj sredini. Ta prvi pavlinski prior u samostanu Svetice bio je domai sin Ivan Belostenec ije su zasluge za na kulturni ivot dobro poznate. Nije meutim bez znaenja za nas da Belostenec, ma da i sam kajkavac, u svom bogatom rjeniku ne pozna etnikih pukih naziva, a rije bezjak nema ni u apelativu, a ipak je ovo ime kako smo vidjeli upravo tada ivjelo u ovom kraju. No razumljivo je da prosvjeeni pavlin ove rijei nije mogao unijeti u svoju pismenost, jer su njemu takvi nazivi mogli biti samo stigma zaostalog seljakog puka. U odravanju puke tradicije meutim vana je bila ba uloga domaih glagoljaa kao nosilaca starinskih vrijednosti u narodu.86 Vidjeli smo kako se u davnini na ovakvim kultnim mjestima crkva srasla sa svojim pukom i kako su jo dugo s ovih taaka zraile stare norme u svakodnevnom ivotu i pukom vjerovanju. Na takvim je mjestima crkva u svom ranom napredovanju preuzela batinjene obredne oblike, nalegla na raniji supstrat kulturni i etniki, upila ga i usvojila, a s tim ujedno ouvala u njegovu daljnjem postojanju jo i kasnije, kad je drugdje ta starina ve odavna prognana s njenih negdanjih uporita. Proces brisanja arhaike u naem se kraju dovrava u toku protureformacije. Jedno od takvih taaka bilo je i zavjetite Svetice nad Kupom. Barokna crkva, uklopljena u prostranu samostansku zgradu jo govori o negdanjoj vodeoj ulozi pavlina na irokom sektoru njihova djelovanja u doba protureformacije. U prolom stoljeu samostanska je zgrada sluila kao sjedite crkvene upe osnovane u vrijeme jozefinskih promjena, a zatim kasnije u lijepim je prostorijama bila osnovna kola. Danas je sve to prazno i naputeno te bez potrebne panje propada nekad kieno crkveno pokustvo u crkvi i refektoriju. Samo na Malu Gospu kad je tu protenje, oivi ovo samotno mjesto, jer tada dolazi ovamo seljaki puk od svih strana. Vie pristupa vodi ovamo od ceste koja na pragu pokupske nizine prolazi od Ozlja prema Duhovc i Karlovcu. Bijela sela i negdanje kurije i dvorci, od kojih je nedaleko Hrae primjer primorskog ljetnikovca danas napola propalog, sve to utonulo je u zelenilo njiva, vonjaka i vinograda, nekad nadaleko poznatih gorica, a sva su ta nevelika naselja meusobno povezana dobro utrtim kolnim putovima. S tog istaknutog poloaja i ako svega B 299 metara nadmorske visine, brdo Svetice vlada s dalekim pogledom nad Pokupljeni na svom podnoju i nad preglenim prisojnim pobrem u svom zaleu. Takav poloaj govori da je tu moralo biti prastaro kultno i strateko uporite, a o tom svjedoe i tragovi nestalih graevina na prostranoj zaravni oko samostana i oveeg seoskog groblja. Kako je ovo mjesto doivjelo mnoge promjene i pregraivanja osobito u vrijeme
85 Za antagonizam izmeu popova glagoljaa i latinaa u 16. stolj. u kraju na Kupi v. L o p a i 135. 88 O s t o j i L, Benediktinci u Hrvatskoj. I Split 1963, 89 i 90.

turskih ratova,87 tu se danas ne mogu utvrditi pojedinosti u terenu onako, kako smo to nali kraj susjedne crkve sv. Kria na Zavrju, koja je ostala poteena u zabiti seoske upe. Ipak se i na Sveticama moe raspoznati da je vrh brda vjetaki uravnjen i ako nema mogunosti da se taj zahvat vremenski utvrdi. Zna se da su tu ranije, prije podizanja zgrada za pavlinski samostan i dananje crkve, stajala tri svetita. Samo brdo zvalo se jo god. 1572 na Smolu vrhu, a ime Svetice dobilo je po tomu to su tu stajale tri crkve s tri enska patrona, sv. Marija, Magdalena i Katarina.88 Ve smo spomenuli kako tri svetaka lika, u prvom redu tri enska lika, u istonim Alpama prate tradicionalna keltska kultna mjesta uz koja se nastavljaju stare obredne forme i posebni obiaji. Ma da u ovom naem kraju nema traga takvim obiajima jer ih je u posljednjem postojanju zatro upravo protureformacijski pokret, ipak vanost starog kultnog mjesta zadrala se u seljakom puku i ouvala se u vodeem poloaju ovog samostana, a samo ime S v e t i c e ostalo je posljednji spomen na prvotnu triadu pradavnog svetita. To je dakle bilo ono arite oko kojeg su se odravali tradicionalni odnosi u etnikom konglomeratu kako smo ga utvrdili u pobru na Kupi i Dobri. Etnike grupe konano su i tu pretopljene i slivene u jednu narodnu cjelinu, ali tako da su ostali sauvani tragovi tog procesa u etnografskoj slici ovoga kraja, kako smo je upoznali i kako se odrala do naih dana. U istom krugu konzervirane tradicije ukljuen je tu i najstariji etniki sloj B r a j c i a i B e z j a k i, potomci nekad rasprostranjenog ali razbijenog etnikona, koji je jedino u svom imenu i svom pasivnom stavu prema okolini sauvao svoju vlastitost. Konano su Hrvati zaposjeli ovu zemlju jo tada kad su se u seobi naroda tu naselila slavenska plemena. Ta su plemena kao svje, a ujedno najjai etniki faktor dala temeljne crte u fizionomiji svim zateenim supstratima petopivi ih u svoj jezini, dosljedno i u svoj nacionalni organizam. Proces nezamjetan u pisanim izvorima i dug u vremenu, odvijao se tako da su se i posljednje komponente ranijih etnikih grupa pretopite sa slavenskim naseljenjem u jedinstven etniki amalgam, koji je na naem tlu rezultirao u dananjoj cjelini kajkavskih Hrvata. U tom amalgamu skupina pod imenom B e z j a k i dugo je i uporno uvala posljednji trag o onom historijskom toku u kojem su se u ovoj naoj zemlji preslojivali migracioni talasi, donosili svagda iznova svjeu prinovu i prekrivali njom starije slojeve u kojima se ustaljena tradicija prenosila s koljena na koljeno unosei usvojene vrednote u materijalni posjed i u kulturni lik nae zemlje i njenog naroda.

88 Ibi. 296: g. 1572 iz oporuke kneza Stjepana Frankopana ... u crikvi blaene dive Marie na Smolu vrhu, ka se zove Svetica....

' L o p a S i 293.

118

119

EE NAVAANA DJELA: Adamek - Aamek J., Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu 1563-1574 AV VII-VII Zagreb 1964/5 ndree-Eysn - Andre-Eysn M., Volksknndliches. Braunschweig 1910 Bchtold-Stubli - Bchtold-Stnbli, Handwrterbuch des deutschen Aberglaubens. Berlin-Leipzig 1929/30 Bassermann-Jordan Bassermann-Jordan F.v., Geschichte des Weinbaues IIII Frankfurt a/M 1953 Delostenec - Bellosztenecs J., Gazophylacium I-II Zagreb 1740. Beloevi - Beloevi S., upanija Varadinska i slob. kralj, grad Varadin. Zagreb 1926. Berneker - Berneker E., Slavisches etymologisches Wrterbuch I Heidelberg 1924. Bezlaj - Bezlaj F., Slovenska vodna imena I-II Dela ISJ SAZU Ljubljana 1956. Bloch - Bloch M., La Societ fodale - Feudalno drutvo. Preveo M. Brandt Zagreb 1958. Buturac - Buturac J., Popis upa zagrebake biskupije od god. 1334. ZZB 407-454. Car - Car L., Kmetstvo. ZNO JAZU XXIII 1918. Cevc - Cevc., E., Dvoje zgodnjesrednjevekih figuralnih upodobitev na slovenskih tleh. AV SAZU III 2. Cibulka - Cibulka J., Velkomoravsk kostel v Modr u Velehradu a zatky kesanstv na Morave. MA SAV VIL, Praha 1958. Conversia Conversio Bagoariorum et Carantanorum, edi. K o s M., Ljubljana 1930. Csallny - Csallny D., Archologische Denkmler der Gpiden im Mittelonaubecken AH SN XXXVIII ASH Budapest 1961. Csdnki - Csnki D., Magyarorszg trtnelmi fldrajza a Hunyadiak korban. I-V ASH Budapest 1890-1913. Della Bella - Bella A. della, Dizionario italiano-latino-illirico. Venezia 1728. De Vries De Vries, J., Keltische Religion, Die Religionen der Menschheit 18, ed. Ch. M. Schrder, Stuttgart 1961. Diculescu - Diculescn C. C., Die Gpiden. Leipzig 1933. Dion - Dion R., Histoire de la vigne et du vin en France. Paris 1959. Eben - Ebert M., Reallexikon der Vorgeschichte. 6rich-Beitl - Erich O.A. - Beitl R., Wrterbuch der deutschen Volkskunde. Stuttgart 1955. Filip - Filip J., Keltov ve stedn Evrop. MA V. SAV Praha 1956. Finsterwalder - Finsterwalder W. P., Wege und Ziele der irischen und angelschsischen Mission im frnkischen Reich. ZK 47 1928 Gabrovec l Gabrovec S., Srednjolatensko obdobje v Sloveniji. AV SAZU XVII 1966, 169-242. Gabrovec II - Gabrovec S., Latensko obdobje na Gorenjskem. AV SAZU XVII 1966, 243-270. Graf Graf A., bersicht der antiken Geographie von Pannonin. DP ASH I 5 Budapest 1936. Gugitz das Jahr Gugitz G. Das Jahr und seine Feste in Volksbrauch sterreichs I-II, Wien 1949-1950. Gugitz Wallfahrten - Gugitz G., Krtner Wallfahrten im Volksglauben und Brauchtum. Po Carintoia I 1951. 181 - 241. Graber G., - Die Vierberger , Carinthia I, 102, Klagenfurt 1912. Gyrffy - Gyrffy Gv., Az rpd-kori Magyarorszg trtneti fldrajza. ASH Budapest 1963. Haberlandt - Haberlandt A., Ergologisches und Mythologisches zur Schatzkette von Szilagy-Schomlau. JAI XVI 1954, 97-110 Halsz - Halsz E., Magyar-nmet kzisztr.' ASH Budapest 1966. Hampel - Hampel J., Altethmer des frhen Mittelalters in Ungarn. I-III Braunschweig 1905. Hoops - Hoops J., Reallexikon der germanischeu Altertumskunde. Strassburg 1913. Holder - Holder A., Alt-celtischer Sprachschatz I-III Graz 1961/2.

Hubert l - Hubert H., Les celtes et l'expansion celtique jusqu" l' poque de la Tne. Paris 1950. Hben II - Hubert H., Les Celtes -depuis l'epoque de laTene et la Civilisaiion celtique Paris 1950. Hubschmid - Hubschmid J., Schluche und Fsser RH 54 1955. Hunyadi - Hunyadi ,., Die Kelten im Karpatenbecken DP III 8 ASH 1924 Ilei - Ilei F., Bezjak i Bezjaci. Rasprave i graa. 2. Srpski dialektoloki zbornik III SAN 1927, 73-91. Ivekovi - Broz - Ivekovi F., - Broz L, Rjenik hrvatskoga jezika I-II Zagreb 1901. Kenner - Kenner H., Zur Kultur und Kunst der Kelten. Carinthia I 141 Klagenfurt 1951, 566-593 Kirfel - Kirfel W., Die dreikpfige Gottheit. Bonn 1948. Klai Bezjaija - Klai V., Topografske sitnice. Bezjaija. VHAD NS IX Zagreb 1096/7, 192. Klai Krapinski gradovi - Klai V., Krapinski gradovi i predaje o njima. VHAD NS X Zagreb 1908/9. Klai Sutla - Klai V., Sutla. Hrvatsko Kolo Matice Hrvatske VI Zagreb 1910, 120-150. Klemenc - Klemenc J., Keltski elementi v empetru v Savinjski Dolini. AV SAZU XVII 1936, 337-359. Kociani Kociani S., Zgo'ovinske drobtince po Gorike nabrane v letu 1853, Kos Gradivo - Kos F., Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I-V Ljubljana 1904-1953. Kos Zgodovina - Kos M., Zgodovina Slovencev od naselitve do reformacije. Ljubljana 1933. Kovai - Kovai F., Slovenska tajerska in Prekomurje, Ljubljana 1926. Kves - Kves T., Les Vates des Celtes. AE ASH IV 1-4, 1955. Kranzmayer - Kranzmayer E., Doppelnamen im Krtner Flussystem. BEK III 1954, 180-198. Kraute - Krauze W., Die Kelten. Bertholet A., Religionsgeschichtliches Lesebuch 13. Tbingen 1929 Kumer - Kumer Z., Panova pial v Sloveniji. RKFJ Ohrid 1964, 261-267 Laszowski - Laszovski E., Povjesni spomenici Turopolja I-IV Zagreb 1908 Lebzelter - Lebzelter V., Eine rassenkundliche bersichtsaufnahme des Burgenlandes. MAG LXVIII 5-6 1937 294-350 Lopsi Lopsi R., Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895 Maurani - Maurani V., Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rjenik JAZU 1908 do 1922 Melik - Melik A., Slovenija I 1935, II 1954, Ljubljana Mcsy - Mcsy A., Die Bevlkerung von Pannonin bis zu den Markomannenkriegen. ASH Budapest 1950 Moreau - Moreau J., Die Welt der Kelten. Grosse Kulturen der Frhzeit. Zrich 1958 2 Moravsk Slovensko - Moravsk Slovensko I, Nrodopis lidu ehoslovenskho, redakcija L. N i e d e r l e Praha 1923 Mrko - Mrko M., Die Schrpfkpfe bei Slaven. WS V, 1913 1-43 Niederle 2S - Niederle L., ivot starch Slovenu II Praha 1916 Niederle Manuel - Niederle L.,Manuel de l'antiquit slave. I-II Paris 1926 Pahi - Pahi S., Keltsk najdbe v Podravlju. AV SAZU XVII 1966 271-336 Prvan - Prvan V., Getica o protoistorie! a Daciei ARM ser. III. t. III 2 Bucureti 1926 Pavii Vukovska upa - Pavii S., Vukovska upa I. Hrvatska naselja I JAZU 1940 Pavii Podrijetlo - Pavii S., Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Djela JAZU 47. Zagreb 1953 Petru - Petru P., Nekateri problemi provincialno rimske arheologije v Sloveniji, AV SAZU XV-XVI 1964/5

APJ III.

120

121

Pleiner - PleSer R., Zklady slovanskho elezskho hutnictv v eskch zemch. M SAV VI 1958 Pleternik - Pleternik M., Slovensko nemki slovar I-II. Ljubljana 1894 Plopor - Nicolaescu-Plopsor C. S., Le collier de imlul Silvaniei. VI Congres International des Sciences anthropologiques et ethologiques II. Paris 1963, 447 do 450 Preidel Anfnge - Preidel H., Die Anfnge der slawischen Besiedhing Bhmens und Mhrems. I-II Grfelfing-Mnchen 1961 Preidel Altertumskunde - Preidel H., Slawische Altertumskunde des stlichen Mitteleuropas im 9. und 10. Jahrhundert. I-II Grfelfing-Mnchen 1957 enk SAN - Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika SANU Beograd 1959 Rjenik JAZU Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU. Zagreb Sabljar - Sabljar V., Miestopisni rienik Kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije. Zagreb 1866. Savoy I Savoy E., L'Agriculture travers les Ages. Pari 1935 Savoy H - Grand R., - Delatouche R., L'Agriculture au Moyen Age de la fin de l'Empire Roman au XVI siecle. Collection fonde par Savoy E., L'Agriculture travers Ies Ages. III, Paris 1950 Schmidt Leopold - Schmidt L., Der norische Himmelbootfahrer. Carinthia I 141 Klagenfurt 1951, 717-764. Schmidt - Schmidt L., Geschichte der deutschen Stmme bis zum Ausgang der Vlkerwanderung, Die Ostgermanen.8 Mnchen 1934 Schnrer Schnrer G., Kirche und Kultur im Mittelalter 2 I. Padeborn 1927 Schwarz - Schwarz E., Slov p<altbair. p (<b, w). ZSPh II 1935 Sevin Sevin H., Die Gebiden. Mnchen 1925 Slownik Slownik staroitnosci slovianskich III KS PAN WroclavWarszawa Krakow 1961-1964 Smiiklas - Smiiklas T., Codex diplomaticus JAZU II-XV Zagreb 1904-1934 Stegenek - Stegenek A., Svete gore na tajerskom. Voditelj v bogoslonih vedah. XIV 2 i 3, Maribor 1911. Steinhauser Steinhauser W., Der Name der Leitha und die Hunneschlacht am Nedao. Jahrbuch fr Landeskunde von Niedersterreich NF XXXVI Wien 1964, 844-880. Ster - Stele F.,Vorromanisches aus Slowenien. BEK I 1952, 367-382 Slrohal - Strohal M., Jezine osobine u kotaru karlovakom. Rad JAZU 146, 1901. Szabadfalvi Szabadfalvi J., Die Ornamentik der ungarischen Schwarzkeramik. AE ASH IX 3-4 1960 Szabo Izvjetaj I Szab D., Izvjetaj o radu zem. povjerenstva za ouvanje umjetnih i historikih spomenika u god. 1911. - III Spomenici kotara Klanjec i Pregrada, 207-240. VHAD NS XII 1912 Szabo izvjetaj II Szabo ., Izvjetaj o radu zemaljskog povjerenstva za ouvanje umjetnih i historikih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u god. 1912 i 1913. 2. Spomenici kotara Krapine i Zlatara, 103-204. VHAD NS XIII, 1914 Szabo Zagorje Szabo ., Kroz Hrvatsko Zagorje. Zagreb g. .a ii povijest - ii F., Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925 ii prirunik - ii F., Prirunik izvora hrvatske historije. Zagreb 1914 Vanek - Vanek V-t Prvnch tisic let. Pedsttni spoleensk organisace a vznik sttu u eskch Slovenu. Praha 1949 Vincze Hist. Schichten Vincze L, Historische Schichten und Kultureinflsse in der ungarischen Weinkultur. EH 173-180 Vincze Rebmesser - Vincze L, Rebmesser inUngarn. AB ASH VII 1-2 1958 61-95 Vinski - Vinski Z., Kasnoantika batina u grobovima ranoga srednjega vijeka kao injenica i kao problem PO VI. KJA Vuk - Karadi Vuk Stef., Srpski rjenik. Be 1818; Be 18722 Zender - Zender M., Rume und Schichten mittelalterlicher Heiligenverehrung in ihrer Bedeutung fr die Volkskunde. Dsseldorf 1959.
122

KRATICE:

ADA AE AH AK APJ ASH ASPh AV AVj AWW ph. BEK

BH BJV CNI CV CSAV CSJKZ CZN DP EH

EIG EMU FULK GMDS GZMS HE HZ IM 1951 IM 1960 P ISJ JAZU JAH KS PAN MA MAG MW
NU OUM
RAFCh

Acta et dissertationes archaeologicae JAZU Acta ethnographica ASH Archaeologia Hungarica ASH Antropophyteia, edid. Krausz. Leipzig - Arhiv za povjestnicu jugoslavensku edid. Kuknljevi-Sakcinski. Zagreb - Academia scientiarum Hungarica - Archiv fr slavische philologie. Berlin - Arheoloki Vestnik SAZU. Ljubljana - Arkivski Vjesnik. Zagreb bist. Kl. - Akademie der Wissenschaften in Wien, philosophisch-historische Klasse - Beitrge zur lteren europischen Kulturgeschichte - R. Egger Festschrift I-III. Klagenfurt 1963 - Bnrgenl'andische Heimatbltter. Eisenstadt - Bayerisches Jahrbuch fr Volkskunde. Regensburg i Cadastre National de l'Istrie. Suak 1946 - Commentationes Vindobonensis - eskoslovenska akadmia vd - asopis za slovenski jezik, knjievnost in zgoovino. Ljubljana - asopis za zgoovino in narodopisje. Maribor - Dissertationes Pannonicae ASH. Budapest - Europa t Hungria. Congressus ethnographicus in Hungria 1963. Budapest 1965 - Etnografska istraivanja i graa. Zagreb - Ethnologische Mitteilungen ans Ungarn. Budapest - Forschungen zur Volks- und Landeskunde AR. Bukuret - Glasnik muzejskog drutva Slovenije. Ljubljana - Glasnik zemaljskog muzeja n Sarajevu Hrvatska enciklopedija. Zagreb - Historijski Zbornik. Zagreb Imenik naseljenih mesta u FNRJ. Beograd 1951 - Imenik mesta. Beograd 2 - Index Patronymique. Supplement au CNI. Suak 1946 - Institut za slovenski jezik SAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - Jahreshefte des sterreichischen archologischen Institus. Wien Komitet slowianoznawstwa Polskiej akademii nauk - Monumenta Archaeologica SAV - Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft. Wien - Magyarorszg Varmegyei s Varosai. Csnki, Somogy varmegye Budapest s. a. Narodna umjetnost edid. Institut za narodnu umjetnost. Zagreb - Die sterreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild IV. Wien 1896 - Rmische Antike und frhes Christentum. Ausgewhlte Schriften von R. Egger, edid. Betz A. - Moro B. - I-II. Klagenfurt 1963

123

- Romanica Helvetica. Bern - Rad kongresa folklorista Jugoslavije - Srpska akademija nauka i umetnosti - Slovenska akademija znanosti in umetnosti - Quintus Congressus internationalis limitis romani studiosorum ADA III JAZU Zagreb 1963 VI. KJA - Materijali VI. kongresa jugoslavenskih arheologa. Beograd 1964 VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju Dalmacije. Split VHAD - Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva. ZagreJi VZA - Vjesnik zemaljskog arhiva. Zagreb WMBH - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Hercegovina. Wien WS Wrter und Sachen. Heidelberg Zc Zgodovinski asopis. Ljubljana ZDA Zeitschrift fr deutsche Altertumskunde ZE Zeitschrift fr Ethnologie. Braunschweig ZFN - Marko I. L. - rdg F. - Kerecseyi E., Zala megye fldrajzi nevei Zalaegerszag 1964 ZK - Zeitschrift fr Kirchengeschichte. ZNO - Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU ZR ili ZRVJ - Zbornik radova Vizantolokog instituta SANU ZSPh - Zeitschrift fr Slavische Philologie. Leipzig ZZB - Zbornik zagrebake biskupije 1094-1944. Zagreb 1944

RH RKFJ SNU SAZU V. CLR

124