Naslov originala Tariq Ali SHADOWS OF THE POMEGRANATE TREE Chatto & Windus Lt.d. 1992.

Tariq Ali SJENE NAROVA DRVETA Drugo izdanje TAMNE I SVIJETLE SJENE POVIJESTI Knjievno djelo pisca pakistanskog porijekla Tariqa Alija, stalno nastanjenog u Velikoj Britaniji, bilo je u potpunosti nepoznato naoj javnosti sve do objavljivanja na bosanskom jeziku prijevoda njegova romana Sjene narova drveta.' U romanu je u prvom planu porodica Benu Hudejl u blizini grada Garnate (Granada, pa-nija), godina je 1499., nastavlja se drama cijelog jednog pokoljenja i vremena, kao i drama svakog pojedinca zateenog pod neumoljivim klijetima Inkvizicije. Nai itaoci ve su bili u prilici da se susretnu s velikim knjievnim djelima koja literarnoumjetniki aktualiziraju vremena Rekonkviste, kriarskih pohoda i sukoba kransko-muslimanskog svijeta. Tu, prije svega, mislimo na romane Tama prekriva zemlju i Vrata raja velikog poljskoga pisca Jerzva Andrzejevvskog2, Afriki lav Amina Maaolufa3 i romaniziranu studiju Kriari u oi1 Tariq Ali: Sjene narova drveta, IK "Ljiljan", Biblioteka Savremena knjievnost, Sarajevo, 1997. Prevela: Senada Kreso. 2 Jerzy Andrzejevvski (1909.-1983.), poljski pisac, jedan od najveih prozaista XX. stoljea. Najpoznatiji romani: Tama prekriva zemlju, Vrata raja, Ide skaui po gorama. Skoro e i tebi kraj, Zdruzgotina i dr. 3 Amin Maalouf, novinar, publicist, povjesniar, romanopisac roen u Libanu 1949., a od 1967. stalno nastanjen u Francuskoj. Najpoznatija djela su mu: Afriki

lav. Vrtovi svjetlosti, Prvi vijek poslije beatrise, Kriari u oima Arapa, Levantinski derdan i dr.

ma Arapa od istoga autora. Svako od tih djela je svojevrsno novo knjievnoumjetniko itanje evropske povijesti. Velika novina koju svojim romanom donosi Tariq Ali jest u tome to je ovdje dogodena povijest prenesena u sasvim line drame koje su jednako traumatine i u nametnutoj povijesti i izvan iste te povijesti i koje svojim snano reljefiziranim psihobiografijama donose sliku vremena kojemu su lanovi porodice Benu Hudejl neposredni svjedoci i izravni romaneskni protagonisti. Ko je Tariq Ali? O osnovnim biografskim podacima autora Sjena narova drveta znamo slijedee: Tariq Ali roen je u Laho-reu 1943. godine u dosta bogatoj i poznatoj pakistanskoj muslimanskoj porodici. U to vrijeme bila je to zajednika drava Indija, dok se godine 1947. nije formirala samostalna drava Pakistan. Od 1963. Tariq Ali ivi u Velikoj Britaniji, gdje je na Oxfordu studirao politie nauke, filozofiju i ekonomiju. Ve od studentskih dana upamen je kao vrlo buntovna priroda, vatreni pobornik potovanja ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, katkada i neto radikalnijim metodama, pa je ezdestih godina, kao voda radikalne grupe "Sixties" ("ezedesete), sudjelovao U organiziranju masovnih demonstracija protiv rata u Vijetnamu. Tako je u jeku amerikibbombardiranja Vijetnama, 1967. godine posjetio ovu zemlju, kako bi, u ime Suda za ratne zloine, koji su osnovali B. Russell i J. P. Sartre, istraio ratne zloine poinjene u ovoj indokineskoj zemlji. Tokom osamdestih

godina sve se vie posveuje knjievnom radu i televiziji. Danas ga poznajemo kao autora nekoliko knjiga koje se bave povijeu i politikim pitanjima Indijskoga potkontinenta {The Nehrus and the Gandhis, Can Pakistan Survive), a moda je najvei ugled stekao kao nezavisni televizijski autor. Najznaajniji programi u njegovoj produkciji su multukulturalne i dokumentarne serije: Bandung File {Dosje Bandung), Rear Window {Prozor u dvorite), dokumentarci Partiti-on {Podjela), Spinoza i Wittgenstein. Objavio je dva romana: Redemption {Iskupljenje) i Shadows oj the Pomegranate Tree {Sjene narova drveta), te tri drame: Iranian Nights {Iranske noi), Moskow Gold {Moskovsko zlato), Necklaces {Ogrlice). Roman Sjene narova drveta ve je preveden na nekoliko svjetskih jezika, a u Spaniji je proglaen najboljom inozemnom knjigom za 1995. godinu. Slika jedne tragine povijesti U svome tekstu "Muslimani - muenici kranskog istrebljenja" Rana Kabbani fabulu romana Sjene narova drveta komparira sa tada nastajuom bosanskom tragedijom (1992.).4 4 "Ako se historija ponavlja, ini se da to evropska historija ini vie od drugih. Dok obiljeavamo petstotu godinjicu dogaaja iz 1492. godine, pristiu nam vijesti o zloinima protiv bosanskih muslimana, sablasno nas podsjeajui na zloine koje je prije pet stotina godina poinila Kastilja, u svom pobjedono-snom'pohodu etnikog ienja'. (...) Za tragediju panskih Jevreja sada znamo; koliko je Evropljana, meutim, svjesno da su i panski muslimani bili rtve inkvizicije? (...) Oduzeta im je njihova zemlja, njihova imovina. Mnogo djece je bilo oteto i podijeljeno kranima, da im slue kao roblje. I, najzad, 1609. godine, panija je prognala i blizu milion panaca muslimanskog porijekla,

narod koji se vie od stotinu godina bio odrekao svoje vjere i pripadao katolianstvu, govorio samo i jedino panski jezik, i narod koji nije znao za drugu domovinu do panije. A ipak, o dogaajima to su se zbili 1492. i 1609. godine, uenici u evropskim kolama rijetko ue. - pothvata od kojeg se krv ledi u ilama - tako gorko i tako dobro znanog panskim musli6. JL"Roman Tariqa Alija", pie Rana Kabbani, hvale je vrijedan pokuaj da se ude u trag (...) traginoj povijesti, da se izrauna njena cijena u ljudskim ivotima i da se muenicima najzad ispie epitaf kakav zavrjeuju. Poput Amina Maloufa, iji je roman Afriki lav prva romansirana povijest panskih muslimana, i Tariq Ali nam priu o vremenu nakon pada Granade, kazuje kroz porodinu sagu ljudi tu su se borili za opstanak nakon to im se sav svijet sruio..." U svome osvrtu na bosansko izdanje Enes Kari ustvrdio je da "u knjievnosti Evrope XX. vijeka postoji jedan zanimljiv fenomen koji se mirne due moe nazvati moderno memorijalno-retrospektivnom muslimanskom knjievnou koja je svoje glavne inspiracije nala u Endelusu, ili paniji."5 Bilo je, meutim, i onih koji su drukije itali i razumijevali ovaj roman. Tako, Robert Invin, proslavljeni prouavalac utjecaja Hiljadu jedne noi u evropskim knjievnim kontekstima i tradicijama, pita se, s osjetnom ironijom u pristupu Sjenama narova drveta, da li je Ali namjeravao napisati parodiju. Rana Kabbani i drugi oponen-ti Invinovu miljenju postavljaju pitanje da li bi se Irwin ovako rugao da je u pitanju roman o pokolju i istrebljenju Jevreja, s obzirom da je "sistematski progon muslimana panije trajao je preko stotinu godina, od 1492. do 1609. godine", pie Rana

Kabbani, stoje "poglavlje evropske povijesti koje je tako sramotno skrivano". manima. Toliki je svijet skapao od gladi tokom progona; toliko ih se udavilo'u pretrpanim brodovima; toliko skonalo u pogromima. Ne znajui kakva ih uasna sudbina eka, ovi nesretnici su esto za sobom ostavljali sitnu djecu, mislei da im je vei rizik povedu li ih sa sobom. Samo u Valenciji, tako je naeno etiri hiljade djece, ucviljenih bez roditelja...." (Guardian od 11. juna 1992. godine). 5 Enes Kari: "Muslimanska knjiga mrtvih u Endelusu", Ljiljan od 21. januar 1998. Nimalo sluajno, ovaj historijsko-porodini roman poinje paljenjem velikih knjinica u Granadi. Vojnici na svojim leima pronose hiljade primjeraka Kur'ana; arapske rukopise iz filozofije, medicine, prirodoslovnih nauka, lijepe knjievnosti i sve se skuplja na jednu veliku lomau od koje svima onima koji to u taj as gledaju zaslijepljuju oi i ledi se krv u ilama. Ne traje samo paljenje knjiga, nego i paljenje dua. Paljenje memorije i sjeanja. "Isabella je maki povjerila kljueve golubarnika", primjeuje jedan od kranskih vitezova iz Toleda, koji su i sami bili zateeni koliinom nadole osionosti i bezdunosti. U nastavku romana poinje pria o samoj porodici El-Hudejl i reda se takva velika galerija likova da je svaki lik brino karakteroloki isjenen te u fabulu romana ugraen onoliko koliko bi najbolje mogao doprinijeti dinamici i knjievnoestetskoj uvjerljivosti rastue romaneskne drame. Od naivnodjeakog ponaanja malog Jezida, njegove sestre Hinde, brata Zuhejra, tetke Zehre, dadilje Ame, do porodinog starjeine i domaina Ibn Omera, sve tamo do pretka kakav je bio Ibn Ferid i sve tamo do najdaljih predaka koje protagonisti romana otkrivaju u vlastitim naravima

otkriva se cijeli lanac moguih "uzroka" i "posljedica", povijesnih i kulturnocivilizacijskih uvjetovanosti unutarnjeg propadanja muslimanskog svijeta u paniji i inkvizicijskog brisanja s lica zemlje ne samo itavog jednog vremena nego i cjelovitijeg sjeanja o njemu.7 Radnju romana posebno dinamiziraju razni nezadovoljnici, oni koji su izgubljeni i koji tu svoju izgubljenost prenose na druge, konvertiti, malodunici, zatim oni koji u sebi odjednom prepoznaju zatomljenu a besmislenu hrabrost kad diu ustanak bez ikakva izgleda na uspjeh, koji va-gaju vlastite grijehe i grijehe prolih generacija, a sve se i dalje zbiva u omamljujuoj zapari hamama, mirisu puti te lijepih i ukusnih raznovrsnih jela, u oajnikim monolozima koji nikamo ne vode doli u ponor pokrenute svijesti svojih "vlasnika", kao u svoj jedini grob. Zindik se, nakon neuzvraene ljubavi, odaje pustinja-tvu i herezi. Jedan od glavnih protagonista mladi Zu-hejr pobunjuje se protiv strategije ekanja ta e biti i zaludno ustrajava u borbi protiv postojeeg mentaliteta. Ljubav izmeu nemirne Hinde i njezina vjerenika, metafora "narova drveta", pa odsustvo bilo kakvog snalaenja i nade a one koji o minulim i aktualnim dogaajima raspravljaju u damiji, drama svijesti onih koji su prevjerili u katolitvo ili s-u, pak, na putu da pokleknu pred izazovom "biti ili ne biti", sve su to najdirek-tnije ilustracije/fotografije vremena u kojemu se ivjelo. Ali, Tariq Ali nema namjeru priati nam povijest, ta se to i kako se to dogodilo, nego nastoji priu uiniti opom i zajednikom sudbinom svih onih koji bi mogli biti zateeni u istovjetnim duhovno-politikim kontekstima. Sjene narova drveta su mnogo vie porodini negoli historijski roman. Linearnost pripovjedakog postupka posve je prividna. Roman nastavlja svoje neko mogue kazivanje kroz sudbinu

Hinde koja se sa svojim zarunikom uspjela domoi magribske obale, ali nas iznova vraa na poetak spaljivanja knjiga i traenja ikolikog traga sjeanja u onome to moda nije dotakla inkvizicijska vatra. "Epilog" na kraju knjige, dat kroz svijest i horizonte osvajaa ove muslimanske enklave, navodi nas na takav zakljuak. A upravo u tim odnosima likova, situacionim nijansiranjem karaktera i ponaanja, u ivim dijalozima i karakterolokim prije-livima Tariq Ali je zadivljujui majstor ostvarivanja dramatske tenzije i njezine pravovremene knjievnou-mjetnike rijei. Hadem Hajdarevi Za Aju, engiz i Natau 10Benu Hudejl, 1499.g. AD Klati Hasana el-Hudejla napustio je Dimak 237. hi-dretske godine, odnosno 932. godine po kranskom kalendaru stigavi do najisturenije take na Zapadu do koje je, te godine, dopro i islam. Skrasili su se blizu Gar-nate i idue godine zapoeli gradnju sela koje e nositi njihovo ime. Zidari, koji su sagradili Medinu el-Zaharu blizu Kurtube, zavrili su za tri godine i njihovu kuu. Pieva biljeka U maurskoj paniji, ba kao i u dananjem arapskom svijetu, djeca su dobijala svoje ime ali i naslije-divala oevo ili majino. U ovoj pripovijesti Zuhejr bin Omer je Zuhejr, sin Omerov; Esma bint Dorot je ker Dorotheje. ovjekovo javno ime jednostavno ga je oznaavalo kao sina njegovog oca - Ibn Ferid, Ibn Hal-dun, sin Feridov, sin Haldunov. U ovoj pripovijesti koriste se maurski nazivi za gradove koji sada nose pan-ska imena, medu kojima je i nekoliko mjesta koja su Mauri sagradili. Tumaenja tih imena kao i nekih uobiajenih maurskih pojmova data su na kraju knjige.

PROLOG Petericu kranskih vitezova, sazvanih u odaje Ximenesa de Cisnerosa, taj poziv u pono nije ba obradovao. Njihova reakcija nije imala nikakve veze sa injenicom da je to bila najhladnija zima koju pamte. Oni su bili veterani rekonkviste. Sedam godina prije te noi, trupe pod njihovom komandom trijumfalno su umarirale u Garnatu i, u ime Ferdinanda i Isabelle, osvojile taj grad. Nijedan od te petorke nije bio iz tog kraja. Najstariji je bio nezakoniti sin jednog monaha iz Toleda, dok su ostali bili Kastiljanci koji su se oajniki eljeli vratiti u svoja sela. Svi su bili dobri katolici, ali nisu htjeli da se njihova lojalnost uzima zdravo za gotovo, ak ni kad se radilo o kraljiinu linom povjereniku. Znali su oni dobro kako je on isposlovao da bude upuen iz Toleda, gdje je bio nadbiskup, u pokorenu Garnatu i da je bio samo orue u Isabellinim rukama. Cisneros je imao mo koja nije bila iskljuivo duhovna. Ali, vitezovi su znali i kako bi Dvor gledao na to odbijanje da se pokore njegovoj naredbi. Petericu ljudi koji bijahu umotani u ogrtae, a koji su, ipak, drhtali od hladnoe, uvedoe u Cisnerosovu spavaonicu. Iznenadie se kad vidjee kako ovaj ispo-sniki ivi. Ali, samo se zgledae. Nisu oekivali da je15dan crkveni velikodostojnik ivi u odajama koje bi vie priliile nekom fanatinom sveeniku. Nisu, dodue, bili navikli ni na prelate koji ive onako kako propovijedaju. Ximenes ih pogleda i nasmijei se. U glasu, kojim im je izdavao upute ta im je initi, nije bilo prizvuka naredbe. Vitezovi su bili sasvim zateeni. ovjek iz Toleda je glasno doapnuo svojoj druini: "Isabella je maki povjerila kljueve golubarnika."

Cisneros nije obratio panju na ovu uvredu. Samo je malo glasnije nastavio. "elim da vam svima bude jasno, mene ne zanima lina osveta. Obraam vam se sa ovlatenjima i Crkve i Krune." Ovo nije bilo sasvim tano, ali vojnici nisu imali obiaj propitivati one na vlasti. Kad vidje da su njegove instrukcije u potpunosti shvaene, nadbiskup ih otpusti. Htio je samo biti siguran da mantija komanduje sablji. Sedam dana potom, prvog dana decembra godine 1499. godine, kranski vojnici su pod komandom peterice vitezova upali u stotinu i devedeset pet gradskih biblioteka i palae za koje se znalo da kriju poznatije zbirke. Oduzeto je sve to je bilo ispisano arapskim pismom. Dan prije toga, uenjaci u slubi Crkve nagovorili su Cisnerosa da iz svog edikta iskljui tri stotine rukopisa. Sloio se, pod uvjetom da ih smjeste u novu biblioteku koju je kanio osnovati u Alcali. To su uglavnom bili arapski medicinski i astronomski prirunici. Predstavljali su najznaajnija dostignua u tim i bliskim im naukama od nastarijih vremena. Tu je bio najvei dio grade koja je sa poluotoka el-Endelus i sa Sicilije krenula put ostalih dijelova Evrope, da bi tamo utrla put renesansi. Nekoliko hiljada primjeraka Kur'ana, uz uene komentare i teoloka i filozofska razmiljanja o njegovim vrijednostima i zagonetnostima - sve uraeno u izuzetnoj kaligrafiji uniformirani ljudi su nasumce izdvojili. Rijetki rukopisi od najvee vanosti za cjelokupnu arhitekturu intelektualnog ivota el-Endelusa, skupljeni su, bez ikakva reda, na gomile i natovareni na leda vojnika. Cijeli taj bogovetni dan vojnici su gomilali stotine hiljada rukopisa. Kolektivna mudrost cijelog poluotoka leala je na starom trgu svile ispod Bab ul-Ramle.

Bio je to prastari trg kojim su neko nagizdani maurski vitezovi jahali da bi se pokazali izabranicama svoga srca; tu se narod okupljao, djeca na ramenima svojih oeva, amida, daida i starije brae bodrila svoje omiljene junake; uzvicima oduevljenja doekivani su tu junaci u vitekim oklopima jednostavno stoga to bijahu sultanovi ljudi. Kad bi se saznalo da je kakav vrli junak dopustio da ga neki od dvorjana pobijedi kako bi ugodio kralju ili, naprosto, stoga to mu je obeana kesa puna dukata, graani Garnate su na tom trgu glasno negodovali. Bio je to svijet dobro znan po svome neovisnom duhu, brzoj misli i nespremnosti da se klanja onima nad sobom. Ovaj grad i ovo mjesto noas je Cisneros odabrao da na njemu pokae svoje umijee u potpaljivanju lomaa. Bogato uvezane i ukraene knjige bile su dokaz umijea Arapa ovog poluotoka, stoje uveliko nadmai-valo standarde kranskih samostana. Njihov sadraj je bio predmet zavisti uenjaka diljem Evrope. O, kako je velianstvena gomila knjiga leala pred stanovnicima ovoga grada! Vojnici, koji su od ranih jutarnjih sati zidali taj zid od knjiga, izbjegavali su poglede Garnaana. Neki su od njih bili tuni, drugi gnjevni. Oi su im sijevale, lica bila puna bijesa i prkosa. Drugima je, pak, dok su im se tijela lagahno njihala lijevo-desno, na licu bila praznina. Jedan od njih, starac, stalno je ponavljao jedinu 17reenicu koju je bio kadar izgovoriti pred tim stranim udesom: "Davimo se u moru bespomonosti." Neki vojnici, moda upravo zato to ih nikad ne na-uie da itaju i piu, shvatie u kakvom golemom zloinu sudjeluju. Muilo ih je to to ine. Seljaki sinovi sjetili su se pria koje

su im pripovijedali njihovi stari: pripovijesti o maurskoj okrutnosti sada su se sudarale sa priama o njihovoj kulturi i uenosti. Takvih vojnika ne bijae mnogo, ali i ona aica je neto znaila. Prolazei uskim sokacima, oni bi namjerno bacili poneki rukopis pred dobro zabravljene kapije. Poto drukije nisu umjeli prosuditi, vjerovahu da su najtei tomovi i najmudriji. Taje pretpostavka bila pogrena, ali njihov naum bijae astan i doekan sa razumijevanjem. im bi vojnici zamakli za ugao, kapije su se otvarale a zakrabuljene bi se figure pomaljale, sakupljale knjige i ponovo vraale u relativnu sigurnost brava i metalnih sipki. Na ovaj je nain, zahvaljujui instinktivnoj estitosti aice vojnika, nekoliko stotina vanih rukopisa ipak preivjelo. Potom su prebacivane preko velike vode u sigurnost privatnih biblioteka u Fesu, i tako bivale spaene. Na trgu je poeo padati mrak. Vojska je skupila poveu grupu nevoljkih graana, uglavnom mukaraca. Muslimanski velikai sa turbanima i imami sa ahmedi-jama izmijeali su se sa kalfama i egrtima, trgovcima, seljacima, zanatlijama i sitnim preprodavcima, ba kao i sa podvodaima, kurvama i mentalno poremeenima. Svekoliko je ovjeanstvo tu imalo svoje predstavnike. Iza prozora jedne palae, najpouzdaniji uvari Crkve u Rimu, sa osjeajem zadovoljstva gledali su kako, na njihove oi, rastu gomile knjiga. Ximenes de Cisneros je oduvijek vjerovao da se nevjernik nee moi istrijebiti sve dok se ne zbrie njegova kultura. To je podrazumijevalo sistematsko unitenje svih njihovih knjiga. Jer, usmena e tradicija jo nakratno opstati, sve dok Inkvizicija ne iupa njihove pogane jezike. Ako ne on lino, neko e se ve nai da organizuje tu neophodnu lomau - neko ko je svjestan toga

da je jemstvo budunosti u nepokolebljivosti i disciplini, a ne u ljubavi i obrazovanju, kako su to neprestano govorili oni imbecilni dominikanci. A ta su to oni uope postigli? Ximenes je bio ushien. Bio je odabran da slui kao produena ruka Svemoguega. I drugi bi zacijelo umjeli izvriti ovaj zadatak, ali niko tako metodino kao on. Podsmijeh mu je iskrivio usne. A ta se moglo i oekivati od sveenstva iji su se opati sve do prije nekoliko stotina godina zvali Muhammed, Omer, Osman i slino? Ximenes je bio ponosan na svoju istotu. Podsmijeh koji je trpio u djetinjstvu nije imao osnova. On nije imao jevrejskih predaka. Nijedna kap kune krvi nije tekla njegovim venama. Jedan vojnik je postavljen da straari pred biskupovim prozorom. Ximenes ga je pogledao i klimnuo glavom; signal je potom upuen dalje, ljudima sa bakljom u ruci. I vatra bijae potpaljena. Pola sekunde je vladao tajac. Onda je dugi jauk zaparao kroz decembarsku no, a potom se zaue uzvici: "Nema drugog Boga osim Al-laha i on je Allah, a Muhammed je Njegov Poslanik." Nedaleko od Cisnerosa, jedna je grupa zapjevala, ali on nije mogao razaznati ni rijei. Ionako ih ne bi razumio, poto je jezik stihova bio arapski. Vatra se dizala u nebo. A i samo nebo bilo je nalik na zapaljeni bezdan, iskre su u cijelom spektru lebdjele na horizontu od ilu-mirane kaligrafije koju su gutali plamenovi. Kao da su i same zvijezde gorko plakale. Polahko, potpuno oamuen, svijet se poeo razilaziti, sve dok jedan prosjak ne skide sve sa sebe i ne pope se na lomau. "Kakve svrhe ima ivjeti bez naih uenih knjiga?" zauo se vapaj iz njegovih sprenih plua: "Platit e nam za ovo. Platit e za ovo to nam danas uinie."

Onda se onesvijesti. Plamen ga proguta. Ljudi su plakali, utke i puni mrnje. Suzama se ta lomaa nije mogla ugasiti. Svijet se potom razie. Na trgu nastade tajac. Tu i tamo, vatre su jo dogorijevale. Ximenes je koraao po pepelu, lica iskrivljena u osmijeh, i planirao slijedee poteze. Razmiljao je glasno. "Kakvu god oni osvetu kovali u dubini svoje boli, nema im pomoi. Mi smo pobijedili. Noas smo doista pobijedili." Bolje no iko na poluotoku, bolje ak i od opake Isa-belle, Ximenes je znao kakvu mo kriju u sebi ideje. Zavitla u pepeo snop spaljenih papirusa. Ali, nad ugar-cima jedne tragedije ve se nadvijala sjenka one druge. I. GLAVA "Nastavi li ovo," govorila je Ama svojim bezubim glasom, "od nas nee ostati nita do lijepih uspomena." Poto mu misao i koncentracija bijahu presjeene, Jezid se namrti i podie pogled sa tkanine na kojoj su bile ahovske figure. Sjedio je na drugom kraju avlije, zaokupljen oajnikim pokuajima da ovlada ahovskim marifetlucima. Njegove sestre, Hinda i Kulsum, dobro su igrale ah. Sad su bile u Garnati sa ostatkom obitelji. Jezid ih je htio, kad se vrate, doekati sa jednim neuobiajenim otvaranjem. Pokuao je Amu zainteresirati za tu igru, ali starica se nasmijala i na samu pomisao, i odbila. Zar ah nije bio hiljadu puta zanimljiviji od onog tespiha to ga je neprestano okretala medu prstima? I kako joj to nikako nije uspijevao utuviti u glavu? Nevoljno poe sklanjati figure. Kako su samo neobine, mislio je dok ih je briljivo slagao u njihovu kuicu. Njegov otac je naruio da se za njega specijalno izrade. Stolar Juan je dobio uputu da ih izrezbari tako da budu gotove na njegov

deseti roendan, prolog mjeseca, godine hidretske 905., koja je bila 1500., po kranskome kalendaru. Juanova obitelj je stoljeima sluila klanu Benu Hudejl. Godine 932. glava klana Hudejlovih, Hamza bin Hudejl, izbjegao je iz Dimaka i svoju obitelj i sljedbenike doveo ovdje, na najistureniju taku do koje je islam dopro na Zapadu. Skrasio se u podnoju jednog brda, nekih tridesetak kilometara od Garnate. Tu je sagradio selo koje e postati poznato kao el-Hudejl. Selo je bilo na uzvisini i izdaleka se moglo vidjeti. Oko njega su tekli planinski potoci koji bi u proljee od otopljena snijega narasli u bujice. Na ivicama sela, Ham-zina su djeca obraivala zemlju i uzgajala vonjake. Hamza je ve pedeset godina bio mrtav kad njegovi nasljednici sagradie pravu palau. Oko nje je bila obraena zemlja, vinogradi, bademi, narane, narovi i dudovi, nalik na djecu okupljenu oko majke. Gotovo svaki komad namjetaja, osim, naravno, plijena koji je Ibn Ferid nakupio ratujui, briljivo su nainili Juanovi preci. Stolar, kao i svi drugi u selu, bio je svjestan Jezidova statusa u obitelji. Djeak je bio mjezi-me. Stoga je on odluio da mu naini komplet ahovskih figura koje e ih sve nadivjeti. Naravno, ako Ju-anu pode za rukom da nadmai svoje najvee ambicije. Maurima su bile dodijeljene bijele figure. Kraljica im je bila plemenita ljepotica u ogrtau, njen suprug ri-dobradi monarh plavih oiju, tijela pokrivenog lepravom arapskom haljom optoenom draguljima. Topovi su bili replike kule koja je dominirala nad ulazom u dvorac Benu Hudejla. Lovci su predstavljali Jezidovog ukundjeda, ratnika Ibn Ferida, ije su slavne ljubavne i ratnike pustolovine bile sredinja tema naslijea ove obitelji. Bijeli popovi su nainjeni prema seoskom imamu, sa turbanom na glavi. Pjeaci su nevjerovatno nalikovali na Jezida.

Krani nisu bili tek crne figure: bili su nainjeni kao udovita. Oi crne kraljice su sjale od zla, u okrutnom kontrastu sa minijaturnom madonom koja joj je visila o vratu. Usne su joj bile boje krvi. Na ruci, prsten u obliku lubanje. Kralj je bio izrezbaren sa pominom krunom, koja se lahko skidala, i kao da ova simbolika nije bila dovoljna, stolar-ikonoklast je monarhu dodao maleni par rogova. Ova jedinstvena vizija Ferdinanda i Isabellle bila je okruena jednako grotesknim figurama. Konji su imali krvave ape. Dva popa su bila u obliku sotone, sa sabljama u ruci; pozadi su im se vi-f djeli repovi u obliku bia. Juan nikad u ivotu nije vidio Ximenesa od Cisnerosa, inae bi svako pomislio da su mu uarene nadbiskupove oi i kukasti nos posluili kao model za tu karikaturu. Pjeaci su svi bili izraeni kao sveenici, sa kapuljaom, gladnim oima i trbusima; spodobe Inkvizicije u potrazi za plijenom. Svi koji su vidjeli ah kad je bio zavren, sloili su se daje Juanov rad pravo remek-djelo. Jezidov otac, Omer, bio je zabrinut. Znao je da bi, ako bi ikad kakav inkvizicijski zbir vidio taj ahovski komplet, stolar bio nasmrt muen. Ali Juan je bio neumoljiv: djeak mora dobiti taj dar. I stolarov je otac bio osuen na otpadnitvo prije nekih est godina, kad je otiao u posjetu rodbini u Tulej-tuli. Kasnije e skonati u tamnici od dubokih rana, koje su mu monasi zadali kanjavajui ga za njegov ponos. Na kraju su mu iupali i sve prste. Stari je stolar izgubio volju da ivi. Mladi Juan je odluio da im se osveti. ahovske figure trebalo je da budu tek poetak. Jezidovo ime je bilo ugravirano na dnu svake figure, a on se za njih vezao kao da su bile iva bia. Najdraa mu je, meutim, bila Isabellla, crna kraljica. Plaila ga i opinjavala istovremeno. Vremenom, poeo joj se ispovijedati,

povjeravati sve svoje brige, ali samo kad je bio siguran da su sami. Kad sloi ahovske figure u kutiju, Jezid ponovo pogleda staricu i uzdahnu. Sto li Ama ovih dana toliko pria sama sa sobom? Je li mogue daje poludjela? Hinda veli da jeste, ali on nije bio sasvim siguran u to. Jezidove su sestre esto u bijesu znale svata kazati, ali, daje Ama stvarno poludjela, otac bi joj naao mjesto u maristanu u Garnati, sa starom tetkom Zehrom. Hinda je bila ljuta na Amu jer je stalno govorila kako je vrijeme da joj roditelji nadu mladoenju. Jezid je krenuo preko dvorita i sjeo Ami u krilo. Stariino lice, koje je ve bilo samo mrea bora, jo se vie naboralo kad mu se nasmijeila. Sveano je odloila te-spih i pomilovala djeaka po obrazu, njeno ga ljubei. "AUah te blagoslovio. Bi li togod pojeo?" "Ne bih, Ama. S kim si ono maloas priala?" "Ko danas slua staro eljade, Ibn Omer? Nisam ti ja duga vijeka." Ama nikad nije Jezida zvala po imenu. Nikad. Jer, zar se nije onaj halifa, to porazi i pobi unuke Poslanikove kod Kerbele, zvao Jezid? To je onaj Jezid koji je naredio svojoj vojsci da konje dri u damiji u Medini, u kojoj je sam Poslanik neko uio svoje molitve. Jezid koji se sa prezirom odnosio prema Poslanikovim sljedbenicima. Izgovoriti njegovo ime bilo je isto kao i uprljati sjeanje na Poslanikovu obitelj. Ona nije sve to mogla kazati djeaku, ali za nju je to bio dovoljan razlog da mu se obraa sa Ibn Omer - sin svoga oca. Jednom ju je Jezid propitivao o tome pred cijelom obitelji. Ama je samo Ijutito pogledala njihovu majku, Zu-bejdu, kao daje htjela kazati: ona je za sve kriva, sve, to ne pita nju; na to su se svi nasmijali, a Ama bijesna izala iz odaje. "Sluao sam te, uo sam te kako pria. Mogu ti rei ta si govorila. Da ti ponovim tvoje rijei?"

"O, sinko moj", uzdahnu Ama. "Razgovarala sam sa sjenkama narova drvea. Oni e barem ostati kad mi svi odemo." "Kud da odemo, Ama?" "Pa na nebo, dijete moje." "I svi emo otii na nebo?" "AUah ti pomogao. Ti e otii na sedmo nebo, mladi moj mjesece. Za druge ba nisam sigurna. A, to se tvoje sestre tie, Hinda bint Omer, ako je uskoro ne udaju, ona nee stii ni do prvog. Ne, ona nee. Strah me je da to dijete neko zlo ne zadesi. Bojim se daje ej-tani ne obuzmu i da ne osramoti svoga oca, neka ga Bog dragi sauva." Jezid se nasmija na misao da Hinda nee dospjeti ni do prvog neba, a smijeh mu bijae tako zarazan da ga i Ama prihvati, otkrivajui svih svojih preostalih osam zuba. Od sve svoje brae i sestara, Jezid je najvie volio Hindu. Ostali su ga i sad drali za malog, stalno su se udili da on uope moe sam neto smisliti i kazati, uzimali ga u naruje i ljubili kao da je kakvo mae ili kue. Znao je da ga najvie vole, ali bio je ljut to mu nikad ne odgovaraju na pitanja. Zato ih je sve prezirao. Sve, dakako, osim Hinde, koja je bila est godina starija od njega, ali se prema njemu odnosila kao da joj je ravan. Stalno su se svaali i tukli, ali su jedno drugo opet slijepo voljeli. Ljubav prema sestri je u njemu bila tako duboka da nijedno od Aminih mistinih pred-skazanja njega nije ni najmanje brinulo, niti je utjecalo na njegovu ljubav prema Hindi. , Hinda je bila ta koja mu je objasnila razlog posjete amide Miguela, koja je, prole sedmice, njihove roditelje toliko uznemirila. I on je bio nesretan kad je uo da je Miguel htio da oni svi presele u Kurtubu, gdje je on bio biskup, kako bi ih on lino preveo na katolianstvo. Miguel je bio taj koji ih

je, prije tri godine, sve, ak i Hindu, odvukao u Garnatu. Jezid se opet obrati starici. "Zato na stari amida Miguel ne govori sa nama arapski?" Ama je bila zateena pitanjem. Stare se navike nikad ne gube i stoga ona, sasvim nesvjesno, pijunu na sami spomen Miguelova imena i poe nekako oajniki prebirati po svom tespihu, neprestano mrmljajui svoje: "Nema drugog Boga osim Allaha, i on je Allah, a Muhammed je Njegov Poslanik..." "Odgovori mi, Ama! Odgovori!" Ama pogleda djeakovo zajapureno lice. Bademaste oi su mu sjale od bijesa. Podsjeti je na svoga ukun-djeda. Taje uspomena omeka i ona mu odgovori. "Tvoj stari amida Miguel govori, pie i ita arapski, ali... ali..." Amin se glas guio od gnjeva. "On nam je okrenuo leda. Svemu. Jesi li ovaj put primijetio da smrdi, ba kao i oni?" Jezid se opet stade smijati. Znao je da stari amida Miguel nije bio omiljen lan obitelji, ali niko dosad o njemu nije govorio sa manje potovanja. Ama je bila sasvim u pravu. ak se i njegov otac smijao kad je Um-mi Zubejda opisivala neugodni zadah biskupov kao neto to podsjea na kamilu kad se prejede hurmi. "Je li on uvijek tako smrdio?" "Naravno da nije!" Amu pitanje naljuti. "U stara vremena, prije no to je prodao duu ejtanu i poeo se zaklinjati pred slikama ljudi oblivenih krvlju i zakovanih na drvene krieve, on je bio najistiji ovjek na svijetu. Ljeti se pet puta kupao. Pet se puta dnevno presvlaio. Dobro se sjeam tih dana. Sad smrdi na konju-arnicu. A zna li zato?" Jezid priznade da nema pojma. "Da ga niko ne bi mogao optuiti daje ispod svoje mantije musliman. Smrdljivi katolici! Krani u Svetoj zemlji bijahu isti, ali ovi se katoliki sveenici boje vode. Oni misle da e, ako se

okupaju, izdati sveca kojeg oni zovu sinom Boijim. Sad ustani i hodi sa mnom. Vrijeme je da jede. Sunce samo to nije zalo, ne moemo vie ekati da se oni vrate iz Garnate. Sad se neeg sjetih. Jesi li danas pojeo svoj med?" Jezid nestrpljivo klimnu glavom. Otkad se rodio, ba kao i njegovu bratu i sestrama mu, prije njega, Ama mu je niz grlo svako jutro protjerivala punu kaiku estokog, proiujueg meda. "Kako smijemo jesti prije nego to klanja akam?" ona se namrti tek da mu pokae kako je ula ta joj je kazao. uj ti samo njega, ona da zaboravi namaz! s Boe sauvaj i sakloni! Jezid se smijao, jer se i ona smjekala, polahko se pridiui i idui u hamam, da uzme abdest. Jezid ostade da sjedi pod narovim drvetom. Volio je ovo doba dana, kad su se ptice poinjale buno pripremati za poinak. Kukavice su se posljednji put oglaavale. U nii na kuli, to se uzdizala nad avlijom i nad svijetom to se prostirao s onu stranu avlije, ule su se golubice. Iznenada se svjetlo sasvim promijeni i zavlada potpuna tiina. Tamnoplavo nebo postade purpurnocrve-no, bacajui arobno svjetlo na snijene planinske vrhove. U avliji goleme kue, Jezid je naprezao oi da vidi prvu zvijezdu, ali nijedna se jo nije bila pojavila. Da li da odjuri u kulu i pogleda kroz dvogled? A ta ako se prva zvijezda pojavi dok on jo bude trao uz stepenice? Umjesto toga, Jezid zatvori oi. Osjeao se kao da mu je sva ula obasuo omamljujui miris jasmina, poput haia, i uspavao ga, a, zapravo, on je brojao do pet stotina. To je bio nain kojim je ubijao vrijeme ekajui da se pojavi Sjevernjaa. Mujezinov ezan prekinu djeaka. Ama se pojavi, epajui, sa svojom hasurom, okrenu se tamo odakle sunce izlazi i poe

klanjati. Ba kad se ispruila u smjeru abe u Mekki, Jezid ugleda el-Hutaj'a, kuhara, koji mu je, kao mahnit, mahao sa kaldrmisane staze na ivici avlije, pokazujui u pravcu kuhinje. Djeak mu otra u susret. "Staje, Patuljak?" Kuhar stavi prst na usne i naredi mu da bude tih. Dijete ga poslua. Na tren, i kuhar-patuljak i dijete stadoe kao ukopani. Onda kuhar prozbori: "Sluaj. Samo sluaj. Tamo. uje li?" Jezidove oi zasjae. A tamo, u daljini, uo se nepogreivi topot konjskih kopita i kripa koija. Kad buka postade jaa, djeak istra iz kue. Nebo je sad bilo zasuto zvijezdama i Jezid ugleda pratnju i sluge kako pale baklje u znak dobrodolice obitelji. Jedan je glas odzvanjao izdaleka. "Omer bin Abdullah se vratio. Evo nam Omera bin Abdullaha..." Upali se jo baklji i Jezid osjeti jo vee uzbuenje. Onda ugleda trojicu mukaraca na konjima i stade vikati: "Aba! Aba! Zuhejr! Hinda! Hinda! Pourite, gladan sam." Svi su bili tu. Jezid je morao priznati grjeku. Jedan od trojice mukaraca na konju je bila njegova sestra Hinda. Zuhejr je bio u koijama sa majkom i Kulsum, umotan u ebe. Omer bin Abdullah podie djeaka i zagrli ga. "Je li moj princ bio dobar?" Jezid klimnu glavom, dok mu je mati lice obasipala poljupcima. Prije no to su joj se i ostali pridruili u toj igri, Hinda ga zgrabi za ruku i njih dvoje otrae u kuu. "Zato si ti jahala Zuhejrova konja?" Hindino lice se uozbilji i ona naas zastade, pitajui se da li da mu kae istinu. Odlui da ne kae, ne elei ga uznemiravati. Ona je, bolje no iko drugi u obitelji, znala svijet fantazija u koji se njen mladi brat znao esto skriti. "Hinda! ta je sa Zuhejrom?"

"Dobio je groznicu." "Nadam se da nije kuga." Hinda se glasno nasmija. "Opet si previe sluao Amine prie? Ludo jedna! Kad pria o kugi, ona misli na kranstvo. A to nije uzrok Zuhejrove groznice. Nije nita ozbiljno. Mati kae da e za nekoliko dana ozdraviti. Osjetljiv je na promjene godinjih doba. Ovo je jesenja groznica. Doi da se okupa s nama. Danas smo nas dvoje prvi na redu." Jezid je razoarano pogleda. "Ve sam se okupao. I, da zna, Ama kae kako sam ve prestar da bih se kupao sa enama. Ona veli..." "Mislim da je Ama prestara. Kakve samo budaMti-ne pria!" "Istina je da pria budalatine, ali i zna mnogo vie od tebe, Hinda." Jezid zastade da vidi je li ova uvreda kod njegove sestre ostavila kakvog traga, ali inilo se da to nju nije nimalo pogodilo. Onda, kad mu ona prui ruku i krenu hitro u kuu, ugleda osmijeh na njezinu licu. On ne obrati panju na njenu ispruenu ruku, ve proe pored nje. Ipak, ude s njom u odaju za kupanje. "Neu se kupati, ali doi u da malo popriam sa svima vama." Odaja bijae puna slukinja koje su Jezidovoj majci i Kulsum pomagale da se razodjenu. Jezid se pitao to li njegova mati djeluje pomalo zabrinuto. Moda ju je putovanje iscrpilo. Moda je to zbog Zuhejrove groznice. Prestao je razmiljati kad se Hinda poe svlaiti. Njena lina dvorkinja brzo skupi odjeu koju je ona razbacala oko sebe. Tri su ene potom nasapunjane i istrljane najmekim spuvama na svijetu, onda ih polise ibricima punim iste vode. Potom uoe u golemu kadu, veliine malog jezera. Zahvaljujui potoku koji je prolazio kroz kuu, u hamamu je stalno tekla svjea voda.

29"Jeste li kazali Jezidu?" - upita ih mati. Hinda odmahnu glavom. "A ta to?" Kulsum uhvati hihot. "Stari amida Miguel hoe da se Hinda uda za Ju-ana!" Jezid se nasmija: "Ali, on je debeo u ruan!" Hinda vrisnu od sree. "Vidi, mati! ak se i Jezid slae. Juan umjesto mozga ima tikvu. Majko, kako neko moe biti toliko glup! Amida Miguel moda jeste ljigav, ali nije budala. Kako je on mogao stvoriti tog mjeanca krmeta i ovce?" "U tim stvarima, dijete, nema pravila." "Nisam ba sigurna," umijea se Kulsum. "Moda mu je to Boija kazna stoje preao na kranstvo!" Hinda podvrisnu i gurnu sestrinu glavu pod vodu. Kulsum izroni, bez ljutnje. Samo koji mjesec ranije ona se zaruila i bilo je dogovoreno da se svadba i ceremonija odlaska iz roditeljskog doma obave u prvom mjesecu idue godine. Ona je mogla ekati. Njen izabranik, Ibn Haris, bio je neko koga je poznavala od djetinjstva. Bio je sin majine rodice. Volio ju je od svoje esnaeste godine. Kamo sree da su oni ivjeli u Garnati umjesto u Ibiliji, ali tu se nita nije dalo uiniti. Kad se vjenaju, pokuat e ga uvjeriti da se presele blie njenoj kui. "Smrdi li i Juan kao amida Miguel?" Jezidovo pitanje ostade bez odgovora. Njegova mati udari dlanirha i slukinje, koje su stajale pred vratima, uoe sa pekirima i miriljavim uljima. Dok je Jezid zamiljen gledao, tri ene obrisae i izmasirae uljima. Napolju se uo Omer kako nestrpljivo guna, pa tri ene brzo izadoe u odaju gdje su ih ekale njihove haljine. Jezid krenu za njima, ali ga mati smjesta otpremi u kuhinju da prenese Patuljku ta e im, tano za pola

30 sata, posluiti za veeru. Kad Jezid krenu, Hinda mu priapnu na uho: "Juan smrdi gore i od onog duturuma Miguela!" "Eto, vidi, nije tano da Ama uvijek grijei!" - pobjedniki viknu djeak, izlazei iz sobe. U kuhinji, Patuljak je spremao pravu gozbu. Toliko je bilo raznovrsnih mirisa da ak ni Jezid, koji je bio veliki prijatelj kuharov, nije mogao pogoditi ta je sve goljavi genije pripremio za veeru u znak slavlja to se obitelj sigurno vratila iz Garnate. Kuhinja je bila puna sluga i straara, od kojih su se neki vratili sa Omerom iz velikog grada. Tako su uzbueno razgovarali da niko osim Patuljka, koji je bio gotovo Jezidove visine, nije primijetio kad je djeak uao. On jurnu prema djetetu. "Pogodi ta sam spremio?" "Ne znam, ali to su svi tako uzrujani?" "Znai, ne moe pogoditi?" "ta? Smjesta da si mi kazao, Patuljak, bez vrda-nja!" Nesvjesno, Jezid podviknu pa ga ostali primijetie. Kuhinjom zavlada muk i samo se ulo krkanje ufteta u golemoj tavi. Patuljak tuno pogleda djeaka. "Tvoj brat, Zuhejr bin Omer..." "On ima blagu groznicu. Da nije togod drugo? Zato mi Hinda nije rekla? Staje, Patuljak? Mora mi kazati." "Mladi gospodaru, ja ne znam sve okolnosti, ali tvoj brat nema samo blagu groznicu. U gradu je izboden noem nakon estoke svae sa nekim kraninom. Dobro je, samo je lake ranjen, ali trebat e nekoliko nedjelja da mu rana zacijeli."

Zaboravivi na svoj zadatak, Jezid odjuri kroz avli-ju i ba kad je htio ui u bratovu sobu, doepa ga otac i podie sa zemlje. "Zuhejr spava. Ujutro e se s njim ispriati do mile volje. 31 "Ko gaje ranio, aba? Ko? Koje to bio?" Jezid je bio van sebe. Bio je vrlo blizak sa Zuhej-rom, sad je osjeao grinju savjesti to je zapostavio starijeg brata i sve vrijeme provodio sa Hindom i enama. Otac gaje pokuao utjeiti. "Bio je to beznaajan incident. Gotovo nesretan sluaj. Neka me je budala uvrijedila na ulazu u kuu tvog amide..." "Kako?" "Nita ozbiljno. Rekao mi je kako e nas uskoro natjerati da jedemo krmetinu. Ja tu spodobu nisam ni pogledao, ali Zuhejr gaje, plah kakav je, oamario, na to je ovaj potegao no koji je krio pod mantijom i zabio ga tvom bratu ispod ramena..." "I? Jesi li kaznio nitkova?" "Ne, sinko moj. Unijeli smo tvog brata u kuu i zbrinuli ga." "Gdje su bile sluge?" "S nama, ali ja sam im strogo zabranio da uzvraaju na napad." "Zato, oe? Zato? Moda je Ama ipak u pravu. Nita od nas nee ostati do lijepe uspomene." "Allahu dragi! Ba ti je tako kazala?" Jezid klimnu, uplakan. Omer osjeti suze na sinovom obrazu, i privi ga uz sebe. "Jezide bin Omere! Za nas vie nema lahkih odluka. Mi ivimo najgore dane otkad znamo za sebe. Ovakve nevolje nismo imali jo od vremena kad su Tarik i Musa zauzeli nau zemlju. A sam zna kako je to davno bilo." Jezid potvrdi. "U naem prvom stoljeu, a njihovom osmom."

"Ba tako, dijete moje. Kasno je. Hajdemo oprati ruke i da jedemo. Tvoja mati nas eka." Ama, koja je kriom, iz ugla avlije ispred kuhinje, sluala cijeli razgovor, blagosiljala je, aptom, oca i si32 na, dok su ulazili u kuu. Onda se spusti na seddu i poe klanjati, pri emu ispusti udan krik iz dna due. "Allahu! Sauvaj nas od ovih pobjesnjelih pasa i svinjojedaca. Sakloni nas od ovih dumana istine, koji su toliko zaslijepljeni svojom vjerom da vlastitoga Boga zakucavaju ivijama za komad drveta, a onda ga zovu ; ocem, majkom i sinom, davei tako svoje vjernike u moru lai. Silom nas potinjavaju i pritiu. Deset hiljada puta ti ime spominjem, Allahu, jer znam da e nas osloboditi vlasti ovih kerova koji u tolike arije svakodnevno upadaju kako bi nas istjerali sa praga naega..." Koliko dugo bi tako nastavila, niko ne zna, ali je prekide jedna mlada slukinja. "Ohladi ti se veera, Ama." Starica polahko ustade i, blago pogurena, krenu za slukinjom u kuu. Amin status medu slugama je bio neodreen. Kao gospodarova dojkinja, koja je sa obitelji ivjela od roenja, bila je neprikosnoveni autoritet medu njima, ali time nisu bila razrijeena sva protokolarna pitanja. Osim asnoga Patuljka, koji se hvalio daje najbolji kuhar u el-Endelusu i koji je tano znao dokle pred Amom moe ii u raspravi o obitelji, ostali su u njenoj blizini izbjegavali te teme. Nije to bilo stoga to bi Ama bila obiteljski zbir. Katkad bi i ona pustila jezik i ostale sluge iznenadila svojom otvorenou, ali bez obzira na te ispade, ostaloj je posluzi bilo neugodno jer

su znali kolika je njena bliskost sa gospodarom i njegovim sinovima. Ako emo pravo, Ama je bila krajnje kritina prema Jezidovoj majci i nainu na koji je ona odgajala djecu. Kad bi samo mogla pustiti mislima na volju, zavrilo bi tako to bi molila Boga da gospodar uzme drugu enu. Smatrala je daje gospodarica preblaga sa kerima, previe velikoduna prema seljacima koji su radili na imanju, 33preve popustljiva prema posluzi i njihovim mahanama, a nemarna prema dunostima to ih je nalagala vjera. Jednom je otila tako daleko daje umjerenu verziju svojih misli izrekla pred Omerom bin Abdullahom, naglaavajui da su upravo te slabosti, i ba tako poredane, gurnule islam u tjesnac u kojem se naao u el-En-delusu. Omer se nasmijao i sve to ponovio svojoj eni. I Zubejdu je zabavljala pomisao da ona oliava sve slabosti islama u el-Endelusu. Smijeh to je veeras odzvanjao iz trpezarije nije imao nikakve veze sa Amora i njenim pretjerivanjima. Sale su bile pouzdan znak daje svima prijao Patuljkov veeranji jelovnik. Obinim danima je obitelj jela umjereno. Tad nije bilo vie od etiri jela i inije pune slatkia, nakon ega bi bilo poslueno svjee voe. Veeras im je posluena bogato zainjena peena janjetina; zec kuhan u prevrelom soku od groa sa crvenim paprikama i cijelim esnima bijelog luka; ufteta punjena smeim tartufima, koje su se doslovno topile u ustima; malo tvrda ufteta prena u ulju od korijandra i posluena sa trokutima od tjestenine zainjene ilijem i spremljene u istom ulju; golema posuda puna mesa na kostima u sosu boje afrana; inija prene rie; male-hne klepe i tri razne salate, od paroga, pa od tanko sje-ena luka, paradajza i krastavca, posute travama i sokom od

svjeeg limuna, i, najzad, sitni graak u jogurtu sa malo mljevene paprike. Smijeh je izazvao Jezid kad je pokuavajui da iz kosti isie sr, to uradio tako da je zavrila u oevoj bradi. Hinda je zapljeskala dlanovima i dvije su slukinje ule u trpezariju. Mati ih je zamolila da oiste sto i ogromne koliine nepojedene hrane odnesu, pa da se i same ugoste. "I jo neto. Kaite Patuljku da neemo veeras kuati njegove slatkie i kolae od sira. Nek'nam spremi 34 samo eerne trske. Nek'ih potopi u ruinu vodicu? Pourite! Vrijeme je za poinak." Za malog Jezida je ve bilo prekasno, zaspao je na podu, naslonjen na jastuk. Ama, koja je to i oekivala, ude u sobu, stavi prst na usne da im stavi do znanja kako ima da budu tihi, jer Jezid spava. Naalost, bila je prestara da ga podigne i uzme u naruje. Ta je misao rastui. Omer instinktivno shvati staje prolo kroz glavu njegove dojkinje. Sjeti se svoga djetinjstva, kad mu skoro nije dala da stane nogom na zemlju, pa se njegova mati brinula da nikad nee prohodati. Omer ustade, njeno podie svoga sina i odnese ga, dok ga je Ama u stopu pratila, sa pobjednikim osmijehom na usnama. Ona presvue djeaka i stavi ga u postelju, provjerivi jesu li jorgani na svome mjestu. Omer je bio zamiljen kad se vratio svojoj eni i kerima da s njima uiva u slatkom od eerne trske. Zaudi ga kad ga sjeanje na to kako ga je Ama, prije toliko godina, znala uzeti u naruje i staviti u postelju, navede na misao da je godina, koja tek to je poela, zapravo ve blizu svome kraju. Kraju, barem, za Benu Hudejl i njihov nain ivota. Kraju, pravo govorei, za islam u el-Endelusu.

Zubejda, osjetivi promjenu njegova raspoloenja, pokua mu prodrijeti u misli. "Gospodaru moj, odgovori mi na jedno pitanje." Ometen njenim glasom, on je pogleda i prazno joj se nasmijei. "U vremenima poput ovih, staje najvanije? Preivjeti ovdje najbolje to umijemo, ili ponovo razmisliti o ovih posljednjih pet stoljea naeg postojanja i u skladu s tim planirati budunost?" "Ne znam ta bih ti kazao." "Ja znam," objavi Hinda. "U to sam uvjeren," odvrati joj otac, "kasno je, a i 35bit e dana za ovakve razgovore." "Vrijeme je protiv nas, oe," "I to ti vjerujem, dijete moje." Blagoslovene bile, keri moje. Lahka vam no." "Selam alejk, oe." "Hoe li i ti skoro?" upita ga Zubejda. "Samo koji asak. Treba mi svjeeg zraka." Koji minut nakon to su otile, Omer ostade sjedei, zaokupljen mislima, zurei u praznu trpezu. Onda ustade i, bacivi deku preko ramena, odeta u avliju. Proe ga drhat od svjeeg zraka, mada nije bilo mraza, i on se dobro umota i stade koraati gore-dolje. U kui se poee gasiti svjetiljke pa mu preostade da korake mjeri prema zvijezdama. Jedini zvuk je bio ubor potoka, koji je u avliju ulazio s jednog oka, napajao sadrvan u sredini, da bi onda oticao na drugom kraju. Da su vremena bila sretnija, on bi ubrao mirisne cvjetove jasmina, zavio ih njeno u muslinsku maramicu, poprskao vodom da ostanu svjei i potom ih poloio na Zubejdin jastuk. Ujutro bi jo bili svjei i mi-omirisni. Veeras su mu takve misli bile vrlo daleke. Omer bin Abdullah je razmiljao, a slike koje su mu izlazile pred oi bile su tako snane da mu se cijelo tijelo poelo

tresti. Zamislio je vatreni zid. Uspomene na tu ledenu no nahrupile su svom snagom. Nezaustavljive suze mu oblie obraze i zaustavie mu se u bradi. Pad Garnate, prije osam godina, oznaio je i kraj rekonkviste. Oduvijek je bilo jasno da e do toga doi, i ni Omer niti njegovi prijatelji nisu bili naroito iznenaeni. Ali, uvjeti predaje jamili su muslimanskim vjernicima, koji su predstavljali najvei dio graana, kulturne i vjerske slobode pod obavezom da priznaju vlast kastiljanskih vladara. Na papir je, uz prisustvo svjedoka, stavljeno da muslimani Garnate nee biti proganjani niti ometani u obavljanju svojih obreda, dopustit e 36 im se da govore i ue arapski i da proslavljaju svoje svetkovine. Da, mislio je Omer, to je Isabellino sveenstvo obeavalo kako bi se izbjegao graanski rat. A mi smo im vjerovali. Kako smo samo bili slijepi! Mora da su nam mozgovi bili zatrovani alkoholom. Kako smo samo mogli povjerovati njihovim slatkim rijeima i $ obeanjima? Kao vodei uglednik u kraljevstvu, Omer je bio prisutan kad je sporazum potpisan. Nikad nee zaboraviti kako su ispratili posljednjeg sultana, Ebu Abdullaha, onoga to su ga Kastiljanci zvali Boabdil, na putu za al-Pujarras, gdje ga je ekala palaa. Sultan se osvrnuo i jo jednom bacio pogled na grad, nasmijeio se al-Amri, a onda duboko uzdahnuo. To je bilo sve. Ni rije nije izgovorio. A ta se i imalo rei? Njihova povijest u el-Endelusu stigla je do svog konca. Sporazumijevali su se pogledom. Omer i njegovi sljedbenici bili su spremni prihvatiti poraz. Najzad, kako ga je i Zubejda neprestano opominjala, nije li povijest islama puna uspona i padova raznih kraljevstva? Nije li i sam Bagdad pao u ruke nepismenih Tatara? Usud pustinje. Sudbina nomada.

Okrutnost sudbine. Rijei Poslanikove. Islam e ili biti univerzalan, ili ga nee biti. Pred oima mu se iznenada ukaza smrknuto lice njegova amide. Njegovoga amide! Mikala el-Malika. Amide! Biskupa Kurtube. Smrknuto lice sa kojeg bol nikad nije silazila i nije se dala skriti ni bradom, niti lanim osmijesima. Amine prie o Mikalu kao djeaku uvijek su zavravale sa: "u njega je uao ejtan", ili: "on ti je k'o esma koju ejtan zavre i odvre". Uvijek je to izgovarala sa ljubavlju i njenou da bi naglasila kako je nevaljalo dijete Mikal bio. Najmlai i najdrai sin, ba kao Jezid. Pa, kako je onda sve krenulo naopako? ta je to Mikal doivio da ga natjera na bijeg u Kurtubu i da postane Miguel? 37Podrugljivi glas starog amide jo je odjekivao u Omerovoj glavi. "Zna ta ne valja u tvojoj vjeri, Ome-re? Nama je sve bilo potaman. Krani su se morali uvui u svaku poru Rimskog carstva. To ih je natjeralo da rade ispod ita, pod zemljom. Rimske katakombe su bile njihov teren. Kad su, najzad, pobijedili, ve su uspjeli postii prilinu solidarnost medu svojim ljudima. A mi? Poslanik, mir nek'je s njim, poslao je Halida bin Velida da osvaja maem. O, da, osvajao je i pokoravao. Sruili smo dva carstva. Sve nam je to padalo pred noge. Drali smo arapske zemlje, i Perziju, i Bizant. Drugima nije ilo tako lahko, a? Pogledaj samo nas. Sedam stoljea smo u el-Endelusu, a opet nismo uspjeli sagraditi neto trajno. Nije sve do krana, Omere. Ima tu i nae krivice. I u naoj krvi." Da, da, amida Mikal, to jest Miguel. Grjeka jest i naa, ali kako da o tome sada mislim? Jedino to ja sad vidim je onaj vatreni zid i zadovoljno lice onog strvinara, koji slavi pobjedu. Ximenesova kletva! Taj prokleti pop dojurio je u nau Garnatu po Isabellinom nalogu. Vjetiin podanik

poslan ovamo da je oslobodi zloduha. Mora da ga je dobro poznavala. On je, bez sumnje, znao ta njoj treba. Zar ne uje njen glas? Oe, ape mu svojim glasom lanog vjernika. Oe, brinu me oni nevjernici u Garnati. Nekad mi doe da ih razapnem na krst kako bi ih natjerala da krenu stazom pravqvjerja. Zato je poslala svoga Ximenesa u Garnatu? Ako ba toliko vjeruju u nadmo svoje vjere, to ne vjeruju sudu samih vjernika? Zar si zaboravio zato su poslali ba Ximenesa u Garnatu? Zato to su smatrali da nadbiskup Talavera ne radi kako treba. Talavera je htio da nas pobijedi argumentima. Nauio je arapski da bi itao nae mudre knjige. Naloio je sveenstvu da isto uini. Preveo je njihovu Bibliju i katekizme na arapski. Tako su i prido38

bili ponekog od nae sabrae, dodue ne previe. Zato su i poslali Ximenesa. Sve sam ti ovo ve lani kazao, moj dragi biskupe, ali si ve zaboravio. ta bi ti uradio da su se, u svom lukavstvu, dosjetili da tebe imenuju za nadbiskupa Garnate? Koliko bi ti daleko otiao, Mikal? Koliko, Miguel? Bio sam prisutan kad je Ximenes pokuao nadmudriti nae kadije i nae uene ljude u teolokoj raspravi. Trebao si biti tamo. Jedan bi dio tebe bio ponosan na nae mudrace. Ximenes je bistar. Inteligentan je, ali tog ih dana nije uspio nadmudriti. Kad mu je Zegri bin Musa odgovarao taku po ta-ku i kad su mu aplaudirali ak i neki sveenici iz Ximenesove pratnje, veleasni se razbjesnio. Tvrdio je daje Zegri uvrijedio djevicu Mariju iako je na prijatelj samo pitao kako je mogue daje ona ostala djevica nakon stoje rodila Isaa. Valjda je i tebi

jasno daje pitanje samo slijedilo odreenu logiku, ili vam vaa teologija brani da prihvatate opepoznate injenice? Na je Zegri tad odveden u odaje za muenje, i tamo tako okrutno muen da je pristao prei na kranstvo. Tada smo se i razili, ali ne prije no to sam ja uhvatio Ximenesov pogled. inilo se da je ba u tom trenutku spoznao kako je to jedini nain da preobrate na narod. Sutradan su naredili da svi izaemo na ulicu. Xime-nes de Cisneros, Allah mu sudio, objavio je rat naoj kulturi i naem nainu ivota. Samo tog dana ispraznili su sve nae knjinice i podigli visoki zid od knjiga u Bab ul-Ramli. Spalili su nau kulturu. Spalili su dva miliona rukopisa. Trag osam stoljea je u jednom danu zbrisan. Nisu spalili sve. Ipak, oni nisu barbari, ve nosioci drukije kulture koju su htjeli zasijati u el-Endelusu. Vlastiti su ih lijenici preklinjali da potede tri stotine rukopisa, uglavnom medicinskih. S tim se 39Ximenes sloio, jer je ak i on znao da je nae poznavanje medicine mnogo naprednije od svega to je kranski svijet znao. Eto taj vatreni zid mije, amida, stalno pred oima. Ispunjava moje srce strahom za nau budunost. Lomaa u kojoj su nestale nae knjige, jednog e dana unititi sve to smo stvorili u el-Endelusu, ukljuujui i ovo seoce koje izgradie nai stari, i u kojem smo se ti i ja igrali kao djeca. Kakve sve to veze ima sa lahkim pobjedama naeg Poslanika i brzim irenjem nae vjere? To je bilo prije osam stotina godina, biskupe. A zid od knjiga je spaljen prole godine. Zadovoljan to je iz ove rasprave iziao kao pobjednik, Omer bin Abdullah se vrati u kuu i ude u eninu spavaonicu. Zubejda jo nije bila zaspala. "Vatreni zid, Omere?"

On sjede na postelju i klimnu glavom. Ona mu poloi ruku na rame i uzmaknu: "Boli me napetost u tvojim ramenima. Doi, lezi da te oslobodim muke." Omer uradi to je traila, a njene ruke, prave radilice, naoe take na tijelu. Take su bile tvrde kao oblu-ci, a njeni prsti su ih tako masirali da su se poele topiti i ona osjeti kako se napeti dijelovi tijela poinju oputati. "Kad e odgovoriti Miguelu oko Hinde?" "ta djevojka veli?" "Radije bi se za konja udala." Omerovo se raspoloenje smjesta promijeni. Glasno se nasmija: "Uvijek je imala ukusa. E, pa, eto ti i mog odgovora." "Ali ta e kazati njegovoj svetosti?" "Kazat u mu, jedini nain kako Juan da doe do enska je da se zapopi i koristi ispovjedaonicu." Zubejda se zahihota sa olakanjem. Omer je opet bio onaj stari. Uskoro e biti sasvim svoj. Nije bila u 40 pravu. Zid knjiga je i dalje bio u plamenu. "Nisam siguran da e nas pustiti da ivimo u el-Endelusu ako ne preemo na kranstvo. To da se Hinda uda za Juana je ala, ali budunost Benu Hudejla, onih to su sa nama dijelili ivot, radili stoljeima, to je ono to me duboko brine." "Niko ne zna bolje od tebe da ja nisam vjernik. Ona tvoja praznovjerna dojkinja zna to jako dobro. Ona naem Jezidu govori da mu je mati bogohulnik, mada se ja pretvaram. Postim za ramazan. Ja..." "Ali svima je jasno da ti klanja i posti da ostane vitka. To bar nije tajna."

"Rugaj mi se koliko ti volja, ali jedino to je vano je srea nae djece. A ipak..." Omer se opet uozbilji: "Da." "A opet, neto se u meni buni protiv ina prelaska na tuu vjeru. Nekako sam uznemirena, gotovo bijesna kad na to pomislim. Radije bih umrla nego da se prekrstim i pretvaram da jedem ljudsko tijelo i pijem ljudsku krv. Odvratan mi je kanibalizam njihovih obreda. To je vrlo duboko u meni. Sjea li se kako su zapanjeni Saraceni bili kad su kriari poeli pei svoje zatvorenike ive i jesti njihovo meso. Razbolim se kad na to pomislim, ali to izvire iz njihove vjere." "Kako si ti udna ena, Zubejda bint Kudus. U istom dahu veli kako ti je jedino vana srea nae djece i odbija jedino to bi im moglo osigurati da ostanu na svome ognjitu, gdje su i njihovi stari ivjeli. "Kakve to veze ima sa sreom? Sva naa djeca, ak i mali Jezid, spremna su se dii na oruje protiv Isabel-linih vitezova. Kad bi ti i dozvolio Miguelu da slomije tu tvoju sumnjiavu pamet, kako e ubijediti svoju djecu? Za njih bi tvoj pristanak na kri bio jednako teak udarac kao i vatreni zid." "To je politiko, a ne duhovno pitanje. Razgovarat 41u sa Stvoriteljem kao to sam oduvijek inio. U pitanju je samo privid." "A kad ti kranski uglednici dou na slavlje, hoe li jesti krmetinu s njima?" "Da, ali nikad desnom rukom." Zubejda se nasmija, ali i ona bi zateena. Osjeti daje on blizu odluci. Vatreni zid mu je pomutio um. Vrlo brzo e i on krenuti Miguelovim stopama. Opet je iznenadi.

"Rekoh li ti ikad ta je nas nekoliko stotina pjevalo one noi kad su nam oni unitavali sve nae?" "Ne. Zar si zaboravio da ni rijei nisi prozborio sedam dana nakon to si doao iz Garnate? Nisi se ak ni Jezidu htio obratiti nijednom rijeju. Molila sam te i molila, ali te nisam bila kadra navesti da rije izusti." "Nije to bitno. Plakali smo kao djeca te noi, Zubejda. Da su se nae suze mogle nekako uputiti kamo treba, uspjeli bismo ugasiti vatre. A onda sam se, iznenada, uhvatio kako pjevam neto to sam kao mladi nauio. Onda zauh takvu huku, i shvatih da nisam jedini koji zna pjesnikove stihove. Taj osjeaj solidarnosti me ispunio snagom koja me nikad vie nije napustila. Govorim ti ovo jednom zasvagda, da upamti da se ja od svoje volje neu pokrstiti." Zubejda zagrli svoga mua i njeno mu poljubi one kapke. "Kako glase ti stihovi?" Omer uhvati dah i poe joj aptati: Papir moete spaliti, Al'ne i ono to je na njemu; Jer to mi lei na srcu. Kud god krenem, tud i ono pode; Poine, gdje i ja stanem, I u metar e sa mnom poi. 42 Zubejda se sjeti. Njen privatni uitelj, roeni su-mnjiavac, ispriao joj je tu pripovijest stotinama puta. Stihove je napisao Ibn Hazm, roen prije pet stoljea, ba kad je svjetlo islamske kulture poelo osvjetljavati neke od najmranijih jazbina evropskog kontinenta. Ibn Hazm, najugledniji i najbolji pjesnik u cijeloj povijesti elEndelusa. Povjesniar i biograf koji je ispisao etiri stotine tomova. ovjek koji je bio posveen istinskom znanju, ali se

nije divio niijoj linosti. Njegovi estoki napadi na zagovornike ortodoksnog islama doveli su do toga da mu je bilo zabranjeno klanjati dumu u velikoj damiji. Pjesnik je izrekao ove rijei kada su muslimanski vjerski slubenici javno zapalili neka njegova djela u Ibiliji. "I ja sam o njemu sluao, ali se ispostavilo da nije bio u pravu, zar ne? Inkvizicija ide korak dalje. Ne zadovoljava se spaljivanjem ideja, oni spaljuju i one to su ih stvorili. Ima tu neke logike. Jer, svako novo stoljee donese napredak." Ona sa olakanjem uzdahnu, sigurna da njen mu nee prenagliti sa odlukom zbog koje bi se cijelog ivota kajao. Pomilova ga po glavi da ga umiri, ali on je ve spavao. Koliko god se trudila, Zubejda nije mogla umiriti misli i natjerati se da zaspi. Misli su joj sad odlutale na sudbinu najstarijeg sina, Zuhejra. Sreom, rana nije bila ozbiljna, ne ovaj put, ali sa njegovim neukrotivim karakterom i estinom, sve je bilo mogue. Garnata je bila previe opasna. Najbolje rjeenje, mislila je Zubejda, bit e da on oeni njenu najdrau neakinju, Kadiju, koja je sa obitelji ivjela u Ibiliji. Bili bi lijep par. A i selu je trebalo jedno veliko slavlje, i velika obiteljska svadba sad je bila jedini nain da se neto izvede a da se ne isprovociraju vlasti. U tim bezazlenim mislima na sutranja zadovoljstva, ona zaspa. 43II. GLAVA Kako su samo arobna, kako velianstvena septembarska jutra u el-Hudejlu. Sunce samo to nije granulo, njegove zrake ve osvjetljavaju nebo, a horizont biva obojen raznim nijansama purpurnonaranastog. Svaki se Boiji stvor gnijezdi od zadovoljstva u tom svjetlu i u tiini koja ga prati. Uskoro e ptice zacvrkutati, a seoski mujezin ezanom pozvati vjernike na sabah.

Dvije hiljade i jo nekoliko ljudi to su ivjeli u selu navikli su na ove zvuke. ak su i nemuslimani drali do mujezinova osjeaja za vrijeme. A to se ostalog tie, nisu se ba svi odazivali na njegov poziv. U gospodarevoj kui, Ama bi jedina prostirala hasuru u avliji i obavljala svoju svakodnevnu dunost. Vie od polovine sela je obraivalo zemlju, bilo svoju ili imanja Benu Hudejla. Ostali su bili tkalci; ljudi to su uzgajali svilene bube, a ene to su tkale slavnu hudejlsku svilu, traena sve do Samarkanda. Doda li se ovom nekoliko duandija, kovaa, ovjeka to se brinuo o seoskoj kaldrmi, stolara i eto ti cijelog sela. Sluge na imanju, sa izuzetkom Patuljka, Ame i cijelog plemena baovana, uveer su odlazili kui na spavanje. Zuhejr bin Omer se rano probudi, sasvim okrijepljen, na ranu je posve zaboravio, ali njen mu je uzrok jo uvijek raspaljivao um. Pogledao je kroz prozor i di44

vio se bojama neba. Na kilometar od sela bilo je brdace sa golemom peinom koja je vodila prema vrhu. Svi su je znali kao starevu peinu. Na brdu, u samoj peini, bila je jedna tijesna, svjee okreena sobica. Tu ivi jedan ovjek, mistik, koji je recitirao stihove rimovane proze i ije je drutvo Zuhejr naroito cijenio otkako je pala Garnata. Niko ne zna otkud je starac doao, koliko mu je godina, niti kad je tu doao. Tako je bar Zuhejr mislio. Omer je znao za tu peinu ali tvrdi daje bila prazna kad je on bio mali i da je,

zapravo, bila pastirsko utoite. Starac, opet, voli da podgrijava misteriju svoga prisustva u peini. Kad god ga Zuhejr pita neto lino, on mu odvraa u stihu. Svejedno, Zuhejr je bio uvjeren daje stara varalica sasvim iskrena. Jutros mu je bilo naroito vano popriati sa pustinjakom. Prvo ode u hamam. Leei u banji, poeli da se Jezid probudi i pridrui mu se. Braa su voljela svoje hamamske razgovore; Jezid, jer je znao da je bar u banji Zuhejr njegov i da nema kud pobjei; Zuhejr, stoga stoje to jedina prilika da tog mladog sokola posma-tra izbliza. "Koje u banji?" Glas je bio Amin. Ton je bio bespogovoran. "Ama, to sam ja." "Allah te blagoslovio. Ve si budan. Je li ti rana...?" Zuhejrov smijeh je prekinu. On brzo skoi iz banje, pokri se i ode u avliju. "Rana! ali se, Ama. Onaj glupi kranin me napao perorezom, a ti me ve vidi kao muenika." "Patuljak jo nije u kuhinji. Da ti ja neto spremim za doruak?" "Da, ali kad se vratim. Odoh do stareve peine." "Ko e ti osedlati konja?" "Ti me bar zna od roenja. Zar misli da ne znam 45jahati neosedlana konja?" "Prenesi tom iblisu moju poruku. Kai mu da ja dobro znam daje on ukrao nae tri kokoi. Reci mu da u, desi li se to jo jednom, poslat'dva-tri momka iz kue da ga izbiuju nasred sela." Zuhejr se od srca nasmija i pomilova je po obrazu. Starac da bude obini lopov? Ba je smijena ova Ama sa svojim optubama. "Zna ta bi mi prijalo danas za doruak?" "Samo kai."

"Dennetska kaa." "Samo ako mi obea da e u moje ime priprijetiti onom iblisu." "Dobro, hou." Petnaest minuta kasnije Zuhejr je ve galopirao prema starevoj peini na svome najdraem pastuhu, Ha-lidu. Usput je mahao seljacima koji su krenuli u polje, sa rukom spakovanim u veliku bou objeenu o motku. Neki bi mu ljubazno klimnuli glavom i produili. Drugi bi stali i srdano ga pozdravili. Vijest o njegovom sukobu u Garnati stigla je do svakog seljanina pa su i najvei sumnjiavci morali rei koju u znak pohvale. Nije bilo sumnje da Zuhejr el-Fahl, Zuhejr-pastuh, kako su ga zvali, lijepo izgleda dok na konju juri kroz selo. Uskoro e biti tek vitka silueta, koja nestaje i ponovo se pomalja na vidiku, zavisno od terena. Starac ugleda konja i jahaa kako se penju uzbrdo i nasmijei se. Evo opet sina Omera el-Abdullahova, ide po savjet. Uestalost njegovih posjeta bi mogla naljutiti njegove roditelje. ta li ovaj put hoe? "Selam alejk, starce." "Alejkumu's-selam, Ibn Omere. ta te ovamo donijelo?" "Sino sam bio u Garnati." "uo sam." "I...?" 46

Starac samo slegnu ramenima. "Jesam li dobro uradio?" Na veliku radost Zuhejrovu, starac odgovori u stihu: "La tako okui sav dunjaluk, Da vjere pljuju jedne drugima na molitve; Ali, da mrnja nije priroena ovjeku, Crkve bi i damije bile jedna uz drugu." Ovu pjesmu Zuhejr nije prije uo i zapljeska mu. "Je li tvoja?" "O, ludo dijete. O, neznalico jedna. Zar ne prepoznaje glas velikog majstora? Ebu'l Ala al-Ma'arija." "Ali, za njega vele daje bio nevjernik." "Vele, vele. Ko se to usuuje kazati? Neka to meni u lice kae!" "Nai ueni. Ljudi od knjige i znanja." Na ove rijei starac ustade, ode iz sobe, dok Zuhejr, kao opinjen, krenu za njim, a onda starac, stojei na vrhu brda, zauzevi mueniku pozu, stade, na sav glas, govoriti stihove: "Staje Vjera? Djeva koju tako uvaju, da je niko ne smije ni pogledat'; Mirazom to rastjeruje prosce. Od svih mudrovanja to ih iz mihraba uh, Moje srce nikad ne prihvati ni rije jednu jedinu!" Zuhejr se nasmija. "Je li to opet el-Ma'ari?" Starac klimnu i nasmijei se. "Vie me naui jedna njegova pjesma nego sve vjerske knjige. I, velim ti, sve knjige." "Huli na Allaha!"

47"To ti je tako." Zuhejra zapravo ne iznenadi ovaj izraz skepticizma. On se uvijek pretvarao da je blago okiran. Nije nikad starcu dao da pomisli kako e lahko pridobiti svoga novog uenika. U Garnati je bila jedna grupa mladia, Zuhejr ih je sve poznavao, jedan mu je bio i prijatelj iz djetinjstva, koji su znali bar jednom mjeseno dojahati do peine da bi dugo raspravljali o filozofiji, povijesti, trenutnoj krizi i budunosti. Da, uvijek o budunosti! Zrelost i mudrost koje su tu sticali pomagala im je da dominiraju u raspravama sa vrnjacima u Garnati i da, katkad, svoje starije do te mjere iznenade mudrom primjedbom, da se ve idueg petka ponavljala u svim damijama. Od svog prijatelja Ibn Basita, priznatog vode te filozofske bratije, Zuhejr je prvi put uo o intelektualnoj sposobnosti tog mistika, koji je pisao poeziju, a odazivao se na ime el-Zindik, Skeptik. Do tada je bespogovorno prihvatao prie prema kojima je starac tek ekscentrini otpadnik, kojega pastiri iz samilosti hrane. Ama je esto ila jo dalje i tvrdila da on nije sav svoj i da ga se, ba stoga, treba klonuti i prepustiti njegovim ejtanskim marifetlucima. Da je ona bila u pravu, razmiljao je Zuhejr, onda bi ja sad stajao pred primitivnim idiotom, a ne pred ovim rjeitim mudracem. Ali, kako se i zato razvila ta netrpeljivost? Nasmijei se na tu misao. Kad je Zuhejr stigao, starac je gulio bademe natopljene u zdjeli punoj vode. Sad. Sad ih je mlio u glatku pastu, dodajui pokoju kap mlijeka im bi se smjesa stvrdnula. Podignu pogled i uhvati mladiev osmijeh. "Zadovoljan si sobom, a? Ono to si u gradu uradio je bilo nesmotreno. Obina provokacija. Sreom pa ti je otac bio

malo pametniji. Daje tvoja pratnja ubila tog kranina, saekali bi vas i sve pobili negdje usput." "Otkuda ti to, za ime Boga, zna?" 48 Starac ne odgovori, ve prebaci bademovu pastu iz kamene zdjele u loni sa mlijekom. U tu smjesu doda-de malo meda, kardamoma i jedan tapi cimeta. Pu-hnu u eravicu daje raspali i stavi loni. Smjesa stade vriti. Smanji vatru dodajui pepeo na ar i ostavi da kaa provri. Zuhejr je nijemo gledao, dok su mu mirisi obuzimali sva ula. Tad starac die loni sa vatre, snano promijea sadraj drvenom kaikom i dodade listie badema. Tek tad sve nasu u dvije zemljane ase, i jednu prui Zuhejru. Mladi uze gutljaj i potciknu od zadovoljstva. "isti nektar! Mora da se u Dennetu ovo stalno pije." "ini mi se da, kad se tamo stigne," promrmlja el-Zindik, zadovoljan svojim uspjehom, "ovjek moe piti i neto mnogo jae." "Ali ja nikad neto ovako nisam probao..." Zastade upola reenice i odloi asu na zemlju ispred sebe. Probao je negdje ve ovaj napitak, ali gdje? Gdje? Zuhejr se zagleda u starca, koji ne pokaza znatielju. "Koji te ejtan sad mui? Premalo badema? Previe meda? Takve grjeke znaju upropastiti stvar, znam, ali ovaj put je ispalo savreno. Ispij ga, mladi prijatelju. Ovo nije napitak koji su ispijali Rumijevi bozi. Ovo je najistiji sok za mozak. Napaja mu vijuge. ini mi se da je Ibn Sina bio prvi koji je tvrdio da bademi stimuliraju nae misli." Bila je to la. Zuhejr odmah vidje. Starac je zamuckivao. Zuhejr se tad sjeti gdje je probao slian napitak. U kui starog amide Miguela, blizu velike damije, u Kurtubi. Stari

mora da je s tim povezan. Mora da ima nekih veza. Zuhejr osjeti daje na pragu rjeenja bar jedne tajne. ta je to to on ne zna? Starac je posmatrao izraz mladieva lica i odmah je instinktivno osjetio kako je jedna od njegovih tajni bila gotovo raskrinkana. 49Prije no to je i pomislio da se pokua izmigoljiti, njegov gost odlui krenuti u napad. "Imam za tebe poruku od Ame." "Od Ame? Ame? Koje Ame? Kakve Ame? Ne znam ti ja nikakvu Amu? "Dojkinja moga oca. Ona je uvijek ivjela sa nama. Cijelo je selo zna. A ti, koji tvrdi da zna sve i svakog u selu, ti daje ne zna? Nevjerovatno!" "Sad, kad si mi ti fino rastumaio, sad znam. Naravno, znam ko je ona i kako se stalno petlja tamo gdje joj nije mjesto. ta ima s njom?" "Dala mi je nalog da te obavijestim kako ona zna ko je ukrao nae tri koke nosilje..." Starac se zacehnu od smijeha na tu besmislenu optubu. On da bude lopov! "Ona veli da e te, uradi li to jo jednom, dati kazniti pred cijelim selom." "Vidi li kakvu koko u ovoj peini? Ili jaje?" "Mene se to ne tie. Ako ti ita od nas treba, samo mi reci. Za sat u ti donijeti. Ja samo prenosim poruku." "Popij to. Da ti jo podgrijem?" Zuhejr podie loni i ispi napitak u jednom gutljaju. Paljivo je posmatrao starca. Mogao je imati bilo koje godine preko ezdeset ili, moda, ezdeset pet. Glavu je dvaput sedmino brijao. Snjenobijelo paperje na tjemenu je znailo da je ovaj put propustio otii seoskom brici. Imao je vrlo otar ali malen nos, nalik ptiijem kljunu, zborano lice

maslinastosmede boje, koja se mijenjala zavisno od godinjeg doba. Oi su dominirale. Nisu bile ni krupne ni na tradicionalan nain izraajne, ba naprotiv. To to su bile tako uske inilo ih je hipnotikim, pogotovo kad bi se naao usred kakve vatrene rasprave, kad bi zasjale kao eravice u mraku ili, to su esto znali rei njegovi dumani, kao u make na ljetnoj jari. Bijela brada mu je bila potkresana, previe uredno 50 za jednog asketu - stoje moda bio nagovjetaj njegove prolosti. Najee je na sebi imao iroke bijele pan-talone i odgovarajuu koulju. Zimi je tom kompletu dodavao tamnosmedu deku. Danas, kako je sunce obasjavalo i njegovo jednosobno prebivalite, sjedio je bez koulje. Bore na njegovim ostarjelim prsima odavale su mu godine. Bio je, nema sumnje, star ovjek. Ali, koliko star? I otkud ta iritirajua utljivost sfinge, koja je bila u takvom neskladu sa njegovom otvorenom prirodom i njegovom govorljivou, kad god bi ga Zuhejr stao zapitkivati o porijeklu? Ne oekujui da e dobiti odgovor, sin Omera bin Abdullaha ipak odlui jo jednom postaviti to pitanje. "Ko si ti, starce?" "Hoe da kae da ne zna?" Zuhejr bi zateen. "Kako to misli?" "Zar ti ta vaa Ama nikad nije rekla? Vidim da nije. Vidim ti odgovor na licu. Nije mogue! Znai, ipak su odluili da dre jezik za zubima. to ne pita svoje roditelje? Oni znaju sve to o meni treba znati. Tako bi i tvoja ed za istinom bila utoljena." Zuhejr se osjeti poraenim. Znai, njegov ga instinkt nije prevario. Bilo je neke veze sa njegovom obitelji.

"Zna li stari amida Miguel ko si ti?" Starevo se lice smrai. Nije bio zadovoljan. Pogled mu osta na ostacima bademova napitka, a on jo dublje utonu u misli. Onda iznenada podie pogled. "Koliko ti je godina, Zuhejr el-Fahl?" Zuhejr se zarumeni. Na el-Zindikovim usnama, njegov nadimak je zazvuao kao optuba. "Idueg e mi mjeseca biti dvadeset tri." "Dobro. A to te selo zove el-Fahl?" "Pretpostavljam jer volim jahati konja. ak i moj 51otac zna rei kako, kad me vidi kako jaem Halida, pomisli da smo konj i ja jedno." "ista glupost. Mistino smee! Ima li ti takav osjeaj?" "Nemam. Ne, uistinu, ali tano je da mogu svakog konja, svakog, ne samo Halida, natjerati da juri bre no ijedan drugi u selu." "Ibn Omere, shvati jedno. Ne zovu te zato el-Fahl." Zuhejru bi neugodno. Da stari ejtan ne pokuava samo skrenuti razgovor sa teme? "Mladi gospodaru, ti zna o emu ja govorim. Nije to samo zbog konja, zna i sam. Ti i na njihove ene skae kad god stigne. Pria se da voli seoskim dje-vicama oduzimati nevinost. Istinu na vidjelo!" Zuhejr, bijesan, skoi na noge. "To je la. Golema la. Nikad nisam uao kod cure bez kucanja. Svakog ko drukije kae pozivam na dvoboj. Ovo nije ala." "Niko ne. kae da ih sili na to. Kako ih i moe siliti, kad je to tvoje pravo? Ali, kakva korist od rairenih nogu ako im je glava zatvorena? Pa, to te je moje pitanje tako razestilo? Otac ti je astan ovjek, nikad ni u emu ne pretjeruje, ali sluajevi poput ovog se u tvojoj obitelji stoljeima deavaju.

Sjedi, uspaljena budalo. Zar me nisi uo, sjedi, kad ti velim!" Zuhejr uradi to mu je reeno. "Zna li Ibn Hasda, putara?" Zuhejra pitanje zbuni. ta taj estiti ovjek ima sa ovim? Ipak, klimnu. "Kad ga vidi, paljivo mu pogledaj lice. Mogao bi vidjeti slinost." "S kim?" "Onako, uopeno, sa obitelji, nita vie." "Kojom obitelji?" "Tvojom, naravno. Potrai znak Benu Hudejla." 52 "Ludi starce! Ibn Hasd je Jevrejin. Kao i njegovi preci..." "Kakve to veze ima? Mati mu je bila najljepa u selu. Tvoj pradjed, Ibn Ferid, jednog je dana kriom gledao kako se kupa u rijeci. Saekao je da zavri, a onda je silom uzeo. Rezultat je Ibn Hasd, koji je u stvari Ibn Muhammed." Zuhejr se nasmija: "Stari je ratnik bar imao ukusa. Ali, nekako mi ne ide u glavu daje on ..." "Zaboga, el-Fahl?" - na to e starac. Zuhejr ustade da krene kui. Sunce je ve bilo visoko i njemu na um pade Amin dennetski doruak. Starac ga je opet nadmudrio. "Ja ti sad odoh, uradit u kako si mi kazao. Raspitat u se kod oca o tvojoj prolosti." "Kakva je to urba?" "Ama mi je obeala spremiti dennetski doruak i...9 "Amira i njena dennetska jela! Mijenja li se ikad ita u toj ukletoj kui? Ti ima jednu slabost, Zuhejr el-Fahl. Slabost koja e ti doi glave. Previe te je lahko ubijediti. Prijatelji te vode kud oni hoe, postaje svaiji prirepak. Mora svojom glavom misliti. Uvijek! To je vano u ovakvom vaktu, kad je i najmanja stvar pitanje ivota i smrti." "Ti si posljednji koji mi to ima prava rei. Zar te ne ispitujem ve dvije godine? Zar nisam bio uporan, starce?"

"O, da. To ne mogu porei, ali to ide sad kad sam ti se spremao kazati sve to te zanima?" "Zar nisi rekao da treba da pitam...?" "Tano. Samo da ti skrenem misli, kao i uvijek, i opet je upalilo. Budalasto mome! Otac ti nikad nita nee rei. A mati? Pravo da ti kaem, za nju ne znam. Ona je pametna ena i vrlo cijenjena, ali u ovome, mi53slim, slijedit e tvoga oca. Ostani sa mnom, Ibn Ome- . re. Uskoro u ti sve kazati." ..; Zuhejr se stade tresti od uzbuenja. Starac zagrija ,j malo vode i pripremi dezvu za kahvu, na to pomjeri dagaru na jednu stranu, a veliki, iskrzani ilim stavi nasred peine. Sjede, prekrtenih nogu i pozva Zuhejra da sjedne do njega. Nali kahvu i odmah otpi jedan gutljaj, glasno srui, i zapoe svoju priu. "Mi smo ti vjerovali da dobra stara vremena mogu svugdje iiliti, samo ne u Garnati. Mislili smo da e islamsko kraljevstvo u el-Endelusu trajati vjeno, ali smo potcijenili nau sposobnost samounitenja. Ta se vremena nikad nee vratiti, a zna li zato? Jer su se samoproglaeni uvari vjere poeli medu sobom svaati, ubijati se meusobno i time su potvrdili da se nisu kadri ujediniti protiv kranstva. A onda je bilo prekasno. "Kad je sultan Ebu Abdullah posljednji put bacio pogled na svoje izgubljeno kraljevstvo, poeo je plakati, na to mu je mati, sultanija Aja, rekla: "Samo ti plai kao ena za onim to nisi znao kao muko odbraniti." Ja sam oduvijek mislio da to nije bilo pravedno od nje. Jer, tad je kranstvo ve imalo nesavladivu vojnu silu. Mislili smo da bi nam turski sultan mogao priskoiti u pomo, pa su osmatranice postavljene u Malaki, ali od pomoi ni traga ni glasa. Sve je

to bilo prije petnaest godina. A ono o emu ti sad elim priati zbilo se prije stotinu godina. Tvoj ukundjed, Ibn-Ferid, bijae izuzetan vojnik. Prialo se da su se kranski vitezovi njega bojali vie ak i od IbnKasima, a to, vjeruj mi, mnogo govori. Jednom je za vrijeme opsade Medina Sida, on sam dojahao pred ator kastiljanskog kralja. 'O, kralju kranski,' uzviknuo je, 'izazivam sve do jednog tvog viteza na dvoboj. Emir mi je lino naloio da ti kaem kako e ti, padnem li od ruke jednog od tvojih ljudi, on irom otvoriti kapije, ali da, ako ja do sumraka ostanem u sedlu, vi morate odstupiti.' Njihov kralj, znajui kakav je ugled imao tvoj pradjed, nije ba bio rad na nagodbu, ali su se kranski vitezovi pobunili. Smatrali su daje odbijanje takve ponude uvreda njihovoj mukosti. Tako ponuda bijae prihvaena. I ta bi sueno da se desi, desi se. Kad je sunce zalo, gospodar Benu Hudejla je krvario, ali u sedlu. Blizu ezdeset kranskih vitezova je palo od njegove sablje. Opsada je dignuta... sedam dana. Onda su se vratili, na prepad zauzeli garnizon, i na kraju pobijedili, ali do tada je Ibn Ferid ve bio u svom el-Hudejlu. Tvoj pradjed Abdullah je imao samo dvije godine kad njegova mila mati, Nedma, umrije pri porodu tvoje stare tetke Zehre. Njena mlada sestra, Merjema, za-uze njeno mjesto i postade majka dvoje djece. I to kakva majka! Pria se da su djeca odrasla vjerujui da im je ona prava mati." Zuhejr postade nestrpljiv: "Jesi li siguran da je to tvoja ivotna pria? Vie lii na moju. Ja sam odgajan na bajkama o svojoj staroj nani." El-Zindikove oi zasuzie: "Jo me jednom prekini i nikad s tobom o ovome neu razgovarati. Jasno?"

Zuhejr potvrdi da se slae sa postavljenim uvjetima i stari nastavi priu. "Ali, tu nastadoe problemi. Ibn Ferid pokaza veliko potovanje i njenost prema svojoj novoj eni, ali tu ne bi strasti. Merjema je mogla svoju sestru zamijeniti u svemu osim u postelji tvoga ukundjeda. On jednostavno prestade koristiti ono pravo dato svakom mukarcu. Stadoe ga obilaziti lijenici i iscjelitelji. Eliksiri i trave najegzotinije vrste su mu salijevali niz grlo ne bi li mu povratili izgubljeni ar. Nita se nije deavalo. Prekrasne djevice su mu dovoene uz postelju, ali nita se kod njega nije pokrenulo. 54 55Ono to oni nisu shvatili jeste da se bolesti due ne lijee na isti nain kao bolesti tijela. Jer, zna, mladiu, kad je dua maloduna, ni pijetao ne kukurie! Jesi li siguran da nita od ovoga ne zna?" Zuhejr odmahnu glavom. "Ba sam iznenaen. I Ama i Patuljak znaju svaki detalj. Jedno ti je od njih dvoje moralo ispriati." A starac svoju kritiku iskaza tako to precizno i vrlo vjeto pijunu preko cijele peine. "Molim te, nemoj sad prekinuti. Mora mi sve rei," ree Zuhejr, glasom koliko moleivim toliko i nestrpljivim. Starac se nasmijei, ispijajui gutljaj kahve. "Jednom, kad je Ibn Ferid bio kod svog amide u Kurtubi, njih dvojica uzjahae konje i odoe u selo koje je drao jedan kranski plemi i ija je obitelj bila bliska tvojoj jo od pada Ibilije. Taj plemi, Don Alva-ro, nije bio kod kue. A ni ena mu. Ali, dok su njih dvojica ekala, jedna slukinja unese voe i pie. Moglo joj je biti najvie petnaest ili esnaest godina.

Ime joj je bilo Beatrice i bila je, bogme, krasna. Koa joj bijae boje zrele kajsije, oi bademaste, a cijelo joj se lice smijalo. I ja sam je ubrzo vidio i, mada djeak, nisam mogao ostati ravnoduan na njenu ljepotu. Ibn Ferid nije mogao s nje oka skinuti. Njegov amida odmah shvati ta se s njim zbiva. Predloi da podu, ali tvoj ukundjed ne htjede ni da uje. Njegov amida je kasnije svojima kazao kako je ve tada vidio da Ibn Ferid srlja u propast, ali sva njegova upozorenja, i zebnje i prijetnje, ostadoe bez rezultata. Tvdoglavost Ibn Fe-ridova bijae nadaleko poznata. Don Alvaro i njegovi sinovi se vratie kui i obrado-vae se gostima. Priredie im gozbu. Raspremie postelje. Nije bilo govora da bi dvojici ljudi dopustili da se te noi vraaju u Kurtubu. Poslali su glasnika da javi obitelji kako se Ibn Ferid nee vraati do slijedeeg da56 na. Moe zamisliti kako je on bio oduevljen. I najzad, kasno te noi, veliki se ratnik stade, umiljato kao janje' raspitivati za slukinju. Zar i ti, prijatelju moj, zar i ti?'ree Don Alvaro. 'Beatrice je ker Dorotheje, nae kuharice. ta hoe? Ako je eli u svojoj postelji, to ti svakako mogu srediti. Moe zamisliti Don Alvarovo iznenaenje kad se na njegove rijei Ibn Ferid pridie sa jastuka, od bijesa sav crven u licu, i izazva ga na dvoboj. Don Alvaro shvati da ovaj misli ozbiljno. Ustade da zagrli Ibn Feri-da. 'ta ti je po volji, prijatelju?'Nasta muk. Ibn Feridov glas se guio od emocija. 'elim je za enu, nita vi-e.'Njegov se amida onesvijesti, mada je to bilo i od alkohola. Staje na to Don Alvaro mogao kazati? Ree samo daje djevojin otac mrtav i da mora pitati Dorothe-ju, ali jasno mu stavi do znanja da, poto je ta ena bila kod njega u slubi, moe oekivati da bude odbijen.

Ali tvome ukundjedu se urilo. 'Odmah mi je zo-vnitel'Don Alvaro uini kako mu je reeno. Zbunjena Dorotheja stie i pokloni se okupljenoj druini. 'O, Do-rotheja,'poe Don Alvaro, 'mojim gostima je veoma prijala tvoja hrana i ovaj vrli vitez Ibn Ferid ti estita na umijeu. estita ti i na ljepoti kerke Beatrice. Mi, koji smo gledali ovih godina kako raste, uzimali smo njenu ljepotu zdravo za gotovo, ali izgleda da druge njena ljepota obara s nogu. Ima li kakvih planova oko njene udaje? I Dorotheja bijae ljepotica, krasnog tijela i crvene kose koja joj je padala do koljena. Bila je zapanjena pitanjem. U nevjerici je samo odmahnula glavom. 'E, pa dobro,'nastavi Don Alvaro, 'Imam za tebe dobre vijesti. Moj prijatelj Ibn Ferid je eli za enu. Je si li shvatila? Za enu, do kraja ivota, ne za ljubavnicu na jednu no! Isplatit e ti dobar miraz. ta veli?' Moe li samo zamisliti, Ibn Omere, kako se jadnica osjeala? Stade jecati, to dimu Ibn Ferida, pa joj se on 57 obrati i jo joj jednom objasni da su mu namjere sasvim asne. Ona tad pogleda Don Alvara i ree: 'Kako ti kae, gospodaru. Ona je bez oca. Ti odlui.'I Don Alvaro istog trena odlui da e ve sutradan ujutro ona postati tvoja stara nana broj tri. Onda se opet dadoe na vino. Takva radost, priali su mi kasnije, nije viena na licu tvog pretka od dana kad se rodio tvoj djed. Bio je na sedmom nebu. Stade pjevati, a to je inio sa toliko veselja i strasti da zarazi sve oko sebe. Nikad nije zaboravio pjesmu i ona se u tvom domu od tada redovno pjeva. Zuhejr se ukoi. "Je li to Hamrija? Himna vinu?" Starac se nasmijei i klimnu glavom. Zuhejr, duboko dirnut priom o Ibn Feridovoj strasti, iznenada zapjeva.

"Nek mi se ula utope u toj nabujaloj strasti! Ne ali ono to ljubav pokree, moje prazno sive, Ne mrti se, Kad se ja prepustim, pusti me. Jer ljubav je ivot, a s-mrt od ljubavi je dennet, Koji prata sve ljubavne grijehe..." "Allahu dragi!" uzviknu starac, "to krasno pjeva!" "Rijei sam nauio od oca." "A on od svoga, ali prvi je put bilo i najvanije. Da nastavim, ili ti je za danas dosta? Sunce je ve na vrhuncu. Ako si umoran..." "Nastavi, molim te. Molim te!" I starac nastavi. "Sutradan ujutro, nakon doruka, Beatrice prede na islam. Kad joj ponudie da izabere muslimansko ime, ona se zbuni, pa ispade da joj budui mu odabra i novo ime. Esma. Esma bint Dorotheja. Siroto dijete. O svojim je zarukama saznala kad se digla, rano tog jutra, da oisti kuhinju i naloi vatru. Bila je sva u suzama. Nekoliko sati kasnije, obavi se vjenanje. Tvoj stari amida, kao jedini musliman medu prisutnima, obavio je obred. Naa je vjera jednostavna. Roenje, smrt, vjenanje, rastava ne obavljaju se uz velike rituale, za razliku od sistema koje su razraditi monasi. Ibn Ferid je urio odluan da svoje kod kue suoi sa ovim gotovim inom. Svako je odlaganje, mislio je, moglo biti fatalno. Nedmina i Merjemina braa su pripadala dijelu obitelji koji se specijalizirao u rjeavanju sporova sa drugim klanovima. Bili su strunjaci za ubistva. Naravno, oni bi smatrali neprihvatljivim jednoj kranki i slukinji dati prednost nad njihovom sestrom. Ljubavnice su, kao to zna, bile prihvatljive. Ali, ovo je bilo neto drugo. Nova

gospodarica kue je odabrana bez njihovog znanja ili pristanka. Ona e mu, bez sumnje, izroditi i djecu. Ako im da vremena za razmiljanje, oni bi ak mogli ubiti Beatrice. Ibn Ferid je zbog svoje hrabrosti u cijelom el-Endelusu bio poznat kao "lav", ali on je jednako vjeto znao igrati i lisca. Kad se oeni, znao je, bit e u prednosti pred svojim urama. Naravno, njegov je amida bio bijesan, ali se nije u Don Alvarovoj kui htio svaati sa svojim bratiem. Za to je bilo vremena. Tako se Ibn Ferid i Esma bint Dorotheja vratie u Kurtubu. Ostadoe jedan dan i jednu no prije no to krenue na dvodnevni put u kraljevinu Garnatu i u sigurnost elHudejla. Ibn Ferid nije znao da su vijesti ve stigle do njegova doma, preko specijalnog glasnika kojega je poslao njegov amida. U kui je vladala prava alost. Tvom je djedu Ab-dullahu tad bilo osamnaest godina, ve je bio odrastao ovjek. Tvoja stara tetka Zehra je bila etiri godine mlada, ba kao i ja. Hodali su gore-dolje po avliji kroz koju tee potok, oboje vrlo uznemireni. Gledao sam ih kako postaju sve bjesniji, a da nisam znao zato. Kad sam ja upitao tvog djeda, izvikao se na mene: 'Pasiji si58

59 ne, napolje odavde. ta se to tebe tie!'Nikad mi se prije nije tako obratio. Kad je Merjema-hanuma izala iz svoje sobe, oboje joj je potralo u susret i zagrlilo je, neutjeno plaui. Moj bezobrazluk tako bijae brzo zaboravljen. Veoma sam

volio tvoga djeda i ono to mi je tog dana rekao strano me je uvrijedilo. Kasnije sam, naravno, shvatio zastoje bio bijesan, ali sve do toga dana ja sam se s njim i Zebrom igrao kao da sam im u svemu bio ravan. Neto se promijenilo. Kad se sve smirilo, pokuali smo da budemo kao nekad, ali to vie nikad nije bilo isto. Od toga dana sam stalno imao na umu daje on mladi gospodar, a njega su stalno opominjali da mi je mati slukinja, kojoj je sad dodijeljena dunost da udovoljava zahtjevima Esma-hanume." Tako, znai, pomisli Zuhejr, poeo je govoriti o sebi. Ali prije nego stoje on zaustio da postavi pitanje, starac nastavi. "Merjema-hanuma je bila krasna ena, mada joj je jezik znao biti vrlo otar kad bi koja od slukinja, osim, naravno, tvoje Ame, pokuala pokazati i najmanju familijarnost. Dobro je se sjeam. Ponekad je znala otii na jezero da se okupa. Pratilo bi je est slukinja i za njima jo etiri. Drale su arafe sa svih strana, oko nje, daje niko ne vidi. Obino su utjele, osim ako bi s njom bila Zehra. Tetka i neakinja su brbljale, a i slukinjama je bilo doputeno da se smiju Zehrinim alama. Posluga je potovala Merjemu, ali je nije voljela. Djeca njene mrtve sestre su je slijepo potovala. Za tvog djeda i staru tetku ona je bila savrena. Znale su da njihov otac s njom nije bio sretan. Osjeale su, onako kako to djeca osjeaju, da je razlog, kakav god da je bio, bio ozbiljan, ali nikad je nisu prestala voljeti." Starac tu naglo zastade i zagleda se u oi svoga slu-aoca. "Neto te brine, mladi gospodaru? Hoe li sad da 60 ide pa da se sutra vrati? Pria nee pobjei." Zuhejrov pogled uhvati sitnu figuru na horizontu, a praina je znaila da je to jaha u galopu. Pomislio je odmah daje to glasnik iz el-Hudejla.

"Bojim se da e nas prekinuti. Ako onaj konjanik bude glasnik sa imanja, vratit u se sutra u zoru. Moe li mi jo odgovoriti samo na jedno pitanje, prije nego to krenem?" "Pitaj." "Ko si ti, starce? Mati ti je sluila u naoj kui, ali ko ti je otac? Da nisi i ti lan nae obitelji?" "Nisam siguran. Mati mi je bila dio miraza, slukinja koja je dola sa Nedmom iz Kurtube, kad se ona udala za Ibn Ferida. Mora da joj je u to doba bilo esnaest, sedamnaest godina. Pita me za oca? Ko to zna? Mati mi je rekla da je bio baovan na vaim imanjima, koji je poginuo u jednoj od bitaka kod Malake, one godine kad sam ja roen. Bila je udata za njega, ali sami Bog zna je li mi on bio otac. Kasnije, nakon iznenadne i tajanstvene smrti Esme bint Dorotheje i neobinih okolnosti pod kojima se moja majka povukla, ja sam se nasluao raznih pria o svome pravom ocu. Prialo se daje sjeme iz kojeg sam iznikao posijao sam Ibn Ferid. To svakako objanjava njegovo kasnije ponaanje, ali da je to bilo tano, moja mati bi mi to svakako rekla. Prestao sam na to misliti." Zuhejr je bio zagolican ovim obrtom. Sad se nejasno sjeao pria koje mu je Ama znala pripovijedati o tragediji Esmahanume, ali se on jedva sjetio obrisa tih pria. Oajniki mu je bilo stalo da ostane i uje cijelu pripovijest, ali ona je praina bivala sve blia. "I dalje od mene krije vanu injenicu." "ta bi to moglo biti?" "Tvoje ime, starce. Ime!" Stareva glava, do tada uspravna, iznenada klonu. 61Pretvarao se da prouava aru na ilimu. Onda podie pogled prema Zuhejru i nasmijei mu se. "Odavno sam zaboravio ime koje mi je mati dala. Moda e se tvoja Ama ili Patuljak sjetiti. Predugo me i moji prijatelji i dumani znaju kao Vahida el-Zindika. To je ime kojim sam

potpisao svoju prvu knjigu. To je ime na koje sam i sad ponosan." "Tvrdio si da zna to me zovu el-Fahl. Morat u smisliti neto jednako mudro da objasnim kako si ti dobio takvo ime." "Odgovor je jednostavan. Dobro me opisuje. Ja sam, ipak, jedan skeptik, jedan ekstatini slobodni mislilac." Obojica se nasmijae. Kad je konjanik stigao pred peinu, oni ustadoe, a Zuhejr, plah kakav je bio, zagrli starca i poljubi ga u obraz. El-Zindik je bio dirnut tom gestom. Prije nego to je uspio ita rei, konjanik tiho zakalja. "Udi, ovjee. Ulazi! Je li to poruka od mog oca? ree Zuhejr. Djeak klimnu glavom. Nije mogao imati vie od trinaest godina. "Oprosti mi, gospodaru, ali gospodar kae da se smjesta vrati. Oekivali su da se vrati prije doruka." "Dobro. Uzjai tu mazgu koju zove konjem i idi. Reci im da stiem. Saekaj. Predomislio sam se. Vrati se smjesta. Prestignut u te za nekoliko minuta. Sam u pozdraviti svoga oca. Nema poruke." Djeak klimnu glavom i, ba kad je krenuo, el-Zin-dik ga zaustavi. "Doi ovamo, sinko. Jesi li edan?" Djeak pogleda Zuhejra, koji potvrdno klimnu glavom. Djeak edno zgrabi ponuenu solju vode i iskapi je. "Uzmi koju hurmu za puta. Stii e ih i pojesti dok te mladi gospodar ne stigne." Djeak zahvalno uze voe, nakloni se i uskoro se mogao vidjeti kako sedla konja i grabi niz planinu. "Selam alejk, Vahid el-Zindik." "Alejkumu's-selam, sinko. Mogu li te neto zamoliti?" "Sta god ti volja."

"Kad mi je tvoj otac dopustio da se ovdje smjestim, prije pola stoljea, postavio je jedan jedini uvjet. Da drim jezik za zubima kad je u pitanju povijest njegove obitelji. Sazna li da sam prekrio taj dogovor, povui e svoju dozvolu. Prestat u dobijati zalihe hrane koje mi tvoja mati ljubazno alje. Moja budunost zavisi od tvoje utnje. Ja ti vie nemam kuda otii." Zuhejr je bio zapanjen i bijesan. "To je neprihvatljivo. Nepravdeno. Ne lii to na mog oca. Ja u..." "Nee ti nita. Moda je tvoj otac i pogrijeio, ali imao je razloga. Obeaj mi da e utjeti." "Dajem ti rije. Kunem ti se Kur'anom..." "Dovoljna je i tvoja rije." "Naravno, el-Zindik, ali zauzvrat mi mora obeati da e zavriti priu." "Naravno , uinit u to." "Selam alejk, starce." El-Zindik ode do mjesta na kojem je Halid bio privezan i nasmijei se, pun odobravanja, kad Zuhejr uzja-ha konja. ElZindik potapa konja. "Jahati neosedlana konja..." "Znam," viknu Zuhejr, "... to ti je k'o da jae samog ejtana. Ako je to tano, onda jedino mogu rei da ejtan mora imati udobna leda." "Selam alejk, el-Fahl. Kua ti uvijek berietna bila," f viknu starac sa osmijehom na licu, dok je Zuhejr jurio niz brdo. Za trenutak, el-Zindik je utke stajao divei se umi-| jeu konjanika. "I ja sam nekad tako jahao. Sjea li se, Zehra?" Odgovora nije bilo. 62

63III. GLAVA Jezid se probudio iz poslijepodnevnog drijemea sa blagom drhtavicom, lica oblivenog znojem. Njegova mati, koja je leala uz njega, bila je zabrinuta zbog stanja svoga najmlaeg sina. Obrisala ga je lanenom krpom natopljenom ruinom vodicom i dotakla mu elo. Nije bilo razloga za uzbunu. "Ne osjea se dobro, sine?" "Ne. Samo sam sanjao udan san. Bio je tako stvaran, ummi. Zato su poslijepodnevni snovi tako stvarni? Je li to zato to nam je san laki?" "Moe biti. Hoe li mi ispriati svoj san?" "Sanjao sam damiju u Kurtubi. Bila je tako divna, mama. Onda je uao stari amida Miguel i poeo prolijevati boce krvi po damiji. Pokuao sam ga zaustaviti, a on me je udario..." "Nai snovi uvijek prevazilaze stvarnost," prekinu ga Zubejda. Nije joj bilo pravo to Ama neprestano hrani djecu runim priama o Migueki pa je pokuala sina odvratiti od njegovih misli. "Ali nema sna o damiji r Kurtubi koji joj je ravan. Odvest emo te jednom da vi, di njene velianstvene lukove. A to se Miguela tie...' Ona uzdahnu. Zuhejr je, idui prema hamamu, uo razgovor i uao neujno u majine odaje, ba u trenutku kad je Jezid 64 napadao kurtubskog biskupa. "Ni meni nije drag. Nikad ga nisam volio. Uvijek me tako utine za obraz. Ama kae da se od njega nita drugo ni ne moe oekivati. Rekla mi je da ga ni njegova mati Esmahanuma nije voljela. Zna, mati, jednom sam uo Amu i Patuljka kako razgovaraju o Esma-ha-numi. Ama tvrdi da je nju ubio Miguel. Je li to istina?"

Zubejda problijedi. Neuvjerljivo se nasmija. "Kakva je to glupost? Naravno da Miguel nije ubio svoju majku! Otac bi se zgranuo da uje ta govori. Tvoja Ama pria i takve gluposti. Ne smije vjerovati svemu to od nje uje." "Jesi li sigurna, majko?", upita je Zuhejr podrugljivo. Njegov glas oboje prenerazi. Jezid mu skoi pravo u naruje. Braa se stadoe ljubiti i grliti. Njihova se mati nasmijei. "Mladune se ipak vratilo u leglo. Svima si nam jutros nedostajao. Jezid je sve, ak i sebe samoga, gnjavio pitanjima gdje si. Staje tako zanimljivo starac imao jutros da ti ispria?" Zuhejr je, jaui kui, paljivo pripremio odgovor na to oekivano pitanje. "O tragediji el-Endelusa. O tome kako mi sa svojim nainom ivota nismo uspjeli opstati. On smatra da se mi primiemo svome kraju. Stari je vrlo uen ovjek, majko. Pravi mudrac. ta mi ti o njemu moe kazati? On ne voli o sebi priati." "Pitaj Amu," ree Jezid. "Ona sve o njemu zna." "Moram rei Ami da skrati jezik i pripazi ta pria pred Jezidom." Zuhejr se nasmijei, i ba se spremao ui u raspravu o Ami i o tome kako je ona esto u pravu sa svojim predskazanjima, ali iznenada uhvati majin pogled i shvati ta mu ona htjede rei. Ona sjede u postelji i naredi mu: 65"Idi, okupaj se, Zuhejr. Kosa ti je pranjava." "I zaudara na konjski znoj!", dobaci Jezid, mrtei se. Braa izadoe, a Zubejda udari dlanima. Dvije dvorkinje uoe u njenu odaju. Jedna je nosila ogledalo i dva elja. Bez rijei, savreno simetrinim pokretima, poee njeno eljati i masirati tjeme svojoj gospodarici. Dvadeset prstiju, i njenih i snanih istovremeno, prekrilo je cijelu glavu. Od ela do zatiljka. Zubejda je iza sebe ula samo ubor vode. Kad osjeti

da joj se vratila unutarnja ravnotea, dade im znak da prestanu. Dvije ene sjedoe na pod i, kako se Zubejda pomjeri na ivicu postelje, poee joj masirati stopala. Mlada, Umejma, bila je nova i vidjelo se kako je previe nervozna da bi savladala gospodariino lijevo stopalo. "ta se pria u selu?", stade ih propitivati Zubejda. Umejma je tek odnedavno unaprijeena u njenu dvorkinju, pa je ona htjela da se djevojka opusti, da se s njom dobro osjea. Mlada se slukinja zarumeni kad joj se gospodarica obrati i promrmlja nekoliko smuenih rijei o tome kako svi u selu veoma potuju Benu Hudejl. Starija i iskusnija, Hedija, priskoi joj upomo. "Svi priaju o tome kako je Zuhejr oamario nevjernika, hanuma." "Zuhejr bin Omer je prenaglio! ta se jo pria?" "Mladi se slau sa Ibn Omerom, hanuma, ali mnogi su stariji nezadovoljni. Pitaju se nije li ga, moda, kranin namjerno izazvao, a Ibn Hasd je zabrinut. Misli da bi oni mogli poslati vojsku na el-Hudejl i sve nas pozatvarati. Kae da..." "Ibn Hasd uvijek misli najcrnje, hanuma." Hedija se uplai da se Umejma nije zaletjela pa pokua skrenuti razgovor u mirnije vode, ali Zubejda je bila uporna. "uti! Reci mi, curo, ta veli Ibn Hasd?" "Ne sjeam se svake rijei, hanuma, ali on veli da su 66 nai snovi odsanjani i da emo se uskoro u stranoj groznici probuditi." Zubejda se nasmijei. "Dobar je on ovjek, ak i kad nudi samo najcrnje misli. I kamen iz prijateljeve ruke vrijedi k'o da je jabuka. Jeste li mi odnijeli haljine u hamam?"

Umejma klimnu glavom. Zubejda im dade znak da je ostave samu. Dobro je znala da Ibn Hasd govori ta cijelo selo misli. Osjeala se neizvjesnost. Prvi put za est stotina godina, stanovnici el-Hudejla bili su suoe-1 ni sa ivotom u kojem za njihovu djecu nije bilo budunosti. Hiljadu i jedna pria je kruila Garnatom o tome ta se desilo poslije pada Kurtube i Ibilije. Svaki je izganik donio svoju priu uasa i divljatva. Najupeatljivije su prie o tome kako su Katolika crkva i dvor u nekoliko gradova pootimale sva imanja i imovinu. Toga se selo bojalo vie no iega. Nisu htjeli da ih se otjera sa zemlje koju su oni i njihovi stari uvali i obraivali stoljeima. Ako je jedini nain da to zadre bio prelazak na njihovu vjeru, onda bi svi bili spremni proi kroz tu bruku samo da preive. Prvi je medu takvima bio sluga Ubejdullah, koji se klanjao jedino bogovima sigurnosti i imetka. Zubejda zakljui da o ovome razgovara sa svojim muem kako bi odluili ta im je initi. Selo je od njih oekivalo da prue odgovor. Znala je da su se bojali uslijed Zuhejrove prijeke naravi. Omer u petak mora otii u damiju. Narodu treba kazati da se nema ega bojati. Zubejda je, idui avlijom, vidjela sinove kako igraju ah. Zastade da vidi kako igraju i bi joj smijeno kad na Zuhejrovu licu vidje da je Jezid na pragu pobjede. Bio je sav uzbuen kad objavi svoj trijumf: "Uvijek pobijedim kad je crna kraljica moja!" "ta to kae, nesretnice? Pazi ta govori. ah se 67igra utke. To je prvo pravilo. Ti klepee k'o svraka na jari." "Tvog kralja je moja kraljica pojela," ree Jezid. "Ja govorim tek kad zavrim partiju. to bi se davljenik bojao kie?" Zuhejr, bijesan to ga je porazio devetogodinjak, stavi svoga kralja na tablu, kiselo se nasmijei i ode.

"Vidjet emo se na veeri, bijedo!" Jezid se nasmijei kraljici. Skupljao je figure i slagao ih u specijalnu kutiju, kad jedan stari sluga, blijed od straha kao daje duha ugledao, uleti u avliju. Ama se pomoli iz kuhinje. Sluga joj priapnu neto na uho. Jezid staricu nikad nije vidio tako zabrinutu. Da kranska vojska nije krenula na elHudejl? Prije no to po-tra na kulu da se sam uvjeri, pojavi se njegov otac, a za njim i Ama. Jezid, koji je htio da zna ta se zbiva, krenu ocu i uze ga za ruku. Omer mu se nasmijei, ali se hamrti na slugu. "Jesi li siguran. Da ti se nije uinilo?" "Nije, gospodaru. Vidio sam ih svojim oima. Dva su kranska vojnika bila sa tom gospodom. Narod se uplaio. Ibn Hasd ju je prepoznao i naredio mi da pourim i kaem ti." "Allahu dragi! Nakon toliko godina. Idi, ovjee. Prezalogaji togod prije nego to krene. Ama e te odvesti u kuhinju. Jezide, idi majci i kai joj da elim s njom razgovarati. Onda reci bratu i sestrama da veeras imamo gosta. Neka se svi ovdje skupe, hou kao obitelj da pozdravimo gou. Tri, dijete!" Zehra bint Nedma razmijeni nekoliko rijei sa pu-tarom, inae ne odgovori na pozdrave seoskih starjeina. Samo je klimnula u znak prepoznavanja, ali im se ne obrati. Kad su njene koije zamakle za ugao uskog sokaka i stigle do vonjaka odakle se kua ve dobro 68 vidjela, naredi koijau da krene poljunanom stazom koja je ila uz potok. "Idi uz vodu dok ne ugleda kuu Benu Hudejla," ree ona, glasom koji je zadrhtao od uzbuenja. Nikad ni sanjala nije da e doivjeti da opet vidi svoju kuu. Suze, godinama susprezane, potekoe joj poput nabujalog potoka ija se voda

prelijevala po travi. Samo uspomene, naglas e ona sama sebi. Mislila je daje u ovih pola stoljea toliko proistila svoju duu da nita nije ostalo. Kako je ivot varljiv! Samo jedan pogled na kuu rekao joj je da nita nije bilo izbrisano. Dok je gledala poznate prizore, svega se tako dobro sjeala da je ponovo osjetila bol. Eno vonjaka punog narova drvea. Nasmijei se kad koija uspori i, iscrpljena dugim putovanjem, side da se napi-je vode iz potoka. Iako je bila jesen, mogla je, zaklopiv-i oi, osjetiti miris vonjaka. "Jesi li sigurna da te nisu vidjeli?" Glas mu je bio nervozan i uzbuen. "Samo mjeseina! ujem kako ti srce lupa." Nijednu rije vie ne izgovorie te noi, sve dok se pred zoru ne rastadoe. "Bit e mi ena!" "Ja drugoga ne elim." Otvori oi i ispi jo jedan gutljaj. Sunce je ve bilo zalo. Nita se ovdje nije promijenilo. I goleme zidine i kula su jo bile tu. Kapije, kao obino, irom otvorene. Zima se osjeala u zraku. Miris zemlje joj zagui sva ula. Blaga buka, svilenkasta voda to je tekla kroz avliju i skupljala se u bazenu kojim se pojio hamam -bili su ba kakvih ih se sjeala svih ovih godina. A Ab-dullahov sin, Omer, sad je bio gospodar imanja. Osjeti da se kranski vojnici to su je pratili odje69dnom ukoie. Uskoro joj bi jasno zato. Tri konjanika, odjevena u bljetavobijele halje i sa turbanima na glavi, ili su im u susret. Koija stade. Omer bin Abdullah i njegova dva sina, Zuhejr i Je-zid, zauzdae konje i pozdravie staricu. "Selam alejkum, sestro moga oca. Dobrodola kui."

"Kad sam otila, imao si etiri godine. Tvoja mi je mati stalno govorila da moram biti stroga s tobom. Ho-di!" Omer sjaha i prie koiji. Ona ga poljubi u elo. "Hajdemo kui," apnu ona. Kad su stigli do ulaza u kuu, ugledae starije sluge kako ih ekaju. Zehra izae iz koije a Ama joj, epe-sajui, prie i zagrli je. "Bismillah, bismillah. Dobrodola u svoju kuu, ha-numa," ree Ama, sva u suzama. "Ba mi je drago da si iva, Amira. Stvarno mi je drago. Stoje bilo, bilo je, i ja ne elim dae to ikad vrati," odgovori Zehra, dok su se njih dvije, starice, gledale. Onda je uvedoe u kuu. Tu joj se Zubejda, Hinda i Kulsum naklonie i poeljee dobrodolicu. Zehra ih paljivo osmotri, onda se osvrnu da vidi je li Jezid iza nje. Kad ga vidje, zgrabi mu turban sa glave i baci u zrak. Napetost na to popusti i svi se nasmijae. Zehra kleknu na jastuk i zagrli Jezida. Djeak, osjetivi instinktivno daje to bilo od srca, njeno joj uzvrati. "Stara naa tetka Zehra, Ama mi je priala kako si ti etrdeset godina bila zakljuana u maristanu u Garnati, ali se uope ne vidi da si ti luda." Omer se namrti na sina i val nelagode zapljusnu obitelj, ali se Hinda zacehnu od smijeha. "Slaem se sa Jezidom. to prije nisi dola?" Zehra se nasmijei. 70 "U poetku nisam znala hoete li mi se obradovati. Onda sam prestala misliti o tome." Ama i dvije mlade slukinje uoe sa pekirima i istim haljinama.

"Allah te blagoslovio, hanuma. Kupka ti je spremna. Ove e ti cure pomoi." "Hvala ti, Amira. Poslije moram neto pojesti." "Veera je spremna, tetka," umijea se Zubejda. "ekali smo te da zajedno jedemo." Ama uze Zehru za ruku i njih dvije, sa slukinjama, odoe u avliju. Hinda saeka da odu. "Oe! Pa stara tetka Zehra nije luda. Je li ona ikad bila luda?" Omer slegnu ramenima i pogleda Zubejdu: "Ne znam, dijete. Rekli su nam daje u Kurtubi skrenula pameu. Poslali su je ovamo, ali ona se ne htjede udati i stade sama lutati brdima, recitujui bogohulne stihove. Moram priznati kako vjerovao nikad nisam u to da je bolesna. Bilo bi to previe jednostavno objanjenje. Moj ju je otac tako silno volio i nije bio nimalo sretan to su je tamo smjestili, ali Ibn Ferid je bio teak ovjek. Moramo sve uiniti da joj bar ove posljednje godine budu sretne." Hinda nije bila spremna promijeniti temu. "Ali, oe, zato je nisi nikad posjetio u maristanu? Zato?" "Mislio sam da bi to za nju bilo previe bolno. Pomiljao sam da to uradim, ali neto me je uvijek spreavalo. Moj je otac odlazio kod nje, ali uvijek se vraao potiten, sedmicama se ne bi nasmijeio. Vjerova-tno nisam htio da povredujem stare rane. Ali, ona je sad s nama, keri moja, i uvjeren sam da e odgovoriti na svako tvoje pitanje. Tetka Zehra nikad nije bila poznata po zatajnosti." "Ne elim da misli kako smo se mi ponaali kao da 71ona ne postoji," ree Zubejda. "Sve do prole sedmice joj je, u nae ime, roak tvoga oca Hiam nosio iste haljine i voe."

"Drago mi je da to ujem," ree Jezid, tonom odraslog, to, na njegovu veliku alost, izazva takav smijeh da je morao pobjei kako ne bi vidjeli da se i on sam smije. Ako je bilo imalo sumnje oko Zehrinog zdravlja, one su za veerom rasprene. Priala je i smijala se sa takvom lahkoom kao daje sve vrijeme bila s njima. U jednom trenutku, kada se razgovor neizbjeno dotakao tragedije elEndelusa, stara hanuma pokaza takvu politiku mudrost da Zubejda osta zapanjena. "Zato smo doivjeli ovaj pad? Popustili smo pred budalama i njihovim poimanjem asti. Zna li ti ta to znai, Hinda? Jezide? Zuhejre? Ne? Budale smatraju daje grijeh pratati." Hinda je bila ta koja je upitala ono to su svi imali na umu. "Kako te pustie iz maristana, tetka? ta se desilo?" Starica se iskreno iznenadi. "Hoe da kae da ne zna?" Svi zanijekae da ita znaju. "Mi smo u ovoj zemlji oduvijek bili odvojeni od ostalog svijeta. Cijela Garnata pria o tome ta se zbilo sa maristanom. Mislila sam da znate." Zagrcnu se. "Bolje da vam kaem. Ima li togod da zasladim usta, nevjesta?" Prije no to Zubejda odgovori, Ama, koja je strpljivo ekala da zavre sa jelom, odgovori. "Bi li mojoj ha-numi godilo malo dennetskog kolaa?" "Dennetski kola! Znai, nisi zaboravila, Amira?" "Ja da zaboravim!?" ree Ama, "ve sam ga htjela pripremiti Zuhejru za doruak, ali on je sve do podneva jahao. Od jutros su svi sastojci pripremljeni. I brano prosijano, samo da zakuham i ispeem. Brzo u ja." 72 Vidjevi da svi ekaju njenu priu, Zehra shvati kako je vrijeme da zapone svoju pripovijest o dogaajima koji su sasvim izmijenili njen ivot.

"Prije desetak dana dooe dva fratra i stadoe se raspitivati ko je u maristanu koje vjere. Veina bijahu sljedbenici Poslanikovi. Ostali su bili Jevreji, a samo nekolicina krani. Sveenici onda rekoe vlastima da je nadbiskup iz Tulejtule..." "Ximenes!", zasikta Omer. Njegova se stara tetka nasmijei. "Ba taj. On je naloio svojim popovima da nas silom pokrste. Zar ima boljeg mjesta za to od maristana? Nije trebalo ni da nam prijete, ali su prijetili. Od toga dana su samo onima to su vjerovali u nevinost Marijinu i boanski status Isusov dozvolili da ostanu. Kao to znate, tamo nisu dali da se pije, ali kad bolesnici vidjee sveenike sa bocama vina, oni jedva doekae da se napiju krvi Isusove. Tako je pokrtavanje teklo glatko. "Kad dooe do mene, ja im kazah da meni nita ne pada tako lahko kao odricanje od onoga to nije zakonito, ali da im imam neto kazati. Rekoh im da ne pijem tu ejtansku mokrau, ali da sam se ipak preobratila svojom voljom. Rekoh i to da me je, u stvari, moja obitelj i smjestila ovdje, jer je mislila da sam poludjela kad sam im objavila da sam postala odan sljedbenik njihove crkve. Siroti su sveenici bili zbunjeni. Mora da su pomislili kako sam stvarno luda i odluili da na mene ne obraaju panju. Na to sam im ja pokazala krst na svome vratu. I, da znate, djeco, upalilo je! Sutradan ujutro, odvedoe me pred nekakvog generala u alAmri. Zamislite, luakinju prima izaslanik kastiljanskog kralja! Bio je vrlo ljubazan. Rekla sam mu ta mi se desilo. Kad je shvatio da sam ja Ibn Feri-dova ker, skoro se onesvijestio. Kazao mi je kako je od svoga oca sluao prie o vrlinama moga pradjeda i 73

odmah ih stade meni prepriavati. Znala sam ih sve, ali ne pokazah mu to, ve paljivo sasluah svaku njegovu rije, smjekajui se i odobravajui sve to je zborio. Oboje smo nekako odluili zanemariti to da je upravo prijeka narav moga oca mene dovela u maristan. Pitao me ta mislim o situaciji u Garnati. Kazala sam mu da sam prije etrdeset godina molila Svemogueg i da mu se i sad molim da mi uini veliku uslugu i, prije smrti, tu elju ispuni. 'ta je to, gospodo?'propitivao me general. 'Da mi da snage da se ne mijeam u ono to me se ne tie.'" Jezid se stade smijati na to kako je ona imitirala i generala i sebe, a za njim nasta opi smijeh; nasmija se ak i Kulsum, koja je bila sasvim osupnuta dolaskom u kuu mitske linosti to je za nju bila Zehra. Ova, oduevljena prijemom na koji naie njena pripovijest, nastavi: "Moda vi mislite daje ovo od mene bilo kukaviki i neu vam to zanijekati. Da sam kazala svu istinu... da sam mu rekla ta mi je bilo na srcu kad je onaj zlotvor Ximenes zapalio nae knjige, moda bih i dan-da-nas bila u onom maristanu ili bi me bacili u samostan. Znate li da su nas sve iz maristana odveli da gledamo lomau na kojoj je gorjela naa kultura. Mislila sam samo na ovu kuu i na sve ove rukopise u naoj knjinici na Ibn Hazma, Ibn Halduna, Ibn Ruda, Ibn Sinaa. Ovdje e barem preivjeti. Sve sam to mogla kazati i generalu, ali onda nikad vie ne bi povjerovali da sam pri zdravoj pameti. A moja je nezainteresiranost upalila. "General je ustao, naklonio mi se i poljubio mi ruku. 'Budite uvjereni, draga gospo, da ete, kad god budete htjeli, uz oruanu pratnju biti ispraeni na vae obiteljsko imanje.'Na to se povukao, a mene odvedoe natrag u maristan. Moete zamisliti kako sam se osjeala. Nisam nogom kroila iz te zgrade etiri decenije.

74 Polahko sam se pripremala za smrt i onda se sve ovo desilo. Uh, umalo ne zaboravih. Morate ove knjige nekud poslati. aljite ih na univerzitet u Kairo ili u Fes. Ovdje im nema spasa. Nemam vam nita vie kazati. Jedino se nadam da vam neu biti na teretu." "Ovo je tvoja kua," odvrati Omer, pomalo nametljivo. "Moda je nikad nisi trebala ni naputati." Hinda zagrli i poljubi Zehru. Starica je bila duboko dirnuta tom spontanou. "Nisam znala da si postala kranka, tetka." "Nisam ni ja," odgovori Zehra, na ta se Jezid opet zacehnu od smijeha. "Jesi li sve izmislila da se otud izbavi? Jesi li?" Zehra potvrdi i svi se opet nasmijae, ali Jezida je tu neto zabrinulo. "Otkud ti onda krst?" "Sama sam ga nainila. Vrijeme tamo stoji. Mnoge sam figure izdjeljala od drveta da ne bih stvarno enula." Jezid ustade i sjede pored Zehre, stisnu joj ruku kao da hoe sam sebe uvjeriti da je stvarna. "Ve vidim da je moj brati, ba kao i njegov otac, dobar ovjek. Tvoja su djeca oputena pred tobom. Mi nismo nikad bili takvi. Hmmmm... to neto divno mirie! Amira je ista kao nekad." Ama ude sa kukuruznim kolaem umotanim u krpu da se ne ohladi. Za njom je uao Patuljak sa loncem punim kljualog mlijeka. Umej-ma ude posljednja, sa inijom punom smedeg eera. Patuljak se nakloni Zehri, koja mu uzvrati na pozdrav. "Je li ti mati iva, Patuljak?" "Umrla je prije petnaest godina, hanuma. I ona se molila za tebe."

"Trebala se za sebe moliti. Moda bi jo bila iva." Ama poe spremati dennetski kola. Ruke su joj, skrivene u golemoj asi, kidale soni kola na komadie. Lahko se mrvio. Dodade malo svjeeg masla i nas75tavi gnijeciti smjesu rukama. Onda dade Umejmi znak da doda eera, dok su njene naborane ruke nastavile sa mijeanjem. Na kraju se prsti povukoe. Zehra zapljes-ka rukama i prui svoju iniju. Ama uze smjesu desnom rukom i napuni iniju. Isto uradi i drugima. Onda doda-de vrelo mlijeko, i oni se poee naslaivati. Na trenutak su bili toliko zaokupljeni uitkom koji im je pruao ovaj jednostavni kola da se zaboravie zahvaliti Ami. "Dennet. Ovo je Dennet, Amira. Kakav kola! Sad mogu mirna umrijeti." "Nikad nisam ovako neto jeo, Ama," ree Jezid. "Ovaj boanstveni kola me podsjea na mladost," promrmlja Omer. Ama bijae zadovoljna. Goa i tri domaina kue javno su je pohvalili. Noas nee imati nijednog razloga da guna, pomisli Hinda, smijui se u sebi apsurdnosti cijelog tog obreda, koji je sezao jo u vremena prve svadbe Ibn Ferida. Hindina spavaonica je nekad pripadala Zehri. Sad je opet bila spremljena za staru hanumu. Hinda se preselila u praznu sobu u enskom dijelu kue, blizu svoje majke. enski lanovi obitelji, zajedno sa Amom, odvedoe Zehru u njene odaje. Ona zastade na pragu, u avliji, i pogleda nebo. Jedna joj se suza izmaknu, a onda jo jedna. "Svakog sam mjeseca sanjala ovu avliju. Sjea li se sjena narova drveta pri punom mjesecu, Amira? Sjea li se ta smo tad govorile? Ako je mjesec na naoj strani, to e nam onda zvijezde?"

Ama je uze za ruku i njeno je provede kroz vrata, a Zubjeda, Hinda i Kulsum joj poeljee lijep san. U drugom dijelu avlije, Umejma se spremala kui, nakon to je razmjestila Zubejda-hanuminu postelju, kad je jedna ruka epa i uvue u sobu. "Ne, gospodaru," apnu ona. 76 Zuhejr joj dotaknu dojke, ali kad mu ruke odlutae nie, djevojka ga zaustavi. "Ne mogu veeras, el-Fahl. Neista sam. Ako mi ne vjeruje, zavui ruku i sam se uvjeri." Ruke mu se zaustavie. Ne odgovori joj. Umejma to iskoristi i mugnu preko vrata. Hinda i Kulsum su se vratile u majinu sobu. Sjedile su na postelji i gledale Zubejdu kako rasplie kosu i skida se. Omer ude na vrata to su povezivala njihove odaje. "Kakva udna veer. Bila je samo dvije godine mlada od mog oca. Vidim mnogo njegovog u njoj. Bili su tako bliski. Znam koliko mu je nedostajala. Kakva tragedija. teta jednog straenog ivota. Zehra je mogla biti neto izuzetno. Znate li da je pisala poeziju? I to dobru. ak i na djed, a jo je na nju bio bijesan, morao je to priznati..." Zau se kucanje na vratima i Zuhejr ude. "uh glasove, znao sam da se obitelj skupila na vijeanje." "To nije mogue bez Jezida," izjavi Hinda. "On ih jedini ozbiljno shvata. Aba nam je priao o staroj tetki prije no to si ti upao u razgovor." "To sam i doao da ujem. Ne deava se svaki dan da se neko vrati iz mrtvih. Kakva je to ena morala biti? Otjerana iz kue preko pedeset godina. I kako se dobro drala veeras. Bez mrnje. Bez gnjeva. Samo olakanje."

"Nije imala razloga da se na nas ljuti," ree otac. "Mi joj nismo nita naudili." "Pa ko onda jeste, oe? Ko? Zato? Gdje je stara tetka Zehra zgrijeila?" Hindin nestrpljivi glas bio je pun bijesa koji ni pokuavala nije sakriti. Ne znajui nita o Zehri, osim pokoje tajanstvene Amine opaske ili traeva koje je poku77pila od svojih rodica u Ibiliji, bila je dirnuta dostojanstvom te starice. Nijedna od tih pria nije se slagala sa stvarnou koju su doivjeli danas kad je prava Zehra, bjeei iz svoga garnatskog emera, stigla svojoj kui. Omer pogleda Zubejdu, koja samo lahko klimnu, i on shvati da mu je dunost djeci ispriati sve to je upamtio od tajne zvane Zehra. Bilo je mnogo stvari koje ni on nije znao. Od svih preivjelih, samo je Ama znala sve detalje, i moda jo jedna osoba - neprijatni stari amida Miguel, koji je izgleda znao sve. "Ja ne znam tano kad je poela Zehrina tragedija. Moja mati je znala rei da se to desilo onog dana kad je va rahmetli ukundjed Jbn Ferid doao u el-Hudejl sa novom enom, Esma-hanumom. Bilo joj je samo nekoliko godina vie nego Zehri i ona nije nita uradila da promijeni nain ivota u kui. Prepustila je domainstvo nani Merjemi. Prialo se kako je prvih mjeseci toliko bila isprepadana da nije znala ni posluzi izdati naredbu. Zehra i moj otac su bili vrlo bliski sa tetkom Merje-mom. Ona ih je i odgajala poslije majine smrti. U njihovim je srcima zaista zauzela majino mjesto. Brat i sestra su Esmu smatrali uljezom. Nisu nikad pravili probleme, ali je nastao jaz izmeu njih i oca. Nema sumnje da je i posluga imala u svemu tome svoj udio. Znali su sve o Esminu porijeklu. Hem je bila kranka, hem slukinja, a mati joj je i dalje bila

kuharica, iako je Ibn Ferid i nju pozvao da napusti slubu kod Don Alvara i pridrui se keri. Sve je ovo bilo predmet stalnog ogovaranja u selu, naroito u kuhinji el-Hudejla. ovjek bi pomislio da e medu kuharicama biti nekog razumijevanja za iznenadni uspon jedne od njih, ali to nije bio sluaj. Patuljkov otac je posebno irio jed, sve dok jednog dana Ibn Eerid ne posla po njega i zaprijeti mu da e ga lino pogubiti pred avlijom. Prijetnja je djelovala. Polah-ko, stvari se smirie. Groznica stade jenjavati. 78 Nevolja je bila to sluinad nisu nastojala tie govoriti pred djecom i stoje taje navada bila zarazna. Zehra je bila posebno pogoena. Jer, Ibn Ferid joj je bio sve u ivotu. Oenio Esmu i Zehra se osjeala izdanom. Da bi kaznila oca, ona poe odbijati prosce. Sve se vie povlaila u sebe. Danima ni sa kim nije razgovarala. Naravno, Ibn Ferid je znao kako e selo primiti njegovu enidbu. Znao je ta se deava. Stoga je i unajmio cijelu svitu sluinadi u Kurtubi za Esmu, znajui da e ona biti odana prvenstveno svojoj gazdarici. Na elo im je postavio jednu staricu koja je mnoge godine sluila u naoj kui, ali se na nju okomi tetka Nedma svojim poganim jezikom i ne smiri se dok je ne otjera. Postala je pralja u selu. Ta je ena imala mua koji je prodavao smokve u Kurtubi ili je bio jedan od onih naih uvara to skonae u vrijeme opsade Malake ili je, ..., vrag bi ga sam znao. Bio je vrlo bistar momak i veoma obrazovan zahvaljujui velikodunosti el-Hudejla. Poduavali su ga isti tutori koji su uili moga oca i tetku Zehru. Za razliku od njih, on je puno itao i poznavao djela filozofa, povjesniara, matematiara, teologa, ak i medicine. Bolje no iko u obitelji znao je svaku knjigu u naoj biblioteci. A bio je i zgodan momak.

Vaa se stara tetka u njega zagledala. Ibn Zejdun je izlijeio njenu duu. On ju je poticao da pie pjesme, da razmilja o svijetu izvan nae kue, ak i preko granica el-Endelusa. On joj je objasnio kako je dolo do Ibn Fe-ridove enidbe i ubijedio je da tetka Esma nije bila nimalo kriva. Tako ih je i izmirio. Mislim da je upravo spoznaja da je taj momak postigao ono to njemu nikako nije polazilo za rukom, uinila da Ibn Ferid duboko zamrzi el-Zejduna. Jednom su ga uli kako kae: 'Ako taj momak ne pripazi ta govori, vrat u mu slomiti.'Poeo je momka kinjiti. Tjerao 79je Muhammeda da radi u polju i ui zanat kao i svi drugi. Nagovijestio je kako bi ga Juan mogao nauiti da radi stolarske poslove, ili da od Ibn Hasda naui praviti cipele. Ali, momak je bio prepametan za svoje godine. Osjetio je da ga gazda ne voli, znao je i zato, pa je poeo zaobilaziti avliju. I Zehra i Esma su preklinjale Ibn Ferida da prema momku ne bude tako strog. Mislim da je nana Esma na kraju uspjela privoljeti d,du da dopusti Ibn Zejdunu da oca i Zehru poduava matematiku na jedan metodian nain. Mog oca to nije zanimalo. Najee je bio u lovu ili u gostima kod nae rodbine u Garnati. Tako se desilo da su Muhammed ibn Zejdun i Zehra bint Nedma svaki bogovetni dan bili zajedno. I desilo se to se moralo desiti..." Hindine oi zasjae od uzbuenja. "A zato nisu pobjegli? Ja bih to uradila." "Sve u svoje vrijeme, Hinda. Bila je tu i prepreka u liku druge mlade ene. Kao i Zehra, i ona bijae vrlo lijepa. Ali za razliku od Zehre, ona je bila ker jednog od uvara, i sama slukinja. Ba kao naa Umejma. Vrlo inteligentna, ali bez formalnog obrazovanja, i ona je htjela Ibn Zejduna za mua. Naravno, Ibn Ferid je smatrao da je to

odlino i savjetovao je roditelje i jednog i drugog da dogovore zaruke. Zehra je poludjela. Moda nisam trebao upotrijebiti tu rije. Recimo da je bila vrlo rastrojena kad joj je Ibn Zejdun rekao ta se sprema. Natjerala gaje da se s njom nade tu veer u vonjaku nara, ispred same kue..." Hinda se zagrcnu od smijeha, tako zaraznog da se svi stadoe smijati osim Zuhejra. Otac je upita to se smije. "Neke se stvari nikad ne mijenjaju, zar ne, brate? I ti se voli sastajati pod narovima!" Zuhejrovo lice potamni. Otac shvati o emu je rije, nasmijei se i skrenu priu na Zehrinu povijest. 80 "Te su se noi ponaali kao da su mu i ena. Sutradan ujutro Zehra ode nani Esmi i ispria joj ta se desilo. Esma je bila zabezeknuta i smjesta kaza Zehri da nema te sile koja e je natjerati da joj dadne pristanak kako bi se udala za slugu..." "Ali..." upade Hinda ocu u rije, nato se on namrti. "Da, Hinda, znam, ali u tim stvarima nema logike. Esma nije htjela da se Zehri dogodi ono to je nju snalo. Naravno da je udno, ali nije neoekivano. Tvoja se majka sjea daje na ukunamida Rahimullah oenio kurtizanu koja je postala najvei puritanac u obitelji. Strasno odana svome muu i nepokolebljiva u svome stavu prema preljubi i slinim porocima. To je, valjda, posljedica onog to je veliki majstor Ibn Haldun nazvao posljedicom promjene drutvenog poloaja. Kad se jednom sa dna popne uz drutvene stepenice, nikad vie nisi kadar da s visine ne gleda na one manje sretnije od tebe.

Ali, da se vratim na priu. Jedne noi, Zehra i Ibn Zejdun su ljubovali na svome omiljenom mjestu a da nisu znali da ih prati Zehrina suparnica. Ona je sve vidjela. Sve. Sutradan ujutro ode pravo Ibn Feridu i sve mu ispria. On joj povjerava svaku rije. Mora da je pomislio kako je bio u pravu to je instinktivno mrzio praljina sina. uli su ga kako urla: 'Dajem pedeset dukata onom ko mi tog momka dovede.' Da su Ibn Zejduna tog dana uhvatili, djed bi ga svakako na mjestu kastrirao. Sreom za naeg ljubavnika, rano tog jutra ga poslae da neto obavi u Garnati. Kad je ula ta mu se sprema ako se vrati, njegova mati, upozorena od nene Esme, posla jednog prijatelja iz sela da upozori momka. Ibn Zejdun jednostavno nestade. Nikad ga vie za ivota Ibn Feridova nisu u selu vidjeli..." "Oe," Kulsum upita svojim tihim, poslunim glasom, "ko je bila tetkina suparnica?" 81"to pita, dijete? Mislio sam da je veeras svima od vas bilo jasno. Bila je to Ama!" "Ama!" - sve tri uzviknue. Zgledae se, bez rijei. Hinda je progovorila prva: "A ta bijae sa naom starom tetkom Zehrom?" "Va ukundjed posla po nju u prisustvu obje moje nene. One su ga preklinjale da joj oprosti. Zehra se nije dala. Moda je sad moemo pitati, ali moja mije mati kazala da je Zehra rekla: 'A to ja moram biti jedina koja e se udati za onog koga mi ti izabere? Ja tvoju Esmu volim jer ti je ena, i stoga to je moja prijateljica. Zato ti ne bi prihvatio Ibn Zejduna?'Tad on nju oamari, a ona ga stade kleti sve dok Ibn Ferid, posramljen, ali ne toliko da bi je molio za oprotaj, ne okrenu leda i izae iz sobe. Sutradan i ona ode. I nikad se

do sino nije vratila. Staje radila u Kurtubi, ja ne znam. Morat ete nekog drugog pitati." Dok su djeca Omera bin Abdullaha razmiljala o traginoj sudbini svoje stare tetke, ona je bila jedino zaokupljena mislima kako otpustiti Amu i otii na spavanje. Zehra je paljivo izbjegavala spominjanje Ibn Zej-duna. Nije traila izvinjenja. Ionako bi stigla prekasno. Sve je pripadalo prolosti i ona nikome nita nije zamjerala. Dvije su starice cijelu veer provele razgovarajui o el-Hudejlu. Zehra je htjela sve znati, a u Ami je nala jedinu osobu koja joj je znala sve rei. Ama joj sve po redu ispria, ne proputajui nijednu sitnicu, o tome kako je umro njen brat Abdullah, nakon pada sa konja kojeg je sam uzgojio i kojeg je jedino on jahao, i kako gaje njegova ena nadivjela samo jednu godinu. "I na samrtnoj je postelji mislio na tebe i molio Omera da mu se na Kur'anu zakune kako e ti redovno slati hranu i odjeu. Nikad te nije prealio." Zehra uzdahnu i tuan joj osmijeh preleti preko lica. 82 "Nae su uspomene iz djetinjstva tako povezane..." Tu zauti, kao da je sjeanje na brata odvede drugim uspomenama. Izraz njezina lica podsjeti Amu na stare dane. Mora da joj je sad pred oima, pomisli Ama. Voljela bih da o njemu progovori. ta sad tu ima da se krije?" Zehra, kao da u misli svoje suparnice, pa upita: "A ta bi sa Muhammedom ibn Zejdunom?" Zehra je nastojala da zvui nezainteresirano, ali srce joj jae zakuca: "Je li umro?" "Nije, moja hanuma. iv je. Promijenio je ime, zna. Sad se zove Vedid el-Zindik i ivi na brdu nekoliko kilometara odavde. Zuhejr ibn Omer ide svaki dan kod njega, ali ne zna nita o njegovoj prolosti. I njemu se odavde alje hrana.

Omer bin Abdullah nam je to naredio, otkad smo saznali ko je ovjek koji se uselio u peinu u brdu. Evo i jutros je Zuhejr nekoliko sati bio s njim." Zehra je bila tako uzbuena ovom vijeu da je Ama svojim uhom ula kako joj srce udara. "Odoh na spavanje. Nek'ti je selam, Amira." "I tebi, moja hanuma. Neka te Bog blagoslovi." "Dugo ve vremena to nije uradio, Amira." Ama izae sa lampom iz sobe. Kad je zakoraila u hodnik, zau Zehru.kako neto ree. Taman je mislila da se vrati, ali bi joj jasno da je Ibn Feridova ker glasno razmiljala. Ama ostade kao ukopana na avlijskoj kaldrmi. "Prvi put. Sjea li se, Muhammede?" Zehra je govorila samoj sebi. "Kao kad se pupoljak raspupa. Oi su nam sjale, pune nade, a naa su srca tukla. Eh, to mi se nikad ne vrati?" 83IV. GLAVA "Nema nam druge. Ako bude trebalo, morat emo dopustiti Provienju da se izvue iz svoje mrane pilje i obasja svjetlom vjere zatucane due ovih nevjernika. Opat Talavera, moj slavni prethodnik, pokuao je drugim metodama i nije uspio. Ja lino vjerujem kako je odluka da se tampa latinsko-arapski rjenik bila pogrena, ali dosta o tome. Ta faza je, Boijom milou, zavrena, a s njom, vjerujem, i zabluda da e nas ovi bezbonici slijediti uenjem i razboritom raspravom. Izgleda nezadovoljno, Preasni. Sasvim sam svjestan da bi meka politika moda odgovarala potrebama nae kratkovide diplomacije ali, izvinite na mojoj drskosti, ni manje ni vie nego budunost hiljada dua je ovdje u pitanju. I to onih koje je meni naa Sveta crkva predala na staranje i zatitu. Uvjeren sam da nevjernike, ako nam ve ne ele dobrovoljno prii, treba pritisnuti silom, kako bismo ih onda

mogli gurnuti niz stazu istinskog spasenja. Ruevine mahometanizma sad se krune u samom temelju. Sad nije vrijeme da se drimo po strani." Ximenes de Cisneros je govorio sa strau. Bio je potaknut injenicom daje ovjek koji mu je sjedio preko puta don Inigo Lopez de Mendoza, grof od Tendil-le, gradonaelnik i zapovjednik Granade, Garnate - ka84 ko su je zvali Mauri - koji je namjerno za ovu priliku odjenuo maursko odijelo. To je uveliko uzrujalo nadbiskupa. "Preasni, Vi pokazujete, za jednog duhovnog vodu, golemu sposobnost uplitanja u stvari ovozemaljske. Jeste li ozbiljno o svemu ovome razmislili? Njihova se kraljevska visoanstva slau sa uvjetima predaje koje sam ja sroio, zar ne, oe? Ja sam bio prisutan kad je Kraljica njihovom sultanu dala sveano obeanje. Sloili smo se da ih ostavimo na miru. Opat Talavera i sad uiva veliko potovanje u Albaicinu stoga to se drao zadane rijei. Bit u sasvim otvoren, Nadbiskupe. Do vaeg dolaska mi u kraljevstvu nismo imali veih problema. Niste ih uspjeli pridobiti snagom argumenta pa biste sad da primijenite inkvizicijske metode." "Praktine metode, Visosti. Iskuane i provjerene." "Da, iskuane i provjerene na katolicima ije ste se imovine htjeli doepati i Jevrejima koji nikad nisu ni vladali kraljevstvom i koji su slobodu plaali zlatnim dukatima i prelaskom na nau vjeru. Ovdje nee pomoi taj metod. Veina ljudi, koje mi zovemo Maurima, na su narod. Vladali su golemim dijelom naeg poluotoka. I to su postigli a da nisu spalili previe Biblija, niti ruili nae crkve i palili sinagoge, kako bi na njihovu mjestu gradili svoje damije. Oni nisu doli niotkuda. Ne moete ih zbrisati zamahom

bia. Oni e se oduprijeti. Prolit e se jo vie krvi. I njihove i nae." Cisneros je zurio u grofa pogledom punim prezira. Daje u pitanju bio bilo koji drugi velika, nadbiskup bi samo izjavio da on tako govori, jer je i njegova krv neista, uprljana afrikom. Ali, ovaj bijednik nije bio tek jedan od plemia. Njegova je obitelj bila jedna od najuglednijih u zemlji. Dala je nekoliko pjesnika, guvernera i ratnika koji su sluili pravoj vjeri. Mendoze su angairale genealoge koji su utvrdili da obitelj see sve 85do vizigotskih kraljeva. Cisneros ovo jo nije uzeo zdravo za gotovo, ali pedigre je bio dovoljno impresivan, ak i bez tih vizigotskih korijena. Cisneros je dobro poznavao tu obitelj. On je sam bio tienik kardinala Mendoze, koji je lino imenovao kraljeve. A cijela zemlja zna daje stric ovoga generala, kao kardinal i nadbiskup Sevilje, pomogao Isabellli da nadmudri svoju neakinju i godine 1478. uzurpira prijesto. Sadani kralj i kraljica su stoga veoma drali do Mendoze. Cisneros je znao da mora biti oprezan, ali grof je bio taj koji je prekrio pravila to su vladala u odnosima izmeu Crkve i Drave. Odluio je da ne gubi ivce. Bit e prilike da kazni ovog ovjeka zbog njegove oholosti. Cisneros je govorio najtie stoje mogao u takvoj situaciji. "Da li to Vaa visost optuuje inkviziciju za korupciju najirih razmjera?" "Jesam li ja spominjao korupciju?" "Ne, ali implikacije..." "Implikacije? Kakve implikacije? Samo sam ukazao, dragi moj opate Cisneros, na to daje Inkvizicija za Crkvu nagomilala golemo bogatstvo. Samo oteta imovina bila bi dovoljna za finasiranje tri rata protiv Turaka. Jesam li u pravu?"

"Sta bi Vaa visost uradila sa tim imanjima?" "Kaite mi, oe, da li je kod Vas pravilo da su i djeca takozvanih heretika i sama heretici?" "Mi smatramo da lanovi obitelji moraju jedan drugom biti lojaini." "Dakle, kraninu iji je otac bio muhamedanac ili Jevrejin nikad se ne moe vjerovati." "Nikad je moda prejaka rije." "Kako onda da je Torquemada, iji su preci, svi to znamo, bili Jevreji, vodio i inkviziciju?" "Da bi dokazao odanost Crkvi, on je morao biti pri86 ljeniji od nekog ije plemstvo ide sve do vizigotskih kraljeva." "Poinjem shvatati vau logiku. Ali, kako bilo da bilo, ja Maure neu izlagati daljim ponienjima. Dovoljno ste uinili. Spaljivanje knjiga je sramotno. Mrlja na naoj savjesti. Njihovi prirunici iz nauke i medicine su bez premca u civiliziranom svijetu." "To je spaeno." "To je barbarski in, ovjee. Zar ste toliko slijepi kod oiju da to ne vidite?" "Ali Vi se, Visosti, niste suprotstavili mojoj naredbi." Sad je bio red na don Iniga da bijesno pogleda sveenika. Optuba je bila na mjestu. Ispao je kukavica, prava kukavica. Jedan dvorjanin, koji je stigao iz Ibi-lije, obavijestio gaje daje Kraljica izdala tajnu naredbu nadbiskupu koja je podrazumijevala i nareenje da se unite biblioteke. Sad zna daje to bila izmiljotina. Cisneros je namjerno slagao tog dvorjanina i potakao ga da slae generala. Don Inigo je znao da su mu lagali, ali to nije bio dovoljan izgovor. Trebalo je da se suprotstavi toj naredbi i natjera Cisnerosa da obznani tu navodnu Isabellinu poruku. Sveenik mu se u lie smijuljio.

"Ovaj je ovjek sam vrag," pomisli grof. "Osmjehuje se samo usnama, nikad oima." "Jedno stado i jedan pastir, Visosti. To je ono to ovoj zemlji treba, eli li da preivi bure sa kojima je suoena naa Crkva u Novom svijetu." "ivite u blaenom neznanju. Vi i ne znate koliko ste sretni. Pa, zar nisu Jevreji i Mauri, ti prirodni neprijatelji, pomogli da se Crkva ne rasturi, jer su kranski heretici bili ti koji su prijetili katastrofom cijelom poluotoku. Nisam Vas imao namjeru okirati. Znam da ovo nije naroito duboka misao. Oekivao sam da to i sami shvatite." 87"Niste u pravu, Visosti. Ono to e spasiti Crkvu je unitenje Jevreja i Maura." "Obojica smo u pravu. eka me mnogo svijeta da ih primim. Nas emo dvojica nastaviti ovaj razgovor ovih dana." Tako je, tonom koji ne trpi pogovora, kako je i nauio, grof od Tendille obavijestio Ximenesa de Cisne-rosa da je njegova posjeta zavrena. Sveenik ustade i pokloni mu se. I don Inigo ustade tako da je sveenik mogao vidjeti njegovu maursku odoru u punom sjaju. Ximenes se namrti. "Vidim da te moja odora raestila koliko i moje misli." "Nije da nisu u suglasju, Visosti." General se gromoglasno nasmija. "Ja tebi ne zamjeram na mantiji. Zato bi tebi smetale moje haljine? Toliko su udobnije od onog to se nosi na dvoru. Osjeam se kao da sam iv sahranjen u onim tijesnim pantalona-ma i ogrtaima, ija je jedina funkcija izgleda da steu najdragocjenije organe kojima nas je Bog obdario. Ova odora na meni je smiljena da ugodi naem tijelu, a ne razlikuje se toliko ni od tvoje mantije koliko se tebi ini. Ove su haljine nainjene da se nose u njihovoj Al-hambri. Sve drugo bi se bojom sudaralo sa njihovim fantastinim geometrijskim arabeskama. I ti bi to

morao znati, pope. Mislim, ima se ta rei o tome kako se sa naim Stvoriteljem da komunicirati i bez naih zagrobnih prizora, ali evo me kako skoro bogohulim, a meni nije do toga da te dalje uzrujavam ili zadravam..." Sveenikove se usne savie u zao osmijeh. Promrmlja neto sebi u bradu, nakloni se i ode. Don Inigo pogleda kroz prozor. Ispod njegove palae leao je Al-baicin, stari kraj u kojem su stoljeima trgovali muslimani, Jevreji i krani toga grada. General je bio uronjen u razmiljanja o prolosti i sadanjosti, kad zau kako se neko diskretno zakalja. Bio je to njegov majordom, Jevrejin Ben Yousef sa posluavnikom, srebrenim oljicama i dezvom punom kahve. "Oprostite to smetam, Visosti, ali Va gost eka ve vie od jednog sata." "Pobogu, zato? Uvedi ga, Ben Yousefe. Smjesta." Sluga se povue. Vrati se uvodei Omera u odaju za audijencije. "Njegova visost, Omer bin Abdullah, Visosti." Omer pozdravi don Iniga uobiajenim pozdravom. "Nek je mir s tobom, don Inigo." Grof od Tandille, ispruenih ruku, krenu u susret svome gostu i zagrli ga. "Dobro mi doao. Dobro mi doao, don Homere. Kako si, stari prijatelju? Molim te, bez formalnosti. Sjedi, molim te." Ovaj put don Inigo sjede na jastuke pored prozora i pozva Omera da mu se pridrui. Majordom ih poslui kahvom. Gospodar mu dade znak i on se, izlazei tako da im ne okree leda, povue iz sobe. Omer se nasmi-jesi. "Drago mi je da si ga ostavio u slubi." "Nisi cijeli ovaj put prevalio da bi hvalio moj izbor posluge, don Homeru."

Omer i don Inigo su se poznavali jo iz djetinjstva. Djedovi su im ratovali jedan protiv drugoga u slavnim bitkama koje su odavno postale dio folklora i na jednoj i na drugoj strani, a onda se desilo da su se dva junaka sprijateljila i redovno posjeivala. Obojica su znala kolika je cijena rata i obojica su se smijala mitovima ispletenim oko njihovih imena. U godinama prije 1492., Inigo je poeo svoga prijatelja zvati Homerom samo zato to mu je teko bilo izgovoriti arapsko "U". Odnedavno je imenu dodavao i 89ono don. Precizno bi se to dalo smjestiti u vrijeme osvajanja Garnate. Ali, bilo bi bespredmetno to uzimati kao uvredu. U svome srcu, Omer je znao da mu don Inigo vie nije prijatelj. Jasno mu je bilo i to da don Ini-go misli isto o njemu. Dva se ovjeka nekoliko mjeseci nisu viala. Cijela ta tuna stvar je bila varka, ali valjalo je zadrati formu. Nisu htjeli priznati da je sa ovim novim osvajanjem nestalo vitetva. Dobre su odnose odravali redovnim razmjenjivanjem darova u vou i slatkiima za blagdane. Posljednji Boi je bio jedini izuzetak. Nita nije stiglo u generalovu rezidenciju u al-Amri od obitelji iz el-Hudejla. Don Inigo je bio pogoen, ali ne i iznenaen. Vatrena lomaa se desila samo nekoliko sedmica prije Boia. Omer bin Abdullah nije bio jedini muslimanski uglednik koji je bojkotirao blagdane. Upravo potreba da se ukloni jaz koji je sad nastao medu njima navela je don Iniga da poalje po svoga prijatelja. I evo ga sad kod njega, ba kao nekad, ispija kahvu i zuri kroz izrezbareni prozorski okvir. Ali, u minulim godinama, Omer bi sjedio sa sultanom Ebu Ab-dullahom kao jedan iz njegove svite i savjetovao bi vladara Garnate kako da odrava odnose sa svojim kranskim komijama.

"Don Homeru, znam zato si bijesan. Trebalo je da one noi ostane kod kue. ta je ono tvoj djed neko kazao mome? Ah, da, sjeam se. Srce ne tuguje za onim to oko ne vidi. elim da zna da odluka nije bila moja. Cisneros, kraljiin nadbiskup, naredio je da se spale vae mudre knjige." "Ti si vojni zapovjednik i vladar Garnate, don Inigo." "Da, ali kako sam se ja mogao suprotstaviti volji kraljice Isabelle?" "Podsjetivi je na dogovor koji su ona i njen mu 90 potpisali upravo u ovoj sobi, u tvom i mom prisustvu, prije vie od osam godina. A ti si utio i okrenuo glavu da ne gleda dok je u ovom gradu izvren jedan od najbesramnijih zloina. Tatari, koji su spalili bagdadsku biblioteku prije vie od dvije stotine godina, bili su nepismeni barbari koji su se bojali pisane rijei. Za njih je to bio instinktivan in. Ono to je Cisneros uradio mnogo je gore. Hladnokrvno i paljivo planirano..." "Ja..." "Da, ti! Tvoja je Crkva sjekirom zasjekla stablo koje je svima nama prualo hlada. Misli da ete izvui neko dobro iz toga. Moda i hoete, ali koliko dugo? Stotinu godina? Dvije? Moda, ali na dugu stazu ova okaljana civilizacija je osuena na propast. Osvojit e je ostatak Evrope. Naravno, tebi je jasno da je ovim unitena budunost poluotoka. ovjek koji pali knjige, koji mui svoje protivnike i na lomau baca heretike nee biti kadar sagraditi kuu sigurnih temelja. Prokletstvo vae Crkve osudilo je ovaj poluotok na propast." Omer vidje da je izgubio kontrolu i naglo uuti. Slab mu se osmijeh pojavi na licu. "Oprosti mi. Nisam ovdje doao da drim propovijedi. Nije mudro da poraeni dre pridike

pobjednicima. Doao sam, ako ba eli uti istinu, da vidim ta si naumio s nama." Don Inigo ustade i stade hodati gore-dolje po golemoj odaji za audijencije. Mogao bi hiljadama medenih rijei umirivati i uvjeravati svoga prijatelja da e, to god se desilo ili ne desilo, Benu Hudejl nastaviti ivjeti kako je oduvijek ivio. Volio bi da moe rei i to i stotinu drugih stvari, ali znao je da to nije istina, iako je elio da bude. Samo bi jo vie naljutio Homera, jer bi on u tome vidio samo jednu u nizu kranskih prevara. Grof odlui da zaboravi na diplomaciju. "Bit u otvoren s tobom, prijatelju moj. Ti zna ta bi meni bilo po volji. Vidi kako sam odjeven. Moju 91pratnju ine Mauri i Jevreji. Za mene je Granada bez njih kao pustinja bez oaze. Ali, ja sam usamljen. I Crkva i Dvor su odluili da vaa vjera treba zauvijek biti zbrisana sa ovog tla. Oni imaju i vojsku i oruje da to i postignu. Znam da e naii na otpor, ali to vam ne bi bilo mudro, niti biste uspjeli, jer emo vas mi na kraju poraziti. Cisneros to zna bolje od ikoga na naoj strani. Htio si neto kazati?" "Da smo se mi sa kranstvom obraunavali gvozdenom pesnicom, ovo nas nikad ne bi ni snalo." "Besjedi kao Minervina sova. A ta ste vi uradili? Nastojali ste na ovaj poluotok donijeti civilizaciju, i to svima, bez obzira ko je kojeg soja i vjere? To je bilo plemenito, ali zato sad plaate. Rat se mora, prije ili kasnije, okonati pobjedom jedne, a porazom druge strane. Moj ti je savjet da cijela tvoja obitelj smjesta prede na nau vjeru. Uradite li tako, jamim ti da u sam tome prisustvovati i da u natjerati onog Cisnerosa da doe lino na tvoje imanje, da vas blagoslovi. To je najbolja zatita koju mogu osigurati tvojima i tvome selu. Nemoj se vrijeati, prijatelju. Moda zvuim cinino, ali, na kraju krajeva, vano je jedino da ti i tvoji preivite, i to

na imanju koje tvojoj obitelji tako dugo pripada. Znam da te je i biskup Kurtube pokuao privoljeti, ali..." Omer ustade i pozdravi don Iniga. "Cijenim to si iskren. Ti si istinski prijatelj. Ali ja ne mogu prihvatiti to to mi savjetuje. Moja obitelj nije spremna da se zakune na vjernost Rimskoj niti bilo kojoj drugoj crkvi. Mnogo sam o tome razmiljao, don Inigo. ak sam razmiljao i o ubistvu. Sto se udi? Pokuao sam ubiti nau prolost, izgnati iz sebe sjeanja jednom zasvagda, ali uspomene su tvrdoglavi stvorovi, ne ele umrijeti. Imam osjeaj, don Inigo, da ni tvoj odgovor ne bi bio drukiji, da si na mom mjestu. 92 "Nisam tako uvjeren. Pogledaj me. Mislim da bih bio prilino dobar mahometanac. Kako je tvoj mali Je-zid? Nadao sam se da e ga dovesti." "Nije vrijeme za to. Sad me izvini, moram poi. Mir s tobom, don Inigo." "Adios, don Homer. to se mene tie, volio bih da ostanemo prijatelji." Omer se nasmijei, ali nita ne ree izlazei iz odaja. Konj i tjelohranitelj su ga ekali ispred Dennet ul-Arifa, bai u kojoj je prvi put sreo Zubejdu. Ali Omer nije bio raspoloen za nostalgine misli. Mendozina otra poruka mu je jo odjekivala u uhu. Ni zamamni ubor vode u vrtu nije mu danas mogao odvratiti misli. Sve do prije nekoliko sedmica, on je mislio daje Gar-nata okupirana zemlja koja se opet, u pravi as, moe osloboditi. Kastiljanci su i kod kue i u svijetu imali mnogo neprijatelja. Onog trenutka kad se upetljaju u neki drugi rat, moi e se krenuti u napad. Sve drugo sad valja podrediti tom cilju. To je Omer kazao, u ne-

koliko prilika, muslimanskim velikaima, nakon predaje Garnate. Vatreni zid je sve to promijenio, a sada je i general potvrdio njegove najcrnje slutnje. Oboavatelji ikona nisu se htjeli zadovoljiti samo svojim vojnim prisustvom u Garnati. Bilo je naivno i povjerovati da e oni potovati vlastitu rije. Oni su htjeli osvojiti misli, probosti srce, preoblikovati due. Nee se smiriti dok to ne postignu. Garnata, neko najsigurnije utoite za sljedbenike Poslanikove u cijelom el-Endelusu, postala je opasno mjesto. "Ostanemo li ovdje," pomisli Omer, "s nama je gotovo." On nije mislio samo na Benu Hudejl ve na sudbinu islama u el-Endelusu. Njegov uvar, ugledavi ga iz 93daljine i iznenaen to je razgovor bio kratak, pojuri prema baenskoj kapiji sa gospodarovom sabljom i pitoljem. Jo zaokupljen svojim mislima, Omer odjaha do tala, gdje sjaha, i onda ode nekoliko metara dalje, do dobro znanog i tako mu dragog imanja roaka Hia-ma u starom dijelu grada. Dok mu je otac bio u al-Amri, Zuhejr je jutro provodio u javnom hamamu sa prijateljima. Nakon to su se u pari okupali, sluge ih preuzee i dobro istrljae otrim spuvama, nasapunjae i oprae, prije no to su oni, ostavljeni nasamo, sili u banju. Tu su se oputali, povjeravajui jedan drugom svoje tajne. Prijatelji su se divili Zuhejrovu malom oiljku na ramenu. Samo u Garnati je bilo preko ezdeset takvih hama-ma. Poslijepodneva su bila rezervirana za ene pa mukarci nisu imali kud ve da se kupaju ujutro. Hamam, u kojem se jutros naao Zuhejr, bio je pripremljen samo za mlade plemie i njihovo drutvo. Bilo je prilika, posebno ljeti kad bi se tu

nala mijeana drutva, bez slugu, po mjeseini, ali takva su se druenja prorijedila, naroito nakon poraza. U stara vremena, prije pada Garnate, hamam je bio sredite drutvenog i politikog ogovaranja. Razgovor bi se najee zadrao na seksualnim pustolovinama i osvajanjima. Katkad je recitirana erotska poezija, pogotovo na poslijepodnevnim sjedeljkama. Sad nita kao da nije bilo vano osim politike posljednja serija zloina, koja je obitelj prela na tuu vjeru, koje ponudio novac da podmiti Crkvu, i naravno, ona sudbinska no koja im se urezala u pamenje i koja je ak i one koji dotad nisu marili za politiku natjerala da sjednu i ukljue se u raspravu. Politika je temperatura u Zuhejrovoj banji malo popustila. Jo tri fakiha su umrla u mukama prije dva dana. Strah je poeo hvatati maha. Sve je zahvatio oaj 94 i bezizglednost. Zuhejr, koji je paljivo sluao svoje prijatelje, sve same nasljednike najuglednijih garnat-skih plemia, iznenada uzviknu. "Nije teko izabrati. Pokrstiti se, biti ubijen ili umrijeti sa sabljom u ruci." Musa bin Ali je u meteu koji je prethodio ulasku Ferdinanda i Isabelle u tvravu al-Ame, zapadno od Garnate, ve izgubio dva brata. Mati se nakon toga toliko za Musu zalijepila da je njega to ponekad nerviralo, ali on je znao da ne moe zanemariti svoju odgovornost za nju i svoje dvije sestre. Kad bi Musa govorio, a on to nije inio esto, sluali su ga sa potovanjem i utke. "Ono o emu govori na brat Zuhejr bin Omer je ta-no, ali u svome nestrpljenju, on zaboravlja da postoji jo jedna alternativa. Ona koju je odabrao sultan Ebu Abdullah. Poput njega, i mi moemo prei veliku vodu i svoj dom nai na

obalama Magreba. A mogu vam kazati i da moja mati upravo to eli uiniti." Zuhejrove oi zasjae od bijesa. "Zato da ikud idemo? Ovo je na dom. Moja je porodica sagradila el-Hudejl. Dok mi nismo doli, to je bila pusta zemlja. Mi smo sagradili selo. Isuili zemlju. Zasadili vonjake. I narane, i narove, i limunove, i palme, i riu. Ja nisam Berber. Nita ja nemam sa Ma-grebom. Ja u ovdje ostati, u mojoj kui, i nek'crkne nevjernik koji pokua da mi to silom otme." Temperatura u hamamu dramatino poraste. Onda se mladi, lijepih crta lica, svijetlomaslinaste koe i oiju boje zelenog mramora glasno nakalja. Nije mu moglo biti vie od osamnaest, devetnaest godina. Svi ga pogledae. Bio je nov u gradu, stigao je iz Balansije prije samo nekoliko sedmica, a prije toga je studirao na slavnom univerzitetu ElEzhar u Kairu. Stigao je da obavi nekakvo historijsko istraivanje o ivotu i djelu 95svoga ukundjeda Ibn Halduna i da proui neke rukopise u bibliotekama Garnate. Na nesreu po njegov projekat, stigao je ba na dan kad je Cisneros odluio spaliti knjige. ovjek zelenih oiju bio ie potpuno skrhan time. Cijelu je no plakao u svojoj sobici u ko-naitu Funduk el-Dedida. Kad je svanulo, on je donio odluku o tome kojim e smjerom njegov ivot dalje krenuti. Govorio je tiho, ali melodinost njegova kair-skog dijalekta, jednako kao i ono to je govorio, oarala je njegovu sabrau. "Kad sam vidio kako buktinja u Bab ul-Ramli prodire djelo stvarano stoljeima, pomislio sam da je doao smak svijeta. Kao da je sam sotona zabio svoju otrovnu aku u samo srce planine i promijenio rijeku. Sve to smo mi zasadili, sad je spreno i mrtvo.Vrijeme je stalo, kao skamenjeno, a ovdje, u

el-Endelusu, mi smo ve s onu stranu Dehennema. Moda bi trebalo da se spakujem i krenem put Istoka..." "Niko ti to od nas ne bi zamjerio," ree Zuhejr. "Doao si ovdje da studira, a ovdje se nema ta studirati do pustoi. Pravi ti je savjet da se vrati na El-Ezhar." "Moj prijatelj ti daje mudar savjet", dodade Musa. "Mi smo svi sada nemoni. Jedino to nam je ostalo je slava naih oeva." "Ne slaem se", odgovori Zuhejr. "Samo onaj koji kae: 'Gledaj, ja sam ovjek', a ne 'Moj otac i djed su to bili', moe se smatrati zaista plemenitim i smjelim." ovjek zelenih oiju se nasmijei. "Slaem se sa Zuhejr bin Omerom. Zato biste vi, koji ste bili vitezovi i kraljevi, prepustili svoje zamko-ve dumaninu i postali niko i nita? Razgrnite zavjesu sumnje i izazovite krane. Cisneros misli da u vama vie nema srca za borbu. Tjerat e vas sve dalje prema ivici, onda e jednim pokretom ruke gurnuti vas i gledati kako propadate u ambis." 96 "Priali su mi prijatelji u Balansiji da se u cijeloj zemlji inkvizicija sprema da zada zavrni udarac. Uskoro e nam zabraniti na jezik. Arapski e biti zabranjen uz prijetnju smru. Nee nam dati da nosimo svoju odjeu. Pria se da e unititi sva javna kupatila u zemlji. Zabranit e nau muziku, nae svadbe, nau vjeru. Sve to i jo toga e se stutiti na nas za koju godinu. Ebu Abdullah im je dozvolio da ovaj grad uzmu bez borbe. To je bila grjeka. Samo im je pomogao da povjeruju kako mogu raditi to im volja." "ta nam ti predlae, strance?" upita Zuhejr. "Ne smijemo im dopustiti da misle kako je prihvatljivo to to su uinili. Moramo se spremiti na ustanak."

Na trenutak nastade tajac. Svi su bili zateeni njegovim rijeima. ubor vode koja je tekla kroz hamam pratio je njihove misli i strahove. Tad Musa uputi izazov uenjaku iz Egipta. "Kad bih bio uvjeren da bi pobuna protiv Cisnerosa i njegovih ejtana pomogla da okrenemo bar jednu stranicu nae povijesti unatrag, ja bih bio prvi spreman rtvovati ivot, ali mene tvoje medene rijei nisu uvjerile. Ti predlae velike geste koje e nai potomci pamtiti. Ali zato? Radi ega? Kakvo dobro e nam to na kraju donijeti? Geste i velike rijei su bili prokletstvo nae vjere od samog poetka." Niko ne uzvrati na te primjedbe, i Musa, mislei da je nadmudrio Kairca, nastavi dalje: "Krani love razliite zvijeri na razliite naine i u razliitim sezonama, a nas su poeli loviti tokom cijele godine. Slaem se da nam strah ne smije pomutiti razum, ali ne valja se ni uzaludno rtvovati. Moramo od Jevreja uiti kako se ivi u golemim nevoljama. Sljedbenici islama i sad ive u Balansiji, zar ne? ak i u Aragonu? Sluajte me, prijatelji, nisam sklon nikakvim glupostima." 97 Zuhejr ljutilo odgovori svom prijatelju: "Hoe li prei na kranstvo, Musa, da bi preivio?" "Zar Jevreji nisu to uradili u cijeloj zemlji da bi sauvali svoje poloaje? Zato da ne uinimo isto? Nek zateu uad koliko hoe. Savladat emo nove metode otpora. Otpora u glavama." "Bez naeg jezika i naih mudrih knjiga?" upita Ibn Haldunov praunuk. Musa ga pogleda i uzdahnu: "Vidi se da si od Ibn Haldunovih."

Ibn Daud se nasmijei i klimnu glavom. "Naravno," nastavi Musa, "onda bolje od nas zna kakvo je upozorenje tvoj predak ostavio upravo takvima kao to si ti. Uenjaci su od svih ljudi najmanje podobni za politiku i njene marifetluke." Ibn Daud se prezrivo nasmija: "Moda je Ibn Hal-dun mislio na svoje iskustvo koje je bilo vrlo zlosretno. Ali, svakako, koliko je god veliki filozof on bio, ne smije ga se smatrati Poslanikom, ija je svaka rije svetinja. Pitanje sa kojim se ti suoava je prosto. Kako odbraniti nau prolost i budunost od ovih barbara? Ako ima djelotvornije rjeenje, molim te daj nam ga i uvjeri nas." "Ja ne znam sve odgovore, prijatelju, ali znam da je to to nam ti preporuuje pogrjeno." Na to Musa izae iz banje i udari dlanima. Njegovi pratioci uletjee sa pekirima i poee ga brisati. Ostali uradie isto. Onda odoe u susjedne odaje, gdje su ih sluge ekale sa istim odijelima. Prije odlaska, Musa zagrli Zuhejra i apnu mu na uho: "Otrov nade put ak i do najslaeg vina." Zuhejr ne obrati panju na prijateljeve rijei. Znao je koliko je Musi teko, i imao je za njega razumijevanja, ali to nije bio dovoljan razlog za kukaviluk kad je 98 ivot na kunji. Zuhejr se nije htio svaati s njim, ali nije mogao ni odutjeti. Okrenu se strancu. "Kojim imenom da te zovemo?" "Ibn Daud el-Misri." "Volio bih jo s tobom popriati. Hajdemo sad kod tebe. Pomoi u ti da se spakuje, nai u ti konja i zajedno emo kod mene u el-Hudejl. Sa Allahovom pomoi. Moda nade koji Ibn Haldunov rukopis medu naim knjigama. Zna li jahati?"

Ostalima Zuhejr uputi neobavezujui poziv: "Da se naemo u mom selu za tri dana. Tamo emo skovati nae planove i razraditi nain kako da ih izvedemo. Dogovoreno?" "Sto ne ostanemo noas ovdje da razgovaramo?", upita Harun bin Muhammed. "Otac mi je ovdje i on hoe da noas spavam u kui mog amide. Ja sam se htio vratiti kui. Ne bi bilo mudro otvoreno ga varati Vidjet emo se za tri dana?" Dogovor bijae postignut. Zuhejr uze Ibn Dauda za ruku i izvede ga na ulicu. Ubrzo stigoe do hana, poku-pie Ibn Daudove stvari i vratie se u tale. Zuhejr pozajmi jednog od amidinih konja za svoga novog prijatelja i prije nego to Ibn Daud shvati ta se deava, njih su dvojica bila na putu prema el-Hudejlu. Zuhejrov amida, Ibn Hiam je ivio u lijepoj gradskoj kui, na pet minuta hoda od Bab ul-Ramle. Ulaz u kuu nije se razlikovao od drugih u toj ulici, ali onaj ko zastane i paljivo osmotri kuu sa svih strana, vidjet e da dva ulaza zapravo ne postoje. Lana vrata pokrivena tirkiznom keramikom bila su tu da zametnu trag. Nijedan stranac nije mogao ni zamisliti da se iza tih kapija sa reetkama krije povelika palaa. Podzemni prolaz je povezivao krila tog zdanja? a u sluaju nude sluio je i kao izlaz prema Bab ul-Ramli. Trgovci nita nisu preputali sluaju. 99U tu je malu palau Omer bin Abdullah svratio nakon neugodna razgovora sa generalom Garnate tog jutra. Ibn Hiam i Omer bili su roaci. Ibn Hiamov otac, Hiam el-Zaid, bio je sin Ibn Feridove sestre. On se u Garnati skrasio nakon smrti svoga daide Ibn Ferida, koji mu je bio staratelj poslije prerane smrti njegovih roditelja, koje su razbojnici ubili na putu u Ibiliju. Napredujui do poloaja glavnoga poslovnog savjetnika sultana u al-Amri, on je

koristio svoju poziciju i svoje umijee da stekne i lino bogatstvo. Kako oko imovine u el-Hudejlu nije bilo spora, odnos izmeu roaka je bio topao i prijateljski. Nakon prerane smrti Omerova oca, Hiam el-Zaid je priskoio i pomogao svom roaku da preboli gubitak. to je jo vanije, on je nauio Omera kako se vodi imanje, ovako mu tumaei razliku izmeu trgovanja u gradu i rada na zemlji: "Za nas u Garnati, roba koju prodajemo i razmjena je vanija od svega. Ovdje, u el-Hudejlu je bitno znati sa seljacima i pogoditi uvijek ta im treba. U stara vremena seljaci su uvijek ili u ratove sa Ibn Feridom i njegovim djedom. Borili su se pod istim bajrakom. To je bilo vano. Vremena su se promijenila. Za razliku od robe kojom mi trgujemo, seljaci znaju misliti i raditi. Zapamti li tu prostu injenicu, nee imati ozbiljnih problema." Hiam el-Zaid je umro godinu dana nakon to je grad pao. Nikad nije bolovao, a u ariji se govorilo da mu je srce prepuklo. Moda je tako i bilo, ali istina je i da je slavio svoj osamdeseti roendan nekoliko dana prije smrti. Od svoga povratka iz al-Amre, Omer je bio nekako rastresen. Odmarao se i provodio vrijeme u hamamu, ali njegova utnja za veerom svima je teko padala. Ibn Hiamova ponuda da poalje po plesaice i bocu vi100 na bijae glatko odbijena. Omeru nikako nije ilo u glavu kako je njegov roak i cijela njegova obitelj bila tako dobre volje. Tano je da se ovjek privikne i na nevolje, ali instinkt mu je govorio da tu ima i neto vie. Kad im je prepriao svoj susret sa don Inigom, uzdrao se od bilo kakvoga komentara. Ibn Hiam i njegova ena Muniza udno su se zgledali dok je on sa prezirom govorio o generalovu prijedlogu da svaki musliman smjesta prede na kranstvo.

Kao da ih je, pomisli Omer, nekakva nevidljiva vodena struja jednostavno odvukla od njega. Sada, kad su dva mukarca sjedila na podu, jedan drugog gledajui u oi, bili su prvi put sami od Omerova dolaska. Omer samo to nije planuo. Tek to je zaustio da neto kae, kad se zau kucanje na vrata. Omer vidje da se Ibn Hiamovo lice smrai. Saeka da ude sluga i najavi posjetioca. Moda se don Inigo predomislio i poslao glasnika da ga pozove, da se hitno vrati u al-Amru. Umjesto sluge, meutim, na vratima se ukaza dobro znani lik u mantiji. Omeru sve odmah bi jasno. "Gospodine biskupe, nisam znao da si u Garnati." Starac dade znak da mu se prinese stolica i sjede. Omer stade koraati gore-dolje. Starac poe govoriti glasom koji je sasvim odudarao od njegova krhkog izgleda. "Sjedi, bratiu. Znam da si danas bio u Garnati. Zato sam ovdje. Sreom, sin moga rahmetli roaka Hia-ma el-Zaida, razumniji je od tebe. ta te mui, Omere? Je li vladanje elHudejlom takav teret da si skrenuo pameu? Zar ti nisam kazao, kad su spalili knjige, da nee na tome stati? Zar te nisam pokuao upozoriti na posljedice, bude li se slijepo drao svoje vjere ije je vrijeme na ovom poluotoku prolo." Omer je kljuao od bijesa. "Prolo, je li, amida? to ne zadigne malo tu tvo101ju purpurnu mantiju? Da ti pregledamo onu stvar. Mislim da bismo ustanovili da nedostaje komadi koe. to se ti nisi slijepo drao tog komadia koe, amida? Nisi se stidio da to i sam uradi. Koliko je ono tvom Ju-anu godina? Dvadeset? Roen pet godina nakon to si se ti zapopio. Sta bijae sa njegovom materom, naom nepoznatom tetkom? Nisu li je prisilili da napusti samostan, ili je moda glavna redovnica sluila kao babica? Kad se to ti tako prosvijetli, amida?"

"Prestani, Omere!" viknu njegov roak. "Kakva je korist od ove prie? Biskup nam samo pokuava pomoi." "Nisam ja na tebe ljut, Omere bin Abdullahu. Svia mi se tvoj duh - veoma me podjea na mog oca. Ali, za one koji se bave politikom postoji jedno pravilo. Moraju obratiti panju i na stvarni svijet i na ono to se u njemu zbiva. Paljivo se valja prouiti svaka okolnost i ono to slijedi iza nekog dogaaja. To sam ja nauio od mog tutora kad sam bio u Jezidovim godinama. Nastavu smo imali u onoj avliji kroz koju tee potok i koju tvoja obitelj toliko voli. I to uvijek poslijepodne, kad se avlija kupala u suncu. Uili su me da svoja gledita nikad ne zasnivam na pretpostavkama, ve da mi je misao uvijek u skladu sa realnou vanjskog svijeta. Za Garnatu vie nije bilo mogue da nastavi postojati. Bila je oaza islama u ovoj kranskoj pustinji. Ti si mi sam to kazao tri mjeseca prije predaje. Sjea li se ta sam ti odgovorio?" "I te kako," promrmlja Omer, oponaajui starca. 'Ako je ta-no to to veli, Omere bin Abdullahu, onda ovako ne moe dalje. Nau e oazu pustinjski ratnici osvoji-ti.'Da, amida, sjeam se. Reci mi neto..." "Ne! Ti meni reci. eli li da na imetak bude konfisciran? Hoe li da Zuhejra i tebe ubiju, da Zubejdu i djevojke uzmu da slue tvojim ubicama, Jezid da pos102 tane nekom popu rob i da ga jo siluju kao crkvenog slugu? Odgovori mi?" Omer je drhtao. Ispi malo vode i utke se zagleda u Miguela. "Dakle?", nastavi biskup od Kurtube. "Zato ne govori? Jo nije kasno. Zato sam upotrijebio svu svoju sposobnost uvjeravanja da ti jutros upriliim sastanak u al-Amri. Zato sam nagovorio Cisnerosa da doe u selo i obavi obred. To je

jedini put opstanka, dijete moje. Zar misli da sam ja preao na njihovu vjeru i postao biskup zato to sam neto sanjao? Vidio sam da naoj obitelji prijeti nestanak. Moja je odluka bila odreena politikom, ne religijom." "A, ipak," ree Omer, "biskupska ti mantija lijepo stoji. Kao da si u njoj roen." "Rugaj mi se koliko ti volja, moj bratiu, ali donesi pravu odluku. Upamti da je Poslanik kazao: 'Vjeruj u Boga, ali prvo privei svoju kamilu.'Jo u ti neto kazati, mada e mi inkvizicija odrubiti glavu ako se ovo sazna. Ja i sad uzimam abdest i klanjam se Mekki svakog petka." Oba Miguelova bratia bijahu zateena, onda se stadoe smijati. "U primitivnim vremenima ovjek treba nauiti da i sam bude primitivan. Zato sam pristupio Katolikoj crkvi, mada sam i sad vrsto uvjeren da je na pogled na svijet blii istini. Traim da i ti uradi isto. Tvoj roak i njegova obitelj su ve pristali. Sutra u ih lino krstiti. Ostani da gleda obred. Traje koliko da kae..." "Nema boga do Allaha i Muhammed je Njegov poslanik?" "Tano. To moe i dalje sam sebi ponavljati." "Bolje umrijeti slobodan nego ivjeti kao rob." "Ta je glupost dovela do propasti tvoje vjere na ovom poluotoku." 103Omer pogleda svoga roaka, ali Ibn Hiam odvrati pogled. "Zato?", viknu mu Omer. "to mi nisi rekao? Bolje da si mi sablju zario u srce." Ibn Hiam ga pogleda. Suze su mu tekle niz obraze. udno, pomisli Omer, kad vidje oaj na rodakovu licu, u vrijeme kad smo bili djeca, on je uvijek bio mnogo vri od mene. Moda je to zbog njegova novog poloaja, ali ja imam svoju

odgovornost i ona je mnogo vea. Za njega je u pitanju posao, njegova trgovina, njegova obitelj. Za mene, to su ivoti dvije hiljade dua. Ali, pogled na roaka ga rastui i njegove oi zasuzie. Na trenutak, dok su njih dvojica, zabavljena jedan drugim, razmjenivala poglede pune tuge, Miguel se sjeti njihove mladosti. Dva djeaka su bila nerazdvojna. Prijateljstvo je nastavljeno i dugo nakon to su se obojica oenila. Ako, kako su starih i bivali sve vie zaokupljeni brigom za svoje obitelji, sve su se manje vi-dali. Daljina, koja je razdvajala porodino imanje na selu i Ibn Hiamov dom u Garnati kao da je rasla. A, ipak, kad bi se sreli, dva su se roaka jedan drugom povjeravali, razgovarajui o svojima, o svom imetku, budunosti i, prirodno, o promjenama to su se deavale oko njih. Ibn Hiama je jako boljelo to stoje morao sakriti od Omera svoju odluku da se pokrsti. To je bio najvaniji trenutak u njegovu ivotu. Smatrao je da je ono to je kanio uraditi osiguravalo zatitu i stabilnost njegovoj djeci i njihovoj djeci. Ibn Hiam je bio bogat trgovac. Ponosio se svojom sposobnou da procijeni ljudski karakter. Znao je namirisati raspoloenje u gradu. Njegova odluka da postane kranin bila je na istoj razini kao i odluka, koju je donio prije trideset godina, da sav svoj novac uloi u uvoz brokata iz Samarkanda. Za godinu dana nije znao ta e sa novcem. 104 Nije namjeravao prevariti Omera, ali bojao se da bi ga roak, ija je intelektualna tvrdoglavost i moralna istota uvijek u cijeloj obitelji izazivala mjeavinu potovanja i straha, mogao pokolebati da grijei. A Ibn Hiam nije elio da ga se u to uvjerava. Sve je ovo priznao, u nadi da e Omer shvatiti i oprostiti. Ali Omer je i dalje zurio u njega pogledom punim gnjeva, i Ibn Hiam iznenada osjeti kako mu vrelina tog

pogleda probada mozak. Ne proe ni par minuta a jaz izmeu njih dvojice tako se produbi da vie nisu bili u stanju ni razgovarati. Miguel je bio taj koji, napokon, razbi tiinu: "Sutra dolazim u el-Hudejl." "Zato?" "Zar mi odrie pravo da doem u kuu u kojoj sam roen? Hou da vidim svoju sestru. Neu se mijeati u tvoj ivot." Omer shvati da svojim ponaanjem dovodi u pitanje neto to je u porodici bilo nepisani zakon. Takve stvari su bile nedopustive i on se smjesta povue. Stari je nitkov mislio da e nju lake ubijediti u svoj bezoni naum. Kako je samo bio providan. "Oprosti mi, amida. Misli su mi odlutale. Dobrodoao si kad god doe. Sutra emo u zoru zajedno krenuti. Oprosti, zaboravih da sutra ima krtenje. Morat ' e sam doi, bojim se. Moram te neto zamoliti." "Kai," ree biskup Kurtube. "Volio bih ostati nasamo sa sinom moga amide." Miguel se nasmijei i ustade. Ibn Hiam udari dla-nima. Sluga ude sa svjetiljkom i isprati sveenika u njegovu odaju. U njegovu odsustvu obojici bijae lake. Omer pogleda svoga roaka, ali njegov je pogled bio negdje drugdje. Gnjev su zamijenili tuga i rezignacija. Osjetivi daje ovo rastanak, koji bi mogao biti i trajan, Ibn Hiam mu prui ruku. Omer je na tren stegnu pa 105ispusti. Bol, koju su obojica osjeala, bila je tako duboka da nisu imali mnogo toga jedan drugom rei. "Ako ikad pomisli na to," poe Ibn Hiam, "hou da zna da moji razlozi nita nemaju sa vjerom." "To me i rastuuje. Da se iskreno pokrsti, ja bih se s tobom sporio i bio bih tuan, ali ne bi bilo gnjeva. Ni gorine. Ali,

ne brini, neu te ni pokuati uvjeravati. Jesu li svi tvoji prihvatili tvoju odluku?" Ibn Hiam klimnu glavom. "Dabogda sve stalo." Omer se nasmija na tu primjedbu, a Ibn Hiam uini isto. Ali, taj je smijeh zvuao kao daleka jeka. "Upravo smo proli jednu tragediju," ree Omer, "a na rubu smo nove." "Zar ima ita gore od ovoga to smo proli, Omere? Spalili su nau kulturu. Nita to oni urade ne moe me dublje zaboljeti. U poredenju s tim, biti vezan i kamenovan bi bilo olakanje." "Jesi li se zato odluio pokrstiti?" "Ne, hiljadu puta ne! Samo radi obitelji. Radi njihove budunosti." "Kad razmiljam o budunosti," Omer priznade, "vie ne vidim plavo nebo. Nema vie jasnoe. Vidim samo duboku maglu, onu iskonsku pratamu koja nas sve okruuje, a tamo daleko, u mojim snovima vidim samo obale Afrike. Odoh se malo odmoriti, ostaj mi zdravo. Sutra idem prije no to se vi probudite." "Kako moe biti tako okrutan? Svi emo biti budni za jutarnju molitvu." "ak i na dan svoga krtenja?" "Naroito na taj dan." "Do jutra, onda. Selam ti bilo." "Selam i tebi." Ibn Hiam zastade na tren. "Omere?" 106 "Da." Brzo prie i zagrli Omera, koji se ne pomjeri i ne podie ruke. A onda, kad njegov roak ponovno zapla-ka, Omer ga zagrli i privue na prsa. Izljubie se, i Ibn Hiam otprati

Omera u njegove odaje. Bila je to soba pripremljena iskljuivo za Omera bin Abdullaha. Omer nije mogao zaspati. U glavi su mu brujali zabrinuti glasovi. Otrov se sve vie irio. Mada je naizgled djelovao vrsto, razdirale su ga sumnje. Bili bilo poteno djecu izloiti godinama muenja, izgnanstva, ak i smrti? Kakvo pravo on ima da ih izloi svemu tome? Zar je odgojio djecu samo da bi ih izruio krvnicima? U glavi mu je poelo tutnjati. estoke struje sjeanja. Oplakivao je minule godine. Proljee svoga ivota. Ibn Hiam je bio s njim kad je prvi put ugledao Zubej-du, sa ogrtaem preko ramena, kako poput izgubljene due luta vrtovima al-Amre. Dok je iv, taj prizor nee zaboraviti. Zraka sunca se probila kroz lie i njenu plamenocrvenu kosu posula zlatom. Njega je osupnula njezina svjeina - ni traga one zaobljene tromosti ena u njegovoj porodinoj lozi. Opinjen njenom ljepotom, bio je zakovan za tlo. Htio je poi, dotai joj kosu, uti joj glas, vidjeti kako joj se oblik oiju mijenja kad se nasmijei, ali sustegnuo se. Kajsije u zrijenju bilo je zabranjeno brati. Da je bio sam, pustio bi da ode i da je nikad vie ne vidi. Ibn Hiam mu je dao poticaja da joj prie i, u mjesecima to su uslijedili, on je bio taj koji im je uvao strau kad su se potajice sastajali. Obje strane jastuka bijahu vrele kad je Omer najzad usnio. Njegova posljednja svjesna misao je bila odluka da ustane prije zore i odjae u el-Hudejl. Nije bio spreman za emocionalni udarac jo jednog rastanka. Nije elio jo jednom gledati bespomone oi svoga prijatelja kako nijemo mole za milost. 107Bio je tu jo jedan razlog. elio je ponovo u sebi proivjeti putovanja svoje izgubljene mladosti: jahati kui kroz svjeinu zraka, to dalje od mrane stvarnosti Miguelovih

krtenja; osjetiti prve suneve zrake kako se probijaju i hrvu sa planinskim vrhovima; napojiti oi neiscrpnim plavetnilom neba. Prije nego gaje san sasvim ophrvao, Omer odjednom shvati da nikad vie nee vidjeti Hiama. V. GLAVA 108 "Samo je jedna istina. Je li to tano ili nije, Zuhejr al-Fahl?" "Tano. A kako bi moglo biti drukije? Zapisano je u Kur'anu." "Je li to jedini razlog?" "Pa... mislim, ako stoji u Kur'anu... sluaj, stari, nisam ovdje danas doao da bogohulim." "Pitat u te neto drugo. Je li legitimno ujediniti ono to nam je um dao sa onim to nam prua tradicija?" "Valjda jeste." "Valjda jeste! Ue li vas ita ovih dana? Bradate budale! Postavljam pred tebe dilemu koja je stoljeima zbunjivala nae teologe, a ti nema nita vie da kae, ve 'valjda'. Slab ti je odgovor. U moje su vrijeme mlade ljude uili da budu stroiji. Zar nisi itao Ibn Ruda, jednog od naih najveih mislilaca? Velikana kojeg su i krani istinski cijenili i zvali Averroes? Morao si proitati njegova djela. U knjinici tvog oca ih ima etiri." Zuhejr se osjeti postidenim i ponienim. "Uili su me, ali tako da nita nisam shvatio. Moj uitelj veli daje Ibn Rud moda bio uen, ali je bio heretik!" "Kako se neznanje samo iri. Ta je optuba lana. Ibn Rud je bio veliki filozof, genije. Nije bio u pravu, 109po mom shvatanju, ali ne zbog onog to ti je kazala budala koju su unajmili da te poduava filozofiji. Da bi razrijeio ono stoje on smatrao kontradikcijom izmeu uma i

tradicije, on je usvojio uenja mistika. Postoje oigledna znaenja i ona skrivena. Istina je da pojavno i stvarno nisu uvijek isto, ali Ibn Rud je insistirao da su alegorijske interpretacije nezaobilazna posljedica istine. Naalost, iako ja ne mislim daje u tome bio inspiriran niskim motivima." "Otkud ti to zna?" upita Zuhejr iznerviran. "Moda je smatrao daje to jedini nain da se proiri znanje i da se opstane." "On je bio potpuno iskren," objavi el-Zindik, samouvjereno, kako to samo starost umije. "Jednom je rekao da gaje najvie u ivotu zaboljelo kad je jednom u petak odveo sina u damiju i kad ga je gomila uspaljenih analfabeta istjerala. Nije to bilo samo ponienje, koje ga je bez sumnje uznemirilo, ve saznanje kako strasti neobrazovanih prijete unitenju najsavremeniju religiju svijeta. A to se mene tie, smatram da Ibn Rud nije bio dovoljno heretik. Prihvatao je ideju da je Univerzum potpuno podreen Bogu." Zuhejr zadrhta. "Je li ti hladno, dijete?" "Ne, tvoje me rijei plae. Nisam ovdje da raspravljam o filozofiji i da s tobom razmjenjujem teoloke uvrede. Ako hoe da provjerava svoje ideje, organizirat u ti veliku debatu sa imamom, u naoj velikoj avliji, a mi ostali emo biti sudije. Znam da e te moja sestra Hinda braniti, ali budi oprezan. Njena ti je podrka poput konopca u rukama ovjeka koji se naumio objesiti!" El-Zindik se nasmija: "Oprosti. Kad si se pomolio bez najave, ja sam ba radio na jednom rukopisu. To je moje ivotno djelo, u kojem nastojim sabrati sve teoloke bitke koje su dosad razarale nau vjeru. Glava mi je 110

bila puna tih misli i nisam mogao nego da ih tebi prevalim na duu. Priaj mi o svome putu u Garnatu." Zuhejr odahnu sa olakanjem. Ispripovjedi mu dogaaje koji su se desili posljednjih nekoliko dana, i to u tanine. Kad ispria kako su oni odluili da nee bez otpora prihvatati dalja ponienja, el-Zindik uhvati u njegovu oku dobro znanu strast. Koliko je samo puta uo ovog mladog ovjeka kako veli da bi ivot poloio u odbranu svoje asti. Ali, on nije elio da se ijedan ivot uzalud rtvuje. Pogleda Zuhejra, i lik jednog drugog mladia u bijeloj koulji mu se ukaza pred oima. El-Zindik zadrhta. Zuhejr to pogreno shvati. Pomisli daje bar jednom uspio starog mudraca zaraziti svojom strau. "ta nam je initi, el-Zindik? ta ti savjetuje?" Zuhejr je tog dana oekivao svoje prijatelje iz Gar-nate. Mnogo bi im znailo kad bi znali da i starac podrava njihov projekat. Govorio je vie od sata, objanjavajui Musine primjedbe na plan i Ibn Daudov odgovor na njegovu malodunost. Onda je dolo vrijeme da pusti el-Zindika da kae svoje. Zuhejru starac nikad nije bio potreban kao sada. Ibn Feridov je praunuk izvana pokazivao smjelost, a iznutra su ga razdirale sumnje. ta ako svi izginu? Kad bi njihova smrt znaila preporod muslimanske Garnate, tad bi rtva imala smisla, ali kakvi su izgledi? Zamislimo da njihova pobuna uzrokuje nestanak svakog vjernika u kraljevstvu, ta ako ih sve pobiju vitezovi Xime-nesa de Cisnerosa? Zuhejr nije bio sasvim siguran daje ovo pravo vrijeme da se napusti ovaj svijet. El-Zindik krenu u protunapad postavivi naizgled bezazleno pitanje.

"Znai, Ibn Daud el-Misri tvrdi da je Ibn Haldunov praunuk?" Zuhejr klimnu: 111"emu taj sumnjiavi ton? Kako moe sumnjati u njegove rijei a da ga nisi ni vidio?" "Izgleda daje tvrdoglav i prijek. Njegov pradjed nikad ne bi savjetovao takvo neto. On bi kazao da nema pobjede ako nema snanog osjeanja solidarnosti medu svim vjernicima. Upravo je nedostatak te solidarnosti medu Poslanikovim sljedbenicima doveo do pada el-Endelusa. Kako mislite ponovo stvoriti neto ega vie nema? Njihove e vas vojske smrviti. Kao kad slon zgazi mrava." "Znamo mi to, ali to nam je jedina nada. Ibn Daud veli da narod koji je poraen i pokoren brzo nestane." "Zbori kao svoj pradjed! Ali, zar njemu nije jasno da smo mi ve poraeni i da nas sada pokoravaju? Do-vedi mi ga. Dovedi mi ih sve veeras da malo porazgovaramo o svemu, i to sa neophodnom ozbiljnou. Nisu u pitanju samo vai ivoti. Mnogo vie je u pitanju. Zna li tvoj otac ita o ovome?" Zuhejr odmahnu glavom. "Htio sam mu kazati, ali moj stari amida Miguel je doao vidjeti staru tetku Zehru..." Zuhejr uuti, ali bi prekasno. Zabranjeno ime bijae izgovoreno. Pogleda el-Zindika koji se smjekao. "Pitao sam se kad e je spomenuti. U selu se ni o emu drugom ne pria. Sada to vie nije vano, dijete moje. Davno je to bilo. Proli put sam ti htio kazati, ali dolazak tvoga sluge zaepi mi usta. Sad zna zato je el-Zindiku zabranjeno da ulazi u kuu, mada mu se redovno alje hrana." "Ako si je volio, to nisi otiao u Kurtubu da je na-de? Ona bi se udala za tebe."

"Vatra i mraz nikad ne traju dugo u naem tijelu, Ibn Omere. Sprva sam se bojao njezina oca; zaprijetio je da e me ubiti primaknem li se Kurtubi. Ali, bilo je tu jo neto." 112 "ta?" "Moda me je Zehra nekad davno voljela. Moda. Ali, ona je na udne naine pokazivala osjeanja." Zuhejra ovo iznenadi i zbuni. "Kako to misli?" "Nakon tri mjeseca u Kurtubi, ona se bacala na svakog kranskog plemia koji bi joj se nasmijeio. Trajalo je to godinama. Predugo. Kad sam uo za te njene pustolovine, razbolio sam se od jada, ali sam se i oporavio. To me je i izlijeilo. Bolest se sama povukla. Ponovo sam bio slobodan, mada je moje srce zaboravilo kako izgleda kad grane sunce." "I ti si zaboravio tetku Zehru?" "To nisam rekao. Kako sam je mogao zaboraviti? Ali, kapije su bile zakljuane. Onda sam se nasluao pria o drugim mukarcima. Nakon toga sam stavio pamuk u ui. Poslije mnogo, mnogo godina, Amira mi je kazala daje hanuma u garnatskom maristanu." "Mislim da ti nije kazala kako je tetka Zehra bila luda koliko i ti i ja. Smjestili su je tamo po nalogu njezina oca, godinu dana prije no to e on umrijeti. Vjerovao je da ona sve to radi da bi njega kaznila, jer joj nije dozvolio udati se za tebe. Tako mi veli moja mati." "Veliki ljudi poput Ibn Ferida su uvijek mislili da su centar svijeta. Zar mu nije bilo jasno daje Zehra-hanu-ma samo sebe kanjavala?" "Bila je vrlo dirnuta kad je vidjela svoga brata, zna. Mada joj je Ama rekla da prezire Miguela. Kada smo je pitali zato,

Amino se lice stvrdnulo kao kamen. Je li Miguel imao udjela u tvom progonu, el-Zindik? Uvjeren sam da te je on uhodio." El-Zindik pokri lice rukama i ostade tako zurei u zemlju. Onda podie glavu i Zuhejr jasno vidje bol u njegovim oima. Njegovo naborano lice odjednom se ukoi. udno, pomisli Zuhejr, reagira isto kao Ama. 113"Oprosti mi, starce. Nisam htio oivjeti bolne uspomene. Oprosti mi.'" El-Zindik progovri udnim glasom. "Za vas je Miguel prevrtljivac koji je nau zelenu boju zamijenio njihovim drvenim ikonama i psalmima. Ti ga vidi kao nekog ko luta Garnatom kao biskup i bogohuli protiv nae vjere, i srami se to ti je rod. Jesam li u pravu?" Zuhejr potvrdi. "ta ako ti kaem da je kao djeak, Mikal el-Malik bio pun ivota? Daleko od toga da me je uhodio i trao da kae ocu, on je elio Zehri i meni svaku sreu. Sa takvom je strau igrao ah da e ga, ako ni po emu drugom ne bude upamen, pamtiti bar po najmanje tri otvaranja. Nije mu bilo premca na cijelom poluotoku, da ne spominjem ljude poput sebe i Patuljkova oca, koji smo bili vrlo dobri ahisti. Sa tutorima se esto uputao u filozofske debate, to je otkrivalo u njemu takvu pamet da nas je sve hvatao strah, naroito njegovu majku. Toliko je obeavao da je Ibn Ferid imao obiaj rei Esma-hanumi: "Ne daj da ga slukinje gledaju sa divljenjem. Bojim se da ga ne ureknu." Kasnije, nakon onoga, mnogi su se znali sjetiti tih rijei njegovog oca. Moja mati, slukinja i povjerenica Esma-hanumina, pazila je Miguela. Rado je dolazio kod nas i meni je bio vrlo drag. "Kako se onda desilo da njegov brod tako potone?", upita Zuhejr. "U emu je tajna? Kako se razbolio? ta se dogodilo, el-Zindik?"

"Jesi li siguran da eli znati? Ima stvari koje je bolje ne znati." "Moram znati, a ti si jedini koji mi moe kazati." Starac uzdahnu. Znao je da to nije tano. Amira vjerovatno zna vie nego on, ali pitanje je da li i ona i on znaju sve. 114 "Samo su dvije ene znale cijelu istinu. Esma-hanu-ma i njena vjerna slukinja. Moja mila mati, mislio je ovaj usamljeni starac to ivi na vrhu brda. A obje su umrle, a Vedid el-Zindik je bio uvjeren da je njegova mati bila otrovana. El-Hudejl nije nikom vjerovao. Vjerovali su da samo mezarje zna utjeti. Ko je donio tu odluku? El-Zindik nijednog momenta nije pomislio da je to mogao biti Omerov otac, Abdullah ibn-Ferid. To mu nije bilo u prirodi. Moda je to bio onaj Hiam iz Garnate, ovjek koji je vjerovao jedino u vrstu ruku. Nije to vie bilo vano, izuzme li se da je pravu istinu ona odnijela sa sobom u grob. Nekoliko godina nakon svega, el-Zindik i Amira su jednu veer sjeli i raspravili sve to su znali o toj tragediji. Nije bilo naina da saznaju je li njihova verzija ona prava i stoga ju je el-Zindik nerado priao. "El-Zindik, obeao si mi sve ispriati." "Dobro, ali upamti jedno, el-Fahl. Ono to ti ja ispriam moda nije cijela istina. Nema naina da saznam." "Molim te, pusti mene da presudim." "Kad je tvoj pradjed umro, obje su tvoje nene bile oajne. Merjem-hanuma nije s njim godinama dijelila postelju, ali gaje ipak voljela. Ibn Ferid je umro u snu. Kada je Esmahanuma otila do njegove postelje i dotakla mu ramena i potiljak, nije bilo znaka. Kad je shvatila da je dua ve napustila njegovo tijelo, vrisnu-la je: "Merjema! Merjema!

Zadesila nas je velika nesrea." Moja mati mi je priala kako takav pla nikad nije ula. Udovice su jedna drugu tjeile najbolje to su znale. Godinu dana poslije sahranie i Merjem-hanumu. Bila je to polagahna i strana smrt. Jezik joj je bio pokriven neim crnim, a imala je i strane bolove. Molila je da je otruju, ali tvoj djed nije htio da uje za to. Naj115bolji lijenici iz Garnate i Ibilije su dolazili, ali su i oni bili nemoni pred tom kugom Stoje napala jezik i irila se cijelim njenim tijelom. Ibn Sina je jednom kazao da toj bolesti nema ni uzroka ni lijeka. Mislio je kako u nekim sluajevima uzrok lei u injenici da su se u bolesnikovoj dui nakupile teke misli. Ja nisam prouavao takve sluajeve i stoga nisam u prilici dati svoje miljenje. U svakom sluaju, to god da je bio uzrok, Merjem-hanuma je umrla gotovo na isti dan kao Ibn Ferid, samo godinu dana kasnije. Moja je mati imala obiaj kazati daje njeno srce bilo u alosti dvadeset godina prije nego to je mu njen umro. Esma-hanuma je ostala sama. Zehra je bila u maris-tanu. Mikal je bio momak i nije mu ba prijalo da sjedi u kui. Tvoj je djed bio dobar ovjek, ali ne ba i velike pameti. ena mu, tvoja nena, bijae sline naravi. Esma-hanuma je mnogo vremena provodila sa tvojim ocem, kome je tad bilo oko osam godina. On je bio za mjena za ljubav koju je tako netedimice pruala svome rahmetli muu. Izvan obitelji, najbolja joj je prijateljica bila moja mati. Njena mati, kuharica Dorotheja. unato ponavljanim pozivima, ne htjede doi da ivi u kui. A kad bi dola, kvalitet hrane u kui bi se nemjerljivo popravio. Dolazila bi u kratke, nezaboravne posjete. Nezaboravne, jer je pekla sitne kolae od badema koji su se topili u ustima. Bila je vrlo dobra kuharica i Patuljkov otac je od nje mnogo nauio. On se zaljubio u nju,

prialo se da je..., ama ne daj mi da skreem sa prie. Ali, da je Dorotheja dola ivjeti s nama nakon Ibn Feridove smrti, moda se tragedija ne bi dogodila." Zuhejr je bio toliko obuzet priom da je, sve do tog trena, savladavao znatielju. Kao dijete, sluajui beskonane prie iz povijesti svoje obitelji, znao je svoga oca gnjaviti upornim zapitkivanjima oko nebitnih detalja. Dorothejino odbijanje da napusti svoga gospodara i 116 doe za kerkom u el-Hudejl ve gaje dugo kopkalo pa odlui upitati svoga kazivaa. "Meni je to udno, el-Zindik. Zato? Pa kod Don Alvara je bila samo kuharica. Ovdje bi udobno proivjela ivot." "Ne znam, Bin Omere. Bila je vrlo asna ena. Mislim da se stidjela stoje punica tako uglednog ovjeka. Moda joj je, bilo lake iz daljine prihvatiti tako nagli uspon. Ibn Feridu nije bilo nimalo drago to je odbijala spavati u kui. Moja mati joj je znala osloboditi sobu u dijelu kue namijenjenom slugama, i ona bi tu spavala." "Kakva se tragedija desila, el-Zindik? ta se dogodilo? Imam osjeaj kako nee opet stii da mi to ispria, a ja ne bih volio da se to desi." "Misli, zato je umrla Esma-hanuma i ko je ubio moju majku?" "Tano. Esma-hanuma nije bila stara?" "Ne, u tome i lei problem. Jo je bila mlada, puna ivota i ponosna na svoje tijelo. Rodila je samo dva sina." "Stare amide Miguela i Velida." "Tano. Velidova smrt je za sve nas bila straan ok. Zamisli samo da tvoj Jezid jednostavno padne u vruicu i umre. Vidi, i sama pomisao na to te zaboli. Esma-hanuma je mogla jo mnogo djece roditi, ali tvoj pradjed je odluio da

se povue pred ivotom. Mati mi je priala da su je, kao udovicu, mnogi prosili. Ona je sve odbila. Tvoj djed Abdullah nije dao da se ena njegovog oca tretira kao druge. Tako je Esma-hanuma ivjela povueno, u obiteljskom krugu. Tvoj stari amida Hiam se oenio pred samu Ibn Fe-ridovu smrt i poeo se baviti trgovinom u Garnati - poslom, moram kazati, na koji su svi, osim njegove matere, sa prezirom gledali. Da sin Benu Hudejla postane trgovac 117na pijaci, bilo je ravno svetogru. Uvreda obiteljskoj asti. U obitelji je bilo i pjesnika i filozofa, i dravnika i vojskovoa, ak i jedan ludi slikar iju je erotinu umjetnost, prialo se, i halifa u Kurtubi veoma cijenio, ali su svi bili vrsto vezani za zemlju. A sad se Ibn Feridov brati cje-njkao sa trgovcima i nadmudrivao sa vlasnicima brodova i, to je najgore, u tome neobino uivao. Da se Hiam barem pretvarao da nije sretan, sve bi mu bilo oproteno. Ibn Ferid je bio ljut. Ali, poto je ve jedno dijete otjerao od kue, nije htio raskinuti i sa drugim. Esma-hanuma, opet, takvu ludost ne bi prihvatila." "Ali to zvui suludo. Zar Benu Hudejlovi nisu potekli od bedninskih ratnika, koji su sigurno i trgovali i svakodnevno se cjenjkali sa karavanima, prije dolaska u Magreb? Slae li se sa mnom?" "Sasvim. Zamisli samo, moj el-Fahl. Potomci nomadskih ratnika, koji su kroz Arabiju dojahali do Ma-greba, izgubili su taj nagon za putovanjima i vezali se za zemlju, tako da je lan obitelji koji bi odabrao drukiji put bio smatran otpadnikom." Zuhejra, koji je bio vrlo vezan za Ibn Hiamovu djecu, zanimali su razlozi nezadovoljstva koje je izazvao njihov djed.

"Nisam siguran da se s tobom slaem. Hou rei da su, ak i u pustinji, moji preci prezirali one to su ivjeli u gradu. Sjeam se da mi je Ama govorila kako samo paraziti ive u gradu." El-Zindik se nasmija: "To lii na nju. Amira je uvijek vjerno prihvatala predrasude drugih. Ali, pazi, moj el-Fahl, gradovi imaju politiki znaaj kakav nemaju sela poput tvoga. ta ti proizvodi? Svilu. A oni? Mo. Ibn Haldun je jednom zapisao..." Zuhejr iznenada shvati da mu je stari lisac spremao novu klopku, kako bi ga uvukao u poduu raspravu o filozofiji povijesti i beskonanu debatu o ivotu u gra118 du i na selu, i odmah ga prekinu. "El-Zindik, kako umrje Esma-hanuma? Neu ti ovo pitanje jo jednom postaviti." Stareve oi i izborano lice se nasmijae. Ali, ne proe ni sekund, lice mu se smrai najavljujui tragediju. Htio je promijeniti temu, ali Zuhejr nije oka s njega skidao. Blago, bradato lice je bilo natmureno, a njegova odlunost iznenadi el-Zindika. Teko je disao. "est godina poto umrije Ibn Ferid, Esma-hanuma ostade trudna." "Kako? S kim?" zagrcnu se Zuhejr, zapanjen. "Samo tri osobe znaju istinu. Moja mati i jo dvoje. Moja mati i Esma-hanuma su mrtve. Ostaje samo jo jedna osoba." "To znam i sam, stara budalo." Zuhejr se naljuti. "Da, da, mladi Zuhejr el-Fahl. Ljut si. Nijedno od njih nisi poznavao, a ponos ti je, ipak, uvrijeen." udno, mislio je el-Zindik, kako je ovo pogodilo mladia. to se to njega tie? Zar infernalna mo naih mrtvih jo moe hraniti nae strasti? Sad ionako ne moe stati.

Pomilova Zuhejra po obrazu i potapa ga po ramenu, pruajui mu au vode. "Moe zamisliti atmosferu u kui kad se ovo saznalo. Stare hanume u obitelji, za koje su mnogi mislili da su odavno izgubile svaku znatielju, nagrnue u kuu iz Kurtube, Balansije, Ibilije i Garnate. Loe se vijesti uvijek brzo uju. Esma-hanuma nije izlazila iz svoje sobe. Moja je mati bila posrednik izmeu nje i ovih starih vjetica. Jedna stara babica iz Garnate, koja je smatrana strunjakom za vaenje neeljene djece iz materice, baci se na posao, uz pomo moje majke. Operacija je uspjela. Sramota bijae uklonjena. Sedam dana kasnije, Esma-hanuma je umrla. Neki otrov je uao u njen krvotok. Ali, to nije bilo sve. Kad su tvoj djed i nana doli da je vide, Esma-hanuma priapnu tvojoj nani da eli umrijeti. Izgu119bila je volju za ivotom. Sramota je bila nepodnoljiva. Hiam i njegova ena bili su u kui, sa sinom, Esma-hanuminim mjezimcem, koji je s njom znao sedmicama ostati u kui. Tako se Ibn Hiam i zbliio sa tvojim ocem. A Mikal se i sam ozbiljno razboli. Ne ode ni da vidi majku ni na samrtnoj postelji. A nije ni ona poslala po njega." "Ali, koje to bio, el-Zindik? Ne moe se ista voda prekono pretvoriti i kiselo mlijeko." "Moja to majka nije vidjela svojim oima, ali joj je Esmahanuma sve ispriala. Ali, umrije i moja mati poslije tri sedmice. Nikad u ivotu nije bila bolesna. Ja sam doao u selo i traio doputenje da doem na Esma-ha-numinu denazu. Rekli su da to nije u redu, ali sam uspio razgovarati sa mojom majkom. Govorila je u zagonetkama. Nije htjela imenovati tu osobu. Ali, iz onog to mi je ona te noi kazala i stoje Amira te noi sama vidjela, bilo je jasno ta se desilo - bar smo tako mislili."

Zuhejr poe jo tee disati, krv mu od nestrpljenja i onog to je oekivao da uje gruhnu u lice, a el-Zindik zastade, da popije au vode. "Kai mi, starce. Kai!" "Zna dobro tu kuu, Zuhejre bin Omere. Esma-hanuma je bila u odajama koje sad pripadaju tvojoj majci. Reci mi neto. Je li ikad ijedan tuin ili muki sluga uspio doprijeti do tih odaja?" Zuhejr ree da nije. "Koje muko moe ui i izai kad mu volja, osim tvog oca?" "Pretpostavljam, Jezid i ja." "Tano." Na trenutak Zuhejr nije shvatao ta mu bi reeno. Udari ga pravo u glavu. Uasnut, pogleda starog kazivaa. "Ne misli, valjda... nemogue..." Ali ime odbi da mu side sa jezika. El-Zindik je bio taj koji najzad izgovori to ime. 120 "Mikal. Miguel. Kakva je uope razlika." "Jesi li siguran?" "A kako bih mogao biti? To je samo pretpostavka. Svi su, sedmicama prije no to su zapazili trudnou, vidjeli kako se Mikal udno ponaa. Prestao je ii u ha-mame da kriom gleda gole ene. Prestao se smijati. Lice, na kojem jo nije bilo ni traga bradi, otealo je i smrailo se. Oi su mu, takoer, oteale od nesanice. Stigoe garnatski lijenici, ali ta su oni mogli uraditi? Bolest je bila izvan njihove moi. Savjetovali su mu svje zrak, svjee voe i ajeve od trava. Onda su tvog starog amidu poslali na mjesec dana u Malaku. Mora da mu je samo odsustvo iz kue pomoglo. "Kad se vratio, izgledao je mnogo bolje. Ali, na uenje svih onih koji nisu slutili kakve su muke izjedale njegovu duu, nikada se vie ne priblii majinim odajama. Mislim daje ona samo jednom sa njim progovorila. Na denazi je bio neutjean. Plakao je etrdeset dana. Potom pade u postelju. Nikad vie nije doao sebi. Mikal, kakvog sam ga ja znao,

takoer je umro. Tragedija je uzela tri ivota. Biskup od Kurtube je sad samo duh." "Kako se to moglo desiti, el-Zindik?" "Nema tu nikakve tajne. Od najmanjih nogu, Mikal je bio mjezime kue. Kupao se sa majkom i drugim hanumana. Amira mije priala kako je, ak i kad mu je bilo esnaest godina, znao ui dok je Esma-hanuma bila u banji i, skinuvi odijelo, esto bi joj se pridruio." "Ona je jo bila mlada. Ne znam koje prvi zapoeo, ali mogu zamisliti njenu dilemu. Bila je jo uvijek ensko, i jo je udjela za onom naroitom sreom koja je iz njezina ivota nestala sa smru Ibn Ferida. Kad se desilo, to je bilo tako toplo, tako ekstatino, ugodno, tako poznato, da je ona zaboravila ta joj je on bio i gdje su se nalazili. Odmah potom sjeanje na to se pretvorilo u bol, koja je, u njezinu sluaju, mogla prestati samo 121smru. Ko smo mi da sudimo, Zuhejr? Moemo li mi ikad shvatiti ta joj je bilo na dui?" "Ne znam! Ne elim znati! Ali, to je ludost." "Da, bila je to ludost. Ali svi su ljudi oko njih postali vrlo strogi i nepopustljivi. Mislim daje staroj babici reeno da uradi sve kako bi i majka i dijete umrli." "Mora da je Esma-hanuma zaalila to je prela na nau vjeru." "to to ree?" "Pa, da je ostala u svojoj vjeri, mogla se pretvarati da je pojava djeteta u njenoj utrobi zapravo boanska misterija." "Zvui ogoreno. Vrijeme ti je da krene kui." "Doi sa mnom, el-Zindik. Obradovat e ti se." Starac je bio zateen tim iznenadim pozivom. "Zahvaljujem ti. Volio bih vidjeti Zehru, ali neki drugi dan." "Kako moe podnijeti da iz dana u dan bude sam?"

"Ja na to gledam drukije. Odavde bolje od ikoga vidim sunce na izlasku i u sumrak, kad zalazi. Pogledaj ga sad. Zar nije dennetske boje? A tu su i moji rukopisi, sve deblji. Samoa ima svojih ari, prijatelju." "Ali staje sa njenom tugom?" "U svakom od ta dvadeset i etiri sahata naie jedan sa tjeskobama, i samosaaljenjem i zbunjenou i eljom da se vide neka druga lica, ali ta je jedan sahat. Sad idi kui, moj mladi prijatelju. Veeras te eka vaan posao, i nemoj mi zaboraviti sutra naveer dovesti tog mladia to se hvali da je potomak Ibn Halduna." "to si tako sumnjiav?" "Jer je cijela Ibn Haldunova obitelj skonala u brodolomu na putu iz Tunisa u Kairu! Idi sad, selam ti bilo." 122 VI. GLAVA "Patuljak, kad odrastem, bit u kuhar, kao ti." Glavni kuhar, koji je sjedio nad golemom tavom i drvenom kutlaom mijeao meso, mahune i brano, pogleda djeaka koji je sjedio na stolici i nasmija se. "Jezide bin Omere," ree, ne prestajui mijeati meso, "to ti je vrlo teak zanat. Morat e nauiti spraviti na stotine jela da bi dobio posao." "Nauit u, Patuljak. Dajem ti rije." "Koliko si puta jeo harisu?" "Stotine, hiljade puta." "Tano, ali da li zna kako se sprema ili koje sastojke valja staviti da bi se zainilo meso? Naravno, ne zna! Samo za ovo jelo postoji preko pedeset recepata. Ja ga spremam na nain koji preporuuje veliki uitelj el-Bagdadi, ali trave i zaine stavljam po svome izboru."

"Nije tano. Ama mi je rekla da te je otac nauio svemu to zna. Kae daje on bio sultan svih kuhara." "A ko je njega nauio? Ta tvoja Ama je ostarjela. Ona misli da uslijed toga to me zna iz vremena kad sam bio tvojih godina ja nemam kreativnih sposobnosti. Moj je otac sigurno bio matovitiji u slatkiima. Njegova slastica od hurmi i rezanaca kuhanih u mlijeku i na slaboj vatri, koju je pravio za svadbe i blagdane, bi123la je uvena diljem Andaluzije. Sultan Garnate prisustvovao je svadbi tvog oca. Kad je tu slasticu probao, odmah je htio povesti mog oca sa sobom u al-Amru, ali je Ibn Ferid, rahmet mu dui, rekao: "Nikad!" "Ali, u carstvu prave hrane on nije bio ni do koljena svome ocu, i bio je toga svjestan. Zna, mladi gospodaru, pravi genije se ne oslanja na tue recepte. Koliko prstohvata soli? Koliko bibera? Koje trave? Nije u pitanju samo znanje, mada je i ono bitno, ve i instinkt. Tu je jedina tajna naeg zanata. A zna li kako se to desi. Pone spremati svoje omiljeno jelo i shvati da u kuhinji nema luka. Samelje malo bijelog luka, dumbira, naro-vog sjemena i papriica i od toga napravi pastu, i to ti je zamjena za luk. Doda oljicu provrelog soka od groa i eto ti novog jela. Zubejdahanuma, ija je velikodunost nadaleko poznata, kua to prije nego to se iznese na trpezu. Ona se ne da prevariti. Nijednog asa. Istog trena shvati da je to neto sasvim novo. Poslije jela me pozove sebi. estita mi, ali me i propita. Naravno, ja joj otkrijem tajnu, ali ve tada ja vie ne znam omjere nekih sastojaka. Moda to jelo nikad vie neu spremiti, ali oni koji su ga kuali nikad nee zaboraviti tu jedinstvenu mjeavinu ukusa. Istinski dobro jelo, poput velikih pjesama, nikad se ne moe tano ponoviti. eli li biti kuhar, onda pokuaj zapamtiti ovo to ti sad rekoh."

Jezid je bio krajnje oduevljen. "Patuljak? Da li ti misli da si genije?" "Naravno, mladi gospodaru. Zato bih ti inae sve ovo govorio? Pogledaj ovu harisu. Doi, pogledaj paljivo." Jezid privue stoliicu kuharu i nagnu se da vidi tavu. "Ovo se kuha cijelu no. U stara vremena koristila se janjetina, ali ja esto uzmem teletinu, piletinu ili govedinu, jednostavno da promijenim ukus. Inae bi se 124

tvoja obitelj zasitila mog kuhanja, a to bi me veoma pogodilo." ta si stavio u harisu?" "Cijelo tele, tri olje rie, etiri olje peninog zrna, solju smee lee, solju suhog graka. Onda napunim tavu vodom i ostavim sve da se cijelu no kuha. Ali prije nego to krenem, stavim malo sjemena korijandra i crnog kardamoma u vreicu od muslina i spustim to u tavu. Ujutro, meso se sasvim istopi a ja ga onda meljem dok ne dobijem glatku pastu. Ali, prije no to vam ga u petak za ruak posluim, ta jo uradim?" "Propri nekoliko glavica luka i ilija na istopljenom puteru i prelije to preko harise." "Vrlo dobro, mladi gospodaru! Ali luk mora biti pro-pren tako da puter ne pouti. Moda u idue nedjelje dodati neto novo. Moda bi koje jaje preno na puteru i posuto travama i crnim biberom dobro ilo u harisu, ali moglo bi vam teko pasti pred samu dumu. ta ako se desi daje pritisak tako golem da tvoji, klanjajui se prema Mekki, na drugom kraju svog tijela stanu isputati smrdljive vjetrove?

To ne bi ba bilo pozdravljeno od onih koji se nadu neposredno na liniji vatre." Jezidov smijeh je bio tako zarazan da se i Patuljak nasmija. Onda se djeakovo lice uozbilji. Na elu mu se pojavi jedna sitna bora. Oi postadoe napete. Jedna mu je misao proletjela kroz glavu. "Patuljak?" "Da." "Poeli li ikad da nisi patuljak ve da si visok kao Zuhejr? Onda bi bio vitez i ne bi po sav dan bio u kuhinji?" "Bog te sauvao, Jezide bin Omere. Ispriat u ti neto. Jednom davno, u vrijeme kad je na Poslanik, rahmet nek je dui njegovoj, jo bio iv, uhvatie majmuna kako pia u damiji." 125Djeaka uhvati hihot. "Nemoj se smijati, molim te. To je vrlo ozbiljna uvreda. uvar jurnu na majmuna i podviknu na njega: 'Propalice jedna nevjernika! Zar se ne boji da e se Bog naljutiti i pretvoriti te u nekog drugog stvora!'Maj-mun ostade mrtavhladan. 'Jedina bi mi kazna bila,'odgovori taj bestidni stvor, 'da me pretvori u gazelu!'Dakle, vidi, dragi moj mladi gospodaru, ja sam sretniji to sam patuljak koji priprema udesna jela u vaoj kuhinji nego da sam vitez u stalnom strahu kako e ga stii neki drugi vitez." "Jezide! Jezide! Gdje je onaj nevaljalko, Amira? Idi, nadi ga. Reci mu da doe kod mene." Miguelov glas je odjekivao avlijom i uo se sve do kuhinje. Jezid pogleda Patuljka i pritisnu usne prstom. Nita se nije ulo do dva golema lonca u kojima su se krkale kosti teletine i divljai. Jezid ode i sakri se iza podija koji je napravljen specijalno za Patuljka kako bi mogao dohvatiti

lonce i tave. Nije pomoglo. Ama ude i ode pravo do tog mjesta. "Allaha mi, evo ga! Izlazi odatle i doi da pozdravi svog starog amidu. Mati e ti se naljutiti ako uje da se nisi ponaao kako dolikuje." Jezid se pomoli. Na Patuljkovu se licu pojavi sao-sjeanje. "Patuljak?", upita ga djeak. "to amida Miguel onako smrdi? Ama kae..." "Znam ta Ama misli, ali moramo nai mnogo filo-zofskiji odgovor. Zna, mladi gospodaru, ko god se uvue izmeu luka i njegove ljuske mora smrdjeti." Ama osinu kuhara pogledom i uze djeaka za ruku. On joj se ote i pobjee iz kuhinje u kuu. Naumio je izbjei avliju i sakriti se u hamam koristei tajni ulaz. Ali Miguel ga je ekao i djeak shvati da je izgubio bitku. "Selam ti, stari amida." 126 "Blagosloven bio, djeae moj. Mislio sam da odigramo jednu partiju aha prije ruka." Jezid se istog trena otkravi. Prije, kad god bi on spomenuo ah, stariji bi nekako nali nain da izbjegnu kako se u to ne bi uputali. Miguel je jedva i razgovarao s njim, tokom svojih rijetkih posjeta, a kamoli da se s njim dulje pozabavi. Djeak odjuri u kuu i vrati se sa svojim ahom. Rairi ahovsku tkaninu i paljivo otvori kutiju sa figurama. Onda, okrenuvi leda biskupu, uze po jednu kraljicu u svaku ruku i prui stisnute ake prema svom starom amidi. Miguel izabra aku u kojoj je bila crna kraljica. Jezid u sebi opsova. U tom trenutku Miguel shvati da su figure savim neobine. Poe ih paljivo razgledati. Glas mu je bio ispunjeni strahom. "Otkud ti ovo?" "Roendanski dar od oca."

"Ko je ovo nainio?" Ime stolara Juana samo to nije bilo izgovoreno, utom se Jezid sjeti daje ovjek koji mu je sjedio preko puta bio crkveni sluga. Ona Amina usputna opaska mu proe kroz glavu kao opomena, i djeakova mudrost uze stvar u svoje ruke. "Mislim daje to bio jedan na prijatelj iz Ibilije." "Ne lai mi, dijete. Toliko sam se u ivotu nasluao ispovijedi da po tonu znam kad mi se ne govori istina, a ti je ne govori. Hou odgovor." "Mislio sam da hoe igrati ah?" Miguel pogleda zabrinuto djeakovo lice i njegove sjajne oi i sjeti se svoga djetinjstva. U istoj je ovoj avliji igrao ah, i to na istom ovom komadu tkanine. Sjeti se kako je tri puta igrao protiv jednog majstora iz Kurtube i kako je cijela obitelj stajala oko stola i uzbueno pratila kako on svaki put pobjeuje majstora. Uslijedio bi aplauz i smijeh, a otac bi ga tada dizao u zrak od sree. Najsretnija je bila njegova mati, Esma. 127Zadrhta od te uspomene, podie pogled i ugleda Hindu, Kulsum i mladog gosta iz Egipta, Ibn Dauda, kako mu se smijee. Hinda je cijeli dogaaj posmatrala izdaleka i shvatila daje njen brat Jezid u nevolji. Nije bilo teko zakljuiti da je to imalo neke veze sa ahovskim figurama. U magnovenju, Miguel je stezao svoju crnu kraljicu u ruci. "Jeste li zapoeli partiju, Jezide?" upita ona bezazleno. "Nee da igra. Nazvao me laovom." "Sram te bilo, stari amida Miguel," ree Hinda, grlei brata. "Kako moe biti tako okrutan?" Miguel se okrenu prema njoj, dugaki mu se nos sa-vi, a slab osmijeh mu obasja lice.

"Ko je ove figure nainio? Otkud one ovdje?" "to pita? Iz Ibilije, otkud drugo?" Jezid pogleda sestru zauen, a onda ustade i izvue crnu kraljicu iz Miguelove ruke. Hinda se nasmija. "Igraj, stari amida Miguel. Moda izgubi." Miguel pogleda djeaka. Jezid se vie nije plaio. Onaj njegov zloesti sjaj mu je opet bio na licu. I opet se Miguel, protiv svoje volje, sjeti djetinjstva. Ova avlija i ovaj bucmasti devetogodinji djeak koji gaje drsko gledao. Miguel se sjeti kako je i sam znao izazivati svakog hrianskog plemia koji bi posjetio njegova oca. Oni su se esto pred njim povlaili, na veliku radost u kui. udno kako taj svijet, koji je za njega tako davno umro, i dalje traje u ovoj kui. Miguel poeli ipak da igra sa Jezidom. Ba kad je htio da sjedne, Ama dade znak da je ruak postavljen. "Jesi li oprao ruke, Miguel?" Zehrin otri glas iznenadi obitelj Omera ibn Abdullaha, ali se njen brat na to samo nasmijei. Dobro je znao taj glas. "Nije mi deset godina, Zehra." "Briga mene je li ti deset ili devedeset. Idi, operi ruke." 128 Jezid vidje kako Hinda pokuava da ne prsne u smijeh pa se i sam stade smijati. Hinda zaplaka savladavajui osmijeh. Tek kad vidje da se i Zubejda zagrcnula od smijeha, on shvati da mora neto uraditi da se ruak ne pretvori u cirkus. I on se nasmija. "Amira! ula si Zehru. Doi ovamo." Ama unese bokal pun vode, dok je jedan mladi sluga nosio leden, a za njim kuharov pomonik pekir. Kad je zavrio, njegova sestra zapljeska rukama. "Isto kao kad si ti bio dijete. Kad zatvorim oi, ujem kako vriti dok ti Umm Zejduna i naa rahmetli mati sapunjaju tijelo i glavu, a onda te bacaju u banju."

Zuhejr se ukoi na spomen Esma-hanume. Pogleda Zehru i Miguela, ali na njihovom licu ne vidje ni traga emocija. Miguel pogleda sestru i klimnu glavom. "Presretan sam to si se vratila kui." Ruak pojedoe u slast. Patuljak, koji je, kao i obino, sve to oslukivao iz susjedne odaje, bio je zadovoljan zbog pohvala. Komplimenti su letjeli sobom poput pripitomljenih ptica. Vrhunac savrenstva za Patuljka bijae kad su i Zehra i Miguel spontano potvrdili da je harisa apsolutno bolja od one koju je pripremao njegov dragi rahmetli otac. Tek se tada majstor kuhar povue u svoju kuhinju, umoran i od svoga umijea i od svijeta. "ujem da ivi otmjeno u biskupskoj palai u Kur-tubi, okruen sveenicima i svojim debelim sinom. Zato, Miguel?", upita Zehra svog brata. "to je sve ba ovako moralo da se dogodi?" Miguel ne odgovori. Zuhejr ih je paljivo posmatrao dok su jeli. Zehra svakako mora znati pravi razlog Miguelove odluke da iz temelja izmijeni svoj ivot. Tada Omer objavi da je vrijeme da starac pode. Ibn Daud, Jezid i Zuhejr skoie na noge i zamolie da odstupe. Izadoe iz blagovaonice da se spreme i odjau u damiju na dumu. 129Zehra i Miguel oprae ruke i predoe u avliju, gdje je za njih bila namjetena jedna drvena seija pokrivena ilimima, i tu sjedoe da uivaju u zimskom suncu. Ama donese posluavnik sa bademima, orasima, hur-mama i groicama i stavi ga pred njih. "Nek" je slava dragom Allahu. Srcu mi dobro ini kad vas oboje vidim ovdje." "Amira," obrati joj se Miguel, uzimajui datulu iz koje izvadi kopicu da umjesto nje stavi badem, "molim te, zamoli moju snahu da nam se nakratko pridrui."'

Ama se odgega u kuu, a Zehra ponovi svoje pitanje. "Zato, Miguel? Zato?" Miguelovo srce stade udarati. Lice, koje je naviklo da krije osjeanja, iznenada bijae ispunjeno bolom. "Zar stvarno ne zna?" Zehra odmahnu glavom. Ugledae Zubejdu kako im prilazi, te ono to bi joj Miguel moda rekao, a moda i ne bi, ostade zakopano u njegovu srcu. Zubejda sjede do njega. "to mi ima rei, amida Miguel? Moje te je uho spremno sasluati." "Ja bih se obratio tvome mozgu. Jezidov ah je najopasnije oruje koje ima u kui. Nadbiskup Garnate bi, kad bi za njega saznao, odmah prijavio inkviziciji, pogotovo ako je nainjen u Ibiliji." "Ko ti je kazao da je tamo nainjen?" "Jezid i Hinda." Zubejda bi dirnuta instinktom svoje djece da zatite stolara Juana. ivot u selu je omekao i njena je prva reakcija bila da Miguel u kae istinu, ali zastade da razmisli i odlui da ne oda svog Jezida. "Oni znaju." "Ti si budala, Zubejda. Nisam ja doao da uhodim 130 svoju obitelj. elim da spali taj ah. Mogao bi ti dijete kotati ivota. U ovom prelijepom selu muzika ovih voda vas je uljuljkala u svijetu snova. Lahko je, vrlo lahko, postati uukan i omekati. I ja sam nekad mislio da smo ovdje zauvijek sigurni. Nisam bio u pravu. Svijet u kojem si se ti rodila, dijete moje, mrtav je. Prije ili kasnije, vjetar e i ovdje nanijeti sjeme nae propasti koje e se onda zametnuti u svakom brdu i svakoj kui. Djeca to moraju znati. Ona su

nestrpljiva. Tvrdoglava. U oima tvog sina ja vidim svoju nekadanju nepokornost. Hinda je vrlo inteligentna djevojka. Jasno mi je zato ne da da je udamo za mog Juana. Ne prekidaj me, Zubejda. Ja sam moda star, ali nisam senilan. I ja bih uradio isto da sam na tvom mjestu. Namjera mi nije bila da mom sinu bude bolje, nego da zatitim tvoju djecu. A uradio sam to iz ljubavi. Iz elje da Juan ostane medu svojima." Zubejda nije mogla, jer Miguel joj se gadio, a da ne osjeti samilost. Znala je da govori istinu. "Zato ne porazgovara sa svima veeras, amida Miguel?" Moda bi ih to vie dojmilo nego ono to bih im ja mogla kazati. Onda emo razgovarati ta da se uradi sa Jezidovim ahom. Djeaku emo srce slomiti. "Rado u sa svima veeras porazgovarati. To je, na kraju krajeva, razlog moje posjete." "A ja sam mislila da si doao mene vidjeti, Veleasni. Pokvareni duturume!", umijea se Zehra, smijui se. Zubejda, posmatrajui ih, sjeti se neeg to joj je mati jednom rekla i to je natjera da se nasmije. Oboje je pogledae. "Odmah nam ispriaj tu alu," naredi Zehra. "Ne mogu, tetka. Nemoj me tjerati. Previe je djetinjasta." "Pusti da to mi procijenimo. Ispriaj nam," ree Miguel. 131Zubejda ih pogleda i stade se smijati, ali shvati da nema izbora nego da im ispria. "Valjda je to nain na koji je Jezidova stara tetka izgovorila rije veleasni. To me podsjeti na jedan djei-ji stih: "Nastade estoka svaa izmeu Igle i Reeta; i kaza Igla: "Ti si nalik na bezbroj rupa -kako je mogue da bude ikako iv?" Odgovori na to Reeto, lukavo se smijui: "Taj obojeni konac koji vidim nije ukras, ve ti pravo kroz praznu glavu prolazi!"

Zubejda vidje kako im se strogi pogled topi u smijeh. "Je li on bio igla?", upita Zehra. Zubejda potvrdi. "A ona reeto?" Zubejda opet klimnu glavom. Na tren dooe sebi i nijemo se zgledae. U to se oboje stadoe smijati. Kad smijeh stade, Ama, koja je sjedila pod narovom kronjom, osjeti da joj suze teku niz obraze. Ovo je bio prvi put da se Miguel smijao u svome domu od smrti svoje majke. Oputena atmosfera u avliji stare obiteljske kue elHudejlovih sasvim se razlikovala od napetosti koja je tog dana zavladala seoskom damijom. Molitva je prola bez izgreda, mada je Omer bio iznerviran kad je, stigavi u damiju, zapazio da je, unato njegovim uputstvima, nekoliko mjesta u prvom redu bilo ostavljeno za njegovu obitelj. U starim su danima ljudi stajali i klanjali gdje bi nali mjesta. Svi su, u bogomolji, smatrani jednakim pred Bogom. Ibn Ferid je bio taj koji je zahtijevao da se prednji red uva za njegovu obitelj. Bio je impresioniran praksom kranskih plemia koji su imali rezervirane po132 sebne klupe u crkvi. Znao je daje takvo neto u islamu nedopustivo, ali je ipak insistirao da se u damiji muslimansko plemstvo izdvoji od drugih. Omer je diskretno ostao na zaelju sa Patuljkom i drugim slugama, ali Zuhejra i Jezida seljani prosto gur-nue naprijed. Oni, opet, za sobom povukoe Ibn Da-uda. Zavrili su sa molitvom. Jedan mladi, plavooki imam, nov u selu, poe se pripremati za dumu. Njegov. stari prethodnik bijae veoma uen teolog i veoma potovan insan. Sin

siromanog seljaka, studirao je na garnatskoj medresi, stekao golema znanja, nikad ne za-boravivi svoje porijeklo. Njegov je nasljednik imao kojih etrdeset godina. Gusta smea brada naglaavala je bjelinu turbana i lica. Bio je malo uzrujan dok je ekao da se svijet smiri i da se nemuslimani, to su im se sa zakanjenjem pridruili, smjeste. Jezid je bio oduevljen kad ugleda stolara Juana i Ibn Hasda kako ulaze u damiju. S njima je bio i starac u tamnocrvenoj odori. Jezid se upita ko bi to mogao biti i gurnu svog brata. Zuhejr prepozna Vedida el-Zindika i blago za-drhta, ali nita ne ree. Iznenada, Jezid se namrti. Ubejdullah, strani sluga na imanju el-Hudejl, probi se naprijed i sjede iza Zuhejra. Ama je Jezidu ispriala toliko stranih pria o po-kvarenosti tog starca da gaje dijete slijepo mrzilo. Sluga se nasmijei Zuhejru i njih se dvojica pozdravie. Jezid je gorio od bijesa. Oajniki je htio razgovarati sa stolarom Juanom i kazati mu da se stari amida Miguel raspitivao o ahu, ali Zuhejr se namrti i poloi svoju teku ruku na djeakovo rame kao znak da mu se valja prestati vrpoljiti. "Ponaaj se dostojanstveno i ne zaboravi da nas svi gledaju," apnu on ljutito bratu na uho. "U pitanju je ast Benu Hudejla. Moda nam sutra valja ove ljude 133povesti u rat. Ne smijemo dopustiti da izgubimo njihovo potovanje." "Gluposti," promrmlja Jezid sebi u bradu, ali prije no to ga je brat stigao kazniti, imam se nakalja da proisti grlo pa poe govoriti. "U ime Allaha, Plemenitog i Milosrdnog, selam vam, brao moja..." Stade govoriti o slavi el-Endelusa i njegovih muslimanskih vladara. Pri tome nije ostavljao mjesta sumnji da je islam

kakav je postojao u Magrebu bio jedini pravi islam. Halife Kurtube - emevije i njihovi potomci branili su pravu vjeru kako je to zapisao Poslanik i njegova sabraa. Abasije u Bagdadu bili su moralni degenerici. Jezid je ovakve prie sluao u damiji otkako je poeo odlaziti na dumu. Svi su ga imami podsjeali na Amu, osim to je Amu mogao prekinuti pitanjem i odvratiti je od njene uzviene prie. To u damiji nije bilo mogue. Jezid nije jedini u damiji bio iznenaen onim stoje imam govorio. U zaelju je bila grupa starijih vjernika koji se stadoe saaptavati. Teko je bilo ne osjetiti samilost za mladog ovjeka koji je pokuavao nametnuti svoju volju skupu koji nije ba bio ljubazan prema pri-dolicama ili poetnicima, i zato Omer bin Abdullah stavi prst na usta i namrti se na pobunjenike. Nastade tiina. Taj podstrek bijae dovoljan da se bradatom ovjeku razvee jezik. Uhvati ga novi ar i on zaboravi tekst koji je.s mukom priredio, zaboravi na citate iz Kur'ana koje je cijelu no uio. Umjesto toga dade oduka vlastitim mislima. "Iz daljine se uju sveana zvona njihovih bogomolja to zvone tako prijeteim zvukom da mi to prodire utrobu. Oni su ve potpalili lomae pod nama i stoga mije srce tako teko, duh tegoban i stalno na muci. Nema ni osam godina kako su porobili Garnatu, a toliki se 134 muslimani ve osjeaju kao da su umrli ili zanijemili. Je li to doao Kijametski dan? Sve to se pria o naoj proloj slavi je tano, ali kakva korist od toga sada? Kako to da mi, kojima je ovaj poluotok leao na dlanu, sad moramo odavde otii? esto sluam nae starije kako priaju o jo veim nevoljama koje su se oborile na naeg Poslanika, ra-hmet mu dui, i kako ih je on sve savladao. To je, naravno, istina, ali u to

vrijeme njegovi dumani nisu shva-tali pravi znaaj i utjecaj istine. Mi sad plaamo jer smo postali univerzalna vjera. Kranski kraljevi nas se ne boje, ali kad uju da turski sultan pomilja da nam poalje svoju flotu u pomo, tad se oni ponu tresti od straha. Tu lei prava opasnost i stoga se ja, brao, plaim najgoreg. Ximenes svojim najbliima povjerava da je jedini nain da nas se porazi - unititi nas sve..." Svaka rije koju je izgovorio sasluana je u tiini. ak i Jezid, koji je uvijek bio veoma strog kritiar, bio je zateen imamovom dosljednou. Bilo je jasno da on govori iz srca. Njegov brat je bio manje impresioniran. Zuhejra je iritirao imamov pesimistini ton. Hoe li ovaj ovjek ponuditi kakvo rjeenje ili e samo obeshrabrivati vjernike? "Mislim na nau prolost. Na ivot kako se ras-pruje u zraku. Na nae vitezove koji iekuju komandu da krenu u borbu. Pamtim prie koje svi ovdje znamo o najhrabrijem od naih vitezova, rahmetli Ibn Fe-ridu, koji je izazivao njihove ratnike i znao ih u jednom danu sve pobiti. O svemu ovom razmiljam i molim se Svemoguem da nam pomogne i prui nam podrku. Kad bih se mogao uvjeriti da e nam istanbulski sultan stvarno poslati svoje lae i svoju vojsku, i ja bih spremno rtvovao svaki dio svoga tijela za spas nae budunosti. Ali, brao moja, strah me je da su nae nade uzaludne. Prekasno je. Imamo samo jedno rjeenje. 135Vjeru u dragog Allaha!" Zuhejr se namrgodi. Zavriti, a ne pokuati osokoliti bio je krajnje neobian stil, ak i u najboljim vremenima. A u sadanjoj situaciji to je bilo neuveno odustajanje od dunosti jednog teologa. Ne. On je zavrio. Vratio se na svoje mjesto u prvom redu, blizu Jezida.

Obino bi se vjernici razlili nakon hutbe, ali danas - kao da su svi bili oduzeti. Niko se nije micao. Pitanje je koliko bi ostali tako oduzeti i nijemi, ali Omer bin Abdullah, osjetivi da neto valja uiniti, ustade i, poput usamljena straara na vrhu planine, osmotri krajolik. Niko za njim ne ustade. Umjesto toga, svi se kao po naredbi pomjerie da mu oslobode prolaz. On polahko krenu tim hodnikom. Kad stie na elo, okrenu se i pogleda ih. Jezid podie pogled prema ocu, oiju koje su sjale od iekivanja i ponosa. Zuhejrovo lice nije nita otkrivalo, ali mu je srce udaralo. Nakratko, Omer bin Abdullah je bio sav uronjen u misli. Znao je da je u trenucima poput ovog, kad je osjeanje neizbjene katastrofe visilo u zraku, svaka rije i svaka reenica morala biti briljivo odabrana, a kadence usklaene sa rijeima. Retorika je imala i svoje zakone i svoju magiju. Ovaj ovjek koji je odrastao u jednom savreno ureenom spokoju porodinog imanja, koji se kupao u vodama namirisanim naraninim cvijetom, uvijek okruen njenim miomirisima planinskih trava i koji je, od djetinjstva, ovladao umijeem upravljanja ivotima drugih mukaraca i ena, znao je ta se od njega oekuje. Spremita njegova pamenja bijahu krcata, ali u njima nije bilo nieg to bi on mogao izvui da ponudi i najmanju utjehu ovim ljudima to su pred njim sjedili. Omer stade govoriti. Ispria im sve to se dogaalo u Garnati pod kranskom okupacijom. ivopisno je, oiju punih suza, opisivao vatreni zid, dok je damija 136 bila ispunjena istim bolom; priao je o strahu koji je zavladao svakom muslimanskom kuom; upozorio ih je na neizvjesnosti to su se nadvile nad grad, poput teke magle. Podsjetio ih je da zavijanje pasa ne moe rastjerati te oblake,

da su muslimani Andaluzije poput rijeke iji je tok sad skrenut, pod budnom paskom inkvizicije. Omer je govorio pun sat i svi su ga s panjom sluali. On nipoto nije bio veliki govornik. Njegov meh-ki glas i umjerenost uveliko su se razlikovali od galame to su ju stvarali mnogi propovjednici, koji su odzvanjali poput upljih doboa i ije je recitiranje svetih tekstova bilo praeno sa puno velike geste. Tako su ne samo gubili panju slualaca nakon prvih nekoliko minuta ve su postizali i neeljeni efekat - zabavljali su Jezida i njegove prijatelje. Omer je znao da nee moi vjeno nastaviti sa svojim nizanjem nesrea. Morao je nagovijestiti kuda dalje. Kao najuglednijem u selu, to mu je bila obaveza, a ipak je oklijevao. Jer, pravo govorei, Omer bin Abdullah jo ni sam nije znao kuda da povede svoje ljude. Uuti i pusti pogled da odluta u potrazi sa starijim i mudrijim ljudima. Iz tog mu smjera ne bi pomoi, te Omer odlui da je iskrenost najbolji pristup. On e s njima podijeliti svoje nedoumice. "Brao moja, moram vam neto priznati. Ja vam nisam kadar neposredno komunicirati sa naim Stvoriteljem. Izgubljen sam kao i vi, i zato vam velim da nema jednostavnog islaza iz ovih naih nevolja. Jedan od naih najveih mislilaca, Ibn Haldun, davno nas je upozorio da e narod koji je poraen i podjarmljen od drugoga brzo nestati. Mi nita nismo nauili ni nakon pada Kurtube i Ibilije. Nema opravdanja ako u istu rupu upadnemo i trei put. Oni medu nama koji su, u prolosti, traili spasa u sultanovoj sjenci, pogrijeili su, jer je ona brzo iezla. 137Postoje tri puta iz ovog labirinta. Prvi je da uinimo to su mnoga naa braa drugdje ve uradila. Rei sam sebi da je razborit neprijatelj bolji od prijatelja neznalice i prei na njihovu vjeru, a u svom srcu vjerovati u ono u to elimo

vjerovati. ta velite na takvo rjeenje?" Na trenutak su svi bili zapanjeni. To je bila opasno heretina ideja, a selo je bilo tako izolirano od Garna-te, da se ne spominje ostatak poluotoka, da oni jednostavno nisu bili kadri shvatiti ta im govori. Brzo dooe sebi i spontana melodija se die sa zemlje na kojoj su sjedili, i die se u nebo. "Samo je jedan Allah, i on je Allah i Muhammed je Njegov Poslanik." Omerove oi zasuzie. Klimnu glavom i, tuno se osmjehujui, ponovo im se obrati. "Znao sam da ete tako odgovoriti, ali smatram da mi je dunost upozoriti vas da kranski kraljevi koji nama sada vladaju nee moda dozvoliti da se molimo naem Allahu. U svakom sluaju, odluka je na vama. Druga je mogunost oduprijeti se svakom nasrtaju na nau zemlju i boriti se do smrti. Vae smrti. Moje smrti. Smrti svih nas i obeaenja naih majki, ena, sestara i keri. To je astan izbor, i ako to bude vaa odluka, borit u se rame uz rame s vama, mada moram biti poten. Poslat u prije bitke ene i djecu iz moje obitelji na sigurno, a i vas savjetujem da to uradite. ta mislite o ovome? Koliko ih je medu vama spremnih da umru sa sabljom u ruci?" Opet nastade tajac, ali ovaj put bez gnjeva. Starci se zgledae. Onda, negdje iz sredine, pet mladia se die na noge. U prvom redu, Zuhejr bin Omer skoi. Prizor mladog gospodara spremnog dati ivot za ono stoje bio njihov ivot, izazva malu senzaciju. Nekoliko desetina momaka ustade, ali ne i Ibn Daud. Njegove su misli odlutale do Hinde, iji mu je zarazni smijeh jo odzva138 njao u glavi. Jezid je bio raspet izmeu oca i brata. Muio se nekoliko minuta, onda ustade i stisnu bratovu ruku. Ovaj

gest naroito dirnu sve prisutne, ali, ipak, samo je njih aica bila na nogama. Omer osjeti veliko olakanje. Samoubistvo nije bilo njegov izbor. On dade znak sinovima da sjednu, a njihovi sljedbenici odmah uinie isto. Omer proisti grlo. "Posljednje je da napustimo svoju zemlju i svoje domove u ovom selu*.koje sagradie nai stari, kad ovdje nije bilo niega osim golemih stijena pokrivenih zemljom. Oni su ovdje nali izvore i zasijali zemlju. Oni su bili ti koji su vidjeli kako zemlja vraa bogatom etvom. Moje mi srce kae da je to najgori od svih izbora, ali me glava upozorava da je to moda jedini nain da se sauvamo. Moda do toga nee doi, ali se u dui moramo pripremiti i na to da napustimo el-Hudejl." Povici prekinue Omera: "A kuda da idemo? Kuda? Kuda?" Omer uzdahnu. "Sigurnije je uz stepenice se penjati korak po korak. Ja jo nemam odgovor na vae pitanja. Jedino hou da znam da ste svjesni kako e vjera u koju mi vjerujemo zahtijevati rtve. Pitanje koje treba sebi postaviti jest: da li ivjeti ovdje kao nevjernici ili nai mjesto u kojem se naem Allahu moemo u mira klanjati. Nemam vie to da dodam, ali ako ijedan od vas hoe neto rei i ponuditi nam prihvatljiviji izbor, sad je za to vrijeme. Govorite dok su vam usne slobodne." Na ove rijei Omer sjede do Jezida. Zagrli svoga mlaeg sina i poljubi ga u elo. Jezid stisnu oevu ruku i zadra je u njoj, poput utopljenika koji se hvata za bilo ta to je jo nad vodom. Omerove rijei ostavie na skup dubok dojam. Za trenutak niko ni rijei ne prozbori. Onda Ibn Zejdun, koji je sebe zvao Vedid el-Zindik, ustade sa svoga

139mjesta i upita moe li on kazati ta misli. Omer se okrenu i klimnu glavom. Stariji svijet se namrti i stade milovati bradu. Znali su da je Ibn Zejdun bio skeptik koji je zatrovao ne jednog mladia u selu. Ali, mislili su u sebi, ovo je kriza, a tad i heretici imaju pravo rei ta misle. Glas, tako poznat Zuhejru el-Omeru, poe se lomiti od indignacije. "Dvadeset godina vam pokuavam rei ta nas oekuje. Slijepa vjera nas sama nikud nee dovesti. Mislili ste da e sultani trajati do Sudnjega dana. Kad sam vam govorio da onaj koji jede sultanovu orbu zavri sa ope-enom usnom, rugali ste mi se, proglasili me heretikom, otpadnikom, nevjernikom koji je skrenuo pameu. A sad je prekasno. Svi su izvori potrovani. Na cijelom poluotoku nema ni kapi iste vode. To vam je Omer bin Abdullah cijeli sat pokuavao objasniti. Umjesto da se okrenemo budunosti, mi muslimani smo uvijek zagledani u prolost. I sad pjevamo pjesme o vremenu kad su se prvi atori dizali u onim dalekim dolinama, kad smo bili jedinstveni u odbrani nae vje-" re, kad su se nai bijeli bajraci iz bitaka vraali u drugoj boji, natopljeni krvlju naih dumana. I koliko je samo vina u ovome selu ispijeno u slavu tih pobjeda. "Nakon sedamdeset godina, ja sam umoran od ivota. Kad mi smrt krene u susret, poput kratkovide kamile, neu joj se sklanjati s puta. Bolje je umrijeti dok si jo pri zdravoj pameti nego ivjeti bez pameti. A to se odnosi na pojedinca, vai i za zajednicu..." "Starce!" vrisnu Zuhejr, oajnikim glasom. "A ta te navelo da misli da je nama smrt suena?" "Zuhejre bin Omere," odgovori el-Zindik nepokolebljivo. "Govorio sam u simbolima. Jedini nain da ti i tvoja djeca i djeca tvoje djece opstanete u zemljama osvojenim od

Kastiljanaca jeste da prihvatite daje vjera vaih oeva i oeva vaih oeva na zalasku. Nai su 140 mezari ve iskopani." Ova opaska razljuti vjernike. Lica su im bila gnjevna, i oni se poznatim uzvikom okomie na skeptika. "Samo je jedan AUah, i on je Allah, a Muhammed je Njegov poslanik." "Da," odgovori starac. "To stoljeima govorimo, ali kraljica Isabella i njen ispovijednik se s vama ne slau. Nastavite li to govoriti, krani e vam otrim bodeima iupati srca iz njedara." "El-Zindik," viknu Ibn Hasd iz zaelja damije, "Moda je istina to to govori, ali u ovom smo selu mi pet stotina godina u miru ivjeli. Jevreje su na drugim mjestima muili, ali ne i ovdje. Krani su se kupali u istim hamamima kao i muslimani i Jevreji. Zar nas ne bi Kastiljanci mogli ostaviti na miru ako im ne smetamo?" "Malo vjerovatno, prijatelju moj," odvrati mudrac. "Stoje dobro za jetru nije za slezinu. Njihov e nadbiskup rei da e, dozvoli li jedne da opstanu, njihov primjer slijediti i drugi. Jer, napokon, ako nam se dozvoli da ostanemo ivjeti na ovim imanjima kao do sada, prije ili kasnije, kad na prijesto dou drugi kraljevi i kraljice, manje skloni sili, sama injenica da postojimo mogla bi ih potai da olabave pritisak na sljedbenike Hazreti Muse i Muhammeda, rahmet da je dui njihovoj. Oni su odluili da nas nestane. Jedino vam to hou kazati. Zahvaljujem ti, Omere bin Abdullahu, to si dopustio da se uje i moj glas." Kad el-Zindik krenu prema svom mjestu, Omer stavi Jezida na krilo i ponudi starcu da sjedne do njega. Kad ovaj sjede

na hasuru, Omer mu apnu: "Doi kod nas na veeru, Ibn Zejdun. Moja tetka to eli." El-Zindik se iznenadi, ali prikri svoja osjeanja i bez rijei klimnu glavom. Tad Omer opet ustade. "Ako niko drugi ne eli govoriti, razidimo se, ali upamtite da je izbor va. Slobodni ste uiniti to vam 141volja, i ja u vam pomoi kako budem znao i umio. Selam vam svima." "Selam i tebi," odgovorie svi uglas. Ustade i mladi imam i izree jednu suru iz Kur'ana, koju svi, ukljuujui i prisutne krane i Jevreje, pono-vie za njim. Svi, zapravo, osim el-Zindika. reci: "O nevjernici, ja ne vjerujem u ono u to vi vjerujete, A vi ne vjerujete u ono u to ja vjerujem, Niti u ikad vjerovati u to u to vi vjerujete, Niti vi u ono u to ja vjerujem, Jer, vi imate svoju vjeru, a ja svoju." Dok se skup razilazio, el-Zindik promrmlja u sebi: "Na Stvoritelj mora daje patio od zatvora kad je diktirao ove redove. Ritam je nekako izlomljen." Ibn Daud ga u i nasmijei se: "Otpadnitvo se kanjava smru." "Da," odvrati el-Zindik, gledajui pravo u mladieve zelene oi, "ali nema danas tog kadije koji bi izrekao takvu kaznu. Jesi li ti onaj to sebe zove praunukom Ibn Haldunovim?" "Jesam," odgovori Ibn Daud, dok su izlazili iz damije. "udno," el-Zindik je glasno razmiljao, "jer, svi su njegovi potonuli u moru." "On je kasnije ivio sa drugom, mojom nanom." "Zanimljivo. Da popriamo o njegovom djelu veeras? Poslije veere?"

"Zuhejr mi je priao da si ti studirao njegova djela i mnoga druga. Nemam elje sporiti se s tobom i nadmetati se u znanju. Ja tek uim." Ibn Daud pozdravi svoga sagovornika i pouri prema mjestu gdje su bili privezani konji. Nije htio da ga 142 njegovi domaini ekaju, a kad stie, zatece samo Jezi-da i Zuhejra. Djeak se smjekao. Na Zuhejrovu je licu, opet, bio izraz odsutnosti, i on se samo namrti na Ibn Dauda. Bio je ljut na svoga novog prijatelja. U gar-natskom hamamu, Ibn Daud je potpalio njihovu matu priom o oruanom ustanku protiv okupatora. Ovdje se prepustio kao list na vjetru. Zuhejr je hladno zurio u Kairca i pitao se vjeruje li on u bilo ta. "Gdje je tvoj cijenjeni otac?" upita ga gost, uz blagu nelagodu. "Bavi se svojim poslom," odvrati otro Zuhejr. "Jesi li spreman?" Omer je bio okruen seoskim starjeinama. Bili su eljni da detaljnije raspravljaju o svojoj budunosti, ali u intimi dobro znane kue. Stoga su se svi skupili u kui Ibn Hasda, putara, gdje ih doekae kolaima sa bademima i kahvom, zainjenom sjemenjem kardamoma i zaslaenom medom. Zuhejr je bio duboko uznemiren onim to se u damiji desilo. Bio je ljut na sebe. Prvi put shvati teinu situacije, i da se nije bilo lahkog rjeenja. Sad je znao da nema te pobune u Garnati koja ne bi bila osuena na propast. Vie je saznao iz tih oajnikih i poraenih izraza lica u damiji nego iz onog to su govorili stari amida Miguel i tetak Hiam, a ipak... A ipak je sve bilo isplanirano. Bilo je prekasno. Zuhejr kao da je zaboravio da njegov gost jae pored njega. On njeno pritisnu sapi svoga konja a ovaj odgovori naglim

galopom, koji Jezida iznenadi. Sprva pomisli kako njegov brat hoe da se s njim utrkuje. "El-Fahl! El-Fahl! ekaj me," nasmija se on, i ba kad se spremao da krene i sustigne brata, zaustavi ga Ibn Daud. "Ja nisam tako dobar jaha kao tvoj brat, a ne znam ni put." 143Jezid uzdahnu i zauzda svog konja. Shvatio je da Zuhejr hoe da bude sam. Moda se dogovorio da se nade sa jednim od momaka koji su mu se htjeli pridruiti u borbi. Jezid shvati da mu valja zauzeti bratovo mjesto. Inae, Ibn Daud bi mogao pomisliti da su namjerno bili neljubazni. "Bolje da te ja povedem do kue. Moja sestra Hin-da mi nikad ne bi oprostila da se izgubi." "Tvoja sestra Hinda?" "Da!'Zaljubljena je u tebe." 144 VII. GLAVA IN NOMINE DOMINI Nostri Jesus Christi. Najodliniji, najkranskiji i najhrabriji Kralju i Kraljice cijele panije. Evo ve je punih est godina kako je polumjesec odstranjen iz Alhambre, a posljednja utvrda to je pripadala sekti Mahometovoj ponovo osvojena za naeg Svetog oca. Vaa visost je od mene zahtijevala da potujem uvjete kapitulacije koje ste potpisali Sultan i Vi lino, kada se on predao pred moralno superiornom silom. Njeno visoanstvo e se sjetiti to ste rekli svom najvjernijem slugi: "Kao na najodaniji biskup, vi ste ne samo sluga Crkve nego i oi i ui svoga Kralja u Gra-nadi. Vladat ete se tako da nikad niko nee moi rei da ste osramotili nae ime." Razumio sam daje Njeno visoanstvo htjela time rei kako se prema sljedbenicima lanog Poslanika treba ljubazno odnositi i kako im treba dopustiti da se mole kako su nauili. Ja nikad Vaim

visoanstvima nisam rekao neistinu. Vjerujem, meutim, da je ljubaznost koju je pokazao moj prethodnik krivo shvaena medu Maurima. Oni ne pokazae nikakvu sklonost da predu na nau svetu vjeru. Stoga sam odluio pokazati im da je prolo vrijeme njihovih idola i njihovih hereza. Vaa e se visoanstva sjetiti naeg 145razgovora u Toledu, kad sam objanjavao prirodu Kur'ana. Naglasio sam da su knjige te sekte i njihovi obredi i praznovjerja poput mora bez dna. Nema kue niti sobe u kojoj na zidu ne stoje zapovijedi njihovog Poslanika u rimovanim kupletima. Njeno visoanstvo je tad iskazala gledite da te zle knjige i otrovne doktrine u njima sadrane treba predati paklenoj lomai. Ne vjerujem da je iko osim mene u Granadi mogao organizirati javno spaljivanje svih njihovih Kur'ana i svega drugog vezanog za tu knjigu. Ne elim time rei da sam ja kao pojedinac bio nezamjenjiv, kad je u pitanju zadatak koji su mi povjerila Vaa visoanstva i naa Sveta crkva. Jer, nema toga ko bi bio toliko vaan za Crkvu kakva je naa! Ali ja sam bio taj koji se zavjetovao, kad sam imenovan nadbiskupom Toleda. Zakleo sam se da u svakog sljedbenika Mahometovog natjerati da vjeruje u naeg Gospoda Isusa Krista. Molim Vas za pomo da ispunim svoj zavjet, da mi se daju sva potrebna ovlatenja kako bih izvrio svoju misiju. General, taj ugledni grof od Tendille, ija je obitelj dala naeg najodlinijeg kardinala Mendozu, mog asnog prethodnika, neprestano tvrdi da, budui su Vaa visoanstva dobila rat, nee proi dugo vremena, a Mauri e prihvatiti na jezik, obiaje i vjeru. Kad sam mu rekao da je jedan moj opat vidio tri maurske ene kako mokre na krieve izvaene iz crkve, on je odgovorio: "A ta si drugo oekivao, Nadbiskupe? Zar nisi ti bio taj koji je odluio spaliti njihove knjige. To je njiho-

va osveta. Bogohulna osveta, ali bolje i to nego da te kastriraju na trgu." Upravo ovakav stav se uje u naim redovima. Taj grof ima pokojeg kranina na svom dvoru, a oni koji mu slue rugaju se naoj Crkvi, optuujui je za korupciju, prave ale na raun bezbrojnih biskupa i sveeni146 ka koji ive u grijehu, mnoe se i imenuju svoje sinove na crkvene poloaje. ak i don Pedro Gonzales de Mendoza, kardinal koji je na svojoj samrtnoj postelji savjetovao Vaim visoanstvima da mene imenujete na njegovo mjesto, ovjek koji je branio vau stvar i prije no to ste stupili na prijesto, asni predak ovog naeg Generala; ak je i taj sveti ovjek ostavio za sobom sedmero djece zaete sa dvjema gospama najvieg ranga. Don Pedra, kao to Njeno visoanstvo zna, svi su zvali "treim monarhom " / nije mogao pogrijeiti u oima onih koji su mu sluili. Neki dan mi je jedan Maur, u blizini moje palae, priao i upitao me najljubaznije: "Jesu li vam djeca dobro i zdravo, Svetosti? Koliko ih imate? " Mislio je dobro, moe biti, ali meni je dolo da mu njegov bogohulni jezik iupam i da ga poaljem u pakao, neka se tamo pri. Svjestan sam, naravno, da je ovo stara boljka koju je u prolosti poticao najiieniji medu naim biskupima, Gregorije od Toursa, ija je obitelj, est stoljea nakon roenja Naeg Gospoda, godinama kontrolirala Crkvu u centralnoj Francuskoj. Nai kardinali i biskupi, i oni koji im slue, u ovih su posljednjih est stoljea plivali u grijehu. ak i poto smo vratili najvei dio nae zemlje, Granada je postala oaza u kojoj se mahometanci mogu i dan i no preputati sladostrastima. Mahometanski sljedbenici su ve navikli da

se pare poput ivinadi. Upravo su takvi primjeri beskrajnog grijeha okuili nau Crkvu i teko osakatili nau stvar. To je drugi jak razlog da ne dozvolimo da te prljave strasti zavladaju naim zemljama. Preklinjem Vaa visoanstva, dajte mi doputenje da proglasim edikte nae vjere diljem kraljevstva i da imenujem apostolskog inkvizitora da krene medu ljude, tako da nam svako moe doi i prijaviti ako vidi ili uje da je bilo koja osoba, iva ili mrtva, prisutna ili odsu147tna, izrekla i uinila neto na nain heretian, bezboniki, opscen, skandalozan ili bogohulan. Pored toga, moram izvijestiti Vaa visoanstva da e biti neophodno unititi i sva javna kupatila u gradu. Dovoljno je zlo to se na nae oi svakog bogovetnog dana mahometanci skupljaju u tim jazbinama bluda. Sjeate se kako su nai vojnici, otkrivi da Alhambra ima vie kupatila no ijedan grad na poluotoku, shvatili najbolji nain da se grad spasi unititi ih, to i uinie sa rijeima naeg Spasitelja na usnama. Opscenosti ispisane po zidovima tih banja samo su dodale ara na njihovu nepokolebljivu odluku. U tim su okolnostima nai kriari zbrisali sa lica zemlje svaki trag grijelia. Stvari su u Granadi mnogo ozbiljnije, i to ne samo na duhovnom planu. Ova su grjena kupatila takoer njihova redovna sastajalita gdje kuju svoje zavjere, pobune i izdaje. U gradu vlada veliki nemir. Svakog dana mi moji vjerni obraenici donose izvjetaje iz Alba-icina i maurskih sela, koja su, poput kakve poasti, okruila Alujarras. Ja bih lino bio sklon da to nezadovoljstvo uguim hapenjem glaveina i njihovim spaljivanjem. Kakva je samo tragedija pogodila nau Crkvu smru Tomasa de Torquemade. Onaj na plemeniti grof, meutim, sasvim je drugog miljenja. Za njega je Torquemada samo jedan

jevrejski converso koji je oajniki htio pokazati lojalnost naoj vjeri. Grof je protivan svim otrim mjerama protiv bezbonika medu nama. On misli da e ih time to govori njihov jezik i odijeva se kao oni, pridobiti na nau stranu. Njeno e visoanstvo moda shvatiti da ja niti razumijem, niti cijenim logiku koja stoji iza tog ponaanja. Mnogi od naih vitezova, koji su se kao lavovi borili kad smo mi zauzimali Alhamu, u Granadi su se prepustili uicima. Oni vjeruju da su zavrili sa ratom. Ne shvataju da je najodlunija faza naeg 148 rata tek poela. Zbog toga ja traim od Njezina visoanstva da se saglasi sa dolje navedenim mjerama i da ljubazno obavijesti Generala Granade, don Inigo Lo-peza de Mendozu, kako nije njegovo da prijei ijednu akciju koju preduzme Crkva.- Zabraniti Moriscosima da govore arapski, kako medu sobom i privatno tako i pri kupovini i prodaji na pijaci. Unitenje njihovih uenih knjiga, taj bi edikt trebalo da uini vrlo izvodlji-vim.- Zabraniti im dranje robova.Zabraniti im noenje njihovih maurskih haljina.- Narediti da lica njihovih ena moraju biti uvijek otkrivena.- Narediti da svoje kapije ne smiju zatvarati.- Unititi njihova kupatila.Zabraniti njihove javne proslave i svadbe, njihove lascivne pjesme i njihovu muziku.- Upozoriti ih da njihova obitelj ne smije imati vie od troje djece, i da e svako slijedee dijete biti dato na uvanje Crkvi u Kastilji i Aragonu kako bi se odgajalo kao krani.- Sodomija je tako rairena da, ako je elimo iskorijeniti, moramo biti krajnje strogi. U normalnim okolnostima, to treba kanjavati smru. Tamo, gdje se taj in vri na ivotinji, odgovarajua kazna bi bila pet godina ropstva.

Ove mjere su moda u suprotnosti sa prihvaenim uvjetima kapitulacije, ali ovo je jedino trajno rjeenje za poast koja tako dugo izjeda nae due. Ako su Vaa najmilosrdnija visoanstva saglasna sa mojim prijedlozima, ja bih predloio da Sveta inkvizicija bez odlaganja otvori ured u Granadi i da svoje povjerenike smjesta uputi u ovaj grjeni grad radi prikupljanja dokaza. Dva, ili najvie tri, auto defe e se obaviti kako bi ti ljudi shvatili da se vie nee moi poigravati sa silom za koju je Boija volja odluila da nad njima vlada. Iekujem brzi odgovor i ostajem najodaniji sluga Vaih visoanstava, Francisco Ximenes de Cisneros. 149Ximenes savi papir i stavi peat na papirus. Onda pozva svoga najodanijeg opata, Ricarda de Cordova, muslimanskog konvertita to se preobratio kad i njegov gospodar Miguel, kojeg mu je dodijelila Sveta crkva, i dade mu pismo. "Lino na ruke Kraljice i Kralja. Nikog drugog. Jasno?" Ricardo se nasmijei, klimnu i ode. Ximenes je razmiljao. O emu je mislio? Misao mu se bavila vlastitim slabostima. Znao je da nije ba jak na jeziku i pisanju. Nikad nije bio vjet u spajanju vatre i vode. Gramatika, koju je kao djeak u Alcali uio, bila je na najnioj razini. Kasnije, na Univerzitetu u Salamanki, posvetio se studiju graanskog i kanonskog zakona. Ni tu, niti u Rimu nije se kod njega razvio smisao za knjievnost ili slikarstvo. Michelangelove freske ostavile su ga sasvim ravnodunim. Ali je, protiv svoje volje, bio veoma impresioniran apstraktnim geometrijskim arama na keramici koju je vidio u Salamanki i, kasnije, u Toledu. Kad bi razmiljao o tome, a

to nije bilo previe esto, priznao bi sebi kako bi bilo prirodnije da se divi Bogu kao konceptu. Nije mu se sviao onaj grozd slika naslijeenih iz paganskih vremena i obojenih kranskim bojama. , Da je bar posjedovao knjievni dar svoga sjajnog prethodnika, kardinala Mendoze. Njegovo bi pismo Isabelli i Ferdinandu bilo napisano u kitnjastijem i modernijem stilu. Monarsi bi bili tako ganuti literarnom vrijednou sastava da bi nasjeli na bode skriven ispod rijei kao neto to prosto ide uz to, ali on, Ximenes, niti je mogao, niti je htio varati svoju Kraljicu. Postao je Isabellin ispovjednik kad je Talavera imenovan nadbiskupom Granade i, na njeno veliko zadovoljstvo i iznenaenje, nije nije pokazao nimalo uzbu150 denja ili ustruavanja kad je pred nju izveden. Niti je ona primijetila u njegovu izrazu lica, ili nainu kako joj je pristupio, najmanji trag servilnosti. Dostojanstvo i bogobojaljivost koji su zraili iz svake njegove pore bili su nepogrjeivo autentini. Isabella je znala daje dobila jednog vatrenog sveenika, nepokolebljivog karaktera, tako slinog njenom. Talavera se prema njoj odnosio s potovanjem, ali nije bio kadar sakriti svoj oaj pred onim to je smatrao mjeavinom lakomosti i predrasude. Stalno joj je nastojao prenijeti znanja o vrlinama tolerancije i potrebi koegzistencije sa njihovim muslimanskim podanicima. Ximenes je bio od tvrde grade. Sveenik gvozdene due i, to je jo vanije, uma slinog njenom. Isabella ga je pozvala da preuzme brigu o njenoj savjesti. O njenim iskuenjima. Otvorila mu je svoje srce. Svoje strahove za kerku iji joj je um izmicao. Sve je to sveenik sluao sa razumijevanjem. Samo je jednom

prilikom bio toliko zapanjen njenom ispovijeu da su mu osjeanja svladala intelekt i izraz uasa mu se pojavio na licu. Isabella mu je povjerila nezadovoljenu tjelesnu elju koja ju je spopala neke tri godine prije ponovnog osvajanja Granade. Predmet njene strasti bio je jedan muslimanski plemi iz Cordobe. Ximenes se tog trenutka prisjeti uz drhat, zahvaljujui u sebi svom Gospodu Isusu Kristu to je potedio paniju te strane sramote. Da je taj Maur uao u kraljiin budoar, ko bi mogao i predvidjeti kojim bi smjerom krenula povijest? estoko zamahnu glavom kao da je i sama ta misao bila hereza. Krenula bi zasigurno u sasvim drugom smjeru. Daje Isabella to uinila, morala bi se traiti jaa sredstva. Ximenes je bio prvi panski nadbiskup koji je prakticirao celibat. Jedne noi u Salamanki, u vrijeme studija, probudila ga je buka koja se esto ula iz muke 151spavaonice, jer mladii bijahu u najuspaljenijem dobu, i on je shvatio da njegove kolege oponaaju nadraene ivotinje. Jasno se ulo kakav su uitak jedan drugom prireivali mladii to su se tamo parili. I on je osjetio gr poude u svojoj utrobi. ok je bio dovoljan da ga uspava. Ali je sutradan, kad se probudio, bio uasnut ustanovivi da mu je nona koulja mokra od onog to je jedino moglo biti njegovo sjeme. Jo je gora bila grjena podudarnost. Tena mrlja je udovino nalikovala na mapu Kastilje i Aragona. Cijela dva dana Ximenes je bio van sebe od uasa i tjeskobe. Kasnije, te sedmice, u crkvi, ispriao je to svom ispovjedniku, koji se, na gaenje budueg nadbiskupa, valjao od smijeha, govorei mu tako glasno da se Ximenes tresao od stida. "Da, ja..." sveenik se guio od smijeha, ali onda, vidjevi blijedog i ustravljenog mladia pred sobom, zastao je ne bi li

smislio kakav ozbiljan zakljuak: "Da Crkva sodomiju smatra neoprostivim grijehom, svaki bi panski sveenik ve gorio u paklu." Taj susret u ispovjedaonici, mnogo vie no ono to se desilo u spavaonici, navelo je Ximenesa da se zaku-ne na celibat. ak i kad je sluio u Siguenzi, na imanju kardinala Mendoze, u doba kad se od sveenika oekivalo da pokupi bilo koju seljanku ili djeaka koje poze- , li, Ximenes je uspijevao odoljeti iskuenju. Za razliku od evnuha, on nije nalazio zadovoljstvo ni u penisu svoga gospodara. Umjesto toga, okrenu se monakom ivotu, prihvativi franjevaki red, kako bi naglasio svoju posveenost strogom i bogobojaznom ivotu. Saznavi za uzdranost svoga omiljenog sveenika, kardinal Mendoza je gunao u znak neslaganja: "Neto tako izuzetno" - pretpostavlja se da je pri tome mislio na Ximenesove intelektualne kvalitete - "ne smije biti sahranjeno u mraku samostana." 152 Ximenes je hodao gore-dolje po eliji. Sa zasvode-nog prozora, u sjeni palae, vidjela se katedrala koju su sagradili na ruevinama jedne stare damije. Muile su ga uzviene misli, ali nekontrolirane i neeljene slike su se probijale kroz njihov oklop, prekidajui i najuzvi-enije medu njima. Ximenes je saznao za jedan duboko uvredljiv in skrnavljenja izvren u Toledu prije mjesec dana, kad je jedan sljedbenik islama, uvjeren da ga niko ne gleda, uhvaen kako istresa svoj penis u svetu krstionicu. Poto su ga vidjela dvojica gorljivih opata, on se nije trudio ni da porekne, ni da moli milost, a niti je pokazao naroito kajanje zbog svoga bogohulnog ponaanja. Umjesto toga, tvrdio je daje novi obraenik te da mu je jedan stari prijatelj kranin rekao da

izvede ovaj naroiti oblik ritualnog pranja prije nego to se u katedrali pomoli Bogu. Prijestupnik nije htio odati ime svog prijatelja. Stavili su ga na grozne muke. Usne su ostale zapeaene. Inkvizicija je njegovu priu smatrala neuvjerljivom i predala ga je civilnim vlastima da odrede kaznu. Prije nekoliko dana je spaljen na lomai. Ximenesa je i dalje progonio prizor tog uvredljivog ina. Ne smije zaboraviti traiti od Inkvizicije da mu poalje izvjetaj o tom dogaaju, ree sam sebi Ximenes nije bio sasvim bez savjesti. Taj ovjek, koji se nudio da bude okrutni izvrilac pomora islamske Garnate, i sam je jednom bio rtva. Proveo je neko vrijeme u crkvenoj tamnici po naredbi tadanjeg kardinala Carilla. Kardinal, kojega e uskoro naslijediti nadbiskup Mendoza, zahtijevao je od Ximenesa da napusti nii poloaj u panskoj crkvi, na koji gaje imenovao Rim, u korist jednog iz kruga ulizica kojima je bio okruen. Ximenes je to odbio. Kanjen je sa est mjeseci samice. To je iskustvo uinilo sveenika osjetljivim na pitanja razlike izmeu krivice i nevinosti, i to ga 153je navelo da razmilja o smrti ovjeka iz Toleda to je svoju alatku oprao u svetoj vodici. Moda je bio nevin, ali nema tog katolika koji bi ga poslao u crkvu da tako to uradi. Mora da je to bio jedan od onih francuskih heretika koji su izbjegli kaznu. Prelatove oi su zasjale na pomisao da je otkrio istinu. Paljivo e prouiti izvjetaj. ulo se kucanje na vratima. "Udi." Ude vojnik i apnu mu na uho. "Uvedi ga." Ibn Hiam ude. Krenu pravo prema nadbiskupu koji prui ruku. Ibn Hiam kleknu i poljubi prsten. Xime-nes ga podignu i pokaza mu da sjedne.

"Moj amida Miguel mi je jasno stavio do znanja da Vas moram posjetiti i time Vaoj milosti ukazati poast." Ximenes pogleda ovoga posljednjeg konvertita iz redova garnatskog plemstva i kiselo se nasmijei. "Koje ti je ime dao Biskup Kordobe?" "Pedro de Garnata." "Valjda misli Pedro de Granada?" Pedro klimnu, oi mu otkrie jad i ponienje koje je osjetio. Vidje polupobjedonosni, poluprezrivi izraz lica ovjeka iju je ruku upravo poljubio, i poeli da je mrtav. Umjesto toga, slabo se osmjehnu, proklinjui sebe zbog svoje poniznosti. Ximenes ga pogleda i klimnu. "Tvoja je posjeta nepotrebna. Ve sam kazao tvom stricu da e ti biti doputeno da nastavi sa svojom trgovinom. Ja sam ovjek od rijei. Reci mi neto, Pedro. Je li i tvoja ker prela na nau vjeru?" Pedro de Granada se poe znojiti. Ovaj je ejtan sve znao. "im se vrati iz Ibi... Hou kazati, iz Seville, Mi154 losti. ekamo da se vrati." "Blagosloven bio, sinko. Izvini, vrijeme je za veernju molitvu, a nakon toga imam drugog posla. Samo jo neto. Kao to vjerovatno zna, sedam naih sveenika su prole sedmice na putu na Sveto priee, upali u klopku. Na glavu su im izruena burad puna ljudskog izmeta. Da sluajno ne zna imena momaka koji su to uradili?" Pedro odgovori da ne zna. "Ne, i mislio sam da ne zna. Da zna, ve bi prijavio. Pokuaj otkriti, ako moe. Takva sramota ne moe ostati nekanjena." Tek preobraeni Pedro de Granada silom se sloi s tom izjavom.

"Kad Bog hoe unititi obinog mrava, Milosti, on mu da krila." im se Pedro nakloni i izae, talas munine svlada Ximenesa. "Odvratni, beskimeni, smueni, priglupi bijednici," pomisli on u sebi. "Svaki mi dan dolaze. Neki iz straha. Drugi da zatite svoju budunost. Spremni izdati vlastitu mater samo ako bi... ako... ako... uvijek to ako... ako bi im Crkva osigurala imetak; ako im se ne bi mijeala u trgovinu; ako bi drala Inkvizicuju podalje od Granade... Samo tad se oni spremno preobrate u nau vjeru da bi je okuili svojom nezatomljivom pohlepom. Bog ih sve prokleo. Naoj Crkvi ne trebaju ti bijednici. Pedro de Granada e ostati mahometanac sve do smrti. Dabogda bili prokleti, i on i svi njemu slini." 155VIII. GLAVA Iz daljine, sa planinskih padina nisu se vidjele bijele seoske kue, ali je mirkanje uljanih lampi, objeenih na njihovu proelju, udesno izgledalo sa mjesta na kojem je sjedio Jezid. Znao je da e one gorjeti dok se ljudi ne vrate kui. Avlija njegove kue bila je prepuna posjetilaca. Sjedili su u golemom krugu, na debelim ilimima prostrtim po travi. S vremena na vrijeme, el-Zindika ili Mi-guela, koji su sjedili u sredini, obasjao bi slab plamen. Grijali su ih ugljeni ugarci koji su tinjali u pei. Preko dvije stotine ljudi se okupilo te noi kad je "debata" zapoela. Ova obitelj, koja stoljeima nije imala veih briga do da odredi poetak sezone lova, da odlui kakvu ma-rinadu pripremiti za peeno janje ili kakve su svile tog dana u Garnatu stigle iz Kine, sad je neposredno bila suoena sa povijeu.

Miguel je dominirao skupom. Sprva je zvuao gorko i cinino. Uspjeh Katolike crkve, njena oita nadmo, tvrdio je, lei u injenici da ona nije ni pokuavala ublaiti gorki okus svoga lijeka. Nije joj bilo stalo da prikriva; nije marila za popularnost; nije krila svoj lik da bi se dopala svojim sljedbenicima. Bila je odvratno iskrena. Ona je hvatala ovjeka za ramena i vikala 156 mu na uho: "Roen si u izmetu i ivi u njemu, ali mi emo ti pratati to smrdi, to si gadan i tako odvratan, samo ako svaki dan klekne i moli oprotaj. Ti mora taj svoj bijedni, tugaljivi ivot ivjeti u primjernoj poniznosti. Sve stoje tvoje da uradi jest da spasi duu i, ako to uini i ako, pri tome, dobro krije svoje nezadovoljstvo, moda se i iskupi. To, i samo to, tvoj e ivot na zemlji uiniti malo manje prljavim no to je bio na dan roenja. Samo prokleti trae sreu na ovome svijetu." Miguel na ovom mjestu zauti ne bi li malo osmotrio skup. Izgledalo je kao da su u hipnotinom transu, zabezeknuto su ga gledali. Tihim, blagim glasom, on ih je poveo na putovanje u njihovu prolost, podsjeajui ih ne samo na slavu islama ve i na njegove poraze, na smutnje, na despotske dvorove, na bratoubilake ratove i na neizbjeno samounitenje. "Ako su nai halife i sultani htjeli da stvari ostanu iste, trebalo je da promijene nain na koji su vladali tim zemljama. Misli da sam bio sretan to sam promijenio vjeru? ak i veeras sam naljutio neke lanove moje obitelji, i sami ste vidjeli, ali ja sam zaao u godine kad vie ne mogu kriti istinu." "Volim ovu kuu i ovo selo. Pa, stoga to elim da se sauva da svi vi dobro ivite, ja vas jo jednom molim da ozbiljno

razmislite. Ve je kasno, ali ako uradite kako vam kaem, jo vas mogu spasiti. Na kraju ete prei na njihovu vjeru, ali tada e Inkvizicija biti ovdje i svakog e od vas rspitivati da ustanovi ko se istinski preobratio a ko nije. Poto je jedan od njihovih ciljeva konfiskacija vae zemlje u korist Crkve i Krune, uzet e sebi slobodu da sumnjaju. Ne mogu vas prisiliti, ali oni to e doi poslije mene nee biti ovako ljubazni." Iako je ono to je on izrekao bilo nepopularno, veina prisutnih je osjeala da je on blii istini od uspa157ljenih glava koji su htjeli rat, jer se i ispod hladnog spokoja, koji je okruivao ovu plemiku kuu, osjeala golema napetost. Neki medu njima, koji su imali malu djecu, razido-e se ve nakon uvodne besjede, ali Jezid je jo bio sasvim budan i uivao je u svakom trenutku veeri. Sjedio je blizu svoje majke, pokriven njenim velikim vunenim ogrtaem. Do njega je bila njegova sestra Hinda, koja je, vjerna berberskim osobinama naslijeenim sa majine strane, pokazivala estinu koja je udila svakoga, osim Jezida. Nekoliko je puta prekinula svoga starog amidu, sarkastino se smijala na njegove pokuaje da bude duhovit i svako malo sebi u bradu prmrmlja-la neki bezobrazluk, ali te je noi vjetar nosio njene rijei i seoske su joj ene aplaudirale. Miguel je odgovarao bez ljutnje, potajice se divei Hindinoj smjelosti, a javno izjavivi da mu je ona vrlo draga. Njena je reakcija na ovaj izliv ljubavi bila tipina, ali ovaj put je pretjerana, i nije naila na odobravanje. "Kad mi guja izjavi ljubav, ja je objesim oko vrata." Ama se glasno nasmija, to iznenadi Jezida koji je znao da Ama nije nimalo odobravala Hindino ponaanje. Ali Ama ostade usamljena. Mada Miguel nije ba bio omiljen, ovakav

bezobrazluk nije se dopao seljani-ma, bio je to, smatrali su, izraz negostoljubivosti prema Ibn Feridovu potomku. Miguela je uznemirilo porede-nje sa zmijom. Zaboljela ga je ta otrovna primjedba i nije mogao zadrati suzu. Omera je zaboljela suza u amidinim oima, i on se namrti na svoju enu. Zubejda tano protumai taj znak. apnu Hindi da pazi ta govori, zaprijetivi joj da e je dati za Miguelova sina, glupog Juana, ako smjesta ne zauzda jezik. Ucjena je imala efekta. Hinda otpuza do Miguela i priapnu mu da joj oprosti. On se nasmijei i pomilova je po glavi. Skup se umiri. Iznesoe i kahvu. 158 Hinda nije bila uznemirena, poto je jasno stavila do znanja svima okupljenima, posebno strancu koji je sjedio medu njima, ta stvarno misli. Ibn Daud, taj zeleno-oki dragulj iz Kaira i njena ljubav, bio je duboko zamiljen. I prije nego to mu je Jezid izbrbljao sestrinu tajnu, Ibn Dauda je Hinda veoma dojmila. Njen otri jezik i otre, zloeste crte lica su ga oarale, ali veeras je bio potpuno obuzet raspravom. Nasmijeio se na Hindin drski odgovor amidi, ali trezveno razmiljanje el-Zindikovo bilo u sreditu njegove panje. El-Zindik, sasvim suprotno od Miguela, napao je kranska ubjedenja i praznovjerje. Izrugivao se staroj crkvi na njenoj nesposobnosti da se odupre paganskim pritiscima. Zato bi inae Isaa uinili boanstvom, a majku mu predmetom oboavanja? Poslanik Muham-med, s druge strane, odbio je sve takve pritiske, odupro se iskuenjima i liio glavne tri boginje boanske moi. Eto, toliko je el-Zindik ove noi bio spreman slijediti svoju muslimansku brau. On nije branio islam intelektualnim arom, po kojemu je bio poznat i to se od njega veeras oekivalo. Bio je previe astan ovjek da bi se suprotstavio onim Miguelovim tvrdnjama koje je smatrao

neupitnim. Umjesto toga, nastojao je osokoliti svoje sluaoce podsjeanjem da zvijezda koja nestane na jednom nebeskom svodu moe na drugom ponovo zasjati. Opisivao je muslimanske pobjede u Istanbulu, uz tako ive pojedinosti, daje drhat kolektivnog ponosa potresao publiku. A to se tie propasti el-Endelusa, nije se priklonio nekim od uobiajenih tumaenja. "Sjeate li se," upitao ih je, "prie o sultanu Tlem-cenu i svetom ovjeku? Sultan je, primajui Ebu Ab-dullaha elTunisija, bio odjeven u najgizdaviju i najskuplju odoru. 'Je li ispravno da nosim ovako skupe haljine dok se molim?'upitao je on svog uenog posjetioca. Ebu Abdullah se nasmijao i svoj stav iskazao slije159deim rijeima: 'Smijem se, o ponosni Sultanu, slabosti tvoga intelekta, tvom nepoznavanju samoga sebe i tvom jadnom duhovnom stanju. Za mene si nalik psu koji njui krv leina i jede smee, ali zadie nogu dok mokri, da ne bi oneistio svoje tijelo. Pita me za svoje haljine, a na dui ti lee ljudske patnje.'Sultan stade plakati. Povue se sa prijestolja i postade sljedbenik Svetog ovjeka." El-Zindik zavri svoju priu zagluen uzvicima "Al-laha mi!" i izrazima osjeanja da sljedbenici Poslanikovi ne bi zapali u ovako bijedno stanje da su se svi muslimanski kraljevi u elEndelusu ovako ponaali. To je bila reakcija koju je el-Zindik i oekivao, a onda im se direktno suprotstavi. "Zvui lijepo, ali bi li nas to spasilo? Ja ne mislim da bi. Nema te vjere koja je u stanju izmijeniti kraljeve ako nije zasnovana na jo neemu, na onome to na veliki uitelj Ibn Haldun zove solidarnou. Nai su porazi rezultat naeg neuspjeha da sauvamo jedinstvo el-Endelusa. Dozvolili smo da se halifat raspadne, a da se na njegovom mjestu zametne otrovni korov, sve dok on ne pokri svaki komadi

nae bae. Veliki su gospodari nasrnuli na el-Endelus i izdijelili ga medu sobom. Svaki je postao velika riba u jezercetu, dok se potpuno suprotan proces deavao u preoblikovanju kranstva. Mi smo osnovali tolike dinastije, ali smo propustili uspostaviti takav nain vladanja naim ljudima koji bi bio u skladu sa onim to nam razbor diktira. Nismo uspostavili politike zakone koji bi zatitili sve nae graane od hirovitih vladara. Mi, koji smo predvodili ostali svijet u carstvu nauke i arhitekture, medicine i muzike, knjievnosti i astronomije, mi, koji smo bili povlaen narod, nismo znali nai put prema stabilnosti i vlast zasnovanu na razumu. To je bila naa slabost, a evropski krani su uili na naim grjekama. To je 160 to, a ne nain na koji su se nai kraljevi odijevali, ono to je bilo prokletstvo islama u ovim krajevima. Znam da ih ima i ovdje koji misle da e nam pomo stii od istanbulskog sultana. Ja u to ne vjerujem, prijatelji moji. Ja mislim da e Turci zauzeti Istok, a nas ostaviti na miru, da nas proguta kranin." Omer je bio vidno impresioniran i Miguelom i el-Zindikom, ali bio je i umoran. Bilo je preih stvari, to su se ticale njegovih najbliih, a koje su ga titile i nisu mu dale da se sasvim usredsredi na razgovor. elio je da stvar privede kraju, ali ima tradicija koje imaju polureligijski status, a koje su vremenom postale dio rasprave. Tonom koji je zapravo sugerirao sasvim drugi naum, Omer upita je li jo ko od prisutnih htio govoriti. Naljutilo gaje kad je jedan stari tkalac ustao. "Selam i tebi i svima vama i nek'Bog sauva i tebe i tvoje, Omere bin Abdullahu," zapoe stari tkalac. "Sa velikom sam panjom sasluao i preasnog biskupa Kurtube i Ibn

Zejduna, koji sebe zove el-Zindik. Nemam njihova znanja, ali elim samo jednu stvar kazati. Mislim da se na poraz desio ve u prvih stotinu godina, kad se Tarik ibn Zijad skrasio na onoj stijeni koja sad nosi njegovo ime. Kad su dvojica naih generala dospjela do planina koje Franci poznaju kao Pirineje, popeli su se na vrh i pogledali u dolinu koja je pripadala Galima. Zgledali su se i nisu ni rije prozborili, ali obojica su razmiljala o istome. ele li zatititi el-Endelus, onda ga moraju utvrditi protiv Franaka. Pokuali smo. Da, mi smo'to pokuali. Mnogi su nam gradovi pali u ruke, ali odluujua bitka u naoj povijesti je bila sukob naih vojski i armije Charlesa Martela, pred samim gradom kojeg oni zovu Poitiers. Propustili smo, toga dana, priliku da pobijedimo franako kraljevstvo, ali smo izgubili i elEndelus, mada je malo onih koji su to spremni priznati. Jedini nain da se spasi ova zemlja 161za naeg Poslanika bila je gradnja damije tamo gdje je sada Notre-Dame. Toliko od mene." Omer mu zahvali to im je otvorio oi za uzvieno sagledavanje njihove trenutne nesree i svima prisutnim zaeli lahku no. Kako se skup poe razilaziti, Ama uze Jezida za ruku i uvede ga u kuu, ali joj ne promaknu da se neuobiajeno velik broj mukaraca vrlo srdano rukuje sa Mi-guelom. Tu je bio i njegov roeni brat Ibn Hasd i, dok su njih dvojica stajali, Hinda jo jednom bijae iznenaena njihovom slinou, pogotovo kad ih se gleda iz profila. Zubejda je stajala uz svog mua, pozdravljajui se sa mukarcima i enama. Za razliku od svoga oca i djeda, Omer se prema seljacima i tkalcima ije su obitelji dominirale Hudejlom odnosio srdano, ak prijateljski. Odlazio im je na svadbe i denaze,

zvao svakog po imenu, znao koliko je koji od njih imao djece, to ih je i iznenaivalo i godilo im. "Ovaj gospodar je pravi," govorio je jedan tkalac svojoj eni. "O tome nema nikakve sumnje. On koristi na rad isto kao i njegovi stari, ali je on jedan astan gospodar." Za te ljubaznosti veeras nije bilo vremena. Omer je bio nestrpljiv. Nije mnogo govorio tokom rasprave, a sad je jedva ekao da oni odu kui. Zubejda gaje za ve-'erom, koju su obavili ranije, kako bi mogli upriliiti debatu, obavijestila daje njihovo najstarije dijete umijeano u pothvat koji je bio koliko nezreo toliko i glup, i da se ona boji za njegov ivot. Slukinje iz sela su joj re-ke da Zuhejr regrutuje mladie za "bitku". Zuhejr nije bio tu, a kad se raspitala gdje je, jedan sluga joj je rekao daje upravo on osedlao najdraeg konja mladom gospodaru, ali da mu ovaj nije kazao kuda ide. Znao je jedino da je Zuhejr el-Fahl odnio dvije deke. Kad je sluga izaao iz sobe, Hinda nije mogla da se ne nasmije. To je 162 Omeru bilo dovoljno da sam donese zakljuak. Bruka jedna! Njegov stari amida i njegov vrli prijatelj Ibn Zejdun raspravljaju ovdje o pitanjima ivota i smrti, koja se tiu i njegove obitelji, njegove vjere, budunosti, a na vitez - gdje je on? "Zauzet, negdje na brdu, napum-pavanjem jedne od naih nesretnih slukinja." Zuhejr je iz kue gledao skup kako se razilazi, alei to je propustio taj vaan dogaaj. Osjeao se zasien i zgaen nad svojim nedostatkom discipline i svojom sklonou ivotinjskim nagonima, ali... ali, mislio je, prisjeajui se svoga iskustva, Umejma je bila toliko drukija od onih nafrakanih kurvi u Garnati, ije su tijelo muke ruke obraivale iz sata u sat, iz dan u no. Umejma ga je uinila

razuzdanim. Probudila je njegovu ulnost. Ona nije nita oekivala, niti zahtijevala. Da joj nije noas otiao, moda je nikad vie ne bi vidio. Za tri mjeseca, ona e biti udata za Sulejmana, elavog, razrokog tkalca, koji je tkao najbolje svile u selu, ali koji nikako nije bio ravan njemu, Zuhejru elFahlu, u stvarima koje su se kod mukaraca raunale. "I?" ree Omer, iznenadivi svog sina. "Gdje ti bijae? Nije vano to si propustio veeru, ali ne sudjelovati u debati u ovakvim'vremenima? Primijeeno je da te nema. I Ibn Hasd i tkalac Sulejman su se raspitivali za tvoje zdravlje!" "Selam ti, oe," promrmlja Zuhejr, oajniki nastojei da sakrije nelagodu. "Bio sam sa prijateljima. Bezazlen izlazak, vjeruj mi." Omer pogleda sina i protiv svoje volje se nasmijei. Mladi je bio tako nevjet laov. Imao je majine svije-tlosmede oi i, dok je stajao pred njim, Omer osjeti estok val emocija. Nekad su bili tako bliski. Omer je Zu-hejra nauio jahanju i lovu i vodio ga na rijeku da pliva. Djeak je esto sa ocem iao na dvor u al-Amru. Sad je osjeao da ga je predugo prepustio samome se163bi, posebno otkako se Jezid rodio. Koliko su bili razliiti, a koliko ih je obojicu volio. On se smjesti na veliki jastuk na podu. "Sjedi, Zu-hejre. Tvoja mi mati veli da si neto naumio. Staje to?" Zuhejrovo se lice uozbilji. Odjednom je izgledao mnogo stariji. "Odlazim, oe. Rano ujutro. Htio sam se sa svima vama oprostiti veeras, ali Jezid spava, a ja ne mogu otii a da ga ne zagrlim. Idem u Garnatu. Ne moemo sveenicima dopustiti da nas ive sahrane. Moramo sad, prije no to bude prekasno, neto uraditi. Planovi za ustanak su ve u toku.

Ovo je dvoboj sa kranstvom, oe. Bolje umrijeti u borbi nego ivjeti kao rob." Omerovo srce poe udarati. Sve vidje pred oima. Sukob sa Generalovim vojnicima. Zbrku. Sablje u zraku, pucnjeve, a njegov Zuhejr lei u travi sa rupom na elu. "To je sulud naum, dijete moje. Veina momaka, to nadiu dreku po garnatskim hamamima, pobjei e im ugleda Kastiljance. Dozvoli da zavrim. Znam ja da e ti nai par stotina momaka da se s tobom bore. Povijest je puna mladih budala opijenih svojom vjerom koji srljaju u rat sa nevjernicima. Ipak je bolje biti iv, sin-ko moj." Ni Zuhejrove misli nisu bile osloboene sumnji, ali to nikad ne bi priznao ocu. On nije htio da ga se nago-. vori da odustane od onog to su on i njegovi prijatelji planirali jo od onih lomaa u Bab el-Ramli. Lice mu ostade smrtno ozbiljno. "Znam ta ti misli, oe. I sam se ne uzdam mnogo u uspjeh naeg ustanka, ali on je neophodan." "Zato?" "Da bi u naem kraljevstvu Garnate stvari ostale iste. Stvari ne stoje dobro, ali bolje je i ovako nego da nas izrue Torquemadinim zvijerima, koje oni zovu sveenicima i njihovim dounicima. Da na posljednji sul164 tan, proklet bio od Boga, nije bez bitke kapitulirao, stvari bi moda bile drukije. Isabella nas dri kao pse koji su ve vidjeli bia. Na e izazov i njima, a i pripadnicima nae vjere na ovom poluotoku, pokazati da se moe poginuti na nogama, a ne na koljenima; da pod ruevinama nae civilizacije ima jo ivota." "Ludo, ludo dijete!" "Pitaj Ibn Dauda ta je, na putu u Garnatu, vidio u Sarakusti i Balansiji. Svaki musliman koji je bjeao pred kranima kazivao je isto."

Omer nije mogao a da ne osjeti neobian ponos to ima takvog sina. Potcjenjivao je Zuhejra. "O emu to pria, sine? Ne lii na tebe. Govori u zagonetkama." "Govorim o izrazu lica njihovih popova kad su odlazili da nadgledaju muenje nevinih i pravljene siroadi u jazbinama Inkvizicije! Ako se sad ne budemo borili, sve e nae nestati, oe. Sve!" "Moda e sve ionako nestati, borio se ti ili ne." "Moe biti." Omer je znao da su Zuhejra. u dubini due, muile neizvjesnosti. Imao je razumijevanja za sinove dvojbe. Poto se u damiji izjasnio i poto se hvalisao pobjedama koje stoje pred njim i njegovim prijateljima, mladi je bio vezanih ruku. Omer odlui da sprijei odlazak svoga sina. "Jo si mlad, Zuhejre. U tvojim godinama se smrt doivljava kao iluzija. Neu ti dopustiti da tako strai ivot. Meni moe da se desi to god hoe, sada kad sam odluio da se ni pod kojim uvjetima ne pokrstim. Ko e se starati o tvojoj majci i sestrama? Jezid? Uzeli su nam mo i vlast, ali naa su imanja jo netaknuta. Mi moemo u naem bogatstvu uivati u miru i dostojanstvu. Zato bi el-Hudejl smetao Kastiljancima? Njihov je pogled usmjeren prema Novom svijetu, prema planinama 165punim srebra i zlata. Oni su nas ve porazili i svaki otpor bi bio uzaludan. Zabranjujem ti da ide!" Zuhejr nije nikad sudjelovao u pravoj borbi. Njegovo je iskustvo bilo ogranieno na obrazovanje u raznim vjetinama. Majstorski je rukovao sabljom, a njegova vragolasta umjenost na konju bila je znana svima koji su pratili turnire u Gamad u kojima je obiljeavan dan Poslanikova roenja. Nije se, meutim, mogao oteti utisku da on nema iskustva u ukrtanju sablje sa du-maninom.

Gledajui oevo smrknuto lice, Zuhejr shvati da je ovo posljednja prilika da se predomisli. Mogao bi jednostavno obavijestiti svoje drugove u zavjeri da mu otac zabranjuje odlazak od kue. Omera su svi cijenili i oni bi shvatili. Da li bi zaista? Zuhejr ne bi mogao podnijeti pomisao da ga jedan od prijatelja optui za kukaviluk. Ali nije ga samo to brinulo. Zuhejr nije vjerovao da e el-Hudejl biti siguran sve dok je Ximenes drao Garnatu. Stoga je smatrao da Omer nije bio u dosluhu sa vremenom. "Aba," ree Zuhejr tuno, "nita mi nije toliko vano kao sigurnost naeg kue i naih imanja. Zato moram poi. Ako mi savjetuje da protiv svoje volje ostanem, onda se ja, naravno, neu protiviti, ali u biti nesretan, a kad sam nesretan, oe, smrt mi se ini kao utjeha." "Zar ne vidi da e sveenici sve unititi? Prije ili kasnije stii e i do el-Hudejla. Oni ele el-Endelus svesti na pustinju. Kako onda da dozvole da ijedna oaza opstane? Nemoj me siliti da ostanem. Mora shvatiti daje ono to sam ja naumio uiniti jedini nain koji moe spasiti nae ivote i nau vjeru" Nije uvjerio Omera i razgovor se nastavi, ali je Zuhejr bivao sve odluniji kako je vrijeme proticalo. Na kraju Omer shvati da sina ne moe zadrati kod kue 166 protiv njegove volje. Lice mu omeka. Zuhejr smjesta shvati da je jednu bitku dobio. Znao je narav svoga oca. Kad se Omer jednom sloi, on se povlai i ne mijea se vie. Dvojica mukaraca ustadoe. Omer zagrli sina i poljubi ga u oba obraza. Onda ode do velike sehare i izvadi prekrasno izraene srebrene korice u kojima je bila Ibn Feridova sablja. Izvue je i, drei je u objema rukama, podie je iznad Zuhejrove glave, pa mu je i pre-dade.

"Ako se ve boriti mora, najbolje je da to ini sa orujem isprobanim u mnogim bitkama." Zuhejrove oi zasuzie. "Hodi," ree Omer bin Abdullah. "Hajdemo da kaemo tvojoj majci." Zuhejr, ponosan to nosi sablju svoga ukundjeda, krenu za ocem preko avlije, gdje naidoe na Miguela i Zehru. etiri su se glasa u isti tren ula. "Selam." Miguel i Zehra vidjee sablju svog oca i sve im bijae jasno. "Bog te uvao, dijete," ree Zehra, ljubei ga u obraze. Zuhejr ne odgovori, samo je zurio u dvoje staraca. Taj ga je susret uznemirio. Otac ga njeno potapa po ramenu i oni odoe. Sve je to trajalo nekoliko sekundi. Zuhejr pomisli daje to lo znak. "Hoe li Miguel...?", upita oca, ali Omer odmahnu glavom. "Nikako," apnu on. "Tvoj stari amida Miguel nikad ne bi Crkvu stavio ispred svoje obitelji." Na tren, Zehra i Miguel stajahu mirno, kao uvari na dunosti. Ostaci jedne generacije, koje vie nema. Nebo nad njima je bilo puno zvijezda, ali ni one ni ona samotna lampa na zidu, iznad samog ulaza u spavae odaje, 167nisu bacale previe svjetla. U nonim sjenkama, pogurenih leda umotanih u vunene alove, nalikovali su na dva osuena, ostarjela bora. Biskup prekinu tiinu. "Strah me najgoreg." Zehra htjede neto rei kad se Hinda i Ibn Daud, za kojima su ile tri slukinje, pomolie u avliji. Nijedno ne primijeti staricu i Miguela. Mladi se nakloni i taman kad se spremao poi u svoju sobu zau glas. "Ibn Daud!" Hinda je bila ta koja mu odgovori.

"Allaha mi! Uplai me, stari amida. Selam ti, tetka." "Hodi," ree Miguel Ibn Daudu, "isprati me do one odaje blizu moje. Nisam ni sanjao da e doi vrijeme kad u spavati u odajama namijenjenim gostima." "Glupost," odvrati Zehra. "A gdje su te drugo mogli smjestiti? U tale? Hinda, treba mi da me noas izma-sira. Studen mi izjeda kosti, a boli me i u prsima i ramenima." "Hou, tetka," ree Hinda, otpustivi slukinje, dajui im znak glavom, i sa udnjom se osvrnue za mladiem zelenih oiju. Ibn Daud otprati biskupa kroz hodnik koji je povezivao avliju sa nizom soba koje je jo Ibn Ferid dogradio uz kuu. Tu su njihovi gosti, kranski vitezovi, uivali u njegovu gostoprimstvu i nonim provodima. Kako je udno, pomisli Zehra, koliko me ova djevojka, koju jedva da poznajem i kojoj je jedva osamnaest, podsjea na moju mladost. Otac u njoj jo vidi za-pupali cvijet. Koliko samo grijei, koliko samo svi oevi grijee i koliko e jo grijeiti. A ona, u punom cvatu, poput naranina cvata u proljee. Poput behara, iji mirisi uzbuuju ula. Kao da se htjela sama uvjeriti, Zehra se pridignu uz pomo jastuka i pogleda svoju neakinju, koja joj je vrijedno, ali njeno pritiskala prste na lijevoj nozi. ak i pod slabom svjetlou lampe, 168 Hindina koa, inae boje meda, bila je rumena. Oi su joj sjale, a misao negdje odlutala. Bili su to dobro znani znaci. "Voli li i on tebe koliko ti njega?" Iznenadno pitanje zbuni djevojku. "Za koga me ti to pita, tetka?" "Hajde, dijete, ne lii na tebe da bude stidljiva. Sve ti na licu pie. Prvo sam mislila da si uzbuena zbog onoga to se veeras desilo. Miguel mije ispriao ta si mu govorila. Nije

ljut - on ti se zbog toga divi - ali tebi su misli na drugoj strani, a? Gdje si bila?" Hinda, za razliku od svoje smirene i sabrane starije sestre Kulsum, po prirodi nije umjela nita sakriti. Kad joj je bilo devet godina, zaprepastila je svoje i jednog vjerskog uenjaka iz Ibilije, koji je uz to bio i roak njene majke, suprotstavljajui mu se oko tumaenja Kur'ana. Teolog je osuivao sve mogue uitke kojima su se muslimani preputali kao "zabranjene", i nudio razne argumente kako bi pokazao da je upravo ta senzualna neodgovornost dovela do propasti el-Endelusa. Hinda ga je usred reenice prekinula nezaboravnom primjedbom, koju Patuljak i njegovi prijatelji u selu i sad sa zadovoljstvom spominju: "Daida," upitala gaje djevojica, sa slatkim osmijehom na licu, to nimalo nije liilo na nju, "zar nije na Poslanik, mir nek'je dui Njegovoj, jednom kazao, u jednom hadisu koji nikad nije bio predmet spora, da su melei voljeli tri sporta?" Teolog, kojega je prevario^ njen osmijeh i koji bi oduevljen to neko je tako mlad i tako dobro upuen u svete knjige, poea se po bradi i upita je blago. "A koji su to sportovi, mlada princezo?" "Pa, zna se, jahanje, strjeljatvo i parenje!" Daidi iz Ibilije u as zasta meso u grlu koje je sve do tada sretno vakao. Zuhejr se izvini i, guei se od smijeha, pobjee u kuhinju. Ni Zubejda nije mogla 169svladati smijeh, a Omeru ostade da skrene razgovor na drugu temu, to vrlo vjeto postie. Jedino Kulsum ne ree nita i ponudi daidi au vode. Ovaj gest duboko se, niko ne zna zato, dojmio uenjaka. Kulsum e se upravo za njegovog sina udati slijedeeg mjeseca. Zubejda je tu priu ispriala Zehri. To je staricu nasmijalo i zbog te se prie ona sad smjekala djevojci.

"Moje ui gube strpljenje, dijete." Hinda, koja se od tada nije usudila svoju tajnu rei nikom osim svojoj vjernoj sobarici, jedva je doekala da se rastereti pred nekim od rodbine. Odlui cijelu priu ispriati Zehri. Oi joj se opet nasmijeie. "To je od prvog dana, tetka. Od samog prvog dana kad sam ga ugledala, znala sam da ne elim drugoga." Zehra se nasmijei i sa razumijevanjem klimnu glavom: "Prva ljubav moda i nije najbolja, ali je obino najdublja." "I najdublja i najbolja. Mora biti najbolja." Hindine su oi gorjele kao svjetiljke. Opisa dolazak Ibn Daudov u el-Hudejl. Utisak koji je ostavio na cijelu obitelj. Njezinu se ocu ovaj mladi uenjak odmah svidio i smjesta mu ponudi posao uitelja. I svi se okupie na njegovome prvom predavanju. Ibn Daud je tumaio filozofiju Ibn Halduna na nain na koji se to tumailo u Kairu. Zubejda ga je ispitivala kako bi se Ibn Halduno-ve teorije mogle primijeniti u tumaenju tragedije el-Endelusa. "Od razbacanog kamenja," odgovorio je on, "nikad se ne mogu sagraditi vrste gradske zidine." "Hinda," molila je Zehra. "Prestara sam ti ja za te pojedinosti. Prihvatam bez ikakvog zazora da je momak i bistar i privlaan, ali, ako ovako nastavi, ja neu doekati iva da ujem kraj prie! ta se veeras zbilo? Poslije debate?" "Otac je bio zabrinut zbog Zuhejra i cijela je obitelj 170 ula u kuu prije no to sam ja to i primijetila. Otila sam Ibn Daudu, kazala mu da mi treba svjeeg zraka i zamolila ga da proeta sa mnom." "Ti si njega zamolila?" "Da, ja sam njega zamolila."

Zehra zabaci glavu i nasmija se. Onda uze Hindino lice u svoje slabane ruke i stade ga milovati. "Ljubav moe biti i guja pritajena u obliku ogrlice i slavuj koji ne prestaje cvrkutati. Nastavi, molim te." Hinda opisa kako je njena sobarica, sa svjetiljkom u ruci, ila ispred njih, a njih je dvoje na diskretnoj udaljenosti pratilo sve dok ne stigoe do narova gaja. "Onog narova gaja?", upita Zehra tiho, trudei se da ne uje kako joj srce udara. "Onih narova gore, u gaju, iz kojeg se prvo ugleda naa kua kad se vraa iz sela? A jesi li, leei u travi imala osjeaj da si pod atorom od narova koji ima okrugli prozor na vrhu? A, kad otvori oi i pogleda kroz taj prozor, igraju li i sad zvijezde na nebu?" "Ne znam, tetka", nastavi Hinda, "Nisam imala priliku da legnem." Dvije se ene zgledae i nasmijae. "Priali smo," nastavi Hinda, "o naoj kui, o selu, o snijegu na planinama, o nastupajuem proljeu, a kad smo isrcpili sve mogue formalne teme, zautjeli smo i gledali se. inilo se da je prola cijela godina prije no to smo opet prozborili. Uzeo me je za ruku i apnuo mi da me voli. U tom su trenu "slukinje poele kaljucati i glasno se smijati. Upozorila sam ih da u, ako to jo jednom urade, poslati Inkviziciju da ih ive ispeku i da e onda moi, sve dok ne dopadnu Dehennema, kaljati koliko im drago. Pogledala sam ga pravo u oi i priznala mu da i ja njega volim. Uzela sam mu lice medu dlanove i poljubila mu usne. Rekao je da e oca zamoliti da me oeni, i to koliko sutra. Savjetovala sam mu da bude 171oprezan. Daje bolje da mene pusti da pripremim stazu. Na povratku, osjeala sam da me cijelo moje tijelo boli i shvatila daje to od udnje za njim. Ponudila sam mu da

veeras doem u njegovu sobu, ali on se skoro onesvijestio na to. 'Ja sam gost tvog oca. Nemoj mi, molim te, ni spominjati mogunost da zloupotrijebim njegovo gostoprimstvo i iznevjerim njegovo povjerenje. Bila bi to sramota.'Bogu hvala da si ti ovdje, tetka Zehra. Ne bih ovo vie mogla uvati u sebi." Zehra sjede u svoju postelju i zagrli Hindu. Njen vlastiti ivot bijesnu pred njom i ona zadrhta. Nije eljela da ova djevojka, na pragu ivota, napravi grjeke koje je ona napravila, da bude povrijeena. Ona e popriati sa Omerom i Zubejdom u ime mladog para. Momak je oito bio siromaan, ali vremena su se promijenila. Svojoj je neakinji ponudila samo rijei ohrabre-nja: "Ako si sugurna u njega, ne smije ga ispustiti. Ne elim da se stotinama godina od danas pria kako je jedan zelenooki momak lutao po ovim planinama, oajan i slomljena srca, povjeravajui rijeci svoju udnju za enom koja se zvala Hinda... Pogledaj mene, dijete moje. Bol mi i sad razdire srce. Ja sam sagorjela od ljubavi. To me prodiralo iznutra sve dok nije nita ostalo i ja poela iriti noge svakom caballeru koji je htio ui, bez obzira da li mi je to prijalo ili nije. Tako sam ja unitavala sve to je u meni moglo neto osjetiti. Tek kad me naoe golu na cesti izvan Kurtube, odluili su me smjestiti u maristan u Garnati. Ne smije ponoviti moju grjeku. Mnogo ti je bolje pobjei sa ovim momkom i poslije est mjeseci ustanoviti daje njemu jedino bilo do tog da se naslauje tim tvojim dvjema breskvama, nego prihvatiti odbijanje roditelja. Ovo prvo bi te unesreilo moda nekoliko mjeseci, ak i godinu. Ono drugo bi te bacilo 172

u oaj, a oaj se gnijezdi u dui. To je gore od svega na svijetu. Porazgovarat u sa tvojim ocem i majkom. Vremena su se promijenila, a tvoj Ibn Daud barem nije sluga u ovoj kui. Sad idi u svoju sobu i sanjari o budunosti." "Hou, tetka, ali imam jedno pitanje koje ti, ako mi dopusti, moram postaviti." "Pitaj." "U selu se pria o naen starom amidi Miguelu..." "O, da. Stari tra o tkalevoj keri. To nije nikakva tajna. ta s tim?" "Nita. To nikad nije ni bila tajna. Htjela sam te pitati je li tana pria o Miguelu i njegovoj majci, Esma-hanumi?" Zehra zatvori oi, u nadi da e tama odagnati tu bolnu uspomenu, koju je Hinda sad htjela oivjeti. Polaga-hno, njeno se lice opusti i kapci podigoe. "Ja ti ne znam odgovor. Ve sam tada bila otjerana od kue i ivjela u Kurtubi. Esmu smo zvali "mala mati", svi smo se na to smijali, ak i Ibn Ferid. Bila sam veoma nesretna kad sam ula daje Esma umrla. Mikal? Miguel?" Zehra samo slegnu ramenima. "Ali, stara tetka..." poe Hinda. Starica joj stavi prst na usne: "Paljivo me sluaj, Hinda bint Zubejda. Ja nikad nisam eljela saznati. Pojedinosti nisu bitne. Esma, koju sam voljela kao sestru, ne moe se oivjeti. Niti se moe vratiti Ibn Zejdunova mati. Moda se sve to se pria i desilo, ali pravu istinu su znale samo tri osobe. Dvije su mrtve, a ja mislim da niko nikad nije pitao Mikala. Moda je, kad se pokrstio, on cijelu istinu povjerio ispovjedniku, u tom sluaju je jo jedna osoba ukljuena u tajnu. Kakvog to znaaja sada ima? Kad odraste, vidjet e, sigurno, i sluati o slinim tragedijama koje su se desile i u drugim obiteljima. Ili u naoj iroj obitelji. Sjea li se

173onog roaka tvoje majke iz Ibilije?" Na Hindinu licu se ukaza zgraanje. "Sigurno se sjea! Onog vrlo religioznog roaka iz Ibilije koji je bio zapanjen tvojim poznavanjem hadisa?" "A, toga?", ree Hinda, podrugljivo... "Ibn Hanifa. Kulsuminog budueg svekra! Staje s njim?" "Ako ikad u toj kui spomenu priu o jadnoj Esmi da bi se ponizila Kulsum, pitaj ga kako s-e zvao pravi Ibn Hanifov otac. Svakako nije Hanif." Svaki zloesti damar Hindina tijela ovim bi probuen. Ovo neoekivao otkrie na trenutak je zasjenilo ak i Ibn Dauda. "Kai mi, molim te, tetka! Molim te!" "Hou, ali ne smije nikad rei Kulsum, osim ako ne osjeti da joj to moe pomoi. Obeaj mi." Hinda nestrpljivo klimnu. "Ibn Hanifov otac je bio i otac njegove majke. Niko u toj obitelji nije smatrao da se zbog toga treba ubiti. Mislim da Ibn Hanifa to ni ne zna. A i kako bi? Njegov otac i mati su sa sobom u grob odnijeli tajnu. Ali stare sluge su znale. Sluge znaju sve. Tako je pria dospjela do nae kue." Hinda je bila potresena. U Esminom sluaju smrt je, barem, iza sebe ostavila istu kuu, a u Ibiliji..." "Umorna sam, dijete, a i tebi treba sna," ree Zehra, dajui znak Hindi da pode u svoju sobu. Hinda, svjesna da joj upornost vie ne bi pomogla, ustade sa kreveta, sagnu se i poljubi Zehrin izborani obraz. "Selam ti, tetka. Nadam se da e dobro spavati." Kad djevojka ode, Zehru ophrvae uspomene na mladost. Jedva da je ijedan dan proao a da nije pomislila na neki dogaaj iz prolosti. U zlokobnoj tiini garnatskog maristana ona se bila usredsredila na tri, etiri dobre godine svog ivota; njih je stalno iznova pre-

174 ivljavala, ak zapisivala. Ali, tri dana prije nego e se vratiti u selo Benu Hudejl, unitila je sve, ponavljajui, u malom, lomau koju je Ximenes zapalio na trgu. To je uradila uvjerena da njen ivot nije tako zanimljiv nikom osim njoj samoj, a njoj je ionako valjalo mrijeti. Nije pomislila da je brisanjem onog to je smatrala okamenjenim uspomenama iz svoje line povijesti, ona osudila tu jedinstvenu hroniku cijeloga jednog ivota na zaborav koji sobom nosi nadolazea buktinja. Bila je istinski sretna to se vraa u svoj dom i to je tamo eka Omer i njegova obitelj. Decenijama je kontrolirala svoja osjeanja, svjesno se liavajui svakog kontakta sa njima, a sad se nala potpuno obuzeta plimom osjeanja. Samo kad je bila sama, deavalo joj se daje proganjaju bolni rubovi njene sudbine. Uzmimo, naprimjer, susret sa Ibn Zejdunom veeras na veeri. Protiv svoje volje, shvatila je da joj srce udara poput preplaene ptice u kafezu, ba kao kad su ga njene oi prvi put vidjele prije toliko godina. Kad ih je obitelj sa puno obzira ostavila nasamo da popiju koji gutljaj aja od nane, nije bila kadra prozboriti s njim ni rije. ak i kad joj je on, onim svojim jednim te istim tonom, sa kojim je ivjela sve ove godine i koji se nimalo nije promijenio, kazao da joj je svake sedmice otkad su se rastali pisao dugaka pisma, ona je osjetila udnu ravnodunost. Zar je ovo bio ovjek zbog kojega je upropastila cijeli svoj ivot? On vidje kako se u njoj osjeanja gase i kleknu da joj izjavi kako je nikad nije prestao voljeti, da nikad nijednu enu nije pogledao, a svakog bogovetnog dana muila ga je golema bol. Zehra ostade ravnoduna i na to. Shvati daje njena gorina, njen gnjev zbog njegova kukavluka od prije toliko

godina, kad se priklonio svom statusu slukinjinog sina i prepustio je njenoj klasi, nikad nije napustio. Taj osjeaj, mada je tokom nje175zina zatoenja uzmakao pred ugodnijim prizorima iz dana njihove burne i tajne ljubavi, nastavio je rasti tako da sad za njega nita nije osjeala. Ova joj spoznaja bijae ugodna. Nakon toliko godina zatrovanosti otrovom ljubavi, sad je ponovo bila slobodna. "Pitam se," mislila je u sebi, "ta bi se desilo da smo se sreli prije dvadeset godina? Da li bih ga se ovako lahko oslobodila?" Ibn Zejdun je znao daje njihov fantomski odnos zavren i, poelivi joj svako dobro i opratajui se s njom, on opet u njenu oku ugleda led od kojeg se osjeti praznim. "U ovoj ukletoj kui," pomisli, "ja sam opet niko i nita, tek sin moje matere koja je za njih radila i umrla od jada." Prvi put gaje u njezinu prisustvu savladao taj osjeaj. Zehra otkopa kope kojima je skupila svoju snjenobijelu kosu. Rasplete se i pade joj, poput pitona, do pola leda. Veeras se stvarno potrudila da se lijepo odjene, i svi su bili zapanjeni njenim izgledom. Nasmija se na to i otkopa dijamantski bro kojim je zakopala al. Dijamant je bio Esmin dar. Neka budala joj je kazala da on tjera ludilo ako se dri blizu tijela. Predivna, nesretna Esma. Zehra se sjeti dana kad se njen otac sa pratnjom vratio iz Kurtube. Dok su stajali na avlijskim vratima, vrsto steui majinu sestru, drugu oevu enu kojoj je, mislili su, otac uinio golemu nepravdu dovodei u kuu ovu inovjerku za ljubavnicu, ona i Abdullah nisu znali ta da oekuju. Prvi utisak o Esmi je bio potpuno iznenaenje. Izgledala je tako mlado i nevino. Bila je srednje visine, ali dobro graena i obla kao zrela voka. Prekrasno, edno lice nadmaiva-lo je bujno tijelo. Koa joj je bila njena

kao mlijeko, ali boje breskve; usne kao da su bile paljivo obojene naro-vim sokom. Ispod slapa kao zift crne kose bio je par stidljivih, gotovo uplaenih smeih oiju. Svima je postalo jasno zato je Ibn Ferid njome bio omadijan. 176 "Kako si ti uope mogla voljeti mog oca?", upitala ju je Zehra jednom, malo prje nego e se Mikal roditi i kad su se ve bile sprijateljile. Starica se nasmijei kad se sjeti vesela smijeha kojim je ovo pitanje bilo doekano. Esmino lice, sa rupicama na obrazima, najzad povrati one besprijekorne crte. "Hoe li da zna kako je to stvarno bilo?", upita. "Hou! Hou!" vikala je Zehra, oekujui fantastini erotini opis. "Zbog njegovog prdea. Podsjeao me je na kuhinju u kojoj je moja mati radila. Osjeala sam se da sam medu svojima i zbog toga ga zavoljela." Zehra u prvi mah bijae zapanjena, a onda se zacehnu od smijeha. Esma je, a da to nije ni slutila, uinila onaj golemi, zamiljeni lik oca ljudskijim. Zehra se pokri jorganom saivenim od njene omiljene svile i napunjenim ovijom vunom. San joj nije htio na oi. Kao daje zavrni .in izbacivanja Ibn Zejduna iz misli oslobodio prostor za sve ostalo. Otac joj pade na um. Ne kao nadmeni gospodar despotskog temperamenta, koji joj nareuje da se povinuje njegovoj volji i ostavi svoga ljubavnika, ili e biti surovo kanjena, ve kao njeni div, pun ala, kako je ui jahati da bi se mogla nadmetati sa Abdullahom. Kako je samo bio strpljiv i kako gaje ona odano voljela. Iste ju je sedmice nauio da barata strijelom. Sedam dana su je boljela ramena, a on se na to smijao. Onda je na svijet doao Miguel, i Ibn Ferid, presretan to je dobio dijete sa svojom ljubljenom, zanemario je sasvim Abdullaha i Zehru. Ko zna, mislila je, da nas nije toliko zanemarivao, moda se ja nikad

ne bih zaljubila u Ibn Zejduna, a Abdullah ne bi postao tako opsjednut konjima. Iznenada, pred uima joj se ukaza mlada ena. Zehra je se nije mogla sjetiti, ali joj se nekako inila poznata. Imala je Abdullahovo elo i njene oi. Mora daje to bila njihova mati. Zehra se obrati Smrti, viknuvi: "Dugo 177te ve ekam. Dolazi to prije. A to ne sad, odmah? Ne mogu vie podnijeti tu agoniju iekivanja." "Tetka Zehra! Tetka Zehra!" Otvori oi i ugleda Zubejdino zabrinuto lice. "Treba li ti togod?" Zehra se nasmijei i odmahnu glavom. Sjetivi se neega, podie dijamantski bro i dade ga Zubejdi. "Ja umirem. Ovo je za tvoju ker Hindu. Molim te, provjeri voli li je onaj momak iz Kaira. Onda ih pusti da se vjenaju. Kai Omeru daje to posljednja elja njegove tetke." "Da dovedem amidu Miguela?" upita Zubejda, briui suze. "Pusti ga nek spava. On bi samo pokuao da se moli za mene, a ja hou da umrem kao muslimanka. Reci Amiri da me okupa kako valja, kao to je to nekad umjela." Zubejda stade masirati Zehrine noge i stopala. "Ne umire ti, tetka Zehra. Stopala su ti vrua kao eravice. Ko je uo da se umire vrelih stopala?" "Kako si samo djetinjasta, Zubejda," odvrati tetka slabim glasom. "Zar nisi ula za one nevine jadnike koje spaljuju na lomai?" Zubejdin zapanjeni izraz lica natjera Zehru u smijeh. Smijeh je bio zarazan i Zubejda joj se pridrui. Smijeh napreac stade, i ivot jednostavno ode iz nje. Zubejda pritisnu staru hanumu na grudi i poe je grliti. "Ne jo, tetka Zehra. Nemoj nas tako brzo ostaviti." Odgovora nije bilo.

178 IX. GLAVA Zehra je bila ukopana sutradan. Ama ju je pred zoru briljivo i sa mnogo ljubavi okupala. Kad je jutarnji povjetarac zapuhao da pozdravi prve zrake sunca, sve je ve bilo zavreno. "Zato si traila da ja ovo uradim, Zehra? Posljednji put me eli kazniti? Ili je to posljednji znak panje i prijateljstva? Da nije bilo tebe, moja hanuma, ja bih se udala za onog ovjeka u brdima to sad hoda okolo i mudruje, a odaziva se na ime el-Zindik. Rodila bih mu troje djece. Moda etvero! Usreila bih ga. Staja ovo govorim? Oprosti mi. Valjda je Bog tako htio. Eto! Sad si spremna da pode na svoje posljednje putovanje. Tako mi je drago to si se vratila ovamo. U Garnati bi te strpali u drveni sanduk i stavili ti kri na mezar. ta li bi Ibn Ferid kazao kad se gore sretnete. Eh?" Umotano u efine, Zehrino tijelo je lealo na postelji, spremno za denazu. Vijest o njenoj smrti brzo je obletjela selo. Zahvaljujui ugledu koji je uivala medu tkalcima i seljacima, koji su u njoj vidjeli plemenitu hanumu, spremnu da se, iz ljubavi, uda za jednog od njih, svi, prije nego im je valjalo poi na posab, nahrnu-li u kuu da iskau svoje potovanje i svoju alost za umrlom, te da sudjeluju u ukopu. etiri su para ruku polahko podigla tabut i njeno 179ga poloila na etvero snanih ramena. Omer i Zuhejr su bili naprijed, a Ibn Daud i Patuljkov pleati dvadesetogodinji sin na kraju. El-Zindik i Miguel su bili na sredini, prestari da ponude svoje rame, ali previe bliski sa staricom da bi je prepustili mladima. Jezid je u stopu pratio

svog oca. Volio ju je, ali nije mogao za njom aliti koliko Hinda, jer ju je jedva poznavao. ene su se sa Zehrom oprostile ranije. Rano ujutro je Amin pla, dok je jadikovala za Zehrom, probudio cijelu kuu. Potoci tuge su tekli iz Hindinih oiju, dok je utjehu pokuavala nai u majinu krilu. Svi su priali o Zehrinim vrlinama. Kakva je bila kao dijete i kao djevojka, a onda bi zavladao muk. Niko nije htio govoriti o onome to ju je zadesilo u Kurtubi, niti spominjati daje dobar dio ivota proivjela u garnatskom maristanu. Povorka se namjerno polahko pomicala. Porodino mezarje bilo je uz same visoke zidine koje su uvale kuu. Zehru e ukopati sa njenom obitelji. Za nju je bilo sauvano mjesto uz majku, Nedma-hanumu, umrlu prije ezdeset devet godina, samo koji dan nakon to se Zehra rodila. Mezar joj je bio ispod jedne palme. Sa druge strane je bio ukopan Ibn Ferid, njen toliko voljeni, ali i omraeni otac. Prema hadisima, Vjerovjesniko-vi sljedbenici se moraju kopati jednostavno, pa tako, uz strogo potovanje te tradicije, nijedan mezar nije bio obiljeen. Benu Hudejli su tvrdili kako potiu od jednog od Vjerovjesnikovih drubenika i, bez obzira je li to bilo tano ili samo obiteljska pria, ak i lanovi klana koji nisu vjerovali, insistirali su na tradiciji koju je u sebi krila ta jednostavna hrpa zemlje nad mezarom. Samo to i nita vie. Ta malehna, rukom oblikovana brdaca bijahu pokrivena travom i prelijepim cvijeem. Zehru podigoe sa tabuta i poloie u svjee iskopan mezar. Onda Miguel, ovaj put kao Mikal, uze grumen gline i baci ga na sestrino tijelo, te podigavi dlanove 180 ponudi Allahu svoju molitvu. Ostali uinie isto. Potom se svi zagrlie sa Omerom bin Abdullahom i razidoe. Miguel,

tek kad vidje stolara Juana kako se krsti, sjeti se da je crkveni ovjek. Kleknu na koljena i pomoli se. Biskup Kurtube mora daje u tom poloaju ostao nekoliko minuta, jer je otvorivi oi vidio daje ostao sam pored svjee zatrpanog mezara. U tom ga trenutku na-spusti sposobnost samokontrole. Brinu u pla. Bol, dugo potiskivan, poput vrela izbi iz njega. Dva mu vodopada gruhnue niz obraze i zaustavie se na bradi. Bio je Miguel duboko svjestan da svakom ko se rodi valja mrijeti. Zehri je bilo ezdeset devet godina. Sve albe Svemoguem bile bi besmislene. Sestrin iznenadni odlazak gaje slomio, ba kao stoje davno, prije toliko godina, bio nesretan to je otila od kue a da se s njim nije ni oprostila. Toliko je elio da joj ispria ta mu se sve desilo nakon onoga sudbinskog i sramotnog dana; da joj opie onu eksploziju strasti koja ga je bacila u nepoznato i natjerala da srui sve tabue, i uas koji je uslijedio; da prvi put porazgovara o Esminoj smrti, smrti koja ga je liila onog koga je mogao kriviti za svoju duevnu muku i patnju; slojeve krivice koja je i sad leala negdje duboko u njegovoj dui; raspadu starog el-Hudejla i' raanje jednog sasvim novog. Ni o emu drugom ova tri dana nije razmiljao. Miguel shvati da e i sam umrijeti a da nije porazgovarao o svemu sa nekim lanom obitelji koji je pripadao tom davno iezlom svijetu. Ta mu je misao bio nesnosna. "Sve se desilo kad si ti onako osramoena otila, Zehra," Miguel je tiho naricao. "Da si ti ostala, sve je moglo biti drukije. Jer, ti si sa sobom odnijela i istinu i velikodunost. Tvoj je odlazak sve nas unakazio. Ostali smo sa svojim strahom, jadom i zlobom. Njemu si nedostajala vie nego to je bio spreman priznati. Skoro je pola vijeka prolo a ja o ovome nisam mogao po-

181priati ni sa jednim ivim stvorom. Moje jadno srce se spremalo da ovaj teret bar pred tebe istrese. Onog dana kad sam bio spreman da ti se povjerim, sestro moja, ti umrije i ostavi me. Neka ti je mir tvojoj dui." Ustade i jo jednom se osvrnu na komadi zemlje gdje je leala njegova rahmetli sestra, kad zau poznati glas koji ga uznemiri i uplai. "Ja sam uspio s njom razgovarati, Presvijetli!" "Ibn Zejdun!" "Plakao sam s druge strane mezara. Nisi me primijetio." Dva se ovjeka zagrlie. El-Zindik ispria Miguelu kako ga je Zehra na kraju odbila; kako je ponos klana Hudejl, poslije svega, uspio ponovo pridobiti zabludjelu ker; kako je prava sutina uvijek bila dobro skrivana; kako je, prije smrti, patila zbog uspomena na njihovu ljubav; kako je poela shvaati da su najtee njene rane bile one koje je sama sebi zadala, i kako je zaalila zbog raskida sa Ibn Feridom i svojima, za to je samo sebe smatrala odgovornom. "Znao sam ja," prekinu ga Miguel, "da je njoj na otac uvijek bio najvaniji u ivotu." Srea koju je Miguel osjetio kad je sve ovo uo, bila je ravna boli koju je osjeao el-Zindik. Njih su dvojica neko pripadali istoj umiruoj civilizaciji, ali su svjetovi u kojem je svaki od njih obitavao bili odvojeni nevidljivim morem. ena koja je pokuala premostiti jaz izmeu dva svijeta, i koja je zbog toga bila kanjena, leala je ukopana nekoliko koraka od mjesta na kojem su stajali. injenica da se, u posljednjim danima ivota, ona ipak vratila - u svom srcu - svojima, bila je velika utjeha za njenog brata. Za el-Zindika, tunog, gorkog el-Zindika, to je bio jo jedan primjer duboko ukorijenjenih podjela koje su pogaale Andaluziju i koje su raz182

dvojile djecu Poslanikovu. Nije im polo za rukom da sagrade trajan spomenik svojim ranim dostignuima. "Nama je jedino preostalo," apnu el-Zindik sebi u bradu, "da nas se dohvati inkvizicija. Da! I to da nas obradi sve do sri u naim kostima." Miguel to u, ali ne ree nita. Kad su se njih dvojica vratila u kuu, jedan - da se pridrui obitelji, a drugi - da dorukuje u kuhinji, Zuhejr je ve bio na putu za Garnatu. Jahao je poprilino brzo, dok su mu misli bile sa onima koje je ostavio za sobom. Najvie gaje zabolio rastanak sa mladim bratom. Jezid, voden nekim tajanstvenim instinktom, osjetio je da nikad vie svoga brata nee vidjeti. Zagrlio gaje i zajecao, preklinjui ga da ne ide u Garnatu u sigurnu smrt. Taj prizor, koji su posmatrali ukuani, rasplakao ih je sve, ukljuujui i Patuljka, to iznenadi Jezida i pomoe mu da zaboravi na stvarni razlog svog jada. "Zauvijek u upamtiti ovu crvenu zemlju," mislio je Zuhejr, milujui Halidovu grivu, naputajui selo. Kad stie na vrh jednog brda, zaustavi konja i osvrnu se da pogleda elHudejl. Bijelo okreena kua blistala je na suncu, a iza nje su se vidjele debele kamene zidine kue u kojoj se rodio. "Nikad te neu zaboraviti: na zimskom suncu kao danas, u proljee kad zamirie behar i na ljetnoj jari, kad i blagi zvuk jedne jedine kapi vode doe kao me-hlem na duu, osvjeavajui sva ula. Kapi kie koje zarobe naas prainu i miris jasmina koji se rairi nakon toga." "Pamtit u okus vode planinskih brzaca to teku kroz nau avliju, tamnoutu boju cvjetova to okrunju-ju divlje tipavice, hladni planinski zrak proien borovima i kraljevske palme dok pleu na dennetskom povjetarcu,

teki dah majine duice, miris umskih poara zimi. I ono, kad po vedrom ljetnjem danu plavetni183lo neba iznenada prekrije tama, a mali Jezid strpljivo eka na terasi, steui u ruci komad stakla koji je ostao jo iza naeg pradjeda, da se pomole prve zvijezde. I onda stoji zurei u svemir sve dok ga naa mati ili Ama ne odvuku u postelju." "Sve e to," ree Zuhejr glasno sam sebi, "uvijek ostati u najstrasnijoj sri mog ivota." Zategnu uzde i, okrenuvi leda el-Hudejlu, njeno koljenima pritisnu konjski trbuh, na to ivotinja jurnu u galopu cestom koja vodi prema kapijama Garnate. Zuhejr je bio odgojen na hiljadu i jednoj prii o vitetvu i smjelosti. Primjer Ibn Ferida, iju je sablju nosio za pojasom, leao mu je na pleima kao teak teret. Znao je da su ti dani davno proli, ali romansa posljednje bitke, kad krene u nepoznato, iznenadi neprijatelja i, ko zna, moda osvoji pobjedu, duboko je bilo usaena u njegovu duu. To je oduvijek bila u osnovi svih njegovih impulsivnih odluka. Ali, kao to je esto znao rei i sebi i svojim prijateljima, njegova djela nisu bila nadahnuta samo fantazijama vezanim za prolost iii snovima o buduoj slavi. Zuhejr moda nije bio najmudriji od Omerove i Zu-bejdine djece, ali je svakako bio najosjeajniji. Kad je imao upola manje godina nego Jezid sada, u selo su stigle vijesti o kranskom razaranju i osvajanju al-Ame. AlAma, grad hamama, gdje su ga njegovi roaci vodili svako pola godine. Za njih su ti hamami i topli izvori bili dio svakodnevice. Zuhejru je posjeta tim uvenim vrelima, gdje se i sam sultan Garnate znao kupati, predstavljala neto osobito. A svi su oni sad bili mrtvi. Svi mukarci, ene i djeca

bili su pogubljeni, a njihova tijela baena psima izvan gradskih zidina. Kastiljanci su gazili u krvi i, ako njihove hronike ne lau, uivali u tome. Cijelo kraljevstvo Garnate, ukljuujui i mnoge kranske monahe, bilo je skamenjeno 184 koliinom zla i smrti. Glasno naricanje se dizalo nad selom dok su ljudi trali u damiju da se mole za mrtve i zaklinju na osvetu. Jedino na to je Zuhejr tih dana mislio, bili su roaci sa kojima se tako esto igrao. Pomisao da su dva djeaka, njegova vrnjaka, i njihove tri starije sestre bili bez milosti ubijeni, ispunjavala ga je bolom i mrnjom. Turobni izraz lica njegovog oca kad im je rekao: "Unitili su nau predivnu al-Amu. Ferdinand i Isabella sad dre kljueve Garnate. Uskoro e uzeti i grad." "Jadan li sam ja, al-Ama. Jadan ti sam ja, Al-Ama." Zuhejr osjeti groznicu mislei na te strahote i zapjeva narodnu baladu nastalu u znak sjeanja na pokolj. "Maurski sultan jahae kroz grad Garnatu, iz Bab al-llbire u Bab al-Ramlu. Kad mu stie glas: uzee nam ul-Amu Jadan sam ti ja, ul-Ama! Baci pisma u vatru, i ubi glasnika; proe rukam 'kroz kosu, stade od bijesa bradu upati. Sjaha sa mazge i uzjaha konja; uz Zacatin i pope se do al-Amre; naredi da udare u sve doboe, i da srebrene trube zatrube, da bi Mauri,

185u poljima uli. Jadan li sam ti, al-Ama! etiri po etiri, pa pet po pet, okupi se mnogo svijeta. Jedan stari mudrac se oglasi, iz dubine svoje duge sijede brade: "to nas sazva, Sultanu ? ta to tvoji doboi najavljuju?" "Da ujete, prijatelji moji, o stranom gubitku al-Ame. Jadati li sam ti, al-Ama." "Tako ti i treba, dobri Sultane, kralju na dobri, zasluio si; pobio si prineve to bijahu cvijet Garnate; pa uzeo sebi one prevrtljivce iz slavne Kurtube. Stoga, kralju, zasluuje ovu stranu kaznu, kraj i svoj i kraljevstva svoga, a ubrzo i kraj nae Garnate. Jadan li sam ja, al-Ama." Balada ga podsjeti na mrtve roake. Njihov smijeh mu je odjekivao u uima, ali ta lijepa uspomena ne po-traja dugo. Sad ih je vidio kao unakaena tijela i proe ga ledena jeza. Onda ga, dok je mamuzao svog pastuha, obuzee straan gnjev, prezir i gorina. Nesvjesno, izvue Ibn Feridovu sablju iz korica. Podignu je iznad glave i zamisli da je na elu maurske konjice koja jae da oslobodi al-Amu. "Samo je jedan Bog i Muhammed je Njegov poslanik!" viknu Zuhejr iz sveg glasa. Zapanji se kad zau jeku, ili stotinu glasova. Zauzda konja. I gospodar i

186 konj stadoe kao ukopani. Paljivo vrati sablju u korice. Zuhejr zau zvuk kopita, a onda ugleda i prainu kako se kovitla. Ko bi to mogao biti? Na tren pomisli da su mu kranski vitezovi odgovorili na uzvik. Znao je da nema tog konja u kraljevstvu koji bi mogao stii njegovoga, ali bio bi kukaviluk, protivno pravilima vitetva, sad pobjei. On saeka da se konjanici primaknu blie cesti i onda im pode u susret. Osjeti veliko olakanje kad vidje daje svih etrnaest imalo turban na glavi, a na svakom dobro znani polumjesec. Odora im je bila neobina, ali prije no to je Zuhejr mogao zakljuiti u emu je stvar, obrati mu se stranac koji je izgleda bio zapovjednik ove grupice njegovih vrnjaka. "Selam ti, brate! Ko si ti i kud si se zaputio?" "Ime mi je Zuhejr bin Omer. Ja sam iz sela el-Hu-dejl i krenuo sam u Garnatu. Allaha mi! Vi ste svi sljedbenici Poslanikovi. Uplaih se kad vidjeh kako se praina die za konjima. Ali, recite mi ko ste vi i kud ste se zaputili?" "A tako!", odgovori stranac. "Ti si ukununuk Ibn Feridov. El-Zindik nam je priao o tebi, Zuhejr el-Fahl!" Na to se stranac grohotom nasmija, a njegovi pratioci mu se pridruie. Zuhejr se uljudno nasmijei i sve ih dobro osmotri. Tad shvati ta mu se uinilo udnim. Svaki je u lijevom uhu imao srebrenu naunicu u obliku polumjeseca. Zuhejru srce prestade kucati, mada je nastojao prikriti strah. Ovo su razbojnici, a shvate li da on nosi dukate, sve e mu uzeti, a mogli bi ga liiti i ivota. Radije bi umro borei se protiv krana. Ponovi pitanje: "Veli da zna mog uitelja, el-Zindika. To mi je drago uti, ali ja jo ne znam ko ste vi i ime se bavite." "Mi putujemo ovom zemljom," odgovori mu ovaj, alei se. "Odbacili smo ponos i nemamo nikakvih bri-

187ga. Mi znamo zaustaviti oluju, ukrotiti bijesnog konja. Bocu vina smo kadar naiskap ispiti, janje pojesti prije nego je peeno, napraviti budalu od pametnjakovia, a bogme umijemo i zapjevati iz sveg srca. ivimo bez brige za ugled, jer ga ni nemamo. Svi nosimo jedno ime. Ime el-Ma'arija, slijepog pjesnika koji je ivio negdje izmeu Alepa i Dimaka, prije kojih etiri stotine godina. Doi da podijeli kruh na i vino nae pa u ti jo toga kazati. Doi, Zuhejr elFahl. Neemo te dugo drati." Zuhejr bi zateen tim odgovorom, ali se oslobodi straha. Bili su previe ekscentrini da bi bili hladnokrvne ubice. Klimnu da prihvata ponudu i krenu za njima. Nakon nekoliko kilometara stigoe do neke ograde. Paljivo je uklonie i tu skrenue sa puta koristei skriveni prolaz. Nakon desetak minuta, on se nade u vojnikom logoru. Bilo je to cijelo selo od atora, strateki smjeteno uz potok. Desetak ena i nekoliko djece sjedilo je ispred jednog atora. ene su mljele ito. Djeca su igrala neku udnu igru sa kameniima. Kapetan ove grupe, koji mu se sad predstavi kao Ebu Zejd el-Ma'ari, pozva Zuhejra u svoj ator. Unutra nije bilo nieg do jedne sedade na kojoj je bilo nekoliko pohabanih jastuka. im sjedoe, ude mlada ena sa bocom vina, dva komada crnog kruha i svjeim krastavcima, paradajzom, zelenom salatom i lukom. Stavi to pred dva mukarca i brzo nestade, da bi se odmah vratila sa inijom punom maslinova ulja. Tek tad je Ebu Zejd predstavi Zuhejru. "Moja ker Fatima." "Selam ti," promrmlja Zuhejr, osvojen djevojinim otvorenim dranjem. "Zar nee sa nama razlomiti pogau?" "Kasnije u vam se pridruiti sa ostalima, nakon to vi prezalogajite," odvrati Fatima, pogledavi Ebu Zejda. "Mislim da moj otac eli s tobom nasamo popriati."

188 "A sad, mladi prijatelju," poe Ebu Zejd el-Ma'ari kad ih njegova ker ostavi nasamo, "nije nas sudbina sastavila, ve el-Zindik. Kao to vidi, mi smo ljudi koji ive od onog to ukradu od bogatih. Kako nas ui veliki el-Ma'ari, ne pravimo razliku koje musliman, kranin ili Jevrejin. Bogatstvo nema nita sa vjerom. Ne boj se, molim te. Vidio sam ti strah u oima kad si ugledao srebreni polumjesec kojim nam je probodeno lijevo uho. Pitao si se, priznaj, jesu li tvoji dukati sigurni?" "Pravo da ti kaem," priznade Zuhejr, umaui kruh u maslinovo ulje, "vie sam se bojao za svoj ivot." "Svakako," nastavi Ebu Zejd, "i imao si pravo, ali kako ti rekoh, onaj mi je starac kazao da si se otisnuo u veliku pustolovinu. Molio me da te pokuam zaustaviti; nagovoriti te ili da se vrati svome domu ili da nam se pridrui. Mi ti razmiljamo da odemo odavde u al-Pujar-ras, gdje ima puno ovakvih kao to smo mi. Tamo emo ekati da kucne na as. Onda emo krenuti u borbu." "U ovakvim vremenima," priznade Zuhejr, ispijajui provreli sok od hurmi, "mnogo je tee stei nove prijatelje nego zadrati stare dumane. Dobro u razmisliti prije no to odluim da li da prihvatim tvoj ljubazni prijedlog." Voda hajduka se nasmija i upravo se spremao da mu odgovori, kad njegova ker ude sa dezvom punom ka-hve, za njom trojica od petero brae, te prekinu ga u mislima. Miris tek skuhane kahve zainjene kardamo-mom, ispuni ator i podsjeti Zuhejra na dom koji je samo sat ranije napustio. Pridolice posjedae na seda-du, a Fatima ih poslui kahvom.

"Ja ne mislim", obavijesti Ebu Zejd okupljene, "da e nam se na mladi prijatelj pridruiti. On je caballero, vitez koji vjeruje u pravila vitetva. Jesam li u pravu?" Zuhejru ne bi pravo to su ga tako brzo razotkrili. "Kako moe rei tako neto, Ebu Zejde el-Ma'ari? Zar nisam rekao da u razmisliti prije nego to odluim?" 189"Moj otac zna procijeniti ljude," umijea se Fatima. "Instinkt mu odmah kae da li si ti od onih to ah igraju sa jednom figurom vika. ak je i meni jasno da ti nisi takav." "Bi li bolje bilo da jesam?", upita Zuhejr. "to je za jetru dobro, esto je za slezinu loe", odgovori ona. Njen brat, kojemu nije moglo biti vie od osamnaest godina, osjeti da je Fatima bila malo previe diplomat. "Otac nas je uvijek uio da su ljudi nalik metalu: zlatu, srebru i bakru." "Tano," zagrmi Ebu Zejd, "ali vitez moe pomisliti, i sa pravom s njegove take gledita, da je on zlato, a bandit bakar. Poto se ovdje razgovara o relativnoj vrijednosti metala, ja bih jo jednu stvar rekao naem mladom prijatelju iz el-Hudejla. Bi li se on s nama sloio da nita ne sijee gvode kao samo gvode." "Pa, naravno," ree Zuhejr, zadovoljan da je razgovor uzeo drugi tok. "A kako bi moglo biti drukije?" "Ako se oko toga slaemo, Zuhejr el-Fahl, kako se onda moe sa mnom ne sloiti oko rata protiv osvajaa Garnate? Na je sultan bio nainjen od slame, dok je Ximenes de Cisneros bio ovjek od gvozda! Stari nain ratovanja je zavrio sa njihovim osvajanjem al-Ame. Ako elimo pobijediti, valja nam od njih uiti. Znam, el-Zindik misli da je prekasno, ali moda grijei. El-Endelus je mogao biti spaen da su samo nai bijedni vladari shvatili uenje Ebu'l Ala el-Ma'arija. Tako bi znali da se samo na sebe oslone, ali

ne, njima je bilo lake slati poruke u Sjevernu Afriku, traei tamo pomo." "Zar nas oni vie no jednom ne spasie od krana?" "Istina. Jedini nain na koji su nas oni mogli spasiti bilo je razaranje temelja svega to smo mi ovdje izgradili. Spasili su nas isto kao kad lav spaava jelena iz 190 tigrovih kandi. Islam o kojem su oni govorili nije bio nita bolji ni gori od kranstva." "Nai imami mucaju, krani su zastranili, Jevreji zbunjeni. Madzusi ve dugo na pogrjenom putu. Ljudski rod ine dvije kole. Prosvjeeni vitezovi i religiozne budale." "El-Ma'ari?" upita Zuhejr. Svi klimnue glavom. "Zvui kao el-Zindik," primijeti Zuhejr. "Oprostite mi na mom neznanju, ali ja nisam itao njegova djela." Ebu Zejdova ljutnja je bila iskrena. "Zar te el-Zindik nije poduio?" "Jeste, ali nikad mi nije pozajmio nijednu el-Ma'arijevu knjigu. On mi je govorio njegove stihove, a ja se slaem da to potie na um bolje od tvog vina od hurmi! Da nisi ti, kojim sluajem, njegov potomak?" "Prije svoje smrti," objasni Fatima, "ostavio je uput-stvo da mu se na mezaru upie ovaj stih: Ovo zlo je moj otac uinio Meni, ali ja nikad nikom. "Bio je tako ozlojeen stanjem svijeta daje smatrao kako nije mudro raati djecu. Ova je vrsta nesposobna da sama sebe izlijei. Zato smo mi odluili da budemo njegova djeca i da ivimo njegovo uenje." Zuhejr je bio zbunjen. Do ovog je trena bio uvjeren da je staza koju je on odabrao bila jedini astan izbor za muslimanskog ratnika, ali ovi udni razbojnici i filozof koji

ih je vodio na njihovu putu postigli su da mu se u misli uvue crv sumnje. Nije ba paljivo sluao Ebu Zejda elMa'arija i njegove sljedbenike dok su pri191povijedali o veliini tog slobodoumnoga pjesnika i mislioca kojeg su prihvatili kao svoga roenog oca. Zuhejr se muio, sav od uzburkanih misli. utio je ivicu ambisa i da mu prijeti da izgubi ravnoteu. Osjeti neodoljivu potrebu da se vrati u el-Hudejl. Moda mu je vino od hurmi udarilo u glavu. Moda bi koja oljica kahve i nekoliko sati u garnatskom hamamu pomogla da mu se razbistri mozak. Nikad neemo znati, jer usred intelektualne maglutine koja se nad njim nadvila, Zuhejr ih u kako prave ale na raun Kur'ana, a to je bilo neto to on nikad ne bi mogao prihvatiti. Moda nije dobro uo. Zamoli Ebu Zejda da ponovi staje prije nekoliko minuta kazao. "ta je religija ? Djeva koju kriju da je niko ne vidi; Cijena njenih svadbenih darova i miraza zapanji prosca. Od svih tih mudrih rijei koje sam iz same sri uo, Srce mi ne prihvati ni jedno jedino slovo..." "Ne! Ne!", Zuhejr viknu. "Ne njegov stih. Taj sam ve uo. Spomenula si Kur'an?" Fatima ga pogleda pravo u oi. "Jesam," odgovori ona. "Jesam. Ponekad, ne uvijek, Ebu'l Ala e'1-Ma'ari nije mogao a da ne posumnja je li to uistinu bila Boija rije. Ali on je istinski volio stil kojim je Kur'an sroen. Jednog je dana sjeo da napie svoju verziju, koju je nazvao el-Fusul ve-'l-Gajat." "Bogohulno!", zagrmi Zuhejr. "Fakihi su to, naravno, nazvali herezom", objasni Ebu Zejd mirno i sa osmijehom na licu, "i to jeste bila parodija na

asnu Knjigu, ali su ak i prijatelji naeg velikog uitelja rekli da se to nije moglo nipoto pore-diti sa Kur'anom." 192 "Na ta je", nastavi Fatima,"na uitelj odgovorio da, za razliku od Kur'ana, njegov jezik nije jo doivio da ga tokom etiri stoljea uglaaju jezici recitatora." Ovaj dragulj iz riznice velikog uitelja doekan je smijehom i aplauzom. Ebu Zejda uznemiri mraan izraz Zuhejrova lica i on odlui malo sniziti temperaturu. "Kada ga optuie za herezu, on samo pogleda svog tuioca u oi i ree: 'Ja glasno priam kad kazujem apsurdne lai, Ali kad govorim istinu, glas mi je jedva ujan.' "Reci mi, Ebu Zejd," upita Zuhejr, "jesi li ti vjernik?" "Sve su religije jedan tamni labirint. Ljudi vjeruju silom navike. Nikad ne zastanu da se upitaju da li je ono u ta vjeruju istina. Boansko ukazanje je duboko ukorijenjeno u na um. Napokon, nai stari su smislili te prie i nazvali ih religijom. Musa, Isa i na poslanik Muhammed bili su velike vode svog naroda u tekim vremenima. U vie od toga ja ne vjerujem." Na ove rijei Zuhejr odlui. Ovi su ljudi nevjernici i nitarije. Kako uope misle da e otjerati krane iz Garnate kad su i sami nevjernici? Opet ga naljuti Ebu Zejdov glas jer shvati da mu je ovaj proitao misli. "Pita se kako ljudi poput nas misle da e poraziti krane, ali upitaj sebe kako se moglo desiti da ni najgorljiviji branitelji vjere nisu u tom uspjeli?" "Neu se vie s tobom sporiti," odvrati Zuhejr. "Ja sam odluio. Idem sad da se pridruim svojim prijateljima koji me ekaju u Garnati."

Ustade i uze svoju sablju. Fatima i ostali izadoe za njim napolje. Ve je bilo kasno, a Zuhejr je bio odluan da stigne na svoje odredite prije sumraka. "Selam ti, Zuhejr bin Omere", ree Ebu Zejd grlei 193momka. "Upamti, ako se predomisli i poeli nam se pridruiti, idi putem prema al-Pujarrasu dok ne naide do se-oceta zvanog el-Basit. Spomeni moje ime prvom na koga naide i za jedan dan doi u po tebe. Nek te Bog uva!" Zuhejr uzjaha svog konja, podie aku na elo u znak pozdrava, i u tren se nade na cesti za Garnatu. Bilo mu je drago da opet bude sam, daleko od onoga besramnog drutva heretika i lopova. Bilo mu je ugodno, ali se osjeao neistim jednako kao i kad je bivao sa Umejmom. Udahnu punim pluima svjei planinski zrak ne bi li se iznutra proistio. Kad se pope na vrh jednog brijega, pred njim se ukaza grad. Neko, kad je sa ocem i pratnjom dolazio u posjete dvoru, ovdje bi stali da im se oko napoji tim udesnim pogledom. Otac bi tu obino ispriao neku pripovijest iz vremena starog sultana Ebu Hasana. Onda bi kao djeca sjurili u dolinu. Kad bi stigli do gradskih kapija, dostojanstvo bi se opet povratilo. Na mo-menat i Zuhejr pade u iskuenje da se stuti niz padinu, ali razbor prevlada. Kranski su vojnici straarili na svim gradskim kapijama. Mora djelovati. Kad stie do kapije, pomisli ta bi Ibn Daud uradio da se sreo sa onim razbojnicima. Ibn Daud je bila tolika sveznalica, ali ko zna je li ikad uo za el-Ma'arija. Kranski su straari pomno motrili na momka koji im se pribliavao. Po kvalitetu njegove odore i svilenom turbanu koji mu je resio glavu, jasno je bilo da je plemi, maurski vitez koji je vjerovatno krenuo u posjetu svojoj dragoj. Po tome to nije krio da ima sablju bilo im je jasno da nije

razbojnik koji ima namjeru nekog ubiti. Zuhejr vidje da ga pomno motre i jo vie uspori svoga konja, ali vojnici nisu ni pokuali da ga zaustave. On klimnu bradom, to je od oca nauio, pokaza daje svjestan njihova prisustva. Vojnici se nasmi-jeie i mahnue mu. 194 Ulazei u grad, Zuhejr osjeti spokoj. Zbunjenost izazvana onim neoekivanim susretom sa hereticima prije nekoliko sati ve mu je djelovala kao udan san. U starim danima, ak i prije mjesec dana, Zuhejr bi poao pravo u kuu svog roaka, Ibn Hiama, ali to danas nije dolazilo u obzir. Ne stoga to je Ibn Hiam postao Pedro al-Garnata, konvertit, ve zato to Zuhejr nije htio ugroziti njegovu obitelj. Desetak njegovih sljedbenika je u Garnatu stiglo prethodnog dana, a oni koji nisu imali prijatelja ni rodbine smjestili su se u sobama u Funduku. Odsjesti u hanu u gradu prepunom rodbine i prijatelja, gradu koji je tako dobro poznavao, djelovalo je nestvarno. A ipak, to mu je pomoglo da se usredsredi na svoj cilj. Nije htio ovaj put da se u Garnati osjea kao kod kue. Htio je u svakom trenutku dana i noi, koje e ovdje provesti, biti svjestan zadatka koji je stajao pred njim. U mati, Zuhejr je svoju budunost vidio kao voenje kontranapada to e ga pravi vjernici izvesti protiv ove nove drave to se ovdje stvarala. Protiv one proklete Isabel-le i razvratnog Ferdinanda. Protiv zloudnog Ximene-sa. Protiv svih njih. Kasnije, te veeri stigoe Zuhejrovi drugovi da ga pozdrave. Dadoe mu jednu od udobnijih soba. esto-kraka mesingana lampa, ukraena vrlo kompliciranom arabeskom, visila je sa stropa. Blago svjetlo padalo je iz uljanica. U sredini sobe je bila glinena pe puna uglja. U jednom uglu je bio lijep krevet, pokriven svilenim zelenoljubiastim pokrivaem.

Osmerica mladia je sjedila na ogromnoj hasuri za molitve kojom je bio pokriven pod u uglu nasuprot kreveta. Zuhejr ih je sve dobro poznavao. Odrasli su zajedno. Tu su bila dva brata iz obitelji trgovca zlatom; Ibn Mensur, sin travara, Muhammeda bin Basita; Ibn Amin, najmlai sin jednog jevrejskog lijenika koji je 195sluio kod Generala; i trojica mladih junaka iz el-Hudejla koji su u Garnatu stigli prethodnog dana. Rekonkvista nije uspjela izmijeniti ivote ovih mladih ljudi. Sve do dolaska ovjeka sa biskupskom kapicom i crnim srcem, oni su nastavili sa svojim bezbrinim ivotom. Ximenes de Cisneros ih je natjerao da, prvi put u ivotu, ozbiljno razmisle. Za to bi mu morali biti veoma zahvalni. Ali prelat je bio prijetnja cijelom njihovom ivotu. Zato su ga mrzili. Priroda nije imala na umu da bilo koji od ovih mladia postane zavjerenik. Kad su prvi put stigli kod Zu-hejra, svi su bili napeti i zabrinuti. Lica su im bila natmurena. Zuhejr vidje u kakvom su stanju i zapoe priati traeve ne bi li se oni osjeali ugodnije. Poto ra-zbistrie privatne ivote svojih savremenika, raskravie se i gotovo zaboravie na svoje brige. Ibn Amin je bio jedini koji nije sudjelovao u vatrenoj diskusiji koja se oko njega vodila. Nije ni sluao. Obuzet mislima o strahotama koje su stajale pred njim, obrati im se gnjevnim glasom. "Kad nas odlue dokrajiti, nee ostaviti nijedno oko da zaplae za nama niti jezik da vrisne. General bi nas ostavio na miru, da se on pita. Problem je onaj sveenik." Na to uslijedi bujica albi. U gradu su vieni inkvi-zotori iz Katale. Raspitivali su se da li su iskrene rasprave koje su vodene po gradu. Postavili su bire pred vrata konvertita da vide rade li petkom, koliko se esto kupaju, da li se muka

djeca sunnete i tako dalje. Izbili su incidenti kad su vojnici vrijeali, ak muili muslimanske ene. "Otkako je prokleti pop u gradu," ree Ibn Basit, travarov sin, "prave spiskove sve maurske i jevrejske imovine. Nema sumnje da e nam sve oduzeti ako ne preemo na njegovu vjeru." 196 "Moj otac kae da e, ak i ako to uradimo, oni nai nain da nam sve otmu." Ovo ree Salman bin Mu-hammed, stariji sin trgovca zlatom. "Pogledajte ta ui-nie od Jevreja." "Ta rimska krvopija koja sebe zove papom prodao bi samu Djevicu Mariju da bi napunio svoj dep", promrmlja Ibn Amin. "panska crkva samo slijedi primjer Svetog oca." "Preko naih leda!", dobaci Ibn Basit. Od pada Garnate, Zuhejr je bio nijemi svjedok mnogih ovakvih rasprava u Garnati i el-Hudejlu. Obino bi njegov otac. amida ili kakav seoski starjeina usmjeravali raspravu paljivo intervenirajui u pravom trenutku. Zuhejr osjeti umor. Vjetar zapuha kroz prozore, a vatra se poe gasiti. Sluge u Funduku su ve otile na spavanje. Spavalo mu se a znao je da se ovaj razgovor moe nastaviti, uz mirkavu svijeu, sve do zore, ako sam ne privede priu kraju i ne zahtijeva da se veeras donesu zakljuci. "Vidite, prijatelji, nije nama teko sporazumjeti se. Istina je da su oni medu nama koji ive na imanjima na selu uljuljkani stoljetnim spokojem ivota kakav se ne ivi u gradovima. Ovdje se ivot vrti oko trgovine. Nae su uspomene i nade vezane za zemlju i one koji na njoj rade. Ima mnogo stvari koje su nama mile, a vama iz grada ne bi bile ni zanimljive. Mi stoljeima njegujemo svoju zemlju. Mi proizvodimo hranu koja hrani Kurtubu, Ibiliju i Garnatu. To oplouje tlo u gradu. Stvorena je kultura koju krani

mogu zapaliti, ali nikad nee biti kadri dosei. Otvorili smo svoje kapije, a svjetlo koje je osvjetljavalo nae gradove osvjetljavalo je cijeli ovaj kontinent. Sad nam to hoe uzeti. Ne smatraju da zasluujemo ni da zadrimo nekoliko malih enklava u kojima bismo na miru ivjeli. I grad i selo e umrijeti istom smru. Vai trgovci i svi vai zanati, na197i tkalci i seljaci - svi smo suoeni sa istrebljenjem." Zapanjeno ga pogledae. Shvatili su da je el-Fahl nevjerovatno sazrio. On u njihovim pogledima vidje potovanje. Da je prije dvije godine ovako govorio, neki bi se od njih oduzeo od smijeha i predloio da svrate u bordel gdje bi se tako uzviene misli dale izraziti mnogo aktivnijom koreografijom. Ali ne danas. Osjetili su da Zuhejr ne glumi. Dobro su znali kakvu je promjenu sve ovo i na njima izazvalo. Meutim, nisu mogli znati da je onaj neobini susret sa klanom el-Ma'arija, vie no tragedija el-Endelusa, izotrila njegov um i promijenila mu ula. Zuhejr osjeti kako je kucnuo as da im otkrije svoje planove. "Mi smo u selu mnogo razgovarali o svemu. Iz el-Hudejla imamo dvadeset dobrovoljaca koji su ve ovdje, u gradu. Nije mnogo, ali smo odluni. Prvo, valja okupiti tri ili etiri stotine vitezova koji bi izazivali krane na oruanu borbu, i to svakog bogovetnog dana u Bab ul-Ramli. Te borbe e potai narod i planut e ustanak prije no to oni budu kadri dovesti pojaanje. Borit emo se za ono zbog ega je na sultan odustao." Ibn Basit otvoreno odbaci plan. "Zuhejr bin Omere, dvaput si me veeras iznenadio. Prvo inteligencijom, a potom glupou. Slaem se s tobom da nas krani ele sasvim unititi, ali ti kao da im eli olakati posao. Hoe da se svi odjenemo u kostime i da igramo u njihovom komadu. Vitetvo pripada prolosti - hou rei, ako je ikad i postojalo i ako ga nisu izmislili hroniari. ak i da ih porazimo - a ja

nikako nisam siguran da se mi u naem aru moemo nositi sa njihovim koljakim umijeem - opet to ne bi nita znailo. Nita. Naa je jedina nada da pripremimo nae momke i odvedemo ih odavde u al-Pujarras. Odatle treba poslati izaslanike da uspostave veze sa vjernicima u Balansiji i drugim gradovima, i pripreme pobunu koja 198 bi istovremeno planula diljem ovog poluotoka. To je signal na koji eka sultan u Istanbulu. Naa e nam braa priskoiti u pomo." Zuhejr se osvrnu oko sebe traei podrku, ali je ne dobi. Onda Ibn Amin uze rije. "I Ibn Basit i moj stari prijatelj Zuhejr ive u svijetu snova. Basitova je vizija moda realistinija, ali jednako daleko od nae stvarnosti. Ja imam vrlo jednostavan prijedlog. Udarimo zmiju u glavu. Drugi e nastaviti nau borbu, ali e biti oprezniji. To to ja nudim nije komplicirano i lahko se postie. Hajde da postavimo Ximenesu de Cisnero-su zasjedu i da onda njegovu glavu izloimo na gradskim zidinama. Znam da su tu strae, ali nema ih mnogo, a na naoj strani e biti iznenaenje." "Ta ti nije dobra", ree Zuhejr vrlo turobnim tonom. "Meni se ba svia", ree Ibn Basit. "Ima jednu veliku prednost. Moemo je sami izvesti. Predlaem da slijedeih nekoliko dana paljivo pripremimo plan i da se opet naemo i dogovorimo kad i kako." Ibn Aminov prijedlog ih zaintrigira. Svi su sa strau govorili. Zuhejr se zamisli nad budunou i upozori ih kako bi se u starom dijelu Garnate mogla ponoviti al-Ama. Onda bi se mogli oprostiti od pobjede, odustati od svake pomisli da bi medu dominikancima mogli nai podrku. Ako ubiju Cisnerosa, on bi mogao postati muenik. Rim e ga uiniti svecem. Isabella bi se osvetila zbog smrti svoga ispovjedika,

i to orgijom krvi koja bi zasjenila i al-Amu. Unato intelektualnoj snazi njegovih argumenata, Zuhejr shvati da je sam. ak i njegovi sljedbenici iz el-Hudejla se priklonie jednostavnom planu da se ubije Cisneros. Pred tim njihovim entuzijazmom, Zuhejr priznade da je izgubio. On nee sudjelovati u ubistvu koje je protivno svakom vitetvu, ali nee ni ometati njihove planove. "Previe si osjetljiv i ponosan," ree mu Ibn Basit. 199"Stara se vremena ne mogu vratiti. Nauio si da ti se koulje peru u ruinoj vodici i sue tako to se poprskaju lavandom. Velim ti da e se sve prati naom krvlju ako mi ne odrubimo glavu onoj zvijeri koju je Allah poslao da iskua snagu nae volje." Kad odoe, Zuhejr se opra i lee, ali san nikako da doe. Ponovo ga poe razdirati sumnja. Moda je bolje da odjae iz ovog grada i svoju sudbinu vee za el-Ma'arije. Moda bi se trebalo vratiti kui i upozoriti oca na katastrofu koja se nad njima nadvila. Ili, a ta ga misao zaprepasti, utei u Kurtubu i zamoliti starog ami-du Miguela da ga pokrsti? 200 X. GLAVA "Jedino istinsko plemstvo koje prihvatam je ono koje se stie talentom. Najgora stvar na svijetu je neznanje. Imami, koje vi toliko potujete, vele daje neznanje enina propusnica za Dennet. Radije bih da me Stvoritelj kazni Dehennemom." Hinda je bila u aru estoke rasprave sa svojim buduim, iji joj je iznenadni njeni ali podrugljivi ton poeo smetati. Ibn Daud je uivao daje mui. Poeo je oponaati ortodoksnog uenjaka sa el-Azhara, braniti prevladavajuu filozofiju, pogotovo njene zahtjeve koje se tiu dunosti i obaveza ena vjernica.

Hindino strasno odbijanje Denneta bilo je ono to je on zapravio htio uti. Vrela hudejlska krv suknula joj je u obraze dok ga je bijesno gledala. Bila je velianstvena u svom bijesu. Ibn Daud po prvi put osjeti njenu mo. Uze joj ruku i obasu je poljupcima. Ovaj spontani izraz osjeanja oduevi i uzbudi Hindu, ali u hladu narova drveta njih dvoje nisu bili sami. Ibn Daudova smjelost izazva napad kalja iz oblinjeg grmlja gdje su ekale dvorkinje. Hinda ih je dobro znala. "Hajde, proetajte malo, sve. Zar mislite da me je zaveo svojim besmislicama? Znam ja dobro ta biva s vama kad prvi put ugledate palmino drvo to raste medu nogama vaih dragana. Ponaate se kao jato gladnih 201djetlia. A sad, u etnju i da vas nisam vidjela prije nego ujete da vas zovem! Jasno?" "Da, Hinda-hanuma," odvrati Umejma, "ali, Zubej-dahanuma..." "Je li ti Zubejda-hanuma rekla da pusti da te moj brat uzjae kao pas?" Hindin prijekor sredi stvar. Jedini odgovor na njeno pitanje bio je zvonki smijeh Umejminih drubenica. Bojei se daljih indiskrecija pred strancem, dvorkinje nestadoe. Do sada je njihova uloga bila da budu uvari Hindine krijeposti i da tite njezinu ast. Sad su dobile zadatak koji je bio blii njihovu temperamentu i one jo jednom postadoe sauesnice svoje mlade gospodarice, koje su samo pazile da ih neko ne iznenadi. Jezid je, meutim, bio u blizini. Ubrzo po Ibn Da-udovu dolasku, Jezid se osjetio zanemarenim. Nasluti razlog i poe vrijeati pridolicu okrutnou kakvu samo dijete moe pokazati. Iracionalno, ali duboko je mrzio tog stranca iz Kaira.

Isprva je Jezid bio opinjen Ibn Daudovim priama o starom svijetu. Bio je eljan znanja, htio je uti jo pria o Kairu i Dimaku; bio je znatieljan i zaintrigi-ran razlikom u izgovoru i znaenju izvjesnih arapskih rijei u odnosu na to kako su izgovarane i shvaene u el-Endelusu i u zemlji Poslanikova roenja. Djeakova je ed za informacijama, s druge strane, poticala Ibn Dauda. Tjerala ga je da dobro razmisli kako bi mu pruio objanjenja injenica koje je on dotad uzimao zdravo za gotovo. Jezid, meutim, poe primjeivati da Hinda mijenja boju i odvraa pogled kad god je Ibn Daud u blizini, a naroito da se pretvara daje vie no skromna i krotka. Kad je Jezid shvatio da je Ka-irac odgovoran za to, poeo je izbjegavati njegove asove, ne nastojei sakriti svoje nezadovoljstvo i ponaajui se kao da mu je beskrajno dosadno. 202 Prestao je i zapitkivati Ibn Dauda. Kad bi ga njegov tutor neto upitao, Jezid bi ili utio ili se ograniavao na jednoslone odgovore. Prestao je i ah igrati s njim. To je bila golema rtva, poto Ibn Daud nije prije znao tu igru i nijednom nije uspio pobijediti svog uenika, to se deavalo sve dok ovaj nije jednostrano prekinuo sve poslovne veze s njim. Kad je Hinda zahtijevala da objasni svoje ponaanje, Jezid je nestrpljivo uzdahnuo i, najhladnije to je znao, odgovorio kako nije svjestan da u njegovu ponaanju prema unajmljenom uitelju ima ita neprirodno. , Ovo naljuti njegovu sestru i samo povea napetost medu njima. Hinda, koja je inae bila naroito osjetljiva na svoga brata, bila je zaslijepljena ljubavlju prema Ibn Daudu. Njen je brat bio taj koji je mnogo patio. Zubej-da, primjeujui tugu na licu

svoga najmlaeg djeteta, odmah shvati o emu se radi. Odlui da pitanje Hindine udaje razrijei po hitnom postupku pa stoga odlui da do tog trenutka ne raspravlja sa Jezidom. Nesvjesni da ih neko gleda, Hinda i Ibn Daud dooe do trenutka kad je valjalo donijeti neke odluke. Lutajui ispod njene tunike, njegove ruke dodirnue joj grudi, ali se odmah povukoe. "Dva puna mjeseca pod tanahnom granom," promrmlja on glasom za koji Hinda pomisli da se gui od strasti. Hinda nije dala da je on nadigra. I njene ruke naoe stazu ispod njegova pojasa u one neistraene predjele pokrivene irokim svilenim pantalonama. Osjeti ga ispod svile. Stade mu stezati butine. "Kao pjeane du-ne, ali gdje je palmino drvo?", apnu ona, dok su joj prsti njeno stiskali hurme i osjeali njihov sok. Da su krenuli malo dalje, nema sumnje da od obreda prve brane noi nita ne bi ostalo. Ali, ako sad stanemo, mislila je Hinda, frustracije, da ne spominjem ono dugo ekanje da se strasti stiaju, bit e nam neiz203drljive. Hinda nije htjela stati. Odbaci svaku uzdranost. Cijelim svojim biem je eljela sa ovim ovjekom voditi ljubav. Toliko se nasluala pria o beskrajnim uicima od svojih dvorkinja i rodica iz Garnate koje su joj sve uz hihot pripovijedale, e sad je na nju bio red da to doivi. Ibn Daud je bio onaj koji je, kad je shvatio ta se dogaa, upriliio hitro uzmicanje. Izvue ruke ispod tunike, a njene blago izvue iz svojih pantalona. '"Zato?", apnu mu ona ljutito. "Ja sam gost tvoga oca, Hinda!" Glas mu je zvuao bezosjeajno i nekako daleko. "Sutra u traiti od njega da nasamo porazgovaramo, a onda u ga zamoliti za dozvolu da te uzmem za enu. Sve drugo bilo bi neasno." Hinda

osjeti kako je strast naputa. "Osjeala sam da sam blizu neega. Neega to je vie od zadovoljstva. Neeg beskonano istoga. Sad osjeam da sam na pragu oaja. Mislim da sam te pogrjeno ocijenila." Krenu bujica uvjeravanja. Sve nove i nove izjave vjene ljubavi: koliko visoko cijeni njenu inteligenciju i da nikad nije sreo takvu enu, a pri tome joj je sve vrijeme ljubio none prste, obasipajui ih njenostima. Ona nije govorila. Ta utnja je govorila vie nego bilo ta to bi kazala. Jer, istina je bilo da ju je on samo nakratko izgubio, sad je opet bila njegova. Instinkt, meutim, da gaje pogrjeno proitala nije bio tako daleko od istine koliko bi to njegove geste htjele. Ibn Daud nikad prije nije bio sa enom. Odluka da prekine milovanje samo se dijelom mogla tumaiti njegovim statusom u kui. Bio je iznenaen koliko gaje Hinda uspjela zapaliti, ali je pravi razlog njegova povlaenja leao u strahu od nepoznatoga. Do sada je u Ibn Daudovom ivotu postojala samo jedna strast, a to je bio njegov kolega student iz Kaira. 204 Mensur je bio sin vrlo stare i bogate obitelji draguljara iz lukog grada Iskenderije. Toliko je putovao brodom do Cochina u junoj Indiji, da su njegove pripovijesti opinile Ibn Dauda. Doda li se tome i ljubav prema poeziji i flauti i to da su obojica bili vrlo pristali momci radoznalog duha, jasno da je njihovo prijateljstvo bilo neizbjeno. Tri su godine dva mladia ivjela zajedno. Dijelili su sobu koja je gledala na damiju el-Azhar. Ubrzo e to prerasti u trostruku bliskost, koja e hraniti i njihova intelektualna i religiozna osjeanja -bili su uenici istoga sufijskog ejha - i, najzad, njihove seksualne apetite.

Jedan drugom su pisali rimovanu prozu. Tokom ljeta kad bi se razili stoga to su morali sa svojima provesti neko vrijeme, obojica su vodila dnevnik u kojem bi biljeili svaku pojedinost iz svoga svakodnevnog ivota, pa i posljedice koje je na njih ostavljala seksualna apstinencija. Mensur je nestao u brodolomu, kad je sa ocem putovao poslom u Istanbul. Neutjeni mladi nije vie mogao izdrati pomisao da ivi u Kairu. To je bio razlog, ne elja da prouava djela Ibn Halduna, njegovog dolaska u Garnatu. El-Zindik gaje intelektualno privukao, ali nakon nekoliko razgovora, on osjeti da, mada je lukavi stari lisac bio pun znanja i sposobnosti, u strategiji kojom se slui da nadmudri sagovornika, nedostaje skrupula. Nakon jedne rasprave o poeziji Ibn Ha-zma, Ibn Daud se sjetio sline rasprave sa Mensurom. Ophrvale su ga uspomene. Prepustio se nesavladivim osjeajima. Naravno, nije se odao pred elZindikom, ali starac nije bio budala. Pogodio je. To je, znai, brinulo Ibn Dauda. El-Zindik je bio prijatelj el-Hudejla. ta, ako on povjeri svoje sumnje Hindinim roditeljima? Kao da mu pogaa misli, Hinda ga pomilova po ruci i bezazleno ga upita: "Kako bjee ime one ene koju si volio u Kairu? elim znati sve o tebi." 205Ibn Daud je bio zbunjen. Prije nego je mogao i odgovoriti, zau se vriska i smijeh dvorkinja koje su nabasale na Jezida i izvukle ga na vidjelo. "Vidi koga smo nali, Hinda-hanuma!", ree Umej-ma, bestidno se cerei. "Pusti me!", vikao je Jezid, sav u suzama. Hinda nije mogla gledati brata tako nesretnog. Pri-tra Jezidu i zagrli ga, ali on ne die ruke da joj uzvrati. Hinda mu obrisa suze i poljubi ga u obraz. "to me uhodi?"

Jezid je htjede zagrliti i izljubiti, rei joj sve to ga mui i od ega strahuje. Rei joj da zna kako je i stara tetka Zehra pobjegla od kue da se nikad ne vrati. Nije elio da isto uini njegova Hinda. Da su bili sami, sve bi joj on to rekao, ali osmijeh na Ibn Daudovu licu ga sprijei. Okrenu im leda i pobjee u kuu, ostavivi za sobom oamuenu i zapanjenu sestru. I Hinda i Ibn Daud poee shvatati daje Jezidovo udno ponaanje imalo veze sa njom. Toliko su je opinile te oi, zelenije od jezerske vode, da joj vie nita nije bilo vano, ak ni muzika. Njen je nemar naljutio brata. Bi joj krivo. Opinjenost zagrljajem gotovo zaboravi. Tek kad je vidjela oajnog Jezida, ona se sjeti svog bijesa na Ibn Dauda. "Istina je," ree ona sebi, " asno dranje nije nita do odbijanje da se vidi ljepota strasti." Ovo je tako uzruja da ona, koja ga je gotovo sprila svojom vatrom, sad odlui Ibn Dauda nauiti pameti. Uskoro e shvatiti da ona umije biti hladnija od leda. I dalje gaje eljela, ali pod njenim uvjetima. U ovom joj je trenutku mnogo vanije bilo zalijeiti razdor sa Jezidom. Predmet Hindinih misli je leao u majinom krilu. Dojurio je do Zubejde sav u suzama: "Onaj ovjek se igra sa Hindinim grudima. Vidio sam ga." Jezid je oekivao da e njegova mati biti uasnuta. Da e odjuriti 206 na mjesto zloina i narediti slugama da izbiuju Ibn Dauda, i da e taj nametljivac iz Kaira biti otjeran i obrukan. A na putu za selo, u potrazi za prijevozom za Garnatu, mogli bi ga i rastrgati bijesni psi. Umjesto toga, Zubejda se nasmijei. "Tvoja sestra je odrasla ena, Ibn Omere. Uskoro e se udati i imati djecu, ti e im biti daida."

"Udati za njega?", Jezid viknu, u nevjerici. Zubejda klimnu glavom i pomilova sina po zlatno-smedoj kosi. "Ali, ali, on nita nema. On je..." "Uen ovjek, Jezide moj, ima dovoljno u glavi. Moj je otac uvijek govorio da je teina neijeg mozga uvijek vanija od teine novanika." "Mati," ree Jezid, mrtei se. Oi su mu bile kao sablje, a glas ju je toliko podsjeao na glas njena mua kad je bio zvanian da ona samo to ne prasnu u smijeh. "Zar si zaboravio da se sa zelene kruke ne moe ubrati grozd groa?" "Tano, brate moj," ree Hinda, koja je neopaeno ula u sobu ba na vrijeme da uje Jezidovu posljednju opasku, "ali dobro zna da nema rue bez trnja." Jezid se sakri iza majke, ali Hinda, smijui se, sad ve ona dobro znana Hinda, izvue ga iza nje i utisnu mu desetinu poljubaca na elo, vrat, ramena i obraze. "Ja u tebe uvijek voljeti, Jezide, i vie nego onog za koga u se jednog dana udati. Moj budui bi se trebao brinuti. Ne ti." "Ali, evo ve mjesec dana...", poe Jezid. "Znam, znam i stvarno mi je ao. Nisam bila svjesna da smo malo vremena provodili zajedno, ali sad je to sve prolost. Hajde sa se pomirimo." Jezidove ruke poletjee da je zagrle i ona ga die sa zemlje. Oi su mu sjale kad ga je spustila. "Idi i pitaj Patuljka ta nam sprema za veeru", ree 207mu Hinda. "Moram sad porazgovarati sa majkom." Kad Jezid izletje iz sobe, majka i ker se jedna drugoj nasmijeie. "Kako me samo u stopu prati," mislila je Zubejda. "I ja sam bila nesretna u ljubavi, dok nisam dobila sa-glasnost da se udam za njezina oca. U mom je sluaju to koila Omerova

mati, nesigurna u krv koja je tekla mojim ilama. Hinda ne smije proi kroz sve to zato to je momak siroe." Hinda kao daje itala majine misli: "Nikad ne bih mogla ekati kao ti, dok oni raspravljaju o mrljama u tvojoj krvi. Neto me drugo brine. Ali, reci mi pravo. ta ti misli o njemu?" "Vrlo naoit momak, i pametan. Prava prilika za tebe, dijete. ta bi ti vie htjela? Otkud sad sumnja?" Hinda je uvijek imala poseban odnos sa majkom. Prijateljstvo medu njima se razvilo, u dobroj mjeri zahvaljujui oputenoj atmosferi koja je vladala u kui. Hinda nije mogla ni zamisliti kakav bi za nju bio ivot da se njen otac ponovo oeni ili da dri ljubavnice u jednoj od svojih kua u selu. Odlazila je svojim rodicama u Kurtubu i Ibiliju dovoljno esto daje upamtila kako su ukuani bili u neprestanom gru stroge atmosfere. Prie njenih rodica o povremenim prevarama podsjeale su je na prie o bordelima; te prie o enskim ratovima i nadmetanju liile su joj na zmijsko leglo. Kontrast prema ivotu u el-Hudejlu nije mogao biti vei. Kako je rasla, Hinda je bila sve blia majci. Zubejda, iji je vlastiti odgoj, zahvaljujui slobodoumnom ocu, bio sasvim neortodoksan, bila je odluna da njena mlada ker nee biti talac sujevjerja niti e je tjerati da se prilagodava bilo kakvoj strogo odreenoj ulozi u kui. Kulsum je, od prvih dana, bila dragovoljni zatoenik tradicije. Hinda - to je primijetio ak i njen otac kad je imala samo dvije godine - bila je ikonoklast. Bez obzi208 ra na brojne Amine primjedbe i esto ponavljana upozorenja, Zubejda je poticala tu osobinu svoje keri. Zbog svega toga Hinda nije imala nikakve sumnje oko toga kako odgovoriti

na majino pitanje. Bez imalo oklijevanja ispria joj sve to se tog popodneva dogaalo, vodei rauna da ne ispusti nijednu pojedinost. Kad je zavrila, njena mati, koja ju je vrlo paljivo sluala, jednostavno se nasmija. Ali smijeh je ipak krio zabrinutost. Da je Omer bio tu, on bi svakako primijetio tu malu nervozu u njezinu smijehu. Zubejda nije htjela uznemiravati svoju ker. Netipino za nju, poela je vrlo pomirljivim tonom. "Brine te to nije htio da sok njegove palme zalije tvoju bau. Jesam li u pravu?" Hinda ozbiljno klimnu glavom. "Luda curo! Ibn Daud se ispravno ponio. On je na gost, a zavesti ker domainovu, dok dvorkinje na nju paze, ne bi bio ba dostojanstven nain uzvraanja na ljubaznost i gostoprimstvo tvog oca." "To znam! To znam!", promrmlja Hinda. "Ali ima tu jo neto to ti ne umijem opisati. ak i kad su me njegove ruke milovale, osjetila sam da tu nema strasti. Moj dodir ga nije uzbudio. ak se i uplaio. Ne oca, ve mene. Nikad prije nije imao enu. To je oito, ne to ne razumijem je - zato? Mislim, kad ste se ti i otac pobunili protiv roditelja i otili..." Tvoj otac nije bio Ibn Daud! On je bio vitez Benu Hudejla. A kad smo mi otili u Kurtubu, ve smo nekoliko sati bili vjenani. Idi u hamam, a ja u pokuati rijeiti ovu zagonetku." Sunce je zalazilo kad je Hinda izala u avliju. Stajalo je mirno, omamljena bojama. Snijeni vrhovi nad el-Hudejlom kupali su se u nijansama od svijetlopurpurne do naranaste; seoske kuice izgledale su kao da su netom okreene. Toliko je Hinda bila obuzeta tom ljepo-

209tom da su joj sva ula jednostavno zaboravila na sve drugo. Prije samo nekoliko trenutaka osjeala je stud i melanholiju. Odjednom joj bi drago stoje sama. "Jo juer," mislila je ona, "da sam se ovako nala u sumrak, uzdisala bih za njim, eljela daje uz mene da zajedno uivamo u darovima prirode, danas sam ve sretna to sam sama." Bila je tako duboko zaokupljena mislima da, idui prema hamamu, nije ula vesele glasove iz kuhinje. Jezid je sjedio na stoliici dok je Patuljak udarao po dobou i pjevao zejdal. Sluge su ispijale jako pie koje su pripravili iz onoga to je ostalo u bavama poredanim uz el-hudejlske vinograde. Patuljak je bio malo nacvrcan. Njegova tri pomonika i druga dvojica, iji je jedini posao bio prebacivanje jela iz lonaca u tanjire i serviranje na sto, alili su u sebe previe te ejtanske mokrae. Plesali su nasred kuhinje dok je Patuljak stajao na stolu i pjevao. Ama, koja je sjedila na stepenicama ispred kuhinje, gledala ih je sa neodobravanjem. Pokuala je privui Jezidovu panju i odvui ga u kuu, ali on se toliko zabavljao da mu na um nije padalo da krene za njom. Patuljak je prestao pjevati. Bio je umoran. Ali, njegovi su oboavatelji htjeli da nastavi. "Samo jo jednu," vikali su, "onu Ibn Kuzmanovu. Otpjevaj je za naega mladog gospodara." "Molim te, Patuljak", Jezid se pridrui povicima. "Samo jo jednu." "Otpjevat u vam baladu koju je Ibn Kuzman sastavio prije tri stotine godina, ali zahtijevam daje sasluate sa potovanjem prema velikom majstoru. Takav trubadur nee se ponovo roditi. Samo jednom prekinite li me, polit u vam brade vinom, a onda ih zapaliti. Je li jasno, razbojnici?"

Kuhinja, koja je samo sekund prije nalikovala na pi210 jani brod, odjednom uutje. ulo se samo krkanje jela u golemoj tavi. Patuljak klimnu svojim pomonicima. Dvanaestogodinji kuharov pomonik izvadi lutnju i poe timati ice. Onda klimnu glavom svome efu i ovaj stade dubokim, omamljujuim glasom pjevati Ibn Kuzmanov zejdal. "Hodi, ispuni ga do vrha zlatnim morem, I dodaj mi taj dragocjeni pehar! Nek staro vino krui od jednog do drugog, Nek pjena sja k'o biseri na grudima, Bogme, k'o da se no ova otarasi mraka. Allaha mi! Vidi je kako pjeni u stotinu vreva! K'o da je u njoj grozd sjajnih zvijezda. Dodaj, dok mi se muzika topi u uhu, Stavi na ovaj cvijetni ilim, Na koji njena rosa pade, Miluju'mi stopala Svojim hladnim, blagim mirisom. A sa mnom sama, u zelenoj bai, Pjeva djeva jedna: Osmijeha nalik na sunan dan, Ja otjerah stid, jer nikog ne bi tu, I, Allaha mi, viknuh joj, 'Hajde, duo, da se proveselimo!'" Nasta cika i vriska, najglasniji bijae Jezid: "Patuljak," viknu sav uzbuen, "ostavi se kuhinje i budi trubadur. Glas ti je predivan." Patuljak zagrli djeaka i poljubi ga u tjeme. "Prekasno je za to, Jezide bin Omere. Prekasno je za pjesmu. Za sve je prekasno. Bolje idi, kai Zubejdi kako je ono zbog ega te poslala ovamo u redu."

211Jezid je sasvim zaboravio zato gaje mati poslala. "ta ono bi, Patuljak?" "Ve si zaboravio ta stavih u veernje jelo?" Jezid se namrti i poea po glavi, ali se nije mogao sjetiti ni jednog sastojka. Opinjen vinskom pjesmom, zaboravio je i stoje doao u kuhinju. Patuljak ga stade podsjeati, ali se sad potrudi da to ostane u djetetovoj glavi pa izgovori recept u ritmu i intonaciji koja je Je-zidu bila dobro znana. Patuljkov sonorni glas oponaao je ritam Kur'ana. "ujte i poujte, svi koji jedete moju hranu. Veeras pristavih svoje omiljeno jelo, koje se jede tek kad sunce zae. U njem'ete nai dvadeset pet velikih krumpira, naetvero izrezanih. Pa dvadeset repica, opranih i isjeckanih. I, bogme, deset janjeih prsa pa pet mladih pilia, iz kojih je iscijeena krv, pa lonac jogurta, trave i zaine, da se dobije zemljana boja. Jo dodadoh ovome i solju molase, i, Allaha mi, evo je ve skuhano. Ali, mladi gospodaru Jezide, jo jednu stvar upamti! Meso i povre se sprema odvojeno, meso se nastavi u tavi punoj vode u kojoj je kuhano povre. A onda sve to kljua dok mi pjevamo i provodimo se. I kad se toga zasitimo, Allaha mi, jelo je gotovo. I ria je gotova. A radi i mrkve, ilij i paradajz, luk i krastavac, oprani, jedva ekaju da na njih doe red da se jelu pridrue na srebrenim tanjirima. Jesi li sve ovo upamtio, Jezide bin Omere?" "Da!" viknu Jezid trei iz kuhinje, oajniki pokuavajui da upamti sve one rijei i njihovu melodiju. Patuljak je gledao kako tri kroz bau, praen Amom, i tuan mu se osmijeh pojavi na licu. "Kakva li sudbina eka ukununuka Ibn Ferido-vog?", upita on sam sebe. Jezid uleti u majine odaje i ponovi Patuljkove rijei. Njegov se otac nasmijei. "Kad bi samo Kur'an ta-

212 ko nauio, dijete moje, svi bi u selu bili sretni. Idi, umij se prije nego to navalimo na veeru." Dijete izjuri, a Zubejdine oi zasjae. "Opet je veseo." Omer Bin Abdullah i njegova ena poee raspravljati o sudbini svoje mlade keri. Zubjeda svome muu ispria malo izmijenjenu verziju onog to se desilo u hladu narova drveta. Ne elei ga uznemiriti, izbaci svaki spomen palminog drvea, hurmi i drugog voa. Omera je snano dojmila pria o Ibn Daudovoj asnom ponaanju. To bijae dovoljno da on odlui mladiu dati saglasnost da oeni Hindu. U tom momentu Zubejda odlui da mu povjeri svoje zebnje. "Zar nisi pomislio da Ibn Dauda moda zanimaju samo mukarci?" "Zato? Samo zato to je odbio velikodunu molbu nae keri daje lii nevinosti?" Ne htijui da mu ba sve oda, Zubejda nije navaljivala. "Ne," ree ona, "kod mene je to samo instinkt. Kad bude veeras poslije veere razgovarao s njim, umirilo bi me ako ga upita za ovo." "ta?", zagalami Omer. "Umjesto da razgovaram o njegovim osjeanjima prema Hindi, trebalo bi da se ponaam kao inkvizitor i da ga ispitujem kao da je prljavi sveenik koji je zloupotrijebio ispovjedaonicu. ta misli da ga malo stavim na muke? Ne! Ne! I, ne! Ne lii to na tebe." "Omere," uzvrati Zubejda, oiju punih bijesa, "neu svoju ker dati ovjeku sa kojim e biti nesretna." "ta daje tvoj otac meni to pitanje postavio prije nego to mi te je dao?"

"A zar je bilo potrebe, muu moj? Oko toga ja nisam imala nikakvih sumnji." Zubejda je sad igrala ko-ketu, to joj u tolikoj mjeri nije priliilo, da se on nasmija. 213"Kad toliko navaljuje, eno, pokuat u momka upitati a da ga ne povrijedim." "A to bi se vrijeao? Nema tu nita neobino." Mladi o kojemu su raspravljali u svojoj se sobi presvlaio za veernji objed. Neko udno, neizrecivo osjeanje, obuzelo ga je i sneveselilo. Znao je da je razoarao Hindu. Mislio je o tom popodnevu i njegove bajazni zamijeni njemu nepoznat osjeaj uzbuenja. "Zar je ne mogu izbaciti iz svojih misli?" - upita sam sebe dok je oblaio tuniku. "Ne elim na nju misliti, a opet ni na to drugo ne mislim. Kako to da mi se misli o njoj protiv moje volje uvlae u duu? Ja sam lud! Trebalo joj je kazati da je jedina moja ljubav do sada bio jedan ovjek. to to ne uinih? Zato to je toliko elim. elim je za enu. Ona je prva koju zavoljeh otkako je Mensur umro. I druge su mi prilazile, ali sam ih ja odbijao. Hinda me je jedina uspjela uzbuditi, Hin-da koja me tjera da drhtim, ali ta to ona proita na mom licu?" Ibn Dauda, na putu u trpezarariju, iznenadi Jezid. "Selam ti, Ibn Daude." "I tebi, Jezide bin Omere." "Da ti ispriam ta nam je Patuljak spremio za veeru?" Kad Ibn Daud klimnu, Jezid izdeklamira spisak sastojaka tako savreno ponavljajui ono to mu je kazao Patuljak, daje njegov tutor, poto nije uo original, bio iskreno impresioniran. Zajedno uoe u trpezariju. Ibn Daud bio je oduevljen obnovljenim prijateljstvom sa svojim uenikom. Tokom veere svi su s njim bili posebno ljubazni. Patuljkov veernji lonac bio je velik uspjeh, a Hinda je navaljivala da uzme jo jedan tanjir.

Miguel se vratio u Kurtubu. Zehra je bila mrtva. Zu-hejr je bio u Garnati. Kulsum u posjeti rodicama i obi214 telji svog buduega u Ibiliji. Odjednom je obitelj za veerom bila prepolovljena. To uini krug, iji je dio bio i Ibn Daud, mnogo intimnijim. Zubejda zapazi da on hvata Hindin pogled, smijeei se, i to je umiri. Moda je to bila lana uzbuna. Moda je Omerov instinkt bio blii stvarnosti od njenog. Osjeti grinju savjesti i htjede muu rei da momku ne postavlja ono neugodno pitanje, ali bijae prekasno. Omer je ve uzeo rije. "Ibn Daud," ree gospodar kue, "ta misli da nas dvojica malo proetamo poslije kahve?" "Bit e mi ast, gospodine"." "Mogu li i ja s vama?", upita Jezid, nastojei da zvui kao odrastao. Poto je Zuhejr otiao, smatrao je da takvoj situaciji i on treba prisustvovati. "Ne," nasmijei se Hinda. "Ja hou da s tobom igram ah. Mislim da u ti kralja pojesti u prvih deset poteza." Jezid nije znao ta bi, ali pobijedi njegova sestra. "Kad bolje razmislim," ree ocu, "radije u ostati ovdje. Malo je zahladilo." "Mudra odluka," ree Omer ustajui sa poda i krenuvi prema vratima to su vodila na terasu. Ibn Daud se nakloni Zubejdi i pogleda Hindu kao da je preklinje da ne bude stroga prema njemu. Krenu za Omerom. "Idi u moju sobu i postavi ahovske figure na platno," Hinda naredi bratu. "Eto me odmah." "Mislim da smo se ogrijeili o Ibn Dauda," ree Zubejda, im njen sin izae. "Jesi li ga gledala dok smo jeli? Nije skidao oka s tebe. Moda je zbunjen, ali te mnogo voli."

"Moda je to i istina, ali je ona neutoljiva strast, koju sam za njega osjeala, prola. Jo mi je drag. Moda bih ga mogla i zavoljeti, ali nikad onako kao do sada. Od ovog poslijepodneva osjeam neku praznu glavobolju." 215"Ni nai najvei lijenici nisu bili kadri razrijeiti zagonetke srca, Hinda. Daj sebi malo vremena. Ista si kao ja. Previe nestrpljiva. Hoe sve odmah. I ja sam takva bila sa tvojim ocem, a njegovi su moju udnju tumaili pohlepom." "Svakako, majko," ree Hinda njeno, "ne znamo koliko nam je vremena dato. Kad si ti bila mlada, sultan je bio u al-Amri i svijet je bio jedno sigurno mjesto. A danas ivimo u neizvjesnosti. Svi se u selu tako osjeaju. Vie nam ni lana arolija snova ne prua nikakvu utjehu. Nai snovi izgubili su slast. Sjea li se kako se Jezid pripijao uz Zuhejra i plakao molei ga da ne ide u Garnatu?" "Zar mati moe zaboraviti onakav prizor?" "Kad sam vidjela kako je Jezid nesretan, toliko sam se naljutila da sam neto vrlo rune apnula Zuhejru. Neto glupo. Rekla sam mu da je od roenja bio sebian. Problijedio je. Spusio je Jezida i odveo me u stranu. Onda mi je bijesno na uho apnuo: 'Nita se ne da postii ako se pusti ivotu i svakodnevnoj rutini. Jedina to nam je od slobode ostalo je izbor naina na koji emo umrijeti, a ti izgleda hoe i to da mi uzme.'" Zubejda zagrli Hindu i pritisnu je na grudi. Vie ni rijei ne progovorie. U tiini su ule samo vjetar kako pue. Tijela su im nastavila razgovarati. "Hinda! Hinda!" Jezidov glas ih vrati u svijet u kojem im je valjalo ivjeti. "ekam te. Pouri! Ve sam smislio poteze." Dvije se ene nasmijeie. Ima stvari koje se nikad ne mijenjaju. Napolju, u tamnoplavoj noi, Omer i Ibn Daud su koraali zidinama to su opasavale imanje. I oni su raspravljali o

svome ivotu i svijetu, mada vie filozofski. Kad su se nali izvan domaaja straara koji su patrolirali oko kue, Omer odlui da vie ne okolia. 216 "ujem da si danas poslije ruka proetao sa Hin-dom. Ona nam je veliko blago. I njena mati i jaje veoma volimo. Ne elimo je vidjeti povrijeenu ili nesretnu." "Vrlo mi je drago to ste me pozvali da malo proe-tamo. Ja volim Hindu. elim vas zamoliti da mi je date za enu." "Upamti jedno, Ibn Daude," ree Omer oinski. "Samo se slijepac usuuje srati na krovu mislei da ga niko ne vidi!" Ibn Daud poe drhtati. Nije znao koliko Omer zna. Moda je Jezid sve ispriao majci. Moda su se i dvorkinje izbrbljale. Moda... "Htio sam rei, prijatelju moj, da nema opravdanja ako neko upadne dvaput u istu rupu." Sada shvati. "Nema nieg to bih ja sakrio od Hinde, vas ili Zu-bejdahanume." Ibn Daudov glas je drhtao: "Ima neto to se desilo prije nekoliko godina. Jedan kolega na studiju. Voljeli smo se. Umro je prije vie od godinu dana. Ni sa jednom enom ili mukarcem vie nisam bio. Moja ljubav prema Hindi je jaa od one koju sam osjeao za svog prijatelja. Radije bih umro nego da njoj na-udim. Ako, sa vaom mudrou i iskustvom, vi i Zubej-da-hanuma smatrate da ja nisam za nju, molim vas da mi to kaete i ja u se sutra spakovati i otii iz ove ugledne kue. Vaa e biti posljednja." Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Ibn Daudova iskrenost otjerala je turobno osjeanje te noi i Omerovo srce se oslobodi. Zubejdine sumnje, mada joj on to nikad ne bi priznao, jesu ga uznemirile. Previe se nasluao pria o enama unesreenim loim brakom, o enama koje su ivjele

od izblijedjelih snova. Jedina im je dunost bila, bar to se njihovih mueva tie, da raaju. Omerov stari amida, Ibn Feridov mladi brat, epurio se sa svojim ljubavnikom u ovoj kui, ali on se barem nikad nije ni enio. 217"Veoma me dojmila tvoja iskrenost. ta e kazati svojoj buduoj eni, tvoja je stvar." "Dakle, imam vae doputenje," ree Ibn Daud, ali ga Omer odmah prekinu. "Ima i vie od toga. Ima moj blagoslov. Hinda e dobiti bogat miraz." "Uvjeravam vas da me miraz ne zanima." "Ima li kakvog imetka?" "Nikakvog. Novac nikad nije nita znaio u mom ivotu." Omer se nasmija dok su se vraali u kuu. Jedino stoje preporuivalo siromatvo, mislio je, bilo je to to je neke ljude znalo oplemeniti dostojanstvom koje se nije moglo stei imetkom. "Ne brini, Ibn Daud. Svejedno ete dobiti miraz. Moji e mi unuci zahvaljivati na dalekovidosti. Reci mi, jesi li odluio gdje ete ivjeti? Hoe li se vratiti u Kairo?" "Ne. To je jedino mjesto gdje ne elim ivjeti. O svemu u, naravno, popriati sa Hinda-hanumom, ali najdrai mi je u Magrebu grad Fes. Nalik je na Garna-tu, ali tamo nema biskupa Cisnerosa. I Ibn Haldun, ako je vjerovati mojoj nani, veoma gaje cijenio i htio se tamo skrasiti." Dok je prije samo nekoliko sedmica Omer bio pomalo ljut na ovog Kairca, kad bi vidio kako ga Hinda gleda, sad je osjeao divljenje prema mladiu. Nije ga vie smatrao prepametnim za svoje godine i prihvati njegovu vjeru da e biti kadar preivjeti sluei se svojim intelektom. Kad uoe u avliju, Omer pomisli daje on jedan od rijetkih sa kojima bi Hinda mogla biti sretna. Zagrli Ibn Dauda.

"Selam ti, i neka ti je lahka no." "I vama," odvrati uenjak iz Kaira, glasom to se guio od emocija koje nije uspijevao sakriti. 218 Kad Omer ude u spavae odaje svoje ene, tu zate-e Hindu kako masira majine noge i stopala. Zubejda sjede im njen mu ude. "I?" "Ko pobijedi u ahu, Hinda?" odgovori Omer, htiju-i da isprovocira svoju enu. "Omere!" naredi mu Zubejda. "Kako bi?" Omer, koji je izgledao mirno i hladnokrvno koliko je mogao, pogleda je, osmjehujui joj se. "Kako sam i mislio," odvrati. "Momak iskreno voli nau ker. U to nimalo ne sumnjam. Dao sam mu svoj pristanak. Sada je na Hindi da odlui." "A moj strah?" uporno e Zubejda. "Je li bio na mjestu?" Omer slegnu ramenima. "Sasvim nebitno." Zubejda se zadovoljno nasmijei. "Izbor je tvoj i niiji vie, keri." Hindino se lice zarumeni. Srce joj stade udarati. "Noas u dobro razmisliti," ree hladno, "a sutra ete znati moj odgovor." Poljubi roditelje i, dostojanstvenog izraza, polahko izae. Kad se nala sama u sigurnosti svoje sobe, poe se smijati, prvo tiho, a onda sve glasnije. U smijehu su joj odjekivali i trijumf i radost, ali u njemu je bilo i histerije. "Kamo sree da si iva, tetka Zehra." Hinda se gledala u ogledalu i ispitivala vlastito lice, iju je prirodnu blagost svjetlo samo naglaavalo. "Potreban mi je razgovor s tobom. Mislim da u se udati za njega, ali prvo se moram uvjeriti da je njegova ljubav iskrena, a ima samo jedan nain da se to uradi. Sama si mi to kazala."

Uvjerivi samu sebe daje ono stoje naumila bilo ispravno, Hinda utrnu lampu i na prstima ode do postelje. Bilo je mrano kao u grobu. Opet se naoblailo i nijedna se zvijezda nije vidjela. Saeka da joj se oi na219viknu na mrak, a onda nervozno ode u predsoblje. Pred Ibn Daudovom sobom zastade dok ne prestade drhtati. Obazrije se oko sebe. Vladala je potpuna tiina. U njegovoj sobi je gorjelo svjetlo. Tiho zakuca na vrata. U sobi, Ibn Daud se zaudi ko bi to mogao biti. Omota se arafom i otkljua vrata. "Hinda!" Njegovo je iznenaenje bilo toliko da ni svoj glas nije uo. "Molim te, udi." Hinda ude u sobu prisiljavajui se da se ne nasmije kad ugleda tog vrlog momka kako se pokuava pokriti arafom. Sjede na postelju. "Otac mi kae da je dao dozvolu da se vjenamo." "Samo ako ti pristane. Je li to sve to ti je kazao?" "Da. ta si mu jo ti kazao?" "Neto to sam i tebi trebao davno kazati. Ispao sam budala, Hinda. Mora da sam se bojao da te ne izgubim." "O emu to govori?" Ibn Daud joj ispria sve o svojoj ljubavi prema mrtvom Mensuru, ukljuujui i pojedinosti koje su je morale zaboljeti. Opisao joj je kako su ivjeli u istoj sobi, kako su jedan drugog smatrali vrlo privlanim i kako je, jedne noi, njihova intelektulna bliskost prerasla u fiziku. Priao joj je kako su jedan za drugog predstavljali otkrie i kako je Mansur umro. "Ti si me vratila u ivot." "Drago mi je zbog toga. Vjerovatno si shvatio da je meni drae kad me srce boli nego kad sam sretna, to obino nije nita do samozavaravanje ili nevjera. Veinu brakova hrani samo hladna praznina. Veina mojih rodica je udata za

nasilnike koji su osjetljivi kaojjpal-van. Brak radi braka je za mene neprihvatljiv. Mogu li te neto pitati?" "to god eli", Ibn Daudov glas je zvuao oputeno i spremno na odgovor. 220 "Mi moemo biti dobri prjatelji, zajedno pisati stihove, loviti, razgovarati o astronomiji, ali jesi li siguran da e, kad sunce zae, poeljeti ensko tijelo u svojim rukama?" "udim za tobom cijelu veer. Bio sam zbunjen i nesiguran, ali tvoje ruke na mojim udovima bile su iskustvo koje bih vrlo rado ponovio i u zoru, a kamoli nou." Kad je stade milovati po licu, ona osjeti kako se u njoj neto pokrenu i zagrli ga, osjetivi njegovo golo tijelo pod komadom platna. Kad osjeti da se njegovo palmino stablo pomjeri, skide s njega araf i stisnu se uz njega. Onda ustade i skide svoju spavaicu. "Udari tvog srca e probuditi cijelu kuu", zadirkivala gaje ona, gasei svjetlo i bacivi se na njega u postelji. "Jesi li sigurna, Hinda? Jesi li sigurna?" upita je on, ne mogavi se vie svladavati. Ona klimnu. On njeno posadi palmu u njenu ba-u. Ona osjeti bol, koji odmah preraste u zadovoljstvo pomijeano sa bolom, a onda se pusti i pridrui mu se dok su im se tijela spajala. Zajedno doivjee vrhunac. Sve njene rodice i dvorkinje su joj govorile da je prvi put najmanje ugodno. Ona se zavali u postelji, uivajui u sjaju tog trenutka. "Jesi li sad sigurna?", upita je on postoje sjeo i ispitivaki je gledao. "Jesam, ljubavnice moj, sad sam sigurna. A ti?" "Kako to misli, ejtane?" "Mislim, lijepo je kao sa Mensurom?"

"&tobom je sasvim drukije, moja princezo, a tako e i ostati. Nar moe biti jednako ukusan koliko i ostriga, mada im je ukus sasvim razliit. Porediti ih je nepravedno." "Upozoravam te, Ibn Daude, i prije nego se oeni221mo. Ako me ostavi zbog zgodnog momka koji prodaje smokve, osvetit u ti se javno i okrutno." "A ta e to uraditi?" Umjesto odgovora, ona mu stegnu palmino drvo. "Pobrat u ove hurme i staviti ih u turiju." Oboje se nasmijae. Vatra se opet razgori. Mnogo su puta te noi vodili ljubav. On zaspa prije nje. Dugo ga je gledala kako spava i razmiljala o onome to je doivjela. Milovala mu je kosu, nadajui se da e ga to probuditi, ali on se nije ni pomakao. Njeno gaje nepce jo jednom htjelo osjetiti, ali je, umorna od ekanja, pustila da san svlada njenu udnju. Malo prije svitanja, Zubejda ude u sobu, znajui ta e zatei. Stavi ruku na kerine usne da ne vrisne i tako postidi svog dragana, onda je snano drmae, dok ne otvori oi. Kad je ugleda, Hinda se uspravi u postelji. Zubejda joj dade znak da smjesta napusti sobu. "Volim ga i udat u se za njega," apnu joj Hinda sneno, dok su izlazile u avliju. "Drago mi je da to ujem," odgovori joj mati, "ali mislim da e se morati za njega udati jo danas popodne!" 222 XI. GLAVA Ximenes je sjedio za stolom i razmiljao. Moja je koza moda pretamna, oi mi nisu plave, ve tamnosmede, nos mi je kukast i dug, a opet sam siguran, da siguran, da je moja ki~v bez ijedne mrlje. Moji su preci bili ovdje kad su stigli Rimljani i moja je obitelj mnogo starija od vizigotskih predaka ovog plemenitog Grofa, naeg vrlog

Generala. Pa to se onda pria da imam jevrejske krvi? Da oni istunci, dominikanci, ne ire taj otrov, ne bi li me diskreditirali kod Crkve, e da bi onda oni ponovo mogli skrenuti u zemlju prevare i lai i zamagliti granicu izmeu nas i sljedbenika Mojsija i lanog proroka Mahometa ? ta god ponudili kao razlog, nisu u pravu. ujete li me? Niste u pravu? Moja krv je ista! ista kao to e jednog dana biti isto ovo kraljevstvo. Neu ja jadikovati niti se aliti na te beskonane uvrede, ve u nastaviti Boije djelo i vukovi kau da sam ja zvijer, ali se ne usuuju napasti me, jer znaju koju bi cijenu platili za moju krv. Klanjanje Mariji i bol koju je osjeao Onaj to je na kriu raspet u meni bude tajnovite emocije. esto sebe vidim kao kriara pod zidinama Jeruzalema, ili kako stojim pred Konstantinopoljem. Moje je pamenje duboko u korijenu kranstva, ali zato sam uvijek sam, ak i u snovi223ma? Bez obitelji. Bez prijatelja. Bez samilosti za nie rase. U meni nema jevrejske krvi. Ni kapi. Ne. Oko toga nemam nikakve dvojbe. Jedan je zbir obavijestio Ximenesa daje, prije nekoliko sati, na kraju sinonjeg banketa, nakon to se ispi-lo dosta vina, a plesaice zabavljale okupljeno drutvo muslimanskih i kranskih plemia, i jevrejskih trgovaca, jedan od uglednika izjavio kako je velika teta to se Nadbiskup Toleda nije pridruio ovom prijatnom drutvu, na to je General, Don Inigo, tako bar kau, uzvratio da razlog prelatovog odsustva moda lei u injenici da ga pri svjetlu svijea nije lahko razlikovati od Jevrejina. Nije se tu zaustavio, ve glasno dodao, usred sveopeg smijeha, da je mogue to jedan od razloga to nadbiskup Jevreje mrzi vie nego Maure. Jer, dok je teko razlikovati maurske crte od kranskih, Je-vreji su

briljivo sauvali svoje crte, to se jasno vidi ako se paljivo pogleda Ximenes. Na tom je mjestu jedan maurski plemi, milujui svoju odnjegovanu riu bradu i sa prezrivim sjajem u plavim oima, upitao Don Iniga je li istina da je Nadbiskupova odlunost da uniti sve sljedbenike jednoga Boga vie vezana za elju da pokae svoju rasnu is-totu nego da zatiti Sveto trojstvo. Don Inigo, ije lice opet zadobi onaj posprdno-ozbiljni izraz, viknu kako je ta pretpostavka neprihvatljiva, ali pritom namignu svojim gostima. Ximenes otpusti zbira bijesno mahnuvi rukom, stavljajui mu na znanje da ga ne zanimaju te trivijalne i maliciozne glasine. A zapravo je plamtio od bijesa. Da ga psuju i opanjkavaju laljivi maurski jezici, dobro je znano. Nije bilo dana a da nije primio izvjetaj o tome, i to detaljan, sa imenom klevetnika i sokaka gdje se to desilo. Spisak je bio dugaak, ali, kad doe vrijeme, 224 svakog e on pojedinano srediti. Nije udo da je, sa tim mislima u glavi, od kojih mu je u nezadrivo jur-nula krvotokom, Nadbiskup tog jutra bio zlovoljan. Ba u tom trenutku zau se kucanje na vratima. "Ulazi!", ree on prividno slabim glasom. Barrionuevo, jedan kraljevski slubenik, ude u sobu i poljubi prsten. "Uz Vae doputenje, obavjetavam Vas, Vaa svetosti, da su dva odmetnika nestala iz starog grada i sklonila se u kui svoje majke." "Nisam upoznat sa tim sluajem. Podsjeti me." Barrionuevo proisti grlo. Nije bio naviknut da dri govore. On je bio tu da dobija naredbe i izvrava ih. Rijei mu nisu bile jaa strana. Nije znao nita o toj dvojici. "Jedino znam njihova imena, Vaa Svetosti. Aben-garcia i Abenfernando. Pria se da su preli na nau vjeru..."

"Sad ih se sjeam", dobi leden odgovor. "Pretvarali su se da su to uradili, ali u sebi su ostali sljedbenici Ma-hometove sekte. Vieni su kako skrnave nau crkvu. Piali su u krstionicu, ovjee! Odmah mi ih dovedi. Hou da se danas ispitaju. Sad moe ii." "Da uzmem pratnju, Svetosti? Moda prue otpor." "Moe. Ali nemoj da bude vie od est naoruanih ljudi. Inae e biti nevolja." Ximenes ustade od stola i odeta do zasvodenog prozora, sa kojeg je mogao vidjeti ulice grada. Prvi se put tog dana nasmijei, obuzet uvjerenjem da e kraljevski slubenik i vojnici uspjeti izazvati jednog od tih uspaljenih Maura da se dohvati oruja. To e im biti kraj. Umjesto da krene u uobiajeni obilazak gradilita nove katedrale, on odlui da ostane u al-Amri i saeka da se Barrionuevo vrati. Nestalo je one nelagode izazvane izvjetajem o sinonjem banketu. Umjesto toga, osjeao je veliko uzbuenje. Ximenes pade niice pred golemi kri koji je unakazio zamrenu geometriju ara225beske trobojnih keramikih ploica na zidu. "Djevice Marijo, Majko Boija, molim ti se da nae neprijatelje danas ne potedi." Kad se pridignu, osjeti da se vatra koja je harala u njegovoj glavi spustila neto ispod njegovog pojasa. Taj dio njegove anatomije, koji je kod svih koji su poloili svete zakletve dobro umotan zavojima, bio je u stanju pobune. Ximenes nali malo vode u vr i ispije naiskap. ed mu bi utoljena. Iz srca starog grada, Zuhejr i njegovi drugovi su krenuli prema mjestu gdje se, kao da se nita neobino nije desilo, podizala nova katedrala. Ili su u grupi po dvojica, napeti i nervozni, pretvarajui se kao da jedni s drugima nemaju nikakve veze, ali sjedinjeni u vjeri da su blizu dvostruke

pobjede. Njihov mrski dumanin, muitelj njihove brae po vjeri, uskoro e biti mrtav a oni, njegove ubice, osigurat e da budu proglaeni muenicima, zbog ega im pripada Dennet. Skupili su se rano na doruku da bi priveli kraju svoj plan. Svaki od njih deveterice je sveano ustao i sveano se oprostio od ostalih: "Do naeg susreta u Dennetu." Zuhejr je u zoru poeo pisati pismo Omeru, opusu-jui mu podrobno sve svoje pustolovine na cesti za Garnatu, bolnu dilemu pred koju je stavljen i definitivnu odluku da sudjeluje u akciji za koju su bili svi osim njega: "Postavit emo zamku Cisnerosu, ali ak i ako uspijemo, znam da emo svi, svi do jednoga, i sami u njoj skonati. Sve je toliko drukije od onog to sam ja zamiljao. Situacija u Ga mat i je mnogo tea nego stoje bila tokom nae posljednje posjete. Ovdje vladaju i gnjev i oajanje. Odluni su da nas prevedu na svoju 226 vjeru, a Cisneros je odobrio silu i muenje kako bi to bre proveo. Naravno, mnogi popuste pod mukama, ali svi od tog polude. Nakon toga su oajni, ulaze u crkve i obavljaju nudu na oltaru, mokre u krstionicu, mau kri izmetom i onda izlijeu otud smijui se poput svih koji su skrenuli s uma. Cisneros na to estoko odgovara, pa se sve to ponavlja. Ovdje vjeruju da se, dok je Cisneros iv, stvari mogu samo pogorati. Ja ne vjerujem da e njegova smrt ita popraviti, ali e, bez sumnje, olakati mentalnu agoniju koja mui mnoge od naih. Ja moda neu preivjeti ovaj dan, ali vas sve ljubim, posebno Jezida, kojemu ne smijete dozvoliti da ponovi bratove gr jeke..." Zuhejr i Ibn Basit su se upravo spremali da predu cestu, kad ugledae Barrionueva sa est vojnika kako im idu u susret.

Sreom niko se ne uplai, a kad Barri-onuevo stade pred Zuhejra, druge tri grupe skrenue lijevo i nestadoe u spletu uliica, kao to je i dogovoreno. "to e ti ta sablja?" upita Barrionuevo. "Oprostite mi, gospodine," odgovori Zuhejr. "Ja nisam iz Garnate. Tu sam doao iz el-Hudejla da provedem sa prijateljima nekoliko dana. Zar je sad zabranjeno na ulicu izai sa sabljom?" "Da," odvrati pisar. "To tvoji ovdanji prijatelji dobro znaju. Moe produiti, ali prvo se vrati i otarasi se te sablje." Ibn Basit i Zuhejr osjetie veliko olakanje. Nisu imali kud ve da se okrenu i vrate u Funduk. Ostali su ih ekali i nisu mogli sakriti sreu kad ugledae Zuhejra i Ibn Basita. "Mislio sam da smo vas zauvijek izgubili," ree Ibn Amin, grlei ih. 227Zuhejr im na licima vidje izraz olakanja i odmah shvati da razlog nije samo to to su vidjeli njega i Ibn Basita. Bilo je tu jo neto. To je bilo oito po zadovoljnom izrazu Ibn Aminova lica. Zuhejr se zagleda u svog prijatelja i podie obrve iekujui objanjenje. Ibn Amin progovori. "Moramo otkazati plan. Jedan nam je prijatelj iz palae poslao poruku. Ximenes je utrostruio svoje strae i danas odustao od obilaska grada. Osjetio sam neto udno u zraku. Zar nisi zapazio da su ulice gotovo prazne? Zuhejr nije mogao sakriti oduevljenje. "Hvala Allahu!", viknu. "Sudba se umijeala da sprijei nau pogibelj. Ali, ti si u pravu, Ibn Amine. Atmosfera je napeta. ta li se dogaa? Ima li to kakve veze sa onim to nam je kazao kraljevski pisar?" Dok su oni tako nagaali i raspravljali da li da se opet upuste u obilazak grada i ispitivanje situacije, u sobu im uleti jedan stari sluga iz Funduka.

"Molim vas, gospodo, brzo idite u Ulicu vodonoa. Poruuju vam da uzmete oruje." Zuhejr opasa sablju. Ostali isukae maeve i izjuri-e iz Funduk el-Dadide. Nisu morali dugo traiti to mjesto. Ono to je sprva zvualo kao apat, ubrzo postade sve glasnije. Kao da se sav svijet iz tog kraja digao na noge. Kroz zasvodene kapije svojih domova i trgovina, to su nalikovali konjskoj potkovici, sve vie naroda poe izlaziti na ulice. Lupa iz kujundijskih radnji, uzvici, ak i jedan orkestar, nali su se tu da ih izvuku na ulice. Vodonoe i trgovci ilimima su se izmijeali sa trgovcima voem i fakihima. Bila je to arolika gomila, a Boga mi i gnjevna, toliko barem odmah bi jasno fun-dukim zavjerenicima, ali zato? Sta se to zbilo da izazove masu koja je, jo juer, bila tako pasivna? 228 Jedan Ibn Aminov poznanik, Jevrejin, koji je stigao sa poprita bitke, uzbueno im ispria ta se dogaalo prije nego je on odluio da se vrati kui da se nade pri ruci svome bolesnom ocu. "Kraljevski pisar i njegovi vojnici su upali u kuu jedne udovice u ulici Nosaa vode. Njena su se dva sina tu sino sklonila. Pisar je kazao daje nadbiskup traio da dou kod njega. Udovica, ljuta zbog vojnika, nije ih htjela pustiti u kuu. Kad joj zaprijetie da e provaliti vrata, ona prosu tavu vrele vode sa balkona. "Jedan od vojnika je dobio gadne opekotine. Strano je vritao." Pripovjeda se od same pomisli na to zagrcnu i stade tresti. "Smiri se, prijatelju," ree Zuhejr, milujui ga po glavi. "Nema razloga za brigu. Reci mi ta se poslije deavalo."

"Gore, sve gore," poe Ibn Aminov prijatelj. "Pisar je bio i prestravljen i gnjevan. Naredi svojim ljudima da provale u kuu i pohapse udoviine sinove. I ostali se uznemirie i uskoro se skupi dvije stotine mladia koji sa obje strane ulice postavie barikade. Polahko se stadoe primicati pisaru i njegovim ljudima. Jedan se od vojnika tako uplai da se pomokri u gae i stade moliti da ga potede. Pustie ga. Ostali digoe sablje, stoje bilo fatalno. Svjetina ih tako opkoli da ih pristisnue uza zid. U to sin onog el-Vehaba, trgovca uljem, die sablju sa zemlje. Ispala je jednom vojniku. Krenu pravo prema pisaru i odvue ga nasred ulice. "Majko," viknu udovici koja je sve to gledala sa prozora. "Reci, sinko," odvrati ona, bogme, sva sretna. "Kai mi," ree Ibn Ve-hab, "kako da kaznim ovog bijednika?" Starica stavi prst na svoj grkljan. Svjetina zanijemi. Pisar, Barrionu-evo mu bjee ime, pade niice, molei milost. Bio je kao zvijer u klopci. Glava mu je doticala Ibn Vehabova 229stopala. U tom se trenutku uzdignuta sablja spusti. Samo jedan udarac. Barrionuevova odsjeena glava sko-trlja se niz ulicu. Potok krvi i sad tee niz Ulicu vodo-noa. "A vojnici?" upita Zuhejr. "ta uinie sa vojnicima?" "Eno ih i sad na trgu raspravljaju ta da s njima urade. Vojnike uvaju stotine naoruanih ljudi u Bab ul-Ramli." "Hodite", samouvjereno ree Zuhejr, svojim drugovima. "Moramo sudjelovati u toj raspravi. ivot svakog vjernika u Garnati zavisi od njenog ishoda." Gomila je bila tako velika daje svaka ulica u tom labirintu postala gotovo neprohodna. ovjek se mogao samo prepustitida ga nosi gomila, inae se nije moglo maknuti s mjesta. A svijet se i dalje okupljao. Bojadi-je iz Rabad elDabagana, bosonogi, umazani bojama. Doboari zatvorie svoje trgovine u Rabad el-Difafu i pridruie se gomili. Oni

su samo pojaavali galamu, svirkom na instrumentima koji se daju samo zamisliti. Stigoe i grnari iz Rabad elFadarina, naoruani vreama punim slomljenih upova, a uz njih, marirali su ciglari iz Rabad el-Tevabina. Zuhejr ugleda prizor koji ga je i dirnuo i uzbudio. Desetine ena, to mladih, to starih, nosile su visoko nad glavama svilene zelene i srebrene grbove maurskih vitezova, koje su njihovi stari izvezli i saili prije vie od pet stotina godina u Rabad el-Banadu. Djeci su podijelile na stotine malchnih srebrenih polumjeseca. Djeaci i djevojice su se natjecali ko e prvi dograbiti svoj polumjesec. Zuhejr pomisli na Jezida. Kako bi mu sve ovo bilo milo i kako bi ponosno nosio svoj polumjesec. Zuhejr je vjerovao da vie nikad nee vidjeti Jezida, ali otkako je propao njegov plan, a naum da se ubije Cisneros morao biti odgoen, Zuhejr poe opet 230 razmiljati o budunosti pri emu ga lik njegova brata, koji sve motri svojim bistrim okom, nikad nije naputao. Svaka ulica, svaka aleja nalikovala je na rijeku krvi koja tee u ustalasano ljudsko more blizu kapije Bab ul-Ramla. Pjesma se dizala u nebo i povlaila poput talasa. Svi su oekivali oluju. Zuhejr odlui da govori u prilog oslobaanja vojnika. Iznenada shvati da su se nali u Rabad el-Kulu, ulici u kojoj su bile radionice za izradu srme. Tu su se srebrene posudice punile tenou to je uljepala bezbroj oiju od vremena kad je grad sagraen. To je znailo da nisu bili daleko od palae njegovog amide Hiama. A ispod te ogromne palae krio se podzemni prolaz koji je vodio pravo do Bab ul-Ramle. Bio je iskopan kad se gradila i kua. upravo da bi omoguio plemiima i trgovcima, koju su tu ivjeli, brz i lahak bijeg ako se nadu pod opsadom protivnika koji bi izaao kao

pobjednik u jednom od bezbroj sukoba koji su harali palaom i bacali sjenku na grad. Zuhejr dade svojim prijateljima znak da ga utke slijede. Pokuca na naizgled malu kapiju Hiamove kue. Jedan stari sluga proviri kroz prozori na prvom spratu i prepozna Zuhejra. Sjuri se niz stepenice, otvori kapiju i sve ih pusti unutra, vidno uznemiren. "Gospodar me zakleo da danas nikog ne priputam osim lanova obitelji. Svukud naokolo su zbiri. Desio se gadan zloin i onaj ejtanski pop e se sigurno krvavo osvetiti." "Stari prijatelju," ree Zuhejr, namigujui mu. "Nismo doli da ostanemo, ve da nestanemo. Ne mora gospodaru ni rei da si nas pustio. Znam gdje je podzemni prolaz. Allaha ti." Starac shvati. Odvede ih do skrovitog ulaza u avliju i podie ciglu koja otkri malu kuku. Zuhejr se nasmije231i. Koliko su samo puta on i Ibn Hiamova djeca nou ovuda odlazili iz kue na tajne sastanke sa svojim ljubavnicama. On blago dotaknu kuku i podie etvrtasti poklopac, briljivo zamaskiran mozaikom od esnaest keramikih ploica. Pomoe prijateljima da se spuste u rupu, a onda i sam krenu za njima, ali ne prije nego to jo jednom zagrli slugu, koji je kod njegovog amide bio otkad Zuhejr zna za sebe. "Neka vas dragi Allah sve danas sauva," ree starac, sputajui poklopac i vraajui avliju u prvobitno stanje. U nekoliko minuta naoe se na starom trgu. Zuhejr se bojao da zbog gomile svijeta nee biti kadri dii poklopac na izlazu, ali srea ih poslui. Bez po muke podigoe poklopac. Kad se sedmerica mladia pomoli ispod zemlje, na natkrivenoj pijaci, grupa zapanjenih graana nije mogla vjerovati svojim oima. Iza momaka se pojavi i oruje, Zuhejr je svoju sablju dodao kroz rupu Ibn Basitu, koji je bio

ispred njega. Onda se on pojavi, vrativi odmah kamen da bi masa u sveopoj guvi zaboravila gdje je tano stajao. Nijedan od njih nikad nee zaboraviti prizor koji ugledae. Pred njima bijahu leda desetina hiljada ljudi, ena i djece koji se, noeni eljom za osvetom, skupie blizu Bab ul-Ramle. Tu su stajali i 1492. godine i u ne-vjerici gledali kako se sa zidina Bab ul-Ramle baca njihov polumjesec, uz zagluujuu buku zvona i kranske himne. Tu si i prole godine nijemo stajali dok je Cisneros, ovjek kojega su zvali "ejtanski pop", spaljivao njihove knjige. Na ovom su trgu samo mjesec dana potom pijani kranski vojnici dvojici uglednih imama skinuli turban s glave. Garnatski Mauri nisu bili ni grubi, niti tvrdoglavi ljudi, ali su ih silili na kranstvo a da im se nije ni pruala prilika da se odupru, to ih je veoma ogorilo. Taj 232 gnjev, potiskivan vie od osam godina, sad je planuo. Bili su spremni na najoajnije korake. Bili su kadri zbrisati al-Amru, raejreiti Ximenesa, spaliti njihove crkve i kastrirati svakog sveenika kojeg bi se doepali. Bili su opasni. Ne za svoga dumanina, ve za sebe same. Poto ih je njihov posljednji vladar liio anse da se odupru kranskim vojskama, osjetili su kako je dolo vrijeme da pokau ko su. Ima onih koji tvrde, naroito ako se boje gomile, kako je svaki skup u kojem se nade vie od tuce ljudi odlian plijen za svakog demagoga kadrog da uspali strasti. I stoga je masa spremna na najnerazumnije poteze. Takav stav zapravo zanemaruje prave uzroke koji su okupili toliki broj, i to tako razliitih ljudi. Svi sukobi, politiki i komercijalni, ostavljeni su po strani; stare krvne osvete su zaboravljene; objavljeno je primirje izmeu sukobljenih teolokih grupa u okrilju islama el-Endelusa; vjernici su se ujedinili protiv svojih kranskih zavojevaa. Ono to je krenulo kao izraz solidarnosti sa

jednom udovicom u odbranu njezina prava da zatiti svoju djecu, preraslo je u ustanak. Ibn Vehab, ponosni i nesmotreni ubica kraljevskog pisara, stajao je na podiju, nainjenom na brzinu, sa glavom visoko negdje, u oblacima. Sanjao je o al-Amri i poloaju koji e stei, primajui Isabelline ambasadore koji e mu na noge dolaziti da mole primirje. Na nesreu, njegov prvi govorniki pokuaj je bio katastrofalan. Stalno su ga prekidali. "to mumlja? "ta to ree?" "Glasnije!" "Kome ti to pria? Budalo jedna!" Bijesan zbog tog nepotovanja, Ibn Vehab je stao glasnije govoriti, kao to to rade imami. Govorio je gotovo trideset minuta jezikom tako kitnjastim i uree233nim, tako pretrpanim metaforama i punim referenci na slavne pobjede od Dimaka do Magreba, da su i oni koji su ga medu publikom najvie podravali, poeli dobacivati da je govornik nalik praznom loncu, glasan a bez sadraja. Jedina konkretna mjera koju je on predloio bila je da se vojnici smjesta pogube i da se njihove glave stave na motke. Prijedlog je doekan tajacem, koji je natjerao jednog kadiju da upita ima li jo kogod ko bi se htio obratiti narodu. "Ima!", viknuo je Zuhejr. Podigao je sablju iznad glave i, uzdignutih ramena i isturene brade, krenuo prema podiju. Njegovi su drugovi krenuli za njim, a gomila, pomalo iznenaena tom udnom kolonom, skloni se da im napravi prolaz. Mnogi prepoznae nasljednika Benu Hudejla. Onaj kadija naloi Ibn Vehabu da side, a Zuhejra spremno podigoe na podiju. Nikad prije on nije govorio pred javnim skupom, pogotovo ovolikim, i stoga se tresao kao jesenji list.

"U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog." Zuhejr poe na najtradicionalniji mogui nain. Nije dugo govorio o slavi njihove vjere, niti je spominjao prolost. Govorio je jednostavnim rijeima o tragediji koja ih je zadesila i o jo veoj koja je bila pred njima. Otkri kako koristi fraze koje su mu nekako zvuale poznato. I bile su. Pokupio ih je od elZindika i Ebu Zejda. Zavri apelom koji nije naiao na dobar prijem. "I sad, dok vam ja govorim, onaj vojnik koji je bio svjedok pogubljenja, ve je u el-Amri, gdje u detalje opisuje ta se desilo. Stavite se na njegovo mjesto. Umro je od straha. Da bi ispao hrabar, on sad pretjeruje u svemu to govori. General e vrlo brzo dovesti vojsku sa brda i traiti da pustimo ove ljude koje smo sad uhapsili. Za razliku od mog brata Ibn Vehaba, ja ne vjerujem da ih treba ubiti. Predlaem da ih oslobodimo. 234 Ne uinimo li to, krani e ubiti deset naih za svakog svog vojnika. Pitam vas: vrijedi je li njihova smrt ivota ijednog naega vjernika? Njihovo bi putanje bio znak nae snage, ne slabosti. Kad ih oslobodimo, izabrat emo medu nama svoje predstavnike koji e u nae ime govoriti. Imao bih vam jo tota rei, ali drat u jezik za zubima dok ne ujem ta vi imate kazati o sudbini ovih vojnika. U njihovu prisustvu vie ne bih govorio." Na Zuhejrovo zaprepatenje, njegov govor bi doekan aplauzom i klimanjem glave. Kad kadija upita gomilu da li je za to da se vojnici oslobode ili ubiju, veina bi za njihovo putanje. Zuhejr i njegovi prijatelji nisu ekali da im se kae ta da rade. Odjurie do mjesta na kojem su drani vojnici. Zuhejr isuka sablju i isije-e ue kojim su bili vezani. Onda ih odvede do ivice gomile, sabljom im pokaza u pravcu alAmre i naredi da idu. Zapanjeni vojnici klimnue,

izraavajui nijemu zahvalnost, i potrae koliko su ih noge nosile. U palai, ba kao to im je Zuhejr kazao, vojnik kojega su ranije pustili, uvjeren da su njegovi saborci ve pogubljeni, uljepavao je svoju vlastitu ulogu u cijelom dogaaju. Nadbiskup je utke sve sasluao, onda bez rijei ustao, stavljajui time vojniku do znanja da ga treba slijediti, i krenuo prema odajama u kojima je bio Grof od Tendille. Ovaj ih je bez ekanja primio, i vojnik se nade u prilici da jo jednom izdeklamira svoju tunu priu. "Vaa Visost e se zacijelo sloiti," zapoe Xime-nes, "da e, ne odgovorimo li odluno na ovu pobunu, sve pobjede naeg Kralja i Kraljice u ovom gradu biti ugroene." "Dragi moj nadbiskupe," odvari mu grof naizgled 235ljubazno. "Kamo sree da ima vie takvih kao vi, odanih Kruni i posveenih Crkvi, u svetim redovima nae Crkve. Ja bih vam, meutim, neto drugo kazao. Ne slaem se sa Vaom procjenom. Ovaj bijednik lae kako bi opravadao to je pao na koljena pred Barrionu-evovim ubicama. Nikako se ne slaem da ova pobuna ugroava na vojni poloaj. Prije bih rekao daje, ako je ita, ovim ugroena ofanziva Vae Svetosti u ime Svetog duha." Ximenes je bio bijesan zbog ove opaske, pogotovo jer je bila izreena pred vojnikom koji e to prenijeti svojim prijateljima: za nekoliko sati to e obii grad. Svlada svoj bijes da bi, kraljevskim pokretom desne ruke, objavio vojniku da vie nije potreban. "Vaa visost kao da ne shvata da ovi ljudi nee biti odani Kruni sve dok ih ne podjarmimo i natjeramo da potuju nau Crkvu." "udno je da jedan lojalan Kraljiin podanik, kakav ste Vi, zaboravlja da smo sa Sultanom, u trenutku njegove predaje, potpisali sporazum. Nije ovo prvi put da vas moram

podsjeati na sveane prisege date Mauri-ma. Dozvoljeno im je da tuju svog Boga i vjeruju u svog Proroka bez ikakvih ogranienja. Dopustili smo im da govore svoj jezik, da se meusobno ene i udaju i da svoje mrtve sahranjuju kako su to stoljeima inili. Vi ste, dragi nadbiskupe, izazvali ovu pobunu. Vi ste ih sveli na bijedu, a sad se pravite da ste iznenaeni to se bune. Oni nisu ivotinje, ovjee! Njihovo je tijelo nae tijelo, a krv im je naa krv! Kadto se pitam kako je mogue da je ista Majka Crkva dala tako razliitu djecu kao to su dominikanci i franjevci. Kain i Abel? Recite mi neto, oe Cisneros. ta su vam davali da pijete kad ste bili u onom manastiru u Toledu?" Cisneros shvati daje general bijesan jer je svjestan da nema druge nego upotrijebiti silu da bi se stvari do236 vele u red. Osjeti trijumf. Odlui da mu se naruga. "Zapanjen sam da tako veliki vojnik kao Vi, Vaa visosti, ima vremena da prouava razliite vjerske redove nastale u krilu nae Majke Crkve. Ni Kain ni Abel, Visosti. Nipoto. Smatrajte ih, ako hoete, kao dva voljena sina jedne udovice. Jedan je vrst i discipliniran, brani majku od neeljenih udvaraa. Drugi, jednako drag majci, meutim, nekako je povran i popustljiv; dri kapije svog doma irom otvorene i ne vodi rauna ko ulazi, a ko izlazi. Mati ih obojicu treba i jednako voli, ali upitajte samog sebe, Ekselencijo, ko je bolje uva?" Don Iniga naljuti nadbiskupov naizgled prijateljski, a zapravo arogantan ton. Njegov ponos bijae povrijeen. Jedan vjerski skorojevi da se tako ponaa sa jednim Mendozom? Kako se samo usuuje? Prezrivo pogleda prelata.

"Vaa Svetost svakako ima velikog iskustva sa udovicama i njihovim sinovima. Niste li danas kraljevskog pisara poslali u pogibelj naredivi mu da vam dovede udovicu i njena dva sina?" Nadbiskup, shvativi da e sve to bi danas imao kazati biti odbaeno, ustade i pode. Grofove se ake opus-tie. On udari dlanom o dlan. Kad se pojavie dvojica sluga, on im izdade cijeli niz naredbi. "Pripremite mi oklop i konja. Recite Don Alonsu da mi spremi tri stotine vojnika da me prate u Bibarram-blu. Krenuo bih kroz jedan sat." U gradu se raspoloenje u dobroj mjeri promijenilo. Oslobaanje onih vojnika prui narodu golem osjeaj samopouzdanja. Osjetie se moralno superiornim nad svojim dumaninom. Kao da vie nije bilo razloga za strah. Ponovo se otvorie duani sa hranom i piem. Pekari to su bili zabravili svoje pekare i slastiarnice, 237sad se opet skup.e na Bab ul-Ramli. Stadoe besplatno dijeliti hranu i slatkie. Djeca su pjevala i igrala Napetost je sasvim iiljela. Zuhejr je znao da to nije duga vijeka. Strah se samo na tren povukao pod kou Zamijenilo ga je slavlje, ali samo sat prije on je gotovo mogao uti kako im srca kao mahnita udaraju Zuhejr je bio junak dana. Stariji su mu graani priah pnce o slavi i pustolovinama njegovog ukundje-da, koje je uglavnom i sam znao, ali bilo je tu pria koje je znao a koje nisu nikako mogle biti tane Ljubazno je klimao tim sijedim bradama i smjekao se ali nije ih vie sluao. Misli su mu bile u al-Amri, i tamo bi i ostale da ga poznat glas ne prekinu u snatrenju "Razmilja o velikoj nesrei koja e nas snai a?" El-Zindik!" Zuhejr viknu, grlei svoga starog prijatelja. Tako si se

promijenio. Kako si se samo za dvije sedmice tako promijenio? Zehrina smrt?" "Vrijeme ne tedi stare, Zuhejr el-Fahl. Jednom kad pree sedamdesetu, shvatit e i sam " "Ako budem toliko ivio", promrmlja Zuhejr zamiljeno. Bio je presretan to vidi el-Zindika, i to ne samo zato sto e iz njega moi izvui pokoju misao. Bilo mu je drago daje elZ<nd,k bio svjedok njegovog uzleta kad ga je cijela Garnata slavila kao junaka Ali stari skeptik se nije dao zbuniti. ;'Moj mladi prijatelju", ree Zuhejru glasom punim njenosti, mi svoje ivote ivimo pod lukom koji po-cmje kad se rodimo, a zavrava nad naim grobom Tek su starost i smrt kadri objasniti zablude mladosti I njen prezir prema budunosti." "Da", ree Zuhejr kad shvati kud ta pria vodi "ali taj razdor izmeu mladosti i starosti nije ba tako konaan koliko ti misli." "Otkud sad to?" "Sjeti se ovjeka kome je sad ezdeseta, to je na 238 ovom poluotoku rijetkost. Hodao je blizu el-Hudejla kad srete tri djeaka, svaki je bio bar pedeset godina od njega mladi, kako sjede na grani na vrhu drveta. Jedan od djeaka uvrijedi starca poredei njegovu izbrijanu glavu sa stranjicom neke ivotinje. Iskustvo nam govori da e se starac praviti da nije uo uvredu i samo produiti, ali ne, djeaci bijahu zapanjeni kad se on pope na vrh drveta. Djeak koji gaje uvrijedio sprijatelji se tu s njim do kraja ivota." El-Zindik se nasmija: "Popeo sam se na ono drvo samo da ti kaem kako se nita na ovom svijetu ne podrazumijeva." "Tano. A ja sam to dobro upamtio."

"Kad je ve tako, prijatelju, pazi da ovaj narod ne gurne u klopku. Djevojka koja je preivjela masakr u al-Ami ne moe ni dan-danas podnijeti kad pada kia. Njoj se ona ini crvena." "Zuhejr bin Omer, Ibn Basit, Ibn Vehab. Sastanak etrdeseterice emo drati na Trgu svile." Zuhejr zahvali el-Zindiku na savjetu i urno krenu. Ude u prostranu odaju trgovca svilom koja im je stavljena na raspolaganje. Starac nije mogao ne primijetiti promjenu u mladievu dranju. Oekivao je da on, pla-hovit, kakav je, odjuri na dogovoreno mjesto, ali ne, momak je sad krenuo paljivo odmjerenim koracima uzdignute glave kao ovjek koji ne sumnja u sebe. El-Zindik se nasmijei i odmahnu glavom. Kao da je pred njim bio Ibn Feridov duh. Skup graana je odabrao odbor sastavljen od etrdeset ljudi i ovlastio ih da pregovaraju u ime cijelog grada. Zuhejr i njegovih sedam prijatelja, ali i Ibn Vehab, bili su u odboru. Veina ostalih lanova etrdeseterice bili su razvojaeni maurski vitezovi. Kad je Zuhejr ulazio, jedan je glasnik iz kuhinje u al-Amri, uzbuenim glasom govorio da se u palai kuju planovi za protivnapad. 239"Oklop samog Generala je ve spreman. S njim e biti tri stotine vojnika. Kad sam krenuo, vidio sam da otre maeve." "Treba im organizirati prepad," predloi Ibn Vehab. "Politi ih uljem i zapaliti." "Bolje mudar dumanin od budalastog prijatelja," promrmlja kadija, odbacujui prijedlog. "Pripremimo se kako smo i planirali," zakljui Zu-hejr sastanak i Cetrdeseterica se vratie na trg. Kadija se pope na podij i objavi da je vojska ve krenula na njih. Nestade osmijeha. Trgovci stadoe pa-kovati robu,

spremni da bjee. Gomila se uznemiri i po okovima se ula nervozna rasprava. Kadija zatrai od ljudi da se smire. ene, djecu i starije poslae kui. Svako dobi zadatak za sluaj da kranska vojska odlui da pokua osvojiti samo srce grada. Ljudi se ra-zidoe, svaki na svoj poloaj. Sve su mjere opreza ve bile preduzete i odbrambeni plan se poeo ostvarivati. Ne proe ni pola sata nikoe prve barikade. Zidari, stolari i putari su uposlili gomilu i nastade prava orgija kolektivnog rada. Vrlo spretno nainie prepreke, zatvori-e sve ulaske i prolaze u stari dio grada - dio koji je kadija zvao "grad vjernika". Nevjerovatno, pomisli Zuhejr, da su ovo sve sami napravili. Kadija nije morao priati o prolosti niti zazivati Svemogueg da im da snage. Pogleda ne bi li vidio elZindika, ali starac se ve bio sklonio u neko prenoite. A gdje je, mislio je Zuhejr, Ebu ejd i njegova luda obitelj uskrslih el-Ma'arija? to ih nema ovdje? Da vide snagu naeg naroda. Ako ima nade da e se roditi vojska da odbrani na nain ivota, onda su to ovi ljudi. Bez njih nema nikakve nade. "Eto vojske!", neko povika, i Bab ul-Ramla zanijemi. Iz daljine se uo zvuk vojnikoga koraka, bivao je sve glasniji. 240 "Na elu im je General, u najsjajnijoj odori!" Zuhejr dade znak, a pet dobrovoljaca to su stajali na raznim stranama trga, ponovie ga za njim. Tri stotine mladia, sa torbama punim cigle, ukoi se i uspravi. Na svom mjestu, na prvoj liniji bili su oni to e bacati kamenje. Topot vojnikih koraka bivala je sve glasnija. Grof od Tendille, general kranskih vojski u Gra-nadi, zauzda svog konja kad ugleda nesavladivu prepreku. Drvene kapije skinute sa kua, hrpe cigle, eline ipke i

svakojaki otpad inio je utvrde kakve Grof nikad u bezbrojnim bitkama nije vidio. Znao je da e mu trebati jo nekoliko stotina vojnika da srue tu graevinu, a znao je i da Mauri nee sjediti skrtenih ruku i gledati kako se rui ono to su napravili. Naravno, on e na kraju pobijediti, o tome nije bilo nikakve sumnje, ali bit e i gadno i krvavo. Viknu preko barikade: "U ime Kralja i Kraljice, pozivam vas da uklonite ovu prepreku i pustite da sa pratnjom uem u grad." Bacai kamena se pripremie za akciju. Zau se udna muzika, a cigle zasue uzdignute titove kranskih vojnika. Grof shvati poruku. Maurske su strajeine odluile da prekinu svaku vezu sa palaom. "Ne prihvatam nikakav razdor medu nama", viknu General. "Vratit u se sa pojaanjem ako me u roku od jednog sata ne primite." Bijesan odjaha, ne saekavi svoje ljude. Prizor vojnika kako tre za svojim vodom obradova graane Gar-nate. Cetrdeseterica nije bila tako razdragana. Znali su da e, prije ili kasnije, morati pregovarati sa Mendozom. Ibn Vehab je htio rat po svaku cijenu i u tome ga neki podrae, ali veina odlui da poalju glasnika u al-Amru, izraavajui spremnost da pregovaraju. Bio je ve mrak kad se Grof vratio. Barikada bijae 241uklonjena. Ljudi sa bakljama odvedoe Generala na Trg svile. Primi ga etrdeseterica u odaji u kojoj su odravali sastanke. Pogleda ih paljivo, pokuavajui da im upamti lica. Dok su mu ih predstavljali, jedan od njegovih pratilaca paljivo zapisa svako ime. "Jesi li ti sin Omera bin Abdullaha?" Zuhejr potvrdi. "Dobro znam tvog oca. Zna li da si ovdje?" "Ne", laga Zuhejr, ne elei da naudi svojima. Don Inigo prie blie i

ugleda Ibn Amina. "Zar i ti?", zagrmi on. "Jevrejin, sin mog lijenika, da se u ovo upetlja? ta ti ima sa ovim?" "Ja ovdje ivim, Visosti. Za nadbiskupa smo svi mi isti. Jevreji, muslimani, kranski heretici. Za njega nema razlike." "Nisam znao da u Garnati jo ima heretika." "Bilo ih je nekoliko, ali odoe im je stigao nadbiskup. Izgleda da su ga dobro znali." "Nisam doao da pregovaram", poe General poto utvrdi da su imena sve etrdesetorice zabiljeena. "Svi vi dobro znate da bih ovaj grad mogao vlastitom akom smrviti. Ubili ste kraljevskog pisara. ovjek koji je pogubio Kraljevog slugu ne moe proi nekanjeno. U tome nema nita neobino. To je zakon. I vai su sultani i emiri tako dijelili pravdu. Hou da se do sutra ujutro taj ovjek izrui mojim vojnicima. Od sada ima da potujete zakone koje su uspostavili na Kralj i Kraljica. I to sve do jednog. Oni koji prihvate moju vjeru mogu zadrati svoja imanja i kue, nositi svoju odjeu, govoriti svoj jezik, ali oni to to odbiju i ostanu vjerni Mahometovoj sekti, bit e kanjeni. Dalje vam jamim da neemo dopustiti da se Inkvizicija primakne gradu jo pet godina, ali e zato od sutra takse koje plaate Kruni biti udvostruene. Uz to ima da plaate za vojnike koje u ovdje drati. I jo ne-242 to. Sainio sam listu vaih najuglednijih porodica u gradu. Svaka mi mora dati po jednog sina za taoca. okirani ste? I mi smo neto nauili od vaih vladara. Sutra vas ekam u mojoj palai sa odgovorom na moje prijedloge." Nakon to izree ove rijei ubojitije od svake sablje, Don Inigo, Grof od Tendille, ode. Niko nije nekoliko trenutaka ni rijei prozborio. Obeana kazna ve se osjeala kao teak teret.

"Moda", ree Ibn Vehab, glasom umekanim od samosaaljenja i straha, ''da se ja predam. Tako e se naem narodu vratiti mir." "On nije mogao biti jasniji. Sauvamo li svoju vjeru, jedini mir koji e nam dati, bit e mir mezarja", ree Zuhejr. "Prekasno je sad za velike geste i nepotrebne rtve." "Izbor koji nam se nudi vrlo je jednostavan," ree Ibn Basit. "Pokrstiti se ili umrijeti." Tad kadija, koji je od svih prisutnih, izuzevi Ibn Vehaba, ovaj udarac najtee primio, poe hladnim glasom govoriti. "Prvo provjere jesu li u sedlu a tek onda krenu bie-vati konja. Allah nas je strano kaznio. On ve dugo pomno prati ta nai rade na ovom poluotoku. Zna ta smo mi u njegovo ime uradili. Kako je vjernik ubijao vjernika. Kako smo jedan drugome ruili kraljevstva. Kako su nai vladari ivjeli ivote tako daleke od svojih podanika da vlastiti narod nisu mogli potai da ih brani. Morali su moliti pomo od vojske iz Afrike, sa katastrofalnim posljedicama. Vidjeli ste kako je narod odgovorio na na poziv da nam pomognu. Zar niste bili ponosni na njihovu disciplinu i odanost? Moglo je isto tako biti i u Kurtubi i u Ibiliji, i u al-Mariji i Balan-siji, u Sarakusti i u al-Garbu, ali ne bi tako. Svi ste vi mladi. Pred vama je ivot. Morate razmisliti ta vam je 243initi. to se mene tie, osjeam u kostima da nisam duga vijeka. Umrijet u kako sam i roen. Kao vjernik. Sutra ujutro u otii Mendozi i rei mu ta sam odluio. Kazat u mu i da neu vie biti posrednik izmeu naroda i al-Amre. Nek sami obave svoj prljavi posao. A vi morate sami za sebe odluiti. Ja sad odoh. to uho ne uje, jezik ne umije ponoviti. Nek vam je selam, sinovi moji." Zuhejr spusti glavu, oajan. to se zemlja ne otvori i proguta ga? Jo bi bolje bilo da uzjae konja i ode u el-Hudejl. Ali,

vidjevi oajna lica oko sebe, shvati da je, htio to on ili ne, njegova budunost vezana za njihovu. Svi su bili taoci istog usuda. Nije ih sad mogao ostaviti. Srca su im bila lancima povezana. Bitno je bilo ne gubiti vrijeme. Ibn Basit je razmiljao slino, i on je bio taj koji uze rije da sastanak privede kraju. "Prijatelji moji, vrijeme je da se raziemo i oprostimo se sa svojima. Oni koji misle da su bliski naim najuglednijim obiteljima, neka odu svojima i upozore ih da General hoe taoce. Ako nam se njihovi stariji sinovi htjednu pridruiti, titit emo ih kako budemo znali." "Sutra u zoru." Zuhejr je govorio autoritativnim glasom. "Krenut emo odavde i pridruiti se naim prijateljima u alPujarrasu. Oni ve diu vojsku u borbu protiv krana. Nai emo se u avliji u Funduku, u vrijeme prvog ezana. Selam vam." Zuhejr sigurnog koraka ode, ali se nikad u cijelom svom ivotu nije osjeao tako usamljenim. "Kakvu sam tunu i turobnu sudbinu sam sebi namijenio," mrmljao je, idui prema Funduku. Sve bi na svijetu sad dao da nade elZindika, popije s njim bocu vina, i povjeri mu svoje strahove i dileme u vezi sa budunou, ali starac je ve bio napustio grad. El-Zindik je bio na putu za el-Hudejl, gdje e ve sutradan ujutro Zuhejrovoj zabrinu-244 toj obitelji podnijeti detaljan izvjetaj o onom to se deavalo u Garnati. "Zuhejr bin Omere, Allah te sauvao." Zuhejr se iznenadi. Nikog nije vidio. Onda se neko pojavi iz mraka i stade pred njega. Bio je to stari sluga iz kue njegovog amide. "Selam ti, stari prijatelju. ta je tebe ovamo dovelo?" "Gospodar bi da s njim veera. Nareeno mi je da te dovedem sa sobom?'

"Rado u to uiniti," odvrati Zuhejr. "Bit e mi drago da vidim amidu." Ibn Hiam je koracima mjerio avliju, nestrpljivo iekujui bratia. Bio je tuan i uzrujan zbog onoga to se zbivalo tog dana, ali duboko u dui bio je ponosan zbog uloge koju je u svemu tome igrao Omerov sin. Kad Zuhejr ude, amida ga zagrli i poljubi u oba obraza. "Ljut sam na tebe, Zuhejr. Proao si kroz ovu kuu a da ne svrati. Otkad to sin moga brata da noiva u hanu? Ovo je tvoja kua! Odgovori mi, mome, prije no to te dam bievati." Zuhejr je, ne htijui, bio dirnut. Nasmijei se. Bio je to neki udan osjeaj. Grizla gaje savjest, kao da mu je deset godina i kao da ga je neko od starijih uhvatio u nepodoptini. "Nisam ti htio nauditi, amida. to da ti trpi zbog onog to ja radim? Najbolje je bilo da spavam u Funduku." "Gluposti! Zar to to sam se pokrstio znai da nam krv nije vie ista? Hoe li da se okupa? Rei u da ti spreme istu odjeu." "Kako je moja tetka? Roaci?" stade se Zuhejr raspitivati, dok su ili u hamam. 245"Eno ih u Ibiliji u istoj kui u kojoj je i Kulsum. Vratit e se za nekoliko sedmica. Tetka ti je ostarjela i ovaj planinski zrak joj uzrokuje reumu. U Ibiliji je mnogo toplije." Poto ih dva momka nasapunjae i oprae, Zuhejr se opusti u toploj banji. Kao da je kod kue. Bez obzira ta mu Hiam kae, on je ugroavao budunost svog amide. Tano, niko ih nije vidio kako ulaze u kuu, ali sluge su brbljive. Hvalisat e se medu prijateljima daje Zuhejr veerao kod svoga pokrtenog amide. Do sutra e glasina stii do trga, i to uveliana. Nema sumnje da bi je svaki od nadbiskupovih zbira uo.

Nakon veere, koja bijae, kao uvijek, jednostavna i asketska, razgovor neizbjeno skrenu na raspravu o poasti koja se sruila na njihovu vjeru. "Mi smo krivi, sinko moj. Mi smo krivi", ree Ibn Hiam bez imalo sumnje. "Uvijek odgovor traimo u onom to nam dumanin radi, ali grjeka je naa. Prebrzo smo uspjeli. Na je Poslanik prerano umro, prije nego je stigao uspostaviti novi poredak. Njegovi su se nasljednici meusobno ubijali poput ratnikih plemena, to su i bili. Umjesto da prihvatimo one pouzdane vrline civilizacija koje smo pokorili, odluili smo da im nameemo svoj neobavezni nain ivota. Tako je bilo i u el-Endelusu. Lijepa, ali nimalo mudra djela inismo, bezrazlono smo rtvovali ivote muslimana, ispraznim vitetvom..." "Oprosti mi, amida, ali svaka se rije koju si izgovorio moe odnositi i na krane. Tvoje je objanjenje nedovoljno." I tako razgovor potraja do duboko u no. Hiam nije mogao zadovoljiti svog neaka, a Zuhejr nije uspio uvjeriti amidu da je dolo vrijeme da se digne na oruje. Zuhejru postade jasno da je amidin prelazak na kranstvo bio samo vanjska manifestacija. On je govorio i drao se kao muslimanski plemi. Svinjetina ni-246 je okuila njegovu sofru. Kuhinja i cijela kua bila je puna vjernika i, ako stari sluga govori istinu, onda se i sam Hiam svaki dan obraao prema istoku, potajno klanjajui. "Ne traci svoju mladost na zaludne pothvate, Zuhejr. Nae je prolo. Zato to ne moe prihvatiti?" "Neu sjediti i gledati mirno kako nam ovo rade. Oni su barbari, a barbarima se treba odruprijeti. Bolje umrijeti nego postati rob njihove crkve." Ja sam neto nauio u ovih nekoliko mjeseci," povjeri mu se Hiam. "U ovom novom svijetu u kojem mi ivimo postoji

jedan novi nain umiranja. U starom smo jedni druge ubijali. Dumanin nas je ubijao, i to je bilo sve. Ali sad sam nauio da potpuna ravnodunost moe biti jednako okrutna smrt kao i izgubiti glavu u dvoboju." "Ti koji su uvijek imao toliko prijatelja..." "Svako je poao svojim putem. Kad bi se samo sudilo po onom to vidimo, moglo bi se pomisliti da pojedinac moe bez po muke preivjeti i kataklizme kakvu mi sad proivljavamo, ali ivot je mnogo komplek-sniji. Sve se u nama mijenja. Ja sam se pokrstio iz sebinih razloga, ali sam im sad vei tuin. Mogu ja s njima i poslovati, ali, koliko god se trudio, ja nikad neu biti njihov." "A ja sam mislio da sam u cijeloj naoj porodici jedino ja spoznao ta znai ostati sam." "Ne treba se aliti. Ja imam najstrpljivije prijatelje na svijetu. Ovih dana esto s njima razgovaram. Sa kamenjem u mojoj avliji." Dvojica ljudi ustadoe i Zuhejr zagrli svog amidu u znak pozdrava. "Drago mi je to sam te obiao, amida. Nikad ovu veer neu zaboraviti." "Bojim se da nam je ovo posljednja veera." 247Zuhejr je leao u postelji i razmiljao o proteklom danu. Kako je sve izgledalo beznadeno. Kako je grof samo ubio svaku nadu u njemu. Nadbiskup je pobijedio. Lukavi, pokvareni Cisneros. Grad je sad bio njegov i on e ga iznutra unititi. Ubiti duh Garnate. Uiniti da se njegovi graani osjeaju runima i jadnima. To e biti kraj Garnate. Mnogo je bolje sasjei je u korijenu, ostaviti samo ono stoje bila na poetku: prekrasna dolina, iarana potocima i gustom umom. Ljepotu koja je i namamila njegove stare da se tu skrase.

Misli mu stigoe i do veeri provedene kod amide. Zuhejra je iznenadila njegova gorina i poniznost, ali ga je i utjeila. Ako njegov amida Hiam, ovjek golemog bogatsva i inteligencije, nije naao sreu u prelasku na kranstvo, onda je on, Zuhejr, imao pravo to je izabrao ovakav put. Kakva korist od bogatstva i sjaja ako u sebi osjea bijedu i sirotinju? Te noi Zuhejra uznemiri jedan san. Probudio se u znoju, sav drhtei. Njihova kua u el-Hudejlu je bila sva umotana u ator od bijelog muslina. Jezid, jedini kojega je bio kadar prepoznati, smijao se, ali ne onako kako ga Zuhejr pamti. Bio je to smijeh starca. Bio je okruen golemim ahovskim figurama koje su oivjele i govorile neki strani jezik. Polahko su se primicale Je-zidu i poele ga daviti. Onaj uasni smijeh se pretvorio u krkljanje. Zuhejr je jo drhtao. San mu nije htio na oi. Ostao je tako u krevetu, oiju irom otvorenih, umotan u jorgan, oajniki iekujui prve zvuke koji najavljuju svitanje. "Samo je jedan Allah i Muhammed je Njegov Poslanik!" Iste rijei. Isti ritam. Osam razliitih glasova. Osam jeka koje se takmie jadan s drugim. Osam damija za dananje vjernike. A sutra? Zuhejr je ve bio obuen. U 248

ogromnoj avliji ve je uo zvuk kopita. Konjuar, malo stariji od Jezida, ve je sedlao njegovog pastuha i hranio ga grumenom smedeg eera. U avliji se oglasi jo kopita. Zau se Ibn Basitov i Ibn Aminov glas. Izjahali su iz Funduka, kroz tijesne ulice, u prozirno jutarnje svijetlo, ba kad se Garnata poela buditi. Otvarala su se vrata i grupice ljudi su urile u damiju. Prolazei pored

nekih od tih otvorenih vrata, Zuhejr je vidio ljude kako uzimaju abdest, pokuavajui sa sebe sprati nakupljeni miris sna. Grad vie nije bio prazan, kao kad se Zuhejr kasno sino vraao u Funduk iz amidine palae, ali je ipak bio ispunjen oajem. Ibn Basit se nije mogao sjetiti kad je vidio toliki svijet da ide na sabah-namaz. Prije Rekonkviste su dume privlaile najvie vjernika - bio je to i drutveni i politiki, koliko religiozni dogaaj. esto se deavalo da je imam raspravljao o politikim i vojnim pitanjima, ostavljajui religiju za dane kad se nita bitno nije deavalo. Vjernici su obino bili oputeni, za razliku od ove dananje utnje nabijene napetou. "Zuhejr el-Fahl," ree Ibn Amin uzbuenim glasom. "Ibn Basit i ja imamo dva dara koja emo odnijeti u al-Amru. Bi li krenuo s nama? Drugi ekaju van grada. etrdestetorica su sad postali Pet stotina." "Kakve darove?", upita Zuhejr, koji je zapazio prekrasne drvene kutije sa svilenim trakama. "Osjetim miris parfema." "Jedna je kutija za Ximenesa," odgovori Ibn Basit, trudei se da bude ozbiljan, "a druga za Grofa. To je oprotajni dar koju ova dvojica velikaa nee nikad zaboraviti." Zuhejr je taj gest smatrao nepotrebnim. To mu se vitetvo uini apsurdnim, ali pristade da pode s njima. Ne proe ni par minuta a oni se naoe pred palaom. 249"Stoj, ne mii!" Dvojica mladih vojnika isukae maeve i krenue prema njima. "Kojim poslom?" "Ime mi je Ibn Amin. Juer nas je General posjetio u gradu i pozvao da s njim dorukujemo. Postavio je nekoliko zahtjeva i traio da mu danas odgovorimo. Donijeli smo i darove za njega i nadbiskupa Toleda. Naalost, nemamo vremena da ostanemo. Molim vas da prenesete nae izvinjenje i da se

pobrinete da ovi darovi, mali znak naeg uvaavanja, budu predati dvojici gospode im se probude." Vojnici se opustie i prihvatie poklone. Mladii okrenue konje i u galopu odjurie da se pridrue svojim saborcima, koji su se ve skupili pod zidinama grada. Vojnici na kapijama su ih natmurena lica gledali kako prolaze. Tri stotine naoruanih ljudi na konjima, veina mlada od dvadeset godina, nije nikako mogla biti tiha i dis-ciplinurna pogotovo suoena sa onimto ih je ekalo. Vriska, saaptavanje i smijeh su odjekivali dolinom. Planinski zrak je bio hladan, a ipak su se i momci i konji kupali u znoju. Brine majke, umotane u alove, opratale su se od njih. Zuhejr se namrti na tu graju, ali se oraspoloi kad se primaknu vojsci. Izgledali su velianstveno, bio je to znak da garnatski Mauri nisu izgubili svaku nadu. Trojicu prijatelja, koji su se primicali okupljenoj druini, doekae uzbueni uzvici i topao doek. Svi su bili i te kako svjesni opasnosti koja je stajala pred njima, ali unato tome, moral im je bio na visini. "Jeste li uruili darove?", upita Ibn Vehab kad su se poeli odmicati od grada. Ibn Amin klimnu i nasmija se. "Allaha vam," upita Zuhejr, "u emu je ala?" "Stvarno eli znati?", zadirkivao ga je Ibn Basit. "Ibn Amin, ti mu reci." 250 Sin Grofovog linog lijenika toliko se smijao na ovaj prijedlog, da Zuhejr pomisli da e se uguiti. "Miris parfema! Tvoj je nos nanjuio na zloin," ree Ibn Amin nakon to se smiri. "U obje je kutije, u neemu nalik na ruino ulje, jedna rijetka poslastica za nadbiskupa i grofa. Umotana u jestivi srebreni papir. A u njemu, Zuhejr el-

Fahlu, malo naeg izmeta. Jedan je grumen istovario jutros iz svojih crijeva ovaj Jevrejin pred tobom, a drugi, neto stariji, iz nutrine je jednog pravog Maurina, koga ti zna kao Ibn Basita. Ta je injenica, naravno, bez spominjanja imena, jasno navedena u poruci koja je adresirana na obojicu, u kojoj izraavamo nadu da e uivati u doruku." Bilo je to previe djetinjatsto da bi zasluilo raspravu. Zuhejr je nastojao da se ne nasmije, ali to mu ne pode za rukom. Stade se nekontrolirano smijati. Nije prolo dugo i pria o ovom pasjaluku obie cijelu druinu. Vrlo brzo, tri stotine plemia grohotom se smijalo. "A ja sam mislio," ree Zuhejr, dok se nekako smirivao, "da ste previe sentimentalni i da ste pravi vitezovi." U to njegove prijatelje opet spopade smijeh. Nekoliko su sati jahali. Sunce je ve granulo. Skinu-e ogrtae i deke sa sebe i dodadoe ih grupi od nekih stotinjak sluga koji su im bili pratnja. Negdje nakon dva sahata jahanja, opazie grupu konjanika kako im ide u susret. "Allahu Ekber!", Bog je veliki!, viknu Zuhejr a za njim garnatski momci. Ne bi odgovora. Zuhejr naredi svojoj vojsci da stane, bojei se da je u pitanju zasjeda. Kad se konjanici sasvim primakoe, Zuhejr ih prepoznade. Bijae mu mnogo lake. "Ebu Zeld el-Ma'ari!", viknu zadovoljno. "Selam alejk! Vidi da sam posluao tvoj savjet i doveo prijate251"Drago mi je to te vidim, Zuhejr bin Omere. Znao sam da e poi ovim putem. Bolje kreni za nama i kloni se ove ceste. Svi je dobro znaju, a sad bi ve na njoj mogla biti vojska koja pokuava da izvidi gdje ete noas zanoiti." Zuhejr mu ispria o darovima koje su ostavili za grofa i nadbiskupa. Na njegovo iznenaenje, Ebu Zejd se ne nasmija.

"To je velika glupost, prijatelji. Slugama u kuhinji u al-Amri vjerovatno je drago to ste to uradili, ali oni imaju najmanje utjecaja u palai. Ovim ste grofa i onog ispovjednika samo ujedinili. Bilo bi dovoljno da ste darovali samo popa. To bi moda razonodilo grofa i odgodilo njegovu ofanzivu. Zar stvarno mislite da ste prvi kojima je takva uvreda pala na um? I drugi su, diljem el-Endelusa pravili sline gluposti. Kasno je. Sklonimo se iz ovog kraja to prije." Zuhejr se u sebi nasmija. Bio je hrabar mladi, ali nije bio sasvim lien pameti. Znao je da nije bio kadar, niti je imao znanja da predvodi jednu jedinicu brdske vojske. Ebu Zejdovo prisustvo mu je pomoglo da se oslobodi tog tereta. Dok su jahali, danje dobro odmakao i sunce, kojem se ni jedan jedini oblak nije isprijeio, grijalo je zemlju, iju su mirisnu prainu udisali penjui se uz planinu. Pred njima je bio nenadmano lijep krajolik. Kasnije, tog popodneva, el-Zindik je predao Zuhej-rovo pismo Omeru i opisao mu ta se prethodna dva dana deavalo. Sasluali su ga bez rijei. ak ni Jezid nije zapitkivao. Kad je starac zavrio, Ama stade plakati. "Ovo je kraj", zapomagala je. "Sve je gotovo." "Ali, Ama", odgovori Jezid, "Zuhejr je dobro i zdravo. Pa oni su krenuli u dihad. Trebalo bi da si zbog toga sretna, a ti zapomae. to plae?" "Ne pitaj me, molim te, Ibn Omere. Ne mui staricu." 252 Zubejda dade znak Jezidu da pode za njima. Kad Ama shvati da je ostala sama sa el-Zindikom, obrisa oi i stade ga ispitivati o pojedinostima Zuhejrova izgleda i dranja. "Je li imao onaj bogati plavi turban sa zlatnim polumjesecom?"

El-Zindik klimnu glavom. "Tako sam ga noas sanjala." El-Zindik je govorio blagim glasom. "Snovi nam vie govore o nama samima, Amira." "Nisi me shvatio, stara budalo", Ama ljutilo odvrati. "U mom je snu turban bio na Zuhejrovoj glavi, ali glava je leala na zemlji sva u krvi. Nije bilo tijela." El-Zindik pomisli da e se ona opet rasplakati, ali umjesto toga lice joj posivi i stade sve glasnije i nepra-vilnije disati. Dade joj malo vode i pomoe joj da ode do svoje sobe, sobika, zapravo, u kojem je provela veinu svojih noi skoro pola stoljea. Ona lee, a el-Zindik je pokri dekom. Razmiljao je o njihovoj prolosti, o rijeima nikad do kraja izreenim, zabludama, boli koju joj je zadao kad se zaljubio u Zehru. Pomisli daje on bio nesrea Aminog ivota. Instinktivno, starica mu proita misli. "Ne alim ni za jednim trenutkom provedenim u ovoj kui." On se tuno nasmijei. "Negdje drugo mogla si biti svoj gospodar, imati svoj ivot." Ona ga pogleda moleivim glasom. "Ja sam proerdao svoj ivot, Amira", ree on. "Ova me je kua zauvijek uklela. Kamo sree da nisam nikad nogom stao u ovu avliju. To ti je prava istina." Odjednom, ona ga vidje kao osamnaestogodinjaka, sa gustom crnom kosom i oima punim smijeha. Ta joj uspomena bi dovoljna. 253"Idi sad", ree mu, "pusti me da na miru umrem." Zindiku bi nepojmljiva i sama pomisao na spokojno umiranje, na odlazak bez onoga posljednjeg krika gnjeva, i on joj to ree. "Ja jedino tako znam," odgovori mu ona steui svoj tespih. "U vjeri u Dragog nam Allaha."

Ama nije umrla ni tog dana, ni sutradan. Trajala je jo sedam dana, opratajui se sa svijetom na svoj nain. Poljubila je Omerovu ruku i obrisala Jezidove suze, kazala Zubejdi da se boji za njenu obitelj i prekli-njala je da odvede djecu. I sve vrijeme sauvala mir, osim kad je molila Omera da je spomene Zuhejru. "Ko e mu praviti one dennetske slatkie kad mene vie ne bude?" Ama je umrla u snu tri dana nakon Zuhejrova bijega iz Garnate. Ukopali su je kraj Zehre na porodinome mezarju. Jezid je za njom potajno tugovao. Smatrao je da, budui da se bliio zrelosti, mora biti jak i da ne smije javno iskazivati svoja osjeanja. 254 XII. GLAVA Svako jutro poslije doruka Jezid je uzimao svoje knjige i povlaio se u kulu. "Ostani ovdje i itaj sa mnom", molila gaje Zubej-da, ali on bi se na to samo tuno osmjehnuo. "Volim sam itati. U kuli je tako tiho." Ona nikad nije navaljivala, i ono to je poelo kao izraz elje za nezavisnou to ide uz vrijeme sazrijevanja iz djeatva u muevnost, preraslo je u redovnu naviku. Poelo je prije dva mjeseca kad su do njih stigle vijesti o deavanjima u Garnati i bijegu tri stotine mladia sa Zuhejrom na elu. Jezid je bio veoma ponosan na svog brata. Njegovi prijatelji u selu su bili puni zavisti pa mu nije dokraja bilo jasno zato je kua bila ispunjena tugom. ak je i Ama, koja je onako spokojno umrla u snu, iskazala negodovanje. "Nita dobro nee donijeti ta njegova pustolovina, Ibn Omere", rekla je Jezidu, koji nije znao da su to stariine posljednje rijei.

Njena je zabrinutost Jezida natjerala da razmisli o cijeloj toj svari. Ama je bila ta, koja je u prolosti branila svaki hrabri, ak i tvrdoglavi in, pod uvjetom da ga je izveo neki od mukih lanova u porodici. Punila mu je glavu beskonanim pripovijestima o hrabrosti i 255vitetvu, naravno, sa njegovim ukundjedom, Ibn Feridom, u glavnoj ulozi. Ako je i Ama bila zabrinuta zbog Zuhejra, mora da su njegove anse bile stvarno turobne. Jezid je iz svoje kule ugledao konjanika kako jae prema imanju. Nema dana a da se on nije gore popeo, sa stalnom nadom i molitvama da e jednom ugledati taj prizor i da e to biti njegov brat. Konjanik je stigao na kapiju. Srce mu je stalo. Nije bio Zuhejr. Nikad to nije bio Zuhejr. Jezid ne pamti daje kua bila tako pusta. Nije to bilo samo zbog Zuhejrova odsustva i Amine smrti. Ovo jesu bili teki gubici, ali Zuhejr e se jednog dana vratiti, a to se Ame tie, on e je opet vidjeti, to mu je ona tako esto obeavala - u Dennetu. Srest e se na Sedmome nebu, na obali potoka kojim tee najukusnije mogue mlijeko. Ama mu je nedostajala vie nego to je oekivao, ali njeno je mjesto barem zauzeo El-Zindik, koji je ionako bio mnogo upueniji u kretanje zvijezda i mjeseca. Kad je jednom El-Zindiku ispriao o svome oekivanom ponovnom susretu sa Amom, starac se nasmijao i rekao mu neto stvarno neobino. "Znai, Amira je mislila da e pravo u Sedmo nebo, a? Nisam tako uvjeren u to, Jezide bin Omere. Ni ona nije bila bez grijeha, da zna. Mislim da e teko stii i do prvoga i, ejtan bi ga znao, moe se desiti da oni ipak gore odlue da je poalju u sasvim drugom pravcu." Hindina udaja i odlazak, mada nije dola kao iznenaenje, ipak je bila najtei udarac. Bio joj je blii nego bilo kome u obitelji. A ona je otila. Istina, preklinjala je roditelje da puste

Jezida da krene s njom, preko mora, bar nakratko, zaklinjui se da e ga za nekoliko mjeseci vratiti. Ali Zubjeda se nije htjela odvajati od svog sina. "On nam je jedini ostao u kui. Ne dam da se moj najdragocjeniji dragulj odvoji od mene. Ne dam ga ni tebi, Hinda!" 256 Tako Hinda ode bez brata. Usljed toga je, ne zato to odlazi iz svoje rodne kue, ona neutjeno plakala pred odlazak, i kasnije, kad su se ona i Ibn Daud ukrcali na brod u Malaki i krenuli u Tandu. Neko je trao uz stepenice. Jezid se prenu iz svojih misli i krenu. Na pola puta srete majinu dvorkinju, Umejmu, lica rumenog od uzbuenja. "Doao je glasnik tvoga brata. Eno ga sa Zubejda-hanumom i tvojim ocem, ali nee da govori dok ti ne side." Jezid projuri pored nje i sleti niz stepenice. Kad dotaknu tlo, kao vjetar odjuri kroz avliju, a Umejma, pro-klinjui samu sebe, shvati da nema naina da ga stigne. Nije vie bila ona vitka gazela, bra i od el-Fahla. Stomak joj se u posljednje vrijeme nekako zaoblio. Jezid bez daha stie u gostinjsku sobu. "Ovo je Jezid", ree Omer, sa osmijehom na licu. "Brat ti alje hiljade poljubaca", ree Ibn Basit. "Gdje je on? Je li dobro? Kad u ga vidjeti?" "Vrlo brzo. Stii e jedne veeri, kad se smrkne, a otii sutradan ujutro, prije svitanja. Za njegovom glavom je raspisana nagrada." Omerovo lice se iskrivi od bijesa. "ta? Zato?" "Zar niste uli?" "uli ta, mome?"

"Ono to se prole sedmice desilo. Mora da ste uli. U Garnati se samo o tome pria. Zuhejr se nadao da vam je njegov amida Hiam ve poslao glasnika." Omer je bivao sve nestrpljiviji. upao je vrhove brade, a Zubejda, koja je znala da je to znak da slijedi eksplozija gnjeva, pokua ga umiriti." "Ne znamo nita o tome, Ibn Basite. Molim te, ne okolii, ve nam sve ispriaj. Kao to vidi, gladni smo vijesti o Zuhejru." 257"Sve se to desilo prije devet dana. Ebu Zejd el-Ma'ari nas je upravo vodio ujedno skrovite u brdima kad ugledasmo krane. I oni su nas vidjeli i sukob je bio neizbjean. Nas je bilo neto preko tri stotine, a sudei prema praini koja se dizala za njihovim konjima, njih je bilo dva puta vie. Moda jo i vie. "Poslali su nam nenaoruanog glasnika. 'Na voda/poe on, 'plameniti Don Alonso de Aguilar, alje vam sve izraze svog uvaavanja. Ako se predate, nee vam nita, ali ako se oduprete, on e se u Garnatu vratiti samo sa vaim konjima.'Bili smo u klopci. Ovaj put ak ni Ebu Zejd nije imao pametnog plana izbavljenja. U to Zuhejr ibn Omer istupi naprijed. Govorio je tako glasno da se kilometrima unaokolo mogao uti. 'Reci svom gospodaru da mi nismo repa bez korijena', grmio je. 'Mi smo maurski vitezovi koji brane ono to nekad bijae nae. Reci mu da u ja, Zuhejr ibn Omer, uku-nunuk viteza Ibn Ferida, izai na mejdan sa Don Alfon-som i boriti se do smrti. Onaj koji pobijedi, odluit e sudbinu svojih ljudi." "Ko je taj Don Alonso?", upade Jezid, lica napetog od straha. "Najbolji i najiskusniji vitez u Don Inigovoj slubi", odgovori Ibn Basit. "Boje ga se i njegovi neprijatelji i prijatelji. ovjek prijeke naravi, sa oiljkom posred ela, koji mu je postavio jedan maurski vitez u bici za al-Amu. Pria se daje samo u

tom nesretnom gradu svojom rukom ubio stotinu ljudi. Allah ga prokleo!" "Nastavi, molim te," molila gaje Zubejda, nastojei da joj glas bude miran. "Na nae veliko iznenaenje, Don Alonso prihvati izazov. Kranski se vojnici stadoe okupljati s jedne strane livade. Nas dvije stotine zauzesmo drugu stranu." "Gdje su bili ostali?", upita Jezid, koji nije mogao svladati emocije. 258 "Vidi, Ebu Zejd je odluio da je, pobijedimo li mi ili ne, neophodno sauvati mogunost iznenaenja. On odvede stotinu ljudi i postavi ih na razne take na planini nad dolinom. Plan je bio da, im se dvoboj zavri, mi krenemo na krane prije no to se oni budu kadri i pripremiti za bitku." "Ali, to je protivno pravilima", Omer se pobuni. "Istina, ali mi nismo igrali partiju aha. Sad mi dopustite da nastavim. Zuhejr je imao stari, prekrasno izvezeni bajrak koji mu je darovala jedna starica u Gar-nati koja se klela da gaje Ibn Ferid nosio u mnogim bitkama. Na zelenom turbanu mu se sjao srebreni polumjesec. Stavio je bajrak pred svoje ljude. U daljini smo mogli vidjeti zlatni kri koji je Don Alonso zabio u zemlju. Na dogovoreni znak, Don Alonso isaka ma i okrenu ga ravno prema Zuhejrovom srcu. Obojica su prezrivo odbacili titove." "Zuhejr izvue sablju i jurnu kao lud. Lice mu je bilo izoblieno od bijesa. Nikad ga takvog nisam vidio. Kad se primakao Don Alonsu, svi smo dobro uli kako govori: 'Samo je jedan Allah i Muhammed je Njegov poslanik/Stajali su gotovo prsa u prsa. Zuhejr izbjee ma tako to gotovo skliznu sa svog pastuha. Kakav je on samo konjanik? U to ugledasmo Ibn Feridovu sablju kao bijesnu kao munja. Na

trenutak se inilo da su obojica ivi. Tek kad nam se Don Alonsov konj primakao, mi vidjesmo da je konjanik ostao bez glave. Takve sablje se u Tulejtuli vie ne kuju! Na naoj strani se zau moan usklik. Krani su bili obeshrabreni i spremni na uzmak, kad Ebu Zejd nasrnu odozgo na njih. Pretrpjeli su teke gubitke prije nego to utekoe sa poprita. Mi smo uzeli pedeset zarobljenika, ali, na Zuhejrovo insistiranje, predadosmo im Don Alonsovo tijelo i njegovu glavu da je odnesu u Garnatu. "Recite grofu," ree im Zuhejr, "da ovaj rat 259nismo mi zapoeli. Izgubio je ovoga hrabrog viteza zato to on, general, nije nita do plaenik u slubi okrutnog i kukavikog popa!" Jezid je bio opinjen priom. Bio je tako ispunjen ponosom na svog brata da nije zapazio brigu na licima svojih roditelja. El-Zindik, koji je bio jednako zabrinut zbog posljedica Zuhejrove pobjede, poe zapitkivati Ibn Basita. '"Je li Ebu Zejd togod kazao o tome kako e Al-Amra odgovoriti?" "Jeste", ree Ibn Basit, iznenaen starevim pitanjem. "Dva dana nakon toga nam je mnogo toga kazao." "A ta to?", upita Zubejda. "Daje grof bio toliko bijesan daje ponudio hiljadu dukata za glavu Zuhejra bin Omera. Pria se da priprema vojsku da nas zauvijek skri, ali Ebu Zejd nije zabrinut. On ima plan. Veli da ni Svevinji nee moi nai Zuhejra tamo gdje nas on vodi." "To su ejtanske rijei", ree Omer. "Idi, okupaj se, Ibn Basit", ree Zubejda, vidjevi mu lice prekriveno prainom i u kakvom je stanju njegova odjea. "Mislim da e ti Zuhejrove stvari biti taman. Onda nam se pridrui na ruku. Soba ti je spremna i moe ostati koliko ti volja."

"Hvala ti, hanuma. Rado u se okupati i jesti za vaom sofrom. Naalost, ne mogu sebi dozvoliti luksuz odmora. Moram prenijeti poruke i u Guehar, a do sumraka moram stii u Lanjaron, gdje me eka otac. to ste se tako zabrinuli? Zuhejr je iv i zdrav. Ako mene pitate, ja mislim da emo se mi vratiti u Garnatu za est mjeseci." "ta?" viknu Omer. El-Zindik ne dopusti da se rasprava dalje nastavi. "Mudrom je ovjeku, dragi moj Ibn Basite," promrmlja 260 on, "jezik u srcu, dok je budali srce u ustima. Mladiu, sluge ekaju da ti prirede zadovoljstvo hamama." Jezid gosta otprati do hamama. "Uivaj u kupanju, Ibn Basite," ree, pokazujui Zuhejrovu prijatelju gdje je hamam, i pouri u kuhinju, gdje su na okupu bili Patuljak, Umejma i ostale sluge. Ponovi im, od rijei do rijei, priu o Zuhejrovu dvoboju i o tome kako je Don Alonso ostao bez glave. "Hvala dragom Allahu", ree Umejma. "Nek je samo na mladi gospodar iv." Izmijenie poglede, ali pred Jezidom nita ne kaza-e. Uzbuenje na pripovjedaevom licu razorualo je i najcininije lanove kuhinjskog osoblja. Sam Patuljak se inio ravnodunim. Tek kad Jezid ode, kuhar dade oduka svojim osjeanjima. "Benu Hudejl je zazvao smrt i neemo na nju dugo ekati. Ximenes nas nee dugo pustiti na miru." "Ali nae je selo sigurno," upade Umejma. "Mi nikom nismo nita naao uinili." Patuljak slegnu ramenima. "To ti ne znam", ree, "ali da sam na tvom mjestu, Umejma, poao bih sluiti Kulsum-hanumi u Ibiliji. Najbolje je da se dijete ne rodi u el-Hudejlu.

Djevojino lice promijeni boju. "Cijelo selo zna da nosi Zuhejrovo drijebe." Na ovu opasku nasta sveopi smijeh. Za Umejmu je to bilo previe. U suzama pobjee iz kuhinje. Ali, ipak, pomisli da je Patuljak moda imao pravo. Pitat e veeras Zubejdahanumu hoe li je pustiti da ode sluiti Kulsum u Ibiliji. Jezid je bio zanesen, u svom svijetu. Stalno je bio u narovom gmrlju, zamiljajui daje maurski vitez. tap. iji je vrh zaotrio noem - noem koji mu je Zuhejr dao za deseti roendan i koji je ponosno nosio u depu, kad god bi doli gosti, - bio mu je sablja. Jurio je tamo261ovamo kao mahnit, zamahujui svojom zamiljenom sabljom i odsijecajui svaki nar koji mu je bio dostupan. Ubrzo bi se umorio od te fantazije, sjedao umoran u travu, rasjekao bi jednu od osvojenih voki i isisavao njen sok, pijuckajui sjemenke. "Zna ta, Hinda? Mislim da e Zuhejr umrijeti. I aba i urami misle isto. Vidio sam im to u oima kad nam je Ibn Basit priao o dvoboju. Da me je bar ummi pustila da poem s tobom. Nikad nisam bio na brodu. Nikad plovio morem. Nikad nisam vidio Fes. Kau da je isti kao Garnata." Jezid iznenada stade. Pomisli daje uo korake i ukanje lia u gmrlju. Otkad su ga Umejma i druge sluge jednom iznenadile, bio je oprezan i uvijek motrio na pridolice. Kamo sree da nikad nije vidio Ibn Dauda i Hindu kako se ljube. Da nije kazao majci, moda bi se i vjenanje odgodilo. Hinda bi jo bila tu. Kako je to bilo udno vjenanje? Bez svadbe. Bez slavlja. Bez vatrometa. Samo seoski kadija i obitelj. Nasmija se kad se sjeti kako mu je Kur'an skoro ispao iz ruku na Ibn Da-udovu glavu, na to se ak i kadija nasmijao. Patuljak je tog dana nadmaio samog sebe. Slatkii su bili kao da su u Dennetu spravljeni.

Poslije tri dana Hinda je otila. Bili su to dani tuge, ali ih je Hinda provodila s njim vie nego i sa Ibn Da-udom. Ili su u duge etnje. Hinda mu je pokazala svoja tajna skrovita u planinama i na rijeci i, kao i uvijek, s njim je razgovarala kao sa odraslima. "Kad bi bar nakratko mogao poi sa mnom. Stvarno bih to voljela", rekla mu je dan prije polaska. "Ne naputam ja tebe, samo ovu kuu. Ne bih mogla podnijeti da ovdje ivim sa Ibn Daudom. Moramo ivjeti gdje je njemu ugodno i gdje se osjea kao svoj ovjek. Ovo je oeva kua, a poslije njega bit e Zuhejrova i tvoja, i vae djece. Ti me shvata, Jezide? Ja tebe volim vie 262

nego ikad i uvijek u na tebe misliti. Moda dogodine, kad doemo u posjetu, pode s nama na mjesec-dva." Jezid nije nita rekao. Samo joj je na povratku kui, stisnuo ruku. Sad vie nije htio o tome misliti i stoga se obradova kad ugleda posjetioca. "Ah! To je mladi gospodar glavom i bradom. ta ti to ovdje sam radi?" Poznati, mrski glas je pripadao glavnom slugi njegovog oca, Ubejdullahu, koji je, kao i otac mu prije njega, vodio knjige o svim transakcijama koje su se na imanju obavljale. Bolje je od ikog znao koliko tano zemlje ima Omer, koliko je poreza imao sakupiti u svakom selu, kolika je bila godinja zarada od prodaje suenog voa godinje, koliko je brana i rie bilo pohranjeno u podzemnim skladitima i gdje se ta od toga tano nalazi. Jezid nije volio Ubejdullaha. Njegova oita neiskrenost i pretjerivanja u iskazivanju hinjenih osjeanja nisu nikad uspijevali prevariti djeaka.

"Malo sam proetao", odvrati Jezid hladno, ustajui i zauzimajui najodraslije mogue dranje. "A sad idem kui da ruam. A ti, Ubejdullah? Koje te dobro dovelo?" "Mislim daje bolje da odgovor na to pitanje uputim direktno gospodaru. Mogu li s tobom do kue?" "Moe", odgovori Jezid, stavi ruke na leda i krenu kui. uo je Amu kako hiljadu puta govori da je Ubejdullah propalica i lopov, da decenijama potkrada zemlju, hranu i novac sa imanja i da mu je sin otvorio tri duana: dva u Kurtubi i jedan u Garnati. Odluio je prvo da s njim ne razgovara sve do kue, ali se onda predomisli. "Kai mi neto, Ubejdullah". Jezid mu se obrati poznatim i beskrajno nadmenim glasom zemljoposjednika. "Kako ide trgovina tvojih sinova? Priaju da nema 263ega nema u njegovim duanima, sve najluksuznija roba?" Pitanje iznenadi starog slugu. Neodgojeni i drski bezobraznik, mislio je u sebi. Mora da je nauo neto od kuhinjskih ogovaranja. Omer bin Abdullah nikad se ne bi spustio tako nisko da o ovome raspravlja za so-from. No, glas mu je bio snishodljiv preko svake mjere. "Kako je lijepo to se raspituje za mog sina, mladi gospodaru. Dobro je, hvala dragom Allahu i, naravno, zahvaljujui tvojima. Tvoj mu je otac platio kolu i insistirao da se zaposli u gradu. To je dug koji nikad neu moi oduiti. ujem da ti mnogo ita, mladi gospodaru. Cijelo selo o tome pria. Kazao sam im: 'Samo saekajte, vidjet ete da e mladi gospodar Jezid bin Omer i sam poeti uskoro pisati uene knjige.'" Ne pogledavi ga, Jezid se nasmijei. Laskanje na njega nije djelovalo. Ne samo stoga to Jezid nije vjerovao Ubejdullahu. U ovome je Jezid bio vrlo nalik svom ocu i

majci. Pohvale bi skliznule sa njih kao kapi vode sa lista u edrvanu. Bio je to osjeaj priroenog ponosa. Osjeaj da je Benu Hudejl tako prirodno nadmoan da im ni od koga nisu trebale pohvale i usluge. Jezidu je, ba kao i njegovu ocu i djedu, vie od svilenih alova kojima su Ubejdullah i njegov sin obasipali enske lanove obitelji znailo kad bi im neki siromani seljak ponudio kola zaliven sirupom od hurmi. Njihov je stav odreivalo to ta je taj dar znaio darovatelju. Ubejdullah nastavi sa svojim torokanjem, ali djeak ga nije sluao. Nije vjerovao u te gluposti. Ipak, sama injenica daje prisilio Ubejdullaha da s njim razgovara na nain na koji bi se obratio Zuhejru, bio je, smatrao je. dokaz njegove pobjede. Prolazei kroz glavnu kapiju, u selu poznatu po njenom graditelju Bab ul-Fe-264 riu, Ubejdullah sagnu glavu. Jezid neprimjetnim klimanjem glave pokaza da je primijetio taj gest, i oni se tu rastadoe. Starac krenu u kuhinju. Djeak zadra svoje dranje i ne opusti se sve dok ne ude u kuu. "Gdje si bio?", apnu mu Umejma iz blagovaonice. "Drugi su ve ruali." Jezid se pravio daje nije uo i uleti u sobu. Prvo to je primijetio je bilo Ibn Basitovo odsustvo. To ga rastui. Snudi se. Nekakav odsutni izraz mu prekri lice, dok se prstima igrao sa medaljonom koji mu je Hinda ostavila kao znak ljubavi. Unutra je bila jedna njena, kao zift crna kovrda. "Je li to on otiao, aba?" Otac mu klimnu glavom i uze tamni grozd groa sa srebrenog posluavnika prepunog voa. Zubejda poslui Jezida krastavcima kuhanim u vlastitom soku sa malo proprenog putera, biberom i crvenim sjemenom i-lija. On

to brzo pojede, a onda smaza i salatu od radi-a, luka i paradajza u jogurtu i soku od svjeeg limuna. "Je li Ibn Basit jo togod kazao? Je li spominjao kad bi nam Zuhejr mogao doi?" Zubejda odmahnu glavom. "Ne zna ni on taan dan, ali kae da e to biti uskoro. Sad, molim te, pojedi malo voa, Jezide. Vratit e ti boju u obraze." Kad se etverica sluga pojavie da oiste sto, najstariji medu njima kleknu i apnu neto gospodaru. Prezir se pojavi na Omerovu licu. "ta taj hoe u ovo doba? Odvedi ga u moju radnu sobu i ostani s njim dok ja ne doem." "Ubejdullah?", upita Zubejda. Omer zamahnu glavom, a lice mu se smre. Jezid se nasmija i opisa im svoj susret sa slugom. "Je li istina, oe, da on ima gotovo jednako toliko zemlje kao ti?" 265Na to se Omer nasmija. "Ne mislim daje tako, ali nisam ti ja osoba koju to treba da pita. Bolje da vidim ta propalica hoe. Ne lii na njega da me uznemirava u vrijeme kad se odmaram." Omer ode, na to i Zubejda i Jezid izadoe u avliju, sa rukom u ruci, da proetaju i uivaju u zimskom suncu. Ona zapazi Jezidov pogled dok su prolazili pored narova drveta pod kojim je Ama provodila mnoge zimske dane. "Mnogo ti nedostaje, sinko?" Umjesto odgovora, on joj stisnu ruku. Ona se sagnu i poljubi ga u obraze i oi. "Svima nam je jednom mrijeti, Jezide. Jednog dana ete se vas dvoje ponovo sresti." "Molim te, mati. Samo ne to. Hinda nikad nije vjerovala u priu o ivotu na nebu. Ni El-Zindik, a bogme ni ja."

Zubejda savlada smijeh. Nije ni ona, ali Omer joj je zabranio da djeci prenosi svoje bogohulne misli. Pa dobro, mislila je, Omer ima Zuhejra i Kulsum koji su, kao i on, vjernici, a ja imam Hindu i mog Jezida. "Ummi," molio ju je on, "zato svi ne odemo da ivimo u Fesu? Ne mislim u istoj kui sa Hindom i Ibn Daudom, ve u naoj." "Ne bih zamijenila ovu kuu, potoke i rijeke to za-ijevaju nau zemlju, selo i one to ive u njemu, ni za edan grad na svijetu. Ni za Kurtubu, ni Garnatu, ak ni a Fes, mada mi Hinda nedostaje koliko i tebi. Bila je i noja prijateljica, Jezide. Ali, ne. Ni za to na svijetu ne uh ovo zamijenila... Selam alejk, el-Zindik!" "Alejkumu's-selam, hanuma. Selam i tebi Jezide bin )mere." Jezid krenu. "Gdje e...? upita Zubejda. "U kulu. Tamo u se odmoriti i malo itati." El-Zindik njeno pogledom isprati djeaka. "Ovo dijete ima pamet koja je u stanju mnoge starije posti-djeti, velim ti, hanuma, ali neto se promijenilo. ta bi to moglo biti? Jezid bin Omer izgleda kao da neprestano za neim ali. Je li to zbog Amire? Zubejda se sloi s njim: "Imam dojam da ovo dijete sve zna. Kao to si dobro kazao, on zna vie nego mnogo stariji i mudriji od njega. A to se tie njegove tuge, mislim da znam uzrok. Ne, nije to zbog smrti njegove Ame, mada gaje i to uznemirilo vie no to pokazuje. To je zbog Hinde. Otkako je ona otila, sjaj je nestao iz zjenice njegova oka. Srce me boli kad ga vidim ovako tunog i natmurenog." "Djeca su mnogo jaa od nas, hanuma."

"Ovo nije", nastavi Zubejda. "On se vrlo teko nosi sa svojim bolom. A misli da nije muki pokazivati osjeanja. Hinda je bila jedina kojoj se povjeravao. Svoje zebnje, radosti, tajne. Sve joj je povjeravao." Omerov povratak je lii stareva savjeta. "Selam alejk, el-Zindik." Kad mu se starac nasmijei, Omer se veselo obrati svojoj eni. "Nikad ne bi pogodila zato je Ubejdullah doao da me vidi." "Nije zbog novca?" "Jesam li u pravu," ree el-Zindik, "da naeg plemenitog glavnog knjigovou mue duhovna pitanja?" "Lijepo kazano, starce. Da, lijepo kazano. To je njegov problem. Odluio se pokrstiti pa je doao po moju dozvolu i blagoslov. "Ubejdullah," upozorio sam ga, "jesi li ti svjestan da e sve svoje grijehe morati ispovjediti popu prije no to te prihvate? I to sve, Ubejdullah! A, ako otkriju da si to slagao, spalit e te na lomai kao loeg kranina." Bijae mi odmah jasno da ga dobro uplaih. Brzo u sebi srauna koliko bi sitnih pre267kraja koje je uinio Crkva mogla razotkriti pa odlui da mu ne prijeti ozbiljna opasnost. Idue sedmice ide u Garnatu, gdje e se on i onaj njegov imbecilni sin izloiti paganskom ritualu i postati krani. Krv njihove krvi. Tijelo njihovog tijela. Trait e spasenje molei se onom ovjeku to krvari zakovan na dva komada drve-ta. Reci mi neto, elZindik. Zastoje njihova vjera tako duboko obiljeena ljudskim rtvovanjem?" U zraku se osjealo da slijedi ozbiljna, iroka i podugaka rasprava o filozofiji kranske vjere, ali prije no to je starac i poeo, vrisak zapara zrak. Jezid, bez daha i lica crvenog od uzbuenja, dotra u avliju.

"Vojska! Stotine vojnika! Napravili su prsten oko sela i nae kue. Hodite da vidite." Omer i Zubejda krenue za djeakom u kulu. El-Zindik, prestar da se penje uz stepenice, sjede, uzda-hnuvi, na klupu pod narovim drvetom. "Naa je budunost ve naa prolost", promrmlja on sebi u bradu. Jezid sve shvati. Bili su opkoljeni. U zamci kao progonjeni jelen. Omer je, napreui oko da vidi, mogao razaznati kranske bajrake i vojnike. Jedan konjanik je jahao od jedne grupe vojnika do druge, oito nervozno, izdajui naredbe. Izgledao je vrlo mlado, ali mora daje bio kapetan. "Moram odmah u selo," ree Omer. "Izjahat emo im u susret i pitati ih ta hoe." "Idem s tobom", ree Jezid. "Ti ostaje ovdje, sine. Ko bi drugi uvao majku?" Kad Omer side sa kule, zatee muku sluinad okupljenu u avliji, naoruanu sabljama i maevima. Bilo ih je samo ezdeset, razne dobi od petnaest do ezdeset pet godina, ali, vidjevi ih kako stoje i ekaju ga, on osjeti kako ga obuze val osjeanja. Bili su njegove sluge i on je bio njihov gospodar, ali u vremenima kri268 za, njihova je odanost bila jaa od svega drugog. Konj mu je bio osedlan, i etiri mladia odjahae s njim u selo. Jaui kroz glavnu kapiju vidjee orla kako proleti iznad kue u potrazi za plijenom. Sluge se pogledae. Bio je to lo znak. Iz daljine su uli lave pasa. I oni su osjetili da neto nije kako treba. Svi prestadoe raditi. Mukarci i ene koji su teko radili u polju, razbjeali su se vidjevi vojsku. Sokaci su bili puni svijeta, a duani su bili zatvoreni. Posljednji put je slinom prizoru prisustvovao kad je njegov otac umro

nakon pada sa konja. I tog dana je sve stalo. Cijelo je selo polo utke za tijelom, pratei ga u kuu. Razmijenie pozdrave, lica ozbiljnih i napetih. Bio je to strah koji izaziva neizvjesnost. Stolar Juan im je trao u susret. "Prokletog li dana, gospodaru", ree glasa napuklog od gnjeva. "Prokletog dana. Princ mraka je poslao svoje ejtane da nas mue i na kraju skre." Omer skoi sa konja i zagrli ga. "to tako govori, prijatelju moj?" "Evo me sad iz njihovog logora. Znaju da sam kranin pa su poslali po mene. Svakojaka su mi pitanja postavljali. Znam li Zuhejr el-Fahla? Znam li koliko je ljudi iz sela s njim u alPujarrasu? Znam li kako su s leda ubili plemenitog Don Alonsa? Na posljednje sam pitanje odgovorio da sam uo drugu verziju. Na to je njihov mladi kapetan, ije oi gore ejtanskim plamom, priao i oamario me. 'Jesi li ti kranin?'Odgovorio sam da se moja obitelj nikad nije preobratila i da mi u el-Hudejlu ivimo otkad je sagraen, ali da nam nikad niko nije kazao da moramo prihvatiti vjeru poslanika Muhammeda. I da smo uvijek ivjeli u miru. Onda mi on ree: 'Bi li radije ostao s njima ili poao s nartia? Imamo i kapelu u onom atoru, tamo je sveenik koji e te ispovjediti.'Re269 koh mu da u se rado ispovjediti monahu, ali da bih radije ostao u kui u kojoj smo roeni i ja i otac mi, i djed prije njega. Na to se on nasmija. Bio je to udan smijeh, i odmah uh dvojicu momaka koji su bili s njim kako se na isti nain smiju. 'Nemoj se muiti oko ispovijedanja. Idi svojim nevjernicima.'"

"Ako se ele raspitivati o Zuhejru, moraju mene pitati", ree Omer. "Idem da ih vidim." "Ne!", viknu neko. "Nipoto to ne smijete uiniti. Ja sam doao da s vama porazgovaram." Bio je to Ibn Hasd, putar, koji je, kao Miguelov po-lubrat, bio Omerov amida, ali je ovo bilo prvi put da on prozbori kao lan obitelji. Omer podie obrve kao da hoe provjeriti otkud taj autoratativni ton. "Selam akejk, Omere bin Abdullah. Da zna da se kova Ibn Harita upravo vratio. Odvukli su ga jutros da im sredi konje koje je trebalo potkovati. Nita posebno nije uo, ali su ga prestravile oi mladog kapetana. Kae da ga se i kranski vojnici boje kao daje ejtan glavom i bradom." "A onaj bijednik Ubejdullah", nastavi Juan, "sa sobom je u logor odveo petnaest mjetana. Mogu samo zamisliti ta e im on sve kazati da spasi glavu. Vrati se kui, gospodaru, i zatvori dobro kapije dok ovo ne proe." "Ostat u u selu", odvrati Omer glasom koji nije trpio pogovora. "Saekat emo Ubejdullaha da se vrati i kae nam ta trae. Onda, bude li potrebno, otii u i lino razgovarati sa tim kapetanom." 270 XIII. GLAVA Ridokosi i osavi kapetan ne sjaha sa konja. Zato je ostao u sedlu? Ovo pitanje opsjedalo je Ubejdullaha. Pedesetogodinje iskustvo rukovoenja imanjima i ljudima opremilo ga je onim vrlo rijetkim iskustvom i znanjem koje knjige same nikad ne mogu dati. Postao je otar promatra ljudske psihologije. Primijetio je da je kapetan bio od Boga obiljeen. Visina, stvar koja za vojnika nije bila nebitna, nikako nije bila u suglasju sa njegovim surovim dranjem. Bio je demekast i nizak. Nije mu moglo biti vie od esnaest

godina. Te injenice, mislio je Ubejdullah, nisu se dale nadoknaditi ak ni njegovim vojnikim umijeem. Kad se svlada, Ubejdullah pade na koljena pred kranskim komandantom. Ovaj in samoponiavanja izazva muninu kod mjetana, ali i oni uinie isto. "Krmak jedan", jedan od njih promrmlja sebi u bradu. Ubejdullaha ova reakcija ostavi ravnodunim. Njemu je vanije bilo da kapetan stekne osjeaj da je visok. Tog mu dana nita drugo nije bilo bitno. Godina sluenja gospodarima Benu Hudejla su knjigovou valjano pripremile za zadatak koji je sad elio izvriti. "ta je to to vi hoete?", upita ga kapetan hunjka-vim glasom. "Gospodaru, doao sam vam javiti da je cijelo selo 271spremno prei na kransku vjeru jo koliko danas. Jedino to vi treba da uinite je da nam poaljete sveenika i da selo poastvujete svojim prisustvom." Taj je zahtjev isprva doekan utnjom. Kapetan nije davao znak ivota. Samo svojim tamnoplavim oima otealih kapaka pogleda ovog stvora koji je pred njim puzao. Kapetan je tek napunio esnaest godina, a ve je bio veteran rekonkviste. Bio je odlikovan za hrabrost u tri bitke u alPujarrasu. Njegovi su ga pretpostavljeni zapazili zbog neustraive surovosti i divljatva. "Zato?", odbrusi on Ubejdullahu. "Ne razumijem, visosti." "A to ste se odluili pridruiti se Svetoj rimskoj crkvi?" "To je jedina istinska staza spasenja," odgovori Ubejdullah, koji nije bio poznat po tome to bi znao praviti razliku izmeu istine i lai. "Hoe rei daje to jedini nain da spasite svoju kou." "Ne, ne, visosti," poe zapomagati stari knjigovoa. "Nama Andaluanima treba mnogo da se oko bilo ega odluimo.

To je stoga to smo stotinama godina bili pod vlau vladara koji su o svemu odluivali. O svemu bitnom, oni su donosili odluke za nas. Sada se po-lahko navikavamo da sami odluujemo, ali nije se lah-ko otresti starih navika. Sad sami odluujemo, ali treba nam vremena da sve dobro odvagamo." "Koliko vas je u selu?" "Barem dvije hiljade." "Vrlo dobro. Razmislit u o najboljem odgovoru na tvoj prjedlog. Sad se vratite u selo i ekajte moju odluku." Ba kad se Ubejdullah spremao da ustane, kapetan zavitla put njega jo jedno pitanje i sluga se ponovo baci na koljena. "Je li istina da onaj stari bajrak sa plavim kljuem 272 na srebrenoj pozadini ispod koje stoji nekakva arapska krabotina i sad visi Abenferidovoj palai?" "Da, visosti. To je dar kralja Ibilije jednom od velikih predaka Ibn Feridovih. Zapis na arapskom glasi: 'Nema drugog Osvajaa do Boga.'" "A klju simbolizira otvaranje kapija Zapada?" "To Vam ja ne bih znao kazati, Vaa visosti." "Ne zna? E, pa ja znam", ree kapetan osiono i nadmeno, pokazujui kako mu nije do toga da se ovaj razgovor nastavi. "Nadbiskup hoe da se svojim oima u to uvjeri. Obavijesti obitelj Abenferidovu da u doi do njih da uzmem bajrak. Sad moe ii." Kad Ubejdullah i ostali odoe, kapetan, i dalje u sedlu, odjaha do dvojice oficira, koji su izdaleka sluali razgovor, i naredi im da okupe svu vojsku. Htio im se obratiti prije nego to krenu na selo. Kad se ljudi sku-pie, on to i uini. Glas mu je bio prijateljski, ali autoritativan. "Na je cilj jednostavan. Zbrisat ete selo i sve u njemu. To je moja naredba. U selu nema vie od est, moda sedam

stotina mukaraca. Zadatak nije ba ugodan, ali vojnik nije obuen da bude ljubazan i njean. Naredbe Njegove svetosti vrlo su jasne. Sutra ujutro on hoe da kartografima kae da izbriu el-Hudejl sa onih novih mapa to se upravo rade. Jasno?" "Ne!" vrisnu neko iz sredine gomile. "Izai, ovjee." Visok vojnik sijede brade, pedesetogodinjak, iji se otac borio pod Ibn Feridovim bajrakom, izae naprijed i stade, gledajui ga netremice. "ta hoe?" "Ja sam unuk monaha i sin vojnika. Otkad je to postala kranska praksa u ovim krajevima da se ubijaju djeca i njihove matere? Sada i ovdje ti velim da ovaj ma i ova ruka nee ubiti nijedno dijete niti enu. Radi 273sa mnom ta ti volja!" "Oito je, vojnice, da ti nisi bio s nama u al-Pujar-rasu." "Bio sam u Alami, kapetane, i previe sam toga vidio. Neu jo jednom kroz to prolaziti." "Onda si tamo mogao vidjeti njihove ene kako zalijevaju lonce pune kljualog ulja po naim ljudima. Izvrit e naredbu ili se suoiti sa posljedicama." Vojnik bi uporan. "I sami ste kazali, kapetane, da ne oekujete nikakav otpor. Zato onda od nas traite da ubijamo nevin svijet? Zato?" "Stara budalo!", odvrati mu kapetan, bijesno ga oi-nuvi pogledom. "Nisi ti za ovoga svijeta. A zato biti velikoduan kad su nai ivoti u pitanju?" "Ne razumijem, kapetane." "Ako ubije mukarce, njihove ene i djeca e slijepo zamrziti sve kransko. Pokrstit e se da bi spasili ivote, ali tu e leati otrov. uje li ti mene? Otrov, zauvijek usaen pod nau kou. Otrov koji e biti sve tee odstraniti. Razumije li sad?" Stari vojnik zatrese glavom u nevjerici, ali bijae jasno da on nee izvravati naredbe. Kapetan zatomi svoj prirodni

instinkt. Nije htio obershrabrivati svoju vojsku prije bitke. Odlui da ne kazni pobunjenika. "Ti si poteen obaveze. Vrati se u Garnatu i tamo nas saekaj." Stari vojnik nije mogao vjerovati. Ode do mjesta gdje su pasli konji i odveza svoga. "Ja se vraam", ree sam sebi, odlazei iz logora, "ali ne u Garnatu. Otii u tamo gdje me ni ti ni tvoji prokleti popovi neete nikad nai." Kapije na zidinama koje su opasavale kuu bile su jedini ulaz u staro imanje Benu Hudejla. Bile su dobro zakapijane. Nainjene od dobrog drveta, dvadeset cen274 timetara debele i okovane eljeznim ipkama, imale su, ipak, samo ceremonijalnu ulogu. Nisu bile nainjene da izdre opsadu. Nikad prije nisu bile zatvarane, jer ni selo ni to imanje nisu nikad bili smatrani vojno znaajnim. Ibn Ferid i njegovi preci svoje su vitezove i vojsku skupljali u Hudejlu i po okolnim selima, i stavljali ih pod svoju komandu. Sakupili bi se pred kapijama i odlazili u ratove u druge dijelove kraljevstva. Kad Ubejdullah prenese poruku mladog kapetana, Omer se samo nasmijei, sve shvativi. Ovo nije bilo vrijeme za velike geste koje su uzrokovale smrt tolikih njegovih predaka. Naredi smjesta da se plava zastava sa srebrenim kljuem ukloniti sa zida u njegovoj oruarni-ci i objesi iznad kapije. "Ako je to sve to hoe", ree svom slugi, "da im olakamo posao." Nekoliko stotina mjetana potrai sklonite unutar zidina. Hranili su ih po baama, dok su se u vanjskoj avliji igrala djeca, blaeno nesvjesna zla koje se nad njih nadvilo. Jezid ne pamti da je kua ikad bila tako puna i buna. Padao je u

iskuenje da im se pridrui u igri, ali umjesto toga odlui da se povue u kulu. Kao i svima ostalima, i Ubejdullahu ponudie da se skloni u kuu, ali on izabra povratak u selo. Neto mu je duboko u dui govorilo da e biti sigurniji u vlastitoj kui, to dalje od obitelji kojoj je toliko sluio. Tu napravi stranu grjeku. Ve na povratku u selo, jedan konjanik, kojega su njegovi drugovi izazvali na to, isuka ma i zamahnu ga prema Ubejdullahu kojemu nita ne bi jasno. Knjigovoa nije imao vremena ni da se okrene. U sekundi, njegova glava se zakotrlja u prainu. Jezid se zagnjurio u oeve halje. Omer je izdavao naredbe da se otkljua oruarnica i da se svim mukarcima i enama sposobnim za borbu da oruje. Zubejda je bila ta koja je insistirala da se i ene bore. Uspome275ne na al-Amu preduboko su bile usaene u njenu svijest. "Zato da ih bespomono ekamo da prvo obeas-te naa tijela, a onda nam zabiju maeve u srce?" "Aba! Aba!" Jezid je bio uporan. Omer ga podie i poljubi. Ovaj spontani izraz osjeanja obradova djeaka, ali ga i naljuti, jer mu je bilo veoma stalo da ga dre za odrasloga. "ta je, dijete moje?" "Doi u kulu. Smjesta!" Zubejda nasluti tragediju. Zabrani Jezidu da sa ocem ide u kulu. "Treba mi, Jezide. ta da radim sa ovom sabljom?" Uspjela je. Omer se sam pope uz stepenice. to se vie penjao, postajalo je sve tie. Onda ugleda pokolj. Kue su bile u plamenu. Vidio je tijela posvuda oko damije. Vojnici jo nisu dovrili posao. Jahali su u oblinja brda u potrazi za onima to su pokuali utei. Naulivi ui, Omeru se uini

da uje zapomaganje ena i zavijanje pasa, ali uskoro zavlada potpuna tiina. Lomae su gorjele na sve strane. Smrt je bila posvuda. Pogleda mapu sela na stolu kroz komad uveavajueg stakla. Bilo je previe, staklo mu ispade iz ruke i razbi se. Omer bin Abdullah obrisa oi. "Razbijenom staklu nema spasa", ree dvojici sluga koji su uvali strau. Stajali su tu poput statua, gledajui svoga gospodara savladanog tugom. Rijei utjehe bile su im na jeziku, da nikad ne budu izgovorene. Omer polahko side niz stepenice. Sve je sa kule vidio. Vie nije bilo mjesta sumnji. Prokle sebe to nije dopustio da Jezid pode sa svojom sestrom. Kad stie do goleme avlije, zatee jezovitu tiinu. Djeca se vie nisu igrala. Niko nije jeo. Sve se utialo, osim povremenog zvuka iz kovnice gdje je kova otrio sablje. Svi su vidjeli selo u plamenu, i sad su sjedili na zemlji i gledali 276 kako se plameni jezici utapaju u sunce koje je zalazilo na horizontu. Njihovi domovi, njihova prolost, njihovi prijatelji, njihova budunost, sve je to bilo uniteno. Tiinu prekide oajniki krik sa kule. "Krani su na kapiji!" Svi se odmah pokrenue. Starije ene i djecu posla-e u kue na imanju. Omer odvede Patuljka ustranu. "Hou da uzme Jezida i sakrije ga u hambar. ta god se desilo, ne daj mu napolje dok ne bude siguran da je vojska otila. Neka vas Allah dragi uva. Jezid odbi da se razdvaja od roditelja. Posvaa se sa ocem. Stade preklinjati majku. "Vidi", ree, maui sabljom koju mu je kova pripremio. "Znam se sluiti sabljom jednako kao i ti."

Zubejdina su ga uvjeravanja na kraju navela da pode za Patuljkom. Insistirao je da sa sobom ponese ah. Kad ga najzad pronadoe, kuhar ga uze za ruku i odvede u bau. Iza bae, ispod samog zida, bio je jedan umarak i vrt sa raznim biljem. Blizu njega, dobro skrivena vijencem od jasminova grmlja, bila je jedna drvena klupa. Kad je Patuljak podignu, die se i kamen na kojoj je klupa stajala. "Dolje, mladi gospodaru!" Jezid je nakratko oklijevao, osvrnuo se da jo jednom pogleda kuu, ali ga Patuljak gurnu i dijete krenu niz male stepenice. Za njim je krenuo kuhar, paljivo odozdo vrativi plou. U tim mranim hodnicima bilo je dovoljno ita i rie da godinu dana hrani cijelo selo. Ovo su bile zalihe elHudejla koje su se koristile kad bi etva omahnula ili bi zapali u nepredvidive nevolje. Patuljak upali svijeu. Jezid je neutjeno plakao. Gore, iznad njih, sve je bilo spremno da doeka kranske vojnike koji su pripremili ovnove za probijanje oklopa kako bi provalili kapiju. Kad na kraju vrata popustie, prvi vojnici ujahae u prednje dvorite, ali 277ovo je bila tek prethodnica, a kapetan im nije bio na elu. To to su tako brzo sravnili sa zemljom selo, i tijela preko kojih su gazili njihovi konji na putu do imanja, usadilo im je osjeaj lane sigurnosti. Iznenada, i sa svoje lijeve i desne strane, opazise maurske vitezove, takoer na konjima, spremne na akciju. Pridolice su pokuale protutnjati avlijom, ali nisu bili dovoljno brzi. Omer i njegova namah okupljena konjica doekae ih uz uzvike od kojih im se ledila krv u ilama. Krani, nepripremljeni za otpor, prekasno se pribrae. Sve ih do jednog zbacie sa konja i ubi-e. Zaue se glasni povici

radosti, a "Allah je velik" stade odjekivati, u znak podrke ovome neoekivanom uspjehu. Tijela mrtvih vojnika natovarie na konje koje biem istjerae napolje. Dugo su ekali na slijedei susret, a razlog im uskoro bi jasan. Vojska iz Garnate je probijala prolaz u zidu kako bi mogla svom silinom provaliti kroz kapiju. Omer je znao da slijedei put nee biti tako. "Sad e biti teko", ree on sam sebi. "Jedino to vidim jeste naa pogibelj." Ta mu misao nije ni proletjela mozgom, kad zau glasove: "Nema milosti za nevjernike." To je bio sam kapetan, na elu svojih vojnika. Ovaj put nisu ekali maurski napad, nego su krenuli na branitelje. Nastade estoka borba prsa u prsa, avlija je odjekivala od elika koji se sudarao, i od udaraca, koji su se mijeali sa kricima i uzvicima: "Allah je velik" i, naizmjenice: "Za Svetu djevicu, za Svetu djevicu!" Maurski strijelci na krovu nisu koristili strijele da ne bi povrijedili svoje. Maura je bilo mnogo manje i njihov otpor uskoro bijae uguen u krvi. Omerov konj se zatetura i on pade. Jedan ga vojnik odvue do kapetana. Kad se njih dvojica pogledae, kapetanove oi su sjale od mrnje. Omer je bez imalo 278 strasti prouavao svoga mladog osvajaa. "Vidi pred sobom kletvu naeg Boga", ree kapetan. "Da", odvrati Omer. "Nae selo je opustoeno. ene i djeca poklani. Nae damije spaljene, naa polja sprena. Ljudi poput tebe me podsjeaju na morske ribe koje jedna drugu deru. Ova zemlja nikad vie sreu nee vidjeti. Krv koju vidim u tvom oku jednog dana e i vas unititi. Samo je jedan Allah i On je Allah, a Muhammed je Njegov poslanik." Kapetan ne odgovori. Pogleda vojnike koji su stajala sa obje strane njegovog zarobljenika i klimnu glavom. Vie im nije

ni trebalo. Omer bin Abdullah bi baen na koljena. U to strijelci udarie. Dvije strijele naoe svoje mete i oborie Omerove delate. Kapetan vrisnu: "Spalite ovo mjesto." Naredi dvojici vojnika da istupe, ali i Omer se bio dokopao maa jednog od ubijenih vojnika i ve bio na nogama." Sesterica ljudi jedva ponovno zarobi gospodara Benu Hudejla. Ovaj put mu smjesta odrubie glavu i nabie je na vrh. Pronesoe je avlijom, a onda iznesoe u vanjsko dvorite. Nastade vriska i kuknjava, zatim povici bijesa i sudaranje sablji. Strijelac koji je vidio Omerovu pogibiju, odjuri da kae Zubejdi. Ona brinu u pla. Uze sablju i krenu za braniteljima u vanjsku avliju. "Doite", viknu enama, "Ne smiju nas uhvatiti ive!" ene, na golemo uenje krana, pokazae beskrajnu hrabrost. Ovo nisu bile slabe i razmaene haremske hanume o kojima su sluali tolike golicave prie. Jo jednom je element iznenaenja pomogao enama u el-Hudejlu. One su bile te koje su smanjile broj kapetanovih vojnika barem za stotinu. Na kraju pokle-knue, ali sa sabljama i noevima u ruci. Nakon dva sata estoke borbe, ubijanje bi okonano. Svi su branitelji bili ubijeni. I tkalci i govornici, vjernici i lani proroci, mukarci i ene, zajedno su se borili i poginuli. I stolar Juan i Ibn Hasd, i stari skeptik el-Zindik odbacili su Omerovu ponudu da se sakriju u hambaru. I oni su, prvi put u ivotu, zamahnuli sabljom i skonali u pokolju. Kapetan je bio bijesan to je izgubio toliko ljudi. Naredi da kuu opljakaju i spale. Jo jedan sat su ljudi, ogrezli u krvi, pljakakom orgijom slavili svoju pobjedu. Djeca, koja su se krila u hamamu, zaklana su ili udavljena u banjama, zavisno

od udi vojnika. Onda su staru kuu zapalili i vratili se u svoj logor. Obilazei imanje, sa svoja dva adutanta, kapetan sjaha sa konja i sjede u bau da gleda kuu u plamenu. Skinue izme da ohlade noge u potoku. "Kako su oni samo voljeli vodu!" Dolje, pod zemljom, Jezid vie nije htio da eka. Predugo je bilo tiho. Patuljak je zahtijevao da jo ekaju. Ali dijete je bilo uporno. "Ti ostani, Patuljak", priapnu on starcu. "Idem samo da vidim ta se desilo i odmah se vraam. Ti ostani. Samo jedan treba da krene. Ako me ne poslua, poet u vritati." Ali ni Patuljak nije poputao pa Jezid, glumei umor, sjede. im stisak stareve ruke popusti, on se is-trgnu. Prije nego to gaje Patuljak uspio zaustaviti, on je bio na vrhu merdevina i gurao plou kao bi se izvukao napolje. Kad se uspravi, ugleda gomilu tijela i svoju kuu u plamenu. Potpuno poludi. Oslobodi se straha i stade trati prema avliji, uzvikujui imena svojih roditelja. Kapetana iznenadi buka. Njegovi adutanti uhvatie djeaka koji je trao prema kui. Jezid se otimao i udarao ih. "Pustite me! Moram vidjeti oca i majku." "Poite s njim", ree kapetan svojim ljudima. "Neka se sam uvjeri u mo nae Crkve." Kad ugleda oevu glavu nabijenu na kolac, djeak pade niice i zajeca. Nisu mogli dalje jer je vatra bila jednako strana koliko i zadah sprenih tijela. Da ga nisu zadrali, Jezid bi jurnuo u vatru da nade majku i skonao u njoj. Vratie ga kapetanu, koji se spremao da uzjae konja. "Je li, djeae", upita, kao, veselim tonom, "jesi li vidio ta mi radimo nevjernicima?"

Jezid je zurio u njega, skamenjen od neizrecivog bola. "Zar nema jezika, dijete?" "Kamo sree da imam no", odvrati Jezid glasom koji je zvuao kao da ne izlazi iz njega. "Zabio bih ti ga u srce. Kamo sree da smo se mi prema vama, u nae vrijeme, na ovaj va nain odnosili." Kapetan je, ne htijui, bio impresioniran. Nasmijei se Jezidu i pogleda svoje vojnike. Bijae im lake kad vidjee njegovu reakciju. Nisu imali snage da ubiju i ovo dijete. "Vidite?", ree im. "Zar vam nisam jutros rekao da je mrnja onih koji preive otrov koji nas moe unititi?" Jezid ga nije sluao. Razgovorao je sa mrtvom glavom svoga oca. "Upamti, sinko moj, da smo uvijek bili ponosni na to kako smo se odnosili prema onima koje smo pobjeivali. Tvoj je pradjed imao obiaj vitezove koje bi pobijedio pozvati u svoju kuu, kao goste, da zajedno slave. Upamti, postanemo li im nalik, nema nam spasa." "Upamtit u, oe", odgovori Jezid. "ta ree, dijete"?, upita ga kapetan. "Da li biste htjeli ostati u kui i veeras biti moji gosti?" Kapetan svojim adutantima dade znak koji su oni vrlo dobro razumjeli. U normalnim okolnostima bi smjesta izvravali naredbu, ali bilo je oito da je dijete poludjelo. Bilo bi to hladnokrvno ubistvo. Oklijevali su. Kapetan, bijesan, izvue ma i zari ga u djeakovo srce. Jezid pade na zemlju sa rukama prekrtenim na grudima. Istog trena izdahnu. Na licu mu je titrao po-luosmijeh dok mu je krv liptala iz usta. Kapetan uzjaha svog konja. Ne pogledavi svoja dva porunika, odjaha sa imanja.

Pade i no. Nebo, koje je samo prije nekoliko sati liilo na vatreni bezdan, sad bijae tamnomodro. Prvo dvije, a za njima cijela plejada zvijezda osvijetli nebo. Vatre se ugasie i pade gusti mrak, kakav mora da je vladao prije hiljadu godina, kad je zemlja bila divlja i kad nije bilo ni stanita ni ljudu da u njima ive. Patuljak, oslijepio od uasa, sjedio je na zemlji sa Jezidovim tijelom u naruju, njeno ga ljuljajui. Suze su mu padale na lice mrtvoga djeaka i mijeale se sa njegovom krvlju. "to li sam od svih vas ja morao ovo preivjeti?" Ponavljao je to satima. Nije znao kad i kako je zaspao, niti kad je ukleta zora najavila novi dan. Od trenutka kad mu je Ibn Basit kazao da je vidio kransku vojsku od nekoliko stotina ljudi izvan el-Hu-dejla, Zuhejr je skoro iznurio svog konja, jaui bez odmora, dok ne stie nadomak sela. Duboke bore su mu se urezale na licu, sputajui se od oiju sve do ivice usana. Oi, inae crne i sjajne, bile su bezbojne i ugasle u svojim dubokim dupljama. Dva mjeseca borbi su ga postarala. No je bila vedra, dok se Zuhejr u galopu probijao kroz iblje, ne mislei na svoje ljude, ve na svoju obitelj i svoju kuu. "Selam alejk, Zuhejr bin Omere", zau glas. Zuhejr zauzda konja. Bio je to Ebu Zejdov glasnik. "urim, brate." "Poao sam ti u susret da te upozorim prije nego stigne u elHudejl. Nita od njega nije ostalo, Zuhejre bin Omere. Krani sad piju i hvaliu se po Garnati svima koji su ih spremni sluati. Izgubili su razum." "Selam alejk, prijatelju," ree Zuhejr, gledajui prazno u daljinu. "Idem tamo da vidim svojim oima." Ne proe petnaest minuta, a Zuhejr stie do El-Zin-dikove peine, nadajui se sa pola srca da e starac ipak biti tamo i

razbiti njegove strahove. Peina je bila naputena. Tu su bili el-Zindikovi rukopisi i papiri, uredno uvezani u smotke, kao da se starac spremao da za svagda nekud ode. Zuhejr se malo odmori i napoji konja. Onda krenu. Zaustavi konja tek kad zae iza brda i pogleda u poznatom smjeru. Slaba svjetlost je obasjavala ostatke lomae. U transu odjaha prema kui. Njegove najgore slutnje se potvrdie. Kad je izdaleka vidio ruevine, prva mu je misao bila osveta. "Nai u ih sve do jednog, i sve do jednog ubiti. Kunem se bratovom glavom pred Allahom da u im se za ovaj zloin osvetiti." Kad je ujahao u avliju, vidje oevu glavu na kocu zabijenom u zemlju. Zuhejr skoi sa konja i iupa kolac. Njeno pogleda oevo lice. Odnese glavu na potok i opra krv sa lica i kose. Onda je odnese na mezarje i golim rukama stade kopati. Potpuno zaslijepljen bolom nije ni primijetio da je pored sebe imao lopatu. Kad sahrani svog oca, vrati se u avliju i ugleda Patuljka kako njeno u krilu ljulja Jezida. Srce mu se pope u grlo. Moda je Jezid ipak iv? Onda vidje mirno lice svoga brata, krvavo po ivicama. "Patuljak! Patuljak! Jesi li iv? Doi sebi, ovjee!" Uplaen, Patuljak otvori oi. Ruke su mu bile ukoene kao da su se pretvorile u Jezidovu kolijevku. Kad vidje Zuhejra, Patuljak stade zapomagati. Zuhejr zagrli kuhara i njeno mu iz ruku uze bratovo tijelo. Poljubi mrtvog brata u obraze. "Zakopao sam oevu glavu. Hajde da okupamo Je-zida i poloimo ga da poine." Njeno skide odjeu sa brata i opra ga u potoku. Onda ga njih dvojica uzee u ruke i odnesoe na porodino mezarje. Tek kad ga spustie u mezar i pokrie svjeom zemljom, Zuhejr, koji je dotad pokazivao nadljudski mir, vie nije mogao izdrati, poe vritati. Osloboeni jad natjera mu suze na oi. Kao da je kia poela liti po Jezidovom mezaru.

Dvojica se ljudi zagrlie i sjedoe na travnati breuljak blizu harema. "Hou sve da znam, Patuljak. Svaku pojedinst. Mora mi rei sve ega se sjeti." "Da sam bogdo ja mrtav, a Jezid iv! to sam ja zgrijeio da moram ivjeti?" "Sretan sam daje bar neko ostao. Kai mi ta se desilo." Patuljak poe svoju pripovijest i ne uuti dok ne stie do trenutka kad je pustio Jezida. Onda stade naricati i upati kosu. Zuhejr ga pomilova po obrazu. "Znam znam, ali sad je gotovo." "Nije to najgore od svega. Nije spustio poklopac i ja sam uo kad su ga zgrabili i poeli ispitivati. Kako bi ti samo bio ponosan da si ga uo kako odgovara kapetanu, tom princu zla koji od samog poetka ni na ta nije mislio nego da nas sve pobije." Kad Patuljak zavri, Zuhejr dugo ostade sjediti, sa glavom u rukama. "Ovdje je sve gotovo. Ugasili su zauvijek na mjesec. Ovdje nije ni sigurno." Patuljak odmahnu glavom. "Roen sam u ovom selu. Ovdje mi je poginuo sin, branei tvoju palau. I ja ovdje hou da umrem, a osjeam kako neu dugo ekati. Ti si jo mlad. Ja nemam nikakvu elju da ivim. Ostavi me da umrem u miru." "Patuljak, i ja sam ovdje roen. Ovdje je previe ljudi ve ubijeno. Zato dodavati na taj broj? Ima neto to samo ti moe uraditi. Potreban si mi." "Dok god sam ovdje, u tvojoj sam slubi." "Odvest u te na obalu mora i ukrcati na brod za Tandu. Odatle kreni u Fes i nadi Ibn Dauda i moju sestru. Napisat u joj pismo, a ti joj ispriaj sve to bude htjela uti."

Na ovo Patuljak opet zaplaka. "Imaj milosti, Zuhejr bin Omere. Kako da stanem pred Hinda-hanumu? Kako njoj da kaem, kako, da sam dozvolio da Jezid umre? Okrutno je mene tamo slati. Daj da odem kod Kulsum-hanume u Ibiliju. Ti idi u Fes i ostani tamo ivjeti. Ovdje za tebe nema ivota." "Ja dobro znam svoju sestru Hindu. Bolje nego to je ona i svjesna. Samo e tebe ona htjeti sasluati dokraja, Patuljak. Osjetit e da uz sebe treba imati nekog iz kue. Inae bi poludjela. Zar to nee uraditi kao posljednju milost Benu Hudejlu?" Patuljak je znao da je poraen. "Otac mi je govorio da je u lukovima kue skriveno zlato. Bolje da ga ponesemo. Meni e valjati za ratovanje, a tebi e dobrodoi za puta i da se skui u Fesu." Kad naoe pet konih torbi punih dukata, Zuhejr osedla svog konja i pripemi drugoga za Patuljka. Namjesti mamuze kako bi odgovarale starevim kratkim nogama. Kad izjahae iz kue i ostavie selo za sobom, Zuhejr prekinu utnju. "Nemoj da stojimo i ponovo je gledamo, Patuljak. Zapamtimo je kakva je nekad bila. Sjea li se?" Kuhar ne odgovori. Nije rijei prozborio dok ne stigoe u grad el-Geziru. Nali su brod koji je kretao sutradan u zoru i kupili kartu za Patuljka. Nakon kratkog traenja, naoe i funduk i uzee sobu sa dva kreveta. Kad legoe da se odmore, Patuljak progovori prvi put otkako su proli kapije el-Hudejla. "Nikad neu zaboraviti onu lomau niti krike i vapaje. Niti u zaboraviti Jezidov izraz lica kad ga one zvijeri ubie. Zato se ni ne sjeam onog to je bilo prije." "Znam, ali to je jedina prolost koju ja elim upamtiti."

Zuhejr poe pisati pismo Hindi. Ispria joj o dvoboju sa Don Alonsom i njegovim traginim posljedicama. Opisa razaranje sela i kue, i zamoli je da se tamo nikad ne vraa: Kako si samo sretna to si nala ovjeka koji te zasluuje i koji je tako dalekouman kao to je to Ibn Da-ud. Mislim da je on odavno znao da emo mi izgubiti bitku protiv vremena. Starac, koji ti ovo pismo donosi, pun je osjeanja krivnje zbog svoga grijeha stoje ostao iv. Dobro ga pazi- Mnogo mislim o tebi ovih nekoliko dana. Kamo sree da smo vie razgovarali dok smo ivjeli u istoj kui. Moram ti priznati da je jedan dio mene elio sa starcem poi u Fes. Da vidim tebe i Ibn Da-uda. Da te gledam kako nosi djecu, da im budem da-ida. Da zaponem novi ivot daleko od muka i smrti to su preplavili ovaj poluotok. A, opet, ima drugi dio mene koji mi govori da ne mogu ostaviti svoje prijatelje usred ovih strahota. Oni se na mene oslanjaju. I mati i ti uvijek ste govorile da sam ja slabi, da me je lah-ko u sve uvjeriti i da me ne krasi vrstina karaktera. Vjerovatno ste imale pravo, ali mislim da sam se veoma promijenio. Stoga to sad drugi o meni ovise, ja moram nositi masku, a ta je maska toliko postala dio mene da je teko rei ta je moje pravo lice. Vraam se u al-Pujarras, gdje mi drimo na desetine sela i gdje ivimo kako se ivjelo prije rekonkviste. Ebu Zejd el-Ma 'ari, starac koji bi ti se mnogo dopao, uvjeren je da nas ni ovdje nee predugo ostaviti na miru. On tvrdi kako oni nikad nisu eljeli preobratiti nae due, ve ih je privlailo nae bogatstvo. A jedini nain da nam otmu imanja, bio je zauvijek nam zatrijeti svaki trag. Ako je on u pravu, onda nam je suen potpuni nestanak, ta god mi uradili. U meuvremenu, mi se nastavljamo boriti. aljem ti sve

rukopise naeg starog el-Zindika. Dobro ih uvaj i javi mi ta Ibn Daud misli o njima. Ako hoe da mi se javi, a ja traim da mi javi kad rodi prvo dijete, najbolje je da poruku poalje naem amidi u Garnati. I samo jo jedno, Hinda. Znam da u od sada pa do smrti svaki dan plakati za bratom i naim roditeljima. Nikakva maska to ne moe promijeniti. Tvoj brat, Zuhejr. Patuljak nije spavao vie od nekoliko sati. Kad najzad svanu, on ustade i ode uzeti abdest. Kad se vratio, nade Zuhejra kako sjedi na krevetu i gleda jutrarnju svjetlost koja se probijala kroz prozor. "Selam alejk, stari prijatelju." Patuljak je bio uasnut. Preko noi, Zuhejrova kosa potpuno je osijedila. Nita ne ree. Zuhejr medu Patu-ljkovim stvarima zapazi kutiju sa Jezidovim ahovskim figurama. "Ostavio ih je meni kad je otiao da trai Zubejda-hanumu." Patuljak zaplaka. "Mislio sam da bi ih Hin-da-hanuma voljela imati za svoju djecu." Zuhejr se nasmijei, zadravajui suze. 287Nakon sahat vremena, Patuljak se ukrca na trgovaki brod. Zuhejr je stajao na obali i mahao mu. "Nek te Allah dragi uva, Zuhejr el-Fahl!", doviknu mu Patuljak staraakim glasom. "Nisam ja te sree", ree Zuhejr sam sebi. EPILOG Dvadeset godina kasnije, osvaja el-Hudejla, sad na vrhuncu moi i cijenjen kao najiskusniji vojni komandant u katolikom kraljevstvu panije, iskrcao se sa svoga bojnog broda na obali hiljade milja daleko od njegove rodne zemlje. Na glavu je stavio stari ljem koji nikad nije mijenjao, mada

su su mu ve bila darovana dva od istoga srebra. Nosio je i bradu, ija je rida boja bila predmet mnogih prostakih ala. Njegova dva adutanta, i sami unaprijeeni u kapetane, pratila su ga i u ovom pothvatu. Ekspedicija je putovala sedmicama kroz movare i guste ume. Kad stigoe na odredite, kapetana pozdra-vie poslanici lokalnog vladara, odjeveni u odjeu najnevjerovatnijih boja. Razmijenie i darove. Onda ga otpratie u kraljevsku palau. Grad je bio sagraen na vodi. Kapetan ni u snu nije nikad mogao zamisliti da ovakvo neto postoji. amci su razvozili ljude iz jednog dijela grada u drugi. "Znate li kako se zove ovo udesno mjesto?", upita on, da provjeri svog adutanta, dok ih je brod nosio prema molu ispred palae. "Tenochtitlan je ime grada, a Moctezuma je kralj." "Mnogo je novca otilo na njegovu gradnju", primijeti kapetan. "Ovo je vrlo bogat svijet, kapetane Cortes," odgovori mu ovaj. Kapetan se na ovo samo nasmijei. RJENIK aba otac ama slukinja al-Ama Alhama al-Amra Alhambra elMaurska panija Endelus al-Hazira Alir bab kapija Balansija Valencija Dimak Damask

el-Kahira Kairo el-Merija Almeria jakih vjerski uenjak, strunjak islamskog obredoslovlja funduk hotel, han Garnata Granada iblis ejtan, vrag Ibilija Sevilla Kotala Kastilja Kurtuba Kordoba Malaka Malaga maristan bolnica za bolesne i lude Rumi Rimski Sarakust Zaragoza Tulejtula ummi zejdal (zedel) Taner Toledo majka (moja) popularne pjesme improvizirane na kolokvijalnom arapskom koji se govorio u Andaluziji, koje su se usmeno prenosile sa koljena na koljeno