1

Naslov originala: Bogomilizmi dhe etnogjeneza e torbeshve t Gors s Kuksit

Priredio i preveo sa albanskog jezika: Sadik I. Idrizi

Izdava: ALEM, Prizren

tampa: PENA, Prizren

tampanje knjige donirali Sadik Idrizi i Azir Kuljii

2

Nazif Dokle

BOGOMILIZAM I ETNOGENEZA TORBEA KUKSKE GORE

Prizren, 2011.

Uvod
U etnografskoj oblasti Gora, istono od grada Kuksa, u okrugu sa istim imenom, u optinama itejec i Zapod, u selima Borje, Crnjeljevo, Koarita, Oiklje, Oreek, Orgosta, Pakia, itejec i Zapod, ivi kompaktno slavensko stanovnitvo (najblie Makedoncima), koje drugi, izmeu ostaloga, nazivaju i pogrdnim imenom Torbei. U potrazi za izvorima koji bi mogli baciti svjetlo na porijeklo ovog imena, teinu njegove peorativnosti i etnogenezu ove populacije, prije sedamnaest godina u ruke mi je pao lanak poznatog albanskog istraivaa Dimitra uteriija (Dhimitr Shuteriqi) Biljeke o herezama u Albaniji objavljen u asopisu Istorijske studije 2, Tirana, 19801. lanak mi je privukao panju, ne samo zbog toga to je bacio svjetlo na jedan srednjovjekovni fenomen koji dotad nije bio dotaknut u albanskoj istoriografiji, ve i zbog injenice to autor koristi ime Torbe kako bi objasnio etimologiju toponima Trba (Vlora, Valona). Dalje, pozivajui se na vizantijskog historiara iz XIV vijeka Halkokondila i bugarskog istraivaa Dimitra Angelova, iznio je miljenje da je ovo jedno od imena kojim se nazivaju pripadnici bogomilskog pokreta poniklog u X vijeku na prostoru bugarske drave, odnosno u jugozapadom dijelu dananje Makedonije. Ubijeen da sam uao u trag i da su objanjenja uteriija nedovoljna kako bi se dolo do nekog odreenog zakljuka, odluio sam da nastavim istraivanje. Naalost, napori su bili uzaludni. Pored pomenutog lanka, nekoliko redaka o bogomilizmu u albanskom enciklopedijskom rjeniku, koje je takoe napisao uterii, i jednog pasusa u tekstu o istoriji Balkana Fakulteta za istoriju i geografija Univerziteta u Tirani, na albanskom jeziku nita drugo
1

Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herezin n Shqipri, Studime historike 2, Tiran, 1980, 4

nisam mogao pronai. O stranoj literaturi u to vrijeme, zbog cenzure komunistikog reima, nije moglo biti ni govora. Meutim, ovo saznanje, te neka terenska istraivanja pojaala su moje uvjerenje da je doao trenutak da se izae sa idejom da Torbei Gore imaju veze sa bogomilskom herezom i da se njihova etnogeneza vezuje za ovaj pokret. Tezu sam objavio u listu Bakimi koji izlazi u Tirani 1. avgusta 1991. godine pod naslovom Gora i Gorani. Tekst nije proao bez kontroverznih komentara. Kasnije, naroito nakon 1999. godine, saznao sam da o bogomilizmu postoji bogata literatura, te da je to bio i prostorno i vremenski veoma rairen i snaan heretiki pokret sa velikim utjecajem na istorijska zbivanja u srednjem vijeku na Balkanu, Maloj Aziji i u cijeloj Evropi. Moram priznati da sam doivio razoarenje i inferiornost kada sam saznao da ova moja teza nije bila nova. ak je mnogo ranije bila postavljena i od nekih veoma poznatih autora. Preostalo mi je da istraim neto to bi pomoglo pojanjenju etimologije imena Torbe i moda jo poneto, pored imena, to je od bogomilizma ostalo na terenu. Istraivanje je rezultiralo ohrabrujuim materijalom na osnovu kojeg sam doao do zakljuka da se u Gori, odnosno da je stanovnitvo u njenim selima, osim uvredljive teine imena Torbe, sauvalo i prakticiralo jo mnogo toga to pripada bogomilskoj doktrini i praksi. Sve do ega sam doao formulisao sam u radu Bogomilski tragovi u Kukskoj Gori koji sam prezentirao na jednoj sjednici Meunarod nog simpozijuma balkanske turkologije odranog u Kotoru u Crnoj Gori od 8-12. septembra 2003. godine, koji je kasnije u skraenoj verziji publikovan u reviji na bosanskom jeziku Alem koja izlazi u Prizrenu. Odjek ovih dviju publikacija kod intelektualaca i irih italaca Gore premaio je moja oekivanja. Pored entuzijasta koji su smatrali da sam otkrio Ahilovu petu u vezi etnogeneze Torbea Gore, bilo je i onih koji se nisu mogli ubijediti i kojima nisu bili dovoljni svi argumenti koje sam iznio. Neki drugi sa politikim i etnocentrinim optereenjima, ili zahvaeni patriotskim sindromom, negirali su sve jednim potezom pera. ak
5

su negirali i dalje negiraju postojanje vrijednosti kulture, jezika i etnografije ovog stanovnitva. Insistirajui arbitrarno i odbijajui svaku moralnu, naunu i graansku injenicu, proglasili su a priori da je jeziko, kulturno, etnografsko i folklorno nasljee Gore u potpunosti albansko. ak se nisu ustruavali da promijene i imena mjesta, da ih izbriu iz karte Gore itd., itd. Ukratko, srpski i albanski istraivai ne prihvataju ovu tezu iz prostog razloga, jer ona objanjava da Torbei nisu niti srpskog niti albanskog porijekla. Bonjaki, makedonski i bugarski istraivai je prihvataju, dok Gorani, oamueni i uljuljkani u kolijevci dilema, raunaju pragmatino i samo u korist linog preivljavanja. Ubijeen da sam uao u jasni trag bogomilizma u Gori, te da samo ime nije dovoljno, uvaavajui sva reagiranja nezavisno sa koje strane ona dolazila, obavezao sam se da produbim izvore i terenska istraivanja kako bih problem razjasnio do kraja. Ovo me je dovelo do knjige koju predstavljam irokom itateljstvu i naunim krugovima sa uvjerenjem da sam pred njih iznio dovoljno dokaza koji nedvosmisleno potvruju da je porijeklo Torbea Gore povezano sa bogomilskim pokretom, da bogomilstvo u Gori nastavlja da egzistira i da ih ime Torbe prati neprekidno od XI vijeka do danas. S obzirom da su bogomilski heretiki pokret i njegova doktrina malo ili uopte nisu poznati u Albaniji, odluio sam da knjizi pridodam i poglavlje u kojem nairoko objanjavam ovaj srednjovjekovni balkanski fenomen koji je bio toliko rairen da je zahvatio itavu Evropu. Ovo sam uradio i zato to sam smatrao da u pomoi itateljima kako bi bolje shvatili ono to je obraeno u drugom poglavlju. Meutim, itatelji i istraivai su ti koji e dati svoj sud o onome to sam predstavio. Autor

I.

Bogomili i bogomilizam

a. Nazivi
Bogomili predstavljaju jednu od srednjovjekovnih sekti, masovni heretiki pokret ili kako je jo zovu nova hereza2 koja se brzo rairila na Balkanu, Vizantiji, Evropi, Rusiji i Maloj Aziji i koja je skoro pet vjekova imala snaan utjecaj na filozofski, religijski, socijalni, politiki, kulturni i ekonomski ivot na ovim prostorima. Od bogomila imamo bogomilizam, doktrinu, znanje, uenje koje propagiraju bogomili, osnovne teze kosmogonije, eshatologiju, porijeklo i stvaranja svijeta, sputanje zlih sila sa neba, stvaranje vidljivog svijeta i ovjeka, dolazak Hrista i njegova borba sa avolom, kraj svijeta i sudbinu pravednika i grjenika.3 Veina naunika smatra da se naziv bogomil moe vezati za ime osnivaa nove doktrine, organizatora i propovjednika ove sekte, bugarskog popa Bogomila.
2

Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herezin n Shqipri, Studime historike 2, Tiran, 1980, str. 199. 3 Antoljak, Stepan, Asmati edna toponomastika zagatka, Srednovekovna Makedonija 1, Skopje, 1985, str. 771-806; urevi-Stojkovi, Biljana, Bogomili - Sekte vere, leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. 53-59; Panov, Branko, Bogomilskoto dvienje vo Makedonija, Srednovekovna Makedonija 3 Skopje, 1985, str. 247-366; Durham, Edith, Bosnja dhe Herzegovina, Njzet vjet ngatrresa Ballkanike, Tirana 1927, str. 133-144; Vasilev, Georgi. Blgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. 722; Anev, Panko. Tajnata kniga na Evropa, Strannijat ricar na svetenata kniga, Sofija, 2004, str. 264; Shuteriqi Dhimitr, Fjalori enciklopedik shqiptar, Tiran 1985, str. 107; Angelov, Dimitr, Proizhod na bogomilstvoto, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969, str. 69-118; Ivanov, Jordan. Bogomilstvo, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. 14-44; Jireek, Konstandin, Istorija Srba I, Beograd 1988, str. 128-129; Historia e popullit maqedon, Skopje, 1983, str. 22-38; Ostrogorski Georg, Histori e perandoris Bizantine, Tiran, 1997, str. 182; Marjanovi, edomir, Istorija Srpske crkve, str. 52. 7

Branko Panov ovu vezu dopunjava vjerovanjem popa Bogomila da su njegovi sljedbenici najblii i najdrai Bogu (mili na Boga).4 Za Biljanu urevi-Stojkovi pod znakom pitanja je i porijeklo ove sekte kao to se i njeno ime moe razviti u tri varijante. Ona pie: Prema veini naih autora bogomili su svoje ime dobili na osnovu dvije slavenske rijei koje znae da su oni Bogu mili, dok prema miljenju dr. Stefana Petrovia ime ove sekte oznaava da su oni prijatelji. Ali, postoji i trea tvrdnja da su bogomili ime dobili po imenu organizatora i propovjednika ove sekte na Balkanskom poluostrvu, bugarskom popu Bogomilu.5 Mali Osi ime bogomil vidi kao jedno od mnogih imena koja se koriste za sektu masalijana koja je najblia sekti euhita, to je opet naziv jedne druge sekte koja je nastala na tlu Sirije a ije ime oznaava onoga koji se moli bogu (bogomolj). On zakljuuje: Masalijani poklanjaju najveu vanost molitvi i postu. Toliko se mole da su ih iz tih razloga prozvali bogomilima (bogu dragi).6 Za bogomile se koriste i druga imena koja su se proirila i imala masovnu upotrebu. Na tlu Makedonije i Srbije za bogomile se koriste nazivi babuni, kudueri, torbei7, u Bosni, od domaih su prozvani krstjani, a od stranaca patareni8. U Albaniji je bogomilizam poznat pod heretikim imenom novicijani9, dok u Maloj Aziji kao fundagiagiti i masalijani.10

Panov, Branko, Srednovekovna Makedonija 3, Skopje 1985, str. 269. urevi- Stojkovi, Biljana, Sekte vere leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. 53. 6 Osi, Mali, Prizren drevni grad, utvrenja i njegova najneposrednija sela Jablanica i Pousko, Prizren 1996, str. 142 145. 7 Panov, Branko, Srednovekovna Makedonija 3, Skopje 1985, str. 269; Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija 1925, str. 40. 8 Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, isto. 9 Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herezin n Shqipri, Studime historike 2, Trian, 1980, str. 206. 10 Angelov, Dimitr,Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969, str. 384-385; Osi, Mali. Prizren drevni grad, str.150. 8
5

Tokom druge polovine XII vijeka utjecaj bogomilizma se proirio i na druge zemlje Evrope. U sjevernom dijelu Italije jo prije 1167. godine bio je znaajan broj dualista koji su nosili ime katari, dok je u Francuskoj oko godine 117. postojalo vie od jedne optine dualista koju su formirali krstai Drugog krstakog pohoda (1147) a koji su doli u kontakt sa bogomilizmom tokom njihovog prolaska preko Balkanskog poluostrva.11 Zbog ovog utjecaja i jakih i stabilnih meusobnih veza, sljedbenici ova dva heretika centra, odnosno katari i albiani, prozvani su i bugari a onda jo i bulgr, bugar, burgar, brug, bogr, boulgres, bugares i dr.12 ili bogomili.13

b. Karakter
Jo od 1712. govine, kada je svjetlost dana ugledao prvi rad14 o njemu, sve do danas bogomilski pokret privlaio je i nastavlja privlaiti panju desetine naunika koji su se na ovaj ili onaj nain izrazlili o njegovom karakteru. Uprkos mnogim razlikama, sve naunike koji su pisali o bogomilizmu moemo podijeliti u dvije grupe. Prvi forsiraju i precjenjuju religioznu stranu, dok drugi socijalno-politiku. XVIII XIX vijek Njemci J. L. Wolf (1712), J. L. Oeder (1734) i Francuz C. Schmidt (1849) su bogomilsku doktrinu posmatrali samo iz ugla teologije, kao religioznu herezu, iskljuujui njenu socijalnu stranu.
11 12

Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija isti. str. 426. Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija, isto. Str. 462-464; Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, isto, str. 41 42. 13 Camileri Rino, Historia e vrtet e inkuizicionit, Tiran, 2004, str. 26; Antoljak, Stepan, Srednovekovna Makedonija 1, Skopje, 1985, str. 939, 956. Zapravo Albiane nazivaju francuskim bogomilima, dok katare italijanskim bogomilima. 14 J. L. Wolf, Historia Bogomilorum, Vitemberg, 1712. 9

Prema B. Kiprijanoviu (1877), F. Rakom (1880) i K. Radenku, ovu doktrinu, prije svega, treba posmatrati kao religioznu i ne povezivati je toliko sa ukupnim i konkretnim ekonomskim aktivnostima u srednjovjekovnoj Bugarskoj koliko sa ulogom prethodnih heretikih doktrina kao to su maniheizam, pavlianizam (pavlikijanizam) i masilianizam. Ovakav pristup posmatranja ima i Golubinski (1871) koji svoje procjene temelji na pozicijama pravoslavne crkve. Kod drugih autora kao to su A. Giljferding (1858), N. Osokin (1869), M. G. Popruenko (1899) i dr. bilo je pokuaja da se u obzir uzmu i unutranji faktori koji su utjecali na pojavu bogomilizma na prostoru Bugarske i da se identifikuju ne samo sa religiozne, ve i sa socijalno-politike strane. M. Drinov (1869) prosto smatra da je bogomilizam samo asketska ideologija. Isti autor vidi iskljuivo socijalnu stranu ove doktrine i nije sklon da povjeruje da je ona prosti nastavak starih heretikih doktrina. Za njegovog savremenika R. Karoljeva (1871) bogomilizam je, prije svega, religijska doktrina koja predstavlja duboku i potpunu deformaciju hrianstva, dok je N. Filipov vidi kao posljednji stepen prethodnih dualistikih religijskih doktrina. XX vijek D. Blagoev (1906) bogomilizam vidi kao direktan odraz realnosti bugarskog srednjovjekovnog feudalnog drutava i kao protest seljakih masa protiv represije koja je dolazila od strane velikaa i visokog crkvenog klera. Dalje, autor bogomile vidi kao ljude koji su pokuavali obnoviti ranohrianske optine i slobodu potronje. D. Culev je 1910. godine izjavio da bogomilizam nije socijalni pokret, ve religiozna hereza, nastala na osnovu prethodnih aktivnosti heretikih doktrina, ivog paganskog vjerovanja meu Slavenima, izopaenosti visokog klera i monaha u toku X vijeka i mrnje prema vizantijzmu. On blati bogomilizam kao tamnu i destruktivnu doktrinu koja iskljuuje svaku svjetlost i ugroava dravu i drutvo.
10

N. P. Blagojev (1912) zakljuuje da su bogomili bili borci za oivljavanje starog slavenskog drutva, koncepta i sistema optina na bazi polova, koje su bile unitene zbog uvrivanja vizantijskih pravnih normi u Bugarskoj. On, dalje, smatra da su okolnosti koje su dovele do raanja bogomilskog pokreta bile akutni agrarni problemi bugarske drave X vijeka i teko stanje seljakih masa iskljuenih iz imovine i ugnjetavanih od strane velikaa i svetenstva. Sami bogomili nisu bili protiv drave uprkos tome to su bili proganjani od svih njihovih zakonitih vladara. Oni su se borili samo protiv uzurpatora. Nisu bili ni protiv institucija crkve, brinuli su se o njenoj istoti i unutranjoj nezavisnosti, ali su bili protiv utjecaja vizantijzma i katolicizma. Kasnije (1923) ovaj autor ide jo dalje kada kae: Bogomilizam u Bugarskoj ne predstavlja nikakvu vrstu hereze, ve je nastao kao politika posljedica pojedinaca nezadovoljnih vlau. Prema D. Mievu (1916) pojava ove doktrine je izraz protesta naroda koji je nauio da ivi u demokratskoj slavenskoj organizaciji i koji je bio nezadovoljan promjenama nastalim nakon pokrtavanja. Edith Durham je bogomilizam nazvala novom vjerom.15 Godine 1925. Jordan Ivanov je zapisao: Kao to je navedeno po istorijskim dokumentima, bogomilizam, njegova dogmatika i etika u sutini predstavljaju zanimljivu pojavu u moralno-religioznom i socijalnom ivotu.16 Klinarov (1927) bogomilizam definie kao izraz nezadovoljstva seljakih masa protiv vladajue klase i zvanine crkve. Suprotno, B. arenkov smatra da bogomilizam predstavlja nastavak i transformaciju starog maniheizma u uslovima bugarskog srednjovjekovnog drutva. Dok V. N. Zlatarski u bogomilizmu vidi isprepletenost religioznih i politiko-drutvenih elementa, gdje su do
15 16

Durham, Edhith, Njzet vjet ngatrresa ballkanike, Tiran, 1927. str. 136. Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. 44. 11

izraaja doli narodni protesti izazvani od strane vizantijskih vladajuih slojeva u srednjovjekovnoj Bugarskoj X vijeka. I. Snegarov (1928) identifikuje bogomilizam najprije kao religioznu herezu i smatra da su za njen nastanak od presudnog znaaja bila jo uvijek iva paganska vjerovanja meu bugarskim stanovnitvom tokom X vijeka i duboko moralno posrnue svetenstva. N. Filipov, samo godinu dana kasnije, pie da se kroz bogomilizam izraavaju tenje narodnih masa na povratak u demokratski slavenski sistem. Anri Pjue (1945) vidi bogomilsku doktrinu kao jedan nepromjenljiv filozosko-religijski sistem dat jednom zauvijek. Iste godine N. Dravin iznosi tezu da je bogomilizam, prije svega, protest seljakih masa protiv feudalnog ugnjetavanja. On, takoe, iznosi tezu o patriotskoj formi bogomilskog pokreta. St. Runcman (1947) smatra da bogomilizam predstavlja kariku u razvoju dualizma u srednjevjekovnoj Evropi, te da je njegovo porijeklo usko povezano sa doktrinom pavlikijana koja mu je prethodila. Po shvatanju bogomilizma D. Obolensky u prvi plan istie njegovu religioznu stranu, a ne socio-politiku. Na ovim pozicijama su i H. Sodeberg (1949) i A. Borst (1953). I D. Troovski (1949) spada u red naunika koji smatraju da bogomilizam predstavlja izraz nezadovoljstva seljakih masa protiv plemstva i zvanine crkve. Emes Verner (1955) u potpunosti smatra da je ovo socijalna doktrina koja ima i vjerske elemente. Georg Ostrogorski bogomilsku sektu naziva divljim neprijateljem crkve koji je istovremeno izraz protesta protiv postojeeg poretka koji je imao veliku podrku crkve. Za Dimitra Angelova bogomilizam je u sutini doktrina uperena protiv feudalnog poretka, dok se kao hereza distancira od dogme zvanine crkve. Dalje, on kae: Bogomilska doktrina je, prije svega, socijalni protest seljakih masa u srednjovjekovnoj Bugarskoj protiv plemstva i svetenstva.17 Ovakva definicija se nalazi i u
17

Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija, isto. str.11. 12

Bugarskoj enciklopediji.18 U Istoriji makedonskog naroda19 stoji: U vrijeme bugarskog vladara Petra (927-989) dogodile su se drutvene promjene takvih razmjera da su doivjele i javne kritike od subjekata, u prvom redu od hriana. Nosioci ovog procesa protiv socijalne nepravde bili su bogomili. Branko Panov ide jo dalje kada procjenjuje da je preko bogomilske doktrine makedonski narod iskazao svoju klasnu i oslobodilaku borbu.20 Stefan Geev je 1994. godine zapisao: Ali, kako se ini, na bogomilizam ima neto veoma znaajno. Bogomili su pokrenuli jedno veoma vano pitanje za ovjeanstvo: Moe li postojati Bog, bez postojanja avola? To jest, moe li postojati dobro bez postojanja zla?21 Pored njih, Dimiter uterii, jedini albanski naunik koji je ovom istorijskom fenomenu posvetio jedan poseban rad, stoji na stanovitu da je bogomilizam bio jedan pokret naroito ruralnih masa protiv okrutne feudalne vlasti i zvanine hrianske crkve koja mu je sluila.22 Nije daleko ni Biljana urevi-Stojkovi, prema kojoj su bogomili samo jedna od sekti i vjerskih pokreta koji su se javljali irom Evrope protiv prevlasti crkve.23 edomir Marjanovi bogomilizam tretira samo kao fenomen u istoriji srpske crkve i kao vid otpora protiv hrianstva.24 XXI vijek Nakon svega Nazif Dokle zakljuuje da su oni koji su ivjeli u
Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999, str. 117. Skopje, 1983, str. 22. 20 Panov, Branko, Srednovekovna Makedonija,str. 247. 21 Vasilev, Georgi, Blgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija, 2001, s. 7. 22 Sh. Dh. Fjalori enciklopedik shqiptar, Tirana, 1985, str. 107. 23 urevi - Stojkovi, Biljana, Bogomili, Verske sekte leksikon, Narodna knjiga- Alfa, 2002, str. 53. 24 Istorija srpske crkve, Beograd, 2001, str. 52.
19 18

13

bijedi i siromatvu, asketizam i fetiizam doivljavali kao efikasan nain svog duhovnog savrenstva. Takav nain ivota ne predstavlja nikakvu opasnost ni po najvii nivo njihove organizovanosti. Sve je sadrano u bogomilskoj doktrini. Negiranjem kulta Svete Marije, predstavljanjem Hrista kao smrtnika, a krst i krtenje kao stvar avola, oni su, zapravo, pogodili osnove hrianstva. To je bio pravi razlog, a ne njegov socijalni karakter, zbog kojeg je bogomilski pokret na sebe navukao mrnju i Rima i Carigrada.25 Najodreeniji je knjievni kritiar P. Anev koji u pogovoru romana udni jaha svete knjige autora Antona Doneva zakljuuje da je bogomilizam uglavnom prouavan sa pozicije istorijskog materijalizma i van konteksta istorijskih injenica, filozofskog i vjerskog areala kao to su agnosticizam, dualizam, pravoslavno hrianstvo, teorija, praksa i njene institucije. On pie: Naalost, sve je to malo prouavano, ak i kada je prouavano rijetko su u obzir uzimane analize jednog ili drugog istorijskog perioda. I metoda im je bila isuvie materijalistika i socijalna, van pravoslavne bugarske crkve i pravoslavnog hrianstva uopte, zbog ega su ocjene laike a u nekim sluajevima i povrne u odnosu na socijalni karakter, protiv su korienja privatne svojine i pokuaja povratka na primitivni komunizam seoskog tipa.26 Sam Donev je u jednom intervjuu izjavio: Sa zadovoljstvom se sjeam kako sam, radei na drugim temama, 'upao' u bogomilizam. Izgledalo mi je veoma interesantno kako su ovi ljudi odgovarali na velika pitanja ljudskog bia i na koji se nain reflektuje duhovna strana doktrine na njihov ivot. Drugim rijeima, na koji se nain dogma transformie u djelovanje. I nastavlja: Utjecaj bo-

25

Dokle, Nazif, Bogomilski tragovi u Kukskoj Gori, Referat, Meunarodni simpozijum balkanske turkologije, Kotor, 2003. 26 Anev, Tajnata kniga kato sdba na Evropa, Stranijat ricar na svetenata kniga, Sofija, 2004, str . 264. 14

gomila na protivnike je fantastian. Rezultat je humanizacija katolianstva.27 Konano, i efet Hoda se pridruuje onima koji misle da je bogomilizam prije svega socijalni pokreta kada kae da ...bogomilizam nije jednostavno vjersko pitanje, ve je to istinski drutveni pokret.28 Ostajui na svom stanovitu o karakteru bogomilskog pokreta,29 smatramo neophodnim da se jo jedanput vratimo ovom problemu i fenomenu. ... Ovom doktrinom pokuavali su objasniti stvaranje svijeta i polutame van njega, poto je nisu mogli nai u pravoslavnoj doktrini, paganskoj idolatriji i prethodnom dualizmu kojim su se hranili i na koji su se naslanjali. Problem su postavili jednostavno: Ako je Bog tvorac svijeta i ako je svemoan, sveznajui i apsolutno dobar, sa pravom se postavlja pitanje odakle je dolo zlo?! Si deus est, unde malum? Tako su stari gnostici odbacili ideju stvaranja materije od Boga i prihvatili miljenje po kojem je svijet stvorio neki zli duh koji se nalazi na niem nivou od Boga. Maniheisti, iji su nasljednici balkanski bogomili, branili su dosljedno dualizam.30 Prema njima dobro i zlo nisu mogli imati isti izvor, Boga. Izmeu Boga i ovjeka nije bio potreban posrednik i cijela crkvena infrastruktura nije bila nita drugo do stvar avola koji pokuava da podrije autoritet Boga i poljulja vjeru ljudi u Njega. Dakle, bogomilska doktrina je pogodila glavne stubove hrianIntervju na Elena Porkova, Anton Donev: Balkanskata razdrobenost je nae primstvo, Balkanite 3, mart 1999. str. 16. 28 Hoxha, Shefqet, Krkime pr besimet fetare n Lum, Tiran 2005, str. 271, 272 29 Dokle, Nazif, Bogomilski tragovi u Kukskoj Gori, Referat, Meunarodni simpozijum balkanske turkologije, Kotor, 2003. 30 Pavievi, Vuko, Sociolgija religije, Beograd, 1980, str. 330. 15
27

stva, dovela u pitanje njegovu teoriju stvaranja svijeta, mjesto ovjeka u njemu, vjerske institucije i njihovu liturgijsku slubu. Od raanja pa sve do njenog guenja, borbu protiv ovog pokreta zapoela je i vodila je crkva i njeni najvii organi koristei sva raspoloiva sredstva, poev od kleveta, anateme i prokletstva do muenja, spaljivanja na lomai, pokolja i masovnih progona. U pozadini svih ovih akcija stajali su najuveniji teolozi toga vremena poznati po ruenju prethodnih heretikih dualistikih pokreta i njihove filozofije, Sinodi (Sabori) kao najvii organi odluivanja u pravoslavnoj crkvi, volja elnika glavnih crkvenih centara Konstantinopolja (Carigrada, Istambula), Srbije i Rima, inkvizicija, kampanje progona i krstaki ratovi. .... Odmah nakon dramatine pojave ove doktrine, bugarski car Petar (927-969), koji je dobro znao ta ona znai, dva puta se za savjet obratio Teofilaktu, carigradskom patrijarhu. Ovaj je preporuio anatemu za one koji su napustili pravoslavlje i eptimiju (vrsta hrianske kazne) za one koji slijede heretike i koji ne odustaju od toga.31 Poslije njega i prezviter Kozma (969-972), po svemu sudei episkop negdje u sjeveroistonoj Bugarskoj, blisko povezan sa bugarskim dvorom, u Besjedi protiv bogomila, za razliku od patrijarha Teofilakta koji omalovaava novu herezu koristei podatke prethodnih djela, polazi od samog djelovanja, od onoga to je sam uo i vidio. Zbog tih dokaza, koje nalazimo u njegovom radu, a koji su svjei i originalni, moe se dati prava i pouzdana slika bogomilske doktrine u cjelosti. On je imao namjeru da srui samo neke stavove i da pokae gdje su prevareni.32
Ivanov, Jordan, Pojava na bogomilstvoto, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1970. str. 21. 32 Angelov, Dimitar, Bogomilstvo v Blgarija, Sofija, 1969, str. 41. 16
31

O irenju bogomilske hereze u srpskim zemljama, kao i u dijelovima vizantijske imperije nakon 1018. godine, pod iju je vlast pao bugarski narod, zanimljive dokaze nam daje ivotopis dukljanskog kneza Ivana Vladimira, zeta bugarskog cara Samuila, koji nam dolazi preko grke varijante vladike Kozme (XII v.).33 O bogomilima u Maloj Aziji, poznatim pod imenom fundagiagiti, pisao je u jednom polemikom djelu Evtimije iz Akomonije, monah manastira Bogorodica Preista u Carigradu. Djelo je nastalo nakon 1054. godine i u njemu autor tvrdi da je bogomilska hereza stvorena od samog avola. Na osnovu dokaza koje je iznio ovaj autor, kasnije je formulisan set anatema protiv sljedbenika bogomilske hereze. Ove anateme su obznanjene na uvenom Saboru nedjelje pravoslavlja odranom, najvjerovatnije, 1092. godine u Konstantinopolju.34 Istovrmeno kad i Evtimije iz Akomonije, oko 1050. godine, objavljeno je jedno drugo djelo protiv bogomila pod naslovom O djelovanju avola koje je napisao poznati vizantijski filozof, istoriar i politiar Mihail Psel. On u svom djelu potvruje snano irenje bogomilizma tokom XI vijeka na prostoru Trakije i daje interesantne pojedinosti o dualistikom shvatanju heretika.35 Sredinom XI vijeka paralelno sa vizantijskim teolokim djelima, postoji i specijalna anatema izdata protiv sljedbenika bogomilizma. Poznato je da je 1027. godine bila donijeta grupa od pet anatema koje su mogli upotrebljavati predstavnici crkve protiv heretika. Kasnije je izdata druga grupa od 23 anateme sa istom namjenom. Interesovanje za bogomilizam u Vizantiji dostiglo je vrhunac poetkom XII vijeka kada je u Carigradu odran proces protiv bogomila Vasilija koji je osuen na smrt spaljivanjem na lomai. Zapravo, tada je zapoela i najvanija prezentacija protiv heretika od strane eminentnog vizantijskog teologa, jednog od najbojlih po33 34

Angelov, Dimitar, isto str. 43-44. A. Dimitar, isto, str. 49. 35 Angelov, Dimitar, isto, str. 47. 17

znavalaca vjerske problematike na dvoru cara Alekseja Komnina (1081-1118), Evtimija Zigavina pod naslovom Protiv Bogomila. Na osnovu naredbe cara da napie jedno djelo o svim najvanijim herezama, Zigavin je izmeu 1111-1115. godine objavio djelo Panoplia dogmatika u 28 naslova. U XXVII naslovu opisana je anatemisana bogomilska hereza. Kako bi eliminisao herezu koja je cvjetala u gradu Meglenu (Makedonija), car Manuel Komnen (1143-1180) je poslao episkopa Ilariona. U njegovoj biografiji, koju je nakon njegove smrti napisao njegov uenik Petar, iguman nekog manastira, stoji da je Ilarion uspjeno obavio svoju misiju.36 Pored djela Panoplia dogmatika i ivotopis Ilariona Meglenskog u nekim sinodikim protokolima odranim u sjeditu Patrijarije u Carigradu, u vezi procesa protiv osoba optuenih za heretizam, govori o pojavi bogomilizma u krugu crkve i meu monasima (A. D. str. 52). Panju bogomilizmu posvetio je i uveni tuma vizantijskog kanonskog prava Teodor Balsamon. Godine 1165. katarska hereza je osuena na skuptini rimokatolike crkve koja je odrana u gradu Albi Langdok u Provansi u Francuskoj.37 Od kraja XII vijeka, kako bi kaznio sljedbenike hereze u svojoj zemlji, veliki upan Stefan Nemanja je sazvao poseban Sabor.38 Ipak, najznaajniji dogaaj osude bogomilizma ostaje tzv. Sinod cara Borila (1207-1218) sazvan u Trnovu 1211. godine na njegov zahtjev i uz njegovu podrku. Na ovom Saboru osueni su glavni propagatori hereze koji su djelovali na tlu Bugarske i baena je anatema na njihove stavove.39 Deset godina kasnije, 1221. godine, sastao se Sinod na kojem je proglaena autokefalnost srpske pravoslavne crkve i usvojene osnovne teze vjere u borbi protiv heretikih shvatanja, odnosno protiv bogomila.40
36 37

A. Dimitar, str. 52. Biljana urevi Stojkovi, Katari, Verske sekte leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. 127. 38 Biljana urevi Stojkovi, isto. 39 A. Dimitar, str. 52. 40 A. Dimitar, str. 52. 18

U profilaktikoj poruci upuenoj stanovnicima Carigrada nikejski patrijarh German (1222-1240) kritikovao je osnovne stavove bogomilske doktrine i pokuavao da ih obori koristei citate iz Jevanelja i svoja osobna objanjenja.41 Zbog slinih pogleda i bliskih veza izmeu bogomila Bugarske, katara Italije, albiana Francuske i patarena Bosne razmotriemo i stavove autora iz ovih zemalja. Prvi meu njima koga treba pomenuti je milanski teolog Bonakurzus, bivi heretik, koji je 1190. dodine objavio djelo pod naslovm Manifestatio hearesis Catharonum. Katalonski pisac Duran de Huska je u svom polemikom djelu (1228-1229)42 izmeu ostalog pokuao da obori jedan katarski traktat toga vremena u kojem heretici objanjavaju osnove svoga kosmogonijskog i eshatolokog vjerovanja. Godine 1250. Rainer Sakoni, teolog i bivi sljedbenik Katara, suprotno Bonakurzusu, u djelu Summa de Catharis et Leonistis je detaljno opisao shvatanja, ivot i organizaciju italijanskih katara. Dok se Moneta iz Verone u djelu Adversus Catharos et Waldenses u cjelosti i detaljno bavi njihovom dualistikom religijom i etikom. I mnogi drugi italijanski i francuski teolozi ovoga vremena, kao to su Anselm iz Aleksandrije, Etien Byreon, Ebrard, Alan iz Lila, Peter Valij kao i Njemac Ekbert43 bavili su se ovom herezom u zapadnim zemljama. Mnogi izvori kao to su papina pisma, teoloki traktati i dr. kritikuju doktrinu bosanskih dualista, patarena.44 Protiv heretika (bogomila, katara, patarena, albiana) bile su preduzimane divlje kampanje progona i terora i pravne inicijative sa vanrednim sankcijama. Vizantijski car Aleksej Komnen I (1081-

41 42

A. Dimitar, str. 55-56. Publikovano od strane SHR. Touzellier pod naslovom Nue somme anicatharae, le Liber contra Manicheos de Durand de Huesca. 43 A. Dimitar, str. 60-61. 44 A. Dimitar, str. 60-61. 19

1118) inicirao je istrebljenje i progon.45 Nemanja, izmeu 11721180, pored istrebljujue kampanje, palio je njihove knjige, sjekao jezik.46 Car Duan je zakonom zabranio njihovu propagandu.47 Sve ove najbrutalnije represalije injene su u ime crkve, odbrane hrianstva, a ne zbog toga to je socijalni pokret direktno ugroavao odreene vladare, jo vie kad znamo dravno-crkveno jedinstvo ovih sluajeva. Da nije bilo tako ne bi u njihove redove pristupili lanovi carske porodice Samuila48 i Stefana Nemanje49 i ne bi uivali podrku Kulina bana,50 velikog turskog vezira Mahmutpae Hrvata,51 zvornikog kneza,52 Hrvata i Dalmatinaca.53 U ime crkve krstai su maem sasjekli ili ognjem spalili na hiljade nedunih ljudi. Godine 1096. su snage Boemunda iz Terenta, voe Prvog krstakog rata, opljakali Asmati, utvreni grad heretika u blizini Prespanskog jezera, a potom zapalili sve njegove stanovnike.54 Iz istog razloga izmeu 1209-244. godine francuska vojska izvela je nekoliko krvavih pohoda protiv katara, odnosno albiana, kojom prilikom je masakrirala nekoliko desetina hiljada
Edith Durham, isto; Historia e popullit maqedonas, str. 22, 46; Aleks I Komnin, Blgarska Enciklopedija Sofija 1999, str. 34; Dhimitr Shuteriqi, isto; Biljana urevi-Stojkovi, isto, str. 53. 46 Bogomili, Srpska enciklopedija, str. 21; Alija ogov, Je li bokaki argon tajni govor bogumila, Selam. Prizren, januar-april, 2000, str. 25. 47 Biljana, S. urevi, isto. Godine 1349. car Duan je donio odluku o sankcijama protiv onih koji propovjedaju bogomilstvo: Ukoliko je plemi platie 100 perpera, a ako je slobodan seljak platie 20 perpera i bie iban tapom. 48 Mali Osi, isto, 142. 49 Alija ogov, Je li bokaki argon tajni govor bogumila Selam, Prizren, januar-april, 2000, str. 25. 50 Mali Osi, isto, 142. 51 Safet-beg Bashagiq, isto, str. 12. 52 Biljana urevi-Stojkovi, isto, str. 55. 53 Isto 54 Antoljak, Stepan, Prespanski Asmati utvrden grad na ereticite kaj ezereto vo Pelagonija od I krstonosna Vojna (1096), Srednovekovna Makedonija 1, Skopje, 1985, str. 776. 20
45

ljudi.55 Prema Georgi Vasiljevu, koji ove pohode naziva prvim genocidom u Evropi, broj rtava dostie i do jednog milona.56 Slino e se ponoviti i u Bosni 1408. godine kada je poseeno 126 patarena.57 U prvoj polovini XIII vijeka, po imenu fanatinog tumaa sekti, panskom sveteniku Domeniku Guzmanu, u okviru katolike crkve formiran je domenikanski red. Jo od 1229. godine ovaj red je imao glavnu ulogu u svetoj slubi zvanino poznatoj kao Univerzalna inkvizicija Rima, koja je, izmeu ostalog, izvravala krvave kazne nad katarima u Italiji, albianima u Francuskoj, bogomilima u Bosni i patarenima u Dalmaciji.58 Kada govorimo o karakteru bogomilskog pokreta i istiemo da je on, prije svega, bio vjerska a ne socijalna doktrina, u obzir uzimamo obim i duinu njegovog trajanja. Samo doktrine mogu trajati vjekovima, samo one mogu biti uputa i iriti se kao epidemija u veoma kratkom vremenu na vie kontinenata. Za razliku od njih socijalni pokreti su izolovani i teko da traju due od ivota jedne generacije. Buknu i ugase se brzo i padnu pod kontrolu silom ili konkretnim rjeenjem prihvaenim od obe strane. Mogu zahvatiti jedno podruje, iru teritoriju pa ak jednu dravu, ali dalje ne. Njihov cilj je da promijene pojedince, drutvene odnose, bolju raspodjelu prihoda i dr., dok su doktrine usmjerene ka globalnim

Uoi napada u Bezju vojni komandant krstaa pitao je papskog legata kako da odvoji katolike od heretika u njegovim trupama izmeu 15 000 mukaraca, ena i djece. Ovaj mu je odgovorio: Sve ih pobij, bog e ih razdvojiti. Vidi jo Biljana urevi-Stojkovi, Katari, Verske sekte leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. 127; Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. 4; ovjeanstvo u potrazi za Bogom, str. 282. 56 Vasilev, Georgi. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. 37. 57 Safet-beg Baagi Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900, str. 8. 58 Biljana jurevi-Stojkovi, Isto; Rino Camileri, Historia e vrtet e Inkuizicionit, Tiran, 2004, str. 34. 21

55

promjenama, preispitivanju odnosa i veza izmeu stvaraoca i stvorenog.

c. Uslovi
1. ak i poslije pokrtavanja kralja Borisa (865) i prihvatanja hrianstva kao zvanine vjere, u bugarskoj dravi jo dugo su se odrala paganska vjerovanja. Vjekovna tradicija se nije mogla tako jednostavno izbrisati. Poznate su pobune velikaa cara Borisa i prihvatanje nove vjere od strane njegovog sina Vladimira.59 Jovan Egzarh, savremenik Simeona (893-927), na kategorian nain govori o jo nepokrtenim Slavenima u zemlji Bugara. Sveti Ivan Rilski, koji je ivio u vrijeme cara Petra, u svom testamentu savjetuje svojim uenicima da se priklone svojim sunarodnicima u vjeri i da se klone heretikih rituala kojih se jo uvijek pridravaju i nakon pokrtavanja. U Rodopima bilo je nepokrtenih Bugara sve do XI vijeka, koji su se, prema onome to se govori u ivotopisu Sv. Georgija iz Ivera, i dalje molili svojim idolima. Ovakvo stanje dvovjerstva i vjerske kolebljivosti olakalo je raanje bogomilizma. U vezi sa ovim Edith Durham kae: Brzina kojom se ova vjera (nova bogomilska vjera prim. N. D.) proirila pokazuje kako je hrianstvo povrno prihvaeno na Balkanu. Sunce i Mjesec koji su vie oboavani u ovoj religiji, dotakli su, izgleda, stari prethrianski paganizam kod Slavena.60 Pagansko nasljee, koje se dugo odravalo u narodu i koje je bilo jako krajem IX i na poetku X vijeka, predstavljalo je pogodnu osnovu za antihrianske i paganske trendove. To je rezultiralo, prije svega, nepovjerenjem prema hrianskim dogmama, prema od59 60

Ivanov Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. 16. Durham, Edhith, Njzet vjet ngatrresa ballkanike, Tiran, 1927, str. 136. 22

rednicama Biblije i Jevanelja. Tako su, suprotno hrianskim stavovima da se sunce i sve nebeske zvijezde kreu pod komandom Boga, slavenski pagani mislili da se sunce pomjera prema sopstvenoj elji. Za razliku od predvianja da je sve na ovom svijetu djelo Boje i da sve zavisi od njega, paganski pojedinci misle da na zemlji vladaju razliita zla bia koja ljudima donose nesreu. Takva vjerovanja u zla bia (duhove, nimfe, vile i dr.) karakteristina za pagansku religiju Slavena doprinose ruenju hrianskog monoteizma i pojaavaju dualistiko shvatanje svijeta, uvjerenje da je univerzum koji vidimo oblast kojom upravlja avo. Paganske tendencije i pogledi poriu ne samo hriansku dogmu u njenim osnovnim tezama, ve se suprotstavljaju i odbacuju hrianske institucije i njihove predstavnike. Razjareni pagani, prije svega, sa mrnjom posmatraju brzinu izgradnje crkava i manastira tokom X vijeka. Podizanje crkvenih kultnih objekata za njih je bila neobina i neprijatna pojava. Malobrojne paganske hramove imali su Protobugari, dok Slaveni, koji su inili dominantnu veinu stanovnitva u zemlji, nisu gradili nikakve posebne graevine ve su se molili pod otvorenim nebom, najee ispod nekog drveta, koje su smatrali svetim. 2. Ova situacija predstavlja prirodnu osnovu u kojoj su mogle zaivjeti doktrine koje je rodio bogomilizam. Mogu se pomenuti i pavlianski misionari iz jermenskog grada Tefrika koji su ovamo doli kako bi irili doktrinu odmah nakon pokrtavanja.61 Raanje bogomilizma naroito su olakali jermenski i sirijski kolonisti koje je Vizantija u nekoliko navrata naselila u Trakiju i na podruju grada Plovdiva. Neki od njih su bili monofiziti, dok su ostali bili pavlikijani, masalijani i ikonoborci.
61

Ivanov Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. 17. 23

Devet godina nakon pustoenja koje je izazvala kuga u Trakiji (746-747), car Konstantin Kopronim doveo je jermenske i sirijske koloniste preko kojih se irila pavlkijanska hereza. Nasljednik Kopronima, Lav IV Hazarin, tokom 778. godine naselio je nove koloniste iz sjeverne Sirije. Pavlikijana je, takoer, bilo i u Carigradu (Konstantinopolju). Godine 813. kada je Krum opustoio Trakiju i uputio se prema prestonici Vizantije, tamonji pavlikijani su se okuraili i pobunili protiv pravoslavnog svetenstva, pritom se rugajui ikoni Svete Marije. Kasnije je imperator Jovan Cimski (969976), koji je inae bio jermenskog porijekla, doveo i druge sunarodnike u oblast Plovdiva. Govori se i o doseljavanju Peenjega, nosilaca maniheizma, u nekoliko oblasti.62 Postoje dokazi da je maniheizam jo od ranije imao jake korijene na Balkanskom poluostrvu. Govorei o ulozi prethodnih hereza Edith Durham pie: Maniheizam je pustio jake korijene na Balkanskom poluostrvu jo u doba Justinijana. Sada se preobukao u formu hrianstva. U Samosatenu u Maloj Aziji pojavila se jedna sekta poznata kao pavlikijani. Oni su povezali maniheizam sa posebnim propovjedima Sv. Pavla. Prognani od hriana udruili su se sa muslimanima i podigli se na ustanak koji je unitio veliki dio Male Azije. Car Kopronimus (741), kako bi ih oslabio, veinu alje u Trakiju da slue kao graniari. Jovan Zimies I (969) raselio je drugi dio dolinama Balkana. Od ovog vremena njihova se doktrina brzo irila.63 Dimitar Angelov, ocjenjujui sve ove okolnosti, zakljuuje: Snano irenje pavlikijanizma i masalijanizma u bugarskim zemljama tokom X vijeka treba uzeti kao vaan momenat u procesu
Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija 1925, str. 19; Kapelov, Josif. Ore, Sofija, 1989, str. 11-12; Jireek, Konstantin, Istorija Srba, Beograd, 1988, str. 128. 63 Durham, Edhith, Bosnja dhe Hercegovina, Njzet vjet ngatrresa ballkanike, Tiran, 1927, str. 136; Marjanovi, edomir, Istorija srpske crkve, Beograd, 2001, str. 52; Vasilev, Georgi. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. 32. 24
62

formiranja bogomilske hereza toga vremena. Pod utjecajem ovih dviju doktrina, koje sa sobom nose gnostiko-dualistike elemente, uporedo sa snanim antihrianskim i antifeudalnim tendencijama, bogomilizam se, kao specifina pojava bugarske realnosti, mogao brzo razviti kao sopstvena ideologija i proiriti kao socijalno-religiozni sistem.64 Za Biljanu urevi-Stojkovi ...odgovor na pitanje kakva je bila heretika doktrina bogomila i slinih sekti, koje su u osudi ujedinile dva rivala katoliku i pravoslavnu crkvu, nalazi se u utvrivanju porijekla ovih sekti. Naime, jo sredinom VII vijeka, kada su hriani bili jo jedinstveni, na prostorima Srednjeg Istoka i Male Azije, popularnost su ponovo zadobili maniheisti koji su posluili kao ideoloka osnova bogomilske doktrine. Maniheisti su, poslije prodora u Malu Aziju, privremeni smjetaj nali u Carigradu (Konstantinopolju, Istambulu). Jedan dio lanova ove sekte se, preko Jermena, proirio najveim dijelom Balkanskog poluostrva, dok je ostatak stigao do sjeverne Italije i june Francuske. Od jermenskih pavliana i sirijskih maniheista u Bugarskoj su nastali bogomili, u Italiji i Dalmaciji patareni, dok u Provansi u junoj Franuskoj katari.65 3. Kada se govori o uslovima koji su doveli do pojave bogomilizma, bez sumnje treba uzeti u obzir ekonomsko-socijalnu i politiku situacija u bugarskoj dravi XI vijeka, vremenu kada se pojavila ova hereza. Prodorom hrianstva u bugarsku dravu pojaan je i vizantijski utjecaj na pravne i agrarne odnose u njoj. To je dovelo do produbljivnja ekonomske diferencijacije, naglaavanja socijalnih podjela i jaanja kmetstva. Sve to, kao i neprestani ratovi sa traginim posljedicama, bili su povod da bogomili nisu mogli povjerovati da su sva ova zla djelo Boga, ve samo Satane. Mislili
64 65

Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969, str. 140. Biljana urevi-Stojkovi, isto, str. 53. 25

su da bogatstvo i bogatai nisu predodreeni od Boga, ve su proizvod tijela i djelo su avola. Prezviter Kozma (druga polovina X vijeka) je optuio bogomile da hule bogatae. Oni propovijedaju da bogatstvo i materijalna dobra potiu od avola, a bogaenje putem kamate i nepravde znai provoenje njegovih naredbi.66 Prema njima, lake e se kamila provui kroz iglene ui, nego to e bogata ui u raj. Siromaan ovjek koji je poboan i pravedan sigurno e ui u carstvo nebsko.67 Meu stavovima sv. Pavla heretici podvlae one u kojima se istie da svetenici ne bi trebali biti zlatoljupci, niti gomilati materijalna dobra, da ne treba da prikupljaju poreze i kazne, uzimaju mito, i zemlju seljaka stavljaju pod svoju vlast. Jaka mrnja protiv bogatih iznosi se i u poznatom slavenskom apokrifu Hod Bogorodice po mukama u kojoj je iskazano duhovno stanje ugnjetenih slojeva. Ovdje se kao kazna za zelenae (lihvare) odreuje vjeanje naglavake. U uarenoj masi su postavljeni okrutni kneevi, episkopi, patrijarsi, srebroljupci koji uzimaju kamatu od svoga zlata.68 Pod utjecajem miljenja da je imovina od avola, da su bogatai grenici koji e otii u pakao, da e samo siromani spasiti svoju duu, prihvaene su tendencije za udaljavanjem od materijalnih dobara, raskone odjee, bogatih jela, jednom rjeju promovisan je asketski nain ivota. Ove propovjedi svakako nisu mogle proi bez utjecaja na drutveni ivot, na okolinu u kojoj su ivjeli i djelovali bogomili. Dovoenje pod sumnju vjenost vladavine careva, velikaa i klera, prirodno da nije moglo a da ne ohrabri potlaene mase da smelije razmiljaju o neem boljem i da preduzmu inicijative za promjenu stanja u kojem su se nalazili. Tako se, promjenama koje su se desile u porodinom i moralnom ivotu, jaanjem graanskog
66 67 68

A. Dimitar, str. 276. A. Dimitar, str. 277. A. Dimitar, str. 279-280. 26

i crkvenog ropstva, rodilo nezadovoljstvo naroda koje je izraeno kroz pobune i neprijateljsko raspoloenje protiv novog poretka. Po naem miljenju u okviru ovih utjecaja moemo traiti i pronai socijalni karakter ovog veoma monog pokreta. 4. Dimitar Angelov smatra da je povoljna osnova za raanje hereze u Bugarskoj tokom X vijeka stvorena ne samo prisustvom opozicije protiv zvanine ideologije, ve i iz jednog drugog razloga prema kojem treba usmjeriti panju, a to je zbog irenja pismenosti i vaspitanja meu narodom. On pie: Ali ovo irenje pismenosti i obrazovanja moe dobiti i drugi pravac i svojim sadrajem se vratiti protiv svetenstva i vlastele i dobiti formu hereze. Obrazovani Bugarin koji je znao pisati i pjevati bio je u stanju ne samo da izabere i prihvati ono to propovijedaju ljudi crkve, ve i da protestuje protiv njih, kada na drugi nain interpretiraju sveto pismo. On je bio u stanju da obrazloi i suprotne stavove, da pie i govori iz due, da se suprotstavi onome to dolazi odozgo.69

d. Rasprostranjenost
Problem predstavlja i odgovor na pitanje gdje se zapravo rodila bogomilska doktrina. Miljenje da je pop Bogomil zapoeo propovijedati herezu na tlu bugarske zemlje je isuvie uopteno i moe nas odvesti u razne krajeve bugarske drave X vijeka, ukljuujui Miziju, Trakiju i Makedoniju. Meutim, postoje dovoljni razlozi da se prihvati stav da je jedan od glavnih centara u kojem je pop Bogomil, zajedno sa svojim uenicima, propovijedao herezu bio negdje u jugozapadnom dijelu bugarske drave, odnosno na prostoru

69

Dimitar Angelov, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969. str. 117. 27

dananje Makedonije. Prema Ostrogorskom, bogomilizam je pustio duboke korijene u Bugarskoj, odnosno u Makedoniji.70 Za vrijeme vladavine cara Petra, ija je prestonica bila u Preslavi, ove oblasti su bile najudaljenije od centralne i vjerske vlasti. To je dalo priliku da se mnogo lake i bre ire pogledi suprotni stavovima zvanine crkve. Jedan siguran izvor ukazuje na to da se tokom X vijeka u ovim oblastima javila hereza. U ivotopisu Klimenta, koji je napisao vizantijski arhiepiskop Teofilakt, stoji da je nakon njegove smrti njegovo stado zahvatila loa hereza. Pominje se i Sveti Naum koji je djelovao u ovim krajevima. Potrebno je naglasiti da je u jugozapadnom dijelu bugarske drave tokom X vijeka ivio znaajan broj pagana. A paganizam je, kao to je dobro poznato, bio veoma povoljan za nastanak bogomilizma. Osim pagana u ovim oblastima krajem X vijeka bilo je i Jermena, kao rezultat kolonizatorske politike cara Vasilija II (9761025), koji je tokom 988-989. godine naselio znaajan broj jermenskih kolonista u makedonske oblasti kako bi pojaao sjeverne granice. Meu njima bilo je i pavliana. Susret sa pavlianskim dualizmom predstavlja povoljnu osnovu za raanje bogomilizma koji je po svom osnovnom smislu veoma blizak pavlianizmu. Nije bez znaaja ni injenica da su jugozapadni dijelovi bugarske drave X vijeka, kao rezultat aktivnosti Klimenta Ohridskog i njegovih studenata, pretvoreni u jednu od glavnih obrazovnih sredina kulturnog buenja. Ovo je bila jo jedna znaajna premisa za javljanje bogomilizma kao doktrine koja se ispoljavala ne samo kroz formu spontanih narodnih pjesama ve i kroz poznavanje svetih knjiga. Okolnosti pod kojima su jugozapadni dijelovi bugarske zemlje postaali centri bogomilizma, mogu se objasniti njenim irenjem tokom vjekova koji dolaze. Tamo su formirane prve vjereske heretike optine protiv kojih je vlast bila primorana ratovati. O snazi
70

Ostrogorski, Georg, Historia e perandoris bizantine, Tiran, 1997, str. 182. 28

bogomilskog pokreta u ovim oblastima govore toponimi sauvani do danas kao to su: Torbai, Bogomila, Kuduerci, Bogoslov, Bogosloven, Jeremija i sl.

e. Istorija
Poetke propovijedanja bogomilizma najvjerovatnije moemo traiti u prvoj etvrtini X vijeka, ali prve i sigurne dokaze o ovoj doktrini nalazimo u pismu carigradskog patrijarha Teofilakta u kojem odgovara na pitanja bugarskog vladara Petra u vezi stava koji treba zauzeti prema propovjednicima hereze u njegovoj zemlji. Ovdje su opisana devet osnovnih vjerovanja ovih heretika, bez navoenja ko su bili njihovi glavni propovjednici i koje su razlike imali u odnosu na stavove prethodnih heretika. Po njemu, ova nova hereza je, u stvari, mjeavina maniheizma i pavlianizma. Ovo svoje ubjeenje potkrepljuje nizom injenica i, istovremeno sa demaskiranjem, upuuje kletve protiv nekada poznatih propovjednika maniheizma i pavlianizma. Kako izgleda, carigradski patrijarh nije dobro poznavao sutinu ove doktrine i vidi je kao jednostavan nastavak dualistikih hereza u Bugarskoj.71 Za razliku od nepotpunih i shematskih podatakaTeofilakta, dokazi koje u Besjedi o novoj herezi (krivovjerju) iznosi Kozma su svjei i vrlo pouzdani (vjerodostojni). Oni jasno pokazuju da ona predstavlja izvorni dogaaj koji se javio na tlu bugarske zemlje. Osim ovoga, kod Kozme nalazimo i prvu vijest o njenom glavnom tvorcu. To je bio bugarski pop Bogomil. Dalje, na Sinodu Borila (1211) proklinju se, zajedno sa uenikom Mihailom, i njegovi sljedbenici Teodor, Dobri, Stefan, Vasil i Petar. U jednom ruskom izvoru iz XI-XII vijeka itamo da je bio jedan pop po imenu Bogunemil koji je sa uvredama govorio o boanskom krstu: 'Ako neko namjerno ubije sina cara, moe li biti drag caru?! Govorio je i ovo: 'Ako se molite i ljubite krst, isto tre71

Angelov Dimitar str. 142; Vidi i Ostrogorski, Georg, Historia e perandoris bizantine, Tiran, 1997, str. 154. 29

ba da se molite i ljubite magarca, jer je Hrist jahao magarca'. U jednom ruskom indeksu iz XV vijeka pominje se Bogomil kao otac i uitelj popa Jeremija. (Angelov, Dimitar, str. 44.) ... Nakon smrti cara Petra sjeveroistona Bugarska je pala pod vlast Vizantije (971). Centar drave je premjeten u jugozapadni dio. Upravljanje su dobila etiri sina komite Nikole: David, Mojsije, Aron i Samuil. Oni su oslobodili okupirane sjeveroistone oblasti i uspostavili prethodno stanje. Poslije smrti svoja tri brata, Samuil je jo vie proirio svoje teritorije. Poela je borba na ivot i smrt sa Vizantijom. Bilo je vie bitaka. U toku 1014. godine Samuil je umro. Sa njegovim nasljednikom na elu Bugari nisu bili u stanju da se bore protiv jaeg i odlunijeg neprijatelja. Godine 1018. vizantijski car Vasilij II zauzeo je Ohrid. Ima potvrda da je tokom ovog perioda bogomilizam bio dosta rairen i da je Samuil vodio meku politiku prema pripadnicima ove doktrine. Govori se o narodima prevarenim bugarskom, masilijanskom i bogomilskom herezom koja se proirila u Miziji, Albaniji, Dalmaciji, Iliriku i Srbiji. Vani dokazi se nalaze u ivotopisu Ivana Vladimira. U uvodnom odlomku srpski knjaz je prikazan kao slavna linost zbog niza dobrih djela. Izmeu ostalog, njemu je pripala slava i zbog toga to je unitio bogomile i heretike masilijane, to je istrijebio njihove prevare i obnovio pravu vjeru. Izmeu 1014. i 1185. godine, vie od jednog i po vijeka, bugarska drava je potpala pod vlast Vizantije. Ove okolnosti su utjecale da je ojaao bogomilski pokret i doktrina. O ovome svjedoi veliki broj izvora koji nas vode do druge polovine XI vijeka. U bugarskoj apokrifnoj hronici primijetan je utjecaj bogomilske doktrine. Tako se porijeklo bugarske drave povezuje sa prorokom Isaijem, koji se uz Boje doputenje, popeo na sedmo nebo i dobio naredbu od Boga da ode meu Bugare i povede ih u odreenu zemlju. Nakon to30

ga, govori se ovdje, uo sam jedan glas koji mi je poruio neto drugo: Isaije, moj dragi proroe, idi na zapad do najviih strana rimkog carstva, meu jednom treinom Kumana, zvanih Bugarima, i nastani zemlju Karvunsku koju su napustili Rimljani i Grci. ak i tvrdnja da su car i ena bezgreni potpuno je u skladu sa asketskim shvatanjem. Dalje, za vladare Arona, Mojsija i Samuila, kae se, da ih je rodila Sveta Marija proronica, a da je cara Asparuha odrala krava. U direktnoj vezi sa bogomilskom propovijedi, pokrenutoj poetkom XI vijeka u dijelovima Vizantije 1027. godine, proglaeno je pet anatema koje su u obzir uzele osnovna shvatanja heretika: nepravoslavno shvatanje Trojstva, dualistiko poimanje i dr. Proglaavanje ovih anatema je jasan pokazatelj da je vizantijska crkva shvatila da sa pojavom bogomilizma dolaze ozbiljne prijetnje i da se treba dobro pripremiti kako bi bio uniten a njegovi sljedbenici rastureni. Tokom druge polovine X vijeka na balkanskim prostorima Vizantije postalo je popularno ime bogomil, dok se u Maloj Aziji to desilo jo ranije.72 Jugozapadni dio bive bugarske drave ili dananje Makedonije ostao je biti glavni centar irenja ove hereze. Bogomili ovdje nisu trpjeli samo od vlasti vizantijske crkve, ve i od krstaa koji su krajem XI vijeka marirali prema Jerusalimu. Sve se ovo deavalo u vrijeme kada se bogomilizam protezao od Plovdiva pa do najjunijih dijelova Trakije. Sredinom XI vijeka bogomilizam se proirio i u dijelove Vizantije u Maloj Aziji. U ovo vrijeme bogomili su jako i aktivno propovijedali i poduavali stanovnitvo ovih krajeva temama Opsikon, Kivereoten i Trekoezion. Heretici Male Azije se zovu krstjani ili hristopoli (graani Hrista). Osim ovih imena, ovdje se javlja i naziv bogomili. Tako su zvali heretike Teme Kivereoten (najjuniji dio Male Azije, odnosno zaliv Atalije), kao i u drugim djelovima zemlje. To govori o stepenu popularnosti bogomilskog imena. Pored ovih imena u Maloj Aziji tokom XI vijeka javlja se jo jedno do72

Angelov Dimitar, str. 371-372. 31

mae ime. Ovdje je poznato kao ime fundigiagiti ili fundaiti, to znai torbonoci a koje je poznato u Temi Opsikon. Ovo ime nisu izmislili sami heretici, ve njihovi protivnici. Osim imena krstjani, bogomili za heretike ovih dijelova Vizantije u upotrebi je i ime masalijani. Izvori jasno govore da se na Balkanskom poluostrvu i u Maloj Aziji bogomili dijele na savrene i obine. Prvi ive jedan teak asketski ivot i bave se objanjavanjem svojih stavova. Oni su najbolje, ak do detalja, poznavali svoju ideologiju. Drugi su, u najveem broju, bili sljedbenici prvih. Oni mogu, nakon dobrih priprema, prei u redove savrenih. Bogomili su, isto kao na Balkanu, i u Maloj Aziji bili podvrgnuti velikim progonima. Izvori govore o hereticima vezivanim lancima kako bi priznali svoja vjerovanja i stavove. To potvruje svirepost i odlunost vlasti da ih tretira kao najopasnije kriminalce. Posebni sudovi protiv propovjednika hereze, kao onaj protiv Nila (1092), potom protiv Vlehernita, protiv monaha Vasila u prisustvu 12 apostola i najviih vojnih starjeina i njegovo spaljivanje na lomai na carigradskom hipodromu (1111), jasno govore o tome. Protiv njih su voene istrage, prisiljavani su da napuste svoje uvjerenje, odreivane su im kazne, ak je u tome angaovan i sam car Aleksej Komnen I. O nivou i snazi kojom se irila hereza dovoljna su sljedea dva podatka. Prema Ani Komneni, Vlahernit, ne samo da je prevario mnoge ljude, ve je uspio ubijediti mnoge poznate porodice prestonice. Dok je monah Vasil, prije spaljivanja na lomai, na poziv da napusti svoja uvjerenja u zamjenu za slobodu, odgovorio da je ...spreman da ue u vatru i da umre hiljadu puta, a da se ne bi odrekao onoga u ta vjeruje.73 I nakon svih mjera koje je preduzeo car Aleksej Komnen, i pored toga to izvori ne govore o njihovim aktivnostima, bogomili su se ipak irili na svim stranama carstva i dobijali naklonost mladih. Bogomilizam je poeo ulaziti i u monake i crkvene sredine
73

A. Dimitar, 382-402. 32

privlaei i ljude iz visokog svetenstva. Kao rezultat toga sredinom XII vijeka poelo se ponovo govoriti o ovoj doktrini i opet su zapoeli progoni. Godine 1140. i 1143. visoki sud Sinoda osudio je jednog igumana, dva episkopa, 3 monaha, jer su posjedovali zabranjenu literaturu i propovijedali heretike ideje. U odreenim oblastima, kao u Meglenu u Makedoniji, bogomilizam je poprimio neoekivano vanrednu veliinu i obim. Prema ivotopisu episkopa Ilariona Meglenskog, utjecaj heretika je bio toliko snaan da je ak i imperator Mihail Komnen bio spreman da napusti vjeru istine, da se nije ukljuio episkop i da nije kod njega pojaao pravoslavlje. Ilarion je dobio posebnu naredbu od samog imperatora Manuela Komnena, u kojoj apeluje da od bogomilizma treba poistiti cijelu teritoriju Vizantije. Imperator Manuel Komnen i njegovi saradnici bili su zadovoljni kada su bogomili bacani u tamnice, protjerivani iz zemlje, i nisu se zaustavljali sve do njihovog fizikog unitenja. I pored svega toga bogomilizam nije iskorijenjen. Njegovi propovjednici su se nastavili iriti po selima i gradovima. U jednoj izjavi uvenog vizantijskog tumaa zakona, Todora Valsamona, pisanoj izmeu 1170-1180. godine u vezi njegovih komentara Nomokanona, govori se da je u to vrijeme u dijelovima carstva bilo utvrenja i drugih oblasti koje su bile inficirane bogomilskom herezom. Bogomili su aktivno djelovali sve do June Trakije, poluostrva Hersonesa kod Galipolja, duboko u Maloj Aziji. U drugoj polovini XII vijeka po prvi put se javlja i ime pataren upotrebljavano za bogomile na Balkanu, naroito za one u Bosni. Uprkos progonima i prijetnjama za vrijeme vladavine Manuela Komnena (1143-1180), osnovano je nekoliko vjerskih optina sa svojim rukovodiocima na elu. Jedna od njih je bila u Carigradu i po svemu sudei bila je povezana sa aktivnostima Vasila. Ipak, glavne i najpopularnije su bile optine dragovita i bugara, obje u

33

Makedoniji, prva zagovornik apsolutnog dualizma i druga neo suzdranija.74 Tokom druge polovine XII vijeka bogomilizam je doivio procvat i u srpskim zemljama. Uznemiren propovijedanjem bogomila, srpski upan Stefan Nemanja (1168-1196), odluio je sazvati Sabor na kojem bi osudio njihovu doktrinu, a pomo je dobio od najviih predstavnika crkvene vlasti. Heretici su demaskirani, izloeni anatemi i protiv njih su preduzete najotrije mjere. Neki su osueni na smrt spaljivanjem, drugi su prognani, a treima su odreene razliite kazne. Oduzeta im je imovina i podijeljena siromanima. Osim u Srbiji, krajem XII vijeka bogomilizam se proirio i na Bosnu, u kojoj su bogomili poznatiji po imenu patareni, i u mnogim evropskim zemljama, uglavnom u Italiji i Francuskoj, u jednom pravcu, te prema Rusiji, u drugom pravcu. Godine 1187. godine stvoreno je drugo bugarsko carstvo. Tokom vladavine Asena I, a posebno Kalojana (1197-1207), isto kao i u vrijeme Samuila, zbog okolnosti u kojima se zemlja nalazila, uspostavljen je mir, jedan vid saveza izmeu heretika i vlasti koji e se zavriti ubistvom ovog posljednjeg i dolaskom Borila (12071218) na presto. Sinod iz 1211 godine, kjoji je sazvan na zahtjev Borila, a na kojem je formuliran niz anatema protiv bogomilskih heretika, govori ne samo o angaovanju cara i crkve protiv njih, ve i o visokom stepenu irenja pomenutog uenja. Nakon Borila, car Ivan Asen II (1218-1241) zapamen je po miroljubivom stavu i politici razumijevanja prema bogomilskom pokretu. Tokom XIV vijeka u Bugarskoj je roena sklonost ka jednom krajnje ekstremnom vjerskom praznovjerju. Uvrstilo se vjerovanje da zemljom vladaju zli duhovi i demoni koji prouzrokuju bijedu ljudi i nagone ih na grijeh i zloin. Ovo vjerovanje je najbolje iskazano u ivotopisima ovoga perioda. Naime, na poetku svakog ivotopisa (biografije) velika panja poklanja se ulozi avola i njegovih demona koji obavljaju opaka i crna djela kako bi unitili i
74

A. Dimitar, str. 402-403. 34

savladali ovjeka. Ovo snano vjerovanje o negativnoj ulozi avola imalo je solidnu osnovu u dualistikim pogledima pavliana i bogomila prema kojima je ovozemaljski svijet carstvo kojim upravlja Satana. U vezi pomenute tendencije kroz praznovjerje se irilo i miljenje da postoje arobnjaci koji djeluju po zapovijesti avola. Raznim magijama i udima objanjavaju se mnoge katastrofe i teak ivot, koji su bili predodreeni. irenje vjerovanja u magije i demone usko je povezano sa oivljavanjem starih paganskih tradicija. Pored njih, u Bugarskoj ovoga vremena, pojavila su se jo dva vjerovanja koja su svakako pripadala herezi: isiaizam, ija je sutina bila obnova direktne veze sa Bogom kao u vremenu kad je on bio u raju i filozofko-teoloka doktrina koja je kao osnov uzimala energiju Boga. Prvi su propovjedali razliku izmeu biti i sutine boije energije i kako se odnosi izmeu ovjeka i Boga mogu povratiti pomou jednog temeljnog asketizma, drugi su bit i energiju Boga vidjeli kao jedinstvo koje se ne moe odvojiti. Istovremeno, pisani izvori potvruju oivljavanje bogomilizma u selima june Trakije i Makedonije, u manastirima Svete Gore (Atosa) koji su u to vrijeme pripadali Vizantiji. Protiv dva sluaja pokrenuti su sudski procesi. U drugom sluaju osuenima su spaljena lica usijanim eljezom i nametnuto im je progonstvo. I pored toga to su nastavljene represije protiv propovjednika i njihovih sljedbenika, bogomilizam nije uguen. Nastavio je ivjeti u novim oblicima, sada sa veim naglaskom na Trnovo, glavni grad bugarskog carstva. To nije moglo biti prihvaeno od strane pravoslavne crkve. Na jednom Saboru sazvanom 1360. godine u carskoj palati, u prisustvu samoga cara, dva njegova sina, patrijarha Trnova i mitropolita glavnih gradova, na smrt je osuena grupa heretika, a potom kazna preinaena i smanjena na doivotno progonstvo iz zemlje. (Angelov, Dimitar, str. 509) I u susjednim srpskim zemljama voena je otra borba protiv heretika bogomila, ovdje poznatih pod imenom babuni.
35

Kasnije, naroito prodorom Turaka na Balkan, utjecaj bogomilizma se smanjuje da bi na kraju ostao samo u toponimima, apokrifima i legendama kao odjek jednog otpora i hrabrosti da se drugaije misli, kao dokaz o ljudskom nastojanju da bolje sazna svijet, da pronae efikasne puteve i naine kako bi smirio duu i tijelo, kao gost na ovom i vjean itelj na drugome Svijetu. Ja se pridruujem onoj manjini koja vjeruje i pokuava dokazati da je ova doktrina, zapravo hereza, dualizam i nain da se objasni svijet na dva principa, kao odlika ljudskg duha u kojem u vjeitoj i nepomirljivoj suprotnosti ive esi (avo) i uni (Bog). Polazei od ovog logikog stanovita oni misle da bogomilizam nije nestao, ve je nastavio ivjeti, uz taktiko povlaenje u odnosu na hrianstvo, zbog nedostatka osnovne energije, da bi stigao do naih dana. Tako, Barleti govori o bugarskim hereticima, vjerovatno je rije o Torbeima Reke kod Debra, koji su sudjelovali u snagama Skenderbega u odbrani tvrave Svetigrad (1448). Drugi, u Bosni ovu granicu pomjeraju sve do XVIII-XIX vijeka, a ja u pokuati dokazati da bogomilizam u Gori i sada nastavlja ivjeti kroz nain razmiljanja i djelovanja njenih stanovnika, Torbea.

Slika br. 1: Bogomilizam u periodu od X XIV vijeka

36

... to se tie prisustva bogomilizma na albanskom prostoru, i pored kategorikog poricanja Dom an Zefa75 i efeta Hode,76 sve okolnosti ukazuju na to da se ova hereza i ovdje razvila i da se dugo odrala. Kako se Albanija mogla spasiti ove epidemije kad znamo da se u njenom okruenju nalaze Makedonija, Italija, Srbija, Bosna, zemlje u kojima je cvjetala hereza? Sama injenica da je Albanija bila tranzitna zemlja bogomila i bogomilskog pokreta je sasvim dovoljna da se ne padne na nivo kategorikog poricanja postojanja hereze. Daleko od oiju hrianskih centara i centralne vlasti, ove sredine su bile idealne za propagandu i prakticiranje ove doktrine. Druga istorijska okolnost koju treba uzeti u obzir je ta da su albanski predjeli gotovo jedan vijek bili pod bugarskom okupacijom i da je tokom vladavine cara Samuila (997-1014) na albanskoj i dalmatinskoj teritoriji bogomilizam imao jaku potporu. Olga Zirojevi u svojoj studiji posveenoj kriptohrianstvu pod naslovom Alahovi hriani dolazi do zakljuka: Proces islamizacije domaeg stanovnitva na balkanskim i drugim prostorima Osmanskog carstva nije iao ni brzo ni jednostavno. Prolazio je kroz vie etapa u kojima su novi muslimani nastojali da sauvaju veze sa starom verom; najdrastiniji oblik uvanja stare vere bio je kriptohrianstvo, a jo rasprostranjenija je bila 'nezavrena islamizacija'. Postoji miljenje da je moda bolje govoriti o stepenima kriptohrianstva nego o nesavrenoj konverziji ili o pomeanoj religiji (koristi se i naziv oblici verskog sinkretizma). I dok su se u prvom sluaju tajno sledili hrianski propisi, u drugom su se javno uvali stari praznici i obiaji, uz korienje svog dotadanjeg 'nevernikog' jezika. Meu njima je, meutim, teko povui jasnu granicu. Otuda, kao da su u pravu francuski istoriari B. i L. Ben75 76

Hoxha, Shefqet, Krkime pr besime n Lum, Tirana, 2005, str. 71. Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pasha i Topojanit, Tirana, 2005, str. 150-151. 37

nasar kada preobraenike na islam (renegate) nazivaju Alahovim hrianima (Les chretiens d'Allah).77 Ovaj fenomen u svom klasinom obliku poznat kod Albanaca, rairen po itavom Balkanu, tipian za prostore u kojima je cvjetao bogomolizam, nije se mogao odvojiti od kriptopaganizma koji je bio jedna od osnovnih odlika bogomila. Ne znam kako je mogue da Albanci ostanu izvan ovog okvira kad je poznato da su oni glavni nosioci ovog fenomena. Bugarski akademik Jordan Ivanov pie: Neki Torbei u Makedoniji, posebno kriptokriani u Albaniji, pod utjecajem muhamedanizma, ak su do danas sauvali udnu mjeavinu dvovjerstva. Prihvatanjem dualistike doktrine mnogo ranije su pronali jak odsjaj na izvorima. Zbog toga su neki nedovoljno informisani hroniari i polemiari, upoznati samo sa spoljanjom stranom dogmatike ove doktrine, unose zabunu i oko imena sekti. U najveem broju sluajeva oni operiu uoptenim pojmom 'bogomil' kako bi oznaili dualistike skupine u Bugarskoj.78 Gasper ini u svojoj knjizi Episkopija Skoplje-Prizren kroz stoljea objavljenoj u Zagrebu 1992. godine pie o nastanku, irenju i i o kanjavanju hereze bonozijana u Dardaniji u IV i V vijeku nove ere. Jedino istraivanje bogomilizma u Albaniji je ono Dimitra uteriija objavljenom u asopisu Studime historike 2 u Tirani 1980. godine pod naslovom Biljeka o srednjovjekovnoj herezi u Albaniji (str. 111-222). Ne zadravajui se na veini izvora koje on koristi i injenicama koje iznosi, izdvajamo neke njegove stavove, kao to su: 1. Bogomilizam je pitanje koje nije beznaajno u istoriji Albanije. (str. 119) 2. Albanija je bila jedno od podruja gdje se javila hereza jo u doba krize sistema robovlasnika u IV i V vijeku. 3. Na pragu
Zirojevi, Olga, Alahovi hriani, Republika, Beograd, 2002, br. 282-283. Vidi i Hekard: Historia dhe prshkrimi i Shqipris s eprme ose i Gegris, Tirana, 2008, strf. 427-428. 78 Ivanov, Jordan, Bogomiliski knigi i legendi, Sofija, 1970, str. 33. 38
77

nove hereze u godinama ikonoboraca (728-843) Albanija je bila meu vodeim zemljama u borbi protiv ikona. (str. 201) 4. Albanija je, zajedno sa Makedonijom, bila geografski epicentar pokreta nove hereze u Evropi. (str. 205) 5. Postojanje hereze u Albaniji se i danas moe potvrditi u onomastici. (str. 206-208) 6. Pretpostavlja se da je hereza bila jedan od faktora koji je utjecao na pojavu albanske pismenosti. (str. 200) 7. U Albaniji je bogomilizam poznat po imenu novicijani. (str. 206) 8. Posljednji tragovi hereze u Albaniji, kao i u susjednim zemljama, sreemo sve do XVII vijeka. Tada je Mark Skura, arhiepiskop Draa, preobratio u katolianstvo dva sela heretika (Mirak i Polis) u okrugu Elbasan (danas u okolini Librada). Ovo se dogodilo 1640. godine. (str. 219) Prema naem miljenju i motiv bacaa sjemena, zidna slika izvanredno realizovana etkicom Onufra, je jasan dokaz utjecaja bogomilskih apokrifa, gdje se Hrist javlja kao sija udotvorac, dok apostoli Petar i Endija kao njegovi orai.79 Kada je rije o prisustvu bogomilske hereze u Albaniji, kao dokaz osobite vanosti je onaj iz 1298. godine, kada preko jednog papinog pisma saznajemo da se hereza proirila i na biskupije Draa, Bara i Raguze, i dalje na sjever. U pismu se daje naredba arhiakonu Draa da se bori protiv hereze kako bi bila unitena. Ostali podaci koji su direktno vezani za herezu govore o njenom irenju u Al baniji te o saradnji izmeu albanskih heretika sa onima iz Bosne.80 Istu stvar je potvrdio i jedan zapadni anonimni posjetilac Albanije koji je 1308. godine boravio na ovom prostoru, i koji je, izmeu ostalog, zapisao: Ljudi ovih oblasti nisu ni samo katolici, ni samo izmatici.81 efet Hoda otvoreno kae: Jedno pitanje koje treba dotai je i odnos izmeu bogomilizma i islama u oblasti Ljume.82 U osnovi ostaje na pozicijama Dom an Zefa prema koVasilev, Georgi. Citirano djelo, str. 33. Shuteriqi, Dhimitr. Shnim mbi herezin mesjetare n Shqipri, Studime historike 2, Tiran, 1980. str. 213. 81 Shuteriqi, Dhimitr. Isto, str. 214. 82 Hoxha, Shefqet, Krkime pr besimeisto. 39
80 79

jem su albanski predjeli, ukljuujui i Ljumu, bili imuni od ove opasnosti, kada nie zakljuuje: Sa vjerskog aspekta bogomilizam nije nimalo utjecao na islamizaciju stanovnitva Gore, a jo manje onoga u Ljumi. 83 Slino naim tvrdnjama, a suprotno ovoj logici, uterii potencira: Potrebno je razmotriti kakvu je ulogu imao ovaj faktor (bogomilska hereza) i na islamizaciju Albanije.84 Dok Petrika Thngjilli, kojeg na nae uenje efet Hoda citira za neto suprotno, nije se mogao, u skladu sa naim miljenjem, jasnije izraziti, kad kae da su bogomili svojim djelovanjem ...stvorili prostor balkanskim narodima da prigrle islamsku vjeru.85 Smatramo da ni Ljuma, kao dio albanskog prostora, u kojoj je prisustvo bogomilizma vie nego dokazano, ne moe biti izuzetak. Budui da se nalazi na idealnoj raskrsnici susretanja ljudi, robe i ideja, nije mogla izbjei kontakte sa razliitim ideolokim, politikim, filozofskim i vjerskim utjecajima koji su se ovdje ukrali. Ljuma se nije mogla spasiti ove infekcije budui da je gotovo etiri stoljea naizmjenino padala pod vlast Bugarske, Vizantije i Srbije, u vremenu kada je bogomilizam bio jako rairen i kada je borba protiv njega bio najvei problem crkve i drave. Nije se mogla spasiti, jer su sva naselja, izuzev Kuksa, bila pod jurisdikcijom pravoslavne crkve, a bogomilizam bio frakcja, odnosno sekta hrianskog obreda. Dalje, kako je bilo mogue da se Ljuma spasi kada se granii dvjema oblastima zaraenim ovom doktrinom, kao to su Gora i Debar. Konano, kako bi se utvrdilo kao neutemeljeno kategoriko poricanje, dovoljno je citirati samog . Hodu koji kae da ...je ak i danas planinac iz Ljume vei poklonik politeizma, odnosno paga-

83 84

Krkime pr besime, Cit. str. 272 Shuteriqi, Dhimitir, Isto, str. 205. 85 Thngjilli, Petrika, Shqiptart midis lindjes dhe perendimit I, Tiran, 2002, str. 336. 40

nizma, nego islama.86 Ovo dvovjerstvo, kriptopaganizam, bio je tipian za heretike, odnosno bogomile. to se tie kvaliteta ove pojave, ne moemo kazati nita ukoliko ne uzmemo u obzir istorijska kretanja i ako Ljumu ne posmatramo kao jednu od najvanijih oaza u kojoj je dolo do viebrojnih etnikih promjena. Ve je prihvaeno miljenje da je dolo do napretka procesa romanizacije u nekim oblastima Dardanije nakon rimskog osvajanja koje je trajalo nekoliko vjekova. Prema Noelu Malkomu jedna takva oblast je razdvalaja rane Bugare i Srbe i latinogovornike koji nisu bili odmah uniteni, ve su, naprotiv, bili ojaani novim izbjeglicama pridolih iz sjevernih oblasti. Ovom barijerom, kojom je onemoguen kontakt izmeu Srba i Bugara, istraivai objanjavaju postojanje velikih razlika izmeu srpskog i bugaro-makedonskog jezika. Ovi govornici latinskog su na ovaj nain formirali iroku graninu zonu izmeu Bugara i Srba. Zatitna kruna vrhova Kosova moda je bila od koristi za njih, jer je planinski rimski put od Kosova do albanske obale sa nekoliko latinskih toponima sauvanih do danas, kao to je npr. Puka, izvedena od 'via publica' moe povezati sa drugim dijelovima latintine.87 Ovo naglaava i Jakov Mile koji, govorei o utjecaju rimske okupacije na ilirskom prostoru, pie: Njihov utjecaj se rairio na sve etiri strane svijeta, ali nije u potpunosti romanizirao stanovnitvo koje je ivjelo u njemu. Ovaj utjecaj nije bio podjednak u svim dijelovima, negdje se osjetio vie a negdje manje. Njegov smjer kretanja poklapa se sa onim kojim su ile vojne legije. Dakle, slijedio je primorski put i puteve na kopnu koji topografski ne ometaju prolaz.88 O istom fenomenu abej kae: Sa jakim politikim i vojnim ureenjem koje je Rim donosio svugdje, izvrena je romanizacija
86 87 88

Hoxha, Shefqet, Krkime pr besimestr. 27. Malcolm Noel, Kosova nj histori e shkurtr, Prishtin-Tiran, 2001, str. 27. Mile, Jakov, Raca shqiptare, Tiran, 1995, str. 64. 41

zemlje i u Ilirikumu se proirila latinska kultura i jezik. I on, meu faktore koji su imali najvei utjecaj u ovom procesu, nabraja: mreu puteva koje su Rimljani gradili za vojne potrebe, vojne centre i njihove kampove, rimske tvrave, vojne veterane koji su od strane drave nagraivani komadom zemlje na kojem su se nasta- nili a koji su najee bili lokalni romanizirani mladii, doseljenike i period vie od pet stoljea duge rimske vladavine.89 Svi ovi faktori su bili izrazito prisutni u Ljumi. Ljuma, vaan vor na putu Lissus Naissus Thesalonik, prije Puke se moe uzeti kao tipian primjer romanizacije. Rijetko gdje se moe nai toliko latinskih toponima i drugih tragova, koji su posljedica ovog procesa, na jednom tako malom prostoru kao to je trougao ur Kuks Koljosjan, to u stvari ini i srce Ljume. Polina i Brut su bili dvije take za odmor i zabavu Rimljana. Kuks je bio centar preko kojeg su se non stop skelom na obje strane Bijelog i Crnog Drima prevozili putnici, vojne trupe, stoka, roba i drugo. Sve ovo su osiguravali i sluili posebni civili. Kod ljumske kule, na glavnom dijelu puta Lissus Naissus Thesalonik, granaju se dva strateka pravca: Dolina Vana Polog (Tetovo) i afa Koljosjan Kala e Dodes Debar. Latifundija (zemljini posjed) koloniziran na prostoru Gostil Nanga90 kao i rudnik ean bile su dvije take koje su imale vaan ekonomski znaaj i sluile za zadovoljenje potreba rimskih vojnih trupa. Banja Nanga govori o rimskim stanovnicima ili romaniziranom sloju koji je ekonomski mogao priutiti ovaj luksuz. Kako bi se obezbijedio ovaj strateki vaan i takorei vojniki trougao, sluila je kalaja Pece koja je bila i administrativni i crkveni centar, tvrava Gradite, Kaljaja Buat, rimska stanica u Dolini Vana kao i oblasna (policijska) stanica u uru. Na ovom prostoru se nalaze latinski toponimi Kuks, Udha Puka, Nderpuke, Brut, Vana, Polina i dr.
89 90

abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran, 1976, str. 113. Przhita Luan, Kuksi vshtrim arkeologjik, Tiran, 2004, str. 43. 42

Razliiti izvori govore o slavizaciji Ljume. Ovu oblast Erem abej, zajedno sa Kosovom, Skadarskom Malesijom, Debrom i Korom, klasificira kao jednu od zona sa najveim utjecajem slaventine zbog dugih i intenzivnih kontakata sa njima.91 O ovome svjedoe mnogi slavenski toponimi i pozajmice u govoru Ljume92 i
abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran, 1976, str. 142. Od 31 sela ove oblasti potvrenih kao srednovjekovna naselja u turskim katastrima 1571, 1591. godine (Pulaha, Selami, Krahinat e Sanxhakut t Dukagjinit gjat shekullit XVI, Studime historike 4, 1973, 181, 182.), 20 njih ima isto slavenske nazive (Gorna Gotica ili Paka, Pobrek, Dobro, Dolina Gotica, Virnica [Virica], Kudsa [Kodsa], tianic, ur, Bulin Dol ili Bardofic, Gabranica, Bogdanica, Kolosna, Dobroin, Morina ili Vijovi, Gamnja ili Milobost, Buslita, Lanita ili Trana, in Bera ili Sveti Nika, Kruofic, Muni [Moni]), 1 albanski (Buzalepur), 3 u slavenskoj form (Kukufic, Nankofic e Madhe, Nankofic e Vogl, Trualita), 2 vlaka (Pandala ili Pankala, Braan) i 4 koji se ne mogu lako odrediti (alja, Tatza, Krynza, Buad.) Od oronima mogu se pomenuti Zminec, Galai ili Gjalic, Koritnik, i dr., ali su svakako i mikrotoponimi veoma znaajni i karakteristini. U Lomji smo identifikovali Kepi Shillaft, u Gostilu: Tarane (Kodra e Zabelit t Prem) (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Munair, Historiku i fshatit Gostil - Lokalitet Kuks, rrethi Kuks 1969, f. 2.), u Prbregu: Lenica, Kroi i Bratit, Kanii, en Elija. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave Domi, Rifat, Historiku i fshatit Pobreg - rrethi Kuks 1969, f. 2.), u eanu: Ormane, Boilaz, pela e Bratit, Padina e Madhe, Padina e Vogl, Strg, Kroi i Zbinecit. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjuta, Handi, Historiku i fshatit Gjegjn rrethi Kuks 1973, f. 6,7.), u Trenu: Planic, Pajeca, Lama e Kolovozit, Kroi i Vojvodes. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Rexhep, Historiku i fshatit Trshen - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks 1969, f. 3.) U tini: Fua e Pakaave, Ara e Tejkit, Kroi Bu, Boe, Mali i Galices. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Axhami, Islam, Historiku i fshatit Shtiqn - lokaliteti Kuks, rrethi Kuks 1969, f. 2.), u Nangi: Kodra e Berujait, Zites, Podi, Zbori (AMK. Kutia Historikt re fshatrave. Onuzi, Enver, Historiku i fshatit Nang -Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks 1969, f. 1), u Gabrici: Livadet e Bogdanit. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjana, Tasim, Historiku i fshatit Gabric - Bicaj, rrethi Kuks 1969, f. 1.) u Morini: Plainat, Kepi i Barakikes, Mali i Graditit, Proi i Plaines. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shehu, Fteah, Historiku i fshatit Morinc - lokaliteti Qendr,1969, f. 2.), u Bardocu: Resnik, Kodra e Kamlenit, Padina e vogel, Maja e Koveces, Boka e Lenes, Lenite, Polje Bunari, Polje Husaj, Gradi43
92 91

ti, Kepi i Brakikes, Zabreg, Proi i Biskoves, Kodra e Golibrdes. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shahu, Hasan, Historiku i fshatit Bardhoc 1963, f. 4.) u Kolosjanu: Mali i Pralit, Mali i Kumait, Mali i Belees, Kroji Stapec, Kodra e Dobranes (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Halilaj, Zeqir, Historiku i fshatit Kolosjan 1969, f. 2-3), u Domaju: Mana e Tetes, Soponek ((AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Rakip, Historiku i fshatit Domaj -lokasliteti Bicaj, Rrethi Kuks 1963, f. 6.) u Luni: oli i Dheneve. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bruka, Dervish, Historiku i fshatit Lusn 1963, f. 3.) u Canaju: Ara e Jovanit, Bojdane, panski, Brati. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Krxhaliu, Xhemali, Historiku fshatit Canaj 1963, f. 2,3), u Mustafaju: Oradet, Bele, Pod, Reka e Tejes, Kroji i Vojvodes, Trnabuka, Molet e Bratit, Raadoci, teku i Vikarit, Buza e Graditit, pela e Graditit, Zorita. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave,Zela, Gani, Historiku i fshatit Mustafaj - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, f. 2, 3.) u Buatu: Oradet, Ropnie. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Zaim, Historiku i fshatit Bushat - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, f. 1.), u Osmanaju: Kroji i pap Tushes, Raadoci. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Historiku i fshatit Osmanaj - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1969, f. 1.), u Zal-Lusni: Ara e kavit, Varezat e Dues, Reka e Ujit t Butrices. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Osman, Historiku i fshatit Zall - Lusn - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, f. 3.) - U turskom katastarskom registru iz 1571, 1591. godine u nahiji Debar, prema nama, slavenski toponimi su Butrica, Nikosan, Kuki, Bardan, Dra, Lija, iran, Diragita (mahale Blotan, Radomir, Ceren) ulan, ajla (kiza, Kalis, Mlika.) U Guri: Pralit, Guri i poljakut, Spraon, Rodinat e Sojme (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shira, Ramadan, Historiku i fshatit Gurr - lokaliteti Bushtric, rrethi Kuks. 1963, f. 3.), u kinaku: Livadet e Veledenes, Reka e Made, Reka, Ara e Kotare, Hodani. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Tosuni, Han, Historiku i fshatit Zall - Lusn - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 2, 3.) u Paluu: Peretic, Kroi i Malavices, Sirodi, Ura e afkes (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Palushi, Selim, Historiku i fshatit Palushl - Lusn - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 2, 3.), U Matrandu: Kodra e Boanit, Brinja e Aliovices (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hareni, Xhelil, Historiku i fshatit Matranxh - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 4, 5.), u Vili: Proi Rado. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Jata, Shefqet, Historiku i fshatit Vil lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 1.), u Fatu: kala e ovekit, Pijavod, Fua Smreje. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Musli, Historiku i fshatit Fshat - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 4.), n Buzamadi: Reka, Laa Vlki, Kroi i Zdumes, Livadi kaf, Kodra e Kumicit, Pust, Mali i Lenes. (AMK. 44

Kutia e historikve t fshatrave, Cena, Hasije, His- toriku i fshatit Buzmadhe lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 2.), u aju: Reka e ajes, Letne, uri Pop, Kureli i Letne, Lieni i Letne, Carakol. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjini, Veli, Historiku i fashatit aj - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 2.), u ee: Prohodi, Raje, Kodra e Boane, Ograda, Stanet e Boane (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bajraktari, Ahmet, Historiku i fshatit Gjegje - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, f. 2,3.), U Brekinju: Proi i Mihait, Proi i Lavaditit, Proi i Selces, Kroi i Diovojces, Kroi i Mat Kejes, Kodra e rtecit, Kodra e Borovjanit, Borovjan, Kodra e Ilahines, Rrafa e olit, Ledina e Proslopit, Mali i Lokites, Mali Noves, Ornejca e Liketit, Mali i Strbines, Ara e Lenes, Promkat e ata, Teferii, Kodra e Dolines (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bajraktari, Dafku, Zenel, Historiku i fshatit Brekij lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, f. 1,2.), U Novom Selu: Luga, Reica, Gradit, Toroejce. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, B. Hamzi, Historiku i fshatit Novosej - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1962, f. 1,2.), u Topoljanu: Reka, Kika e Vrahit, Zastena, Matjca, Gryka e Ploes, Zanoges, Prroi i Kalaviit, Kodra e Polenes, Lendina e Radines, Mali i Osohes, Arat e Lasnecit, uri i Lasnecit, Guri i Ploes, Toroica. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, upi, Ramadan, Historiku i fshatit Topojan - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, f. 3.4), u Turaju: Proi i kinakeve, Kroi i Vellkit (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Basha, Vebi, Historiku i fshatit Turaj - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1969, f.3), u trezni: Guri i Ploes, Guri i Blates, Reka e trezes, Kodra e Graditit, Kroi i Delices (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Osmani, Kambner, Historiku i fshatit Shtreze. 1963, f.2), u Nimi: Ara e Lenes. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Llukovi, Neshat, Historiku i fshatit Nim - Zapod, rrethi Kuks. 1963, f. 1), u Kolovozu: Zite, Reka e trezes, Reka e Topojanit, Lazi e Verit, Lazi e Koljes, Guri i Lazit, Plajnice, Jaralnik, Orade, Lazije, Velemije, Blate, Plumbumlaka, Lofkam, Dafrokam. Doslavec, Bratalajke, Krdanojca, Zarovec (zavorec), Mijan, Bunare (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Nela, Halit, Historiku i fshatit Kollovoz - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, f. 1), u Resku: Kroi i Parecit, Kroi Tanu. Kroi Selites, (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Muhamet, Historiku i fshatit Resk 1970, f. 5.) - Neke od slavenskih pozajmica koje smo identifikovali u leksici albanskog narodnog govora u Kuksu u sferi svakodnevnih ljudskih djelatnosti su: otava, prait, kula, laka, pirajka, pogae, erep, poljak, inik, dajo, lomit, troh, troit, konop, mee, lis, brazde, pojate, ode, platke, platit, orl, prlak, karlic, police, kamare, vrahe, ume, opet, vie, kait, kajgane, postenice, razboj, kore, rasad, soj, l'ndine, rudine, orade, padine, potke, korit, grabit, m'ti, dremit, g'zof, pod, 45

njenoj duhovnoj kulturi. Vukodlak, Vampir pripadaju fondu slavenske demonologije.93 Isto tako i podjela narodnog godinjeg kalendara po principu urevdanSredletoMitrovdanSredzimaurevdan (Shngjergj -mezi i vers-Shnmitr-mezi i dimritShngjergj) kao i dani promjene godinjih doba kao to su Krstovdan, Boi, Blagovec i urevdan (Krstovi, Bozhiqi, Bllagoveci e Shngjergji) proslavljaju se u Ljumi. I samo ime be-ja, temeljna albanska institucija, je slavenskog porijekla od beda = prisila, prijetnja.94 Slavenski toponim Zbor = mjesto, skupina ljudi, u selu Nanga je jedini dokaz da je na prostoru Ljume postojala stara slavenska institucija skuptine (tradicija okupljanja Slavena na jednom mjestu). U jednoj od balada zabiljeenih u Ljumi, jasno je naznaeno jedno naselje u kojem se nalazi mahala potura i Albanaca, u vrijeme kada su oni zajedno ivjeli. Tu se pominje djevojka poturea i Potur Mahala.95 Bez sumnje da je rije o djevojci i mahali Torbea, zato to samoTorbee u Kuksu i okolini identifikuju kao poture. Neprihvatanje Hasanove majke da se njen sin oeni Mejremom, djevojkom potureom, govori o neprihvatanju i odvajanju jednih od drugih. Smatramo da nije sluajno ni to to neka susjedna sela aljane zovu Torbeima. I istorijski zapisi o gore pomenutim selima govore o ranije doseljenim stanovnicima. Znaajna je i injenipatkua, porot, eki, staraplak, sakice, teslice, kopa, lehe, zakos, kose, eg, eleg, rud, skapejt, zdajke, zatke, zatek, zaslon, rogoze, stan, baice, elnik, okola, prenice, jaz, prglen, gost, gostit, ko, postai, hore, valavice, arga, ornajce, posek, bubrek, mrcejne, postat, raskapite, vade, vadit, trt, trtan, kutel, kolan, keke, opinge, opake, grdit, kopit, lie, stol, ploe, grabuje, vatr, verige, pijavice, matice, korube, koare, probe, kosit, strehe, kapice, tok, breg, lise, haik, rogozine, kocke, poter, stom, vrel, trup, sane, temlik, lese, lesnice, koere, kotla, koromane, ob, gue, zagui, kotar, obor, zabel, plug, kozar, lum, be, lahusa, luat, pudit i dr. 93 abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran, 1975, str. 144. 94 abej, Eqerem, Studime etimologjike n fush t shqipes II A-B, Tiran, 1978, str. 186-187. 95 Hoxha, Shefqet, Epik legjendare nga rrethi i Kuksit, Tiran, 1982, str. 311. 46

ca to se u vie navrata pokazuje i pravac njihovog prebjega, to je prostor iz kojeg su dolazili. Prema naem miljenju poetke procesa slavizacije moemo traiti i nai u drugoj polovini XII vijeka. Isto tako potvrujemo da doseljenici nisu bili Srbi ve Torbei. Jer, to se dogaalo u vrijeme prije nego to su Srbi okupirali Kosovo. Srpski kolonisti se jo nisu ni nastanili na ove prostore, dok su Torbei Gore, to je potvreno, ve bili stacionirani (naseljeni) u njihova dananja naselja. to se tie albanizacije ona se, na jednom irem arealu iji je dio i Ljuma, po svemu sudei i prema niljenju mogih naunika dogodila u dva talasa.96 Prvi talas je bio krajem XIII vijeka, dok je drugi, koji je odreeniji, zapoeo poslije 1690. godine i nastavio to kom XVIII97 vijeka. Ovo tvrde Milan uflaj,98 Roberto Almagija,99 Karlo Tagliavini,100 Stadmuller101 i Jakov Mile.102 Albansko-slavenski suivot u Ljumi, iako s pola glasa, prihvata i efet Hoda.103 Tako treba shvatiti i sve istoriare sela ove oblasti koji govore o doseljenju sa zapada i zamjeni domaeg stanovnitva koje, milom ili silom, migrira u pravcu istoka, gdje se kae:104
Mile Jakov, Raca shqiptare, Tiran, 1995, f. 81 82. Jakov Mile, isto, str. 72. Vidi i str. 111. gdje pie: Na kraju XIII vijeka zapoeo je talas irenja albanskih plemena: u pravcu sjeveroistoka nastanili su se na Kosovu, Rakoj, Srbiji, jedan veliki dio u Sjevernoj i Zapadnoj Makedoniji; u pravcu juga spustili su se u Tesaliju, Epir, Etoliju i Akarnaniju. 98 Shuflai, Milan, Srbt dhe Shqiptart, Tiran, 2001, str. 70, 180-181. 99 L Albania Roma,1930, str.. 105. - Jorga Breeve, Histoire de lAlbanie ect, str. 59. 100 Le parlate albanezi di tipo Ghego-orientale Dardania e Macedonia nord occidentale n La tere albanesi redente, 1 Kosovo, str. 16. 101 Jakov Mile , isto. 102 Raca shqiptare, Tiran, 1995, str. 82. 103 Hoxha, Shefqet, Krkime pr besim, str. 71. 104 1. Za Gostil: U poetku su dole samo dvije kue, dva brata iz Mirdite. Ostali dio sela je doao iz tine. Iz sela nije bilo pokretanja ljudi. Jedino je zbog kuge nestao rod Murtajni. Najvei dio sela se odvojio od tine... U selu ivi est rodova (fisova): Cenaj, Hasaj, Sulaj, Murataj, Hazir Selmanaj, Sopaj. Najstariji rod su Sopaj. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Munair, Historiku i 47
97 96

fshatit Gostil - Lokaliteti Kuks, rrethi Kuks 1969, str. 2.) 2. Za Pobreg: Oni [stari]prema usmenom predanju govore o begu Harmisu koji je drao ovo mjesto i koji je radio sa seljanima. Kasnije su, kau, doli Mata i Dida iz Mirdite i postali sluge kod bega. Nakon izvjesnog vremena braa Mata i Dida su iz porodinih razloga ubili bega Harmisa i zauzeli njegovo mjesto. Zemlju su podijelili meu sobom. U selu Prebreg ive 4 glavna roda: Mat-Muja, Dida, Halai i Kovai. Osim ovih ima jo nekoliko manjih rodova koji su zadrali ime roda odakle su pristigli, kao na primjer Nedi, Mica, Duraku, Peca i dr. Prema usmenom predanju smatra se da je najstariji rod Mat-Muja jer su Mata i Dida bili braa i kada su se podijelili formirali su dva roda po imenu njihovih predaka, tako da je ispalo da je naredni rod poslije Dide i Mat-Muje bio rod Cupa. Nakon ova tri roda doselio se rod Kovai, smatra se da su doli iz Rape koja je na 1 sat hoda iza granice. Stanovnici ovoga sela i danas su zadrali ovo prezime kao na primjer Bu Kovai koji je ivio u Rapi. Halai su se odvojili od roda Cen Sulje koji se spustio u Domaj, poto je bio sluga kod Dide. Dida je bio u zavadi sa efailom Nergutinom. Prvak roda je rekao da e ga ubiti ukoliko mu daju zemlju. Poto su se dogovorili meu sobom, Halai je ubio efalija Nergutina i uzeo zemlju Dide. Smatra se da je ime Hala dobio po zanatu kojim se bavio (Piri Mensur Hala , odnosno, da su se bavili pamukom i izradom jorgana. Rod Nedi pretpostavlja se da doao je iz tine. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave Domi, Rifat, Historiku i fshatit Pobreg - rrethi Kuks 1969, str. 2. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 562 - 564) 3. Za ean: U selu ean nastanjeno je staro autohtono stanovnitvo iz oblasti Trtore iz Ljume. U eanu ivi pet rodov, a to su: 1. Rod Nergut koji je doao iz Skadarske Malesije (prije 1400. godine rod Hot), 2. Rod Dahu je doao iz Skadarske Malesije u isto vrijeme, 3.Rod Mice je nepoznatog porijekla, 4. Rod Rusta je nepoznatog porijekla, pretpostavlja se da je autohton, 5. Rod Taci je doao iz eta iz sela Bardoca, 6. Rod Mojneg, ije je porijeklo nepoznato, iselio se u Istambul i nije ostavio potomke...Rod Mice, prema usmenoj predaji, dobio je dozvolu da se nastanii u ean. Njihovi preci su upotrebljavali narodne instrumente kao to su zurle, bubnjevi, kavale i dr. Prema predanju, ovaj rod je dobio dozvolu da se naseli u ean, ali je njihov predak morao da se popne na vrh Kamene Doline, pusti bubanj i tamo gdje se bubanj zaaustavi, tu e se sagraditi kuu. I danas se ovo mjesto zove Lama e Rames. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjuta, Hamdi, Historiku i fshatit Gjegjn - rrethi Kuks 1973, str. 1) 4. Za Tren: Narod uva predaju da su nekada bila sela Fejak, Bojdan i Buat koja su zbog svoje zemlje i zemlje susjednih sela doli u zavadi i poela su ubi48

janja i to ih je primoralo da se odsele. Ne zna se kud je otilo stanovnitvo Fejaka. U Bojdanu je ostao samo jedan unuk. I sada postoji u Bicaju rod Bojdani. Buati su zauzeli mjesto u Buatu kod Skadra. Takoer se govori da su u ranije doba na podruju naeg sela postojala tri sela: Trenak, Kolovoz i panak. Na mjestu gdje su bila sela nalaze se temelji kua, metalni predmeti i glineno posue. Na mjestu gdje je sada uma nalaze se zidovi kua koje su nekad postojale. Ovi znaci se nalaze i unutar sela i istono od sela. Pria se da su ranije drva za ogrev sjekli na zapadnoj strani. Isto se govori da se stanovnitvo ovih sela pokrenulo ka istoku zbog meusobnih ubistava. Prvi koji su se odselili bili su Tranaku i Kolovozi, dok su panaku jo neko vrijeme ostali uz pomo Klodinara, sela koje se nalazilo ispod vrha Galaia u Ljumi. Pria se da je rod panak bio primoran da se iseli zbog jakih vjetrova, zbog ega se i danas koristi izreka Lelekukupani...Porijeklo naih sela je albasko. Prvi na predak doao je iz Fana, iz mjesta koje se zove Dud Bici, i nastanio se u mjesto koje se zove Osmanaj. Imao je tri sina: Canu, Mustafu i Osmana. Nai seljani su sinovi Mustafe. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Rexhep, Historiku i fshatit Trshen lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks 1969, str. 2,3, 4) 5. Za tinu: Jedan dio stanovnika ovog sela je doseljen iz akovake Malesije, od Krasnia, jedan dio iz Rea kod Debra. Iz sela se iselio dio stanovnika oko 1800. godine i otiao u Ramhas, jedan dio u Kenet a jedan dio u Gostil koji je danas stvorio zasebno selo...Neke porodice iz mahale Baa su se iselile u Pobreg i formirali posebnu mahalu koja se zove Nei i koja je danas dio naselja Pobreg. ... U tini danas ivi 7 rodova, a to su: 1) Baa, 2) Trota, 3) Voka, 4) Cengu, 5) Adami, 6) Muja, 7) Murati. Najstariji rodovi u ovom selu su Baa i Cengu. Svi rodovi su doseljenici. Jedan dio je doao iz Rea kod Debra kao Trota, Voka i dr. a jedan dio je stigao iz akovake Malesije kao Baa, Muja i dr. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Axhami, Islam, Historiku i fshatit Shtiqn - lokaliteti Kuks, rrethi Kuks 1969, str. 2. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime, Tiran 2008, str. 561-562) 6. Za Gabricu: Prije nego su se ovdje nastanili, stanovnici ovog sela su ivjeli na jednom drugom mjestu na kojem nisu bili u stanju preivjeti ... Selo ine tri roda koji nisu u rodbinskim vezama. Jedan rod se zove ana, koji se u drugoj polovini XIX vijeka doselio iz Bicaja u kojem jo imaju rodbinu. Rod Musalara, kau, vue korijene iz abra kod Vilje po emu je i selo dobilo ime, dok Musalari ne znaju tano odakle su doli... Najstariji od svih, kau, su Musalari. Svi rodovi su doseljenici. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjana, Tasim, Historiku i fshatit Gabric - Bicaj, rrethi Kuks 1969, str. 1) 7. Za Morinu: Prema tvrdnjama nekih staraca od 90-95 godina, kao to su 49

Sadik Redaj, Vejsel Prita i Riza Prita, kae se da su prvi u ovo selo stigli iz Rea kod Skadra i on se zvao Pal. Pal je stigao zajedno sa svojom enom Marijom, to se, izgleda, dogodilo sredinom XV vijeka poto je Vejsel Prita znao izbrojati sva kolena. Pal se naselio uz mali potok koji razdvaja dananje dvije mahale Suljaj i Pritu, poto je mjesto bilo zatieno od vjetra. Koliko je ovo vjerodostojno potvruje i naziv jednog mjesta koje se zove Lama e Palit. Izgleda da je Pal ubrzo zatim umro, poto se govori da je Marija odgojila dvoje siroadi Veyu i Mata, koji su se kasnije podijelili. Veza je ostao tu, dok je Mata preao na lijevu stranu potoka. Dakle, imamo dvije kue. Poto je Marija bila jedina odrasla osoba, stanovnici susjednih sela su naselje prozvali Morina, a ovo potvruje i starac Vejsel Prita. to se tie roda Durak oni su se doselili kasnije. Pria se da je prvi iz ovog roda doao iz ef Morine (Kosovo) i to je bio Koina. Izgleda da je ova migracija bila zbog krvne osjete. Od Koine je formirana mahala Durak, koja obuhvata i dvije kue na kraju sela i koja se zove Durak i Zi (Crni Durak) i ovo je ostalo tako jer je imao crnu boju koe. Koina je kao porodica pobjegla u Vrbnicu, poto je bila u zavadi sa Vezom. Koine su zemlju ostavili Sedu, Duraku, Aliji i Redi. Veza je formirao dananju mahalu Suljaj, jer se njegov nasljednik zvao Sulj, dok je Mata formirao Pritu. Dakle, u ovo vrijeme ovo stanovnitvo je konvertiralo u muslimane, kako izgleda zbog utjecaja turske vladavine, poto su u poetku ovi rodovi bili katolici. To potvruje i mjesto koje se nalazi u vrhu sela i koje se zove Kisha e Ars Dan Asllanit (Crkva na njivi Dan Aslana). Tako je nastalo dananje selo Morin. Ime roda Prita, prema kazivanju Sadika Rede, je postalo tako poto su Duraki jednom noevima napali porodicu Mate. U to vrijeme bilo je i spaljivanje kua, i, kako izgleda, jedno dijete je izgorjelo (sprilo se)u licu, te se zbog toga itava mahala prozvala Prita.... Istref Prita, nasljednik Mata, govori da je mahala Prita bila u zavadi sa Boom koji je ubio nekoga iz njihove mahale i da ne zna odakle su doli. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave Historiku i fshatit Morin - lokaliteti Qendr ,1969, str. 1. 2. 3). 8. Za Bardoc: Nae selo je na poetku formirano od est domova: jedna kua starosjedelaca i pet kua doseljenika....Selo od davnina ima sedam rodova, a to su: Gremizi, Groe, Demolar, Lja, Ferati, ahe, Ademi. Kao najstariji rod u naem selu smatra se rod Gremizi. Nekoliko jaih lanova napustili su ovaj rod i danas ive u selu Vlanje na Kosovu (Jugoslaavija). Rod Groe je doao iz Koplika kod Skadra zbog krvne osvete, zaposjeli mjesto pored Gremiza i bave se poljoprivredom. Rod Demolari je doao iz Sile kod Morine i zauzeo mjesto pored Groa. Rod Ljai doao je iz Ljaa kod Puke i zauzeli su mjesto pore Groa. Rod 50

Ferata doao je iz Radee (Jugoslavija) i po zanimanju su kovai. Rod ahe je nastao tako to je jedna ena po imenu aha uzela mua iz roda Rusta iz eena. Rod Ademovih je doao iz Suroja, zauzeo je mjesto na zemljitu Kovice. aha mu je ponudila brak, ali je on odgovorio da je smatra sestrom. Ovaj se rod bratski pribliio rodu ahe i udaljio od Kovica, pored kojih su do danas ostali njihovi temelji. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shahu, Hasan, Historiku i fshatit Bardhoc 1963, str. 7, 8) 9. Za Kolosjan: Dananji Kolosjan je osnovan prije nego to je nastalo selo Bicaj. Veina stanovnika su rod Husen-age tekuta, osvajaa oblasti koji je doao u vrijeme fetiha, tj. u vrijeme borbe za vjeru. Njegovo pravo porijeklo je arapsko, zapravo persijsko. Kada je Sulejman ah, Turin, stigao u Rumeliju (Balkan) jedan od 80 njegovih konjanika bio je Husen-aga, koji je od domaeg stanovnitva dobio nadimak teku, tj. putnik (shtegtar). Kada je Husen-aga stigao u Kolosjan, naao je prazno mjesto. Zatekao je samo jednu kuu, Hoda, koji je preao na islam i tu ostao. Meutim Kolja, kao prvak sela zajedno sa ostalim iteljima, napustio je mjesto i stigao u selo enin kod Fana (Mirdita). Husen aga je u braku sa enom iz Stambola imao samo sina Mehmet-agu. Mehmet je imao dvije ene. Imao je dva sina, jednog lijepog, drugog tamnoputog. Od milote njihov otac (Mehmet) prozvao je bulica onog ljepeg, a korb (gavran), onog drugog. Veina stanovnika u selu su Korbe i Bulice. Doljaci u selu su Hasi, iz Hasa, zatim ubice koje su bile pod zatitom Husen-age i kojima je dodijelio zemlju. To su tri roda: Rate, Omuri i Vii. Ovdje se nastanila jo jedna porodica iz Mamze, Orui. U drugoj kui se nastanila Sofija, koja je timarila konja Husen-age. Postoji legenda u kojoj se kae da je Husen-aga zbog jedne greke prokleo Sofiju da nikada nema dvije kue. Zaudo, i danas postoji samo jedna kua. Postoji i legenda o livadama Dardze koje je Husen-aga poklonio Dud Biciju kada mu je obeao erku. Kada je dolo vrijeme udaje, djevojka je rekla ocu: - Koji e mi dio zemlje pokloniti? Dau ti Livade Dardze. Djevojka je rekla: - Oe, dao si mi pustu zemlju na kojoj se samo stoka napasa. On je prokleo, rekavi: Ko se hrani na pustoi, pust e i biti. Tako je bilo. Stoka koja unitava ove panjake, bude i sama unitena. Ubistvo Husen-age tekuta: Husen-aga je putovao sa nekoliko momaka iz Ujmita ( susjedno selo) koji su ga upitali gdje e biti granica izmeu njihovog sela i Kolosjana. On je odgovorio tako to je bacio kamen u Crni Drim: Granica sa Kolosjanom je ovdje (to jest do Crnog Drma). Selo Ujmita je ostalo sa druge strane Drima (Tejdrinja = Preko Drima), tj. u Arnu. Na ovaj nain Husen-aga ih je elio ostaviti na drugoj obali 51

Drima, gdje su imali veliki komad zemlje, dok su na strani prema Kolosjanu dobili samo komad zemlje zvane Malene. Zbog ovoga su se Ujmitani zainatili i nou ubili (posjekli) Husen-agu. Njegov mezar se nalazi u Ujmitu. Borba zbog granice izmeu dva sela nastavljena je do kasno zbog ega je proliveno mnogo krvi... Rod Spahi: Sinan Mehmeti iz roda Bulice je putovao od kue prema Solunu (Seljaniku) i prolazei pored Tikvea naiao je na adahu koja se bila ispreila na putu. Turska vlada je sa obje strane puta postavila strae kako ljudi ne bi prolazili ovuda i kako ne bi bili uniteni. Straa je htjela zaustaviti i Sinana, ali se on nije obazirao na njih i nastavio je put. Izala je adaha. Sinan je zamahnuo sabljom, odsjekao joj glavu i ubacio u torbu. Vijest o ovom dogaaju brzo je stigla do Sultana koji je pozvao Sinana u Adrianopolj, prestonicu Turske u ono vrijeme. Poto je vidio glavu adahe, sultan ga je upitao ta eli. elim da se izlijei moj konj koji je povrijeen u borbi sa adahom. Sultan ga je uputio u talu da odabere najboljeg konja. Poto je Sinan isprobao sve konje, i poto se ni za jednog nije mogao odluitii, sultanu je kazao da drugoga konja ne eli, ve trai da se njegov konj izlijei. Sultan mu je dodijelio titulu spahije ime mu je pripala desetina svega u oblasti Tikvea. Sinan je bio obavezan da kao konjanik uestvuje u svim borbama gdje je bilo potrebno prema uslovima koji su gore navedeni. (Tako se, sa koljena na koljeno, nastavilo sve do vremena sultana Mahmuta, reformatora Turske, koji je janjiarima i spahijama ukinuo privilegije koje su imali. On je (Sinan) cijeli svoj ivot proveo u Kolosjanu u kojem je i sahranjen. Njegov mezar se nalazi u turbetu u Kolosjanu zajedno sa mezarom dervia Ismaila (Deda Bulice), njgovog roaka. Datum smrti je oznaen na nian-kamenu. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Spahiu, Riza, Historiku i fshatit Kolosjan 1969, str. 2-3) 10. Za Domaj: Mjesto na kojem su postavljeni temelji sela bilo je nekad poumljeno, naroito ljeskovinom. Okolo se uziu brda koja mjestu daju izgled jedne duboke jame i tite ga od zimske hladnoe. Kao takvo mjesto je veoma pogodno za zimovanje stoke. Prvi koji je stigao u ovo mjesto iz Tejdrina bio je obanin koji se ovdje spustio zbog zime, ali se tokom ljeta ponovo vratio u Tejdrinu. U to vrijeme se ovo mjesto, po svemu sudei, zvalo Soponejke, ali je porijeklo imena nepoznato. ak i danas mnogi stari ljudi mjesto zovu Dome Soponejka (Domet e Soponejkit ). Poslije vie zima obanin koji je stanovao u Soponejku podijelio se sa braom i stalno nastanio na zemlji pored puta ime je formirao prvu porodicu u novom 52

selu, koje je kasnije postalo iskljuivo stoarsko, odnosno ovarsko selo. Jo od tog vremena stanovnici Domaja su poznati po tradiciji uvanja ovaca. ak do prije pedesetak godina u ovom selu bilo je mnogo porodica koje su drale velika stada ovaca. I danas u selu ne postoji porodica koja nema ovaca, ali su stada rijetka i sa manjim brojem ovaca. A to se tie imena Domaj, smatra se da je nastalo po imenu popa Doma u vrijeme dok je selo jo bilo hriansko. I danas se izmeu dvije mahale u selu nalazi brdo koje se zove Kodra e Kishes (Crkvino brdo). I danas se na tom mjestu nalaze ostaci ljudskih kostiju koje svjedoe da se pored crkve u kojoj je bio pop Dom nalazilo groblje. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Rakip, Historiku i fshatit Domaj - lokaliteti Bicaj, Rrethi Kuks 1963, str. 1, 2, 3. Vidi i Hoxha, Qamil. Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 547) 11. Za Resk: U selu Resk u tursko vrijeme, kau, bila je jedna stanica sa tajnom slubom koja se zvala Res. Nakon odreenog vremena ime se mijenja i postaje Resk. Dok Mal ene, nekadanje selo sa ovim imenom, koje je sada dio sela Resk, ima ovo porijeklo: U davno vrijeme u selo je stigao ehaja sa ovcama na zimovanje. Ali te godine zima je bila otra i ehaja, ije je stado brojalo 300 ovaca, je ostao bez hrane za stoku. Zbog toga su mu sve ovce pocrkale. Jedino su psi preivjeli, jer su jeli meso crkotina. obanin je razoaran napustio ovo mjesto rekavi: Ovo mjesto nije ni za ta drugo osim za pse. Prema ovoj legendi ostalo je ime Mal ene ... Stanovnici sela su porijeklom iz Dana kod Skadra. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Muhamet, Historiku i fshatit Resk 1970, str. 1.2) 11. Za Ljusnu: Porijeklo sela Ljusna dolazi od nekoliko starih rodova. Mjesto je osvojio Kukli-beg koji ga je kasnije poklonio Haoliju (debarskom pai) da njime vlada. Haoli je traio erku Kolja koji je stanovao u Guri Kuqu (Crvenom Kamenu) kod Ljure. Kolja nije prihvatio Haolija za prijatelja. Tada je Haoli svojom vojskom opkolio kuu Kolja i ugrabio njegovu ker. Iz ovog razloga su dva brata, Kolja i Pepa, pobjegla. Tada je Kolja stigao u Draj Re. Kasnije se pomirio sa Haolijem koji mu je dodijelio zemlju na kojoj je i danas. Zajedno sa Koljom doao je i njegov stariji brat Pepa...U poetku je selo imalo samo dvije kue: Kolje (Koljine) i Pepe (Pepee). Kasnije je stigao i eta iz Gura Kua kod Ljure koji je ubio svog neprijatelja i nastanio se u Ljusnu... U selu Ljusna ivi 8 rodova. Najstarija su tri roda: Pepoi, Koljini i ete. Pepoi su se povezali sa Manima, Koljini sa ikom, Bibom, Carem, Muratom i Derviom. Ova naselja su formirana prije sedam koljena. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bruka, Dervish, Historiku i fshatit Lusn 1963, str. 3.6. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime, Tiran 2008, str. 570.) 53

12. Za Nangu: U prolosti sjeverno od naeg sela, u mahali Krendze koja i danas postoji, postojala je i mahala Barujaa gdje je najprije formirano selo Nanga i koja se izgubila bez tragova... Porijeklo sela se objanjava tako to su dole dvije osobe Pepa i Heren koji su bili u slubi begova Pape. Tu su formirane prve mahale Pepe i Hereni koje i danas postoje u selu. Doseljava se i rod Gae porijeklom iz Tropoje, koji su na poetku stanovali u Arasu mjestu koje se i danas nalazi na obroncima Galaia (Gjalice). Vremenom su stanovnici ovih mahala sili kod Krojnat e Malit jer su ih proganjali begovi Pape. Begovi Pape koji nisu podnosili Gae, bili su primorani da se odsele u Kosovo Polje. Gae, zajedno sa rodovima Pepe i Hereni formiraju selo po imenu Nanga kao skraenicu imena Krojnat e Malit. (AMK. Kutia Historikt re fshatrave. Onuzi, Enver, Historiku i fshatit Nang -Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks 1969, str. 1, - Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 555-561) 13. Za Canaj: Blizu naeg sela su ranije bila sela: Fej, Bogdani, Buati, Brati, panski i Kolovozi. Stanovnici ovih sela su se zbog ratova iselili i promijenili mjesto. Ostali su i do danas temelji kua i groblja. Nepoznato je u kom su pravcu otili. Kau da su se iz Bogdana iselili u Skoplje. Fej se smatra da je iseljen u dananji Kolovoz. Ne zna se taan pravac iseljenja Buata, ali se pretpostavlja da su otili u Skadar. Kolovoz se iselio u dananji Kolovoz. Za Brati se ne zna pravac iseljenja. Oni su se iselili, jer je postojao zakon po kojem je ubicao morao da napusti mjesto i ostavi ga rtvi. Ovo kako bi se zaustavila dalja ubijanja i osvete... U mjestu zvanom Kajme prije 450 godina postojalo je selo koje se zvalo Fej. Selo je bilo u dobrom ekonomskom stanju. Stanovnici su se bavili stoarstvom i poljoprivredom. U to vrijeme je u selo stigao jedan beg iz Horosana (dananji Iran) kojeg je poslao sultan. Ime bega je bilo Husen koji je po dolasku u selo kupio jednu zemunicu koja je nazvana Fej Husen-bega. Husen-beg je bio izaslanik sultana i administrator ovoga sela. Husen-beg je imao enu i dvoje djece, djeaka i djevojicu. Djeak je bio stariji, djevojica mlaa. Njihova imena nisu poznata. Fej je imao blagu klimu, te je Husen imao puno slugu i prijatelja. Poto je kupio jednu zemunicu, pobratimio se sa svim seljanima i uspostavio sve zakone u selu. Jedan sluga po imenu Dud Bici je bio katolike vjere. Doao je kao sluga u kuu Husen-bega. Bio je snalaljiv i naoit momak. Sin bega je stigao za enidbu, ali je i erka stigla za udaju. Beg je odluio da istoga dana oeni sina i uda erku. Sinu je vjerio djevojku jo ranije, dok erka jo nije bila zaruena. Kada je odredio dan svadbe i pokupio svatove koji e ii po mladu, poelo je veselje. Prije nego su krenuli po mladu, svatovi su igrali u dvoritu. Tada se beg sjetio odluke koju je nekad donio da e istoga dana eniti sina i udavati erku. Pozvao je enu i rekao 54

joj je: Idi pozovi erku i reci joj da izabere jednog od svatova za mua odmah. Bogova ena je otila kod erke i rekla joj: - Tvoj otac je odluio da i tebe uda istoga dana kada eni sina, zato me je poslao da ti prenesem da izae da jednog meu svatovima izabere za mua. Djevojka je odgovorila: - Ja za mua elim u Bica, ovog naeg slugu. Ali on je sluga, ak je i katolik a ne musliman. Begova erka je ponovo isto odgovorila i ostala je uporna. Tada je begova ena prenijela svom muu odluku erke. Begu se to nikako nije svidjelo, ali poto je mnogo volio erku, odlui da joj ne pokvari elju, pozva slugu i ree mu: Pripremi se, oenie se mojom erkom. - To je nemogue, bee, ja sam tri godine sluio kao u svojoj kui. Ovaj posao ne biva, ja djevojku smatram svojom sestrom. Beg je navaljivao i nije odustajao od svog prijedloga, te je sluga zatraio dodatno vrijeme. Rekao je: Daj mi 24 sata dozvolu dok odem do svoje kue i da pitam svoje ljude. U roku od 24 sata vratiu se ukoliko budem iv. Ukoliko se ne vratim, znaj da nisam iv. Sluga je krenuo prema kui, prenio porodici ovaj prijedlog, ali poto njegova porodica nije mogla donijeti niti pozitivnu niti negativnu odluku, sazvano je selo. Selo je je ocu i majci kazalo da se sluga moe oeniti, jer nema niega loeg u tome. Poslije 24 sata sluga se vratio kod bega i saoptio da prihvata da se oenit njegovom erkom. Djevojka i beg su bili veseli zbog ovoga i zapoeli su stvari kako bi sluga postao musliman.. Najprije su ga sunetisali, promijenili mu ime i dali novo ime Dervi. Nakon svadbe sluga je napustio selo Fej i preseliose u susjedno selo, oko 2 km nie, koje se danas zove Mustafaj, dananja kua Seljama Kurdine. Sluga je jo prvog dana nakon enidbe sa svom imovinom koju je dobio od bega preao da ivi dolje. Sutradan rano ujutro Husen-aga je naredio eni da pogleda kako izlazi dim iz odaka oba para (sina i mlade i erke i zeta). Dim iz odaka begovog sina iao je pravo nagore, dim iz odaka erke i zeta iao je u stranu. Beg je odmah zakljuio: Dim iz odaka sina ne pokazuje dobar znak, dok onaj kod erke i zeta pokazuje jako dobre znake. Prolo je nekoliko godina poslije ovog dogaaja. Beg i njegova ena su preselili. Potom su i sin i njegova ena umrli. Dervi je krenuo da uzme bogatstvo svoga punca, ali selo Fej nije dozvoljavalo, te je morao otii u Dud u oblast Fan, u svoje selo, i zatraiti pomo. Seljani su prihvatili da ga pomognu, ali pod uslovom da pokretnu imovinu uzmu za sebe, a da on zadri samo imanje. Poto su se sloili, povelu su mnogo snanih mukaraca naoruanih sabljama za borbu i 200 mazgi kako bi natovarili robu koju e uzeti. Nisu doli kao vojnici, nego kao prosjaci. Napali su iznenada i nou i sve unitili, poubijali i zapalili. Svi koji su se mogli spasiti pobjegli su odatle. Natovarili su 200 mazgi i otili u Dud... Seljani oko sela Bicaj (Canaj, Osmanaj, Mustafaj) koja su ono vrijeme bila zajedno obraivali su zemlju u Buatu. Njive Buata su sijali itom i svakog 55

proljea su ene njele organizirano. Tokom dana su njele, a nou se vraale u svoja sela. Selo Buat je bilo veliko i u njemu je bilo mnogo mladia. Mladii sela Buat su se poeli runo ponaati prema enama koje su njele. ene su njele i vezivale snopove, dok su mladii iz Buata sjekli vezice. Tako je bilo danima. Pored puta od Buata prema njihovom selu bilo je puno dudova ije su se grane irile iznad puta. Uvee bi se momci iz Buata popeli na dudove i gaali dudinjama ene koje su se vraale sa njiva. Njihove amije su bile uprljane. ene nisu govorili o ovom dogaaju kako se ne bi izazvala svaa, nego su nastavile da rade i svakog dana ponovo vezivale jue- ranje snopove. Jednoga dana, dok je nosila ruak enama, jedna je djevojka primjetila posjeene vezice. Zapitala je ene ko je to uinio. ene su odgovorile: Momci iz Buata, to nam ine svakoga dana, ali nismo kazivale da ne bi dolo do zavade. Djevojka je pojurila iz Buata i najveom brzinom stigla do sela. Djevojka je bila iz roda Braha. Otila je i pronala Ali Braha, ovjeka u godinama ali odvanog. Ali Braha je plasti sijeno na mjestu na kojem je danas kua Muharema Teme. Djevojka je glasno povikala: Djeca se poigravaju sa vaim enama, dok vi plastite sijeno. Ali Braha nije ekao drugu rije. Skoio je sa stoga i pozvao selo na borbu. Mnogo je ljudi krenulo za njim. Usput se sreo sa Muhirdarom (ovjekom iz dananje Sinamate). Muhirdar je bio na konju. Kad je vidio kako ljudi izbezumljeno jure kako bi to prije stigli u Buat, pitao ih je: Kuda ete? Oni su kazali u emu je stvar. Tada je i on krenuo za njima i savjetovao ih da rade na sljedei nain: Mi emo otii kao na dogovor, ali ako je potrebno onda emo ratovati. Kao znak za poetak e biti kada ja jednog udarim tapom, tada bi trebalo zapoeti tuu. Otili su na mjesto. Momci iz Buata su izgovorili teke rijei Muhardaru i ostalima. Ovaj je jednog udario tapom i borba je poela. Bilo je mnogo mrtvi dok su preivjeli krenuli u nepoznate pravce. Tako se iselio Buat... Na ovom mjestu je bio i Brati, ak je, kau, imao 40 kua. Zavada sa selom Brati se dogodila ovako: ene iz sela su jednom nedjeljno prale rublje na potoku i izvoru Mustafe. Uvijek kada su ene prale rublje, mlada djeca iz Bratija su odlazila tamo i bacala rublje na zemlju pjvajui rune pjesme. Bilo je prijateljskih dogovora da se ovo vie ne dogaa, ali se isto ponovo deavalo. Onda se jednoga dana podiglo selo Bicaj i borbom savladalo selo Brati. Ostavili su samo dvije porodice koje su bile mirnije i od njih je nastalo dananje selo Brati. Borbom je raseljeno i selo Bogdani. Ostala je samo jedna kua od koje su nastali ehleri. Pria se da su borbom raseljena i sela Kolovoz i panak, te je tako dobijena dananja teritorija sela. Bilo je borbi i sa Mholom, ali se oni nisu iselili ve su i danas tu. Pria se da su se ljudi, kada je zavladala bolest kuga, pokrenuli u brda 56

kako bi se spasili ove epidemije... U selu ive sljedei rodovi: Bogdani, Bilali, Fezalari, Sinamati, Nuhialari, Krdalari, Brate, Brahe, Halile, Mehmete, Hodalare, ane. Pretpostavlja se da je porijeklo rodova ovakvo: Can je imao tri sina: Hasana, Mehmeta i Brahu. Smatra se da je imao i anu, ali je ovaj ispao bledunjav. Hasa je formirao veliku mahalu sa troje djece: Ismailom, Bilalom i Nuhom. Ibrahim je imao dva sina Matu i Aliju. Od Mate su dananji Sinamati a od Alije Hodalari. Od Bilala su dananji rodovi Bilale, Fezalare i Barjaktare. Nuhija je ostavio rod Nuhijalare. Mehmet, drugi sin Cana, je ostavio dananje rodove Murate i Kadriju. Dananje Brahe su od Brahe od kojih su se odvojili i Sokoli, dok je, kau, ana amida ovih rodova. Tako, prema kazivanju, ispada da je bio as brat Cane, as njegov sin. Rodovi: Bogdani i Brati su starosjedioci. Krdalari znaju pretke do jedanaestog koljena raunajui i malu djecu. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Krxhaliu, Xhemal, Historiku i fshatit Canaj lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1969, str. 1-7. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime Tiran 2008, str. 547-550) 14. Za Mustafaj: Na teritoriji na kojoj se danas prostire selo Mustafaj, prema legendi, bilo je manjih naseljenih centara. Tako sjeverno od sela, na obodu planine Galai (Gjallica), i danas se mogu vidjeti tragovi temelja sela Brate koje je imalo preko 30 kua i koje je nestalo u vrijeme kada se poelo razvijati selo Bicaj. Najvea kua aua iz Brata je zauzeta od strane Sadik Deljilj Mustafaja zajedno sa Zenelj Hasom. U selu je ostala samo jedna kua koja je bila u prijateljskim odnosima sa Mustafajima. Danas su od te kue nastale jo 4 -5 drugih koje zovu Brate. Na jugoistoku se nalazi centar u kojem stanuje rod Fejak. Stanovnici ih zovu Fehake (7-8 kua). Silom su protjerani iz Bicaja, ne znaju gdje su otili. Na jugu je stanovao rod Muholjaj, koji su ovdje pristigli oko 1200. godine zbog krvne osvete. Danas je to jedna mahala u naem selu. Ovaj rod nisu protjerali Bici. .. Narod pria da je oko 1550. godine, u vrijeme iza Skenderbega u selo doo Husen-aga teku, kao propovjednik islama i nastanio se u selu Kolosjan. On je bio iz Persije. Nakon nekoliko godina uzeo je jednog slugu iz Mirdite koji se zvao Dud Bici. Vremenom se Dud Bici zaljubio u erku Husen-age, Lejlanu. Kada je ovo stiglo do uiju Husen-age, ovaj daje erku Dudu, daje mu komad zemlje u Bogdanu, jednu kravu i promijenio mu je ime u Dervi Bici. Tako se oenio i nastanio u mjesto koje se danas zove Mustafaj. U jednoj drugoj varijanti kae se da je Dud Bici bio sluga kod Bogdana (rod koji je ovdje ivio prije Dud Bicija) koji otiao kod Husen-age da trai njegovu erku za Duda Bicaja. Husen-aga mu je daje i ovaj se nastani u mahali Osmanaj. Dervi je imao tri sina koji su se zvali Hasan, Mustafa i Osman. Kad su sinovi porasli, podijelili su se, tako da je Hasanu 57

pripao dio na kojem se danas nalazi selo Canaj, Mustafi dio na kojem je danas selo Mustfaj a Osmanu dio gdje je danas selo Osmanaj. U ovom selu se nalazi i grob Dervia Bicija. Rod Bici je nastavio da se brzo iri i mnogo je ojaao. Pomoglo im jeii to to su bili planinci, a s druge strane pomogla im je i Mirdita. Tako je zapoela borba sa susjedima, as pravedna as nepravedna, tako da su jedan za drugim protjerani susjedi kao to su Buati, Brati, Fejaku, panaku, Trenaku, Kolovozi, Rei i dr. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Zela, Gani, Historiku i fshatit Mustafaj - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, str. 2, 3 Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 547 - 550) 15. Za Buat: Pripovijeda se da su nekadanji stanovniciovog mjesta silom raseljeni u Buat kod Skadra. Dananje selo ine pridoli stanovnici iz sela Canaj, Mustafaj, Gabrice, ukupno 7 rodova. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Zaim, Historiku i fshatit Bushat - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, str. 1. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime, Tiran 2008, str. 546) 16. Za Osmanaj: Prvi itelji sela bili su Bogdani koji su stanovali na mjestu gdje se danas prostiru sela Canaj, Mustafaj i Osmanaj. Selo nije imalo poznato ime, ve je poznat samo po imenu roda u oblasti. Oko 1567. godine (raunato na osnovu 12 koljena) Dud Bici je doao iz Mirdite i radio kao sluga kod Mahmutage Bogdana. Dudi je bio mlad. Proveo je nekoliko godina kod Mahmut-age. Kako izgleda, ostavio je dobar utisak. Mahmut-aga je htio pojaati prijateljstvo tako to je slugi ponudio svoju erku za enu. Momak je bio povrijeen od age, pa je djevojku nazvao svojom sestro. Dud je bio visok, lijep. Dolo je vrijeme za enidbu. Dola mu je prilika i srea da se oeni erkom Husen-age tekuta. Prema usmenom predanju Husen-aga je bio iz Horosana u Persiji. Bio je poslat kako bi proirio turski utjecaj u ovoj oblasti. Nastanio se u dananji Kolosjan kako bi odravao veze sa prvacima mjesta. Husen-aga je imao jednog sina i jednu ker. Kada je enio sina, pozvao je na svadbu i Mehmet-agu. Mehmet-aga se pripremio da uestvuje na svadbenom veselju. Sa sobom je, pored ostalih, poveo i mladog Duda Bicija. Na erku Husen-age Dud je ostavio snaan utisak i jako joj se svidio. Zatraila je dozvolu od oca da se uda za njega. Otac joj je dozvolio i na taj nain je nastala veza izmeu Husen-age i Duda Bicija. Prije toga se, uz dozvolu rodbine, Dud Bici preobratio u muslimana. Svadbu je pomogao i Mehmet-aga koji se nastanio u Dananji Mustafaj. Tu se obavila i svadbena ceremonija. Husen-aga se interesirao za sudbinu erke i zeta. Izaao je da vidi kako odak izbacuje dim. Govori se da je dim izlazio na sve strane, ak i prema dolini u kojoj su dananja sela Canaj, Osmanaj, Mustafaj. Husen je zakljuio da e par napredovati i da e se mnogo rairiti. Usmena predaja je potvrena tako da 58

unuci i praunuci Duda broje oko 300 kua i tri sela. Dud je poznat po imenu Dervi, nakon prelaska na islam. Imao je tri sina, Cana, Mustafu i Osmana. Kada su porasli i podijelili se meu sobom, zauzeli su razliite oblasti. Mustafa je ostao na mjestu i tu je selo Mustafaj. Can je naselio mjesto Canaj, Osman selo koje se danas zove Osmanaj, tako se rodilo ime naeg sela Osmanaj. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Historiku i fshatit Osmanaj - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1969, f. 1. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime, Tiran, 2008, str. 547 - 550) 17. Za Zal Ljusnu: Ova oblast je bila pod vlau Hodolija (debarskog pae). Kasnije je ovaj predaje Kukli-begu uz rentu da je koristi. Tada je ovo mjesto bilo bogatije, bilo je obraslo umom i povoljnije za stoarenje. Nisu postojale sadanje surove dubodoline. Kukli-beg je bio zavisan od Hodolija. U to doba je Hodoli traio da se oeni erkom Kolje koji je stanovao u Ljuri (Guri Ku). Kolja nije prihvatio za prijatelja Hodolija. Tada je ovaj opkolio selo Ljusna u Ljuri gdje je ivio Kolja sa bratom Pepom. Oni su unitili selo, uzeli erku Kolje, ali su Kolja i Pepa pobjegli. Po nagovoru djevojke (ije je ime nepoznato) Hodoli je odluio da se pomiri sa Koljom i Pepom. Nakon jednog sporazuma Kolja i Pepa su prihvatili prijateljstvo. Hodoli im ja kao nagradu dao mjesto na kojem su danas sela Ljusna i Zal-Ljusna. Oni su ovo mjesto tako nazvali prema imenu mjesta iz kojeg su doli u Ljuri (Gura Ku). Tako su nastali rodovi: Pepo i Koljin. Kasnije su pristigli jo neki rodovi kao na primjer eta koji je takoe ivio u Gura Kuu. On je, nakon jednog ubistva, napustio mjesto i naselio se u Ljusnu u kojoj su ve doli Pepa i Kolja. Kasnije je, takoe iz Ljure, doao iko koji se udruio sa Koljom i nastavio da ivi zajedno sa njima. Iz Selite je doao Cara i udruio se sa etom. Od ovih rodova potiu svi rodovi u Ljusni. Svi rodovi su doljaci, dok su neki rodovi kao Mane grana od Pepe. Rodovi Lei, Biba, Lika potiu od rodova Kolja i ika, dok su su rodovi Ljai i Murati proizili od rodova eta i Cara. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Osman, Historiku i fshatit Zall Lusn - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1969, str. 4, 5.) 17. Za Guru: Porijeklo naeg sela narod objanjava tako da su preci doli iz Berie kod Arna, iz Arne u Kalis i iz Kalisa u Guru. Rod Simon i rod Nikoli su doli iz Krasnia u Mirditi u Kalis i onda u Guru. Rod Donje Mahale je stigao iz Bosne u Mirditu, zatim u Kalis i najzad u Guru. Zbog ovih promjena nae se selo proirilo i kue su razbacane. Nae selo je promijenilo mjesto iz Kalisa u Guru. U naem selu su tri roda: Sajme, Nikole i Donja mahala. Najstariji rod je Donja mahala. Svi rodovi su doljaci iz Kalisa. Selo ima ove mahale: Boje, Drize, ehlere, Prende, ahine, Marke, Noke, Sulje, Kee, Ljite, Sufe. Najstarija mahala je Boje. Najmlaa je ahine. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shira, Ramadan, 59

Historiku i fshatit Gurr - lokaliteti Bushtric, rrethi Kuks. 1963, str. 3,4.) 18 Za kinak: U davna vremena postojali su neki veliki rodovi tada poznati kao katundi. Kao to su bili katund (zaselak, katun) oi, Madari, Kolja, Bolta, teku i Pei. Ova sela su naputena jo u starpo vrijeme jer ljudi nisu bili u stanju da prezime. Pria se da je u davno vrijeme neki otac, koji je imao tri sina i koji je bio doljak, tokom zimskih mjeseci silazio u toplije krajeve. Iao je ak i do Turske i drugih zemalja. Jedne godine, dok su se djeca pripremala za odlazak, otac im je rekao: Prije nego odete obezbjedite mi sve to je potrebno za zimu. Ispunili su mu elju i krenuli. Ovdje je rano poela zima sa velikim snijegom i mrazom. Starac, kako bi sinovima pokazao koliki je snijeg pao, pokrio je jedan dio snijega i mraza granama. Kada su sinovi doli krajem maja, ispriao im je kakva je zima bila tu. Na tom mjestu nisu smjeli ostati tokom zime, te su odluili da napuste ovaj kraj. Djeca su posluala svoga oca i natovarili konje stvarima koje su imali i pobjegli u pravcu Tetova i Skoplja gdje i danas ive. Ovo svjedoe i zidine starih kua u centru sela od kojih je jedan dio zatrpan trnjem. Vidje se i slavine esama sa kojih su punili vodu, te mjesto na kojem su uvali usjeve. I sadanji put je na mjestu staroga puta. I staro groblje je kod Fare, dok je groblje oca kod Ara e Kotare. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Tosuni, Han, Historiku i fshatit Shkinak - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks, 1963, str. 2, 3.4) 19. Za Palju: Cijelo selo Palju se sastoji od ovih rodova: 1. Palu, 2. iname, 3. Pote, 4 Ljoi, 5. Ferati. a. Rod Palju , koji sainjava glavni dio sela, doao je iz Oroa u Mirditi. Najprije su se smjestili na mjestu zvanom Kua Paljua usred sadanje ume. Odatle su se prebacili u centar sela i kasnije, poveanjem sela, pomjeraju se zauzevi polovinu sela. b. Rod iname je doao iz Suroja i, najprije, naselio sjevernozapadni dio sela koji se zove Groblje. c. Rod Pote je doao iz sela Butrice i odvojio se od roda Rokoman iz ovoga sela. Prvo su se nastanili na sjeveru sela na mjestu zvanom tepija e vjetra (Stara kua).Odatle se prebacuju u centar sela. d. Rod Ljoe je doao iz Ujmita. Ovaj rod je od poetka na istom mjestu. Neto je proiren. e. Rod Ferataj je doao iz Kalisa (Getenje) Prije sto i vie godina njihov prvak je stigao u selo. Bio je prijatelj sa Rahmanom Pote. Selo mu je dodijelilo komad zemlje tako da je on postao stanovnik sela (Palju). (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Palushi, R. Selim, Historiku i fshatit Palush - lokaliteti Bushtric, rrethi Kuks, 1963, str. 2, 3.) 20. Za Matrand: U poetku se selo sastojalo od 4 roda. Tri roda su danas tu, dok se jedan ugasio. Ta 4 roda su: Kolja, Grboli, Draa i Kovai. Porijeklo ovih rodova nije sa sigurnou utvreno. Sada je selo uveano jer su doli i drugi rodovi kao to: Hasa, Ljita, ahini i Jata. Pria se da su ovi rodovi doli iz Berie i nastanili se u Has. Iz Berie su se, neki, naselili u Kalis, Vilju i tek onda u Mat60

rand. Ovdje su stigli pred oko 150 godine 8prije 5 koljena). Govori se da je nekada selo bilo vee, ali da ga je unitio neki Kukli-beg koji je bio iz Opolja (Jugoslavija).On je pobio i posjekao mnogo ljudi u svim oblastima. Narod govori da je unitio sjeme narodu i da se u selima Vilje samo jedna porodica spasila. Selo je stradalo i od jedne bolesti koju narod zove mortaja (kuga). Bolest je poznata i po nazivu nusa e re (nevjesta) i tada je umrlo mnogo ljudi. Narod se razbjeao u brda i planine. Narod pria da su bile dvije kuge Velika i Mala. Prva ide Velika, a za njom i Mala. Velika zove Malu i govori joj da e je ekati na putu. Mala odgovara: ekam te kof ejh Osmana u Fatu (selo udaljeno sat i po od Matranda). ejh je bio sposoban, pa je uhvatio Mortaju (kugu). Ona se molila ejhu da je propust na drugu stranu. Tako se bolest udaljila. Selo je u poetku bilo na junoj strani, kasnije se proirilo na sjever i istok. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hereni, Xhelil, Historiku i fashatit Matranxh lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, str. 6.) 21. Za Vilju: Prema predanju nae selo je imalo oko hiljadu kua. Prije pet vjekova bila je velika bitka sa Kukli Olinom u kojoj je stradalo itavo selo. Jedan dio sela se tada iselio u Italiju, Grku Tursku itd. Poslije je u selu vladala bolest kuga (mortaja) iza koje su u selu ostale samo 4 kue. Odvajanje ovog sela od nekog drugog sela ne pamte ni najstariji ljudi u selu. Od sela su se odvojile samo neke mahale i formirale selo sa imenom Baru. ... Selo Vilja ima ukupno 5 rodova: Dragoi, Hase, Tote, Jate i Bile. Najstariji rod su Dragoi. Pridolih rodova nema. Rod koji se ugasio je eji. Rodovi koji su se djelimino iselili su Tote i Hase prije 60 godina. Oni su otili u selo ee (Tota), dok su Hase otile u selo Matrand Butrica. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Arif, Historiku i fshatit Vil - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, str. 1. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 545) 22. Za Fat: Rod Seferi sa granom Mezini i rod Toleni smatraju se domaim i prvim rodovima koji su naselili ovo selo. Govori se da su Seferi, prije nego to je selo prelo na islam, bili popovska kua a da su Toleni bili zamjenici popa. Nakon dolaska islama, Seferi je postao imam damije i tu je dunost obavljao dugi niz godina, dok je Mezini bio njegov pomonik mujezin u damiji. Isti objekat koji se koristio kao crkva, dok je selo bilo hrianske vjere (po svemu sudei pravoslavne), ista se koristila i kao damija (sa neznatnom adaptacijom od onog vremena do nedavno). Ostali rodovi su doljaci. Prvi iz rodova Bici i ehu (brae meu sobom) su doli iz sela Ara (od roda Do) prije deset koljena. Rod Dars je doao iz Zal-Darde kod Pekopije, rod tin iz Draj-Rea, rod Kovae iz sela Buzemade... U prolosti su u ovom selu ivjeli i rodovi: Lala, za koje kau da su bili jedna kua, ali velika sa 61

40 naoruanih ljudi. Za ovaj rod se kae da su bili ljubomorni u uvanju granica sela. I danas se uje Vari i Lales (Grobovi Lalinih), tri groba na granici sa susjednim selimana jedan na granici prema Lusni, drugi na granici prema Butrici i trei na granci prema Krue te Bard. Prema kazivanju ovaj rod je nestao prije 6 koljena zbog epidemije. Rod a za koji se ne zna kako je nestao. Rod Vrajni za koji se, takoe, ne zna nita vie. Rod Tua se iselio iz ekonomskih razloga. Rod Tolja se posljednji iselio iz ekonomskih razloga..(AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shehu, Alia, Historiku i fshatit Fshat - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1973, str. 2, 3, 4. Vidi i Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime, Tiran 2008, str. 571 - 572) 23. Za Buzmade: Selo je dio male oblasti doline ale i velike oblasti Kalaje Dode... U ovoj oblasti naputena su sela: ula (Kalis) zbog klizita. Selo je imalo 300 kua. Ostao je samo Bajram Ahmeti. Svi ostali su otili u Jugoslaviju. Letni (ale) se iselilo prije nekoliko godine i otili su u Skoplje. Pobjegli su zbog kraa koje su se bile este u to vrijeme. Ovo selo su esto krali, jer je imalo mnogo stoke.... Pria se da su u selu svi bili katolici, osim dvije kue muslimana. Selo je imalo 90 kua. Zahvatila je jedna bolest po imenu Murtaja (kuga) i pokosila vie od polovine sela i ostalo je samo 35 kua.... Danas u selu ivi sedam rodova: Brese, Dure, Vlku, Hode, Tole, Mate i Lale. Rodovi Dure i Vlke su najstariji rodovi. Lale su iz Rea, Tole iz Debra, Brese iz Arna. Nestali su rodovi: Capri, Vii, ui, Mami i Coi iz nepoznatih razloga. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Cena, Hasije, Historiku i fshatit Buzmadhe - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1969. str. 1, 3.) ili: Na poetku su se stanovnici naselili na obodu jedne planine koja je bila obrasla gustom umom (buzeobod, maluma). Kad su se ljudi naseljavali govorili su da ive na obodu planine (buze mallit). Tako je nastalo ime naega sela. U poetku selo je bilo veoma malo. Ali, kako priaju stari, vremenom su se ljudi doseljavali i stvarali nove mahale tako da je selo dostiglo broj od 100 kua. Najstariji rodovi u selu Buzmade su: Dure, Brese, Vlke, Hode, Mate i Tole. Rod Dure je najstariji od svih rodova. Prema predanju ovaj rod je ovdje naseljen prije 700-800 godina iz Gura Kua zbog ubistva. Rod Brese je stigao iza Dura iz Preze kod Tirane i nastanio se u njihovoj blizini. Rod Vlke je doao iz Debra. Rod Hoda je doao iz Arna. Rod Lale su doli prije 400-500 godina iz Rea. Rod Mate je porijeklom iz Mata. Rod Tolja je doao iz sela Blice u okolini Debra. Kao to je gore reeno dolaskom ovih rodova selo je poraslo. Meutim, kasnije, zbog tekih ekonomskih uslova i raznih bolesti mnoge su porodice izumrle, dok je jedan dio iseljen u okolne zemlje. Mnoge mahale i rodovi su potpuno nestali u vrijeme kuge koja je harala selom. Nestali su rodovi Tei, Capli, Momzi. Tako je 62

najvei dio ovih rodova pomro, samo je nekoliko njih preivjelo i bilo je primorano da se iselu van zemlje u Tetovo, Skoplje, Roduu i dr. Ovo se dogodilo prije 500 godina. Prema usmenom predanju oni su bili hriani i iza njih su doli muslimani. To svjedoe i mnoga imena kao to je Varet e Kaure(Kaursko groblje). ak je postojala i jedna crkva to potvruje da su ovdje prije ivjeli hriani. Na zapadu sela bio je jedan mali katun u kojem je ivio rod Dune. Ovaj katun je potpuno nestao. Pria se da su mnogi ljudi ostali neukopani zbog epidemije koja je harala krajem. Preivio je samo jedan starac koji je kasnije umro, tako da je katun potpuno nestao. Ovo se dogodilo prije 300 godina. I danas se vide ostaci ovog katuna. I mjesto zvano Kulote je bilo naseljeno, ali poto ga je zahvatila kuga i ono je ostalo pusto. Na istoku nekadanjeg katuna je polje sa imenom Vraje. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Tota, Selim, Historiku i fshatit Buzmadhe. 1974. str. 4-8.) 24. Za alje: Treba napomenuti da je katun Vau (nekadanje ime sela alje) prije mnogo godina imao 91 kuu i katun Matrand je imao 40 kua i imali su zasebna starjeinstva. Kada su se Matrand i alje iselili i kada seu se obe strane smanjile ujedinili su se i danas postoje kao jedan katun alje-Matrand. Najstariji rodovi su Ivane, Mesojate (doseljeni iz Grike Mura kod Pekopije), rod Matrand doseljen iz Alije u okolini Pekopije, rod ehleri iz okoline akovice, dok su rod Koke od istog roda koji danas ivi u katunu kinak. Rodovi koji su se potpuno iselili su: Kice, Mane, Maroji, Letne, Lole, Barne, Marenje, Vraje, Kovae, koji su iseljeni prije oko 200 godina u Gostivar, Skoplje, Tetovo. To potvruju unuci ovih rodova koji su napustili katun. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjini, Veli, Historiku i fashatit aj - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963, str. 3, 4.) 25. Za ee: Ovdje je bilo i starosjedelaca, ali se sada niko od njih ne nalazi ovdje. Sadanji stanovnici su rodovi koji su kasnije doseljeni. Govori se da je selo imalo vie od 70 kua. Sastoji se od rodova (onih najstarijih) Kalece, Kaupe i Boane. Od ovih rodova nije ostala nijedna kua, jer su svi iseljeni u Tursku, Skoplje i druga mjesta. Govori se da su se iselili zbog zime. Govori se da je neko iz roda Boan na dan urevdan, koji je 6. maja, sjekao grede sa tavana za ogrev jer se nije moglo ii u umu zbog snijega i da su zaklali kravu kako bi se prehranili. Te su godine odluili da napuste svoje mjesto. Vjeruje se da su drugi rodovi napustili mjesto zbog Kukli-bega i da su otili u Italiju, Grku i druge zemlje. Kukli-beg je bio turski paa kojeg je narod zapamtio po strogoi. On se zakleo u vjeru i zaprijetio da e svakom posjei glavu. Pozvao ih je u Prizren i tako ura63

dio, kako bi dao poruku ostalima. Kao tragovi ovih rodova su toponimi kao Kroi i Kalece, Varret e Kaupe, Arat e Boane, Muret i Stanet e Boane. Govori se da je i Mortaja (kuga) unitila selo prije 500 godina. ... U selu danas ive ovi rodovi: Mani, kurti, Puci, Tota, Kotari i Mezini. Najstariji rodovi su Mani i kurti, a neto kasnije su doli Puci, dok su Tote i Kotari ovdje stigli prije 3-4 koljena. Rod Mezini je stigao iz katuna Fat prije 40 godina i sastoji se samo od jedne kue. Nepoznato je odakle su doli rodovi Mani i kurti. Smatra se da su Puci doli iz Hasa, mada ovakav rod ne postoji u Hasu. Mana i Puca ima i u katunu Zimer blizu Pekopije. Rod Tota je iz Vilje i stigao je prije 4 koljena. Prvi iz ovog roda je bio Kurt Tota. Doao je ovdje sa etiri svoja sina. Rod Kotari je stigao iz Kalisa prije 4 generacije. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bajraktari, Ahmet, Historiku i fshatit Gjegje - lokaliteti Bushtric, rethi Kuks 1963, str. 4.) 26. Za Baru: Nae selo ima ove rodove: Hase, Dragoi, Tota, Bila. Najstariji rodovi su Dragoi i Hase, dok je najmlai rodovi Tota i Bila. Selo ima tri mahale: Baru, Hase, M'u. Najstarija mahala je Baru, dok su kasnije naseljene mahale M'u i Hase. Doli su prije pet koljena. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Qinami, Baftiar, Historiku i fshatit Barru - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks 1973, str. 5.) 27. Za Brekinje: U oblasti koja zahvata i selo Brekinje, na sjeveru se nalazilo selo sa imenom Borovjan. Ovo je selo nestalo od kuge. Jo se tu mogu vidjeti gomile sruenih kua kao ona Papua aje (obuara), te na jugu Borovjana grob Hazraute (ene)... Selo Brekinje je naseljeno mjeovitim stanovnitvom. Jedan dio ine starosjedioci, dok su drugi dio doljaci iz Skadarske Malesije iz Koplika i iz sela keze ili Skeje. Stanovnitvo ine rodovi Velje, Dafkua i Ljece. Ovo su najstariji rodovi u ovom mjestu. Prije 300 godina ovim redom idu generacije (pojasevi): elja, Isljam, Mitra, Haziz, Ljami (Isljam), Ljeza, Haziz, Isljam, Nebija, Ljutfija. Prvi koji su stigli iz sela keze su: elja, Alija, Mani zajedno sa njihovim ocem Skejom. Legenda o njihovom iseljenju iz koze je ovakva: Starac Skeja je jednog dana pozvao argate. Od susjeda je uzeo jednu zdjelu (posudu) kako bi pripremio veeru. Susjed nije htio dati zdjelu Skeji pod izgovorom da e mu je ovaj razbiti. Skeja je dao rije da e, ukoliko se zdjela slomi, napustiti mjesto i iseliti se. Za nesreu zdjela se razbila. Sutradan je Skeja, kako bi odrao datu rije, napustio svoj kraj i krenuo na put. Poslije nekoliko dana putovanja stigao je do jednog mjesta na kojem je napravio kolibu od slame gdje se danas nalazi selo Brekinje. Starosjedioci Velja, Dafku i Ljeca, saznavi za njegov dolazak, prihvatili su ga u svoj kraj jer, su ga smatrali ovjekom koji dri zadatu rije. Sutradan su, prema 64

obiaju, seljani izali da vide kako izlazi dim iz Skejine kolibe. Po predanju dim je formiro jedan pravi stub a potom je dunuo vjetar koji je dim raznio na sve strane stigavi i do drugih sela u dolini. Seljani su povjerovali da e se rod Skeja iriti i napredovati. Tako je bilo. Njegovi nasljednici kojih je bilo 5 brzo su se razvili, tako da su se dvojica nastanili u Topoljane i koji su poveali broj kua tako mnogo da je ukupan broj djece i potomaka Skeje dostigao gotovo 300. .... U selu Brekinje ive rodovi: Zuberoli, Manalari, Alialari, upalari, Danalari, Holalari, Memetalari, elalari i rod Dafku. Meu najstarijim rodovima su Velja i Ljeca koji su dio roda Zuberola i roda Dafku, dok su ostali rodovi doljaci iz sela keze iz okoline Skadra. Iz sela Brekinje nestali ovi rodovi zbog ratova i raznih bolesti: Vialari, koji su oslabili rodove Ljece i velje. Od roda Alialara se iselio podrod Kejalari i nastanio se u Tetovo u periodu 1913-1916. godine. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Dafku, Zenel, Historiku i fshatit Brekij lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, str. 2, 3) 28. Za Novo Selo: Prije 500 godina govori se da je selo bilo naseljeno Albancima hrianske vjere. To potvruju i ruevine crkava koje se i danas nalaze u blizini sela. Te ruevine su: 1) 100 metara juno od sela; 2) 1500 metara zapadno od sela; 3) na jugozapadu od sela nalaze se ostaci starog grada poznatog po imenu Gradite. Istono od sela su ruevine jedne tvrave koja je sluila za odbranu grada. Ostaci tvrave su oko 2 kilometra od sela. Ali, kada je Turska okupirala Albaniju, stanovnici sela su se iselili i selo je jedno vrijeme ostalo pusto. Tako je Sultan Mehmed II teritoriju ovog sela poklonio kao feud Kukli-begu. Govori se da su sadanji stanovnici ovog sela doli iz raznih oblasti Albanije i ine 4 glavna roda: Baaj, Toilaj, Nokaj i Mataj. Ovi rodovi su uli na posjed bega kao zemljoradnici i formirali novo naselje koje su susjedni seljani nazvali makedonskim jezikom Novo Selo. Rodovi su doli: Bae iz tine kod Kuksa, Toile iz Kruezija kod Puke, Noke iz idne kod Pekopije i Mate iz sela Ljise kod Burela. Meutim, kasnije nisu priznavali bega kao vlasnika posjeda. Zbog toga je beg sklopio dogovor sa turskom vladom koja je poslala bimbau sa 100 vojnika da pohvata protivnike, bega kao to je bio Isuf Toila sa druinom, kako bi ih internirao u Arabistan i njihovu djecu odvede u sultanovu vojsku. Ali ih bimbaa nije mogao ubijediti, nego su organizovali cijelo selo i okrenuli puke na vojsku. U borbi je poginulo 30 turskih vojnika i oficira iji su grobovi i danas pored seoske damije na kojima su mermerni niani na turskom jeziku i na kojima je i datum kada se zbio dogaaj (Alaturka Rumie 1132) i od ovog dogaaja ima 247 godina. Od ovog vremena begu je oduzet iflik od seljana, koji su ranije bili njegovi poljoprivrednici, i zemlja je postala njihovo vlasnitvo. 65

(AMK. Kutia e historikve t fshatrave, B. Hamzi, Historiku i fshatit Novosej lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks 1962, str. 2, 3, 4. shih dhe Hoxha, Qamil Jeta dhe vepra ime , Tiran 2008, str. 544 545 29. Za Topoljane: U staro vrijeme ovo selo je bilo od stanovnika katolika sastavljeno od ovih kua Ismail Batali i Trkalja. Oba su imali zasebne rodove i od ovih rodova danas je 7 kua od roda batali i dvije kue roda Trkaljaa. Rod Batali je promijenio ime u Imalari, dok se rod Trkalja zove Karada. Rodovi Batali i Trkaljai su ve ivjeli u selu kad su iz Skeja ili keza blizu Koplika kod Skadra pokrenulo petoro brae od kojih su se dvijica nastanila u Topoljane: Hasa i Ahmet koji u poetku nisu imali neke nesporazume sa Trkaljaima i Batalima. Ahmet i Hasa su se mnogo proirili i njihov rod sada broji 200 kua. Od ovih kua se 1929. godine odvojio jedan diood 40 kua i formirao naselje Turaj... Selo Topoljane ine 9 rodova: Tahiralar, Ahmetalar, Ismailalar, Miftaralar, Hodalar, Brahimlar, Imalar, Karade i Sahitlar. Najstariji od ovih rodova su Imalar i Karada. Ostali rodovi su doljaci i potomci su brae Hasa i Ahmeta. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, upi, Ramadan, Historiku i fshatit Topojan lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, str. 4, 5, 6) 30. ZaTuraj: Prema predanju ovo selo je i ranije bilo naseljeno, ali su preci ovoga sela pobjegli i ostavili mjesto nenaseljeno. Izgleda da je selo ponovo oivjelo kada je doao rod Sulolar prije pedesetak godina. Nakon ove porodice i neke druge porodice su ovdje izgradile baila (stanove) da bi kasnije nastavile da u njima borave i tokom zimskih mjeseci. Tako je formirano naselje Ture (Turaj). O porijeklu imena postoji vie legendi. U staro vrijeme dok je selo bilo naseljeno samo tokom ljetnjih mjeseci zbog klimatskih uslova i visine od 1700 metara nad morem, dok je klima bila hladna sa snjenim padavinama nepovoljnim za sijanje poljoprivrednih kultura ostala je rije turi, turi slavenskog porijekla (baci, baci). Seljak je vie puta pokuavao da zasije njivu, ali nije uspio zbog stalne promjene temperature i vremenskih prilika, tako da je nakon devetog pokuaja uspio i mirno izgovorio: Turi, turi! (baci). (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Basha, Vebi, Historiku i fshatit Turaj - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1969, str. 3 31. Za trez (Streevo): Selo se sastoji od 6 rodova: utaji, ehleri, Mustafaji, Tahiraji, Osmanaj i Seranaj. Najstariji rod su ehu. Za utaje se kae da su doli iz Novog Sela. Za rod Tahiraj kau da je iz Topoljana i da su tu imali bailo (stan) i da su se vremenom tu nastanili za stalno. I za ostale rodove se govori da su doljaci, ali se ne zna tano odakle su stigli. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Nela, Halit, Historiku i fshatit Shtreze. 197 str. 2) 32. Za Nimu (Nifu): Nae selo ima arheoloke tragove. Postoji mjesto ne 66

Do 1530. godine oblast Ljuma se u dokumentima sree pod slavenskim imenom Radovine105 i tek 1571. godine prvi put se javlja sa imenom Ljuma. To nas navodi na zakljuak da se ova promjena dogodila izmeu ovih godina, odnosno u vremenskom razdoblju od 41 godine. Ovo kratko vrijeme u kojem je, prema dokumentima, dolo do ove promjene navodi nas na miljenje 1) da je to bio prethodni razvoj koji je u ovoj godine dobio samo odraz u dokumentu, 2) da je to jedan kalk koji je slubeno posredovan i 3) da je to jedna druga mogunost kada znamo da ime Ljuma kao tokojem je bila crkva sa zidovima i grobljem. Kau da je nekada selo bilo pravoslavno pa su ostaliovi znakovi. Selo je doivjelo promjene tokom vjekova. Jedan dio naeg sela se iselio u vranje (Jugoslavija). Iseljenje se desilo prije jednog vijeka... Danas u selu ive 3 roda: Hoda, Boboi i Toe. Najstariji rod su Hode. Rod toa je doao kasnije iz Buata kod Skadra. Za dva preostala roda nema podataka odakle su stigla, poto su najstariji. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Llukovi, Neshat, Historiku i fshatit Nim - Zapod, rrethi Kuks. 1964, str. 1) 33. Za Kolovoz: Prema narodnom predanju govori se da je selo Kolovoz bilo kod Trene, pa je jedan dio stanovnitva bio primoran da napusti svoju zemlju i potrai novo stanite. Stigli su na ovo mjesto i nazvali ga imenom starog naselja Kolovoz. Iseljavanje iz Trene kod Bicaja dogodila se zbog krvne osvete (meusobnog ubistva )... U ovom selu su ivjeli i drugi ljudi prije formiranja sela Kolovoz, ali nije poznato kuda su otili. U naselju Mijan pronaeni su zidovi kua za stanovanje koji govore da su u njima ivjeli ljudi. Ovi zidovi se zovu Zite, jer se po dijalektu ovog sela mur zove zit i od toga su i Zite. I kod stare kole su stanovali ljudi, ali se ne zna kuda su otili... U selu su 4 glavna roda: Kolje, Bibe, Nelje i Teodori. Najstariji rodovi su Teodori Berie. Ova dva roda su gotovo u potpunosti nestala. Od Teodora je ostala samo jedna kua, dok su ostale (12 kua) stradale u vrijeme Austrije. Isto se dogodilo i sa rodom Beria, od kojih je ostala samo jedna kua i to u Borju. Ovi rodovi su se ugasili zbog gladi, siromatva i zbog nemanja nasljednika. Slinih sluajeva je bilo i u rodovima Kolja, Nelja i Biba. (AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Nela, Halit, Historiku i fshatit Kollovoz - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963, str. 1,2 105 Dr Jusuf Osmani, Ndarja territorialo administrative t komuns s Sharrit gjat periudhave t ndryshme, Sharri br 56-57, godina 2006 2007, str. 28. Vidi kartu 4.1530 TARIHINDE PRIZRIN LIVASI HASSHA-I ARNAVUD KAZASI ILE PRIZRIN KAZASININ PRIZRIN NAHIYESI) 67

ponim nalazimo u oblastima albansko-grkih kontakata.106 U albanskom usmenom govoru kao mnoina imenice nj lum (jedna rijeka) shum luma (mnogo rijeka) u znaenju kao mjesto sa mnogo rijeka (Crni Drim, Bijeli Drim, Izvor Poslita, Izvor Vrbnice, Vana, eja) ini nam se moguim i motivira nas da postavimo hipotezu da je rijeka Ljuma dobila ime od oblasti a ne obrnuto kao to se dosad mislilo. Dalje, na neki nain, ovo potvruje i kretanje meuetnikih odnosa na ovom prostoru u to doba, a koji su ili u prilog Albanaca. Polazei od kratkoe vremena u kojoj se dogodila ova promjena (zamjena), ne moe se iskljuiti ni kalk kao jedan od pet naina formiranja toponimije. To nas navodi da potenciramo i mogunost da je Radovina (mjesto radovanja, sree) bio jedan slavenski kalk nastao na osnovu latinskog toponima Polina (kod Bardoca) koji je predstavljao mjesto za uivanje i relaksaciju za Rimljane, a potom je i lum(nim) albanski kalk sa znaenjem mjesto zadovoljstva, radovanja nastao na osnovu slavenskog kalka Radovine. Ukoliko se sve ovo tako dogodilo, moemo smatrati da su itelji oblasti prisvojili ovo ime, a kasnije su ovo ime dali i rijeci. Doljaci107 suoeni sa rijekom bez imena kao to je veina tekuih voda ove veliine (Vidi Rijeka kod Borja, Rijeka kod Topoljana, Rijeka kod Orgoste, Potok kod Kalimaa, Voda kod Poslita i dr.) lako su je prozvali ljumi i Ljumes (rijeka Rijeke) koja pripada oblasti Ljuma, ili po imenu doline Vana (rijeka Vane lumi i Vanave). Frang Bardhi je u prvoj polovini XVII vijeka, u prepisci upuenoj Kongr. Propagande Fide u Rim, opisujui granice episkopije Zadrimlja pie: ...I preko rijeke Ljume do velike rijeke Drim, planine Galije i, silazei niz rijeke i drenovine pored Drima, na gra-

106

Dokumente t periudhs bizantine pr historin e Shqipris (shek VII XV), Tiran, 1978, str. 102. 107 Preko 90 % rodova u selima oblasti Ljuma tano znaju odakle su doli, odnosno odakle su doseljeni doseljeni. 68

nici je narod Pulita i narod Postriba.108 ak su je do kasno Ljumljani, kojima najvie pripada ova rijeka, zvali Voda Ljume (Uji i Lums).109 U prilog ovog miljenja govori i injenica da i Torbei, koji su ovdje stigli pet vjekova prije sadanjih stanovnika Lume, ovu rijeku do danas poznaju samo po imenu Vana.110 to se tie injenice da toponim Luma sreemo negdje u okrugu Arte,111 na krajnjem jugu albanskog prostora, na granici prema Grkoj, pokree ideju bi da nas jedno kompetentno etimoloko istraivanje moglo odvesti u druge semantike tragove. Prema Kontariniju, na kraju XVII vijeka, stanovnici Ljume su bili pravoslavni Slaveni,112 a jedan drugi izvor veinu ovog stanovnitva vidi kao takvo sve do poetka XIX vijeka.113 Bazirajui se na ove i druge dokaze Noel Malkolm zakljuuje: Najpoznatiji sluaj je Ljuma, koja se nalazi u neposrednoj blizini Kosova, na jugozapadnoj strani. Svi se izvori slau da su sela Ljume najprije konvrtirala u islam a kasnije, uglavnom u XVIII vijeku, sa slavenskog preli na albanski jezik.114 Ovo stanje prodora, simbioza i promjena pojaano je i zbog pranjenja, ili, u najmanju ruku, zbog smanjenja broja stanovnika u naseljima Ljume zbog spaljivanja koje je vrila austrijska vojska 1690. godine i kuge koja je harala tih godina na ovom podruju. Sliven Proti, jedan od potomaka slavenskih Ljumljana koji su pobjegli usljed traginih okolnosti, objavio je dokaze o bjeanju Slavena iz Ljume u pravcu Bugarske u to vrijeme.115
108 109

Zamputi, Injac, Relacioone ..., tom II, Tirana, 1965, str. 187. Zamputi, Injac, Relacioone ..., tom II, Tirana, 1965, str. 187. 110 U svakodnevnom govoru Torbea Gore sreu se reenice : Sme ga gazile Vana. (Gazili smo Vanu). Vana dola golema. (Nadola je Vana). e da sme se udavile vo Vana. (Umalo da smo se udavili u Vanu.), Sme zaminale preko Vana. (Preli smo preko Vane.), Se naprajf put po Vana. (Napravljen je put du Vane.). 111 Dokumente t periudhs bizantine, isto 112 Kosova Histori e shkurtr, str. 157. 113 Kosova Histori e shkurtr, str. 406. citat 53. 114 Kosova Histori e shkurtr, str. 205. 115 Kratovskite Proti, Sofija br. 11, 1981, str . 43 44. 69

Tokom XVIII vijeka, kao rezultat ovih nesrea i snanog prodora jednog talasa Albanaca u Ljumu, na prostoru izmeu Izvora Poslita i Planine kod Koljosjana, dva Drima i visova Galaia i Koritnika, potpuno se ugasilo 16 sela. Stanovnici jo 18 drugih sela su, nakon jednog perioda suivota, asimilirani ili podmorani da napuste ovaj kraj. Nema sumnje da su nekadanji Ljumljani, po svemu sudei Torbei, bili bogomili naseljeni ovdje u vrijeme procvata doktrine bogomilske hereze. Oni su se sklonili u ove divlje i puste krajeve kako bi izbjegli represalije i spasili se unitenja. Ono to je sigurno kad su u pitanju dananji Ljumljani je njihova vjerska arolikost, gdje naporedo ivi miljenje i vjersko prakticiranje pagana, hriana i muslimana, tipino za oblasti iz kojih su dolazili (Skadarska Malesija, akovica, Mirdita, Debar, Puka, Tejdrina, Ljura i dr.) koje je najblie herezi tadanjih ljumskih krajeva i koje se zadralo do danas. Ova arolikost, poljuljani autoritet srpske pravoslavne crkve, prorjeeno i posrnulo institucionalno stado, ubrzanija islamizacija u poreenju sa drugim oblastima, izolovani ivot, pojedinani i neistovremeni dolasci i razliito kulturno, etnografsko i jeziko odreenje (katolika pripadnost veine pridolih stanovnika suprostavljenih pravoslavlju, nemogunost stvaranja kompaktne katolike zajednice sa zaokruenom crkvenom institucijom i dnevni interesi) uinili su da su oni brzo konvertirali u muslimane.

Godine 1994. Bugarin Sliven Proti je stigao u Kuks da bi u Ljumi posjetio mjesto svojih predaka. Tokom boravka u Kuksu, primljen je i boravio je u kui Ruit Hamza Mehmeta u Muamzu (Drinas). Kako bi se lake sporazumio sa njima pozvao me je poto niko u porodici nije znao bugarski i poto je znao da se bavim istorijom Kuksa. U razgovoru sa njim potvrdio je da je njegov predak sa oeve strane, Apostoli, doao iz Ljume (grekom je kazao iz sela Ljume a ne iz oblasti Ljuma) krajem XVII vijeka. Doao je da posjeti mjesto svojih korijena i da utvrdi ima li nekih tragova o njegovim precima. 70

I na kraju, ako nita drugo, ne moe se negirati zajedniki suivot u jednom periodu izmeu slavenskih bogomila i Albanaca koji nije mogao proi bez meusobnih utjecaja na religioznom polju. Duhovni elnik bogomilske zajednice osim imena Ded, Dedec zove se i Did.116 U gradovima Kruma, Kuks i u selu Prebreg ovo ime sreemo u obliku patronima Dida koji se esto smataro ilirskim.117 Znajui da je njihovo porijeklo iz Mirdite, u kojoj je prisustvo bogomilske hereze ve potvreno, moemo iznijeti hipotezu da se radi o potomcima nekoga ko je bio duhovni voa bogomilskih heretika u Mirditi i da je ovaj patronim dobio zbog svoje funkcije. U ovom sluaju to je jo jedan trag vie o prisustvu bogomilske hereze u Ljumi. Prema nama, i uloga tarikata Helvetija i Kadera bila je velika u islamizaciji Ljume. Oni su, u odnosu na sunitski islam, u sutini mnogo blii albanskim ljarmanima (arenima) i torbekim bogomilima, dakle, jednoj narodnoj religiji koja je imala opozicioni odnos prema centralnoj vlasti. Tarikati kao podravaoci patriotskih pokreta, tolerantni u odnosu na pripadnike drugih vjera i dobrotvori prema putnicima i nemonima, sa neobinom gustoom vjerskih institucija raireni oko baze i sa djelovanjem oko tri vijeka, bolje nego bilo ko mogli su zavriti ovaj proces konvertiranja. I pored mnogih kontadiktornosti i efet Hoda118 dolazi do slinog zakljuka kad kae: Tekije su imale znaajnu ulogu u vjerskom, moralnom i patriotskom odgoju planinaca.119
Miijevi, Senad, Tekija u iviima, str. 8. U Krumi i Prebregu rodovi Dida, u gradu Kuksu je ovaj patronim zadrala porodica Demila Dide. 118 U Krkime pr besimet fetare n Lum pie: utjecaj baktaizma u procesu prelaska iz hrianstva u islam u ovoj oblasti treba potpuno odbaciti. (str. 71.); Odnosi dervia bili su u opoziciji sa visokim islamom i ne rijetko i sa vladom carevine to se ogledalo u njihovom djelovanju. (str. 71); ejhovi i dervii sekte Halvetija neprestano su bili aleati (saveznici) osmanske politike vlasti u ouvanju i konsolidaciji sunitskog islama u islamiziranim zemljama i u njihovoj borbi protiv hrianskih sila. (str. 95); Halvetije su vrsto povezane sa imenom imama Alije i uenjem iita. (str. 181) 71
117 116

U vrijeme kada je govor Ljume poeo formirati svoj stabilni tip sastavljen od jezikih elemenata i govora iz svih krajeva gegijskog dijalekta, u suivotu sa Slavenima i Albancima starosjediocima, nije mogao utjecati na govor Torbea Gore koji je na samoj granici tog procesa ne samo zbog toga to je on ve bio formiran kao tip, nego i zbog slabih kontakata meu njima. Prema nama, svi pokuaji da se objasne faktori koji su utjecali na formiranje kulturnog i jezikog realiteta Ljumljana, koji ne uzimaju u obzir ovu raznolikost, osueni su da proizvode subjektivne mitove.

f. Doktrina
U poetku je postajao samo dobri Bog, antropomorfan i nevidljiv. On je sve stvorio od etiri osnovna elementa: vatre, vazduha, vode i zemlje sa sedam neba, to ini njegovo kraljevstvo. Na sedmom nebu bilo je njegovo prijestolje, u kojem sjedi na tronu pokrivenom tamom. Ispod prvoga neba poinje svijet vazduha. Poslije njega dolaze vode koje su na svim stranama pokrivale nenaseljenu i pustu zemlju. Ispod nje su se nalazile dvije velike ribe koje su se pomjerale po zapovijesti Boga. Ispod su plivali veliki oblaci, koji su drali more, dok se na kraju svemira nalazi vatrena lava. Istovremeno sa stvaranjem svemira Bog je stvorio i hiljade anela koji su formirali nebesku vojsku na ijem se elu nalaze najodgovorniji. Oni ispunjavaju obaveze koje je odredio njihov Otac i plaaju poreze. Pored anela, Bog je stvorio i glavnog pomagaa. On se zvao Samail, Satanail ili Satana, njegov sin po izgledu i odjei nalik njemu. Imao je ulogu da se brine za ivot uopte, da nadgleda rad anela i da potvruje da li je sve u redu. Satana nije bio zadovoljan svojim poloajem. Poeo je zavidjeti na slavu svoga oca i odluio je da se odvoji od njega i da stvori ne119

Hoxha, Shefqet, Krkime pr besime, str. 113. 72

zavisno kraljevstvo. Sve je ovo moje rekao je pred anelima kada se pokazao svemir Ako me ujete da postavim prijestolje iznad oblaka, ja u biti slian Svemonom. Kada neke vode zaledim visoko na nebeskom svodu a druge sakupim u iroka mora, onda nee biti vode na svim visinama ove zemlje, i tako u kraljevati vama zauvijek. Osim toga, Satanail je obeao anelima i smanjenje tekih poreza. Uprkos propagandi Satana nije uspio realizirati svoje planove. Bog, koji je na vrijeme znao za pripremanje pobune, naljutio se i odluio kazniti dezertera. Iskljuio ga je iz boanske svjetlosti i zajedno sa anelima prevarantima prognao iz nebeskog svijeta. Satanail je pao na zemaljski svod gdje se naao u tekoj poziciji. Bio je potopljen vodom i potpuno neuredan. On je jo posjedovao stvaralaku snagu i odluio je formirati nezavisno kraljevstvo. Ali, poto to nije bilo mogue uraditi bez bojeg odobrenja, molbom se obratio svom ocu kako bi dobio blagoslov za poetak. U zamjenu za to, Satana je bio prinuen vratiti sve Bogu, poevi od popunjenja broja slubenika na nebeskom svijetu koji su bili smanjeni za treinu zbog naputanja jednog dijela zavedenih anela. Ovo je trebalo biti uraeno nakon to je stvoren ovjek. Predstavnici ljudske rase su trebali otii u raj (na nebo) kako bi zauzeli mjesta odbjeglih anela. Ovo obeanje je bilo prihvatljivo za Boga, te im je ostavio vrijeme da se pokaju kako bi on bio zadovoljan. Nakon postizanja sporazuma, Satanail je zapoeo realizaciju plana. Sjeo je na svod i dao naredbu anelima. Oni su zamrzli zemlju koja je bila pod vodom i tako ju je uinio suhom. Zatim je uzeo vijenaac anela koji je bio iznad vode, na jednoj polovini je nainio svjetlost mjeseca a na drugoj polovini svjetlost zvijezda. Od kamenja vijenca nainio je nebesku vojsku i zvijezde. Nakon ovoga nainio je svoje anele sluge prema vrstama, stvorio je grmljavinu, kiu, grad, snijeg i dr. Naredio je zemlji da proizvodi raznovrsne ivotinje, gmizavce, drvee i trave, na moru ribe i ptice na nebu. Stvorio je jo jedno nebo ispod sedam postojeih ime je poveao njihov broj na osam.
73

Tako je Satana, zahvaljujui moi stvaranja i nemjeanja Boga, stvorio jedan nezavisan svijet, svijet vidljivog sa nebom iznad i sa svim svjetlima razasutim po njemu. Jedini na ovom nebu koji nije pripadao zlim silama bilo je sunce. Satana je Ocu ukrao nebesa. U tom pogledu interesantna nam se ini osobina koju se daje suncu u govoru Torbea Gore, a naroito izreka Sndovce, he bojo okence (Sunace, boje okce). Po nama, ovo izdvajanje Sunca meu nebeskim tijelima, ini ovjek kako bi pokazao da u svijetu vidljivog koji je stvorio Satana jedino Sunce pripada Bogu. Nakon ovoga, Satana je mislio stvoriti ovjeka, koji e se njemu pokoravati i sluiti ga. U tu svrhu je prisilio treeg nebeskog anela da ue u tijelo ilovae koju je napravio i kako bi stvorio ovjeka. U tom trenutku je od ovog tijela htio stvoriti i enu u koju je uao drugi nebeski aneo. Satana je sakupio dah i ubacio u tijelo koje je stvorio, ali duh je potekao bono i vratio se u vrtlog, oivio je i potom se odvojio od tijela ilovae i vratio u zmiju koja je poela puzati. Novi stvaralac, shvativi da je napor bio uzaludan, poslao je svog izaslanika kod Oca koji je poslao duu, sa obeanjem da e ovjek biti zajedniki ukoliko oivi. Od potomaka njegovih bie popunjena mjesta sa kojih su prognani aneli. Bog se sloio i dao duu stvoru Satane. ovjek je oivio, u istom trenutku i Eva. Poto je stvorio prve ljude, Satana je stvorio i raj i tamo ih je ostavio. Zasadio je drvo izmeu njega i nje i od sluznice napravio zmiju. Ispunjen sumnjom da su ljudi sa duom uzeli i boanski duh, pokajao se to ih je stvorio i smislio kako da ih rtvuje. U tu svrhu ubacio je zmiju i prevario Evu, kako bi na taj nain mogao stvoriti svoj rod koji e vladati i unititi potomke Adama. U njegovom odnosu sa Evom rodili su se Kalmen i Kain. Sin Adama i Eve je bio Abel. Kain je ubio brata ime je oznaio poetak ubistava. Gnjevan zbog zlih djela meu prvim ljudima, Bog je odluio da kazni Satanu. Liio ga je boanskih atributa poto se do tog vremena i on zvao Bogom. Lien svih ovih stvari, on je bio crn i neugledan. Ali, opet, dobri Bog je ublaio bijes i dozvolio da bude gla74

snogovrnik i vladar svega to je stvorio nakon pada s neba. Satana je zapoeo jednu divlju i neogranienu vladavinu koja je trajala sedam vjekova. Do pojave Hrista, ljudski rod je ivio u bolu i grijehu, teroriziran i muen. Satana nije rukovodio sam. Pomagali su ga mnogi aneli pali sa neba i pretvoreni u demone. Kod svakog ovjeka uao je zli duh koji ga nagoni na grijeh i kriminal. Niko se ne moe sauvati od ovih zlih sila. Gospod je poruio ljudima da se uvaju od njih. Osim demona, Satani je pomagalo nekoliko propovjednika kao Mojsije, Jovan Krstitelj, Enoh i drugi koji su pomenuti u Novom i Starom zavjetu. Za sticanje slave kod Boga i jemstva za vladavinu na zemlji, Satana je obeao da e popuniti prazna mjesta anela palih sa neba predstavnicima ljudske rase. Kada su uli za ovo, aneli su se oenili enama sa zemlje kako bi njihova djeca otila na nebo. Tako su roeni giganti, koji su se pobunili protiv Satane i zarobili ovjeanstvo izmueno zlim djelima njihovog stvaraoca. Gnjevan, Satana je provocirao svjetsku katastrofu i zajedno sa gigantima unitio sve ivo. Spasio se samo njegov sluga Noe, koji nije uestvovao u pobuni. Ali, po preporuci Satane, on je nainio jednu posebnu kutiju u koju je ubacio sve ivo sa zemlje i svoju porodicu. Tako se ljudska rasa spasila i avo nastavio da upravlja ovjekom. Vladavina Satane je gurnula ovjeka u neprestane grijehove. Malo njih je uspjelo stii do boanskog kraljevstva i zauzeti mjesta otpalih anela. To je rasrdilo Boga koji je vidio da planovi propadaju. Dao je najvrednije stvari i uinio sve u stvaranju ovjeka, dok je bio lien da upravlja njima. Bilo ga je ao dua koje e patiti i biti osuene. Odluio je da se osveti i nakon pet hiljada i petsto godina odvojio je rijei Sin i Bog. Ovaj Sin i Bog bio je aneo Mihail. On se zvao tako poto je od svih anela najvie liio na Boga. Zvao se Isus, jer je lijeio svaku bolest, i Hrist jer je imao namazano tijelo. Siao je sa neba. Uao je na desno uho djevice, a izalo je tijelo po materiji i izgledu kao ovjek. U stvarnosti on je bio
75

nematerijalan i boanski. Izaao je odakle je uao bez otkrovenja. Ona ga je jednostavno uzela u naruje, opruenog i umotanog u pelenama. Roen je, ivio je bez potrebe za jelom i piem. Hrist je poeo propovijedati u narodu traei da prate njegove rijei. Satana ga je pokuao odvratiti od misije, ali su svi njegovi napori bili uzaludni. Gnjevan poslao je svog anela koji je Mojsiju dao tri drveta da se razapne sin boji. Tako je, od onoga to je bilo samo rije, Hrist u stvarnosti pod nosio muke na krstu. Izgledao je mrtav i bio je poderan. Treaga dana je proivljen, uhvatio je Satanu, vezao ga i bacio u vatru. Potom je iz njegovog imena izbacio -il ime je od Satanail ostao Satana. Kada je zavrio misiju, Hrist se vratio na nebo. Na ovaj nain je, nakon 33 godine, doao kraj odvojenog postojanja Svete trojice Boga, Sina i Svetog duha. Sada je postojao Bog sa tri identina lica. Prema tome, jedva da je po licu bio ovjek, mada je po formi i slinosti stvoren kao ovjek. S obje strane glave Oca zasjala je svjetlost, sa desne od Sina i sa lijeve od Duha Svetoga. Satana je uspio pobjei iz pakla i vratiti se na zemlju. Odmah je zapoeo divlju vladavinu. Kao svoje glavno sjedite izabrao je crkvu u Jerusalimu, dok je demone-sluge uzeo iz drugih crkava. Svi zemaljski kraljevi su postali njegove sluge, ljudi strani hrianskoj istini. Sluge avola bili su hrianski klerici i teolozi. Vladavina Satane ne moe trajati beskonano. Doi e druge propasti svijeta koju e pratiti udne i zastraujue stvari. Sunce e potamniti, mjesec nee davati svjetlost, zvijezde e pasti. etiri vjetra e izai iz boce i uiniti da se tresu zemlja, more, planine i brda. Nebo e se potresti jako, sunce e poeti da tamni. Sa neba e sii Hrist u pratnji 12 apostola da bi sudili ljudima i narodima za ono to propovijeda. Satanu i njegove sluge bacie u vatru pakla. Pravedni e otii u nebeski svijet gdje e, pod Bojom zatitom, uivati sve blagodati.

76

 Ovakva osnova doktrine, izgraena na principima dualizma prema kojima je vidljivi svijet djelo Satane kojim on vlada, odredila je i negatorski stav bogomila prema Starom Zavjetu, bogataima, vlasteli, svetenstvu, crkvenoj infrastrukturi, crkvenim simbolima, proljevanju krvi, prema moralu, etici, odnosu prema dravi, radu, porodici, imovini.

g. Organizacija
Bogomili su podijeljeni u tri grupe. U prvoj grupi su najaktivniji, savreni, koji dobro poznaju i propovijedaju njihovu doktrinu. U drugu grupu spadaju sljedbenici, vjerujui, koji slijede propovijedi, ukljueni u mreu heretika i koji pokuavaju da prisvoje njihova uenja. Treu grupu predstavljaju obini ili sluatelji, oni koji prate propovijedi, ali jo nisu prekinuli veze sa pravoslavljem. Da bi sluatelj preao u grupu vjerujuih bilo je neophodno da zapone pripreme koje odreuju savreni. Ove pripreme su se, prije svega, sastojale u potpunom prihvatanju bogomilskih stavova, ne zaboravljajui i to da je kandidat morao biti svjestan svih tajni doktrine. Istovremeno, bio je primoran provesti teak ivot ispunjen postom, molitvom i suzdranou. Kada je zavrio pripremni period, kandidatu se postavljao rok za razmiljanje i proienje. Zatim je izlazio pred komisiju za prijem u krug vjerujuih. Ovaj prijem je prema bogomilima bilo drugo, pravo krtenje. Ono je vreno preko Svetog duha za razliku od prvog, kupanja to je bilo djelo Jovana Krstitelja i koje nije imalo nikakvu vanost. Ovo krtenje se vrilo tako to se iznad glave kandidata postavlja Jevanelje po Ivanu i ita tekst Na poetku bee rije. Potom prisutni, lanovi brtastva, pjevaju molitvu Oe na. Sa ovim je cijeli ritual zavren.
77

Kada se postigne nivo vjerujuih, mogunost da se ide naprijed je otvorena. Pretendent moe stii do najvieg i posljednjeg stepena savrenih. Put da se dobije ovaj in (stepen) bio je dug i naporan. To je trajalo jednu, dvije ak i tri godine. Tokom priprema za savrenog, kandidat je ulazio u dubinu bogomilske doktrine i pojanjavao nove pojedinosti. Tek onda se upoznavao sa osnovom i karakterom kozmogonije i eshatologije vjerovanja i alegorijskog objanjenja Jevanelja. Treba imati na umu da, najznaajniji i zabranjeni apokrif iz Jevanelja po Ivanu nazvan Tajna knjiga, nije bio poznat svim sljedbenicima bogomilizma. Pored teoretskih priprema, kandidat je morao prihvatiti i jedan teak asketski ivot. U potpunom skladu sa dualistikim shvatanjem, da je tijelo postalo od zla i da je samo duh od Boga, morao se sedam puta u toku noi i dana moliti, odjeven samo rizom (krpom), morao je provoditi odreeni post i biti odvojen od svoje ene. Kada se duge i teke pripreme zavre, moe se prei u stepen savrenih a to se moglo postii posebnim pravilima. Na samom poetku prisutni su se okupljali oko kandidata i pljuvali na njega. Na ovaj nain su traili da se promjeni stari ovjek, jo uvijek talac demona. Nakon toga, jednom zdjelom kandidat se masnom vodom prao odozgo nanie, kako bi se sa njegovog tijela oistili ostaci krtenja vodom. Kandidat je morao dokazati da je primijenio sve stvari koje su od njega traene i da je ozbiljno pokuao pokazati sprenost za novo prihvatanje. Nakon ovih svjedoenja, mukarci i ene zajedno proslavljaju posveenje. ene i mukarci prisutni na ceremoniji rukama dodiruju njegovu glavu okrenutu prema istoku. Slijede molitve ime se ceremonija zavrava. Heretik primljen na ovaj nain u najvii stepen tajni doktrine ne moe vie biti uenik, ve postaje uitelj. Stie pravo da predaje drugima i da vri propagandu. Glavni rezultat celebracije u savrene je da se rukama prisutnih preko glave u njih ubaci sveti duh. I to vodi u potpunu promjenu i preporod u cijelom biu. Svi prethodni grijesi savrenog nestaju kao da su spaljeni vatrom i on postaje nedodirljiv za zle sile. Od
78

njega sada duhovno poinje rije Hrista i to mu daje mogunost da poduava ljude, da preko njih iri pravu hriansku vjeru. Takoer, stie sposobnost predvianja budunosti, osjeaj pripadnosti boanskom fenomenu. Potvruje se da savreni esto, ne samo u snu nego i u stvarnosti, vide Oca kao jednog starca sa dugom bradom, njegovog Sina kao djeaka, dok Sveti Duh kao obezlienog evnuha. Savreni su od sluatelja u superlativu nazivani stanovnicima neba, dok su od protivnika prozvani kao sluge Mamona. Ponosni na svoj poloaj savreni su kieni raznim epitetima uzetih iz Jevanelja: poljski ljiljani, so iz zemlje, apostoli, ljudi od nauke i dr. Oni dokazuju da predstavljaju pravu crkvu, drugaiju od lane zvanine crkve i njenog pravoslavnog svetenstva. Ubijeeni u ovo, oni sebe zovu hriani, dok za sljedbenike zvanine pravoslavne crkve upotrebljavaju pogrdne epitete kao bezumci (bez pameti, glupi, ludi). Velike prednosti koje je savrenima davala bogomilska doktrina kao ljudima odvojenih od grijeha, sposobnih da ue druge, da posmatraju boanske stvari i da uu kroz rajska vrata, morali su platiti tekim i asketskim nainom ivota. Savrenim bogomilima je bilo zabranjeno da drugo odijevaju osim tamne monake odjee. Bilo im je zabranjeno da okuse ne samo vino i meso, ve i jaja, sir, mlijeko i svaku hranu ivotinjskog porijekla. Nije im bilo doputeno da stiu materijalna dobra i poveavaju bogatstvo. Zabranjeno im je bilo da ive u porodici i, ako su imali enu, morali su se od nje rastaviti. Dakle, bili su lieni svih blagodati i uitaka obinih ljudi. Njihova osnovna misija bila je da putuju po selima i gradovima kao Hristovi apostoli i da okupljaju simpatizere njihove vjere. O njihovoj odjei i hrani brinuli su se sljedbenici koji su obezbjeivali sve to je bilo neophodno.120 Bogomili su, osim propovijedi, posebnu panju posveivali organizaciji vjerskih optina po uzoru na prve hriane. U ovim optinama su bili ukljueni samo savreni i vjerujui. Tokom druge
120

Angelov, Dimitar, citirani lanak, str. 320-328. 79

polovine XII vijeka u zemljama koje su bile u sastavu bugarske drave bilo je nekoliko takvih optina, od kojih su najznaajnije bile Bugarska i Dragovita, organizovane u Trakiji i Makedoniji. Nakon njih dolaze optine u Malniku i Serdiki (Sofiji). Jedna od glavnih uloga vjerskih optina bila je pokuaj da se proiri bogomilsko uenje i povea broj njihovih sljedbenika. Za realizaciju su bili odreeni posebni propovjednici iz reda savrenih koji su putovali po selima i gradovima sa Jevaneljem u ruci kako bi uvjerili ljude. esto su ovi propovjednici nazivani apostolima. Na elu apostola, koji su djelovali u odreenim oblastima, obino se nalazio najpoznatiji teoretiar ili propovjednik koji je imenovan uiteljem apostola. Pored uloge irenja doktrine, vaan cilj bogomila je bila i briga o provoenju pravila religioznog kulta odreenog u njihovim optinama i ispunjavanju poznatih rituala koji su odgovarali gnostiko-dualistikom shvatanju ponovnog oivljavanja prakse nekadanjih hriana. Ispunjavanje ovog kulta ponovo je povjereno savrenima, jer su oni bili najbolji poznavaoci bogomilske doktrine. Prvi meu njima (savrenima) i glavni rukovodilac vjerskog ivota u optinama zvao se Dedec (upravnik). Dedec je imao i svoje pomagae: gosta, starca i strojnika koji bi mogli odgovarati imenima: prijatelj, gost, starina i posrednik. Kako bi sa uspjehom obavljali poslove u vjerskoj optini, savrenima su pomagali kandidati koji su teili zauzeti ova mjesta. Bogomili su vodili jedan normalan vjerski ivot u mjestima u kojima su se okupljali, mahom u tajnosti, kako bi se sakrili od oiju zvanine vladajue crkve koja ih je progonila bez milosti. Prema uenju bogomila nije bilo neophodno da se okupljanje obavi iskljuivo u zgradi, ve se moglo odrati bilo gdje. Molitva, prema njima, treba biti obavljena unutar due ovjekove i nije bilo neophodno da se obavi u nekom hramu. Religiozno-ritualni ivot u bogomilskim optinama bio je obino jednostavan i u skladu sa osnovnim principima Jevanelja. Bogomili su bili uvjereni protivnici materijalistike strane vjere, bogatstva i sjaja u crkvama, ukraene
80

opreme svetenika i bunih liturgija. Oni su bili orijentirani prema jednostavnim ritualima koji vie govore pameti i srcu, nego posmatranju i sluanju. Bogomili su izvravali etiri osnovan rituala. 1. Opta zajednika molitva. 2. Zajedniko priee bratstva. 3. Prijem sluatelja u kategoriju vjerujuih. 4. Celebracija vjerujuih u stepen savrenih. Prvi ritual, zajednika molitva, je u cjelini i po obliku bio slian starim hrianskim ritualima u Jerusalimu, Efesu i Solunu. On predstavlja malu liturgiju koju vodi Dedec ili njegov zamjenik. Centralno mjesto rituala ini molitva Oe na. Molitvu prate i u njoj uestvuju svi prisutni, koji vre razne poasti i priznanja. Zatim se nastavlja sa itanjem uvodnog dijela Jevanelja po Ivanu ime se ritual zavrava. Drugi vaan ritual bogomilskih optina bila je otvorena ispovijed kojom se oprataju grijesi odreenim pojedincima. I ovdje glavnu ulogu ima Dedec uz asistenciju njegovih pomagaa i ostalih lanova kategorije savrenih, kako mukaraca tako i ena. Postoje dokazi da su pored glavnih vjerskih rituala bogomilske optine imale i ulogu da osiguraju savrene osnovnim ivotnim potrebama, hranom i odjeom, kao i da pomognu nemonima, bolesnima i drugima.121

121

Angelov, Dimitar, citirani lanak, str. 328-342. 81

II. Tragovi bogomilizma u Gori

a) Ime O etimologiji imena Torbe kojim se nazivaju stanovnici ove oblasti122 postoje razliita miljenja. Veina naunika se uglavnom dri teze da ime Torbe ima veze sa bogomilskim pokretom i da su oni posljednji sljedbenici makedonskih bogomila. Prema istraivau Jordanu Ivanovu: Bogomilskoj crkvi pripadaju i Torbei, koji su kasnije prihvatili muhamedanstvo. Sada oni ive u Tikveu, Kievu, Debru, Skoplju i u oblasti Gora (arplanina). Neki od Torbea u sjevernoj Albaniji primili su katolianstvo i sauvali staro ime Funda.123 Seliev, Gorane naziva Torbeima koji po porijeklu mogu biti bogomili.124 Dimitar Angelov kae: U jugozapadnoj oblasti za identifikaciju sljedbenika bogomila bili su raireni mnogi nazivi kao to su babuni, torbei i kudueri koji se javljaju i kasnije i koji jasno potvruju veliku popularnost koju je hereza uivala na ovoj strani.125 Dalje istie da toponim Trba, selo u blizini Velikog Debra, treba povezati sa imenom torbe.126 Dimitar uterii pokuavajui da povee rije torbe sa toponimom Trba (Vljora/Valona, Albanija), pozivajui se na vizantijskog hroniara Halkokondila, iznosi miljenje da na Balkanu heretike zovu babuni, torbei, patarini i kudueri127. Toponimi
Gorani sebe zovu Nainci, Gorani, dok Ljumljani, Hasjani, Maljisori, zapravo svi Albanci, osim imena Gorani upotrebljavaju i naziv Torbei, ak koriste ime Torbeija za oblast Goru. 123 Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, reprint izdanje 1970, str. 36. 124 Citirano prema R. Mladenoviu iz knjige Govor arplaninske upe Gora, Beograd, 2001, str. 55-56. 125 Bogomilstvoto v Blgaria, Sofija, 1962, str. 150 126 Isto, str. 385, biljeka 56. 127 Shuteriqi, Dhimitr, isto. 82
122

Ermenj i Bulgar koji oznaavaju imena sela u Kori i Mirditi objanjava imenima Jermena i Bugara koriena, takoe, za bogomile i predstavlja dokaz o irenju ove hereze u Albaniji.128 On kae: Ime Trba (Vlora, Albanija) se moe uporediti sa nadimkom torbe kojim se podruguju davnanjim hereticima kao prosjacima, to je bila neistina, jer su oni bili protiv prosjaenja.129 Branko Panov napominje: Osim imena bogomil, koje je nastalo na osnovu imena tvorca nove hereze, popa Bogomila, i prema njegovim sljedbenicima koji su vjerovali da su 'Bogu mili', sljedbenici bogomilizma u ovim makedonskim zemljama poznati su i po imenima babuni, kudueri, torbei, koja su, inae, bila u masovnoj upotrebi nekoliko vjekova.130 Aleksandar Stojanovski, istraiva koji je ovom problemu posvetio posebnu panju, zakljuuje da je ...prisutnije miljenje da ovo ime ima korijene u bogumilom pokretu te da se Torbei iden-

Shnime mbi herzin n Shqipri, Studime historike 2, Tiran 1980, str. 206. 129 Shuteriqi, Dhimitr, isto. Treba istai da vremenom peorativno znaenje ovog imena slabi i pojaava se etimoloko. U vie sluajeva ime Torbe upotrebljava se sa znaenjem etnonima, da bi se pokazala grupa ljudi razliita od Albanaca, ili grupa jedne zajednice koja ima drugaije osobine u odnosu na pripadnike druge zajednice. - Godine 1621. pominje se Torbe Mahmut-aga (Aleksandar Stojanovski, cit. la- nak, str. 32) U prvoj polovini XVIII vijeka ime Torbe se koristi da bi oznailo stanovnike Gore koji su bili dio esnafa oruara u Prizrenu (Zija Shkodra, Qyteti shqiptar gjat rilindjes kombtare, Tiran 1984, str. 429) U jednoj goranskoj pjesmi javljaju se stihovi: Ruit Torbei i Nezir olaki, / golema borba prajeha vo Kamen Kolovoeki U Kuksu je do poetka 90-tih godina ivjela porodica Tasima Torbea porijeklom iz akovice (iseljena u Tiranu) U Borju je do kasno Raif Mehmeti (rahmetli) bio poznatiji kao Rifat Torbe. Prema ovom imenu nastali su i toponimi Torbeki most (prostor kod alja na albansko-makedonskoj granici) i Torbeki put /Udha e Torbeshve (Prebreg, Kuks). 130 Srednovekovna Makedonija 3, Bogomilskoto dvienje vo Makedonija, Skopje 1985. str. 269. 83

128

tifikuju kao posljednji ostaci makedonskih bogomila.131 Kod Stjepana Antoljaka smo zabiljeil: Drugaije, u Makedoniji i danas muslimanski narod zovu Torbei, jer vode porijeklo od bogomila, koji su uvijek nosili torbe po otkrovenju Svetoga Ivana i sredstva za hranu kako se ne bi zagadili masnim posudama po tuim kuama.132 U lanku Je li bokaki argon tajni govor bogomila133 Alija ogovi, ne dovodei u sumnju bogomilsko porijeklo Torbea Viegrada kod Prizrena, kae: Imajui u vidu da su bogomili, koji su na nekoliko strana na Balkanu bili brojni i u vjerskom pogledu stabilizirani, od zvanine hrianske crkve i vlasti bili podvrgnuti divljem progonu i kaznama, naroito od strane Nemanje i njegovih nasljednika, morali su se skloniti u skrivene planinske oblasti, to dalje od plemstva, vlastele i okrutog svetenstva. Nazif Dokle dolazi do zakljuka: Poto smo razmotrili sva poznata miljenja o porijeklu imena Torbe, najuvjerljivija nam se ini veza sa bogomilskim pokretom.134 I Skender Riza, istraiva kojeg efet Hoda citira za neto suprotno, ne istie nimanje ni vie kad Gorane, zapravo Torbee, naziva patarenima kao jedno od imena koje je ekvivalentno sa imenima torbe, kuduer, babun koji se koriste za njih. Ostavljajui na stranu kontradiktornost prema kojoj Gorane naziva istovremeno i patarenima i arbreima (!!!)135 doslovce kae: Slavenski jezik Torbea i Gorana ne odreuje njihovu etniku i nacionalnu pripadnost.
Istorija, folklor i etnologija na islamiziranite Makedonci, Po praanjeto za potekloto na imeto Torbe za negovoto prvino spomenuvanje vo pianite izvori, Skopje, 1987, str. 31. 132 Srednovekovna Makedonija 1, Za vostanijata na makedonskiot narod vo XI vek i bogomilskoto dviene. Skopje, 1985, str. 782, fusnota 36. 133 Selam, br. 17, Prizren, januar-april, 2000, str . 24-25. 134 Pr Gorn dhe Gorant, Prizren, 2002, str . 61. 135 Ako ime arbre ili bilo koje drugo ime stavimo pod navodnike, ime pataren ostaje kao jedno od imena koja se koriste za bogomile i ekvivalentna imena babuni, kudueri torbei kojima se nazivaju. U tom smislu ne znam kako neko moe progutati takvu naunu pekulaciju da patarene identifikuje sa arbreima. 84
131

Oni su uistinu patareni (arbrei). Kao to je poznato patarenizam kao novi nain hrianstva rodio se u Bugarskoj. Pripadnici ove vjerske sekte su koristili slavo-bugarski jezik. Tako je ovaj jezik, kasnije, postao jezik koji se koristio u kuama sljedbenika ove sekte.136 Dva istraivaa, Radivoje Mladenovi i efet Hoda, su se odluno izjasnili protiv teze prema kojoj se etnogeneza Torbea objanjava i povezuje sa bogomilskim pokretom. Mladenovi u uvodu svoje studije o govoru Gore pie: U kolektivnom sjeanju Gorana nema tragova bogomilizma. Gorani sebe ne smatraju Torbeima, a ni Srbi, ni Albanci, ni Turci ih tako ne zovu. U okolini Prizrena, u novije vrijeme Torbeima nazivaju grupu slavenskih muslimana u Sredakoj upi.137 efet Hoda, iako se ne bavi imenom Torbe, dolazi do zakljuka da ...Dolazak slavenske populacije u Gori nije posljedica bogomilizma, ve spontano kretanje vlako-slavenskih stoara u potrazi za boljim panjacima, odakle je jedan dio njih iz zajednice katuna preao na stalna naselja.138 Treu grupu ine istraivai koji niti potvruju niti negiraju pomenutu tezu i objanjenje imena Torbe trae negdje drugdje. Milivoj Pavlovi ime Torbe objanjava kao ostatak jednog veoma starog plemenskog imena u ijem je korijenu tarb koji potie iz francuskog jezika, iznosei miljenje da Torbei predstavljaju jedno staro slavensko pleme koje je dolo na Balkan mnogo prije ostalih Slavena i koje se spustilo duboko na jug, da bi se potom vratili na sjever.139 Cilev identifikuje Torbee sa Pomacima koji su ivjeli iskljuivo u Vardarskoj Makedoniji i smatra da ime torbe dolazi od tur136

Shqiptari Sinan Pash Topojani (Qmtime historiko etnologjike pr Lumn e Gorn), Tiran, 2007. str. 154. 137 Mladenovi, Radivoje, Govor arplaninske upe Gora, Beograd, 2001, str. 56. fusnota 120. 138 Shqiptari Sinan Pash Topojani, Tiran, 2007, str. 149 139 Stojanovski, Aleksandr, citirani lanak, str. 35. fusnota 1. 85

ske rijei torba koja se moe povezati sa turskim oblikom dort-be (etiri-pet) i time pokuava dokazati da su Torbei promijenili mjesto boravka i vjeru isto toliko puta.140 Jovan Hadivasiljevi prihvata narodno tumaenje prema kojem su Torbei napustili vjeru i postali muslimani za jednu torbu sira (urde) ili brana i tako dobili svoje ime. Poziva se na turske istraivae koji naziv torbe vezuju za persijsku rije torbeke to znai torbar (koji hoda sa torbom na ramenu), torbarenje (radnja sa torbom, trgovina na ulici i dr.)141 Turski istriva I. H. Uzunarsili, drugaije od ostalih, iznosi stav da je unutar glavnih sultanovih vojnih korpusa, za kandidate za janjiare koriena imena Torba Oglanlari ili Torba Acemileri, poto su knjige u kojima su bila regisrovana imena lanova ovog korpusa uvane u specijalnim torbama.142 I pored rezervi koje ima, A Stojanovski misli da se ime torba proirilo i na kompletno islamizirano stanovnitvo u sjeverozapadnoj Makedonij. 143 Za Galabu Palikruevu, koja daje prednost narodnom tumaenju imena torbe, postoji mogunost da se ovim nazivom u nekoj ranijoj fazi oznaavala etnika ili nacionalna grupa, dok je kasnije sa islamizacijom, zbog bliskosti sa rijeju torba, u narodnom tumaenju ovo ime dobilo sekundarno znaenje.144 Omer Turhan podvlai da naziv torbe na turskom jeziku oznaava uvjerenje i lojalnost, jedan drutveni sloj koji nikada ne stvara probleme i koji je u
140

Mali Osi, Prizren drevni grad utvrenja i najneposrednija sela Jablanica i Pousko, Prizren, 1996, str. 151. 141 Stojanovski, Aleksandar, Po praanjeto za , citirani lanak, str. 35. 142 Stojanovski, Aleksandar, isto. Po njemu, treba objasniti nain i put nastanka ovog imena pomou sufiksa -e; svoenje tog imena na relativno mali i od centara udaljeni prostor, u kojem su sakupljani kandidati za janjiare te injenice da je ime torba bilo prisutno kao znak raspoznavanja jedne skupine uglednih ljudi koji su preli na islam u Osmanskom carstvu i to u vrijeme kada je formirana grupa islamiziranih Torbea usred makedonske populacije. 143 Stojanovski, Aleksandar, isto,str. 31. 144 Stojanovski, Aleksandar, isto,str. 31. 86

vrijeme osmanske administracije igrao ulogu pomagaa u razliitim okolnostima.145 Na kraju, potrebno je da se osvrnemo i na narodna tumaenja. U Ljumi (Kuks) sreli smo dvije varijante u vezi etimologije imena Torbea Gore. Prema prvoj, torbe se povezuje sa dort-be (turski etiri-pet) i ukazuje na to da su se Gorani iz straha 4-5 vraali na islam, dok su Ljumljani to uinili jednom. Dok su, prema drugom tumaenju, vezujui ga ponovo za dort-be, Gorani etiri ili pet puta obeali Turcima da e se pomuslimaniti i isto toliko puta nisu odrali rije. Dodajmo i to da i u Kuksu postoji miljenje da je ovo ime ostalo kao posljedica gurbetluka koji ih je tjerao na put irom svijeta sa torbom na ramenu.146 Mali Osi donosi etiri verzije narodne etimologije. 1. Sa torbom na ramenu ili su iz jedne zemlje u drugu i tamo gdje bi stigli, zbog ove torbe, zvali su ih torbari ili torbei. 2. Zbog privremenog boravka, u osmansko doba, silazilo je u grad po 4-5 porodica. Poto na turskom dort iznaava etiri a be pet, prozvani su dort-be to je narod uprostio na torbe. 3. U odreenom vremenskom periodu, mjesenom ili godinjem, stanovnici ovih oblasti primali su islam, prihvatali su din i iman etiri ili pet njih. Ponovo dort-be i kod naroda torbe. 4. Poto su nosili torbu na ramenu i iz jednog mjesta u drugo ili kako bi prosili.147 Uz jedan kritiki osvrt i u svjetlu nekoliko istorijskih, jezikih i usmenih dokaza, skoro nezapaenih do sada, veina ovih verzija teko bi se mogla odrati na nogama. Iako su izvori na koje smo se pozvali vie nego dovoljni da se odbace stavovi istraivaa R. Mladenovia koji porie upotrebu naziva Torbe za slavensku populaciju Gore, donosimo jo nekoliko dodatnih dokaza, u kojima je peorativna upotreba ovog naziva poela slabiti u korist jaanja njenog etnonimskog znaenja kako bi
145

Omer Turhan, Pomaci, nijhvoa prolost i sadanjost, Selam, Prizren, septembar-oktobar, 1996, str. 27. 146 Nazif Dokle, Pr Gorn dhe Gorant, Prizren, 2002, str. 60. 147 Mali Osi, Prizren drevni grad, str. 141. 87

se imenovala grupa pojedinaca u etnikom pogledu razliita od Albanaca i drugih. Godine 1621. pominje se Torbe Mahmut-aga.148 U drugoj polovini XVIII vijeka ime Torbe se koristi kako bi se oznaili stanovnici Gore koji su dio esnafa oruara u Prizrenu.149 U jednoj goranskoj pjesmi sreemo stihove: Ruit Torbei i Nezir olaki / golema borba prajeha vo Kamen kolovoeki. U gradu Kuksu je do poetka devedesetih godina prologa vijeka ivio Tasim Torbei porijeklom iz akovice (sada iseljen u Tiranu). U Borju je Raif Mehmeti (rahmetli) bio poznatiji kao Raif Torbei. U Kuksu imamo toponime Ura e Torbeshit / Torbeki most ( u blizini sela alje na albansko-makedonskoj granici) i Udha e Torbesheve / Torbeki put (Pobrege, Kuks). Ovdje, esto umjesto imena Gora u upotrebi je Torbeija. Zbirka narodnih pjesama Hidhe vallen Luma e kuqe /Zaigrala crvena Ljuma autora Kambera Zele (Tirana, 1984, str. 94.) u pjesmi Kurti e Xhepa shptojn tufn/ Kurto i Depa spasili su stado sreemo sljedee stihove: Ku u vot mendja, ju zhablesh, A kujtuet ju se jemi torbesh, Sjemi torbesh as t ajan. Ne jemi dy djem lusjan. U ovom sluaju naziv torbe se koristi da bi se oznaio neko ko je plaljiv i slabog karaktera, dakle, ima peorativno znaenje. Naziv Torbe sa pogrdnim znaenjem koristio se i za bogomile u Rakoj.150 to se tie stava koji iznosi Mladenovi da u kolektivnom pamenju Gorana nema tragova bogomilizma i da oni sebe ne smatraju Torbeima, potrebno je samo podsjetiti istraivaa da problem posmatra usko i jednostrano. Istina je da oni sebe zovu nainci, manje Gorani i nikada Torbei, ali znaju da ih drugi tako zovu, troei sate u izlivu gorine nad ovim pogrdnim imenom, ak i u konfidencijalnoj artikulaciji. Oni nisu sebi mogli dati jedno takvo

148 149

Aleksandar Stojanovski, citirani lanak, str. 32 Zija Shkodra, Qyteti shqiptar gjat rilindjes kombtare, Tiran, 1984, str. 429. 150 http://sh.wikipedia.org/wiki Bogomili u srednjovekovnoj Srbiji 88

ime sa pogrdnim znaenjem. Ovaj naziv su im prikaili drugi kako bi im se rugali, prezirali ih i omalovaavali. Bogomilski pokret je poeo u prvoj polovini X vijeka.151 Pored imena bogomil, u Maloj Aziji je tokom XI vijeka poela upotreba jo jednog domaeg imena kako bi se identifikovali heretici. To je bio naziv fundigiagiti ili fundaiti, odnosno torbonosci. Ovaj naziv nisu izmislili sami heretici, ve su ga dobili od njihovih protivnika koji su se na ovaj nain ismijavali savrenim bogomilima da uopte ne rade, nego samo putuju iz mjesta u mjesto kako bi dobili hranu od sljedbenika. Usko povezan sa ovim nazivom u Maloj Aziji se poeo upotrebljavati slavenski ekvivalent torbonosci ili torbei, koji se proirio i koristio kako bi se oznaili heretici-bogomili u jugozapadnom dijelu bugarske drave, odnosno u Makedoniji.152 Rije torba, bez obzira na njeno persijsko porijeklo i vrijeme kada je pozajmljena od konstrukcije torbeke, te njeni derivati torbar, torbarim, torbarenje, torben, torbie, torbience, torbite, kao i frazeoloki izrazi So torba na ramo, Da ne ti se trne torba od ramo, So glava vo torba, Sipale torbe, Staj mu torba su aktivno i ivo bogatstvo makedonskog jezika i njegovih dijalekata ukljuujui i govor Gore. Ovoj porodici pripada i rije torbe koja je nastala od osnove torb i sufiksa -e koji je specijaliziran samo za formiranje rijei sa peorativnim znaenjem, barem u govoru Gore, kao: smrde, grde,
151

Majkll Hart Manesi, 100 njerz m me ndikim n histori, Tetov, 1997. str. 346; Bogomilizmi, Fjalori enciklo- pedik shqiptar, Tiran, 1985. str. 107; Bogomili, Enciklopedija Jugoslavije, str. 222; Bogomili. Enciklopedia Jugoslavije, str. 216; Istorija na makedonskiot narod, Skopje, 1983, str. 22; Bogomilstvo, Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999, str. 117; Biljana urevi-Stojkovi, Vjerske sekte lekskon, Narodna knjiga, Alfa, 2002, str. 12; Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969.str. 141; Ivanov. Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, reprint 1970, str. 15; Ostrogorski Georg, Histori e perandoris Bizantine, Tiran 1997, str. 182. 152 Fjalor srbokroatisht shqip, Prishtin 1974, str. 596. 89

prde, tikve, glade, glote, smole, gnjide, bljute, sitne, kolje, krlje, vrte, krte, k'te, dave i dr. Semantiki rije torbe se moe izjednaiti sa rijeju prosjak. Dalje, kod svih oblika kao to su fundagiagiti, torbe, torbar, torbonosci, znaenje prosjak se ne moe iskljuiti. I verzije narodne etimologije, koje u vezi naziva torbe na uvid itaocima donosi Mali Osi, vode ka ovom znaenju. Ove okolnosti, osim gramatike forme, jo vie (ovaj naziv) pribliavaju grupi pomenutih primjera. Ovi dokazi da se rije torbe koristi jo od XII odbacuju svako drugo objanjenje koje ovo ime povezuje sa turskim osvajanjima i islamizacijom. Nadalje, teko se moe prihvaatiti da su Torbei dobili ime zbog trgovine kojom su se bavili. U tom sluaju ovaj naziv ne bi imao podrugljivo znaenje. Osim toga, znamo da su se gurbetom poeli baviti mnogo kasnije, nakon to su propali kao stoari, umurdije, oruari, grnari i dr. Naporedo sa imenom Torbe ne moe se zanemariti ni ime Poturi kojim se odvajaju Torbei od susjednih Albanaca, naroito u obliku Gora Poturi. U srpskohrvatskom potur, poturica oznaava renegata, onoga ko je napustio hriansku vjeru, turkeu153 Ejup Muovi rijeima poturice, poturi, poturenjaci obuhvata sve islamizirane stanovnike na junoslavenskom prostoru nezavisno od njihove etnike i religiozne pripadnosti, ukljuujui i Gorane odnosno Torbee.154 Enver Imamovi nazivom poturi obuhvata one koji nisu niti muslimani niti hriani.155 U vezi vjerodostojnosti upotrebe ovog naziva za Torbee Gore, istraiva . Hoda ima sumnju i aludira da je to moja izmiljotina sa apsurdnim argumentima koje nije iznio. U vezi toga pie: Izraz
Fjalor srbokroatisht shqip, Prishtin, 1974, str. 596. Ejup Muovi, Crnogorski muslimani, Identitet Bonjka muslimana, Beograd, 1995, str. 64. 155 Enver Imamovi, Bogomilstvo - vera naih predaka, Alem, 25. maj 2002, str; Gjini Gasper Ipeshkvia Shkup Prizren npr shekuj, Zagreb 1992, str. 142, biljeka 3; Ovo objanjenje u vezi poreenja poturi patarin je iznio Nazif Dokle u knjizi Pr Gorn dhe . str. 61. 90
154 153

Gora poturi naao sam samo kod Nazifa Dokle, moda kao prilog njegovoj tezi o etnogenezi Gorana, kao ljudima koji su napustili hriansku vjeru. Moda.156 Prvo, ne moe se niko od nas smatrati vlasnikom istine ili da je od Boga predodreen da je eka i da je susretne. U tom smislu, poto takvu predodreenost nije imao . Hoda ili neko drugi, ne znai da ono ne postoji i da neko drugi nema pravo da je otkrije. Moram rei da sam rije potur prvo sreo u njegovoj knjizi Legendarna epika iz okruga Kuks (Epik legjendare nga rrethi i Kuksit, Tiran, 1982, str. 311.) u baladi pod naslovom Djevojka poturea i Potur Mahala.157 Ukoliko je balada zaista zapisana u Ljumi, nasuprot tvrdnjama autora, ova informacija mi izgleda dovoljnom da odbacim svako aludiranje. Pjesma govori o stanovanju potura u Potur mahali158 u istom naselju sa Albancima. Oito je da se izraz poturea ovdje koristi kao nadimak sa podrugljivim znaenjem poto se djevojka uistinu zove Mejrema. Ona je dala rije (besu) Albancu Hasanu. Hasanova majka nije spremna da prihvati mladu samo to je od potura. Tu nastaje tragini vor. Majka odbacuje neeljenu nevjes tu, a Hasan umire zbog tuge, jer nije mogao uzeti potureu sa kojom je vezao tvrdu vezu (besu). Nakon toga, Mejrema pada na njegov sanduk (tabut) a potom i Hasanova majka koja im ne dozvoljava niti susret na drugom svijetu.

Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pash , str. 155, biljeka 16. Vidi stihove ove balade: Na i ka lshue gjali vetat-o, Na i ka lshue kah Potur Mahalla. Na i ka lshue ajo ika para, Na ka dalun ika potureshe. Bes t fort o, paskan lidh. 158 Po meni niko drugi osim Torbea Kuksa nije mogao biti obuhvaen imenom potur, poture, ali ima potvrda da su bili prisutni i u Ljumi i da su imali suivot sa Albancima. Ova pjesma je jo jedan argument vie o ovome 91
157

156

to se tie odrednice Gora poturi, koju esto sreemo u Ljumi, ona je karakteristina i za Torbee upe kod Prizrena. Ova odrednica je karakteristina i za stanovnike Bosne, Makedonije159, i na kraju albanski stanovnici Gore u obinoj komunikaciji tako zovu one koji se razlikuju od njih160. injenica da se rije poturi, naporedo sa imenom Torbe, koristi kao naziv za sve slavenske grupe na Balkanu, nosioce bogomilizma, kao to su Bonjaci, Torbei Prizrena, Debra i Gore i Pomaci, dakle, Slaveni koji su primili islam, jo jedan je argument vie da su Torbei nasljednici ili potomci bogomila. Prvo, jasne dokaze o prisustvu bogomilizma u Gori sadre i imena babun, kuduer, funda i mano161 koji se od srednjeg vijeka koriste naporedo sa imenom torbe da bi oznaili bogomile heretike koje sreemo ovdje ili u blizini. Potvren je patronim u obliku Babun u Prizrenu162 i rijetko u Ljumi u obliku babune koji oznaava priglupu djevojku, djevojku koja nije bistra.163 Drugo, u itevcu se susree topnim Kuduer,164 dok u Kruevu, u optini Draga na Kosovu, toponim Kuduere.165 Vano je istai da se kuduer moe prevesti kao torbonosac a potom i torbe, oni koji nose torbe od crne koe.166 Tree, u formi F'nd i F'ndea kao imena linosti u jednoj folklornoj dramskoj manifestaciji nazvanoj dambala, koja

Intrenet stranica, Makedonci- muslimani Vikipedija, str. 1. Prema Nebi utiju, 57 godina, roenom u itevecu, sa visokom kolom, njegova baba Albanka udata u itevecu, da bi odvojila svoje sinove Ganija i Nebiju od Albanaca, zvala ih je Gani, ili poturu. 161 Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi str. 20. 162 Maliq Osi, Prizren drevni grad , str. 149. 163 Prema uaip Halilaju, penzioneru, dobrom poznavaocu tradicije Ljume, visokog obrazovanja, roenom u Bicaju u Ljumi 1935. 164 Dokle, Nazif, Pr Gorn dhe gorant, Prizren, 2002, str. 61. 165 Alija ogovi, Neki problemi Sharpllaninske onomastike, Selam, Prizren, januar-pril 2000, str. 19. Postoji mogunost da se radi o istom toponimu poto se sela Kruevo i itejec granie. 166 Vidi Antoljajk, Stepan, Srednjovekovna Makedonija 3, Skopje, 1985. str. 782. 92
160

159

se organizira u selu Oreek u Gori167. Kada znamo da: su neki od Torbea sjeverne Albanije primili katolianstvo i zadrali staro ime Funda.168 I u nazivima F'nd i F'ndea sa dambale u Oreeku, moemo pretpostaviti etimoloke veze sa Funda F'nd Fan, to je etnografska oblast Mirdite u Albaniji.169 etvrto, sreli smo kao rijetku rije u govoru Gore oblik manov sa znaenjem neuredan, star, avanturista.170 ..... Poto teza po kojoj se imenom torbe oznaava posebna etniN. Dokle, Jehona homerike, Tiran 1999, str. 39. - Jedan mukarac odjeven kao starac sa kouhom, na polovini povezan kaiem na kojem su okaeni praporci, sa maem u jednoj i sa torbom punom pepela u drugoj je elnik odbrane porodice sastavljene od 3-4 djevojke i 1-2 nevjeste ( mukarci tako odijeveni). Druga porodica, mu i ena, jedan Fand i jedna Fandea. Mu sa pocijepanom odjeom i maem u ruci, ena (mukarac odjeven tako) sa preslicom u ruci i kolijevkom na ramenu. Dio grupe su i drugi u ulozi obinih seljana ili uliara. Sasataju se i poinju da prose od vrata do vrata. Putem im se pridruuju mladi i stari. Starca zadirkuju i pokuavaju da mu otmu djevojke i nevjeste. On ini sve kako bi ih odbranio. Zatim se starac svaa sa Fandom. Zatim, ovaj posljednji ubije starca. Uplakane djevojke podiu mahrame i bjee. Cijelu manifestaciju prate pjesme, igre i komine scene. Svaka porodica poklanja lanovima grupe razne stvari u naturi kojima se priprema jedan ruak ili veera. Ovaj spektakl podsjea na srednjovjekovne heretike kako ih prikazuju njihovi protivnici, dok prolaze ulicama sa torbama na ramenu i prose od vrata do vrata). 168 Bogomilski knigi i legendi. isto. 169 Vidi i Hekard, Historia ,str. 215, gdje kae: Stanovnici Mirdite, iako katolici, prieuju se na dva naina i u nekim njihovim crkvama nalazimo grke krstove i ostatke vizantijskih slika; pored toga, oni su zadugo sauvali stari kalendar. Gdje je izvor ovog izuzetka unutar jednog mjesta koje je ostalo vjerno Rimu, dok je cijeli istok prigrlio izmu? Da ovo stanovnitvo nije nastalo od doseljenih izmatika koji su sauvali svoju vjeru meu onima koji su se u ono vrijeme jo osjeali katolicima i prihvatili autoritet pape tek nakon to su se popovi izmatici udaljili i doli katoliki misionari da ih podre u njihovoj vjeri? 170 Dokle, Nazif Fjalor Gorne (nashke) shqip, Sofija 2007. str. 551. 93
167

ka grupa, koju zastupa M. Pavlovi a koju podrava i G. Palikrueva, nema istorijsku osnovu,171 zadraemo se na verziji istraivaa Omera Turhana koji Torbee identifikuje sa Pomacima i, dalje, sa Kumanima.172 Ovu liniju dri i Cilev.173 I A. Stojanovski bez osnove izjednaava Torbee sa Pomacima.174 I drugi podaci kojima raspolaemo, takoe govore protiv ovog izjednaavanja. Tako u narodnoj tradiciji Kuksa aljane175 zovu pomacima, dok Gorane poturima176, prvi kao muslimanizirani Albanci a drugi kao islamizirani Torbei. Poto su Gora i alje granine oblasti, kad bi njihovi stanovnici bili jedno, ne bi bili imenovani razliito od istih govornika. I dalje, kad bi Torbei i Pomaci bili ista populacija kako su mislili Cilev i Omer Turhan, najmanje u ovoj etnikoj opoziciji, Gorane bi zvali Pomacima a ne aljane. Ovdje treba istai da Ljumljani zbog psiholokih osobina stanovnike doline alja pribliavaju Torbeima,177 dok oni iz Tejdrine, zbog ove bliskosti ili istorijskog pamenja da su u alju prije Albanaca ivjeli Torbei, idu ak i dalje kada oblast alja zovu i Torbeija.178 Uz sve to, moramo prihvatiti da ovo pitanje ne moemo smatrati zatvorenim, sve dok smo uvjereni u sveukupnu bliskost Torbea i Pomaka u Rodopima. Panju zasluuje i hipoteza da je torbeka populacija autohtona, da pripada arumunskom etnikom supstratu koji su mnogi osvajai
K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd, 1988, str. 53, ne pominje slavensko pleme sa ovim imenom. 172 Omer Turhan, isto, str. 27 -28. 173 Mali Osi, isto, str. 151. 174 Stojanovski, Aleksandar, isto, str. 35, 36. 175 Stanovnici Doline alje, okrug Butrica. 176 U Ljumi i danas sreemo: Tejdrinia - qeni, Bicaj - myzeviri, Trthorja - asqeri, Gora - poturi, aja - pomaki, Topojan - azdraki. 177 Kod Zela, Kamber, citirani tekst, imamo stihove: Sjemi torbesh as t ajan. Ne jemi dy djem lusjan. (Nismo Torbei niti aljani. Mi smo dva momka Ljusjana.) 178 Prema kazivanju Vahida Selima, sa visokim obrazovanjem, iz Tejdrine, Kuks, 15. VIII. 2007. 94
171

asimilirali.179 Pored Torbea u Gori je i prisustvo vlakog (arumunskog)180 ali i onog albanskog181 (ve asimiliranog) elementa vie nego potvreno. Ipak, teza o potpuno asimiliranom autohtonom arumunskom supstratu nema osnovu i podrku. Prvo, utjecaj osvajanja u ovim toliko udaljenim zonama, koji se ne moe zanemariti, bio je suvie blijed i nedovoljno jak da bi zavrio asimilacijom. Drugo, i kada bi prihvatili suprotno, utjecaj na jezik, kulturu i sl. bio bi srpski zbog njihove duge vladavine i utjecaja pravosalvne crkve u ovoj oblasti. Poto se to nije dogodilo, i poto su makedonski utjecaji jai, ostaje nam da vjerujemo da se radi o jednoj populaciji doseljenika, gdje dominira torbeki slavenski element u uslovima jedne prilino duge simbioze. Na kraju obratimo panju i zaustavimo se due na miljenje po kojem Torbei predstavljaju autohtone Arbree asimilirane dolaskom Vlaha koji su poznavali i slaveno-bugarski, i da je vremenom, iz razliitih razloga, ovaj drugi jezik preovladao i postao dominantan.182 Opcija o jednom autohtonom arbrekom supstratu asimiliranom od strane Slovena prije nekoliko godina iznijeli su Skender Gai i Selami Pulaha. Drugaije od ove dvojice, koji su poeli od kasnih vjekova da odreuju ono to je trebalo da se dogodi u ranijim vjekovima, . Hoda eliminie slavenski element i proces slavizacije u raniih stoljeima koji je stvorio jedan slavizirani realitet i zamjenjuje ga vlakim da bi ponitio ono to se dogodilo. Prema naem miljenju, ovo je jedan zakljuak ne plus ultra (tako bi trebalo biti)
Alija ogovi, Je li bokaki argon tajni govor bogumila, Selam, Prizren, januar- april 2000, str. 25. 180 Nazif Dokle, isto, str. 58; Alija ogovi, Neki problemi arplaninske onomastike, Selam, Prizren, januar - april 2000, str. 20; Alija ogovi, isto. U stihovima jedne narodne pjesme u Gori, izmeu ostalog, stoji: -Han'me mlade kad'ne, Ne me zimajte nadua, Juruci e me utepaje - Juruci ni se v planina, Da striet vovna jarina. 181 Pulaha, Selami, Krahinat e Sanxhakut t Dukagjinit, Studime historike 3, 1973, str. 38-39. 182 Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pash Topojani..., Tiran, 2007, str. 149. 95
179

koji nema nikakvu osnovu, uprkos sofizmima, sve dok nosioci ove ideje ne budu u stanju da na debatni sto iznesu bar jedan izvor a kamoli injenicu. 1. Sva tri pomenuta istraivaa prihvataju liro-arbreki supstrat zdravo za gotovo, kao neto to je dato za sva vremena, kao neto o emu se ne moe diskutovati, kao tabu. Oblast Gora je pripadala drevnoj Dardaniji poto se njena teritorija u antikim izvorima javlja pod imenom Pusta Ilirija. To nije dovoljno da se to a priori uzme kao fakt o iliro-arbrekom supstratu, poto autori nisu u stanju ponuditi jo jedan izvor ili materijalni arheoloki dokaz koji bi mogao to potvrditi. I kada uzmemo u obzir visok stepen romanizacije Dardanije, veoma malu gustinu stanovnika u to doba i veoma teak teren, nepogodan i nesiguran za ivot, sve smo vie uvjereni da je ova oblast bila nenastanjena prije nego to su ovdje stigli Vlasi nomadi, polunomadi, Slaveni ili bilo ko drugi. Pored toga, Gora je ostala izvan kolijevke u kojoj je formiran albanski narod u najiroj varijanti koja je dosad ponuena od strane albanske istoriografije (etvorougao: SkadarPrizrenOhridValona). U godinama 1040-1041 i 1073. i 1080. u vizantijskim dokumentima pominje se Arbanon kao autonomne ekonomske i vjerske zajednice istono i sjeveroistono od Draa i zapadno od Ohrida i Debra. Kasnije su se i druge oblasti ujedinile sa Arbanonom kao osnova prve albanske dravne formacije. Oko 1190. godine na skuptini u Kruji rodio se principat Arbri, prva srednjovjekovna drava Albanaca, koja se odupirala mnogim osvajaima sve do sredine XIII vijeka kada potpada pod vlast Nikeje.183Ovo vremensko razdoblje poklapa se sa vremenom kada poinje navala Torbea Gore na sjeveroistoku, daleko od prostora na kojem su se odigravali ovi
183

Fjalori enciklopedik Shqiptar, Tiran, 1985, str. 1043. 96

dogaaji. U tim okolnostima ne moemo govoriti o bilo kakvom slijedu ili simbiozi sa iliro-arbrakim supstratom, gdje nastaju meuetniki odnosi koji posreduju u procesima dominacije jednog naroda nad drugim sa posljedicama asimilacije. Dalje, to nas jo vie uvjerava da teza o jednom iliro-arbrekom supstratu u Gori nema nikakvu osnovu, osim elje da kruke rode u vremenu kad nam se jedu. Onaj ko danas eli posijati svaki kvadratni metar albanskog etnikog prostora na raun prvih vjekova srednjega vijeka iliro-arbnorskim supstratom, znai da je voen jednim etnikim purizmom, da ne prihvata nikoga ivog drugog i da ivi u mitovima. Znai da zatvara oi pred realitetom i da jednim potezom pera porie rezultate svih istraivanja i studija albanske nauke o ovim temama. Torbei, drugaije od ostalih Slavena, pri imenovanju Albanaca ne poznaju drugi etnonim osim onog turskog Arnauti. To potvruje da su oni, u njihove skrovite planinske oblasti, doli u kontakt sa njima u momentu dolaska Turaka na Kosovo. U to vrijeme su izgleda i Albanci pristigli na granicu Gore. U tim okolnostima su od Turaka nauili njihovo ime, jer su se u to vrijeme dogaali i albanski pljakaki upadi koji su potvreni u dokumentima XV vijeka.184 Da prosuuje i, povrh toga, donosi i zakljuke o jednoj kulturi koju ne poznaje, znai da iznosi samo pretpostake. Profesor efet Hoda se u odnosu na kulturu Gore svrstava u grupu onih autora koji sadanjost koriste kako bi petostruko irili predrasude o njenim vrijednostima. Prvi korak se vezuje za irenje opcije o negiranju i irenju neistina o identitetu Torbea Gore. Drugi korak odnosi se na negiranje studija, vrijednosti, fakata i dokaza, kao da uopte i ne postoje. Trei korak je iskljuenje problema kulture Gore sa stola politikih, obrazovnih, kulturnih, naunih i drutvenih diskusija. etvrti korak ima za cilj paralisanje stvaralaca ove kulture uz korienje krajnje politikh optubi, anatema, potcenjivanja do poziva na zabranu razliitosti u miljenju i slobodi govora. Peti korak oznaava ar kojim se gotovo jedan vijek radi kako bi se
184

Oliver Schmitt, Skenderbeu, Tiran, 2008, str. 159, 173. 97

svim sredstvima asimilirala ova kultura prije nego to stekne pravo da se ukljui unutar duhovnog bogatstva albanske drave, iji su sastavni dio Gora i Gorani. (Misli se na dio Gore u Albaniji prim. S. I.) 2. Profesor . Hoda se, kako bi izbacio (sikterisao) slavenski element koji, po njemu, ovdje nema ta traiti, vrti oko planina Pind, Rodope, odlazi u okolinu Ohrida i dr. Na kraju otkriva granu plemena Mijaka koje se nalazi u okolini Debra,185na istonoj strani Galaia, dakle u Gori, a iji su lanovi znali vlaki, slavo-bugarski i grki i koji su preli ovamo kako bi asimilirali iliro-arbreki supstrat, ak se iz inata slaviziraju rtvujui i sebe. Uz sve ovo, kao vlaki trag on pominje mahalu Mija, rodove Dafku i Trkalja. Ovi dokazi, zajedno sa onima koje sam publikovao ja186 ukljuujui i rod Mijaevci187 u Borju, su nedovoljni da bi slavensko stanovnitvo Gore smatrali vlakim. Najvie tragova o Vlasima, asimiliranih tokom srednjega vijeka, sauvano je do danas u obliku jezikih i kulturnih fosila i mogu ih prouavati samo paljivi i netendenciozni istraivai. Ovakvih ostataka ima i u Ljumi i u drugim oblastima. Prema osobinama i prisustvu ovih ostataka moemo traiti i pronai odgovore na naa pitanja. Ove osobine se ne mogu identifikovati sa panjacima balkanskih planina, nego se moraju svesti samo na okvir Gore, dokazima i ostacima koje nam prua ova oblast i razliitim izvorima koji govore o tome. Ovdje su se odvijali i odreivali pravci procesa za ije tokove nismo pitani.

185 186

Vidi Malkolm, Neol, Histori e shkurtr e Kosovs, Tiran, 2001, str . 211. Dokle, Nazif, Jehona Homrike n Kuks, Tiran, 1999, str. 56. 187 Prema razgovoru kojeg sam imao u Kotoru 10. 09. 2003. godine sa profesorom sarajevskog univerziteta Muhamedom Neziroviem, iz roda Krpaovci iz Borja, staro ime njegovog roda je bilo Mijaevci. 98

Dokazi koje imamo kategoriki potvruju suprotno od teze koju iznosi efet Hoda. U Gori se ne moe govoriti o jednoj vlakoj populaciji koja je slavizirala iliro-arbreki supstrat, ve o dolasku Vlaha i Slavena na jedan nenaseljen teren, gdje je u uslovima brojane i kvalitetne simbioze dominirao i pobjedu odnio slavenski element. Kako bi imenovali slavensko stanovnitvo Gore drugi su upotrebljavali imena: Torbei, Gorani, poturi i kije, dok su oni sebe zvali nainci i Gorani i ni u jednom sluaju Vlasi. Ovo ime vie nego bilo koje drugo ne postoji u kolektivnom sjeanju i svijesti Torbea Gore i pisanim izvorima o ovoj oblasti. Nijedna porodica ne uva sjeanje na svoje vlako porijeklo. Naziv Vlah je slavenskog porijekla i upotrebljava se za Arumune u Albaniji, Makedoniji, Srbiji i Grkoj.188 Sa ovim imenom sreemo oznaena teritorije ili pojedine pripadnike ove zajednice u Gori koji su mogli preivjeti u topnimiji, frazeologiji, patronimiji ili folkloru kao: Vlake grobita (u Kruevu kod Dragaa), Vlani sad (u Crnjeljevu), Vlahinica ( teritorija koja je pripadala Vlasima, koja ima veze sa njima) u Borju, Vlaa (patronim prema etnikoj pripadnosti) u Pakii, Vlahina (djevojka vlake etnike pripadnosti), Vlahinka kao antroponim u jednoj narodnoj pjesmi Gore,189 zatim Vlah kao pripadnik jedne etnike grupe u narodnoj izreci u Gori.190 U ovim primjerima imamo jasnu etniku opoziciju odreenih sa onima koje odreuju. Ovo pokazuje jedan suivot, simbiozu ili bliskost izmeu slavenskih Torbea i Vlaha, gdje jedna strana svojim jezikim sredstvima odreuje drugu stranu, a nikako ne samo vlaku populaciju koja je slavizirala iliro-arbreki supstrat. Ni u jednom sluaju nismo sreli formu Aromun, ime kojim Vlasi sebe nazivaju. Kada bi se radilo o komletno doseljenoj vlakoj populaciji, vjerujemo da bi ime Aromun ostalo u nekoj formi.
188

Vidi abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe II, Tiran, 1976, str. 119; Malkolm, Noel, Histori e shkurtr e Kosovs, Tiran, 2001, str. 211. 189 Dokle, Nazif, Goranske narodne pesne, Skopje, 2000, str. 105, pjesma 265. 190 Teko Vlahu i siromahu i Turinu to nema para. 99

Prisustvo roda Mijak u Gori potvreno u toponimu Kodra e Mijakit u Topoljanu i patronim Mijaevci nastao od antroponima Mijak prema pripadnosti jednog pretka ovoga roda u Borju nita ne dodaje ovim odnosima. Prvo, ovaj onomastiki dokaz potvruje osobe oznaene od starne ondanjih Slavena; drugo, da se nisu mogli spasiti asimilacije izvrene od strane veinskih Slavena, kako Mijaci Debra tako i oni u selima Gore. rtve asimilacije nisu mogle biti znaajan faktor u procesu slavizacije drugih. I tree, koliko se moe pretpostaviti kretanje Mijaka prema Gori, isto je mogue i suprotno. Ne zaboravimo i tezu da je kolijevka formiranja rumunskog naroda bila u istonom dijelu Kosova i na visoravnima oko njega. Tek su se u X vijeku spustili na jug i stigli do Grke.191 Prema Jireeku: Od Rimljana, zbog navale naroda, rumunski preci, Rimljani ispod Dunava, su od V vijeka najvie patili u Gornjoj Miziji i Dardaniji, i oni su se uglavnom preselili, djelimino i daleko preko granice latinskog govora. Stoarima svakako nije palo teko bjeanje u ove daleke zemlje. Oni su nali nova boravita u Rodopima, Balkanu, Makedoniji i Tesaliji koja se na kraju srednjeg vijeka zvala Velika Vlahija.192 Istog miljenja je Milan uflai kad kae: Prilivom Slavena na Balkan raskomadane su rumunske ili vlake cjeline i oni su gurnuti duboko na jug od Tesaliju na zapadu do kapija gradova na dalmatinskoj obali193 abej govori samo o prisustvu vlakog jezika u dolini Crnog Drima.194 Dakle, Vlasi su krenuli sa Kosova na jug, a ne suprotno. To nam daje za pravo da vjerujemo da se dogodio pokret Mijaka iz Gore prema Debru i dalje prema Solunu. I logika potrage za boljim ivotom, to je temelj svih demogravskih promjena, vodi nas ka tome. to se tie prisustva Albanaca, podaci govore o njihovom kasnijem prodoru koji se dogodio tek od XVI vijeka. U meuvre191 192 193 194

Neol, Malkom, Kosova histori e shkurtr, str. 210. Jireek, Konstantin, Istorija Srba I, Beograd, 1988, str. 86. uflai, Milan, Srbt dhe shqiptart, Tiran, 2001. abej, Eqerem, cit. str. 179. 100

menu ima i ostataka Juruka koji govore o njihovom prolaznom prisustvu iza kojeg nisu ostali neki posebni tragovi. Prvi uslov za poetak asimilacije u okviru jedne simbioze je ocrtavanje veine, jedne etniki iste veinske opozicije unutar njih. injenica da su Vlasi asimilirani, zapravo slavizirani i iza sebe ostavili samo tragove o njihovom manjinskom i privremenom prisustvu, govore da su oni predstavljali manjinu a Slaveni veinu. I svi primjeri koje smo dali o slavenskoj upotrebi oblika Vlah za Aromune su dokaz da se kroz usta onih koji govore slavenski imenuje manjina van njih, koja je tu prisutna, sa kojom imaju suivot, imaju sve odnose sa njima (enidbe, udaje i dr.). Spontani dolasci su predodreeni na asimilaciju. Oni nikada ne dolaze kako bi formirali veinu, ve imaju sreu da se istope kao so u etnikom moru u koje se ulivaju. Najbolji primjer za to je sama Gora. Nespontani dolasci Albanaca u Topoljane doveli su do albanizacije oblasti, dok oni spontani, u ostalom dijelu Gore, doveli su do njihove potpune asimilacije osim sjeanja na svoje korijene i porijeklo. Slaveni su ovdje doli sa prostora dananje Makedonije divljaki protjerani kao sljedbenici jedne doktrine koja ih je dotakla u jeziku, pismu i njihovoj knjievnosti. Upoznali su jedan visok stepen optinske organizacije i kolektivne liturgijske praktike i razvili su svijest solidarnosti ivota u zajednici. Imali su dar irokogrudosti u poreenju sa nomadskim nainom ivota Vlaha. Stigli su sa jednim iskustvom rada u poljoprivredi, nasuprot stoarstva kojim su se bavili Vlasi. Orijentacija Slavena Gore ka zanatima kao to su umurdije, oruari, barudije, govori da su u znaajnoj mjeri posjedovali nivo znanja o prirodi drutva. Sve ove prednosti su posredovale u asimilaciji, odnosno slavizaciji. Moda je ovdje pomogla i sposobnost prilagoavanja i podlonost Vlaha asimilaciji u kontaktu sa drugom lokalnom kulturom i jezikom.195 isti vlaki toponimi kao itofic (itevec, itejec) koji oznaava vlaki katun, Maja e Korcules (1373), na lijevoj strani Zbi195

Malklom, Neol, isto, str. 211. 101

neca na Koritniku, na prijelazu iz Belje u Pobrege, Krakota ili Draga (optinski centar) to je stariji naziv, Barbula (toponim izmeu Krueva i Restelice), uvjeravaju nas da su Vlasu doli prije Slavena u Goru, boravei privremeno u ljetnim katunima. To uvjerenje je jo jae kada znamo tezu da je istoni dio Kosova bio prvobitna teritorija Vlaha i Rumuna, kao i toponim Letne196 kod alja koji je oznaavao kue, panjake ili ljetnja stanita izgraena od kamena. Ove toponime su Slaveni zatekli kao okamenjene, kao pripremljene take za orijentaciju u novom ivotnom prostoru. U dokumentu Sv. Arhangela Cara Duana 1347-1348. godine sela Gore se ne nabrajaju kao albanska ili vlaka. Ova injenica nam daje za pravo da mislimo da je slavizacija Vlaha u Gori bila zavrena, odnosno bila u zavrnoj fazi,197 ili je prisustvo Vlaha bilo nedovoljno da bi se oznaili kao takvi. . Hoda tvrdi da ne postoji nikakav znak koji potvruje da je bogomilizam utjecao na dolazak vlakog stanovnitva i na kasniju islamizaciju. to se tie doseljavanja, dokazi idu u tom pravcu da je bogomilizam utjecao na dolazak torbeke populacije koja je ovdje, u Gori, zatekla i asimilirala vlako starosjedelako stanovnitvo, koje je bilo u manjini u odnosu na doljake Torbee, a ne suprotno. Kako bi se govorilo o jednom narodu sa sigurnou, kako bi se dolo do konanih zakljuaka o njemu, trebalo bi dobro poznavati pokret, doktrinu, irenje i istoriju bogomila, trebalo bi znati njihov jezik, folklor, i istoriju. Jednom rijeju, poznavati cjelokupno nasljee. U suprotnom nemogua je usporedba bez subjektivnog ishoda. Ne znam na koji moralni, graanski, nauni ili drugi kriterijum se neko moe osloniti kako bi mogao prosuivati i donositi zakljuke o stvarima koje ne poznaje. Jedna mudra arapska izreka
Ovi isto slavenski topnimi koji dolaze od mnoine pridjeva leten (leten vakat) - muki rod mn. letni (letni dooj), enski rod mn. letne (letne kue, letne pasita) efet Hoda pristrasno objanjava rjeju leht, kao i Skender Gai koji toponim Gini-voda izjednaava sa inova voda (Uji i Gjinit). 197 Malkolm, Noel, Kosova, histori , str. 55. - Mladenovi, Radivoje, Govor arplaninske upe Gora, Beograd, 2001, str. 56. 102
196

kae: Men lem jezuk lem jarif (Ko nije okusio neto, ne zna ta je to.). 3. Poznato je da je bilingvalni realitet u Kukskoj Gori, ili tanije torbekih sela u ovoj oblasti, nastao kao rezultat specifinih okolnosti stvorenih nakon 1923. godine, u vrijeme kada je uspostavljena sadanja politika granica, kada je ova oblast prela pod jurisdikciju albanske drave, kada je albanski jezik postao zvanini i kada su otvorene kole na albanskom jeziku u itevcu (1924), Zapodu (1927) i Borju (1928). Do tada u cijeloj Gori na prste su se mogli izbrojati oni koji su znali albanski. Goranski govor, nainski (nake), ili maternji jezik Torbea Gore se govori od svih, u kui, na ulici i svugdje, dok se albanski, ije uenje zapoinje u koli, upotrebljava samo u toj sredini, u odnosima sa lokalnom vlau i prolaznicima Albancima. Nezavisno od onoga to iznosi . Hoda, goranski dijalekat je prouavan i odreeno je njegovo mjesto. On spada u drugu grupu makedonskih dijalekata, koja obuhvata govore Zapadne Makedonije i po slinosti se pribliava dijalektima Reke kod Debra i Gornjeg Pologa, sa jedne strane, i Sredske kod Prizrena, sa druge strane.198 Istog miljenja je i Seliev.199 Prema doktoru Safetu Hodi Govor Gore, kao jedan poseban jeziki idiom, pripada sjevernim govorima makedonskog jezika. Osim toga, on ima neke posebne funkcionalne i strukturalne karakteristike, po kojima se usko povezuje i sa tzv. govorom Viegrada, koji se nalazi u planinskim oblastima istono od Prizrena. On ima dodirnih taaka u fonetici, gramatici i leksici sa govorom Golog Brda pored Debra u Albaniji, kao i sa nekim govorima u samoj Makedoniji, posebno sa govorima takozvane populacije pomaka,
198

Vidoeski, Boidar, Dijalektite na makedonskiot jazik, tom I, Skopje, 1998, str. 349. 199 Vidoeski, Boidar, isto. 103

torbea i dr. I, sigurno, prema temeljnim zajednikim osobinama, sa pravom moemo zakljuiti da su ovi govori nekada bili povezani, i, kao takvi, oni mogu predstavljati verziju najstarijeg sloja jezika Slavena na Balkanu.200 Za Radivoja Mladenovia (koji je ovom govoru posvetio jednu kompletnu studiju od 606 stranica pod naslovom Govor arplaninske upe Gora, izdatoj u Beogradu 2001. godine) Govor Gore, ili, kako ga Gorani nazivaju nainski (naenski) je slavenski jeziki sistem koji govori o razliitim jezikim slojevima i na kraju potvruje jezika kretanja, pravce i utjecaje ne samo na Gori i oblasti sa jedne i druge strane are (makedonskoj i srpskoj) ve i na govore na jednoj iroj teritoriji Zapadne Makedonije, are, Metohije i junog Kosova. Priroda dijalektolokog prostora uinila je da govor Gore uva mnoge arhaizme, da ostane van mnogih jezikih inovacija koje su zahvatile neke okolne govore, ali i da razvije neke osobine koje imaju lokalni karakter. Prema njemu, polazei od mikrodiferencijacije unutar ovog govora, razlikuju se tri tipa: dolotanski, resteliki i brodski.201 S obzirom na ovaj jeziki realitet koji govori o tome da se nainski govori a albanski koristi za neke ograniene potrebe i ne od svih, sa aljenjem moemo primijetiti da profesor . Hoda izobliava istinu i itaoce dezinformie kada kae: U bilingvalnoj zoni Gori (odnosno u Gori kod Kuksa, albanskom dijelu Gore prim. S.I.) govori se albanski jezik i jedan slavenski dijalekt sa jo neodreenim i nejasnim statusom, koji se moe pribliiti makedonskom, odnosno bugarskom.202 Ne znam kakvu bi mi etiketu dali efet Hoda i mnogi drugi kada bih napisao da se govor Ljume moe pribliiti albanskom. Kao to se ovaj govor ne moe odvojiti od albanskog jezika zbog
Safet Hoda, Prilog o goranskom govoru, materijal kucan pisaom mainom koji se uva u porodinoj biblioteci autora u Skadru, Albanija. 201 Mladenovi, Radivoje, arplaninseke upe Gora, Opolje i Sredska, Beograd, 1995, str. 28, 47. 202 Shqiptari Sinan Pasha..., str. 120. 104
200

dijalekatskih posebnosti, isto i naki (nainski) se ne moe odvojiti od makedonskog i dalje od bugarskog203 iz istih razloga. Jedan Torbe koji govori nainski moe komunicirati bez potekoa na svim nivoima upotrebe tih jezika kao njihov neodvojivi dio. 4. efet Hoda pie: Ovdje su sauvani iliro-arbreki, vlaki i slavenski tragovi koji svjedoe o istoriji naselja, susretu triju etniteta koji se zavrio kulturnom i jezikom dominacijom Slavena, ali sa velikim brojem albanskih rijei i sa znaajnim utjecajem albanskog jezika u fonetskom sistemu i gramatici. Prvo, nema niti jednog dokaza koji potvruje postojanje nekog iliro-arbrekog naselja ili slinih tragova u Gori koji su nastali kao posljedica nekog dodira triju zajednica. Kada je u pitanju jezik ili govor Gore, ove su pretpostavke mogle biti postavljene prije dvadeset godina dok su mnogi govor Torbea Gore jo smatrali argonom. Sada postoji dovoljno objavljenog materijala da bi bila potvrena bilo kakva teza vezana za ovu jeziku realnost.204 ... Analizirajui ovu temu moemo se uvjeriti da su albanske pozajmljenice u govoru Torbea Gore neznatne i da jedva prelaze broj od deset rijei. Pozivajui se na poznatog lingvistu Erema abeja205, kao i na Safeta Hodu206, u leksici nainskog govora sa sigurnou moemo izdvojiti samo rijei:
Kaemo bugarski zato to se makedonski jezik u albanskoj lingvistici u veini sluajeva tretira u okviru bugarskg. 204 12 zbirki pjesama, 4 zbirke narodnih pjesama, 3 zbirke bajki, legendi, mudrih rijei, 1 zbirka novela, 1 rjenik sa 43 000 leksikih jedinica, nekoliko rjenika i tekstova upotrebljenih od raznih autora koji su prouavali ovaj govor. Sav ovaj materijali profesor efet Hoda, za udo, naziva nedovoljnim (str. 120). 205 abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran 1976, str. 168. 105
203

Besa (im.) = besa, zadata rije. (Na besa ne mi sedaf. Nije odrao zadatu rije.); (e vrzeme tvrda besa, Vezaemo tvrdu besu.); iako u goranskom govoru postoji i rije verba sa istim znaenjem. Keqav (pr.) = lo, slab, hrav (Jagnje keavo.); Karpa (im.) = stijena, litica, kr (Vo karpete bee se skrile hajduciti. U stijenama su se sakrili hajduci. Mestoto bee sal karpe. To je mjesto bilo samo kr); up (m), upa (), upe (sr) pridjev = up, ut (ovan, ovca, iljee, jagnje bez rogova); Shut (m), shuta (f), shuto (sr) pr. = ut (koza, jarac, ovca bez rogova) u govoru Torbea imamo ove familije rijei: utrak, uta, utim, outujem; Kopile = kopile na nainskom oznaava dijete van braka. Snalaljiv, sposoban, izdanak na kraju stabljike neke biljke, dijete, sin, djeak. Balosh na nainskom ima smisao aren, pjegav. Izmazan neim, nestalan po karakteru. Bojgjak pr. = boja krvi (Bojak bee ga vapcale vovnata. Vuna je bila obojena crveno.) Nusa (im.) = nusa, mada su u govoru Torbea Gore aktivne i slavenske rijei mlanesta, manesta, nevesta. Rije nusa se upotrebljava u vie sluajeva, ak se javlja i u tekstovima narodnih pjesama (Naredi se, nuse mori, nakiti se; ka ot roda, nuse mori, za ke mua.) Ajr, kot, koka, nip, krejt, plak, kandi nisu dio leksike nainskog. Umjesto njih u funkciji su odgovarajue rijei vozduh, daba, glava, vnuk, sve, star, mi se tugali. Kuta, u nainskom govoru je rije kojom se imenuje enka psa ili se njome oznaava buba kojom se plae djeca (Idi tamo, kuto Bubo, ke Nazifa). Postala je od onomatopeje kut, kut-kut kojom se tepa psima. Od ovoga imamo i kutrak, kutrae, nazivi za tene.
206

Hoxha, Safet, Elemenete leksikore t gjuhs shqipe n gjuht sllave t Ballkanit, Shkodr 2001. 106

Vana je od latinskog izvora (put - prolaz) i ne pripada albanskom, kao to nije ni dio nainskog. Krlesh (krlje) - na nainskom, na srpskohrvatskom krpelj a na albanskom rriqr rriqrra, kpush-a. Postoji vea mogunost da albansko krleshem dolazi od slavenskog nego suprotno. Maic (mac). U formi na nainskom se koristi za pozivanje make i ne znam kako moe biti albanska rije. Drla (drlja) u govoru Gore i drlja u srpskohrvatskom ne moe biti albanska u kojem su oblici glep~a, shklep ~a, gloq ~a, skrlut ~a. Murgjo (muro) - moe se povezati sa bugarskom rijeju murgo (taman), nakon to je dolo do fonetske promjene g: , nego da se uzme kao izvorna albanska rije. Za vadim, maca i lesa ne znam kako se mogu zvati albanskim rijeima kada su i prema abeju izvorno slavenske.207 Kako bi potvrdio prisustvo albnskih rijei u nainskom govoru, efet Hoda donosi spisak od 27 rijei od kojih 17 (buza, fajlia, fatlija, flama, gurishte, hipalka, bire, burnija, kushtrim, lule, lunga, luca, shtek, vatra, vullnet, mundsia, zdrip) nisu dio leksike govora Gore. Za sve ove nazive nainski ima rijei u svom fondu (rila, kabahatlija (ikbalija, ksmetlija), ropotina, kamenite, nualjka, sine, mutina, potera, cvee, gunga, kaljite, pronka/promka, ugnite, volja, monost, sljezi). Ove rijei se mogu sresti u leksikom fondu nekog Torbea koji je u fazi asimilacije. Ukoliko je . Hoda registrovao jednu takvu osobu, to moe biti vano za neku studiju, po meni veoma interesantnoj, kojom bi se identifikovale pojave jezikih prelazaka u toku procesa asimilacije, a ne da se uzmu kao prirodni dokaz o jednom jeziku. Deset ostalih rijei (dur, ft- ft, ki, beshja, esh, gunie, murgava, kaca, tutkam, breza) su vie nego diskutabilne. Dur (deri, gjer) do prijedlog koji na nainskom ima varijantu: duri (Duri utre e me eka. Do sutra e me ekati); du (Du docna sme sedale. Do kasno smo ostali.), dur (Dur dene207

abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe II, Tiran, 1976, str. 138. 107

ska ovja ne som go uf. Do danas ovo nisam uo.) i dur do (Majka ali dur do groba.) da bi se a priori nazvale albanskim potrebni su argumenti. esh ili gjesh (e/e) umalo, zamalo, je u govoru Gore prilog (e da pana da iskrim glava, tuje nadolu. Umalo da padnem i da slomim glavu, tu nanie.) po znaenju je skoro jednako sa albanskom formom desh, aorist glagola dua u prilokoj funkciji. Prema abeju, Ovaj prilog je nastao elizijom izraza pak (u) desh q...Moemo rei da je balkanizam.208 Dakle, ne moemo tvrditi da li je ovaj prilog uao iz albanskog u nainski ili suprotno. Gunie gunjie, gunj kao derivacija rijei guna-gun, se ne moe smatrati pozajmicom poto je kao se kao rije razvila unutar nainskog.209 Dalje, prema Haralambiju Mieskom rije guna je izvorno latinska (Konferenca pr formimin e popullit shqiptar, Tiran 1988, str. 246.). Mada se kod Torbea Gore gunie naziva jo i ogrta. Murgav je rije iz bugarskog jezika. Ki, beshja, beslija, u leksikom fondu nainskog jezika ne postoje. Kihati je oblik u srpskohrvatskom, dok je na nainskom kiham. Ft-ft (uzvik) se u govoru Torbea Gore koristi da bi se pokazalo neki posao koji se obavlja na brzinu, lako i nekvalitetno i nema nekog spoljnjeg pokazatelja za koji se moemo vezati kako bi ga odredili. Ova rije, kao uzvik, se ne moe vezati za bilo koji jezik albanski, srpski ili grki i ako tako inimo onda je to samo pretpostavka. Kaca zdjela, drvena posuda u govoru Gore ima isto znaenje kao i u srpskohrvatskom (Fjalor srbokroatisht shqip, Prishtin, 1974.) koja se ne nalazi u najvea dva rjenika albanskog jezika (Fjalor shqip - srbokroatisht, Prishtin, 1981. i Fjalor i gjuhs shqipe, Tiran 1980.) ne znam kako moe biti dio njegovog fon208

abej, Eqerem, Studime etimologjike n fush t shqipes III , Tiran, 1987, str. 174. 209 Vidi abej, Eqerem, , Hyrje n hist..., str. 141-142, o primjerima derivacije. 108

da. Dok veza kaca kacek, u najmanju ruku u nainskom jeziku, nema osnovu. Ovdje se kacek imenjuje kao duhalo. Breza u nainskom oznaava vrstu drveta. U znaenju koje iznosi efet Hoda je nepoznata (pojas, koljeno). To nas navodi na miljenje da pojedine albanske rijei mogu biti prisutne u drugim slavenskim jezicima o kojima je govorio i lingvista Safet Hoda kako bi potvrdio utjecaj albanskog jezika na ove jezike, ili neki sasvim rijetki oblik u nainskom koji mi nismo sreli. Tutkam u nainskom, ni manje ni vie, znai kotrljati. Izjednaavanje sa albanskom rijeju tutem (plaim se) je refugium absurdum. Htio bih vjerovati da je ovo jedan lapsus profesora efeta Hoda, inae se ne zna gdje bi bio kraj njegovom arbitrarnom ponaanju prema kulturnom i jezikom nasljeu Torbea Gore. Imam vullnet, nemam mundsia. (Imam volju, nemam mogunosti.), je poznati izraz u Kuksu koji se koristi kako bi se igosali Torbei koji su sili u grad i koji jo govore albanski jezik sa puno greaka. Uzeti ovo kao argument kako bi se potvrdile pozajmice iz albanskog jezika u nainskom govoru, znai baviti se spekulacijama i ne potovati nijednu vrstu morala i naunog kriterijuma. To, najee moe koristiti jedan obian zabavlja. ... to se tie utjecaja albanskog jezika na fonetski i gramatiki sistem nainskog, ne samo da nije znatan, nego uopte nije prisutan, nezavisno od definicija profesora . Hode, koji sa sigurnou govori kao ovjek koji posjeduje apsolutnu istinu na osnovu rezultata poreenja dvaju jezika realiteta od kojih jedan, onaj Torbea Gore, uopte ne poznaje. 5. Tvorba rijei u govoru Gore se razlikuje po viestrukom stvaranju putem prefiksacije i sufiksacije u poreenju sa albanskim je109

zikom, po ogranienim formama prefi-sufiksacije (dogrebok, poetok, dovrok) kao i u albanskom jeziku, te onih koje nastaju sastavljanjem, spajanjem i konverzijom su izobilni. Nasuprot albanskim prefiksima: pa-, mos-, jo-, pr-, -, zh-, sh-, mbi-, nn (Lafe, V., Buxheli, L., i Basha, N., Libri gjuhs shqipe 1, Tiran, 1980, prvo izdanje 1978, str. 24 33.) u nainskom su: bez-, ne- s-, z-, za-, pri-, pre-, pro-, iz-, do-, u-, o-, raz-, na-, pot(d)-, po-, ot-, nat-, kao u primjerima: bez- (bezstramen, bez-stramno), ne- (ne-rabotan, ne-legnato, ne-pravdina, nepravo), s- (s-nemoujem s-nemoen), z- (z- debelujem z-debelen), za- (za-rabotujem, za- rabotan, za-rabotano), pri- (pri-blien, privikujem), pre- (pre-rabotujem, pre-seen, pre-slano), pro- (proabotujem, pro-rabotan), iz- (iz-rabotujem, iz-rabotan, iz-rabotano, iz-gorenica), do- (do-rabotujem, do-rabotan, do-rabotano), u- (ugodujem, u-goden, u-godeno), o- (o-mendujem, o- mendan, o-mendanica), raz- (raz-rabotujem, raz-rabotan), na- (na-uujem, nauen, na-uka, na-smijanica, na-grljane), pot(d)- (pot-kopujem, pot-kopan, pot-sekulj) po- (po-metujem, po-meten, po-snopica, po-meeki), ot- (ot-eknujem, ot-oteknat, ot -eknato), nat- (natkapa, nat-igrujem, nat-igran.) Nasuprot albanskih sufiksa: -()s, -ar, -tar, -or, -tor, -ist, -im, -je, -es, -m, -im, -i, -()si, -()ri, -o, -ro, -to, -zo, -os, -as, -azi, (i)sht, -shm, -()t(), -()m() (Lafe, V., Buxheli, L., i Basha, N., isto.) u nainskom imamo: -ar, -ka, -dija, -a, -a, -ina, -ost, tina, -lak, -stvo, -ite, -le, -la, -e, -e, -ce, -e, -ec, -ica, -nce, -jca, -va, -tije, -ojna, -lo, -nik, -an, -ana, -ice, -u, -s'z, -ak, -ne, -ene, -ci, -nin, -in, -lija, -ulj, -ika, -ok, -st, - jliv, -ikav, -av, -sk, -ski, ov, -at, -an, -ndro, -iko, -ko, -oko, -en, -en, -no, -je, -jei, -ca, -ica, -la, -tina, -ulje, -jca, -ie, -ia, -esti, -k, -ki, -vci, -ua, inka, -uk, -in, -o. Na primjer: -ar (planin-ar, krava-ar), -ka (kaur-ka, kravar-ka), -dija (kundra-dija), -a (frk-a, kos-a), a (meka-a, poga-a, krma-a), -ina (pravd-ina, jaden-ina,), -ost (slab-ost), -tina (magare-tina), -lak (pislak), -stvo (stoar-stvo) ite (puti-ite), -lje (l'lje, krad-lje), -lja (krad-lja), -e (glad-e,
110

gnjid-e), -e (magar-e), -ce (videv-ce), -e (jar-e, kur-e, kljuc-e ) ec (novosel- ec, leb- ec), -ica (pljukan-ica, vod-ica, Nazif-ica, sestrica, krkulj-ica), -nce (iglie-nce), -jca (hicka-jca), -va (bua-va), tije (puknat-tije), -ojna (luk-ojna, d'b-ojna), -lo (plai-lo), -nik (maz-nik, krv-nik, kora-nik), -an (ivulj-an, pukalj-an) -ana (orahana, gujedar-ana), -ice (kap-ice, kitk-ice), -u (list-u, klap-u, logu) -s'z (amnet-s'z), -ak (sitn-ak), -ne (iba-ne), -ene (plastuj-ene), -ci (Kirev-ci, kompirov-ci), -nin (Borja-nin), -in (Tur-in), -lija (karaka-lija, prizren-lija), -ulj (hrk-ulj, smrc-ul), -ika (avar-ika), -ok (drobis-ok), -st (more-st), -liv (stram-liv), -ikav (plajetn-ikav), av (ljig-av, ug-af) -sk (goo-sk), -ski (ljum-ski), -ov (smrek-ov), -at (tipn-at), -an (preklap-an), -ndro (toli-ndro), -iko (volji-ko), -ko (tolj-ko, budalj-ko), -oko (blag- oko), -en (nekna-en), -en (mese-en), -no (rajtuz-no), -je (lis-je, groz-je), -jei (rabota-jei), ca (ljek-ca), -ica (ljek-ica) -la (hajro-la, gungu-la), -tina (jagnetina, pile-tina), -ulje (ag-ulje, kljump-ulje, dund-ulje, hak-ulje), jca (Redo-jca, Ramo-jca), -ie (jar-ie, Ismi-ie), -ia (ok-ia, Ruk-ia, Pak-ia.) -esti (akam-esti, trkalj-esti, plokaj-esti) -k (oru-k, orgo-k), -ki (iteje-ki, zlipoto-ki, pomee-ki), -ua (rog-ua, Mar-ua) -inka (dut-inka, glok-inka, stot-inka), -uk (popuk, kop-uk, sirop-uk), -in (doma-in), -o (vrljo, baljo). U okviru ovih sufiksa treba izdvojiti neke koji slue za emocionalna imenovanja koja nedostaju u albanskom jeziku ili imaju izolovanu upotrebu. 1. Sufiksi -e, -e koji slue za graenje rijei sa peorativnim znaenjem kojima se izraava odvratnost prema onome to se imenuje (smrde, torbe, smole, glote, blute, grde, glade) i sufiks -ite koji slui za graenje rijei kojima se iskazuje negodovanje, nezadovoljstvo, odbijanje prema osnovi koja se imenuje (muite, deite, m'glite, openita, stoliise, voljite, mesite, priganiite, kamenite, teljite, detite). 2. Sufiksi za umanjivanje: -e, kao antonim (stoljica -stoljie, dejka - deje - dejkie, sekira - sekire, kua - kuie, brat - brate, oref, -orefe), -ce (selo - sevce, drvo - drvce, pero - perce, gledalo 111

gledavce). 3. Sufiks -nce koji se upotrebljava za graenje rijei koje kazuju stepenasto umanjenje pri odreivanju stvari, ljude i dr. koje su od vanosti za ivot i rad onih koji ih posjeduju (noe-noence, brate-bratence, iglie-iglience, dete-detence, jagne-jagnence, pilje-piljence, telje-eljence). 4. Sufiks -ica, -ec, -ce koji slui za graenje imenica koja oznaavaju malo, mali neodreeni dio cjeline (sljiva-sljivica, pitapitica, halva-halvica, boja-bojica, maznik-maznikec, lep-lebec, eer-eerec, kaf-kalec, meso-mesce, brano-braence, mljeko-mljek ce, sirene-sirence, maslo-masovce) i graenje imena koja pokazuju bliske i drage osobe ili vane ivotinje za vlasnika (majica, sestrica, dadica, ofica, brat-bratec, prijateljec). 5. Sufiks -ice za graenje imenica koje kazuju manji broj neodreenih stvari, ljudi, ivotinja (sljiva- sljivice, krua-kruice, enaenice, zeljka-zeljkice, pare-parice). Spajanje Vezane sloenice Aliveri (ali+veri), ididojdi (idi+ojdi), dojdiprojdi (dojdi +projdi), tamojvamo (tamo+vamo), tesnojkuso (tesno+i+kuso), erifuglevci (erif+uglje-vci), kakotake (kako+take), potozato (poto+zato), Demirglavina (Demir+glavina), kurtalada (kurt+ allada), hajmehujme (hajme+hujme), stajistaj (staj+istaj), Redepaginica (Redep+aginica), g'susta (g's+usta), ruekvakat (ruek+ vakat), lakobrada (lako+brada), pealmu (peal+mu), droljo froljo (droljo+froljo), zlovkatiljka (zlova+katiljka) ginivoda (gini+ voda). Sintagmatske sloenice Sloenice satavljene od imenica
112

1. (pridjev+imenica): staramajka, sarpkumita, befbenebrek, sviljkoulja 2. (broj+imenica): dvegodinica, dveumnica, tristarnik; Priloke sloenice 1. (prilog+imenica): gologlava, hazrdevap, nazag's, 2 (imenica+imenica) gucglava, krsnoge, 3. (imenica+ prilog) oividno Pridjevske sloenice 1. (broj+pridjev): dvegodien, trimeseen. 2. (prilog+imenica) slaboduena. Slaganje Sisajtelje (sisaj telje), nevrtikua (ne vrti kua), irinoge (iri noge), kolanatkola (kola nat kola), poprtcvee (po prt cvee), nagucglava (na guc glava), otiha (ot iha), svejeno (sve jeno), nemkoj (ne zn'm koj), nemkoga (ne zn'm koga), nemkolko (ne zn'm kolko), nikoj (ni koj), nijena (ni jena), svejeno (sve jeno), naiha (na iha), otkoren (ot koren), pozemna (po zemna), nemajstrah (ne imaj strah), nemam (ne imam), trista (tri sto), esnajese (es nat deset), dvajestri (dvadeset i tri), nadve (na dve), svano (sve no), obajca (oba dvajca), popotru (po pot ruke), ufkankapice (ufkan kapice), guri mahalo (gorno-mahalo), dunimahalo (dovno mahalo), neljutiseujee (ne ljuti se ujee), nitamojnivamo (ni tamo + ni vamo), dignivrnik (digni+vrnik), operizeljanik (operi+eljanik), hajtnahoro (hajt na horo), ginivoda (gini+voda), palikua (pali kua), rukepopotruke (ruke+po+pot+ruke), denzaden (den+za +den), kolajbie (kolaj bide e, kolaj e bide). Konverzija Poimeniavanje: pristalata, alavata, hulavata i dr. Popridevljavanje: Kurva, eflija, meraklija, rabotnik i dr. Adverbizacija: Dena, noa, sabale i dr. Pretvaranje u glagol: babujem (Vezden go babuje babeta, a nigde ne go slaga), nana (Hi ne me nanuj ot ka ne me stava na kukino mesto.) Crvenim, bojosujem, rabotam, govorim i dr.
113

Akcenatske cjeline kao: naramo umjesto na ramo, nemajstrah umjesto ne imaj strah, pozemna umjesto po zemna, nabrzo umjesto na brzo, nazemna umjesto na zemna, nemam umjesto ne imam, poruek umjesto po ruek, posrce umjesto po srce, podua umjesto po dua, najagma umjesto na jagma, nadouz umjesto na douz, najan umjesto na jan, koji su prisutni i aktivni u govoru Torbea Gore a kojih nema u govoru Ljume i u albanskom jeziku uopte. Kada govorimo o tvorbi rijei u govoru Torbea Gore ne moemo da ne primijetimo veliko prisustvo onomatopejskih rijei kao to su: tupkam, t'nkam, beljbam, brbljam, vrvorim, bumkam, buim, bunim, ljaskam, pljaskam, frforim, dzrdzorim, crkam, prckam, epotim, umotim, mrmkam, ohkam, ufkam, krim, traskam, trinim, hackam, funim, pupkam, frim, trtorim, g'ngam, c'ckam, tufkam, okam, krckam i dr. U morfologiji a. Mnoina imenica mukog roda gradi se na tri naina. U odnosu na sufikse - (kapak-kapak), -e (knd-knde), -a (lis-lisa), nj (hu-hunj), -enj (prrua-prrenj), -inj (shkop-shkopinj), -r (prind-prindr), -ra (miell-miellra), promjenljiva i nepromjenljiva osnova + sufiks210 koja se koristi za graenje imenica mukog roda u albanskom jeziku, u nainskom se upotrebljavaju: 1. sufiksi: -i (kon :koni, mu:mui), -ci (nazifov:nazifovci, kompir:kompirov-ci), -oj (rog:rogooj, put:putoj), sa promjenom glasova u osnovi+sufiks (kapak:kapaci, kopuk:kopuci, moljec:moljci, sljepec:sljepci) i samo sa promjenom osnove (ujek-ljui) kako bi se izgradila nebrojiva mnoina. 2. Sufiks -a koji se koristi za dobijanje odreene mnoine (Dva kon-a, dva sljepc-a, pet moljc-a.) 3. sufiks -ina za graenje pribline mnoine (pet-ina mui, dest-ina askeri, stot-na due).
210

Lafe,V. Buxheli, L. i Basha N, Libri i gjuhs shqipe I pr shkollat e mesme, 1980, str. 67-70. 114

b. U odnosu na sufiks -a kojim se u albanskom tvori mnoina enskog roda (shtpi-shtpia, port-porta, vegl-vegla) u nain skom je sufiks -e (ena-ene, kobila-kobilje, tica-tice, drlja-drlje) c. Dok se za mnoinu srednjeg roda u albanskom jeziku ne moe govoriti, u nainskom govoru Gore ova mnoina se gradi pomou sufiksa: -a (buklo-bukla, bualo-buala), -a + fonetska promjena (dete-deca, jagne-jag'nca), -ina (telje-teljina, sirene-sirenina, jadene-jadenina), -ia (jare-jaria, pilje-piljia, borjane-borajania), -ia (kure-kuria). d. U odnosu na albanski jezik, u nainskom nedostaju optativ i infinitiv. Umjesto njih koristi se konjuktiv. Na primjer: albanski oblici u optativu lypsh, u verbofsh u nainskom se zamjenjuju oblicima konjuktiva da pukne, da se ooraje, i onih u infinitivu me punue, pr t punuar u nainskom, opet, konjuktivom da rabotam. e. Umjesto analitikog oblika glagolskog priloga sadanjeg u albanskom jeziku duke punuar, u nainskom se koristi sintetika forma rabotajei (Go najde rabotajei vo niva.) f. Kategorija srednjeg roda, sada samo relikt u albanskom jeziku, u nainskom govoru je vie nego aktivna, obuhvata imenice, zamjenice, pridjeve, glagole i dr. g. Kategorija glagolskog aspekta, koje nema u albanskom jeziku, u nainskom je vrlo razvijena, ak je bogatija u odnosu na itav slavenski jeziki prostor. Aspektom se iskazuju nivoi, kvalitet i djelovanje kao: (izrabotujem, izdrobujem, iztrujem); (prerabotujem, premetujem, pretkavujem, prevapcujem, premeljujem); (premaljujem, preprequjem, preseujem, prekalemujem, preripujem); (porabotujem, podremujem, povikujem, podrobujem, potraujem); (prorabotujem, prokrpujem, proumkujem); (prirabotujem, privikujem, pripletujem, pribunujem); (zarabotujem, zaorujem, zavarujem, zadremujem); (razrabotujem, razvrtujem, razgranujem, razdringujem, razallavujem, razpristaljujem, razbudujem); (dopletujem, dokopujem, doekujem); (uredujem, unitujem, udavujem, oslabnujem, odovujem, onemujem, omuujem, omaujem, obeljujem, outujem, omilujem, okinujem, oberujem); (najadujem, nasmivujem, na115

situjem, naveujem, najebujem, nakitujem, navezujem); (snajdujem, snemoujem, slogavujem, stegnujem, stroujem, slomujem, strpujem, spanujem, zgoljemujem, smaljiujem, slunavujem, zbesnujem, snaopaujem.) h. U odnosu na albanski u nainskom nedostaje lan u prepozitivu. Postpozitivni lan je karakteristian na neke balkanske jezike, dok je u albanskom ogranien na nekoliko primjera lana gur~i, mik~u, puna~a i gur~t, miq~t, pun~t, dok je u nainskom govoru javlja u tri oblika za sva tri roda i oba broja i ima ulogu. Muki rod imenice kamen 1. U jednini imamo oblike: kamen~ot, kad se govori o jednom poznatom kamenu meu sagovornicima; kamen~ov, kada se govori o jednom kamenu koji je blizu do sagovornika: kamen~on, kad se govori o jednom kamenu koji je udaljen od sagovornika. 2. U mnoini: kamnoj~ti, kad se govori o nekoliko poznatih kamenova a meu sagovornicima; kamnoj~vi, kad se govori o nekoliko kamenova koji su u blizini sagovornika i ~ni, kada se govori o nekoliko kamenova udaljenih od sagovornika. Pridjev pristaf (lijep) 1. U jednini imamo oblike: pristal~ujet, kad se govori o osobinama jednog predmeta koji je poznat sagovornicima; prisal~ujev, kad se govori o osobinama jednog predmeta koji se nalazi blizu do sagovornika; pristal~ujen, kad se govori o osobinama predmeta koji je udaljen od sagovornika. 2. U mnoini pristali~ti, kad se govori o poznatim osobinama vie predmeta poznatih sagovornicima; pristali~vi, kad se govori o poznatim osobinama nekoliko predmeta koji su blizu sagovornika i pristal~ni, kad se govori o osobinama nekoliko predmeta koji su udaljeni od oba sagovornika.
116

Imenica krava 1. U jednini imamo oblike: krava~ta, gdje se govori o jednoj kravi koja je poznata sagovornicima; krava ~va, gdje se govori o jenoj kravi koja je u blizini sagovornika i krava~na, koja je daleko od sagovornika. 2. U mnoini imamo oblike: krave~te, kada se govori o vie krava koje su poznate sagovornicima; krave~ve, kad se govori o vie krava koje su blizu sagovornika i krave~ne, kad se govori o vie krava koje su daleko od sagovornika. Pridjev pristala (lijepa) 1. U jednini imamo oblike: pristala~ta, kad se govori o poznatim osobinama nekog predmeta poznatim sagovornicima; pristala~va, kad se govori o osobinama nekog predmeta koji je blizu sagovrnika i pristala~na, kad se govori o osobinama nekog predmeta koji je udaljen od sagovornika. 2. U mnoini imamo oblike pristale ~te, kad se govori o osobinama vie predmeta poznatim sagovornicima; pristale~ve, kad se govori o osobinama vie predmeta koji su u blizini sagovornika i pristale~ne, kad se govori o osobinama vie predmeta koji su udaljeni od sagovornika. Srednji rod Imenica dete 1. U jednini imamo oblike: dete~to, kad se govori o djetetu koje je poznato sagovornicima; dete ~vo, kad se govori o djetetu koje je blizu sagovornika i dete~no, kad se govori o djetetu koje je udaljeno od sagovornika. 2. U mnoini imamo oblike deca~ta, kad se govori o vie djece koja su poznata sagovornicima; deca~va, kada se govori o vie dje117

ce koja su blizu sagovornika i deca~na, kad se govori o vie djece koja su udaljena od sagovornika. Pridjev pristalo (lijepo) 1. U jednini imamo oblike: pristalo~to, kad se govori o osobinama jednog predmeta poznatog sagovornicima; pristalo~vo, kada se govori o osobinama predmeta koji je blizu sagovornika i pristalo~no, kada se govori o osobinama predmeta koji je udaljen od sagovornika. 2. U mnoini pristale~te, kad se govori o osobinama vie predmeta poznatih sagovornicima; pristale ~ve kad se govori o osobinama vie predmeta koji su u blizini sagovornika i pristale ~ne kada se govori o osobinama vie predmeta udaljenih od sagovornika. U albanskom jeziku je karakteristino da imenica ili neka druga rije ide ispred pridjeva. Djali i mir, u nainskom govoru ide suprotno, pridjev dolazi ispred u ovakvim jezikim okolnostima pristaloto dete, pristalovo dete, pristalono dete. Isti je sluaj i kod drugih oblika kada druge rijei prethode imenicama (Pristalata krava, pritalava krava, pristalana krava Mojujet kon, mojujev kon, mojuen kon) to nije sluaj u albanskom jeziku. Stepenovane pridjevske forme da bi se iskazala umekana eufemizirana osobina kao u primjerima: magare magaresto, krava kravesta, katilj katiljest, nebidnik nebiden, prosjak prosjekst, derime derimesto, mrenko mrenkest, harosanik harosan, je jo jedna odlika govora Torbea Gore koja se moe usporediti sa veoma izoliranim oblikom u albanskom jeziku Molla mollalie, gjajtan gjajtanlie (Jabuka jabukasta, gajtan gajtanesti). 6. U fonetici razlika izmeu albanskog i nainskog je u samoglasniku y kao i u suglasnicima rr, th, dh koje ne poznaje goran118

ski govor. Ostaje da se razmotre suglasnici x (dz) i nj kao i samoglasnik u oba jezika realiteta. a. Fonemu x (dz) u nainskom nalazimo na poetku i u sredini rijei (dzandzikalo, dzvere, dzukela, dz'rdzo, tojdzi, vojdzi) kao i u albanskom, makedonskom grkom, rumunskom i italijanskom jeziku. Kada uporeujemo rijei sa ovim glasom u nainskom i albanskom jeziku moemo zakljuiti da ih u nainskom ima najmanje dvostruko vie nego u albanskom211 dok je njegova upotreba u govoru Ljume neznatna.212 b. Indoevropsku grupu gn, kako u albanskom tako i nainskom, je asimilirao nazalni palatal nj. Tipino za albanski jezik je da je u inicijalnoj i finalnoj poziciji (njerz, gjunj, fshinj) kao i u nainskom govoru (njegov, konj) imao dijametralno suprotne pravce razvoja. Prema abeju kasni razvoj gegijskog dijalekta u XVIII vijeku vodio je nj u n a potom u j (Gjunj, gjuj, kunj kuj) dok u nainskom jeziku u n (konj: kon, dunja: duna) c. Kada je u pitanju samoglasnik (), iako smo postavili hipotezu da je nastao pod utjecajem albanskog jezika, njegovo intenzivno prisustvo u bugarskom, toskijskom dijalektu (gdje je bugarski utjecaj veliki) i njegova rairenost u gegijskim dijalektom sa kojim je nainski bio u vievjekovnom kontaktu, tjera nas da promijenimo miljenje i da smatramo da je to konzervirano stanje u nainskom govoru sauvano nakon to je otrgnut od matinog stabla jo u XII vijeku, a nikako kao albanski utjecaj. d. U odnosu na albanske govore oko Gore u kojima je dolo do ispadanja poetnih samoglasnika vlastitih imenica Leza (Elez), Ni (Avni), Brahim (Ibrahim), Lovkam (Alof Kamen), Cuf (Isuf ), u Gori se oni dobro uvaju ( Elez, Avnija, Ibrahim, Alof Kamen). e. Jedna vana odlika nainskog govora je gubljenje zvunosti finalnih konsonanata (mu, prak, d'p, gla, dut, z'p, bukof, Zapot), koji se isto ponaaju i u poziciji kada se nau ispred bezvunih su211

Vidi Fjalori gjuhs shqipe, Tiran, 1982; i Dokle, Nazif, Fjalor gorane-shqip, Sofija, 2007. 212 Hoxha, Shefqet, E folmja e Rrafshs s Lums, Tiran, 2007, str. 219. 119

glasnika sa kojima se jednae (muki, prake, d'pe, dute, z'pe, bukofe). Kada se nau u poziciji ispred samoglasnika njima se vraa zvunost (mui, igoj, d'bojna, glaoj, dudoj, z'bec, bukovo). Albanski jezik nije mogao utjecati na nainski ne samo zbog toga to je ovo karakteristika toskijskog dijalekta, ve i zbog injenice da se u albanskom jeziku ova pojava desila u srednjem vijeku,213 pri je nego to je dolo do kontakata izmeu Torbea Gore i Albanaca. f. Konsonanti j i v, koji zamjenjuju hijatsko h, za koje Pedersen vjeruje da nema takvu ulogu, prisutni su u albanskom jeziku (i ati jati, shtrngoeshtrngoje, ustaitustahit), u nainskom govo ru Gore (dadii-dadiji, nasmijujemnasmivujem, donesoadoneso ha, panaapanaha, plokaestiplokajesti) i drugim balkanskim jezicima. U nainskom govoru Gore gubljenje hijatskoh glasa javlja se i putem alternacije i : j (tamo i vamo tamojvamo, kuso i tesno kusojtesno) ili ispadanjem i (ne imaj nemaj). g. U nainskom govoru Gore nedostaju dugi nazalni samoglasnici koji su jedna od glavnih odlika govora Ljume sa kojim se govor Gore granii. h. Diftonzi u govoru Torbea Gore su nestali. Jedini diftong u ovom govoru je ua (tomua, ovomua, mua, tvua). Ovo je nastalo kao rezultat unutranjeg razvoja govora Gore, i nije pozajmica iz Ljume.214 i. Fonema -h, kako u nainskom govoru Gore tako i u albanskom govoru Ljumske Ravnice215, je veoma nestabilna u svim pozicijama: inicijalnoj, finalnoj i medijalnoj. Dobro se uva u svim pozicijama u Borju i Oreeku (hodak, Husno, hrbet, dojdohme, stanahme, strah, uplah, Salih), dok se ne uje u itevecu, Orgosti, Koaritu, Pakii, Zapodu i Oriklju (odak, Usno, rbet (rbet), dojdome, staname, stra, upla, Sali). Ovu pojavu vidim vie kao utjecaj nainskog na govor Ljume. Suivot dananjih Ljumljana sa
213 214 215

abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran 1976, str. 291. abej, Eqerem, isto. Hoxha, Shefqet, E folmja e Rrafshs ..., str . 246. 120

slavenskim Torbeima u Ravnici je vie nego potvren, dok za takvo neto u Gori nema nikakvog pokria. j. Fonema j, sa jakom pozicijom na poetku (jak, jemen, jok, junec) i na kraju rijei (loj, poj, dertoj, ostaj, kalaj, kolaj), jav- lja se kao nestabilna u sredini rijei (Aljijin, Aljiin, ali i Aljin, Dolojita, Doloita ali i Dolojta). Ista pojava je prisutna i u govoru Ljumske Ravnice, o emu mislim isto kao i o fonemi h. Apofonija (Promjene glasova) K > c (pesokpesoci, posedokposedoci, popukpopuci, poljesokpoljesoci, urnekurneci, kapak-kapaci), g > dz (jastegjastedzi, haeg haedzi, dueg duedzi, benbreg - benebredzi), g > (benebregbenebree, haeghaee, duegduee, prag-praite), l > lj (kulakulje, AbdulaAbduljin, rabotalarabotalje, hulahulje, bula-bulje), g> (dl'gdl'ina) k > (maznik-mazniec, nauka nauen, TurkTurin, majkamajin, vek-veen), f > l (vof-voloj, rabotafrabotala-rabotalo, dof-doloj), f > lj (kofkoljje, klaf- kolje, spaf-spalje), ua > ojdzi (nekuanekojdzi, tvua-tvojdzi), ja > mua (tojatomua, ovja-ovomua), aja > ojdzi (tajatojdzi, onajaonojdzi), oj > ua (nekojnekua, svakojsvakua), d > (dupke-upke), i > j (DeloicaDelojca, dertoi-dertoj), e > h (bee bif-beh bif), k > (ke idem-e idem), i > gi (i je-gi je), ov > u (dovniduni), alo > o (dundalodundo), hoam > ov > la > lo > jde (dohoamdoov doladolo-dojdedolje, nahoamnaovnalanalonajde-nalje), im > doh > def > dela > delo > de (viim-vidohvidefvidela-videlo-vide, sfiam-sfidof-svidela-svidelo-svide), ef > lji (petef-petlji, oref-orlji), im > moj (sidim-sidmoj), a > e (dva-dve, dvajca-dvehnice), i > e (tri-trea), i > o (trojca-trihnice), > (otea-oteen, ostsprea-otspreen), l > f (Belja-befski, sela: sefski, cela-cef, zela-zef), d > (kradem-kara, gladen-gla, BrodBroanin, Zapod-Zapoanin), ovno > uni (Dovno Mahalo: Dunimahalo), orno > uri (Gorno Mahalo: Gurimahalo), ec > (magarec
121

-magarite, crvec-crvite, konopec-konopite) v > d > j (davam -dadi-dajte), j > (jedinajeseidinajese). Akcenat Umjesto akcenta na pretposljednjem slogu koji se pomjera i na zadnji slog, u nainskom imamo akcenat koji pada na trei slog s kraja (antepenultima) koji se ne pomjera, koji ima mehaniku regulaciju i funkciju. Topika to se tie topike, ono to odvaja govor Torbea Gore od albanskog jezika je da pridjevi i ostale determinativne rijei dolaze ispred imenica. 7. Kako bi pojaao svoju tezu profesor efet Hoda se poziva na patronimiju, na doseljena bratstva i toponimiju Gore. Na samom poetku treba kazati da se svi zakljuci koje on donosi sa lakoom mogu odbaciti, ne samo zbog toga to nemaju nikakvu istorijsku osnovu, ve i zato to ne postoji niti jedan dokaz da su Albanci i Torbei ivjeli zajedno u Gori. Osim toga, efet Hoda govori o jednom realitetu koji uopte ne poznaje, jer se niti jedan od primjera objavljenih u Shqiptari Sinana Pasha .... ne odnosi na patronimiju Torbea Gore. Kao takve ih ne moe koristiti kako bi objasnio, komentarisao i interpretira ovu pojavu u ovom govoru, koji ne pripada albanskom jeziku. 1. Od 147 primjera (str. 123-125) 77 njih (Beria, Drenica, Koza, Nelja, Durmii, Hajdari, Hodaj, Hoda, Deferi, Avdilaj, Hasanaj, Mustafaj, Murataj, Memii, Nuredini, Ibrahimi, Sejrani, Dervii, ejvani, Demiri, Osmanaj, Aliaj, Kamberi, Nuriaj, Beraj, Mustafaj, Alidinaj, Ferataj, Hajrulaj, Hoda, Bajraktari, Purova, Me122

kaj, Hoda, Vlaaj, Lukovi, Balja, Baa, Balabani, Bela, aka, Biaku, Duraku, Dervii, Draga, eliku, Gria, Hoda, Hadiu, Ibraj, Ismaili, Doi, Kalabaku, Kini, Lei, Murati, Murga, Morava, Mola, Mulaj, Paaj, Sokoli, Seferi, ehu, uti, Ukaj, Rama, Fetiaj, Imeralaraj, Toilla, pata, Prnari. Feri, Mangaj, Krasnii, llaku, Mataj.) su albanizirani i nisu dio govora Gore. 23 primjera (Drenica (str. 129) Hodofci, Sokofci, Demalofci, Beharofci (str 128), Mulaukovci, Belevci (str. 127), Nurinci, Dupeefci, okiovci (str. 124), Demalovci, Alinci, ukanovci, Talovci, Daklovci, okovci, Rajkovci, Diritlinci, orofci, Dubovci, Baljovci, Karovci, Memovci, Krpanovci, ulunovci, Miftarloci, Terdzinci, Derbusoski (str. 123)) su deformisani oblici i pogreno postavljeni iz razloga nepoznavanja jezika od strane autora ili od lica koja su intervjuisana. 71 primjer (Damatovci, Kirevci, Lukinci, Derbusovci, keprnovci, Olomanovci, ulonovci, Rokinci, Krpanovci, inarovci, Kuliovci, Godovci, Memoci, Karovci, Isakovci, Palinci, Ukovci, Beramovci, Balinci, olakovci, Dubovci, ajnovci, Miftaraloci, orofci, Laskovci, Jamkovci, rkofci, Tahirofci, Eminovci, Dalainci, Demovci, oinci, Hodinci Barutovci, Diritlinci, Klokovci, Rajkovci, okovci, Kapanovci, Daklovci, Tuefci, Talkovci, Talovci, Sokofci, ukanovci, Bungurofci, Lakofci, Alinci, Damalovci, Behairofci, Ljupanovci, atofci, korofci, Pandinci, Diovci, Dupeefci, Adilofci Bajrofci, okiofci, Demirovci, Huliefci, Nurinci Doklel, Kalimaii, Ribari, Anie, Selimoi, Alinci, str. 123-124 i drugi koji se ponavljaju na drugim stranama) nisu patronimi nego imena rodova i brtastava. Rijei kojima se imenuju rodovi u govoru Torbea Gore formiraju se pomou osnove koja oznaava porodino ime prvog pretka ili njegovog nasljednika plus sufiks -ci (Dokljev-ci, Godov-ci, Kapanov-ci, Alijin-ci) i odreuju skup osoba, linosti, dua ije se porijeklo po krvnoj liniji vezuje za jednog pretka. Rijei kojima se odreuje gen, soj i domazluk jedne osobe nastaju:
123

1. pomou nastavka ~ev i sufiksa ~ci (Doklje-ev-ci); Toja Dokle mi ga napraj ovaja = Onaj Doklje (jedan iz roda Doklje) mi je to napravio. (Godo-ov-ci) Toja Godo me napana. = Onaj Godo (jedan iz roda Godo) me napao, za muki rod. 2. pomou alternacije sufiksa -ci u -ka (Dokljev-ka); Ne zn' to Dokljevka je ona = Ne zna kakva Dokljevka je ona, za enski rod, i alternacijom -ci u -e (Dokljev-e) Tija Dokljeve me pomoe = Ono dijete iz roda Doklje mi je pomoglo, za srednji rod. Onako kako toponimija pomae za orijentaciju lanova jedne zajednice u njihovom ivotnom prostoru, isto tako i patronimija slui za njihovu orjentaciju u drutvenim odnosima. Svaka zajednica ih je formirala sopstvenim jezikim sredstvima. U pokuaju da objasni patronime Torbea Gore, efet Hoda to nije uzeo u obzir. Tako u albanskom jeziku patronimi se oznaavaju optim imenom mukog roda u nominativu, odreenog vida, prvog pretka poznatog lanovima zajednice, koji govori njihov jezik i koji ima krvne veze sa njima. Suprotno od ovog pravila u albanskom jeziku, u govoru Torbea Gore patronimi se formiraju pomou osnove koja odreuje rod prvog ili njegovog nasljednika plus sufiks -ski (Doklje-ski, Godoski, Kapano-ski, Alijin-ski) za muki rod i sufiksom -ska (Dokljeska, Godo-ska, Kapano-ska, Alijin-ska) za enski rod i pokazuje osobe koje pripadaju jednom skupu povezanom krvnom linijom meu sobom, i koje su poznate lanovima zajednice koji govore isti jezik. U oba jezika naputa se stari patronim i bira jedan novi u momentu kada se raa potreba da se izdvoji jedna meu dvjema osobama istog antroponima. Anroponimijski triptih Voke: Uko:Lupan ne moe biti valjan dokaz o utjecaju vlakog i albanskog jezika na govor Gore. Ljupan, koji je posvjedoen samo kao toponim i ime jednog nestalog bratstva u Borju, vie se moe uzeti kao dokaz prisustva Vlaha u Gori i nita drugo osim toga. I ime Uko govori malo. U nainskom nije postojalo ime uk-ujk na osnovu kojeg je nastao antroponim Uko
124

(Ukovci, Ukoski), ve se ovdje radi o posuenici. I ona je moglo nastati zbog kontakata i bliskih odnosa. Inae bi Demir, Aslan, Muhamet itd, itd, itd. bili posuenice iz arapskog jezika. Na primjer, kod Torbea Gore koristi se i ensko ime Hana, koje se ne moe uzeti kao posuenica u ovom govoru, ve samo kao upotreba tue antroponimije. Svako ko misli da se bavi antroponimijom Torbea Gore, ne moe to raditi ukoliko ne uzme u obzir jednu posebnost. Naime, veina antroponima ovdje proistie iz jednog nadimka koji se prilepljuje prvom u rodu ili njegovom nasljedniku. I na kraju trebamo znati da je patronimija posljednji i najdiskutabilniji argument u odreivanju etnike pripadnosti. Inae bi ispalo da su svi Torbei i muslimani u Albaniji Arapi. Bratstvima za koja znamo da su sigurno albanskog porijekla se neemo baviti, ne samo zbog toga to je veina njih asimilirana, nego i zbog toga to su oni ovdje doli na poetku XX vijeka i ne mogu sluiti u definisanju jezika, kulture i etniciteta Torbea Gore.

8. I po pitanju toponimije efet Hoda je u istoj brazdi sa Skenderom Gaijem i Ismetom Lecijem. Isto kao i njih vodi ga ideja da ovdje, a priori, moraju biti albanski toponimi. Da bi i po ovom pitanju bio blizak sa njima, ne poziva se na jezik na kojem su nastali ovi toponimi kao da taj jezik uopte i ne postoji. Kao i oni, izbjegava komparativnu metodu i okree se narodnoj etimologiji koja se bazira na proizvoljnoj podjeli rijei na manje jedinice u fonetskom pogledu sline sa rijeima iz albanskog jezika. Koristei njihov nain rada lako moemo doi do zakljuka da ime efet dolazi od albanskih rijri shef + qet, Skender od S'ke + nder216 i Ismet od slavenske rijei Iz + met (med). Dalje, moemo
216

Svi ovi oblici imaju neko znaenje u albanskom jeziku (Ske nder = nema potenja) prim. S. I. 125

razlikovati albanski apelativ mal u Malezija, Malta, ili u imenici Roma (Rim) da traimo rom (ciganin) + a ili u rijei Iran i + ran i td, itd. iako ove rijei nemaju nikaakve veze sa albanskim jezikom i tumaene na ovaj nain predstavljaju jasne etimoloke absurde. 9. Da govori o makrotoponimiji (imena naseljenih mjesta) Gore i da to prvo ne iznese u varijanti govora Gore nije ni ljudski ni nauno. Za ovu vrstu moralnosti efet Hoda ne zna sve dotle dok porie i naziva neistinom i svjetlost sunca. Tako, u svojoj knjizi Krkime pr besimet fetare n Lum (Istraivanje o vjerskom ivotu u Ljumi) tampanoj 2005. godine u Tirani, za sveta mjesta u Borju i Crnjeljevu kae da se nalaze u Ljumi (str. 98) isto to ini i za dva istaknuta imama Gore kao to su Mola Rasim iz Zapoda (str. 219) i Mehmet Alija iz Pakie (str. 214). Uz sve to treba podsjetiti da su sela Gore prije sadanjih imena Shishtevec (Shtevec), Oreshk, Borje, Crnelev, Orgjost, Kosharisht, Pakisht, Zapot, Oikl, Novosej, Shtreze, Turaj, Nim, Brekij, Topojan, Lojme, Kollovoz, Xhaferraj, Bele imala svoja imena i nazivala su se: itejec, Oreek, Borje, Crneljevo, Orgosta, Koarita, Pakia, Zapod, Oiklje, Novo Selo, Streevo, Ture, Nifa, Brekinje, Topoljane, Lomna, Kolovoz, Dafere, Bela. Dakle, pratei njihove ranije oblike mogu se formirati obrasci na osnovu kojih mogu zapoeti istraivanja. Od njih Borje, Crneljevo, Koarita, Pakia, Zapod, Novo Selo, Streevo, Nifa, Brekinje, Topoljane, Lomna, Kolovoz i Bela su isto slavenski toponimi dok je itofc itejec izvorno vlaki, dok je Dafere albanski. Oreek (Oreshk) se javlja u Bosni u obliku Oraje i u Bugarskoj u oblicima Oreak, Oreec217 i Ore. Moda bi moglo biti povezano sa vokom orah.
Mikov, Vasil, Proizhod i znaenije na imenata na naite gradove, sela, reki, planini i mesta, Sofija, 1943, str. 225, 236. 126
217

Oiklje (Oikl) i Orgosta (Orgjost) mogu biti praslavenski, moda i izvorno latinski kada znamo da se nalaze pored poznatih rimskih puteva ne odbacujui ni mogui izvor izmeu latinskog i vlakog. U meuvremenu jedna Ogosta u Bugarskoj218 nagoni nas da budemo skeptini prema ovom miljenju. Turaj se ne moe odvojiti od slavenskog tur, tour, tourica, latinski urus, rumunski bouru, ime jedne vrste divljeg goveda koje je ivjelo na prostorima Balkana. K. Jireek pie: ak su i u srednjem vijeku po livadama i umama ivjele dvije vrste divljih goveda. Kao predak nekoliko varijeteta domaih ivotinja koji je sada nestao tur, urusi (Bos primigenius). Herodot pominje ovu vrs- tu goveda u blizini solunskog zaliva. Njihove duge rogove koristili su osvajai Trakije, dok su ih Nijemci u doba Cezara koristili kao posude za pie. Kralj Daana je pio iz roga ukraenog zlatom koji je Trajan kao ratni plijen posvetio bogu Kasiu. Varoni, u doba Cezara, znao je za jednu vrstu divljeg goveeta (boves perferi) u Dardaniji, u Meziji i u Trakiji. ak i u srednjem vijeku turi je bio dobro poznat i u Istonoj Evropi. Slavenski naziv je tur (enka je turica), rumunski je bouru (od ega je i ime Boureni). Mnogi nazivi mjesta u Krajini, Dalmaciji, Bosni, Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj su izvedena od tur: Turopolje kod Zagreba, sela Turovo, Turje, Turana, Turii, turjane i dr. Jo su paganski Bugari lovili tur u umama Istone Bugarske, kao to potvruju kosti pronaene u okolini Abobe. U Srbiji je tur, prema svim prilikama, bio rijedak u ono vrijeme, kada je srpski kralj Stefan Prvovenani (oko 1215) ovakve ivotinje (tur i turica) dobio na poklon od maarskog kralja Ander II. Onda je tur ivio u oblasti Karpata, na tlu Moldavije, kao i u kantonu Uri, iji je logo glava bika.219 Torbeima koji su u Goru doli sredinom XII vijeka ime tur je bilo poznato iz krajeva iz kojih su pristigli. Vjerovatno su prvi ljudi
218 219

Mikov, Vasil, Proizhod i znaenije na imenata..., Sofija, 1943, str. 60. Jireek, Konstantin, Historija Srba, Beograd, 1988, knjiga I, str. 7-8. 127

koji su prodrli u ove planine veoma rijetko sretali ove ivotinje, pa su zbog toga i nazvali ovo mjesto. Ne treba odbaciti ni toponim Turija u Bugarskoj koji dolazi od imena jedne vrste trave na bugarskom turija (Berteroa incana).220 U Zapodu smo sreli topnim Turuinec. Najei naziv za dijelove sela su Gorno Mahalo sa derivacijama gornomahalec (stanovnik Gornje mahale), gornomahavsk (koji se vezuje za Gornju mahalu), dovnomahalec (stanovnik Donje mahale), dovnomahafsk (koji se vezuje za Donju mahalu). Ovi izrazi se esto u govoru uju i kao Gurimahalo i Dunimahalo sa derivacijama gurimahalec, gurimahafsk. U oba sluaja radi se o fonestskoj promjeni arno:uri i ovno:uni, to iskljuuje svaku povezanost sa gur (kamen) u albanskom jeziku. Kada bi imalo veze sa albanskim gur u narodnoj pjesmi ne bi bilo u svom autentinom obliku Gornoto mahalo.221 ... Da se spustite na porijeklo i dalje na etimologiju rijei ona se mora podijeliti na manje misaone dijelove od kojih je sastavljena a to se naziva morfemska analiza rijei. Ukoliko zanemarite to osnovno pravilo, moete doi do raznih prividnih slinosti koji e odgovarati unaprijed odreenim zakljucima. U vlastitom imenu Damat trai se slinost sa dam ili dm (alb. teta). Ime Palja ini Palj, Tue ini Tu, Taljko Talj i Dio Di. Niketevci su od Nikovci to je nastalo od Nik. Krpaovci ili Krpanovci su izgleda od krp (konoplje). Oblik Balje kod Baljevci od Balj. Leko kod Lekovci od Le. Kod Pecanovci na mjestu jednog Pecana imamo saeto Pec. Kod Micovci oblik Mico je postao od mic (maca). Kod Ginevci trai se kinngj (jagnje). Beljinci ini Beljevci da bi ispalo da su iz sela Belje. itd, itd.
220 221

Mikov, Vasil, Proizhod i znaenie...,str. 225. Dokle, Nazif, Goranski narodni pesni, Skopje, 2000, str. 76. 128

Slino se dogaa i sa nekim toponimaima koje analiziraju S. Gai i I. Leci. Oni ovom spisku pretpostavki dodaju jo neke toponime. - U itejecu imamo toponim Nurev Grop (Grob Nura, Nuredina, Nurin) a nikako ne Nuragrop, koji ionako nita ne znai ni u albanskom. - Murga u itejecu, Murgan u Orui vie nego sa murg (monah) u albanskom vezuje se sa murga (latinski) = lokva, sok tamne boje koji ostaje nakon muljanja maslina za ulje.222 Istog miljenja je i bugarski naunik Vasil Mikov223 o toponimima Murgajec (visina), Murga (vrh planine), Murgevica (planinski vijenac), Murgenec (izvor) u Bugarskoj.224 Dalje, u bugarskom imamo pridjeve murgo (sme),225 murgav (crn) i ime murgavina (crni pas, garavko)226 to odgovra albanskim rijeima murgash, murgt a nikako murg227 i ne moe se istrgnuti od latinske rijei murga zbog odjee koju nose monasi (alb. murgjit). Nedostatak ovakvih toponima na prostoru gdje se govori albanski i njihovo prisustvo samo u Bugarskoj i Gori govori mnogo. - Strge toponim u itejecu, (u Borju Strga), koji se donosi u deformisanom obliku Strgie dolazi od imenice strge, to je mnoina imenice strga (u drugim slavenskim govorima struga prim. S. A) koji ni manje ni vie odgovara albanskom shtrung ~a sa izuzetkom to u ovom jezku ima sasvim tree znaenje: drvena posuda u kojoj se vri mua stoke koji u prevodu na na jezik glasi vedro. Ovakvo izvoenje strge shtrngoj, osim elje da bude albansko nema nikakvu drugu osnovu. Kad bi rije bila izvorno al222

Vidi: - Fjalor i Gjuhs s sotme shqipe, Tiran, 1980, str. 1185. - Miunovi Ljubo, Savremeni leksikon stranih rei i izraza, Beograd, 1991, str. 468. - Fjalor shqip srbokroatisht, Prishtin, 1981, str. 597. 223 Mikov, Vasil, Proizhod i znaenie na imenata..., Sofija, 1943, str. 19. 224 Mikov, Vasil, Proizhod i znaenie na imenata..., str, 253. 225 Mikov, Vasil, isto 226 Fjalori Bullgarisht shqip, Sofje, 1959, str. 286. 227 Fjalor i Gjuhs shqipe..., isto. 129

banska, kako bi se onda objasnio toponim Strg u eenu u Ljumi.228 - Ljenita koji u obliku Lenisht nalazimo kao jedan od slavenskih toponima u nekoliko sela Ljume (Bardoc i dr.), je mnoina imenice ljenite to oznaava povrinu na kojoj se uzgaja lan (len na nainskom). Postalo je, dakle od len koje nema veze sa albanskim ve sa latinskim Linum usitatiscinum to je u albanskom dalo li ri, dok je na nainskom, makedonskom i bugarskom len a u srpskom lan. Vie od toga u nainskom govoru imamo familiju rijei: ljen, ljenite, ljenec, ljenove, ljenov, ljenarka, ljenare, ljenarkite, ljene. - Baljeva Ljivada nije Livadhi i Bals ve Livadhi i Bales. Samo od Baljina Ljivada je moglo postati u albanskom Livadhi i Bals. - Toka inica je deformacija toponima Tokainica a nikako, i po elji bilo koga, se ne moe izokrenuti u oblik koji uopte ne pos- toji i dovoditi ga u vezu sa imemicom inica (dolina). - Maljevo Rupie se na albanskom moe prevesti sa Gropza e Males, gdje bi Malje bio nadimak za vlastito ime Ismail. - ujeec je u govoru Gore ono to bi na albanskom bilo njerith (zadnja nepca, dio koji odvaja usta od grla) i nema potrebe da ovo ponovo stavljamo pod znak pitanja. - Osoje, Osuje je ime za neko mjesto koje grije sunce. Prisuje, ali i Prisje je suprotno, ali i ono nema veze sa albanskim. - Paraspur je vizantijsko ime za imanje, vlasnitvo, tanije jedna njiva na selu koja je dovoljna da prehrani jednu porodicu.229 Tako da ne moe biti albanska rije. - Sakofe dolazi od Sako, vlastita imenica, zapravo od prisvojnog oblikasa Sako~ov+ sufiks za umanjivanje ~e. Oznaava porodinu ili rodovsku pripadnost koji se povezuje sa pretkom (Isak) Sako jedne porodice kao ako-ov-e, Lak-ov-e, Adil-ov-e, Kare228

AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Gjuta, Hamdi, Historiku i fshatit Gjegjn - rrethi Kuks, 1973, str . 6,7. 229 Jireek, Konstantin, Istoria Srba I, Beograd, 1988, str. 487. 130

ev-e, inar-ov-e, Hasan-ov-e i dr. I nema nikakve veze sa albanskim jezikom. - Gropia je mnoina rijei grope = mali grob, grob djeteta i u govoru Gore je nastalo dodavanjem sufikca -e koji se koristi za umanjivanje. Tako imamo familiju rijei grob, grobite (grob vei od obinog), grope (mali grob, djeiji), grobar (onaj koji kopa grob), groben (koji ima veze sa grobom), grobarite (grobar drugaiji od obinog), grobarka (velika muha koja se obino vrti oko groba) koja nema nikakve veze sa albanskim, isto kao to se ni Gro bite ne moe identifikovati nego se samo moe pretpostavljati da ima veze sa rjeju grop (alb. rupa). Za rije grop u nainskom imamo rije rupa sa izvedenicama rupie (rupica, mala rupa), rupite (velika rupa, rupetina), rupen (rupast), rupnim (kopam rupu), rupnene (djelatnost da se pravi rupa), rupnet (koji je u obliku rupe), rupnest (rupast), rup-rupe (rupe-rupe, sa rupama). - Fiek nije albanski oblik i kao takav nije ni stigao u govor Gore. Ovo je turcizam. - U toponimu Petkoec (Zapod) Petkojca (Borje) osim imenice Petko ne moemo nita nai da je to apelativ u albanskom jeziku. -Mangov je oblik prisvojnog pridjeva od vlastite imenice Mango, i nema nikakve veze sa apelativom mang, to na jeziku Torbea Gore oznaava rukav. - Drenia je mnoina imenice drene (mali drijen). Nastalo je od dren + sufiks -e koji slui za uamnjivanje, Od toga imamo porodicu rijeu: dren, drene (mali dren), drenite (drijen drugaiji i vei od obinog), drenove (batina, tap), Drenii (toponim), Dreni (toponim), drenina (plod), dreninice (mala koliina drenjina), dreninite (plod drenjine vei od uobiajenog), dreninie (plod drenjine manji od obinog), drenojna (miris cvijeta drijena), dreninojna (miris ploda drenjina). Ne znam kako je mogue da se pred ovim jezikim realitetom jelenovi nau meu drijenovima ( alb. dre = jelen). Prema Eremu abeju dre - dreri (jelen - jelenovi) ima malo ansi da ima blis131

kosti sa imenicom dren, drijen u srpskohrvatskom, dren u bugarskom i dern u ruskom jeziku i dr.230 - Za Magareve Rudine se ne moe rei da imaju albanski izvor zbog ideje da magare dolazi od albanskog magar. Ovaj toponim je unutranji razvoj nainskog govora. Kod toponima Polumi izdvajanje apelativa lum ( alb. rijeka) znai prihvatanje jednog apsurdnog naina formiranja rijei pomou po (prijedlog u nainskom govoru koji ima vie funkcija) + lumi (albanska rije) u znaenju po rijeci, uz rijeku. Ovakva leksika nakaza, koju moe artikulisati samo jedan Albanac koji tek poinje uiti nainski i kome je jo nepoznata imenica reka, se ne moe smatrati pozajmljenicom niti moe biti utjecaj albanskog jezika na nainski govor. I pored toga to ovaj sluaj moe biti presedan kako bi ostao kao toponim sa znaenjem uz rijeku (prgjat lumit) nismo ubijeeni u to. Ne pokazuje odreeno mjesto ve pokretno mjesto cijelom duinom rijeke, od izvora do ua, neto to nije po pravilima topnomastike. Ukoliko postoji (moja terenska istraivanja to ne potvruju) jo jedan toponim sa imenom Polumi, mislim da bi to prije bila biti mnoina imenice polum:polumi koja izvorno moe biti latinska. - Kod toponima Ljupevec nemamo apelativ lup-o ve vlastito ime Ljubo, gdje se zvuno -b ispred bezvunog - jednai po zvunosti i prelazi u -p. Blizu ovog toponima imamo Lubof Kamen. Drugaije kod Ljupanovo Jabue imamo ljupan koje dolazi od lupo, (vuk). - Toponim ap ne moemo uopte dovoditi u pitanje. Oznaava jedan mineral iz kojeg se dobija ap, stipsa. - Bokaravenj je deformacija toponima Bukaraven identifikovan u Orgosti i oznaava ravnicu ne kojoj raste bukovo drvo. I kada

230

abej, Eqerem, Studime etimologjiken fush t shqipes III, Tiran, 1987, str. 307. 132

bi bilo bok opet bi pripadalo slavenskom izvoru koje je na sjeveru ulo iz srpskohrvatskog a na jugu iz makedonskog.231 - Teje u Orgosti ne postoji. - Kljeteograde, po meni jedna deformacija toponima Kilavograe, koja je po formi slina rijeima bisagnjiva, bukaraven. Sastoji se od rijei kljete (klijeta), ali i dio konstrukcije krova + ograde, njive blizu sela, u blizini kua. Moramo podsjetiti da ni kljete (kljetaf, kletavo, kletita, kletiia) a ni ograda, ograe, ogradite, ograko nisu iz albanskog jezika. - U toponimu Maletin Krs nemamo nikakav apelativ mal. Maletin je oblik prisvojnog pridjeva nastao od vlastitog imena Maleta to bi na albanskom doslovno bilo Kryqi i Malets. - Bunari, u nainskom je mnoina od rijei bunar izvor, koja je poznata i u albanskom jeziku ali i svim slavenskim jezicima Balkana i izvorno pripada turskom jeziku i nema veze sa albanskim bunoj, buroj.232 - Bliznak nema nikakve veze sa apelativom bli. Bliznak u nainskom govoru, ni manje ni vie oznaava, dvojnika (alb. binjak). Nije mogua alternacija binj u bli. U nainskom bli je lipa. Dalje bli ~ri, ~ni je rije etimoloki nepoznatog porijekla.233 - Bisaknjiva se ne odnosi na bythe (alb. stranjica) ve na bisak: bisage (u nainskom ima jedninu) i njiva u znaenju njive koja ima oblik bisaga. - Golem Pai i Marina nemaju nita albanskog. - Veza Mlike (ime sela) Licaus ilirski antroponim nema neke argumenata da bi se uzeo vie od jedne hipoteze. Vie nego Licaus mislimo da bi moglo nastati od imenice mlin, mlinac (mlin za kafu), mlinar (vodeniar), mlinarica (vodeniarka, ena vodeniara), mlinarina (ujam), mlinski , mlinarski u srpskom234, mlivo (brano) u

231 232 233 234

abej, Eqerem, Studime etimologjike..., Tiran, 1976, str. 280. abej, Eqerem, Studime etiomioigjike..., Tiran, 1976, str. 372. abej, Eqerem, Isto, str. 264. Fjalor srbokroatisht -shqip, Prishtin, 1974, str. 374. 133

makedonskom,235 mlivar (onaj koji nosi ito za meljenje), mlivo (ito za meljenje), mlin (zeljanik, burek) u bugarskom.236 - Toponim Kiljavograe (Orgosta) koji dolazi od Kiljavo Ograe teko bi mogao biti metateza oblika Kliavograe ili Klilavograe i dalje od klie, sve dok ovaj oblik nalazimo unutar slavenskog prostora kao Kiseljak (Bosnja). Da bi oznaili crkvu (alb. kish) u nainskom imamo slavenske izraze crkva, kao i toponime Crkov, Zacrkov i dr. Treba znati da je kiljavo pridjev srednjeg roda (m: kiljaf, : kiljava, sr: kiljavo). U svemu ovome se ne moe zanemariti ni kia na slavenskim jezicima. - to se tie toponima Kljise (itejec) koji je po narodnoj predaji oznaavao crkvu ili crkve, kako bi potvrdili da se ne vezuje za albansko klish dovoljno e biti da podsjetimo da sline oblike sreemo i u Bugarskoj kao Kljise-dik, Klise-koj, Klise-tarla, Klise i dr. i da je klise turski oblik da bi se oznaila crkva.237 Moe se uzeti u obzir i klisar iz grkog jezika 238 to oznaava crkvenog zvonara. Poznato je da su, nakon odvajanja Peke patrijarije tokom XVIII vijeka, crkvama iz Gore upravljali grki popovi Carigradske patrijarije. Dakle, radi se o pozajmici iz turskog ili grkog jezika a ne o albanskoj varijanti klish ili klisur = derven, dolina, ali i vizantijskom nazivu za carinske take (prelaze) kao to sam i ranije izjavio. U Hrvatskoj imamo tvravu Klis239. Pored ovoga, u govoru Torbea Gore je potvrena grupa kl na poetku, sredini i kraju rijei (Kljiska, kljisna, kljete, kljentra, kljucka, kljun, kljokoti, kljokinam, kljaka, kljankam, istikljeme, Oiklje, iklje i dr.) koja se bolje uva nego u albanskom jeziku.240 - Bunake se moe povezati sa albanskom rijeima bun, bunisht (bailo), ali potrebna je dublja komparacija uzimajui u ob235 236 237 238 239 240

Fjalor Maqedonisht shqip, Skopje, 1999, str. 193. Fjalor Bullgarisht shqip, Sofje, 1959, str. 279 Mikov, Vasil, Proizhod i znaenie na imenata ..., Sofija, 1943, str. 166. Miunovi Ljubo, isto, str. 347. Shmitt, J. Oliver, Skenderbeu Tiran, 2008, str. 324. Vidi Fjalori i gjuhs sotme shqipe; Dokle, Nazif, Fjalori Nashke shqip... 134

zir i rije bunite koja u govoru Torbea Gore, bugarskom i srpskom jeziku oznaava mjeso na kojem se baca smee, ne odbacujui ni rijei buna, bunika, imenica koja u srpskom jeziku oznaava vrstu otrovne biljke (Atropa belladonna, Hyoscyamus Niger), kada znamo da ovaj toponim oznaava mjesto na kojem je bujna i bogata vegetacija. - Piec vjerovatno dolazi od pish (bor) i Borje ( alb. pishnaj) kao njen kalk. Ali vie se moe raunati kao latinska pozajmica u nainski govor preko vlakog, nego to je to albanski utjecaj, kada znamo da kontakti Torbea Gore i Albanaca nisu potvreni prije XV vijeka. - Tumba koja u itejecu i Kruevu oznaava jedno brdo, na makedonskom tumba (breuljak, hrid)241, na bugarskom tumbest, tumbak (debeljko)242, u albanskom tumb -a (buket)243 Iako se ne moe odvojiti od latinskog tumulus (grob), sigurno nije iz albanskog jezika u kojem ima oblik tum-a, a ne tumba, kojom se imenuje neto drugo. - Trbeno Selo i pored toga to moda oznaava jedno arbreko selo ne moe se smatrati pozajmicom iz albanskog jezika. Mislim da se vezuje za poetak stacioniranja Albanaca na prostoru (kraj XVII i poetak XVIII vijeka), kada se kod starosjedelaca Torbea rodila potreba da identifikuje naselje sa stanovnicima koji su sebe predstavljali kao Arbeni (tarbn), poto u to vrijeme jo nisu prihvatili ime shqiptar i nisu znali ili nisu prihvatili turski termin arnaut. Oblik Trben kao oronim nalazimo i u Kukuru kod Gramija. (Vidi Kol Luka, Konferenca Kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturrs s tij,Tiran, 1988, str. 286.)

241 242

Fjalor Maqedonisht shqip, Shkup, 1999, str. 374. Fjalor Bullgarisht shqip, Sofje, 1959, str. 765. 243 Fjalor i gjuhs s sotme shqipe, Tiran, 1980; Fjalor shqip-srbokroatisht, Prishtin, 1981. 135

10. efet Hoda se, kako bi argumentovao svoje poglede, poziva na ljumjano-goranski suivot (str. 157-188). Poziva se na geografiju, ekonomske aktivnosti, vjeru, istoriju, nonju, muzike instrumente, igre, praznike, leksiku, svadbene obiaje, vrste narodnog usmenog stvaralatva, dakle, na spoljanju i materijalnu stranu dviju kultura. Iako ove kulture meusobno utjeu jedna na drugu, autor nita ne kae o njihovim posebnostima i razlikama koje postoje meu njima, tako da je jedna albanska a druga slavenska. Dakle, zajedniki geografski prostor odredio je nain ivota, istu istorijsku sudbinu, ekonomiju, drutveno ponaanje, potrebe ovjeka da zatiti tijelo od prirodnih pojava i da olaka njegove fizike aktivnosti, prve tehnoloke predmete i njihovu izradu, tipove i vrstu nonje. Muziki instrumenti, igre, vjera, meusobne leksike pozajmljenice, narodne igre u sutini nemaju veze sa etnikom prirodom onih koji ih prakticiraju i mogu se svrstati u skupinu alatki koje pomau ovjeku da iskae sebe samog. Svadba i godinji praznici su univerzalne pojave koje su povezane sa ciklinim obnavljanjem ljudskog drutva i prirode. Jedino prema duhovnoj strani, dakle prema nainu na koji se prate procesi, obredi, trenuci pojedinih entiteta, mogu se otkriti etnike slinosti ili posebnosti. Dakle, prema nainu na koji izvode svadbu, Ljuma i Gora imaju zajedniko samo u injenici da parovi dviju etnikih zajednica imaju legitimni seks prve brane noi i nita drugo. I bez obzira na tip i vrstu nonje ena dviju etnikih formacija, na njihovu ornamentiku i hromatiku u cjelini, naroito od pojasa nie, tamo gdje su poeci etnikih odreenja, one nemaju niti jednu dodirnu taku. ak i na ovom nivou zakljuci o zajednitvu su vie nego fiktivni, rezultat su usporedbe sa samim sobom. Informacije o Gori, druga strana usporedbe, pojavljuju se bez imena, sa puno nedostataka i deformacija.
136

Odjea i obua (str. 158-159), u okviru muke odjee Gore nainski nazivi: openke, domadan, mintan piu se opanke, xhemadan, mitan. Umjesto Koulja iroke ruakeve i koulja tesne rukave daje se samo koshula. Umjesto Krivuljke i Belje orape biljei se samo orap (samo jedna arapa). Koparan u nainskom je ime za jednu vrstu muke odjee i koristi se i kao damadan i kao mintan i ne odgovara albanskom imenu kapsiz. Pantalone (alb tirqit) u nainskom imaju oblik benebreg. Kapui (kapa), osim naziva kee (kee), zove se i kapa. Mukoj nonji Gore dodaje feredu (alb. ferexhja) ak i kolsuz (enski jelek) (!!!), a izbacuje z'ban, kouf i dolamu. Uopte ne pominje nonju sa fustanelom. I u dijelu koji se odnosi na ensku nonju pravi greke kod rijei openke, domadan, orape, mintan. Kod arapa ne pominje imena kola, redoj-redoj i stramualjke. U enskoj nonji Torbea Gore nemamo samo dube ve imamo crno dube, areno dube i dube magarina. Za pokrivanje glave osnovni naziv je amija, ali i krpe (belo krpe, svetnare, pahunare, vuniare), sitarka (teljsitarka), amija (redena amija, kerena amija, kolaarka, Stambolska amija), burmulak (Burmulae, sviljen burmulak, bef burmulak). Rui se ova odjea rogozinom!!!. Izbacuje se: otordube, otor, anterija, al, kapa, furke, terljik, krpia, rukafia. Ne pominje se djevojaka nonja. O radnji odjevanja i skidanja odjee ne koriste se isti antonimi. U goranskom govoru postoje posebni antonimi za stavljanje i skidanje pojasa opai sopai to nije adekvatno slinim antonimima u govoru Ljume (vishet hiqet). U dijelu Muzika i igre (str. 160-162) nije tana tvrdnja da su muziki instrumenti u obje oblasti isti. ifteljia se ne koristi i nikada se nije ni koristila u torbekim selima Gore. Torbeu ovaj instrument ne pokree nijednu strunu due a kamoli da napravi neki preskok. Tupan i svirla su uvijek pratili muke i enske igre. Ove igre su praene ili samo tupanom, kavalom i dairem. Ako govorimo o tradiciji, muku i ensku pjesmu Torbea Gore, baladu, liriku ili bilo koju drugu vrstu, nikada nisu pratili muzi137

ki instrumenti. Ako se pozivamo na dananje pojave i prilike, kada su i muku i ensku goransku pjesmu poeli da prate moderni muziki instrumenti, onda je to neto drugo. Ne stoji ni tvrdnja da lirske pjesme u Gori i Ljumi prati muzika polifonija, poto polifonija nije melodija ve nain pjevanja. U okviru polifonije u Ljumi, Opolju i Gori razlikuje se polifonija Torbea Gore koja je specifinija i zahtjeva poseban pristup u okviru ovog polifonijskog areala kao i onog balkanskog. Izuzimajui igru Kal'ojna, poto je Hajduka igra vie pantomima, sve se igre Gore igraju u polukrugu koji se naziva horo. ensku igru uz pjesmu ne prati melodija daira, ve samo lirske pjesme iju melodiju prati glas i ovaj muziki instrument. Njih pjevaju nevjeste (nuse, maneste/mlaneste) i djevojke u intimnoj sredini Repertoar igara u Ljumi nije isti sa onim Torbea Gore. Torbei ne nazivaju svoje igre: kalloja e par, kalloja e dyt, krahmkrahja, qoralis, karaisufi, podrimakja, e dhandrit, kasabe, hajdute, zejbeke, nego Kal'ojna, Zejbekova, Hajduka, or-Alijina, Kara-Jusufova, Kasabalijska, Brodska, Oruka, Stanala Ratka..., Murseljova. Drugaije nego u Ljumi kod Torbea imamo igre uz koje pjevaju mukarci kao Murselj senaf vie selo...2, ili Ti Mino ti duo, ti mi zeh gunie... U dijelu Proslave i rituali (str. 162-164), pomijeane su slave, obredi i predmeti obreda (rituala). Dani u godini u Gori urevden (uren), Stretljeto, Krstovden, Mitrofden, Boi, Stretzima, Antanas, Vodice, Prvo demre, Drugo demre, Treo demre, Ljetnici, Sultan Nevruz, Babe, Blagojec, nisu dati sa imenima. Pristrasno se praznik Vodice kod Torbea Gore izjednaava sa ritualom Uji t ri (nova voda). Neistinita je i konstatacija Shngjergjin n Gor t vjetrit e quanin Gjurgjevden (Shngjergj u Gori i danas stari zovu urevden), jer je istina da se urevden nastavlja tako nazivati od svih i ostaje jedan od najvanijih dana kod Torbea Gore i slavi se u pet dana (Zemnarice, Cvee, Travke, Kripotke, Teferi). Plakzat (Starice) se ne prakticiraju kod Torbea Gore. U Gori se ne moe govoriti o nekom tragu kulta vrhova.
138

Kod Svadbe (str. 164-165) nita nije dato o svadbi Torbea Gore osim stihova Neka ti je novoena hairlija, Hairlija, novoena, kiten kola. I to loe prevedeno. Nasuprot jednoj ceremoniji koja je stroga za oba nivoa svadbe kod momka (sa tupanima, bez tupana) i djevojke, od izbora voljene osobe do njihove integracije u zajedniki drutveni ivot. U dijelu Rijei, izrazi, pozajmljenice (str. 165-170) zaudo autor iznosi spisak zajednikih rijei od kojih su 83 turcizmi i drugih 73 iju apsolutnu veinu ine rijei slavenskog porijekla. Prve rijei ne potvruju drugo, osim da je turski jezik snano utjecao na leksiku oba govora zbog toga to su oni dugo bili izloeni utjecaju jezika jedne superdave i superkulture i, drugo, pokazuje utjecaj govora Torbea Gore na govor Ljume. Dalje, oba govora se stavljaju u isti odnos prema turcizmima i slavizmima. Ovo je jedna zamka. Oba govora se mogu dovoditi u isti poredbeni odnos prema turskom jeziku, ali ne i prema slavenskim jezicima, jer je govor Torbea Gore slavenski dijalekat i gornji primjeri su samo mali dio leksikog fonda govora Gore koji su uli u govor Ljume. Kod Folklorno bogatstvo (str. 170-173) suprotno tvrdnjama iznijetim ovdje nije istina da je lirika Torbea Gore iskljuivo enska. Za razliku od Ljume, ona je i muka, ak kao takva i veoma je bogata. Prisutna je i istorijska epika. Moe se govoriti i o tragovima legendarsne epike. Niti u jednoj pjesmi o pealbi (gurbetluku) ne pominje se ar-planina (Sharri). Balade u usmenom stvaralatvu Torbea Gore nisu se borile za svoje ime. Do zakljuka o njihovom bogatstvu dolazi se u poreenju sa baladama iz Ljume u kojima mnoge teme nisu poznate. Na sreu pjesme ovog tipa iz obeju folklornih formacija su objavljene. U dosad objavljenim narodnim baladama Torbea Gore prepoznaju se sljedei motivi: Motiv metamorfoze: Moravice m'tna i krvava, Vo planina jena izvir voda.
139

Motiv odnosa ovjeka i prirode: nejela Mara na goljema niva, Ovca rogua im se moljee, to si granoj irnala. Motiv Odiseja: Jahni kona Omer-aga, Spahine tursko skopjane, Broane tursko skopjane, Spaine se zaenilo, Ori Jano dilber Jano. Motiv dranja zadate rijei: Devet braa jena mila sestra, Ga sakalje Iljinka divojka, daljek nadaljeko Motiv ubistva brata: Se zaenif Alim Bego. Motiv prepoznavanja brata i sestre: Trnala moma da ide, Zastnala Fata, mori majko, na malena vrata, Letuaf Stojan ljetuaf Motiv ugraivanja u temelj nove graevine: Zid zidalje kula trojca braa. Motiv Tane: Ovce pase mori arga lei. Motiv ljubavi: Komu go veza vezeno marame, Marijo, dilber bela kumrijo, Ofare mlado obane, to je vreva vo gornoto mahalo, Mita ljei bovna vo postelja, Ogrijala Suljo bear meseina, arko s'nce podigi me malo, Stani, Mujo, tebe majka vika, Da li t'tne elji grmi Motiv udaje/enidbe daleko od rodnog mjesta: Poljekom te kieni svatoji, Mi zasaka ereljin Aljija dejka ot daljeko, Kula gradi crna Arapina. Odnosi mu:ena, majka:sin, brat:sestra, nevjesta:svekrva: Se navalji ar-planina, to se belji gore vo planina, o se belji vo gorana, Mahmut mi legnaf da spije, Boljen mi ljei, Jahinka bela graanka, Utre petok, utre turski svetok, Svadba se vo selo prajee, Mi zasakau kralj Madarina tenka Ismijana.
140

Motiv nizama: Oj Maro, Maro, belo pere Maro, Vo nedelja, mladi Asanaga, deljina mu dojde. Otmica djevojke: Ostaila Fatima Doria vrate otvorene.244 Dovoljno je imati dobru volju i uti ovo i uporediti to sa folklorom Ljume i shvatiti slinosti i razlike i potvrditi da su netane tvrdnje da su balade iz Ljume tematski ire i bogatije. Nasuprot 45 balada sakupljenih samo u Gori, u Tejdrini je sakupljeno 2, u Butrici 10 i u Ljumi 9 balada, to uzetih i objavljenih zajedno iznosi 21 balada (Hoxha, Shefqet Epik Legjendare nga Rrethi i Kuksit, Tiran, 1982, str. 207-312), sa 7 tema manje nego to ih je u folkloru Torbea Gore. U dijelu Djeije igre i igre odraslih (173-174) u Ljumi je identifikovano 25 igara sa proirenim imenima. Kod Torbea Gore praktikuje se 80 djeijih, igara mladih i igara odraslih, to je tri puta vie nego u Ljumi i prema uzrastu se nazivaju: Djeije: Krljukane, Ovja velji hajde, Edinana bedinana, Ilrika piperika, Vrvet vrvet gujeda, Trane koni, Komant, Piskajkuke piperike, Teljefoni, Ripane vo slame elji seno, Mu i ena, Kuarice, Duanana, Mlanestice, Parice, Hafkice, Sadice, Haegana, Dimice, Kljiskice, Forice, Tura lji jazija, Ljiho lji toko, Petkamofci, Ljuzgane na snek: so sanice, noge elj snopje, so snopje na slama, Gaane nian so kamen, Pukice, Funene, Popotru, Strcaljani, Gakane, Salandik, Dzendzane, Dzandzikane, Vrtalo, Hajde petef gradi plot., Hajde hrt vri 'r, Davene kuia, Petljane petloj, Buckane voloj, Borije, Piske, Piskiia, Ukane, Tutkane sneg. Za mlade: abice, Kuljice, Puljicana, Bad-bad, at-pat, Miice, Kaladibrane, Ljiice, ufkankapice, Ripane: topeki, na jen hap (alb. <hap kre/korak prim. S. I.), na tri hapa, Trka, Fun244

Vidi Dokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Tiran, 2004; Hasani, Harun, Goranske narodne pesme, Pritina, 1987; Dokle, Nazif, Goranski narodni pesni, Skopje, 2000. 141

ene kamen po muu noge, Orahana, Gujedarana, Pingurana, Ne ljuti se ovee (Nema ljutene faa vaane), Valjajca, B'zana, Pukaljan, Nuane, Skijane, Prijaane, Nogaljke, Gaane so lopke ot snek, Funaljka. Za odrasle: Dambala, F'nd i f'ndea, Hojlie, Filjdanofci, Lap kice, Frjljane kamen, Koj jade poje, Kartice, Tombola, Lov, Prodavane boza, Damice. Ukoliko neko eli da analizira ovu oblast narodne tradicije Torbea Gore i pravi mogue usporedbe, treba da dobro poznaje nazive, pravila igranja i tek onda moe donositi zakljuke. Drugaije sve je nauna besmislica (rekla-kazala). Kako bi se ignorisala, unitila te prikazalo kako kultura Gore ne posjeduje niega svojeg, iznosi se miljenje da je nastala kao rezultat gurbetluka i njegovog utjecaja. Nemamo namjere da ovaj utjecaj u potpunosti odbacimo, ipak proizilazi da je on vie prisutan u materijalnoj sferi, nainu ivota, a nikako ne u duhovnoj i etnikoj sutini ove kulture. On se moe istraivati i nai u leksici, mukoj odjei, ishrani, tehnologiji obrade zemlje, kultivisanju novih vrsta i proizvoda, organizaciji stanovanja, higijeni i dr. To se dogodilo i iz razloga to ena, kao autor duhovnog stvaralatva, nije bila podvrgnuta pealbi. Masovni gurbetluk je zapoeo u prvoj polovini XIX vijeka, u vrijeme kada su govor i duhovna kultura Gore ve bili oformljeni. Ovo se dogodilo i zbog geografije gurbetluka (Hrvatska, Austrija, Bosna, Bugarska, Srbija, Rumunija, Albanija, Kosovo, Makedonija, Grka, Turska, Egipat i dr.) jer su pealbari dolazili u kontakt sa etnikim i kulturnim arenilom osmanske imperije to je smanjivalo svaki njihov mogui utjecaj. Ovome ide u prilog i injenica da su pealbari zbog ogranienog vremena, komunikacija, materijalnog stanja, tekih uslova ivota, veoma malo prihvatili od kulturnog bogatstva zemalja u kojima su radili a jo manje to donosili u svoj zaviaj. Drugaije stoje stvari sa orijentalnim utjecajima koji su prisutniji, dublji, i znaajniji u duhovnoj kulturi. One nisu rezultat gurbetluka ve su posljedica dugotrajnog procesa i pritiska osmanske
142

kulture. To se osjea kod enske nonje gore od pojasa u veini elemenata, ornamentici, boji i dodatnim ukrasima, ali ne i nie od pojasa u dijelu koji ini njihovu etniku osnovu i originalnu ornamentiku. Orijentalne pozajmice su sedade i njihova ornamentika, ali nisu stigle i do kolijevke i njenih pokrivaa. U muzici je ovaj utjecaj prisutniji u melodiji pjesama stvorenih od mukaraca, ali nije zahvatio svadbarske pjesme, balade i sve druge vrste enskih pjesama koje ine osnovni fond muzikog i folklornog usmenog stvaralatva. I kod pjesama Kal'ojna i KaraJusufova i dr. mislim da se vie radi o uvozu preko nizama (redovna turska vojska prim. S. I.) nego to bi to bile izvorne koreografske narodne tvorevine, poto su ve postojale sline enske igre, i nekoliko mukih kola. Kako bi potvrdio neosporni i za sva vremena dat utjecaj albanske kulture i jezika na kulturu i jezik Torbea Gore, podmee injenicu da Torbei Gore ine jednu enklavu okruenu albanskim etnikim morem. Ovaj realitet ne moe imati ni nulu meusobnog utjecaja, ali je dovoljno proitati autore Milana uflaja,245 Roberta Almagia,246 Karla Tagliavinija,247 Stadmullera,248 Jakova Mila,249 Shefqeta Hoxhu,250 Neola Malkolma,251 Slivena Protia,252 Bojana Duzeleva253 i istorijat sela ove oblasti kako bi se uvjerili da je prije dva-tri vijeka, kada su govor i kultura Torbea Gore formirali svoju odrivu dijalektoloku osnovu, etnika situacija bila sasvim drugaija.
Srbt dhe Shqiptart, Tiran, 2001, str. 70, 180 181. L Albnia Rom, 1930, str. 105; Jorga, Histoire de lAlbanie ect, str. 59. 247 Leparlate albanezi di tipo Ghego-orientale, Dardania e Macedonia nord occidentale, La tere albanesi redente 1, Kosovo, str. 16. 248 Jakov Mile , isto. 249 Raca shqiptare, Tiran, 1995, str. 82. 250 Krkime pr besim, str. 71. 251 Kosova Histori e shkurtr, str. 205, 157 i 406. biljeka 53. 252 Kratovskite Proti, Sofija br. 11, 1981, str. 43-44; Oliver Shmid, Skenderbeu, Tiran 2008. 253 Albanci v iztoni Balkani 143
246 245

ak i nakon stvaranja dananje situacije, negdje na poetku XIX vijeka, moemo govoriti o veoma blijedom meusobnom utjecaju. Dananji Ljumljani su doli sa razliitim dijalektima i kulturama iz veoma zaostalih oblasti. Jezik i kultura Torbea Gore, kao i torbeko drutvo u cjelini, bili su u svakom pogledu razvijeniji i integrisaniji. Ograniavajuu ulogu su imali slabi kontakti i komunikacije zbog jezikih razlika i loe infrastrukture. Ne treba potcjenjivati ni stvaranje odbrambenih mehanizama od strane jezike i kulturne tvorevine Torbea Gore prema jednom, za njih, nepoznatom i tuem jeziku i kulturi. to se tie smjera utjecaja, ne moe se nita tano rei ako ne prouavamo i ne suoimo obe jezike i kulturne tvorevine. Meutim, polazei od istorijskih podataka koji potvruju slaveno-albanski suivot u Ljumi i Gori, viestruko veeg broja slavenskih pozajmica i toponima u govoru Ljume nego to je suprotno, zapravo, moemo govoriti o snanom utjecaju jezika i kulture Torbea na onaj albanski u Ljumi, a ne o suprotnom. ... U Kuksu i romo i sakato zna da stanovnike sela Gore o kojima govorimo, Albanci podrugljivo nazivaju Torbeima a nikako ne Vlasima. Neki izvori potvruju da se za bogomile pored drugih imena koristi i naziv torbei. Ovo nije mali znak i moe da zaslijepi bilo koga. Ako profesoru . Hodi nisu napunili pamet ovi dokazi, neka se pozove na sebe. Na 146. strani njegove knjige Shqiptari Sinan Pash Topojani [qmtime etnologjike pr Lumn dhe Gorn] koja je objavljena u Tirani 2007. godine, doslovce pie: Torbeli = nazivaju Pomake iz Debra, Skoplja, Kieva, ar-planine (= torbe), naziv koji se ranije koristio za bogomile. Jedan istraiva koji ne rasuuje predmet koji istrauje ne moe ignorisati ovu injenicu kao da uopte ne postoji, ili da je jednim potezom olovke izbrie nezavisno od kontroverzi, sumnji ili drugaijeg miljenja. Da svojom rukom pie da su Torbei patareni, da144

kle ekskluzivno bogomili, a zatim da kae da nema nijednog znaka da je bogomilizam utjecao na dolazak Torbea u Goru, znai da te ne vodi nita drugo ve etnocentrizam bez cilja i pravca. Dalje, u isto vrijeme, da patarene pretvara u arbree, i da kae: Slavenski jezik Torbea i Gorana ne kazuje njihovu etniku i nacionalnu pripadnost. Oni su uistinu patareni (arbrei) i u nastavku da to porie: Kao to je poznato paterenizam se kao novi nain hrianstva rodio u Bugarskoj. U odlike ove vjerske struje spada i upotreba slavo-bugarskog jezika. Tako je ovaj jezik kasnije postao domai jezik sljedbenika ove sekte.254 znailo bi da si sofista bez principa. Bogomilizam nije etnika kategorija, ve doktrina. Jednu doktrinu, bogomilsku ili drugu moe da prenese jedan Slaven, Vlah, Albanac ili neko drugi. Dakle, ako se ime Torbe vezuje za bogomilizam ono odreuje samo historijske okolnosti dolaska Torbea u ove krajeve i nita drugo. Problem etnike pripadnosti Torbea je neto sasvim drugo. Da bi se objasnilo to moramo se obratiti svijesti, kulturi, jeziku, folklornom stvaralatvu, antropologiji, mentalitetu, nainu ivota, istoriji ovih nosilaca, u suprotnom najprije emo pogrijeiti, a drugo ogrijeiemo se dirajui pravo Boga da ljude podijeli na zajednice. Prihvatimo jedni druge kao to nas je Bog dao. Bog je nainio zemlju za sve. Autor kae da se nijedan istraiva nije prihvatio da pie o ovoj temi vezano za Goru. Ako nije dovoljno 8 istraivaa, ak sa imenom, koji porijeklo Torbea eksluzivno vezuju za bogomilizam, dakle, koji su se bavili ovom temom, onda treba da se samo pozovemo na Skendera Rizaja, ije je poglede o genezi i jeziku Torbea i Gorana objavio profesor . Hoda,255 kako bi kazao da Nazif nije jedini koji se bavio ovom tematikom. I kada bi bilo tako, problem nije rjeen. Svaka teza je najprije iznijeta od nekoga. Vano je da teza privue panju, da dokazi, i254 255

Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pash Topojani..., Tiran, 2007, str. 154. Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pash Topojani , Tiran 2007. str. 154. 145

njenice i argumenti potvrde njenu rasprostranjenost a zakljuci doprinesu kako bi se pribliili istini. b) Pogled na svijet Nakon svega to smo dosad iznijeli raa se pitanje: da li je, osim imena dananjih Torbea, ostalo jo neto od pogleda na svijet, od stare vjere njihovih bogomilskih predaka. Jordan Ivanov postavlja problem ovako: Neki Torbei u Makedoniji a naroito kriptohriani u Albaniji, pod utjecajem muhamedanstva, i dalje uvaju udnu mjeavinu dvovjerstva.256 Isto misli i istraiva Enver Imamovi o sluaju Bosne,257 A. ogovi o Torbeima Gore, Podgore i Prizrena,258 B. urevi Stojkovi u jednom irem prikazu,259 i ja isto kaem o Torbeima Gore kod Kuksa. Istorijski podaci potvruju da bogomilizam, nezavisno od nehumanog progona kojem je bio izloen, nije uniten. Prisustvo bogomilizma u Bosni do kraja XIX vijeka (E. Imamovi, isto), ak i do kraja XX vijeka.260. Isto tvrdi i Mali Osi261. Ostajui na ovim pozicijama Biljana urevi-Stojkovi dodaje: Ima jo bogomila u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Srbiji. I dodaje ...postoji duhovni pokret koji gasi e na gnostikom izvoru bogomila.262 I u selima sa torbekom populacijom u Kukskoj Gori, jo su aktivni mnogi rituali, prakticiranje, vjerovanja i tragovi bogomilske
256 257

Ivanov, Jordan. Bogomilski , str. 33 Enver Imamovi, isto. 258 Alija ogovi, Je li bokaki argon..., 259 Biljana urgjeviq Stojkovi, isto. 260 ilas, Milovan, Boshnjaku Adil Zylfikarpashiq, Tiran, 1996. str. 58. 261 Mali Osi, isto. 149. daje nam ovaj podatak: Dolaskom Turaka Osmanlija, bogomili su se kao sekta ugasili, ali ne i ko doktrina, jer su pustili duboke korijene meu najsiromanijim narodnim masama, posebno na selu, koje nisu mogli sasei tako lako i brzo. Njihova doktrina je i dalje ...bila prisutna ne samo kod pojedinaca, nego se manifestovala i u grupama koje su preivjele ak do XIX vijeka. 262 Biljana urevi - Stojkovi, isto, str. 55 146

doktrine njihovih predaka. Oni su osnova koja ispunjava najvei i najbolji dio njihovog duhovnog ivota. Dok su od hrianstva na kraju ostali samo neki fosilizirani ostaci u pojedinim toponimima263, imenima rodova264, imenima dana u godini265 i jo poneto, od islama je prihvaeno malo. Potuju se a priori dva Bajrama i Velike noi. Da ne govorimo o islamskoj kulturi o kojoj od mukaraca mali broj njih ispunjava uslove da bi bili muslimani. ene se, osim masovnog posta, nekoliko molitvi, deformisanih pria i muslimanskog naina sahrane, nigdje ne susreu sa Islamom. Dok verbalno prihvataju Boga, u praksi svu e gase na izvoru gnostike, gdje magija prethodi vjeri, a teorija zamjenjuje magijskim ritualima i praksom kulta.266 ... Kod Torbea Gore naporedo sa nazivom Ovaja duna267 (Ovaj svijet) za svijet ivih koristi se oblik Bela duna (Bijeli svijet, vidljivi svijet) to nismo sreli kod Albanaca. ini se da je ovo ostatak naziva iz bogomilske doktrine prema kojoj je Bijeli svijet (vidljivi, svjetli) stvorio Satana, a onaj nevidljivi Bog. Jedan zapis u Dnevniku Sejdije Dokle od 27. avgusta 1950. godine nas uvjerava da mislimo da je u svijesti Torbea najmanje do sredine prologa vijeka ideja o postojanju dva boga bila iva. Tu nalazimo sljedei pasa: Ovde za Gorski lokalitet je F. M. ot Borje o bere detyrimi (alb. obaveza, dug). Ali mlogo gnavi. ak i jenim seljanam ka
Krs, Potkrs, Zacrkov, Crkov, Kaurske Grobita, Ilna Reka, Nikelo Brdo, uref Lak, Ivanoska niva i dr. 264 Markoovci, Tuevci, Kirevci, Puravinci, ivkovci i dr. 265 urevden, Boi, Mitrofden, Krstovden 266 Biljana urevi - Stojkovi, isto, str. 12. 267 Autor svuda upotrebljava n umjesto nj zato to govor Borja ne poznaje glas nj. Inae, u najveem dijelu Gore nj se uva u svim pozicijama prim. S. I. 147
263

Omer Tuetu mu rekof: Ja som tujbejarebi, drugi bog. Pa jenem kuem im zimaf so kil (< alb. kshill, odbor) ito ot kua. Oni go elaje ka go vaaje, a on se smije. (Ovdje za gorski srez je F. M. iz Borja koji sakuplja namet. Ali mnogo gnjavi. ak je nekim seljanima, kao to je Omer Tue, rekao: Ja sam Satana, drugi Bog. Iz nekih kua je i sam uz pomo Odbora uzimao ito. Oni plau dok im odnosi ito, a on se smije na to.)268 Izraz Ja som tujbejarebi, drugi bog. (Ja sam Satana, drugi Bog.) ne moe da artikulie jedan hrianin a jo manje musliman koji je voen devizom bog je jedan, Muhamed je njegov poslanik, ve jedan bogomil koji u temelju svoje doktrine ima ideju o postojanju dva boga: Dobrog, tvorca duhovnog univerzuma i Loeg (Satanu), tvorca materijalnog svijeta. I za jednog ateistu, makar i okorelog, ne moemo shvatiti da ne vjeruje niti u Boga niti u Satanu. ... Prema bogomilskoj doktrini i dobro i zlo ne mogu imati isti izvor. Bog, svemoni stvaralac, sveznajui i apsolutno dobar, ne moe biti tvorac loeg. Tako su bogomili, nasljednici starih gnostika, odbacili ideju stvaranja materije od Boga i prihvatili miljenje da je svijet, materijalizam zla, stvorio neki zli duh koji je na niem nivou od Boga. Osnovu ove doktrine nalazimo olienu kroz torbeku maksimu Ne grei Boga. To se obino kae nekome ko je doivio beskrajnu bol ili se suoio sa tekim zlom. U tom kriznom momentu, u nedostatku rjeenja za izlaz, ovjek moe izgubiti vjerovanje, moe okriviti Boga za to. Upravo u ovom momentu, neko stariji, iskusniji, ali i hladniji u odnosu na uzrok boli ili fatalno zlo, savjetuje: Nemoj, ne grei Boga ili jednostavnije Ne grei Boga, u znaenju ne ini takvu pogreku, Bog nije odgovoran za zlo, On ne moe biti drugaiji nego dobar. Neko drugi je stvaralac svih zala.
268

Dnevnik u rukopisu uva njegov sin Mubin Dokle u Borju. 148

Za Boga, kod Torbea Gore, sreemo sintagmu Hubavi Sajbija.269 Osobina iskazana pridjevom Hubav-i ne sreemo drugdje u okolnim oblastima, barem koliko nam je poznato. Osim toga, za razliku od drugih religija, ovdje se za tvorca ne koristi superlativ. To nas navodi na miljenje da je ovo odreenje odjek bogomilske doktrine koja stvaranje svijeta bazira u dva smjera, ka dobru i ka zlu. Duhovni svijet (nevidljivo) i materija (vidljivo). Prvi, koji je stvorio Bog, je dobri, a drugi, koji je stvorio Satana, je zli. Zanimljivo je da skrenemo panju na jo jednu veoma rijetku injenicu. U Gori pored imena Bog, Sajbija, On, Alah, za Tvorca se korsti i oblik Boe kao i oblici sa znaenjem umanjenja i vrijednovanja (ali i sa znaenjem nezamjenljivosti, koji nema drugog), Boence i Sajbijence ili Sajbijence-boence, slina su ostalim imenicama srednjeg roda: detence (Detenceto, to i umre lani, ga pregori. Ono dijete to joj je umrlo lani ne moe prealiti.), noence (noi), (Pa mi se nahoae noeneceto, sega nemam da oljupim jeno jabuko. Bio mi je pri ruci taj noi, sada nemam da oljutim jabuku.), igljience (mala igla, iglica, nezamjenljiva po funkcijii), (Pazi da ni mi go batisa igljienceto jote ono mi je preko glava za krpene. Pazi da mi negdje ne zaturi tu malu iglu, jer mi je samo ona ostala preko glave za ivenje) i dr. Ovi oblici koji skrauju distancu izmeu ovjeka i Boga, smatramo, imaju veze sa inom molitve, koji bogomili naroito cijene.270 Isto tako bogomili su se borili protiv osveenja crkava, ikona, svetenika, crkvenih simbola, jer su ih smatrali djelom avola i uplitanje izmeu njih i boga.

Normalno bi bilo da je Hubaf Sajbija, i ne znamo kako je moglo dobiti oblik hubavi koji je mnoina pridjeva. (Autoru je nepoznat oblik pridjevskog vida. Ovo je pridjev odreenog vida hubavi, kao to su i pridjevi dobri, crni, mada su se u goranskom govoru vie ouvali u toponimima Crni vrh, Dobri studenec, Suhi dof i u narodnim pjesmama: mladi ehaja, mili babo, pusti gurbet i dr. prim. S. I.) 270 Biljana urevi- Stojkovi, isto, str. 58. 149

269

... U selima Gore najmanje do prve polovine XX vijeka su nas stari uili da ukoliko pati na ovom svijetu, bie srean na drugom svijetu. Bogomili propovijedaju da je mogue da bogatai i vladarai uu u raj (denet), isto koliko je mogue da se kamila provue kroz iglene ui. Prema njima, pakao i jame sa katranom i vatrom su za njih predodreeni. U Gori smo sve do septembra 2007. godine mogli zabiljeiti sljedeu potvrdu: Na Ruzi Maer, to je oster ka sablja, tenok ka vlakno mora da projde sve to se rodilo. Koj je lo e pane dolu vo krf i katran. Muhamet e zeme buraka (kona) i e tra i e poklonuje, da mu spasi umet negov. (Preko Ruzi Maera, koji je otar kao sablja, tanak kao dlaka, mora prei sve to je roeno. Ko je lo pada dolje u krv i katran. Muhamed e uzeti buraka (konja) i pojurie kako bi spasio svoj umet.) 271 ... Bogomili negiraju Stari zavjet i potuju Novi. Oni vre propovijedi sa knjigom etvorojevanelja272 u ruci. Godine 1996. u selu itejec, tokom kopanja temelja na jednoj kui otkriveni su prvi konkretni tragovi u Gori iz perioda prije prelaska na islam. Rije je o jednoj limenoj ploi od bronze u obliku pravouglog trougla sa osnovom 9 cm, visinom 12 cm, slomljenom hipotenuzom i ukraenim pregibom. Ploa ima dvije rupe na osnovi i 3 na visini to ukazuje da je dio nekog drugog predmeta na koji je bila prikaena. Paralelno sa rebrima, oko 3 cm dublje, u reljefu, u obliku kovrdave trake debljine 1.5 mm, je elegantan okvir sa unutranjim natpisom. Unutar nje, u posebnoj tehnici u reljefu, predstavljene se
Tundzire Doklje, roena u Borju, sa osnovnom kolom, Domaica. Borje, 9. 09. 2007. 272 Sveti Luka, Sveti Jovan, Sveti Matej, Sveti Marko 150
271

dvije figure: Sveti Luka sa knjigom u lijevoj ruci i perom u desnoj ruci naslonjenoj na knjizi. Ispod njega, naprijed, bik sa rogovima, oreol i krila anela. Sa obje strane glave sveca, u visini vrata, upisana su po dva irilina slova jedno do drugog, u reljefu, koja, kada se spoje, formiraju ime Luka. Uporeujui ovu plou sa koricama Jevanelja iz 1600. godine koji je objavila Blgarskata civilizacija, Sofija, 2005, str. 77, moemo rei da smo otkrili jedan trag prisustva hrianske literature u Gori pisane irilinim pismom273. Ploa je bila jedna od etiri takvih fiksiranih na uglovima korica Jevanelja, takoe od bronze. Na tri ostale ploice treba da su se nalazili Sv. Matej, Marko i Jovan. Bugarski primjerak, u kojem su izmeu korica postavljene etiri ploice na uglovima sa etiri svetaca koji predstavljaju etiri verzije jevanelja, odraava uskrsnue Hrista i njegov odlazak na nebo, uokviren je i ukraen motivima flore. O sredini korica Jevanelja iz itejeca nita ne moemo kazati, ali sigurno je Hristovo uskrsnue pratio jo neki motiv iz njegovog ivota. U oba sluaja imamo posla sa istinskim umjetnikim djelima dvojice razliitih autora koji pripadaju istoj tradiciji, kada se svete knjige izrauju od metalnih korica na kojima se nanosi bronza, srebro i zlato. to se tie umjetnikog nivoa, sa sigurnou moemo kazati da korice jevanelja iz itejeca izgledaju zrelije. Oblik ploice je elegantniji i traeniji. ini se da je takav i unutarnji okvir u obliku zakrivljenih linija. Lik svetoga Luke je potpuniji ne samo to je predstavio njegov oreol sa bikom ve i u njegovom sadraju. Izmeu plastike unutar tehnike koja daje neophodne detalje, nalazi se mjesto kako bi se itao duh misionara ovjeka koji se prihvatio uloge mesija kako bi irio istinu, njegovo uskrsnue i odlazak na nebo. Polazei od ovog dijela poklopca (korica) moemo zamisliti jednu cjelinu koja je istog umjetnikog nivoa. U tom smislu, moe se rei
273

Prema svjedoenju oevidaca o zidu sa slikama u Novom Selu, slinog na podu u Nimi i fragmenta zidnog slikarstva u Orgosti, ovo otkrie sadri jedan dokaz vie o ikonografiji u Gori. 151

da je bugarsku verziju uradio neki zlatar, dok je onu u itejecu uradio profesionalni umjetnik. Kada i kako je ova knjiga etvorojevanelja dola u itejec? I pored toga to se nita tano ne moe kazati, moe se ipak postaviti hipoteza. Vii umjetniki nivo dovodi nas do vremena prije turske vlasti kada je ikonografski zanat na svim stranama bugarske zemlje bio u procvatu, nasuprot padu koji se dogodio u vrijeme (1600) kada je nastao premaz na Jevanelju objavljenom u B'lgarskoj civilizaciji. Treba prihvatiti i mogunost da je ovo lokalni rad iz poznate tradicije, kada se zna da su Torbei Gore bili uveni po izradi metala, ak su bili i na glasu.

Slika br. 2: Metalni poklopac sa knjige pronaen u itejecu 1996. Predmet je pronaen prilikom ruenja stambene zgrade i kopanja temelja za novu kuu. To nas navodi na pomisao da je Jevanelje bilo knjiga koju su bogomili nosili kao argument u toku
152

vrenja svojih propovijedi, koja se uvala u kui kao sveta relikvija, kao amanet koji treba prenositi generacijama, daleko od oiju zvaninog svetanstva srpske pravoslavne crkve. Georgi Vasilev podvlai: ...bogomili su svoje sljedbenike poduavali da sami itaju Jevanelje, da ga komentariu. Tako je svaki ovjek ulazio u odnose sa Bogom, uklanjao svetenika kao posrednika izmeu ovjeka i Boga.274 Ne treba odbaciti mogunost da nam jedno poreenje sa srpskom tradicijom oblaenja anela, moe sruiti sva dosad iznijeta miljenja pod izgovorom da se radi o obinom Jevanelju sa kojim su bile opremljene sve crkve podreene Pekoj patrijariji radi lakeg obavljanja vjerskih obreda. ... Prema istraivau Jordanu Ivanovu, bogomilsku knjievnost, i uopte apokrifnu knjievnost, treba posmatrati to blie narodnoj knjievnosti, kao izraz ukusa, stanja i patnji veine krajeva bugarskog naroda.275 To je razlog to, pored etvorojevanelja, bogomili, za propovijedanje svoje doktrine, koriste ovu vrstu literature, u dananjem smislu zabranjene, koja je svojim sadrajem dolazila u sukob sa uenjem zvanine crkve. Iako u formi ostataka, neka usmena vjerovanja, izreke i bajke, bez ikakve sumnje nas vode na izvor knjievnosti apokrifskih legendi. Tako su, prema uenju bogomila, iz odnosa Eve i Satane roeni Kalmena i Kain, dok je sin Adama i Eve bio Abel.276 Mada u Gori nismo naili da se antroponim Kalmena koristi od pojedinaca, u govoru se esto uje Mori Kajmeno, mori rujmeno u obraanju nekoj djevojci prema kojoj postoji odreena rezerva. Prema apokrifimima Videnije Isaijevo i Enoh, ispod zemlje se nalaze dvije velike ribe spojene kao volovi u brazdi.277 Sve do
274 275 276 277

Vasilev, Georgi, isto, str. 36 Bogomilski knigi i legendi, str. 58 Angelov, Dimitar, isto, str. 176. Angelov, Dimitar, isto, str. 168. 153

druge polovine XX vijeka u Borju je vladalo uvjerenje da zemlju dre dva crna bika, i kada im se pomjeri dlaka nastaje zemljotres, a ako im se pomjere rogovi izazvae apokalipsu, unitenje zemlje. Bogomili propovijedaju da je Hrist, siavi sa neba, uao djevici u desno uho i iziao odatle u obliku ovjeka a da ona to nije shvatila, samo ga je primila na krilo u pelenama.278 Dalje, iz apokrifa saznajemo da je Asparuh, prvi bugarski kralj, roen i uvan u trbuhu krave. U Gori, ene za krave koje ne vode ili koje rizikuju da ostanu jalove, sakupljaju koveia (kovei, bubamara), insekt sa tvrdim okruglim krilima crvene boje i bijelim takicama, da bi ga ubacili kravi u uho. Vjeruje se da e to donijeti toliko eljeno zaee. Jedan drugi apokrif vezuje poetak bugarske drave sa prorokom Isaijem koji se uz odobrenje Boga popeo na sedmo nebo i dobio dozvolu od boga da ide kod Bugara i da ih povede u zemlju koja je za njih odreena. Bog mu je rekao: Isaije, moj dragi proroe, kreni na zapad u najvie strane Rima, kod jedne treine Kumana, nazvanih Bugarima, i narod zemlje Kerauna, koju su napustili Rimljani i Grci. (str. 361) Prema usmenoj predaji ivotni prostor Gorana je odredio Bog. Kada se svijet dijelio, Gorani su zakasnili. Poto nije bilo drugog mjesta, Bog im je odredio dio koji su svi drugi odbili. Taj dio je bila Gora, gdje su Torbei bili primorani da se nastane. U svom radu na prikupljanju rijei i rijetkih izraza ili onih koji se rijetko upotrbljavaju u govoru Torbea Gore identifikovali smo frazeoloki izraz Ka mor po gujeda da bi oznaili nekoga ko ide za nekim ne zaustavljajui se, tvrdoglavo, i niko nije bio u stanju da objasni njegov smisao. U srednjovjekovnim apokrifima sreemo oblike mor po govedata, mor po ovci i kone, zapravo, epidemija goveda, epidemija ovaca i konja, kao zlo koje ugroava domae ivotinje sa posljedicama po ljude. ak je i pria o Adamu i jabuci ili o kosti u grlu (jabuici) koju mukarci imaju a ene ne, ima puno ansi da bude jedan apokrifski
278

Angelov, Dimitar, isto. 154

ostatak. Razliito od Biblije predaja kod Torbea govori da je Hava prevarena od avola progutala zabranjeno voe sa stabla, dok je Adem, shvativi pogreku koju je uinio, uspio da ga zaustavi u grlu. Od tog vremena se to pretvorilo u kost. Kada govorimo o utjecaju apokrifne literature, treba se uputiti na vjerovanje Torbea Gore koje je povezano sa pojmom Samo drvo (Samodrvo), drvo koje raste usamljeno van nekog masiva, izmeu njiva, livada, panjaka, grmlja ili neobradivog zemljita i koje se dobro razvija. To drvo ne treba sjei. Tu se nou sklanjaju i zabavljaju demoni. Kad se deavaju neke atmosferske nepogode, ne treba ispod njega traiti sklonite. Tu e vas munja pogoditi. Ispod njega ne treba traiti hladovinu ili odmor, ne treba spavati ispod njega ili tu provesti no. U suprotnom, moete imati nenadoknadive posljedice. Ova vjerovanja koja govore o nagomilanoj negativnoj energiji, zlim duhovima i demonima uvjerava nas da ovaj kult ne moemo odvojiti od mita o Stablu ivota u raju koje uvaju heroji sa est krila. Od Stabla ivota, koje je prema apokrifnoj literaturi, posadio Satana, napravljen je krst na kojem je Isus razapet. Iz toga razloga se ovo drvo naziva i Krstno drvo. Prema istraivau Veri Anti, detalj drveta koje je Satana posadio u raju ima bogomilski karakter.279 U Borju, na obje obale Borske rijeke, gotovo licem u lice, na istoj visini, na mjestima zvanim Igralenik i Rid, nalaze se usamljena stabla koja se vezuju za ovakva vjerovanja. Osim toga, za ova dva usamljena stabla postoji i usmena predaja prema kojoj se na njima vezuju Samovile, postavljaju ljuljake kako bi se zabavljale nou. 280
Anti, Vera, Motivi to se sreavat vo apokrifnata i vo narodnata literatura, Makedonski folklor, Skopje, 1969, str. 202. 280 Usamljeno stablo u Zlipotoku zove se Samovila. Nalazi se na nadmorskoj visini na kojoj gotovo nema drugog drveta. Po njemu je dobio ime i cijeli prostor (toponim). Na tom drvetu tokom proljea djevojke postavljaju ljuljake. Stablo ima kultno znaenje. Tu se nekad organizovala i poznata seoska igra pod maskama Dambala. (prim. S. I.) 155
279

Isto se pria da u davna vremena ljudi nisu znali za pokop (sahranu). Mrtve su nosili sa sobom gdje god da su ili. Jednoga dana su vidjeli kako ptice pokrivaju uginulu pticu. Vjeruje se da je to bila poruka koju je Bog poslao kako bi se ljudi oslobodili jednog tekog tereta kao to je noenje umrlih i ivot sa njima. Od tog momenta su ljudi poeli ukopavati mrtve. Izgleda da i kletva Torbea Gore: Sajbijience, krf i katran!! (Boe, krv i katran) dolazi od apokrifnih opisa pakla. Osim ovih ostataka, susreli smo jo puno dokaza o upotrebi apokrifne knjievnosti u Gori. Rije je o nekim usmenim predajama, narodnoj prozi Torbea Gore, koje se takoe prenose usmenim putem od usta do usta, sa generacije na generaciju. 1. Godine 1986. u selu Oreek uli smo ovu usmenu predaju: Imaf jen klanaf svejeno. Ne zabravaf nikat, ama ne veruaf. Imaf jen druk, pijanec bif, ne klanaf, ama veruaf. Jeno ka trnaf hoda da zbori so Hubavogo Sajbija, go stref togua o klanaf svejeno. On mu rekof: Kede si trnaf, Hoda? Mu rekof da zborim so Hubavi Sabija. Pa praaj go, ka e umrem ke e idem, vo denet el vo dehnem. Hoda mu rekof: Ako. Ka oof katamo, stref togua to pije, a veruje. Mu rekof: Kede si trnaf? Hoda mu kaaf. I on mu rekof da go praa Hubavi Sajbija ka e umre, ke e ide. Ka oof hoda ke Hubavi Sajbija mu rekof: Me praalje dvajca ljui, ka e umret ke e idet. On mu rekof: Im rei, nemae vakat da mi kae Hubavi Sajbija, se pretereujee dunja na iglena uica. Doof Hoda za doma. Se stref so togua to klanaf svaki den. On mu rekof: A dojde, Hoda, a praa za mene? On mu vratif: Kane, ama nemae vreme Hubavi Sajbija da mi kae. Preterujee dunja kroz iglena uica. Ha bre, a se preteruje dunja kroz iglena uica, mu vratif toja o klanaf svaki den.
156

Ka oof katamo, stref togua to ne klanaf a veruaf. I on go praaf ka drugatogo. On mu rekof: Kane, kane, ama nemae vakat da mi kae. Preterujee dunja kroz iglena uica On mu vratif: Sajbijina rabota. Ka oof po drugi put, Hubavi Sajbija mu rekof: to rekoha ljuiti? On mu rekof: Toja to klana svaki den mi rekof: Ka se preteruje dunja vo iglena uica ?! Apa toja to ne klana: Eh , Sajbijina rabota. Hubavi Sajbija mu rekof: Toja to klanf e ide vo dehnem, klanaf a ne veruaf. Apa toja to ne klanaf a veruaf e ide vo denet, ne klanaf, ama veruaf. (Bio jedan koji je stalno klanjao. Nikad nije zaboravljao, ali nije vjerovao. Bio jedan drugi, pijanac bio, nije klanjao, ali je vjerovao. Jednom, kada je hoda krenuo da razgovara se Dobrim Bogom, sreo ga je onaj to stalno klanja. Rekao mu je: Kuda si krenuo, hoda? Odgovorio mu je da ide da razgovara sa Dobrim Bogom. Pa, pitaj ga gdje u kada umrem, u denet ili u dehenem. Hoda mu je odgvovrio: Ako. Kada je otiao jo malo dalje, sreo ga je onaj drugi, to pije ali vjeruje. Rekao mu je: Kuda si krenuo? Hoda mu je kazao. I ovaj mu je rekao da pita Dobrog Boga gdje e otii kada umre. Kada je hoda otiao kod Dobrog Jedinog, rekao mu je: Pitala me dvojica gdje e nakon smrti. On mu je rekao: Reci im da Dobri Bog nemae vakta da mi odgovori, jer je pretjerivao svijet (dunjaluk) kroz iglene ui. Doao hoda kui. Susreo ga je onaj to klanja svaki dan. Rekao mu je: Stie li, hoda? Pita li za mene? On mu odgovori: Da, ali Dobri Bog nemae vakta da mi kae. Pretjerivao je dunjaluk kroz iglene ui. Ha bre, moe li se dunjaluk namaknuti kroz iglene ui, odgovorio je onaj to klanja svaki dan.
157

Kada je otiao dalje, sreo je onoga to nije klanjao ali je vjerovao. I ovaj je pitao kao to je onaj drugi. Odgovorio mu je: Da, da, ali nemae vakta da mi kae. Pretjerivao je dunjaluk kroz iglene ui. Ovaj mu je odgovorio: Boja posla. Kada je otiao po drugi put, Dobri Bog mu je rekao: ta rekoe oni ljudi? Hoda mu je odgovorio: Onaj to klanja svaki dan rekao mi je:Kako moe da se dunjaluk udene kroz glene ui?! A onaj to ne klanja: Eh, Boja stvar. Dobri Bog mu je rekao: Onaj to je klanjao otii e u dehenem, jer je klanjao a nije vjerovao. A onaj to nije klanjao, otii e u denet, jer nije klanjao, ali je vjerovao.)281 Dvadeset i jednu godinu kasnije, 2007. godine, u selu Borje, zapala mi je srea da ujem i drugu usmenu predaju: Hazreti Isa je da krova Halita denetske na sedmi kat. I so sebe zef tae da pije voda, eelj da oelja brada i igljie vo kapa da se krpi. Ka trnaf da ide za na mesto, rekof: o e mi tae, ka imam aka da pijem voda, i go frljif. Ka nagore rekof: Ka imam ruke, to e mi eelj. I go frljif. Ka stignaf na esti kat, ne go kaet. Rekof: - Ja Allah! On mu rekof: - Ima so sebe neto. I on se udif: - Nemam - Igljie ti je vo kapa. Si imaf tama na dunja. I ne go ostajle da se skai na sedmi kat. (Hazreti Isa je zaduen da kroji denetska odijela na sedmom katu. Ponio je posudu za vodu, ealj kako bi se eljao i iglu u kapi kako bi krpio. Kada je krenuo prema mjestu, rekao je: ta e mi posuda, kad imam aku iz koje mogu piti vode, i bacio ju. Neto dalje rekao je: Kad imam ruke, ta e mi ealj. Bacio ga je. Kad je stigao na esti kat, ne daju mu da se penje vie. Pomolio se: - Ja, Allahu! On mu je rekao: - Ima neto kod sebe. On se zaudio: - Nemam. Igla ti je u kapi. Bio si pohlepan na dunjaluku. I nisu mu dozvolili da se popne na sedmi kat.) 282
281 282

Dokle, Nazif, Iz narodne goranske proze, Prizren, 2003, str. 49. Tundzire Dokle, iz Borja. Domaica. Borje, 9. 09. 2007. 158

Bez ikakve sumnje vjerujem da smo uli u eho starih apokrifa i magloviti put istorije, sa ubjeenjem da moemo stii sve do djela Enoh i Vidaije Isaijevo, koje je akademik Jordan Ivanov objavio u svojoj knjizi Bogomilski knigi i legendi, tampanoj 1970. godine u Sofiji. Bilo bi dovoljno da sa ove dvije usmene predaje skinemo muslimanski ogrta i lokalno obiljeje, kako bi se uvjerili koliko su slini: hoda koji redovno odlazi kod Boga i Enoh koji alje anele kod Njega, Hazreti Isa koji se obino vezuje za sedmi kat i Isaije koji stie tamo u obliku privienja. 2. Folklorizovano vjerovanje bogomila o vremenu kada Bog putuje svijetom i daje upute ljudima283 izraeno kroz apokrif: Povest za krstno drvo284 i legende o Isusu orau i udotvorcu Hristu285 nalazimo u torbekoj legendi Ot toga enete ostanalje patne, zabiljeene u Gori u kojoj stoji: Jena ena tkala. Doof jen starec. Senaf pri nah da ga gleda. Ona tkala. e go frlji, e go okine i jope e go fukne ot jena strana. Ga praaf: Za go kine konec. Prohoaj go odvade i otode. Ona zela da tkaje ka to i rekof straec, i se videlo po ljesno.
283 284

Vasilev, Georgi. Isto, str. 35 36. Vasilev, Georgi, str. 29. Jednoga dana Isus je otiao u Betlehem i vidio ovjeka kako ore i baca zemlju samo na jednu stranu i vrti se oko njive. Vidje Bog kako mu dan prolazi uzalud. Uze ralo u ruke i uzora tri brazde i u povratku dade mu plug govorei: S Bogom, ori brate. 285 Vasilev, Georgi. str. 35. Jednoga dana kada je Bog hodao svijetom preruen u starca sa dugim noktima, vidio je jednog oraa kako ore zemlju. Bog ga je zapitao: - Sine, ko te je nauio tako dobro orati? ovjek je odgovorio: - Bog me je nauio. Zadovoljan odgovorom Starac (Bog) ga je blagoslovio: - Jedan dan orao, kolima ga nosio. 159

Jope doof starecot, obleen drukurnek. Ga praaf : - Koj te nauif vake?! Ona mu vratila: - Ot sebe. On i rekof: - Haj bre eno, da se pati ot rabota i nikat da ne vi se zn'je. On bif evlija. Ot toga ene ostanale patne. (Jedna je ena tkala. Doao je jedan starac. Sjeo je pored nje da je gleda. Ona je tkala. Ubacie, pa e otkinuti konac i opet ga ubaciti sa druge strane. Starac je upita: 'Zato kida konac. Provlai ga i sa jedne i sa druge strane.' Poela da tka kako ju je nauio starac i vidjela da je puno lake. Opet je naiao taj isti starac, ali preobuen. Pitao je: - Ko te je nauio ovako!? Ona je odgovorila: - Niko, sama sam, od sebe. On joj je rekao: - Haj bre, eno, da pati od posla i da vam se nikada ne priznaje. On je bio Evlija. Od tada je ostalo da ene pate.) Prema nama, izmeu ova dva primjera tako je mala razlika da bez straha moemo smatrati da su to dvije varijante jedne iste legende. Da pojednostavimo stvari. Evlija iz nae legende nije nita drugo nego Isus ora ili sija iz legendi, kojeg je narodni stvaralac preobratio u muslimana. Isus je krenuo na put oko svijeta kako bi ljudima davao savjete kako da rade. Evlija, takoer. Isus susree oraa. Evlija tkalju. I ora i tkalja iz neznanja gube polovinu prihoda zbog zamora. Ora plugom baca zemlju na jednu stranu da bi se okretao oko njive kako bi zapoeo novu brazdu. Tkalja ubacuje konac, zatim ga kida kako bi ga ponovo ubacila sa iste strane. Isus poduava oraa da ore s obje strane i da ne ide putem u prazno. Evlija poduava tkalju da ubacuje konac tamo-ovamo, da ne gubi vrijeme okretanjem suhaljke. Drugom prilikom Isus, po izgledu prosijed i srednjovjean, kako ga ne bi prepoznali, ide da sretne oraa. Evlija preobuen, kako ga ne bi prepoznali, ide da se sretne sa tkaljom. Isus provocira oraa da mu kae ko ga je nauio da tako ore, takoer i Evlija, pita tkalju ko ju je poduio da tke tako dobro. Ora kae istinu, tkalja ne. Isus je estitao orau: Jedan dan orao, kolima nosio! Evlija proklinje tkalju: Haj bre, eno, da pati od posla i da vam se nika160

da ne priznaje. Vjerujem da ne trebamo ii dalje, jer nema mjesta nikakvoj dilemi. 3. U jednoj narodnoj pjesmi Torbea Gore stoji: Utre petok, utre turski svetok, Svi e Turci vo damija idet. Svi e mene kljuoj ostvaje, e otvoram porte ot deneta, Da ne najdem tuje mua majka. Ka otvori vrate ot deneta, Ne mi bee tuje mua majka. Ka otvori porte ot dehnema, Koga najdoh tuje mua majka. to si bogu, majko, dosadila, to si ovde vo dnoh ot paklera?! Nito ne som bogu dosadila, Som odvojla devojka ot beara. Mu som rekla ima kose plave, Kose plave oi maorave. Za ovja som vo dnoh ot dehnema.286 Ova pjesma podsjea na nain ulaska u drugi Svijet Danta Aligijerija ili apstola Pavla i njihove etnje u njegovom prostoru, odnosno na Boanstven komediju i apokrif Prikaz apostola Pavla. Podsjeajui se apostola Pavla, Dante je rekao da nee vidjeti sve tajne kao apostol Pavle.287 I na protagonist osim dvije kapije deneta i dehenema i stare majke nije ni okrenuo glavu da vidi neto drugo.
286 287

Dokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Tiran, 2004, str. 19, pjesma 26. Anti, Vera, Motivi to se sreavat vo apokrifnata i vo narodnata literatura..., Skopje, 1969, str. 197. 161

Iako nije zapisana u kukskom dijelu Gore, zanimljivo je da se podsjetimo na jedan fragment iz usmene prie Du Ahiret i naz' (Do Ahireta i nazad) koja je zapisana u Zlipotoku, u optini Draga na Kosovu, u kojoj se govori o posjeti drugom Svijetu. Tu se, pored ostalog, kae: -e dojdeme po tebe da viime ke ivuje rekoha novoena i manesta. - E pa hairlija neka je. Hajdete po mene ree stare evlija i gi donese du jen grop, ka vo zavor, so jeno vratie malovo ot b'sje so zeljena trava. - Hajde, bujrum vljezite. Vlezoha. Se najdoha vo jena temna odaja, pa po s'bice sljezle na dovni kat vo odaja. Odaja bee jako videvna. Kakva ot srebro i meseina ogrijana. Vo odaja isto i jeno s'dade prueno za klanane. Pot s'bice, za udo, jena svinja vrzana so sindir, kri. Ka ge vide Evlija musafiri zaudene, im ree: - Zn'm zato se udite. Svinja je mati mua. Ga gljedam, gi davam jadene i hizmet gi inim. - Ite poje ne zaudi, be, amida. Ne lji biduje, za rida naa, da uini dova Hubavomu Sajbiji, jope svinjava da se uini insan? praa Ramadan. Biduje otgovori evlija i uiniha dova svi zajeno. I poljaj. Samo malo m'gla i se stvori ena i odjeno povika na sina: - So musafiri ne mi si ostajf na rahat ni na dunja, a ni na ahiret! razljuteno ree ona. I hopa, jope m'gla i jope vo svinja. Malo poslje novoena i manesta trailje izin da iljezet. Iljezlje na rudina vo stret grobita. (Doi emo sa tobom da vidimo gdje ivi rekoe mladoenja i nevjesta. - E pa, hairli bilo. Krenite za mnom ree starac evlija i odvede ih do jednog mezara, ustranu, na kojem su bila vrataca zatvorena zelenim busenom. - Hajde, bujrum, uite. Uoe. Naoe se u tamnoj odaji, pa se niz stepenice spustie na donji kat, u novu odaju. Ova odaja je bila jako osvjetljena. Kao
162

od srebra i mjeseine. Bilo je isto a po sredini je bila prostrta sedada za namaz. Ispod stepenica, za udo, jedna svinja vezana sindirom, kri. Kada Evlija vide zauene musafire, ree im: - Znam zato se udite. Svinja je moja majka. Pazim je, hranim i hizmet joj inim. - Jo nas vie iznenadi, bre amida. Ne biva li da, za nau ridu, izui dovu Dobrom Bogu, da ovu svinju opet uini insanom? upita Ramadan. - Biva odgovori Evlija i svi zajedno izuie dovu. I pogledaj. Pojavi se magla i stvori se ena i odjednom povie na sina: - Sa musafirima me nisi ostavio rahat ni na dunjaluku niti na ahiretu! ljutito ree ona. I, hop! Opet magla, i opet u svinju. Malo kasnije su i mladoenja i nevjesta zatraili izin da izau. Izali su na ledinu usred groblja.)288 Ovdje nas mnogi motivi pribliavaju Boanstvenoj komediji i apokrifu Prikaz apostola Pavla. Kao kod Dantea i nai protagonisti su svjesni i znatieljni da upoznaju drugi Svijet. Kao u antikom Hadu, Boanstvenoj komediji i Prikazu apostola Pavla i ovdje se u drugi Svijet ulazi kroz vrata ili kroz peinu u podzemni dio. Dante je izabrao velikog Vergilija kao predvodnika, na protagonista je izabrao Evliju koji se, uz odobrenje Boga, vraa sa Onog na Ovaj svijet da izmiri dugove i koji dobro poznaje put. Majka Evlije, metamorfozirana u svinju zato to nije bila gostoprimljiva, podsjea na devet Danteovih krugova pakla podijeljenih prema teini grijeha. Drugaije od ovoga svijeta, na Onom svijetu vrijeme tee mnogo sporije. Tu se kae: Oni,...su putovali kroz vrijeme i prostor Onoga svijeta. Kada su se vratili na ovaj svijet, proao je itav jedan vijek. I stilistiki, ova narodna predaja je blia pisanoj literaturi, kao to su bili apokrifi i Boanstvena komedija, nego narodnoj prozi.
288

Redeplari, Ramadan, ekmede, Prizren, 2005, str. 15. 163

4. Kada apokrifi uu u sadraj narodnog stvaralatva, linosti dobijaju osobine obinih ljudi289 Isto to potvruju i nae narodne predaje. Svi njihovi protagonisti su obini ljudi. ovjek koji formalno klanja, pijanac koji ne klanja, ali vjeruje, hoda koji se redovito konsultuje sa Dobrim Bogom, Hazreti Isa kao siromah. Dalje, jedna ena koja se mui u razboju, jedan djeak koji oekuje da se otvore vrata deneta kako bi se sreo sa svojom umrlom majkom. I Bog zvani Dobri Bog, prikazan je kao ovjek sa problemima, koji ivi negdje, koji eka i prati ljude, koji nema vremena da odgovori poto je zauzet poslom i koji odluuje o sudbini i budunosti ljudi. Takoer, ove linosti rade teke poslove kao u jednom obinom ivotu. I pored toga to nemamo nijednu pojedinost ili tipian detalj, ova karakteristika narodne proze, njen reljef i prirodna odjea osjeaju se. Dobri Bog je prikazan kao stanovnik jedne mahale u predgrau ili nekog sela, bez ikakve svjetlosti, raskoi, pozlate ili boanskih ukrasa. Prorok Isaije penje se do sedmog neba kao da ide preko sedam brda, katova ili stepenica. On se obraa Bogu kao nekom starcu ili seljaninu. ena tka na razboju sjedei u jednoj sobi u polutami. Djeak otvara vrata raja kao da su kuna ili susjedova. 5. Apokrifi se mijeaju i u postanak ovjeka.290 Ovo je, izgleda, bogomilsko dualistiko uenje i etika, koje nae pedaje prate vjekovima ne znajui odakle dolaze. Prvo, sedam katova o kojima se govori u jednoj naoj predaji i sedmi kat na kojem se nalazi Bog, nisu nita drugo nego sedam
289 290

Anti, Vera, isto. Anti, Vera, Isto 164

nebesa stvorenih od Boga, Njegovo kraljevstvo i postolje na kojem je uzdignut njegov tron. Drugo, ovdje se Bog naziva Dobri Bog to podrazumijeva da postoji i Loi Bog, Satana, to nas ekskluzivno vodi na poetak: Dobro i Zlo, osnova bogomilske dualistike doktrine. Tree, Hazreti Isa je zbog jedne igle, simbola materije, kraljevstva Satane, oznaen kao lakom, duhovno neist i nepoeljan na sedmom nebu, mjestu odreenom za mrtve bez ikakvog grijeha. I ovo nas vodi u bogomilski dualizam: duhovno Kraljevstvo Boga i materijalno kraljevstvo Satane. etvrto, Hazreti Isa je sa sobom imao: dvije ruke, jednu au da pije vodu, ealj da elja bradu, jednu kapu i iglu u njoj da bi se krpio, to e rei imao je odjeu kaluera, bio je poderan i u zakrpama. Ni manje ni vie pred nama izlazi slika jednog askete. Asketski nain ivota bogomila je bio najbolji nain za ovjeka da spasi duu od Satane, da se priblii Bogu i da se prilagodi njemu. Peto, folkloristiko vjerovanje bogomila, neprestana ovjekova tenja za neposrednim susretom sa Bogom291 prisutno je u najmanje etiri nae predaje. esto, bogomili propovijedaju da molitva treba da izvire iznutra, iz due ovjeka.292 U prvoj naoj predaji, Bog je, izmeu dvije osobe, denet odredio onoj koja je imala unutarnje vjerovanje, dok je dehenem namijenio osobi koja to manifestuje spolja i nema unutranju molitvu i vjerovanje. Sedmo, linosti su uznemirene zbog drugog Svijeta, zbog mjesta koje e im biti odreeno, raja ili pakla, konstantne uspomene bogomila na umrlog, uvijek se uvati na Ovom varljivom Svijetu i misliti o Onom vjenom i uvijek pokazivati zube avolu koji nas nagoni na zlo. Kod Torbea se kae: Svak ima da otgovora ili Na taja ima da otgovora (Odgovarae na Onom svijetu) to se uje do ovih dana.
Vasilev, Georgi, B'lgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata..., Sofija, 2001, str. 35-36. 292 Angelov, Dimitar, str. 335. 165
291

Osmo, nai protagonisti zauzeti su poslom. ak i Bog od posla ne moe podii glavu. Bogomili su imali kult prema radu. Bili su obini ljudi, ratari koji su prije svega koristili plug i volove, Nisu izbjegavali fizike poslove. Radili su i nedjeljom.293 Deveto, ena prokleta od Evlije da se mui od posla i da se nikada ne naui, zato to nije rekla istinu. Staroj majci su zatvorena vrata od deneta zato to je odvojila djevojku od voljenog. Nema sumnje u etiku i moral bogomila. Glavni rukovodilac bogomilske optine obraa se sluateljima: Vi, znajte, Isus je naredio da ovjek ne ini preljubu, ni ubistvo, ni la...294 Deseto, nae narodne predaje i legende i narodne bugarske legende295, koliko su sline u svojoj dualistikoj osnovi, isto toliko su razliite po svojoj formi. To jasno potvruje da su narodni stvaraoci sa istog izvora gasili e i daleko jedan od drugog, ovim legendama i predajama davali dananji izgled. Osim toga, mislimo da apokrifnoj literaturi pripadaju i tri predaje u nastavku koje smo zabiljeili u selu Borje. U prvoj se govori o injenici da je samo djeiji uzrast zatien od manipulacija Satane. Ludo to je umreno to mu je mati vo dehnem a ne putila s'vze za nego ka umrelo, ne ga ostava vo dehnem. Sajbija ne mu go habi. e ga izvadi bog ot dehnem i e ga onese vo denet. Ama e i staj pika vo elo, da se poznava da bila vo dehnem. I ono pika ne ga saka i bog e i ga trne. Ono je meljajka. (Umrla beba, ija je majka u dehenemu, a koja ni suzu za njom nije pustila, nee majku ostaviti u dehenemu. Bog joj nee to uskratiti. Bog e je izvaditi iz dehenema i odvesti je u denet. Ali stavie joj jednu taku na elu kako bi se znalo da je bila u dehenemu. A beba i tu taku ne prihvata, i Bog e je skinuti. Ona (beba) je melek.)296
293 294 295 296

Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v B'lgarija, str. 307. Angelov, Dimitar, isto str. 290. Ivanov, Jordan, Bogomilske knigi i legendi, Sofija, 1970, str. 327-356. Tundzire Dokle, roena u Borju. Domaica. Borje, 9. 09. 2007. 166

U drugoj se govori o tome da i meleki mogu postati plijen Satane. Tu se kae: Ka se izmamilje meljajke, ta ujek. Meljajke mu se moljalje bogu: - Da ne izvadi na duna. On im rekof: - Na duna insan se mami. Nemojte e se izhabite. On, ne, ne, i gi izva- dif. Im ga potpunif volja. I gi stvori dvajca mladi, da ne im izpraj oi, toljko pristalji. Sega e gi probujet a e se izmamet, se im kaaf put, nemojte, nemojte. I on im izvadi dve mlade enske. I oni odma na 'rz, da gi fatet. I oni se dur dumkijamet nadolu glava i nagorenoge obesene. Vi kaah. (Kako se prevarili meleki, a ne ovjek. Meleki su se molili Bogu: - Izvadi nas na dunjaluk. On im je rekao: - Na dunjaluku se ljudi prevare. Nemojte, pokvarit ete se. On ne, ne i izveo ih je. Ispunio im je elju. Uinio ih je mladim momcima, tako lijepim da od njih oi ne odvoji. Sada e ih isprobati da li e se izmamiti, jer im je pokazao put, nemojte, nemojte. Izveo im je dvije mlade enske. I oni odmah, iz poude, uhvate ih. I oni su do kijametskog dana sa glavom nanie i nogama navie objeeni. Rekoh vam.)297 U treoj stoji: Imaf jen ne se enif, pa ka se oenif rodif dve deca. Se moljif Bogu da mu umret. Ka rodif ne daf mutilok, a ka mu umrelje daf mutilok. Ne turif s'vza, a mati nihna elala. Ka e stane vo saba, doma nikat ne se mif. Imalo nekuje emie. Ka e ide tamo dve golupia okolo nego, da igra so nih. ena e ide po nego, da vii ke ide. o gi videla golubi oni zaginalje. Gi elala. Nemu deca mu se kaualje. Toga ga turif. (Bio jedan koji se nije enio, ali kad se oenio rodio je dvoje djece. Molio je boda da mu djeca umru. Kad su se rodila, nije dao mutiluk, a kad su umrla, dao je mutiluk. Nije ni suzu pustio, a mati njihova je plakala. Ujutru se nikada nije umivao kod kue. Bila je jedna esma u blizini. Kad ode tamo, oko njega se dvoje golupii igraju. ena e krenuti za njim da vidi ta radi. im je
297

Tundzire Dokle, Borje, 9. 09. 2007. 167

ugledala golubove, odmah su nestali. Oplakivala ih je. Njemu se inilo da su djeca. Onda je otjerao enu.) 298 Dalje, kada je rije o ostacima apokrifne knjievnosti u Gori, uvjereni smo da su ovi dokazi sauvani do dananjih dana i da potiu od autentinih apokrifa koje su sa sobom donijeli prognani bogomili u ove strmovite krajeve, zajedno sa imenom torbe, etvoroevaneljem i irilinim pismom. Vano je istai da se dolazak i postojanje apokrifne literature u ove planine i doline ne moe zamisliti, a kamoli potvrditi, bez puta koji nas vodi na sam izvor cvjetanja bogomilizam. Ovo se moglo dogoditi u drugoj polovini XII vijeka kada su i formirana sva sela u Gori. Na kraju, moemo rei da su ovi apokrifni ostaci, koji su vjekovima stizali do nas, jo jedan drugi snaan argument da su Torbei Gore, i ne samo Gore, posljednji sljedbenici bogomila na Balkanu. 6. Najaktivniji dio narodnog vjerovanja Torbea Gore prua mnoge primjere vokacije bogomilske doktrine. Po njima je svijet, na isti nain, sastavljen od dobra i zla koje predstavljaju aneli i avoli. Konkretnije: pored dobrog Boga, koji je stvorio svijet duhovnog, postoji i zli bog, koji je stvorio svijet materijalnog. Ovo uenje, usvojeno od bogomila se nakon islamizacije moe iskazati ovako: Allah je Dobri Bog koji je stvorio duhovni svijet, dok na zemlji vlada zli Bog sa kojim je ovjek u neprestanoj borbi. U osnovi se radi o kontradikciji izmeu shvatanja u islamu da je Alah jedan, s jedne strane, i, priznanja da postoji i svijet zla, nezavisno od Alaha, na drugoj strani. ovjek je izazov za Satanu, zle duhove, demone, natprirodna bia, uroke (zle oi), magije i dr. Oni ga pokuavaju unititi pogaajui mu sposobnost obnavljanja i duhovnog savrenstva, dva atributa pomou kojih uvijek tei da se priblii Bogu. Tako, vjerujui da su netrpene (umi298

Tudzire Dokle, Borje, 9. 09. 2007. 168

ranje djece), ogrejsanica (paraliza), uborok (urok, zle oi), vija (padavica) i sva duga zla, djela tih sila, ovjek ignorie Boga, troi energiju kako bi iznaao sredstava i nain da zlo izbjegne, ili da mu se suprotstavi. Sotona i ejtan (Satana i avo) Sotona (Satana) se, prema narodnom vjerovanju, javlja i napada ovjeka u snu. Naroito napada ene trudnice i bebe. Savjetuje se: Malovomu ne trebe da mu gi see noki, so ni se brani ot Sotona. (Malom djetetu ne treba sjei nokte, jer se njima brani od Satane). Satana se javlja se sa razliitim izgledom (pas, smuk, orao, zmija i dr.). Plai se noa ili slinih stvari kao to su makaze, grebeni za vunu i sl. Iz tih razloga u svaki krevet, naroito brani, ispod jastuka, tokom noi, kao zatitna mjera, stavljaju se makaze ili se krevet okrui pojasom. Suprotno injenici da je ejtan (avolj, takvujet, tujbejarebi, da je daljeko) isto to i Satana prema vjerskoj mitologiji299, u vjerovanju Torbea Gore oni se javljaju razliito. Nezavisno od oblika ejtan se pojavljuje ovjeku i ulazi u realne odnose sa njim. Satana samo u snu. Ime ejtan je opta imenica i ima oblike za oba broja, jedninu i mnoinu (ejtan-ejtani), dok je Satana vlastita imenica i ima samo jedninu. ejtan prema obliku pripada mukom rodu, ali se koristi za oba broja kada se eli oznaiti neko sa takvim osobinama, Satana se javlja samo u enskom
299

Kod Jordana Ivanova, u djelu Bogomilski knigi i legendi, str. 25. imamo ovu biljeku: Ime Samail se sree u literaturi Talmuda i jevrejskim apokrifima. Samail (Sama~el znai boanski otrov, vrhovni otrov) na poetku je bio prvi od nebeskih anela zvanih prestoli, i kasnije elnik demona i anela smrt. Satana znai vrag (neprijatelj), dok Satanail boanski neprijatelj. Jo se u prebdbogomilskim i bogomilskim legendama Samail mijea sa Satanailom. U hrianskoj literaturi Satana se mijea sa grkim imenom avol, to znai prevarant, prokleti. Diavol, najsliniji sa Satanom prijelazi u glavnog demona (bijesan, zli duh). U islamskoj terminologiji ajtan (avol) dolazi od satana. 169

rodu. Jedino u rijetkim sluajevima koristi se da bi se okarakterisala i omalovaila neka ena zbog nepanje prema sebi i svom izgledu. Ime ejtan u govoru Gore pored osnovnog znaenja, imenovanje jednog anela koji je imao hrabrosti da se suprotstavi Bogu, ima i druga znaenja i varijante, kao imenica (Goljemo ejtanite bee si bilo Veliki si ejtan bio; ejtanot, ako zbornaf nekomu Taj ejtan ako je nekome progovorio; ejtaneto Nazifovo ne se nakanuje ejtani Nazifov se ne moe namoliti; Ne se zimam so tvuje ejtanlaci Ne bavim se tvojim ejtanlucima), pridjev (Lafoj shejtanski Rijei ejtanske; Po ejtan300 go nema Nema veeg ejtana od njega; ejtan ena bee si bila. Bila si ejtan ena), glagoli (Ti gi ejtani sam decata, posle ta vake, ta take mi rabotaje Ti sam ejtani djecu, pa posle ovako, onako mi rade; Ne zn' koljko se izejtanilje decata Ne zna koliko su se poejtanila ta djeca), prilog (Mi zbori ejtanski Govori mi ejtaniski.), frazem (Me navrti ejtan Natjera me ejtan; Ot ejtana da ga najde - Od ejtana da strada; Mu vljezlje ejtanaia Uli mu ejtanii; Idi vo ejtana Idi u ejtana; ejtan glava da ti ga izede ejtan ti glavu pojeo; Ako mu kaalje ejtani Ako su mu ejtani kazali; So ejtani se boravi Sa ejtanima je opsednut.) i dr. Dok za Satanu ne postoji ovako iroki spektar upotrbe. Za sve to se ovjeku dogodi a ima negativne posljedice, krivica je u ejtanu. On ga nagoni na zla djela, zle misli, shvatanja i ponaanje. Kako bi oznaio da ga za sve to je loe nagoni ejtan, ovjek ponavlja sljedee formulacije: Ka me natera ejtan da zbornem, da mu reem, da mu se zareem, da se zaigram, da idem tamo, da mu go posakam noeto, da ga brcnem, da go viknem. (Kako me ejtan natjera da progovorim, da mu kaem, da se zareknem, da se poigram, da idem tamo, da mu potraim noi, da je zadirkujem, da ga pozovem.), ili Ka ima da bide, e te svrti ejtan da zborne, da ree nekoj laf, da napraj neto. (Kad ima da
Autor smatra da su ovo pridjevi. Meutim, ovo su imenice u artibutskoj slubi. ak i u rijei poejtan imamo komparaciju imenice. (Prim. S. I.) 170
300

bude, okrenue te ejtan da progovori, da kae koju rije, da napravi neto) i dr. Objekt djelovanja ejtana je ovjek bez obzira na pol i doba starosti, Satani su najpogodnije mlade ene, naroito trudnice. ejtan ovjeka nagoni na krive puteve i lo izbor, Satana se javlja kao svemoan u svojoj misiji unitenja ljudske rase. ejtan se bori koristei jedna sredstva, Satana druga. ejtan se javlja kao linost iz bajki. Ulazi u odnose sa ovjekom u ljudskom obliku. Pokuava da ga nagoni na zlo i prevaru i u tom nastojanju, esto, izlazi kao gubitnik.301
301

Vidi bajke:

1.Dedina Kutija Imaf jen ujek siroma i trnaf da trai rabota vo grat. Idaf po put so konja. I naof nekujego orla. Ranjet bif orlot. On mu sljegof ot konja da mu pomogne. I go ljeif. A bif toljko fukara ujekot, nemaf da jade, alji mu bilo alj za orefatogo. Go leif tri godine. Isprodavaf sve to imaf doma. I go izljeif. I poslje tri godine oof da go puti. Alj orefot mu rekof: - Toljku si daf po mene, si se truaf okolu mene, eto si isprodafav sve o si imaf, mora nekako da ti se oduim. Imam tri sestre. Poto im som brat jedinec, e dadet po neto. I trnaf. Prvo e idet ke Zvezda, mu bila najstara sestra. I ka olje tamo, ona go videla, se sraduala: - O, brate, ot koga ne ti som videla! uur ka si doof da te viim. - Som doof - gi rekof, Alji ujekov me spasif. Vakva mi bila rabota. On me spasif i ja som ostanaf iv. Ona mu rekla: - Sve e ti dadem o saka. Strebro, zllato, sve o saka e ti dadem. On gi rekof: - Nito neem. Alji napre orefot go nauif: e trai samo dedina kutija. Drugo nito ne zimaj. I on ujekof, gi rekof: - Pa, ako mi dade dedina kutija . Drugo neem nito. Ona sestra, rekla: - Dedina kutija ne moem da ti ga dadem. - E, ako nee, sedi so zdravje. 171

I iljeglje ot tuje. Ajde e idet ke Mesec. Druga sestra mu bila Mesec. Ka olje ke drugata sestra isto take. I ona mu se oraduala. I na kraj: - to saka da ti daem? Isto i kaaf dedina kutija i nejdzi. - Neem. Samo dedina kutija . Ona mu rekla: - Sve trai o saka, samo dedina kutija ne moem da ti dajem. I ot tuje iljeglje i olje ke trea sestra . S'nce mu bila trea sestra. I ka olje tamo, sestrata mu se oraduala, najvie ot svi. uur mi si if, brate! Sve to saka e ti dadem. Sve ujekatomu e mu dadem. Trai o saka, rekla ujekatomu. uur mi si spasif brata. I isto gi rekof: - Ako mi dade dedina kutija, ja neem nito. E ona mu ga dala. Mu rekla: - Sve, ti som rekla o saka. Evo ti ga. I orefot go nauif: - Sega, ka ima kutijava, moe da ima o saka, o e zamislji sve moe da ima. Samo nekoj re trebalo da ree i kutujata se otvarala i davala sve o saka. Se oprostilje so orefatogo. I ujekot odma da isproba. o ima sve na svet da ima vo grat; i grat njegof da bide. I on, o rekof, mu se stvorif grat. I se vrtif ujek, rad, ne mogof da veruje. Alji zaborajf reot da mu se napraj kutija. Se vrtif. Dolo vie no, akam, se stemavilo. Ne mogof nikako da iljeze ot grat. I mu ilegof ejtan i mu rekof: - o se vrti, bre ujeku? - Vake i vake, mi je rabota. - Ja e ti kaem, alji ako mi dae, ja o sakam. - Sve to saka e ti dadem, samo ti mi kai o trebe da reem. I on mu rekaf: - Ama ba sve? - Sve to e potrai. - De ne se pokaje poslje. Ne zna ni sam o ima. - Znajem o imam, samo ti trai. I mu rekof: - Ka e ide doma, ena ti je trudna, deteto ti go traim. Doma ka doof i ka videf ena mu rodila! I toga rekof: - On dete traif. I nee da go daje deteto. Ne se dava dete. Ne mu kaaf ni detetu, ni eni. Nikomu. Postanaf bogat. Deteto poraslo. Poelo da iljiza nadvor. I ka iljeglo deteto nadvor, mu iljegof ejtan. Se pretvorif vo ujeka, i mu rekof: - Da ide doma i babetu da kae da ti ne si negof. Ti si moj. - Ne som tvoj. Ja imam oca doma. - On ti je otec, ali moj si. I deteto olo doma, reklo ocu. 172

- Njegof si, rekof otec, Vake i vake bila rabota. Ti som daf. I deteto reklo: Moram da idem. Ja e idem. Deteto olo na isto mesto. I toga doof ejtanot, go zef vo svuje carstvo. I tamo ka oof on, deteto, imala jena dejka, isto zemena. Take ga zef. Dejkata odma zazborila so nego, alji skriom da ne ge vii toja, ejtanot, i mu rekla: - Sega e te ui on sve to prajet ejtani. e te praa poslje nekuje vreme a si nauif, da mu kae. Ti nemeoj nito da ree. Rei: Ne znam, nito ne som nauif. I on go uif deteto sve kako, o. I poslje tri godine praaf, ono izraslo vo beara. I dejkata isto. - A si nauif neto, be? - Vala tri godine som uif, jo tri godine da uim, nito ne moem da nauim. - E pa, ako je take, nito ot tebe ne moe da bide. Ja e ti postajm tri zadatka, a ti e gi izpuni. Ako gi izpuni ti davam dejkava za ena. Ako ne gi izpuni, otide glava. I isto dete, dejki gi kaallo. Ona mu rekla: - Ne sluaj!Tija ne e bide take. I da pogodi sve. Jope on ne e te oeni, jope e te utepa. Ti istijaj pa e viime. Ka e ti postaj zadaci, ti da doje da mi kae o. - Prf zadatak ti je mu rekof detetomu ejtan, - e ti dajem jenogo konja. Ljut neokruten. Ako moe da go okruti, dobro, ako ne, glava ti ide. I ono olo kaalo dejkiti. Dejkata mu rekla: - Nema on nikakovogo konja. On e bide konj. e ti se napraj. A ti e go tepa samo meu ui. I ono deteto, go tepalo ka o mu kaala dejkata, duri go oorajef ot kamija o go udaraf. Poslje on oraf utreto, ejtan boljuje. Druk zadatok mu rekof. Imaf on devet erke svuje. I taja deseta, I mu rekof: - Sve devet e pretvorim vo ribe, i tvua dejkata, a ti da ja pozna. Ona dejkata mu rekla: - Ti, ka e ne pretvori, ja so opa malo e mrdam. I naprajf taja ejtanot. I deteto pogodilo. ejtanu mu bilo krivo. Navenaf ija. Jo trei zadatok i e te oenjim. e gi naprajm sve vo aneme, sodaroj na ljice, da pozne kua e ti bide ena. Jope deteto i kaalo dejkiti. I ona mu rekla. - Ja e dujem po malo vo dar, a ti gljedaj i e me pozne. - Ono deteto, zaborajlo o mu rekla dejkata. I se vrtilo, se vrtilo. Ona duala sve po jako, boe da ga vii, a ono zaborajlo. On rat ejtanot, se vrtif okolu. I vo zadni sahat se setilo deteto. - Taja, - rekof. E njemu mu bilo krivo ejtanatomu. Dejkata se oraduala. ejtanot odma ne mogof da gi uniti. I ona odma poslje tija go viknala deteto. Mu rekla dejkata: - Ne mu veruj njemu, On jope e ne tija, i tebe i mene. A ti odma noa, ka e pane no, da zeme malo pesok vo dep, i e zeme eelj i ogljialo. I oni take 173

naprajlje i trnalje. Doma e idujet. I odalje, odalje. Senalje malo da se odmoret. Ka videf ejtan, nema ge tuje, on odma, brgo pratif da ge fatet. I oni ka videlje gi pristignualje, mu rekla dejkata: - Frlji pesok. Ka frljilje pesok zad sebe, se naprajlo brdo, se naprajlo goljemo. I oni ne moglje da se skaet na brdoto i se ljuzgalje po pesok. Se vratilje. - Kako ne ste moglje da ge najete ?! - Jope k'zdisaf ejtan. Pa ne sme moglje. - Pa to ste videlje na put ? - Pa ... sme videlje ... Imalo samo jeno brdo, se naprajlo pred nas. - Pa oni, eto, nauilje sve. I poslje on jope ge pratif po nji. Ka videlje iste gi pristignalje, dejakata mu rekla: - Frlji eelj. Ka frljif eelj, se naprajla jena uma. I bearot se naprajf d'p. Dejkata pilje na d'p. I oni dolje du umata . I toljko bila esta, ne moglje nito da viet i se vratilje. Ka se vratilje, ejtan jope k'zdisaf. Gim rekof, gi praaf o videlje. Oni mu kaalje. Ta oni bilje, kako ne ste moglje tija da znajete! Odma po nji trite! Alj jope ne gim veruaf, i sam trnaf po po nji. I ka k'zdisaf sam po nj! I trnaf, traf. I oni ka videlje, oni isto begalje. Ka videlje da gi tra on sam i dejkata mu rekla: - Brgo frlji ogljialo! Ka frljif ogljialo se naprajlo jeno jezero. A na jezeroto jen amac. Deteto se naprajlo amac, a ona laar po amacot. Alj on gi zn'f odma da se oni. Ka ge stignaf ejtanot, ka ge videf, jezeroto tuje, sve zn'f. I se navenaf, i e pije. Rekof: e go izpivam jezeroto. I pif, pif i pri kraj doof. Samo vo usta o ne mu vljeglje. I on jo malo da gi izpije, i puknaf. I ka puknaf, ponovo oni se tijalje. Se raatisalje vie. Trnalje. - Sega e ideme doma. Prvo vo mua doma e ideme , - mu rekla dejkata. alji ka e stigneme doma, ne sme so nikogo da se pozdravi. Ona vie znala ot nego, (puje bila ke ejtanatogo) Ovde je selo muje. Ka e stigneme vo kua mua, imam sestra, imam svi, nemoj so nikogo da se pozdravi. Ako se pozdravi e zaboraj sve o ni bilo. Samo zdravo moe da im kae. A drugo nito. I ono ka olo tamo, deteto, ka olje, zaborajlo o mu rekla ona. Se pozdravilo, ne zn'lo vie nito. I tuje zato se nalo. Nito ne znalo. Go izpratila dejkata. Ka olo doma otec mu se oraduaf i sakaf da go eni. takva svadba e mu prajim, - rekof, - da ne se pamti! Goljema. I svekede izulje, tija dete i tija e se eni, ot tija selo. A ono ne bilo rado, a ne znalo o. e se eni, o e rabota. Alj dejkata ula. I gi bilo krivo i nejdzi. I o e rabota?! Ona mesila jen kola i na kolaot napiala: Ne me zaboraj. I dala nekojdzi Ciganki. 174

ejtan (avol, daleko bilo) se, prma vjerovanju, nikada ne odvaja od ovjeka. Nagoni ga, bez prestanka stimulie i nagovara na grijeh. Vjeruje se da se ovjeku pojavljuje u obliku jarca. I u ovo sadanje vrijeme ima ljudi koji se zaklinju da su vidjeli takve stvari,

I Cigankata ola tamo. Se prognjela kroz ljui, kroz insani, i mu go dala kolaot. A samo o ne zef mlajnesta. I ono ka go videlo kolaot i ka proitalo, sve odma se setilo, sve mu dolo na pamet. Odma razturilo svadba. Reklo: - Ne, babo, ne se enim! Ja imam dejka i sve mu izkaalo o bilo, ka bilo. I na kraj so nja se oenilo. 2. Ako moe rei Jeden bif mlogo merakljija vo koni. Reif da kupi jenogo kona hubavogo. Ka uinif pare mu rekof drugaru: - e idem na pazar da kupim kona. Hubavo je da dojde so mene. Heljbete, dvajca. Utreto olje. to vljezlje vo pazar, ovomua mu ostanalje oi vo jenogo kona, to da go vii. ejtani gi ulje ka zborilje i jen se naprajf kon, jen dambaz i iljezlje na pazar. Ni jena ni dve mu rekof drugaru: Ovja je kon o traim ja. Ne rekof ni toljko, ni voljko. Daf koljko mu sakalje i go zef konja. Pohodalje so drugaratogo poslje se odvojlje. Drugar po svuje rabote, ovja so kona za doma. Hodaf, hodaf, stignaf ke jena ema. Go onesof da go napoj kona. I kon, f't, mu vljezof vo dulji. Osatanf bez um. Konot de e zagine, de e izvadi glava vitejei hi, hi hi. to da rabota?! Koga videf jeno sevce. Oof da trai pomo. Im rekof da me pomoete mi vljezof kon vo jena tuba. Stanalje seljani so lopate i so kazme, so ne zn'm to, da go pomoet da izvadi kona. Ka olje, ka im kaaf duli, ke mu vljezof kon, za malo ostanaf neutepano. Zato gi namuif: Ke mo da vljeze kon vo tolikaf dulji?!. Ka izbegalje seljani, jope konot e izvadi glava i e poviti hi, hi hi. e izvadi glava i e poviti. Toga ujekot prepuknat ot ovja to mu se desi, ponaf da zbori so sebe: Da si kon moj ovja go zn'm. Da ti som kupif so pare, i ovja go zn'm. Da si vljezof vo dulji, i ovja som go videf so oi muje. Ama hajde ako mo da ree da si kon moj, da ti som kupif so pare, da si vljezof vo dulji.

175

naroito u noima punog mjeseca. ejtan gubi svoju mo kad zapjevaju prvi pijetlovi. Ovo se ne deava sa Satanom. Ni u jednom sluaju ga nismo susreli kao linost u bajkama, u odnosima sa ovjekom, kao dobitnika ili gubitnika. Ova razlika, prema naem miljenju, nije dola zbog povrnog usvajanja muslimanske vjere, ve prije svega iz uvjerenja da je Satana bio konkurent Bogu, svom ocu, vlasnik stvaralake energije, tvorac i vladar vidljivog svijeta u kojem caruju zlo i grijeh. To dokazuje koliko je duboko prodro bogomilizam u odnosu na islam kod Torbea Gore. U ovome treba traiti razlog to se Satana i ejtan posmatraju kao dvije demonske tvorevine a ne kao jedna Grobnik (vukodlak) i vampir Grobnik je ovjek koji je umro i koji ustaje iz groba i eta se po mjestima u kojima je ivio. Pojavljuje se ljudima sa kojima je imao veze jo za ivota. Moe da stupi u seksualane odnose sa ivom enom. Iz ovog odnosa raaju se Vampir, vukodlak i avol. Uzronik je epidemije antraksa (crnog prita) kod ivotnja. Plai se od katrana i jedne biljke koja se u govoru Torbea Gore naziva brljan (Hedera hilix). Da bi se odbranili od njega, iznad okvira vrata na mjestima u kojima boravi stoka, stavi se krst od katrana, ili se okai vijenac od brljana, ili oba zajedno. Prema narodnom vjerovanju vukodlaka moe vidjeti samo njegov sin Vampir. Kad izbije antraks, pojavi se sin vampir. Poziva ga i stavlja u obor sa pukom. Kada stigne vukodlak, on ga ubije. Na mjestu ubistva ostaje krv, to znai da je vukodlak ubijen. Na taj nain se eliminie uzronik antraksa. Naili smo na vjerovanje prema kojem tikve nakon polovine zime postaju grobnici (se zgrobniujet) i ne jedu se vie.

176

Perija(Perilija) Perije se najee predstavljaju kao lijepe djevojke. Vjeruje se da imaju apsolutnu vlast nad ljudima. U Gori se pria o mnogim sluajevima naroito o nevjestama i mladim enama koje su perije uzele dok su ove spavale, i odnijele ih na tajna mjesta, na kojima su kasnije pronaene. Perije, kao i grobnik, avol i dr. plae se pjesme prvih pijetlova, jer tada gube mo. Dio su duhovnog ivota Torbea Gore. U govoru Torbea Gore u upotebi su rijei perko, periljija kako bi se oznaio neko ko se esto ljuti, periljijest za nekoga ko ima osobinu razdraljivosti, ili izrazi: ka perija sa znaenjem mnogo lijep, Go fatilje perije Uhvatile ga perije, sa znaenjem izgubio je psihiku i mentalnu smirenost, Je so perije Sa perijama je, odnosno nervozan je. Din(Dini) Kako bi bila jasnija predstava Torbea o dinovima, itaocima donosimo bajku Grbine nad grbine zabiljeene kod Torbea Gore koju je objavio Ramadan Redeplari u svojoj knjizi ekmede, Prizren, 2005, strana 133-138: Evet, bilje dvajca hubave drugari ama grbave. Jeden bif kundradija krpa, a jeden koljepakdija. esto puta sedalje ke kundradija, vo duan njegof, tuje se halualje i gajljina jen drugomu gajljualje. Jen den po ikindija - namaz, kolepakdija oof vo hamam da se izbanja. Vljezof vo hamam, daf nekua para hamamdijem da go iztret so sapun i so suner prirodni morski, poslje vljezof vo separe vo jeno korito od kamen, p'vno so voda, ujgun za banjane, tuje malo mu se zaspalo, pa iljezof od voda i se izpruif koljko o mogof, na vrue mermerne ploe nadopre grbine i zaspa.
177

Hamamdije izpraznile hamam i zatvorilje teke vrate i olje, koljepkadija ne go videlje, on tuje spijejei ostanaf vo hamamsko separe. Vo stredno mu zadzebalo, deka na sebe imaf samo jen petemal. Se razbudi i ne zn'je kede je, a jena jeava ide prvo ka trmka ka se puta, pa sve po jako i pojako i ze vrata ot hamam da krcka i se otvori so obedve krila i hamam se nasipa so jedne udne bia. Bes nekoj odreen oblik, svetna ka ogin (ogin boja imaje) nijena matrijalna prepreka ne ga zadrava, zaminujet kroz zidoji serbez, hodet i iznad zemna, imaje svoj govor alji poznavaje i dotini ljudski govor. Upaljiha nekakve udne feneri o davaje goljemo belo ka mljeko videlo ka bo meseina ogriala, i je po videvno. Tija bile Dinoj. Oni se stvorene ot ogin, poje ivet ot insana, Imaje pogoljeme nekuje moi od ujeka, memorija i mo prilagoavanja i preruavanja, se razmnoavaje i umiraje. Ele, dinoj go nalje koljepkadija vo separe, ke se sobraf vo jeno korito prazno ot strah. Go izvadilje vo strede ot hamam i jeden ot nih go praa: - Ka te vikaje tebe? - Ime mi je Dursun, - ree so strah. - E pa Dursun, be insan, mije sega ovde e igrame horo, a e igra so nas. - e igram - A e ujdisa po kajde nae? - e ujdisam po vae kajde, - ree, ama od strah zeh da se trese. Go videf Din o go prauaf elj se trese i mu ree: - Sluaj insanu, tebe ti dzebe, ama ne gajljuj, mije e te zgrijeme, hajde! go grabna za mika. I ot negde nekoj orkestar - nevidljiv - zasviri nekakva arija ka bo stare arabe zelje da kriptet i cviljet ka nekuje zahralje arke na vrata, i pona horo. I na Dursun se fatif da igra, horo goljemo sve naokolo bazen so voda. Od nekuje vreme zelje da pujet pesna Dursun da jade lajna. Dursun je magare.
178

Take puaf i sam Dursun od strah. Kroz jen sahat zastanaha i svi se poklonilje, se navenalje du zemna i kolepkadija take uini. Im dojde stareina nekoj, so goljem in, i praa ka vide jenogo insana meu Dinoj: - Koj vi je ovja, a vi bif pod povelja, a ujdisaf po kajde nae? - Bif pod povela i ujdisaf po kajde, - mu rekoha oito potinjene Dinoj. Dinski stareina zadovoljen so ujeka go praa: - o ti je oja? I mu brkna grbine so dinska nekakva udna ruka so vie prsti ot ljudska. - Grbine mi izraslje. - A ti smetaje? - Mlogo - A saka da ti gi trnem pa da te kurtaljisam? - Sakam ama e me bolji. Jok, hi ne e upazi. Ta ja ne som insanski doktur pa da te bolji, ne gajljuj. I zborna so dinski jezik nekua formula i so ruka ka maijar mu gi trna so jen pokret i ge zakai gore vo sam vrh. Vo kube hamamsko. Dursunu neto mu oljesna, kakva mu se trnaf goljem tuar, i vo dua mu lakna. Kuknaha prvi petlji, i za jen a dinoj kajdisaha, zaginaha, kakva ne bilje. Dursun usta za koljepke, zastanaf tamo. Dinoj ke go ostajlje i so neverujene gljeda okolo sebe i veli: o bee oja? Ja ne som veruaf Dinoj da imaje, ama ka da ne verujem, da som vo son, ne som. Po pret sabah ite temno, efak po malo vljiza kroz visoke penderi ama vo hamam jo ne se vii. So ruke poljuje ke mu bilje grbine nema ge! Ka se malo razdenilo polja za nagore vo kube, i videf jena topka ka kravino lajno zaljepeno. Poslje sabah-namaz dolje otvorilje hamam, ka e viet jenogo ujeka vo hamam, i jeden ot nih mu ree: - o bilo? Ti ovde o trai ? Ka si vljezof?
179

I Dursun efendija mu ree: - Fera som doof vo hamam, som se uspaf, a vije ste zakljuilje i ste olje, ja som ostanaf cef no ovde, eto take, a sega idem. Ka iljezof ot hamam, ne oof doma, oof du duan ahpapov Kasem kundradijin. Drugar jo ne bee dojden, a duan zatvoren. Dursunu da mu projde vreme, idaf ot izlog du izlog i se gledaf vo damoj, mlogo bif rat deka nema grbine se izprajf ka namljija. On dur idaf po damlaci i dur begendisuaf sebe, drugar otvorif duan, navadif malo pred duan izmef i senaf da krpi kundre. Kolepkadija doof du duan drugarof ama ne vljiza vo duan, da vii drugar a e go pozne. I saj, nekoljko puta projde po pret duan, a ahpap ne go poznava, ama jeno mu se zapulji i go prepozna i so ruka dade nekoj iaret preko damlak i mu vikna. - Ej be, ti lji si, ke ti sa? i ruka ga staji na svuje grbine. Dursun vljeze vo duan i mu ree: - Som kurtaljisaf, - Kako?! - Eto vake i vake i mu izkaaf sve ka mu bilo i o mu prolo preko glava. Mu ree drugaru: -Deneska pred akam idi vo hamam i noevaj ako saka da kurtaljisa. Kasem oof vo hamam, daf nekua para hamamdijem da go ostajet vo hamam da noeva. Elje vo stred no jope take, dinoj nasipaha hamam i go najdoha kundradija. Go praa jen din: - o ste naestilje vije insani vo hamam? A ti! Ka te vikaje, ka ti je ime? - Kasem - ree kundradija. Din ree: - A e igra so nas? Kasem se uplaif i ako zn'f da trebe da ujdisa po kajde dinsko, i nito ne ree. Dinoj go fatilje za ruke i jope muzika udna i jope igrane i pujene. Pesna im bila: Kasem da jade lajna i Kasem je magare. Se igralo okolo bazen ot voda ama ka se pualo Kasem ne puaf. Usta ne otvorif. Um mu bif vo grbine i ka e mu ge trgnet. Elje, jope dojde dinski stareina i svi mu se pokloniha ama Kasem ostana
180

na noge, se udrvif ot goljem strah i ne bif krif ta ne je kolaj da bide meu Dinoj. Dinski stareina ree: - Jope ste zelje insana meu vas, a idaf po kajde nae i a bif posluen makr? - Nejdaf po kajde nae i ne puaf ka nas, samo trajef. A demek take. Ti insanu li neje da ujdisa po dinsko kajde, ne lji? Ree dinski baija i dodade: - to se hesapi ti? Vije po hubave lji ste od nas? Na vakvo praanje kundradiji mu se puti glas i ree: - Beljki ne sme pohubave, ama ja som doof od muka i dodade: - Ja som hesapif, grbineve da mi gi trnete ka drugaru mujemu ree Kasem kundradija. - A take, e pa sega e vii koj ne ujdisuje po kajde nae, o mu rabotame mije. I zborna dinski neto i jope maiski marufet i hop, i otkai grbine Dursunove ot kube, gi ze i zakai Kasemu, grbine nat grbine. ujek se svi poje za ke zemna, sega so ifte grbine. Jope petlji pokukaha i dinoj zaginaha, kundradija so jena teina i vo dua ama i na grbine ree vo sebe: Ke som pogreif ne zn'm, ama drugarove grbine da mi gi zakaile mene zn'm. Samovila U narodnoj mitologiji Torbea Gore samovila je ensko natprirodno bie prijateljski raspoloeno prema ljudima. Javlja se kao djevojka izuzetne ljepote, sa dugom zlatnom kosom i sa krilima, odjevena u dugaku i prozirnu haljini i naoruana strijelicama. ivi daleko od ljudi, pored istih izvora i umaraka. Vjeruje se da postaju od rose nekog cvijea, u vrijeme kad pada kia i sija sunce i kada se na nebu pojavi duga. Zaljubljena je u ratnike i pomae im savjetima i djelima. Vrlo je osjetljiva na uvrede i strijelom ili pogledom unitava one koji je
181

povrede. Pokorava se samo onom ko uspije da je zgrabi za ruku, ako joj otme odjeu, ili ako joj neko uzme krila i tada se preobraa u obinu enu. Debrailj Aneo koji uzima due ljudima. Ovaj naziv se upotrebljava da bi se okarakterisao neko odsjean, koji ne zna da prata. Meljajka, Meljaie, Melee, Meljaike (melek, aneo) Melek ili aneo podstie ovjeka na dobra djela. Vjeruje se da su zatitnici kua, djece, ljubavi i porodice. Jo se kae da svakog ovjeka prate po dva meleka, po jedan na svakom ramenu. Jedan mu broji greke, drugi ga savjetuje kako da ih izbjegne. Ostala natprirodna bia Ostala natprirodna bia za koja se vjeruje da postoje ali o kojima se ne iznose podaci o njihovom izgledu i demonskim funkcijama su: kondula i buba kojima se plae djeca, pealmu-lakobrada, difoj (divovi), ader, aderhana, haludija (zmaj), vetica i veter (koristi se za oznaavanje izuzetno zlih ljudi), senka (za koju se smatra da se javlja mnogim ljudima), edud-medud (kepeci o kojima se nita ne iznosi osim imena). Maija (Magija, arolija) I danas, osobito meu enama i djevojkama, vjeruje se u snagu magije. Naili smo na nebrojene sluajeve vrstog vjerovanja da magija moe uzrokovati impotenciju, nedostatak elje za formiranjem porodice, brani konflikt i razdor meu parovima, blokiranje sree za vjeridbu i enidbu/udaju, promjenu u moralnom ponaanju i dr. i da se moe rijeiti ukoliko se pronae i otkrije uzrok koji je doveo do nje..
182

Jedna izreka koja govori o vjerovanju Torbea u snagu magije je: Da moem da ti naprajm maije bi te naprajla da igra vo reeto. (Da mogu da ti napravim magiju, natjerala bih te da igra u reetu.) O. D. go vrzalje. On so R. bilje prvi. M. ena negova i kaala vake-vake. Ot ka ga zef, o e ljegne so nah ne mo da i napraj nito. Ramizica mi kaa. Pa ja i reko, trebe da go vrzalje. Neka poljaje postelja ot tron, vo kovek elji kroz haljita da ga najdet vrzanica. Neka ga razpljetet, ne da ga okinet, so eelj neka ga izeljaje hubavo i tuje tije. Ramizica i rekla M. Ona i mu nejdzin, O. izgljedalje. Ga nalje vrzanica i take naprajlje. I ot toga se otvrzaf i ponaf da ljegina so ena tamam ka mu i ena. (O. D. su 'vezali'. On je sa R. bio prvo koljeno. M. je njegova ena kazala ovako i ovako. Otkako se oenio, im legne sa njom ne moe joj nita uraditi. Ramizova ema mi kazala to. Pa i ja rekoh treba da je 'vezan'. Neka potrae u posteljini kreveta, u kovegu ili u odijei da nije tamo 'vrzanica' vor. Neka je raspletu, ali da je ne otkinu, eljem neka je dobro ieljaju i to je to. Ramizova ena je rekla M. Ona i njen mu, O.,su razgledali. Pronali su 'vrzanicu' i tako uradili. I od toga dana se 'odvezao' i poeo da spava sa enom onako kako rade mu i ena)302 U Dnevniku Sejdije Dokle imamo ovakvu biljeku: 29. 9. 51. Deneska T. R. napudif H. K. ot negova kua. Ima 5-6 godine ka ivi ke nego. Isto i ena A. ga napudif i i daf sve napolu. Gi napudif za maije. Naof nekakve. (Danas je T. R. otjerao H. K. iz svoje kue. Ima 5-6 godina kako ivi kod njega. Isto je i enu A. otjerao i dao joj od svega polovinu. Otjerao ih je zbog maija. Pronaao je nekakve.)
302

Ispriao Ramiz Hoda iz Borja, roen u Borju 1935. Zapisano u Kuksu, 3. 08. 2002. 183

6. I. 52. Deneska D. K. tuif A. T. i H. D. bo mu naprajlje maije da ne mu raa ena. I se isuilo vo meh. Pa on trai da mu k'pet ena, pa da rodi. A. mu ga ok'pala a H. neje Poslje ga naterahme da ga k'pe ona. Pa da viime a e rodi. (Danas je D. K. tuio T. i H. D. kao da su mu napravili maije da mu ena ne raa. Kae, plod joj se 'osuio' u stomaku. Pa on sada trai da mu one okupaju enu, kako bi rodila. A. mu je okupala, a H. nee. Posle smo je natjerali da je i ona okupa. Pa da vidimo hoe li roditi.) Uborok, Naoi (Urok, Urokljive oi) U govoru Torbea Gore uborok, uboroene, naoi su imena koja oznaavaju primanje uroka, dok izraz uboreen slui da se odredi objekt ili subjekt na koga se to odnosi, primalac uroka, osoba oteena od uroka. I dan danas postoji vjerovanje u uroke, vjeruje sa da urokljive (loe oi) mogu izazvati smrt, bolest ili prekid trudnoe. Ovo vjerovanje jo ivi u narodu, ak je i pojaano. Vjeruje se da ovaj atribut (mo uroka) imaju uglavnom zelene, plave ili arene oi. Predmet urokljivih oiju su osobe i stvari koje su lijepe, razvijene, koje privlae panju zbog odreenih uzroka i okolnosti. Takoer se vjeruje da se odbrana od urokljivih oiju realizira tako to se ublai fokus zlih oiju skretanjem panje na druge asimetrine predmete, na rogove, pljuvaku, bacanjem malih kemenia, izgovaranjem rijei maalah, dodirivanjem objekta koji treba braniti rukama neke ene koja je prije toga dotakla neka nevidljiva i stidna mjesta na svom tijelu (pazuh, vagina, dio ispod dojke), hamajlijama, gaenjem ara u vodi i dr. - Ka e stramuje mlanesta, vie glava, vo inde, besime, naprajene ka kitka, jajce prazno areno so dve boje, fiek, jen kromit, jen luk i cveice niz nih.
184

(Kad nevjesta 'stramuje'303, iznad glave, na tavanu, okaimo, u obliku kite, jaje prazno iarano dvjema bojama, fiek, glavu crnog luka, glavicu bijelog luka i nabacamo cvijetie po njima )304 - Ke stramuje mlanesta, vie nah, vo inde, se besi jena kitka naprajena so jajce areno, jeno pare ot crepnarka, luk, kromit. Ovja gi stavaje da ne uboroet mlanesta. (Tamo gdje nevjesta 'stramuje', vie nje, na tavanu, okai se jedna kita napravljena od jed- nog arenog jajeta, jednog komada stare krpe, bijelog i crnog luka. Ovose stavlja da nevjestu ne bi urekli.)305 - Vie mlanesta, ke stramuje e obesime jajce areno, crepnarka, fiek, luk i drugo. Na Faikova svadba som videla da stavaje vo mlanestina odaja, ke stramuje, pot popra koa presna ot stoka o bila zaklana za svadba. (Iznad nevjeste, dok stramuje, okaimo jaje areno, staru krpu sa crepulje, fiek, luk i drugo. Na Faikovoj svadbi sam vidjela u nevjestinoj sobi, gdje stramuje, ispod paprati, presnu kou od stoke koja je zaklana za svadbu.)306 - Ka e ostane trudna ena e staj malo luk, rok ot jelen, loica ot vetica, vukojna, koa ot jazmec, rok ot krapja, niader, konske munistre plajetne, nekuje furkie, da ne ga udret na oi elji da ga uvaje ot Sotona. Ovja se stavaje i na ludo. (Kad ena ostane u dru- gom stanju, stavie malo luka, rog od jelena, kaiku od vjetice, vukovinu, kou od jazavca, rog od korpije, niador, konjske plave perlice, neke ukrase, kako je ne bi uroili ili da je uvaju od Satane. Sve se ovo stavlja i na bebu.)307
Izraz stramuje je od rijei strami (sramiti se) oznaava radnju stramujenje, to je dio goranske svadbe u kojem nevjesta, po dolasku u novi dom, stoji u sobi zatvorenih oiju (stramuje) dok je ukuani i ostali obilaze i razgledaju njene poklone. (Prim. S. I.) 304 Ispriala Lena Baa, roena 1964, u iteecu, Zapisano u Kuksu, 14. 12. 1984. 305 Ispriala Arza Koza, roena u itejecu 1898. Zapisano u Kuksu 1. XII 1984. 306 Ispriala Tundzire Buma, Borje, 3. 09. 1989. 307 Ispriala Isma Koza, roena u Crneljevu 1943, sa osnovnom kolom. 185
303

- Razboj go darujet sestre, drugae, prijatelji, mati, braa i drugi. Daruanice go branet razboj i dejka to tkaje ot loo oko. (Razboj daruju sestre, drugarice, prijatelji, majka, braa i drugi. Darovanje uva razboj i djevojku tkalju od zlih oiju.) - Za da ne te zemet naoi, ka e se odaljei ujek to mo da te zeme naoi, po nego e pljukne i e frlji dve-tri kamenia. (Kako te ne bi 'uhvatile' zle oi, kad se udalji ovjek koji moe biti nj hov uzrok, pljune za njim i baci dva-tri kamika.) - Drgoj so ljuspe ot jajca se stavaje na trmke da ne gi oboroet i vo baha na plailo. Take na krava stevna elji oteljena. Na butin stavaje luec, parie, munistra zeljena, take i na razboj. (Nizovi od kore jajeta stavljaju se na konicama ili na strailu u bati, kako se ne bi uroile pele. Isto se stavlja i na kravi steonoj ili koja se tek otelila. Na butin, 'bukalicu', stavlja se lukac, parica, zelena perlica. Isto i na razboju)308 - arene oi i zelene poje zimaje naoi. Vo hajmalija stavaje soljca, luk, munistre zeljene. (arene i zelene oi su podlonije zlim oima. U hamajliji se stavlja so, luk, perlice zelene.) - Za naoi je hubavo, ka e iljezet crene nove, da okine crene i da gi projde na oi dva-tri puti. (Protiv uroka dobro je da, im se pojave prve trenje, ubere dvije-tri i pree njima preko oiju.)309 - Da gi uvaje deca ot loi oi, jena starka, majka deteva e brcne ruka po pot sise, po pot mike, e ga staj ruka muu noge nat p... Ka e ga izvadi ruka ot muu noge e mu ga staj detetu na lice i e ree vo sebe tri puti, da ne ga uje nikoj: Koljko to zima ona na oi, toljko da zemet na oi. (Da bi sauvale djecu od zlih oiju, jedna starica, baka djeteta, e rukom dirnuti ipod dojke, ispod pazuha, stavie ruku meu no
308

Ispriala Ljulja Memii, sa osnovnom kolom. Roena u Borju 1932. Udata u selu Oreek. Zabiljeeno u Kuksu, 7. 01. 1990. 309 Ispriala Adilja Dokle, 30. 05. 1988. 186

gama na p... Kad izvue ruku, stavi je djetetu na lice i u sebi kae tri puta: Koliko ona uzima na oi, toliko da oi uzmu nju.) - Rodiljka promeneta sedi senata nad jorgan naguben nat tron, dete elji deje pokrijeno so uparka pri nah. Nad rulje jena hajmaljia goljema so pare, luk, vukojna, noe. (Porodilja lijepo odevena sjedi na naboranom jorganu na krevetu, djeak ili djevojica pokriveno 'uparkom' do nje. Iznad bebe jedna hamajlija velika sa paricama, luk, lukovina i noi.) - Mlanesti, ka e zamete e i gi crapnet malo kosme ot soluh i e i gi naprajet od nih kitka i e ga staj na kolsuz da ne ga uboroet. Kosme trebe da i gi crapne mu nejdzin, novoena. I na dejia se stava kitka ot kosme, ka e im preseet kosme. (Nevjesti, kad pone da mete, presjeku pramen kose sa zulufa i od njih naprave kitu koju stave na jelek kako je ne bi urekli. Kosu treba da presjee njen mu, mladoenja. I djevojicama se stavlja kita kad im se prvi put skrati kosa )310 Ogrejsanica (Nagraisati) Ogrejsanica (padavica), teka i neoekivana bolest, potpuna ili djelimina paraliza za koju se vjeruje da je uzrokovana zbog nemara, gaenja, silovanja ili povrede tabu mjesta ili stvari kao to su: kuni prag, strugotine, ostaci hrane, hljeb, groblja i dr. Vjeruje se da je najbolji nain zatite od ove smrtonosne bolesti potovanje tabua, dok je za oporavak od njih potrebno obratiti se svetim mjestima, turbetima, dobrim ljudima, dobrotvorima. i dr. uma (Kuga) Vjeruje se da se kuga moe vidjeti. U tom sluaju, hljeb treba zamijesiti bez kvasca, jer bi se uma pomijeala sa tijestom i izazvala krvarenje.
310

Zapisala Adilja Dokle, 30. 05. 1988. 187

- Na nekoj den, ot godini denoj, ka e viet uma (Veljet napre ga viualje), e zameset presne ljeboj, da ne se zamesi uma vo testo. (Nekog dana u godini kada ugledaju kugu, a kau da su je ranije mogli vidjeti, zamijesie prijesne hljebove, da se ne zamijesi kuga u tijestu.) - Ka e udri uma ne zamesualje ljeboj, toko prajlje presni ljeboj, bakrdan, demek da ne se zamesi uma. (Kad udari uma hljebove nisu zamijesivali, nego su pravili prijesne hljebove, kaamak, da se u njih ne zamijesi uma.) - So bljizni voloj crni zaorujet ka e udri uma negde. Za tija crni voloj gi uvaje so kimet. (Sa bliznim crnim volovima zapoinju orati kada udari uma. Zbog toga uvaju crne volove sa kimetom.)311 Personificirana u liku stoljetnje starice, uma se javlja i u jednoj baladi iz Golog Brda (Kinisal Mitre da oit 312). Praznovjerja (Sujevjerja) - Ka e rodi jena ena deje e i stajet pot glava benebreg da rodi drug put dete. (Kad ena rodi djevojicu, ispod glave joj stave benevrek da drugi put rodi djeaka.) - Duri 6 nedelje se gledala louza da poine. es nedelje ot ka e rodi ena louza svaki den trebe da se k'pe da i se mlaet koske. (est nedjelja je louza porodilja odmarala. est prvih nedjelja treba da se kupa svakodnevno kako bi ugrijala kosti .) - Da ne i se presee louzi mljeko ne trebe da dava nito nikomu o je nadvoren. Da ne gljeda svatoj. (Kako louzi ne bi presahlo mlijeko, nikome van kue ne treba nita da daje. I da ne gleda svatove.)
311 312

Zapisala Adilja Dokle, 30. 05. 1988. Dokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Tiran, 2004, 44-45. 188

- ena to nemala mljeko trebe da jade kromit i k'savci kvaseni to prenoevale na jene eme hubave. (ena koja nema mlijeka treba da jede crni luk i kvaeni hljeb koji je prenoio na nekoj dobroj esmi.)313 - ena trudna ne trebe da jade piperika, e i bide ljuto ludo. (Trudnica ne treba da jede paprike, jer e joj beba biti ljuta.) - ena trudna ne trebe da gljeda ogin, da ne mu iljizaje malovomu o a e rodi bruke. (Trudnica ne treba da gleda u vatru, jer e djetetu koje rodi izlaziti ospe, bruke.) - Ako se kara trudna ena e i bide deje, ako traje e i bide dete. Ako i se spije trudni eni i je dete, ako ga tera da rabota i je deje. (Ako se trudnica svaa, rodie djevojicu, ako pak uti rodie djeaka. Ako joj se spava, rodie djeaka, ako joj se radi rodie djevojicu.) - Ka e jade pret ena trudna elji ka ti posaka jadene ena trudna trebe da i dade. I ostanuje merak i moe da go frlji. Za tija ostanaf laf; e go frlji goljie za ljui to se prokudni. (Ako jede pred trudnicom i ako ti to to jede potrai ona, obavezno joj treba dati. Ostae joj merak i moe da pobaci. Zato je ostala izreka: Po bacie bebu za ljude koji su prokudni.) - Tomua o ne i daf, o je tu ujek, a nejdzi, eni trudni i ostanalo merak veljet e mu puti gluci i dete e i ostane ljepkavo (so ljepke). (Onome koji joj nije dao, a tu je ovjek, a trudnici je ostao merak, kau pustie mu mieve, a dijete e ostati pjegavo.) - ena trudna ne fela da ga preskoet, dete e i se udavi so popuk o mu se opkoljuje ka jue vo grlo. (Nije dobro preskoiti trudnicu, jer e joj se dijete zadaviti pupkom koji e mu se oviti kao ue oko vrata.) - ena o se mui mlogo, o ne moe da rodi, da ga prekoi mu svoj e rodi.
313

Ispriala ulzada Dokle, 25. 11. 1984. 189

(Trudnica koja se mnogo mui, koja ne moe da rodi, ako je preskoi njen mu, rodie brzo.)314 - Noa ena trudna e go turi puas i e go staj naokolo krevat da se uva ot Sotona. Se stava metla zad vrata zanagore. Pot tron se stavaje grebene, a pot glava noe. Ot nih se plai Sotona. (Nou trudnica e skinuti pojas i stavie ga oko kreveta da je uva od Satane. Stavlja se i metla iza vrata nevie okrenute. Ispod trona drvenog greveta stavljaju se grebeni za vunu, a ispod glave noi. Od njih se plai Satana.)315 - Ka e se rodi dete gledaje koj elji kua e go digne, takvo e bide. (Kad se dijete rodi, gleda se ko e ga podignuti, jer e biti takvo.) - Ka e se rodi deje e go poljaje, ako je so dva tifa, po nego e se rodi dete. (Kad se rodi djevojica, pogledae je i ukoliko ima dupli potiljak poslije nje rodie se dijete.) - ena ka e rodi, duri es nedelje, ne trebe da praa ljui se e i izbega mljeko. (Kad se ena porodi, prvih est nedjelja ne treba da ispraa ljude, jer e joj mlijeko pobjei.)316 - Ka se raduje ogin, e ti dojde nekoj. Se veli: za hair nekoj e ni doje. (Kad se oganj 'raduje', doi e nekoj. Tada se kae: Neka je za hair neko e nam doi.) - Ludo ka e mete na akam, nekoj e dojde. (Kada dijete mete u akam, neko e doi) - Ka e zabraj loica na sofra, ka e digne sofra, nekoj e ti dojde. (Ako zaboravi kaiku na sofri, kad se sofra pospremi, neko e doi.)
314 315 316

Ispriala Vajda Hajredini, Borje, 05. 08. 1991. Ispriala Adilja Dokle, Kuks, 5. 2. 1983. Ispriala Verda Uka, Borje, 12. 04. 1992. 190

- Ka e pee so vrnik, koljko ara e se podubet, toljko musafiri e ti dojdet. (Kad pee na sa, koliko se ara podubi, toliko e ti musafira doi.) - Ka se sluaje kokoke, e dojde nekoj. (Kad se kokoke sluaju, doi e neko. ) - Ako preskoi konopec mu, jue elji vrfka, trudni eni ludo o e rodi e i se udavi se popuk na iha mu se vrti. (Ako mu presoi konopac, ue ili vezicu, trudnici e se dijete udaviti jer e mu se pupak obaviti oko ije.) - Ka e sije da ostaj ne dosijano, ima da te najde neto loo. (Kada sije i ostavi neto nedosijano snai e te neto loe.) - Decam na zaranke, na akam, ne davaj ljep, e ti umre mati. (Djeci na zaranak, na akam, nemoj davati hljeb, jer e ti mati umrijeti.) - Zrno o kurtuljisuje ot sito, je hubavo da mu go dade tomua to mu se faa moaljka. (Zrno koje se izdvoji iz sita, dobro je da se da onome ko ima problema sa mokrenjem.) - Ka e umre stareina, za jena godina piljia da ne pilji, seme da ne dava, da ne vapcuje. (Kada u kui umre starjeina, godinu dana ne treba piliti kvoku, ne treba davati sjeme, ne treba nita bojiti.) - Ne biduje da broj dzvezde se e ti iljezet bradajce. (Ne treba brojati zvijezde, jer e ti izbiti bradavice.) - ar ka e se izdubi nanoge, nekoj ar dl'g, ka e klade ogin, nekoj e ti dojde. (Kad se ar podubi navie, neki duguljast ar, dok loi vatru, neko e ti doi.) - Ka uviva kue sproti nekua kua, vo taja kua nekoj e umre. (Kad pas zavija prema nekoj kui, neko iz te kue e umrijeti.) - Sme zabrajlje loica pot tavoljina, e ni dojde nekoj. (Zaboravili smo kaiku ispod stola, neko e nam doi.) - Ako se prozeva sproti sofra, ejtan ti go jade jadene.
191

(Ako se prozeva prema sofri, ejtan ti uzima hranu.) - Kon i kue da te prok'vnet je mlogo loo i ne mo da vii hair. (Da te prokunu konj i kue, mnogo je loe i ne moe imati haira.) - Ne biduje da se iaje voke ka se razvivaje, e obelje brgo. (Nije dobro da se voke kru u beharu, jer e brzo posijediti.) - Ne biduje da uva ift petlji vo kua. (Nije dobro da u kui dri par pijetlova.) - Ka e ti pane ljep ot usta, duman ti go zef. Zemi go ot zemna, ne obrien, odma da go staj vo usta. (Kad ti hljeb ispadne iz usta, duman ti ga je uzeo. Uzmi ga sa zemlje neobrisanog i stavi odmah u usta.)317 - Ako vii vo son drva, e ima mreka. Ako ti ge ostaj vo kua e bide mreka vo kua, ako gi zeme nadvor, mreka e bide vo komije. (Ako vidi u snu drva, bie neka smrt. Ako drva ostanu u kui, smrt e se dohoditi u kui, ako budu vani, smrt e biti kod komije.) - Kvas ne se dava se ne se m'ti mljeko. Stoka e sekne mljeko. Mljeko se praj ambur (ka urda) i udara dua. (Kvas se ne daje jer se onda mlijeko ne muti. Stoka prekida davati mlijeko Mlijeko se pravi ambur surutka i mirie. ) - Ako projde po pot eljka, e se napraj deje. (Ako proe ispod duge, postae djevojica.) - Ka ne mu se palji ogin muu, ne volji ena. (Ako se vatra ne pali muu, onda ne voli enu.) - Ako obljee orap naopako, e mena ena. (Ako arape obu je naopako, promijenie enu.) - Ka ne i se palji ogin eni, ne i se radualje ka se rodila, zato bilo deje. (Kad se ne pali vatra eni, nisu joj se obradovali kad se rodila, poto je bila djevojica.) - Ka e jade ako ti pane reza ot tepsija pret tebe, ima da mui, da dava.
317

Ispriala Arza Koza, 86 godina, Kuks, 4. 12. 1984. 192

(Kad jede, ako reza od tepsije padne ispre tebe, ima da udaje, da vjeri.) - Ka e ti iljeze mrtva k'na (ka pocrnuje prs malo pot koa) nekoj e umre. Ako ga seti vo kua svua, nekoj e umre ot kua. Ako go seti nadvor ot kua, e umre nekoj to ne je ot kua. (Kad ti iskoi mrtva kana kad prst pocrni malo ispod koe neko e ti umrijeti. Ako je primijeti u kui, neko e iz kue umrijeti. Ako je primijeti vani, umrijet e neko izvan kue.) - Ka e se okine zvezda veljet Se omui jena zvezda. (Kad zvijezda padne, kau: Udala se jedna zvijezda.) - Dejka ne biduje da zeme kokoka i metla ot rodnina, e i se raaje dejia. (Nije dobro da djevojka uzme kokoku ili metlu iz svoga roda, jer e raati djevojice.) - Krava ka ne voduje jeno dve-tri godine e i turaje vo ui koveia. Starke ka e pljetvime nive e gi traime i e gi bereme. (Kada krava ne vodi dvije-tri godine, u ui joj se stavljaju bubamare. Starije ene dok plijevimo njive od korova, traimo bubamare i sakupljamo ih.) - Ka e ti iljeze mrtva koska, da ti ozdrave trebe da ti ga line posmrtnie. (Kad ti se pojavi mrtva kost, kako bi ti ozdravila treba da je poline posmre.) - Ne biduje da pijet dvajca odjeno se jeden pije voda, jeden krf. (Nije dobro da odjednom piju dvojica, jer jedan pije vodu a drugi krv.) - Ako sedi so jen orap obujen, so jen sobujen, e ti umre ena. (Ukoliko sjedi obuven samo sa jednom arapom, ena e ti umrijeti )318 - Ka se mui ena na raane, da i se oljedii raane, vo Oreek, i davaje voda na benebreg elji trebe da ga preskoi mu svoj.
Ispriale Adilja Dokle, roena u Borju 1914. godine i ulja Dokle, roena 1949. godine, Kuks, 07. 09. 1990. 193
318

(Kad se ena mui na poroaju, kako bi joj se olakalo, u Oreeku joj daju vodu ili benevrek, ili treba da je preskoi njen mu.)319 - ena to ne raa trebe da se provira kroz grmoj. Ka e se provre ako iljeze nekua ivotina e rodi ako ne, ne raa. (ena koja ne raa treba da se provlai kroz grmlje. Dok se provlai kroz grmlje, ako iskoi neka ivotinja rodie, ukoliko ne, nee roditi.) - Jenojdzi to ne i trpet deca, da i trpet trebe da go rodi vo tepsia. (ena kojoj umiru djeca, treba da rodi u tepsiji.) - eni to ne i trpet deca trebe da zakolje jagne. Da izede meso, koske nepanato na zemna da gi zakope negde. (eni kojoj djeca umiru, treba da zakolje jagnje. Da meso pojede, a kosti, koje prije toga nisu dodirnnule zemlju, zakopa.) - Da utepa zmija so stape jadejei aba, da ga otmeni abata, stapeto, poslje, praj hubavo za tija o se bovni ot vija. (Da ubije zmiju tapom dok jede abu, da spasi abu, poslije je taj tap dobar za one koji boluju od padavice)320 - Da utepa je so stape i stapeto da go staj vo koljepka ot deca to ne trpet, e zemet da trpet. (Da ubije jea i tap stavi u kolijevku u kojoj lee djeca koja ne trpe, koja umiru, nee vie umirati.)321 - Ka e se svri tkajene, ka e go preseet tija o se tkalo, tuje dejka to tkala ne trebe da sedi da gljeda, da ne i se seet svatoj, ka e se mui. (Kad se zavri sa tkanjem, dok se sjee ono to je izatkano, nije dobro da tu bude i da to gleda djevojka to je tkala, jer e joj se svatovi presjei kad se bude udavala.)322

319

Ispriala Ljulje Memii, roena u Oreeku 1935, sa osnovnom kolom, Oreek, 12.06. 2002. 320 Ispriao Demir Koza, roen u Borju 1939. 22. 07. 1984. 321 Ispriao Demir Koza, roen u Borju 1939. 22. 07. 1984. 322 Ispriala Hazbija Aledini, Kuks, 04. 10. 1988. 194

- Krpe o vrzujet usta denazetu, je hubavo da go uva i da go dade nekujemu o ima u (< alb. gjykim, suenje) da im se vrze usta tijam to go sudet. (Mahrama kojom se vezuju usta mehrumu, umrloj osobi, dobro je da se uva i dobro je da se da nekome ko ima suenje, jer e se zavezati usta onima koji mu sude.)323 - U Dnevniku Sejdije Dokle od 06. 06. 1949. godine nalazimo ovaj zapis: 6 maj, den urevden. Na uranik ne sme bilje poto nema kave i eer. Deneska je petok. Stari kaujet da vo petok ne ini urevden. Elj panaf, e bide suna godina. (6. maj, dan urevadan. Nismo ili na uranak, poto nema kafe ni eera. Danas je petak. Stari kau da nije dobro kad urrvdan pada u petak. im je pao u petak, bie suna godina.) Nefela, (tabui) Nefela je (tabu je): - Preskok (preskakanje) - Da mena loica se e mena ena. (Da promijeni kaiku, jer e promijeniti enu.) - Da preskoi ice. Da gi preskoi dete, e mu se see moaljka, ako je deje, ne mu je hubavo za zdravje. (Da preskoi ice. Da ih preskoi djeak, imae problema sa mokraom, ako je dje- vojica nije joj dobro za zdravlje..) - Da broj zvezde, e ti iljezet bradajce. (Da broji zvijezde, izai e ti bradavice.) - Da se gleda vo ogljialo, e mrdne ot um. (Da se gleda u ogledalu, poludjee.) - Da ga izpoti polojna glava i polojna da ga ostaj, se e ga k'saje kuia taja to se poti. (Da biska polovinu glave a drugu polovinu ostavi, ujee te psi.)
323

Halima Hoda, roena 1918. Nepismena. Kuks, 02. 04. 1984. 195

- Da uva ifti petlji vo kua. (Da uva par pijetlova u kui.) - Da utepa srna (kouta). Ona go gljeda s'nce pravo i ela. (Da ubije srnu. Ona sunce gleda pravo i plae.) - Da uka vo kua. Stoka seknuje mljeko. (Da zvidue po kui. Stoka e skratiti mlijeko.) - Da obljia neto izgoreno haljite se se beret tujbejarebi. (Da obue izgorjelu odijeu, jer se okupljaju ejtani.) - Da se gleda vo voda. (Da se gleda u vodi.) - Da frlji smetite po ikindija. (Da baca smee iza ikindije.) - Da rabota vo petok. (Da radi u petak.) - Da gazi trohe. (Da gazi mrvice hljeba, trohe.) - Da frlji troha. (Da baci mrvicu.) - Da gazne troha. (Da nagazi mrvicu.) - Da udri ena so streljica, so mahaljka elji so vreteno, ka e raa e se mui i e raa sve dejia. (Da udari enu strijelicom ili vretenom, kada raa muit e se i raat e djevojice.) - Da sedi na prak na akam. (Da u vrijeme akama sjedi na pragu kue.) - Da sedi pot streha na akam. (Da sjedi pod strehom u vrije- me akama.) - Da obesi halita so glava nadolu. (Da odijeu okai naopako.) - Da cepi drva na akam. (Da cijepa drva u akam.) - Da gazi debunke. (Da gazi opiljke drveta.) - Da pljete elji ije na akam. (Da plete ili ije u akam.) - Da pere vo tornik i vo petok. (Da pere u utorak ili u petak.) - Da se preskoi trudna, osobito mu. (Da se preskoi trudnica, osobito ako to uini njen mu.) - Da menuje loica ka jade, se e mena ena. (Da promijeni kaiku dok jede, jer e promijeniti enu.)324

324

Ispriale ulja Dokle, Isma Koza, Ljulje Memii, Kuks, 27. 04. 2003 196

Rituali (Obredi) 1. Odmetujene (ienje, metenje) Ka e pane nekua boljka. Da ne vljeze vo selo, sve selo e stane da otmetuje selo (da go metet svenaokolo). Kake selo e frljaje penica, kake nadvor pepef i e vikaje: 'Vasfijo (boljezu), hajde, te vikaje da te jahnet na crno magare da ide preko Crno More.' Da spaset ot boljez e gi prohoaje po nat ogin, kroz obru ot kamen vodeniki. Da ne gi fati bolez. (Kad udari neka bolest. Da ne ue u selo, svi ustaju da poiste selo, da pometu naokolo. Prema selu e bacati penicu, prema vani pepeo i povikae: 'Vasfijo (misle na bolest), hajde, zovu te da te uzjau na crnog magarca i da ide preko Crnog mora.' Da se spase bolesti, svi prolaze iznad vatre, kroz obru vodenikog kamena. Da ih bolest ne uhvati.)325 2. Preskakanje vatre kroz eljezni obru vodenikog kamena, pijenje mlijeka od magarice326 Imae jen boljez vo Borje. itavo selo ne sobralje na Kamen Dioski. Ne sobrala Ademica Godoska. I svi, da ne ne fati boljez, e ne preteraje kroz obru i poslje e preripame jen ogin i poslje e ni dadet mljeko ot magarica. Ovja bilo okolo trijesta godina. Toga Ljulja ne mi bila jo rodena. A na veer e otmetujeme selo da ne vljeze bolez. Ka e go fatet 5-6 ene stareine ot Brce sve naokolo jope dur Brce ot ke go zamelje. e metet za nadvor i e vikaje: 'Vasfijo, hajde natuari, otidohme. Hajde Vasfijo, e te jahneme na crno magare.' ( Bila neka bolest u Borju. Svo se selo okupilo na Kamen Dioski. Okupila nas je Ademica (Ademova ena) Godoska. I sve nas, kako bi se sauvali bolesti, provlae kroz obru i tjeraju da
325 326

Ispriala Adilja Dokle, nepismena, roena u Borju 1914, Kuks, 11.04. 1977. Nazif Dokle, Jehona ..., isto, str. 40. 197

preskoimo vatru, potom nam daju da pijemo mlijeko od magarice. Ovo je bilo oko tridesete godine. Tada mi Ljulja jo nije bila roena. A naveer smo metlama istili selo kako bolest ne bi ula. Krenue pet-est ena, starjeine, od Brca sve uokolo opet do Brca odakle su i zapoele. Metlom e mesti prema vani i vikati: 'Vasfijo, hajde natovari, odosmo. Hajde Vasfijo, ti e jahati na crnom magarcu'.) 327 3. Ka e se zapalji nekua kua elji ka e pane ogin negde, da se branet, za ke nego e metet ie mahaje sito. (Kad se zapali neka kua ili kad zahvati vatra negdje, kako bi se odbranili, prema njoj e mesti i mahati sitom.)328 4. Mlanesti ka e ga slezet ot kona, e i fuknet pot duak jeno dete, dete trebe da bide pokrijeno so neto svetno da ne go pozne i da ne go vii mlanesta. Mlanesta e mu dade detetomu neto, orape elj neto drugo. (Nevjesti, kad je skinu sa konja, ispod duvaka primaknu dijete. Dijete treba da je pokriveno neim crvenim kako ga nevjesta ne bi prepoznala. Nevjesta e dijete darivati, arapama ili dr. 5. Ka e se izparti dejka o se mui, trebe da i se operet haljita. (Kada se isprati djevojka koja se udaje, treba joj oprati ve.) 6. Vo itejec i vo Borje, vo s'bota, na k'na, ka e iziljizaje ljui, jena dejka, o ima oca i matere e i gi polazi dejki o e se mui haljita mlanesteke, e ga stramujeme i e ga popujeme. (U itejecu i Borju, u subotu, na dan kane, kad odu svi ljudi, jedna djevojka kojoj su ivi roditelji, probae nevjestinsko ruho, kasnije e stramovati i pjevae joj.)329 7. Turenica ga praaje so koveci natuarene naopoako, so noge nagore. Ka e iljeze ot ke mua e ga otvori i e ga zatvori vrata 3 puti. Ako ne moe da ga zatvori vrata e frlji tri kamenia. e frlji jeno krpe na put.
327 328 329

Ispriala Arza Koza, 12. 12. 1984. Nepismena. Roena u itejecu 1902. god. Ispriala Adilja Dokle, roena u Borjue 1914. Kuks, 12. 05. 1980. Lena Baa, roena u itejecu 1965, sa srednjom kolom. Kuks, 14. 12. 1984. 198

(Rasputenicu ispraaju sa sanducima natovarenim naopako, sa nogama navie. Kada izae iz muevljeve kue, triput e otvoriti i zatvoriti vrata. Ako ne moe zatvoriti vrata, bacie tri kamika. I jednu mahramu e baciti na putu.)330 8. Vo gluha doba se stavaje daroj vo kovek. Trebe da i gi stava muko dete (malovo elji golemo). Prf dar o se redi, o se tura vo kovek trebe da bide bef. Kroz daroj se frlja eer i oriz. (U gluho doba stavljaju se darovi u sanduk. Treba da ih stavlja muko dijete (malo ili veliko). Prvi dar koji se porea, koji se stavlja u koveg treba biti bijele boje. Kroz darove baca se eer i ria oriz, pirina.) 9. Ka e dojde laf za dejka o ga davaje, ona e trne prepljet. Dolu pljetenice ne gi pljete dukraj. e puti uka kosme na obedve pljetenice. (Kada stigne rije,laf, za djevojku koja se vjerila, ona skida ple tenicu od novia. Kosu ne plete u pletenice do kraja. Pustie po loknu kose na obje pletenice.) 10. Ka e i ide krpa dejki, ne se pljete, e se naelja i take e gi ostaj kosme pot krpe. e polazi bef burmulak. (Kad djevojci ode djevojaki znak, tada ne plete kosu. Naelja kosu i ostvi je tako ispod mahrame. Po prvi put e na glavu staviti bijeli burmulak.)331 11. Da ne te vrzet ka e vljeze novoena trebe da otkljui jen klju sefte, o si go kupif zakljuen vo duan, nov klju. (Da te ne bi vezali kad postane mladoenja, treba da otkljua jedan klju sefte. Klju koji si kupio u duanu, novi klju.) 12. Da se otvrze, ka e te vrzet, trebe da ide na nekoj mos i da dupni so svrdlje nazaruke. (Da se odvee kad ima impotenciju, treba da ode do nekog mosta i da otvara rupu svrdlom rukama iza lea, otpozadi.)332
330 331 332

Ispriala Deva Miftaralari, Borje, 12. 06. 2003. Ispriala Tudzxira Buma, 8-9. 09. 1984. Bajram Memii, oktobar, 1984. 199

13. Pret o da zajde s'nce, mlanesti, ke stramuje, e i oneset jeno dete (mlanesta prf den) i e i ree: Mlanesto, otvori oi. Ona e gi otvori i e mu dade neto detetomu. (Prije zalaska sunca e nevjesti, dok 'stramuje', donijeti jedno dijete koje e joj rei: Nevjesto, otvori oi. Ona e otvoriti oi i neto dati djetetu.) 14. Mlanesti, prf no, trebe da i ga postelje postelja jeno dete. (Nevjesti, prve brane noi, postelju treba da pospremi jedno dijete.) 15. Ka e dojdet svatoj gi frcaje so voda i so stratorec. (Kad stignu svatovi, prskakju ih vodom i stratorcem, jednom vrstom trave.)333 16. Mlanesta trebe da skri put, demek ne trebe da projde na tija putoj, ke prolje svatoj. Ka e vljeze vo sinor334 muof, na prva voda trebe da frlji jena para. (Nevjesta treba da slomi put. Ne treba da prolazi istim putem kojim su proli svatovi. Kada ue u muev sinor, treba da baci jednu paricu kod prve vode.)335 17. Ka e svri navivane, dejka (to e tkaje, dadenica) e go zeme vratilo na ramo i e zeme da tra za doma, a ene o se tuje e ga gaaje so (g)lopke, so b'sje elji so drugo da hita poje, da ide da izotka pobrgo. (Kad se zavri navijanje namotavanje konca za tkanje, djevojka-tkalja, odnosno zarunica, uzee vratilo na rame, pojurie prema svojoj kui, a ene koje su bile tu e je gaati loptama, busenjem ili neim drugim kako bi pohitala i otila da to prije izatka.) 18. Vo itejec go redet denaze. Tui ljui go redet, zn'jet poje se ne im se mea krf. Sefte e go praaje a mu ozdravelo tija to go boljalo, poslje e mu kaujet za ivi i za mrtvi.
333 334 335

Ispriala Adilja Dokle, Kuks, 20, 01. 1985.. Sinor atar, teritorija Ispriao Ismail Koza, roen u Borju 1943. Kuks, 10, 08. 1987 200

(U itejecu nariu nad denazom. Tui ljudi nariu, jer vie znaju i ne muti im se krv. Sefte e ga upitati da li mu je ozdravilo to to ga je boljelo. Poslije e mu kazivati o ivima i o mrtvima.)336 19. eni o ne i trpet malove, ka e rodi trebe ne k'pano da iljeze nadvor i da go nazuje dete prf to e go strete i da mu predupnet uho na kamen ne mrdnat, zakopan. (eni kojoj djeca ne trpe, umiru mala, im se porodi treba da sa djetetom, koje jo nije okupano, izae vani i da mu, prvi koji ga sretne, nadjene ime. Zatim treba da mu probue uho na ukopanom kamenu, na kamenu koji se ne pomjera.) 20. Ka ne i trpet malove jenojdzi eni e go k'pet vo korito. Na etiri uina e stajet i e upaljet etirihnice etiri svee. Svaka e go nazuje. Kua svea e izgore najz'no tija ime e mu ostane da mu se staj detetu elji dejetu. (Kada ne trpe djeca jednoj eni, kupaju ga u koritu. Na etiri ugla etiri ene zapale po svijeu. Svaka mu da ime. Koja svijea dogori posljednja to ime ostaje da se d djeaku ili djevojici.) 21. Tijam to ne im trpilje deca e mamet. Za dete elji deje elj se rodilo e kaet, a ime ne mu go kaujet. Na jen kamen o ne mrda, jo ne k'pano, e mu dupnet uho. Kamenov o ne mrda se vika ivec. Ka e zanosi koulja e mu ga ijet na kamenov o go vikaje ivec. (Oni kojima djeca nisu trpjela lau. Kazae da li je djeak ili djevojica, ali mu ne kazuju ime. Prije nego to se dijete okupa,na ukopanom kamenu izbue mu uho. Ovaj kamen zove se ivec Kada dijete pone nositi koulju, na ovom kamenu e mu je saiti.)337 22. ena to ne i trpet malove, trebe da najde gavgani ot kona pcojsanogo elji utepanogo, ne skrene to go zakopalje negde i da gi uva, ka e i se rodi dete po nekoljko to ne i trpilje, ako i se razbole, trebe da go preteruje kroz ni da i zatrpi.
336

Hajrizica, (supruga Hajriza Muratija), 59 godina, nepismena, iz itejeca, 14. 02. 1982. 337 Ispriale Adilja Dokle i Alima Hoda, Kuks, 25 01. 1985. 201

(ena kojoj ne trpe djeca treba da nae neslomljene kosti uginulog ili ubijenog konja, i da ih uva. Kada rodi dijete, poto su joj dosad umirala, i ako joj se ovo razboli, treba da ga provlai kroz ove kosti kako bi joj ostalo u ivotu, kako bi zatrpilo.)338 23. Ka e se rodi dete elji deje se vari bakrdan. Varejei ka e poet da go meaje so streljica e pujet elji e reet: Vari, vari bakrdan, daj Boe jo jeno. Na ovja as e go nazujet dete elji deje. Na bakrdan se vikaje ene i deca. Deca jadet odvojeno ot ene, nase. Ka e dovret, deca meaje kape vo tepsija da im se rodi jope dete ako se prajf bakrdan za dete, elji dete ako se prajf bakrdan za deje. (Kad se rodi djeak ili djevojica kuva se bakrdan, kaamak. Kuvajui, dok ga mijeaju oklagijom, pjevaju ili govore: Vari, vari bakrdan, daj boe jo jedno. U tom asu djetetu daju ime. Na bakrdan se pozivaju ene i djeca. Djeca jedu odvojeno od ena. Kad zavre, djeca mijeaju kape po tepsiji da se opet rodi djeak bez obzira da li se ovaj bakrdan pravio za djeaka ili djevojicu.) 24. Ka e jadet bakrdan, deca, ka e izedet, tepsija ga omaujet so kapa nekujemu detetu i tri puti e ga zavrtet tepsia da se vrtet deca vo taja kua. (Kad se jede bakrdan, djeca, kada pojedu, tepsiju premau ka pom nekog djeaka i tri puta je okreu da se djeca vrte u toj kui.) 25. Kroz jen den se praj bakrdan. Na bakrdan se vikalje komije i svuje. Bakrdan se varif za nafaka deteva. Na bakrdan zuje (vika) po kue jetrva elji zova mlanestina to rodila. Na bakrdan se vikaje i deca. (Nakon jednog dana pravi se bakrdan. Na bakrdan se pozivaju komije i rodbina. Na bakrdan po kuama poziva, zuje, vika, nevjestina jetrva ili zaova. Na bakrdan se pozivaju i djeca.) 26. Bakrdan go varet stare. Dete e go nazuet na bakrdan. Nekoj e mu staj jena uka cvee i e mu go kae ime to mu go reilje stari meajei bakrdan. Na prvo ludo dar se nosif na prgljen a na drugete na bakrdan.
338

ulja Dokle, Kuks. 20. 11. 1992. 202

(Bakrdan kuvaju stare ene. Dijetetu nadijevaju ime tog dana. Neko e staviti buket cvijea i kazat e ime za koje su se odluili stariji mijeajui bakrdan. Kad je prvo dijete nosi se dar na prgljen babine, a za ostalu djecu na bakrdan.)339 27. Kad se rodi prvo dijete a zatim umre, nevjesta oblai novo ruho, dotad neobueno. Odlazi kod roditelja. Ispire dojke neim to je vrlo gorko. Sutradan, rano ujutro, vraa se kui. Ako joj roditelji ive daleko, obavezno mora jo te noi napustiti kuu. Odlazi negdje u oblinje selo ili se vraa kod mua.)340 28. Ka e ide vo rodnina louza, ako i ela ludo e go fuknet vo nofi tri puti e go zatvoret i e go otvoret i e trnet za kua muova. I svaka vrata e ga zatvoret brgo da ostane huj vo rodnina. (Kad ode u svoju rodbinu lauza, i ako joj beba plae, stavie je u nave tri puta,zatvorie ih i otvoriti, i krenue prema muevoj kui. I svaka vrata e zatvoriti brzo kako bi ljutnja ostala u rodbini.) 29. Jo ne rodeno ludo, dete elji deje bilo, 6 nedelje vo latica sme go zavivalje. Jo ne rodeno mu se gotvile: vrfka, lonie, pekriva, 2 peljene i jeno krpe. (Dok dijete jo nije roeno, est nedjelja u latice smo ga povijali. Dok dijete jo nije roeno, pripremali smo mu: vezice, prostirku od koe, prekriva, dvije pelene i jednu mahramu.) 30. Ludo trebe da se zarani na metla i na lopata. Na lopata e mu staj jadene, e mu go pribljie ke ustie so metla e mu go dorne. Vake se zaranuje da ne prebira, da jade sveto. (Bebu treba poeti hraniti preko metle i lopate. Na lopati se postavi jelo, priblii se ustima i ugura metlom. Ovako se poinje hraniti kako ne bi probiralo, kako bi jelo svata.) 31. Ludo ka ne zbori, trebe da mu zeme vo vodenica braence o iliza ot kamen vodeniki i da mu go turi vo jadene. Elji da zeme jen k'saj ljep ot torba cigankina, da go udri tri puti na stap nejdzin i da mu go dade vo jadene.
339 340

Adilja Dokle, Kuks, 24. 06. 1988. Ispriao Demal Toila, nastavnik, Novo Selo, 13. 09. 1987. 203

(Kada dijete kasni u govoru, treba da uzme malo brana sa vodenikog kamena i da mu stavi u jelo. Ili da uzme zalogaj hljeba iz torbe Ciganke, triput da ga udari na njen tap i da mu to stavi u jelu.)341 32. Prgljen se prajf duri trea nedelja. Louza342 e stane e ide na voda so jeno dete ot kua i so svekrva. e opere orape muke, e frcne voda vo gri, na noge za mljeko da ima. Ka e se vratet e zastavaje ludo vo koljepka. Dete o bilo so nah na voda e go zakoljeba so g's da ne ela. Mati ruljekova e mu dade pare detetomu. Jope ludo e go stajet vo tron i louza e ljegne pri nego promeneta. Ludo se pokrivalo so uparka. (Prgljen, babine, se pravi ak tree nedjelje. Lauza bi ustala da ide na vodu sa jednim djetetom iz kue i sa svekrvom. Oprae muke arape, grudi e poprskati vodom, isto i noge kako bi imala mlijeko. Kad se vrate kui, dijete e staviti u kolijevku. Dijete koje je bilo sa njom na vodu zaljuljae bebu zadnjicom kako ne bi plakala. Majka bebe e ovom djetetu dati neku paru. Bebu e ponovo stavitu u postelju i lauza e legnuti pored njega odijevena. Beba se pokrivala uparkom prekrivaem.) 33. Ka ne hodi ludo e soberet treske ot tri bunita i e go naveet ludo i e go hodet dvehnice za ruke duri prak. Na prak e gi crapnet treskete so sekira, e projde dete preko nih i e gi izgoret, da mu projde strah, da mu se see bastret. (Kada dijete ne hoda, sakupie granice sa tri bunjita, natovarie dijete i dvije ene e ga rukama voditi do praga. Na pragu e te granice skratiti sjekirom, dijete e prei preko praga. Granice e zapaliti da dijete proe strah, da se opusti.) 34. to ne zbori ludo, e stajet ljep na klopotaljanke (trepetarke) i e mu go dadet da go izede da zazbori. (Kad dijete ne govori, stavie hljeb na trepetliku, trepetarke i dae mu da ga pojede.)
Ispriala Verda Uka, 55 godina. Borje, 13 juni 1981. Louza, lauza naziv za porodilju u prvih est nedjelja nakon poroaja. (prim. S. I.) 204
342 341

35. Ka e im trne z'p decam malovem, da go staj vo ljep i da go frli kuetu i e ree: Na kue koske, na mene zlaten. da ne go boljet z'bi. (Kad maloj djeci izvadi zub, da ga stavi u hljeb i da ga baci kuetu i da kae: Kuetu kosti, meni zlatan. Kako ga zubi ne bi boljeli.) 36. Detetu, da mu t'rnet huj, go iaje. (Kako dijete ne bi bilo ljuto, iaju ga.)343 37. Ka e i umre prvo ludo eni (mlanesti) ot ka e se zakope, e se napromeni i e polazi neto. Toja no e ide ke roda. e noeva. Utreto e se vrati doma jo ne ogrijano s'nce.344 (Kad nevjesti umre prvo dijete, nakon pokopa, ona e promijeniti odijeu, obui e neto novo. Te noi odlazi u kuu roditelja gdje e i prenoiti. Sutradan, prije izgreva, vraa se u kuu mua.) 38. 1952. godina je zapamena po neobino velikoj sui. Na poetku ljeta, u borskoj damiji, uz uee svih uenika kole, obavljena je molitva kako bi se spasili ove prirodne nesree. Nakon dove (molitve) izveden je ritual hojlije za koje se vjeruje da dozivaju kiu. Grupa mladih praena od strane nas uenika sa jednom dodolom (strailo u obliku ovjeka, napravljeno dronjcima na grani) obilazi sve izvore oko sela i unutar sela kvasei dodolu pjevajui: Hojlji dadajli. izep dupeik. Minarike driteri. Kasnije, kad sam se poeo baviti tradicijom, shvatio sam da se radi o varijanti deformisanih stihova na albanskom: Holji, dadajli, qitna, Zot, nji pik shi, t na rritet drithi i ri. (Hojlijo, dadijo, baci nam, Boe, jednu kap kie, da nam porastu usjevi). U svom Dnevniku Sejdi Dokle, za dane 8. i 9. 05. 1952. godine ovaj dogaaj je opisao ovako: Deneska, na pladno, sme se bralje vo damija da inime dova za do. Mola Redep ni inif. Svi dolje malovo i goljemo. Povna damija bila. Sua goljema.

343 344

Ispriala Adilja Dokle, 29. 01. 1982. Ispriala Aljima Hoda, 67 godina iz Borja. Kuks, 30. 04. 1984. 205

(Danas u podne okupili smo se u damiju da uinimo dovu za kiu. Mola Redep je uio. Svi su doli, malo i veliko. Damija je bila puna. Velika sua.) Deneska, vo sabah, jope dova sme inilje. I fera prajlje Hojlija, isto za do. (Danas, u sabah, opet smo inili dovu. I jue su pravili Hojliju, isto za kiu.) 39. Ka e vii lo son noa, trebe da se vrati na druga strana. e popljukne i e ree tri puti: Sajbijence, vo kamen i vo drvo; vo kamen i vo drvo! Sajbijence lootina ot mene da mi ga trne! Ka e stane e ide na ema, e turi da se mije i e go kae son o si go videf i e ree tri puti: Sajbijence sonof o som videf po voda da ide. Loi sonoj voda da gi zeme. (Kada vidi lo san nou, treba da se okrene na drugu stranu. Da pljune i triput izgovori: Boe, u kamen i drvo, u kamen i drvo! Boe, zlo od mene otjeraj! Kada ustane i ode na esmu, da se umije i da kae san koji si vidio i izgovori tri puta: Boe, ovaj san koji sam vidio neka po vodi ide. Sve loe snove neka voda ponese!)345 40. Vo Gora mlaneste gi aret so toilo: e upaljet trndafilj, elji metla brezova. Nat plaven e stajet sekira. adot o iljiza ot nih se toi i se praj toilo. (U Gori nevjestu uljepavaju toilom. Zapalie ruu, trndafil, ili brezovu metlu. Na plamen e staviti sjekiru. Gar koji izlazi od njih toi se i od toga se pravi toilo.) - e i stajet k'na mlanesti (e ga naaret), poslje e izaret ruke sve k'narice. (Nevjesti e staviti kanu. Naarie je. Poslije e joj k'narice, ene i djevojke koje je araju, iarati i ruke.) - Mlaneste gi aret na obrazi: kola, na brada: zvezdica, na elo: hajmalia. Vo isejec arilje ruke i noge. (Nevjeste araju na obrazu: kola, na bradi: zvijezdica, ne elu: hamajlija. U itejecu su arali i ruke i noge.)
345

ulja Dokle, roena 1949. u Borju, Kuks, 30. 12. 2007. 206

- Sevap bilo da se mae so boja. Vo Zapod i vo Pakia boja za k'na ga prajet ka vo Borje. Ka i aret mlanesti k'na svi e gi naaret so k'na. (Bilo je sevap arati se bojom. U Zapodu i Pakii boju za kanu su pravili isto kao i u Borju. Kad se nevjesti stavlja kana, i ostali stavljaju.) - Ka i stavaje k'na dejki o ga prajet za mlanesta i pujet. (Kad djevojci koju pripremaju za nevjestu stavljaju kanu, pjevaju joj.): Sivni topoj na more pucaje Ljepi Aji k'na postavame K'ndevojko, k'na ti stavame. Ovoj k'na ot babeta te dvoji Teljdevojko, teljoj ti putame. Ovoj teljoj, ot matere te dvojet. Bojdevojko, boja ti stavame, Ovoj boja, ot braa te dvoji.346 40. Pljuvaka U ceremoniji i sveanosti za nivo savrenih prisutni bogomili pljiju u pravcu kandidata. Ovim jasno ele da se promijeni stari ovjek, koji je jo uvijek talac demona. Odjek i priroda ovog rituala nastavljaju da snano ive kod Torbea Kukske Gore. Pljuvanje u pravcu zla, gotovo pretvoreno u uslovni refleks, i danas ostaje kod njih kao prvi zatitni korak u odbrani od njega. Pljuvanje, a naroito u lice, je jedna od najteih uvreda i poniavanje osobe. Ono znai neprihvatanje osobe i njeno izjednavanje po zlu sa demonima. - Ako se neko isprui prema tebi, treba pljunuti u pravcu njega da ne bi ispao slabi.
346

Prema Vajdi Hajredini, Kuks, 29. 04. 2003. 207

- Ako pokae ili dirne sebe po tijelu neko mjesto da bi pokazao bolest nekoga treeg, treba pljumuti u prste kako bi se izbjeglo da bolest pree na vas. - Ako vidi nekog ovjeka izuzetno zdravog, lijepog, razvijenog, kako ga ne bi urekli treba rei maalah i pljunuti u nokte prstiju desne ruke. - Ako ima sumnju da neko ima urokljive oi i da moe ureknuti dijete koje ima kod sebe, kad on okrene lea i udalji se, treba pljunuti vie puta u pravcu njega. - Ako neko dok mete dodirne nogu metlom, treba pljunuti prema metli vie puta, inae nee porasti dovoljno. - Ne treba se buditi nakon izlaska sunca, jer te sunce moe pljunuti a to nije dobro. - Kad neto loe sanja, treba se okrenuti na drugu stranu. Treba pljunuti zaredom nekoliko puta i izgovoriti: Boe, po kamen i po drvo, po kamen i po drvo. 41. Komplet rituali vezani za dane u godini koji se proslavljaju u Gori kao urevden, Stretljeto, Krstofden, Mitrovden, Boi, Stretzima, Vodice, Duanice, Ljetnici, Babe, Atanas, Sultan Nevruz, Blagojec imaju naglaeni paganski karakter. U njima moe veoma malo nai od hrianstva, kao to se sa ovim praznicima dogodilo i u nekim oblastima Bugarske, gdje je, kao to je poznato, cvjetao bogomilizam,347 ili je bio prisutan islam. Svjedoci smo da proslava ovih dana obiljeenih u narodnom kalendaru, nikada nije osporavana od muslimanskih zvaninika, iako ovdje nema nita od Islama, misao nas vodi u objanjenje imena poturi sa onim ni muslimani ni hriani.348 Ostala odstupanja od hrianstva i islama, a to ini istu herezu: vjerovanje u vradbine, isceliteljske sposobnosti mjesta, predmeta (grobalja, turbeta, crkava i dr.) koje posjeuju hiljade nevoljnih hodoasnika ili zatitna uloga talismana, hamajlija (pisanih ha347 348

Marta Forsajt, Sluaj, terko,i dobre zapomni, Sofija, 1996, str. 284. Enver Imamovi, isto. 208

majlija) od razliitih zabrinutosti sve do odranja stoke, su iroko rasprostranjena. Kultovi Zmija: - Ima zmija to ljeta, so krila. (Postoji zmija koja lijeti krilima.) - Svaka kua ima zmija kuna. Ona je hubava, ne k'sa. Ne trebe da ga brcne. (Svaka kua ima svoju zmiju, kunu. Ona je dobra, ne ujeda. Ne treba je dirati.) - Ako utepa kunogo smoka, e ti iljeze kuen ujek. (Ako ubije kunog smuka, neko e ti umrijeti iz kue.) - Ot trave to se beret na travke se i zmijin luk i zmijin kromit. (Od trava koje se beru na travke, 5. maja, su i zmijin luk i zmijin kromit.) Voda - Jena dejka so voloj i so sve narede ot orane se udavila ot bura goljema vo Velji Dof. Tuje ke se utepala ima jen kamen. Go vikaje Krvav Kamen. Ka vrne do, ke se utepala dejkata veljet piti. Velji Dof je kanljia. Kanljia = demek mesto go tera da bide neto loo tuje. Na tija mesto i Sinan se utepaf. ( Jedna djevojka zajedno sa volovima i priborom za oranje udavila se u velikoj buri u Velom dolu. Tu gdje se ubila ima jedan kamen. Zovu ga Krvav kamen. Kau, kada pada kia, tu gdje se ubila djevojka, neto piti. Veli dof je kanlija. Kanlija, dakle, mjesto koje neto tjera na loe. Na tom se mjestu i Sinan ubio.) - Vo Velji Dof, vo opur se k'palje ene i dejke bovne, o ne raaje. A deca o ne moet e im nasipet voda ot Velji Dof e gi k'pet. Duri docna idalje da se k'pet dejke i ene itejeke i e ostajet jajca varene, da gi zeme koj e projde.
209

(U Velom dolu, u opuru (slapu) kupale se bolesne djevojke i ene nerotkinje. A onima koje to nisu mogle, djeca bi zahvatala vodu iz Velog dola i kupala ih. ak do kasno ile su i djevojke i ene iz itejeca da se tu kupaju i ostavile bi kuhana jaja, da ih uzme neko ako tu sluajno naie.) - ene to nemalje mljeko, ot veer e stajet jeno pare ljep na emie, na Krs, da se nakvasi i utre da go izedet. (ene koje nisu imale mlijeka, jo s veeri bi ostavile neko pare hljeba na emie, kod Krsa, da se nakvasi kako bi ga sutradan pojele.)349 - Putnicam, koulja, o turalje toja den to e trnet za na put e im ga operet so studena voda. (Koulja koju putnici, pealbari, skinu onoga dana kada polaze na put, oprae studenom vodom)350 - Ka e se vrati ot grobita doma na nekuje denaze, trebe prvo da omije ruke. (Kad se vrati kui sa denaze, najprije treba oprati ruke.) Sekira (Sjekira) - Ka sme trnalje za na asker, nana Ramojca, prepreila pret prak jena sekira. Poslje ga nakvasi so ugum i poslje ne ostaj da preskoime prak i sekira nakvasena. (Kada smo krenuli u vojsku, nana Ramojca prepreila ispred praga jednu sjekiru. Poslije je nakvasila dugumom i ostavila nas da preskoimo prag i sjekiru pokvaenu.)351 - Ka praaje, askeri elji putnici, e preskoet sekira nakvasena so seilo za nagore. (Kada ispraaju vojnike ili pealbare, preskoie nakvaenu sjekiru sa otricom okrenutom navie.)352

349 350 351 352

Adilja Dokle... Adilja Dokles, 5. 05. 1983 Sabahudin Dokle, roen 1942. Inenjer. Kuks, 11, 12. 1984. Adilja Dokles, 5. 05. 1983. 210

Kopriva - Prve koprive, ka e se varet, se davaje decam so noe tri puti i sve tri puti se velji: Bismilahe Rrahman i Rrahim, na popa ognica i groznica, na tebe zdravje i veselje. (Kad se vare prve koprive, daju se djeci noiem tri puta i svaki put se izgovori:Bismilahe Rrahman i Rrahim, na popa tifus i groznica, na tebe zdravlje i veselje.) - Deca i se izpravaje vake koprivi: Koprivice, sestrice, nemoj mene da me pari. Mati mi je trudna, za tebe je tuna. (Djeca se ovako obraaju koprivi: Koprivice, sestrice, nemoj mene da pee. Mati mi je trudna, za tebe je tuna.) Mesec (Mjesec) - Vo pesna Melo, melo, Zeburane se puje: Dzvezda denica vo skut mi panala, apa meseina skut mi nasipala. Vo druga: Blaze s'ncu i mesecu, to se esto potmladujet. (U pjesmi Melo, melo Zeburane pjeva se: Zvijezda Danica u naruje mi pala, naruje mi napunila. U drugoj pjesmi stoji: Blago suncu i mjesecu to se esto podmlauju.) - Ka to som ula, tri ene, vo gluha doba, se sljeklje, iljezlje na gumno (na Gumno Vejseljovo), se moljalje i ga turilje na zemna meseina. Ka kuknalo petlje sama se dignala nagore. (Kako sam ula, tri su ene u gluho doba skinule odjeu, izale su na Gumno Vejseljovo. Pomolile se i spustile na zemlju mjeseinu. Kad je zapjevao prvi pijetao, mjeseina se sama podigla navie.)353 - Na star mesec se zajadujet koprive. Ako grije meseina na veer, trebe da gi zajade na veer. Ako grije meseina na sabah, se zajadujet na ruek.

353

Simba Kare, 80 godina, Borje, 29. 03. 1985. 211

(Dok je mjesec star, poinju se jesti koprive. Ako mjeseina grije naveer, treba ih jesti za veeru. Ako mjeseina grije na sabah, treba ih jesti za ruak.) - Ka e se nasipe mesec, je hubavo da snuje, da pone druge rabote. (Kad se mjesec napuni, dobro je da zapone tkati, da zapone i druge rabote.) - Je hubavo dete da zanosi na krnetica. (Dobro je da dijete pone nositi neto novo kad mjesec pone da se krnji.) - Ka e se uini goljem mesec, ka e mu vljezet mesecu svetila, tijam to gi bolji neto im iljiza hastalak namegdan. (Kad mjesec postane pun, kad mu uu svjetla, bolesnima izlazi bolest na megdan.) - Mjesec se Gori naziva i Dedo (personifikacija) i kako bi se umirili obraaju mu se: Dedo-oo, a si videf babeta? (Djede, jesi li vidio babu?). Kosme (Kose) - Pilje da ti napraj gnezdo so kosme e te boli glava i ne mo da najde ilja. (Ako ti ptica napravi gnijezdo od kose, boljee te glava i nee nai lijeka.) - Da ujet dua ot kosme meljaike 40 dena ne vljizaje vo kua. Meljaike vljizaje svaki den na akam vo kua. (Da osjete miris kose, meleki ne ulaze 40 dana u tu kuu. Meleki svakog dana u akam ulaze u kuu.) - Da ti uje trudna ena dua ot kosme ke ti gi goret, sve kosme e ti popanet. (Da trudnica osjeti miris kose koja ti gori, sva e ti kosa popadati.) - Kosme gi zakopujet vo zid elji vo ubre. Vo kasaba gi goret poto nemaje kede da gi zakopet. (Kose zakopaju u zid ili u ubrite. U gradu ih gore, poto nemaju gdje da ih zakopaju.)
212

- Na krnetica mu se zimaje detetu kosme. (U vrijeme dok mjesec nije pun, odnosno u vrijeme krnjeg mjeseca djetetu se krati kosa.)354 Metla - Ljupanu mu naprajla maije Ljupanica i doof na metla jahnat, ka na kona ot Bosno, ke bif na gurbet. (Ljupanu je Ljupanica napravila maije i doao je jaui na metli kao na konju iz Bosne, gdje je bio na gurbetluku.) - Vjeruje se da ako te dodirne metla kojom mete kuu ili ostatke sa sofre, nee rasti ako redovno ne pljuje prema njoj. - Vjeruje se da metla okrenuta naopako uva ovjeka od djela zlih duhova. - Vjeruje se da metla uva kuu od ejtana i dr. Jajce (Jaje) - Najei poklon koji se daje maloj djeci kod Torbea Gore bio je i ostaje jaje. - Na urevdan i danas djecu kupaju vodom u kojoj je stavljeno jaje koje treba da pojede dijete koje je okupano tom vodom. - Da joj olakaju poroaj, eni trudnici baca se jaje preko prsa, stomaka, izmeu nogu do zemlje gdje se razbije. - Prvog dana oranja, volovima, zbog napretka, razbije se po jeno jaje u elo. - Probueno prazno jaje ili pola kore od jajeta, zajedno sa bijelim lukom, komadiima krzna grabljivih ivotinja, dijelovima njihovih rogova i sl. je najei predmet u buketima i nizovima protiv uroka, odnosno zlih oiju. Vrba Vrba se koristi za ritual potke koji se organizira za urevdan. Naziv Kripotke (od potki, granica vrbe) koji pada 6. maja, ba za
354

Ispriala Simba Kare, 80 godina. Borje, 29. 03. 1985. 213

urevdan, simbolika ovog drveta u narodnim pjesmama Torbea Gore i stavljanje njih ispred jagnjadi na dan njihovog ispraaja u planinu i dr. podstiu nas da govorimo i o kultu vrbe u narodnoj tradiciji Torbea Gore. c) Liturgijska praksa Niti pravoslavna crkva niti islamska vjera, a niti zabrana svake vrste vjere u doba komunistikog reima, nisu uspjeli izbrisati neke tragove koji su ostaci liturgijske prakse koju su obavljali bogomili u optinama (komunama), u kojima su bili organizirani oko njihove crkve. Izmeu ostalog, bogomili ne prihvataju krtenje vodom kao prvi i osnovni ritual koji snano podrava svetensvo zvanine pravoslabne crkve. Oni dokazuju da ni krtenje niti druge misterije pravoslavne crkve nisu u stanju da protjeraju Satanu, koji neprestano nagoni ovjeka na loa djela i poroke.355 Prema hereticima krtenje ne sadri nikakvu misteriju i ne bi trebalo da se obavlja.356 Torbei Gore kako bi oznaili nekoga koji radi posao koji ne donosi nikakvu korist upotrebljavaju frazeoloki izraz: Pop ka nemaf rabota krstif kobilje, koji je zabiljeen u Borju, itejecu i drugim mjestima, dok je slian izraz zapisan u Zlipotoku, takoe u Gori (Kosovo): Pop ka nemaf rabota krstif jaria. Vjerujem da ne postoji pogodnija formulacija i sadrajniji stigmatizam o uzaludnosti rituala krtenja vodom nego to su ova dva frazeoloka izraza u govoru ovih stanovnika. Prvi ritual bogomila je zajednika molitva, u ijem je sreditu bila molitva Oe na. Ovo su inili svi prisutni, koji su izvodili razne poasti i oboavanja. Na kraju su itali uvodne djelove Jevanelja po Jovanu.

355 356

Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, str. 13. Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, str. 239. 214

Okupljanje je moglo bitu svuda, ali su se bogomili najvie sastajali na mjestima koja su bila daleko od oiju zvanine crkve i vladara koji su ih progonili bez milosti. U proslavama urevdana u Borju izdvaja se teferi (proslava urevdana u Borju traje pet dana koji se imenuju kao zemnarice (dvije sedmice prije 6. maja), cveina 4. maj), travke (5. maj), kripotke (6. maj) i teferi (7. maj). Teferi se organizuje samo u ovom selu svake godine i to 7. maja. (Izuzev u periodu 19671990 kada je od strane komunistikog reima zabranjena proslava urevdana, kao vjerskog praznika sa puno paganskih rituala i obiaja.) Ovog dana, i malo i veliko, ili kako se u govoru Torbea Gore kae i romo i sakato, osim onih koji lee u krevetu na samrti, odlaze u Senakovce (Divno mjesto meu livadama, umama i vodama. Ovo mjesto je izabrano iz razloga to je postojao strogi granini reim i nije se moglo ii na druga divna mjesta kao to su Ilojca ili Virje.), organizirani u grupe, prema drutvima, godinama starosti, familiji, da provedu jedan dan u jelu i piu, uz pjesmu, igru i veselje i svi u skupini, zajedno. Jedan slian obiaj deava se u muslimanskom gradu Foa u Bosni na Aliun, na dan hazreti Alije ili na Ilindan. Organizuje se 2. avgusta svake godine. Kroz usta Adila Zulfikarpaia, jedne od najznaajnijih figura moderne Bosne, ovako je opisan ovaj obiaj: Taj obiaj potie jo od bogomila - dan kada se skupi po nekoliko hiljada ljudi, pod dub, pod jedno drvo. To je jedan isto bogomilski obiaj... Bogumili nisu imali crkve, nego su vrili svoje obrede pod velikim stablima, pod dubom. Vjerovatno u obliku teferia, i tih nekoliko obiaja je ostalo. Ja sam to znao iz prostog razloga to su neki nai vjerouitelji govorili da su to obiaji, ne vjerski nego prosto obiaji, ali to se tolerisalo.357 Osim vremena organiziranja sve ostalo izgleda isto. To nas uvjerava da je teferi u Borju ostatak glavnog religioznog rituala bogomila, njihovog zajednikog okupljanja u molitvi. Po svemu sudei
357

ilas, Milovan. Bonjak Adil Zulfikarpai, str. 58. 215

ovakvi rituali su organizirani u svim selima Gore polazei od toponima Teferi koji smo zabiljeili u selu Brekinje, koje se nalazi u ovoj oblasti. Sauvani su neki elementi kao i fiksni datumi organiziranja, veza sa urevdanom, svako godinje strogo potovanje, organiziranje daleko od oiju drugih, masovno uee itelja sela, na neki nain ovaj dan ini gotovo svetim. Bogomili su bili protiv raskonih liturgija. Oni su bili orijentisani ka obinim ritualima koji su vie namijenjeni pameti i srcu nego posmatranju i sluanju. Teferi u Borju je odlian primjer toga. U Rakoj su bogomili, preostali poslije nemilosrdnog progona od strane crkve i kraljeva srpskih, bili prinueni da se sakrivaju u planine daleko od naseljenih centara i pravoslavnog svetenstva. Mnogi toponimi kao Igralite (1480 m), Igrite (1088 m), Igrite (Igrite 1406 m), Igria (1303 m), Igrite (1451 m) i Zborite (1544 m), koji se nalaze na planinskim visinama, ukazuju da se njihov ivot odvijao na ovim planinama.358 U tom kontekstu se moe komentaristai i toponim Igralenik (1400 m) istono od sela Borja na junoj strani Crnog Vrha (1588m) i Zbor (370 m) u Nangi (Ljuma). Zbor zaklonjen izmeu naselja Nanga, Buat, Gostilj i sakriven meu gigantskom Bungajom u Visoravni i Igralenik sklonjen od sela Borje Globoica i Vranita i sakriven na junim obroncima Borske planine, gdje su do kasno straarila dva usamljena sveta stabla, bila su idealna mjesta za bogomilske skupove i za odravanje njihovih kolektivnih molitvi. Bogomili su bili protiv svetenika osobito protiv onih visokog ranga, bili su protiv monaha i kaluera koji su bili sluge Satane udaljeni od osnovnih principa hrianstva i ivjeli ivotom ispunjenim grijehom i porocima. Odvojili su djela od rijei i nisu mogli biti posrednici izmeu ljudi i Boga. Poto nemamo dokaze o ovakvom ponaanju nekoliko izraza u govoru Torbea Gore, koji su u svim sluajevima negativni i pod358

http:www/wikipedia.org.wiki/Bogomili u srednjovekovnoj Srbiji 216

rugljivi prema popovima, izgleda da su odjeci takvih stavova. I danas se koristi fraza Ka pop (kao pop) ili Ka popite (kao neki nenormalan pop) da bi se okarakterisao neko ko ne vodi rauna o svom izgledu (posebno ako ima zaraslu i neurednu bradu). Uobiajeni izraz pri psovanju, mada vjekovima u selima Gore nema popova, je Ti gonim popa i kaluera. Druge dvije estitke koje pokazuju ta se eljelo popu jasno idu u prilog naeg stava. I danas u proljee kada izlaze i kada se kuvaju prve koprive, prakticira se jedan ritual. Djeci se noem daje tri puta i svaki put kae: Bismilahe Rrahman i Rrahim, na popa ognica i groznica, na tebe zdravje i veselje. ( Bismilahe Rrahman i Rrahim, na popa tuberkuloza i groznica, a tebi zdravlje i veselje.) ini nam se da i estitka Bilo ka bilo na popa se svilo ima identino znaenje. Bogomili ne prihvataju lanost ikona. Iako se o tome veoma malo moe govoriti, tragovi ne nedostaju. U govoru Torbea Gore, svakako iz fonda pravoslavne terminologije sree se i rije Bogorodica, koja se odnosi na Sv. Mariju, djevicu Mariju, u islamu Mejrema i njeni derivati bogorodina to oznaava neto to ima veze sa Sv. Marijom i dalje rije peorativnog znaenja bogorodiite. U mnogim izvorima o bogomilima Marija se predstavlja kao obina ena. ak u jednom od njih da bi se pokazalo kako Hrist ima vanbrano dijete sa jednim gladijatorom. Stoga se ini da je odavde poteklo uvjerenje da ne treba oboavati ikone i svece a jo manje pretvarati ih u kultove. Takvo znaenje ima ova rije i u govoru Gore. Ona se koristi za opisivanje ene koja trai tretman bez posla, koja eli biti uvaavana, cijenjena i privilegovanija od drugih, koja sebe smatra izabranom, boljom od svih drugih. U tom kontekstu se, mislimo, koriste sljedei izrazi: Ta da ne mi si bogorodina, Poljaj bogorodica, saka sve okruneno. (Vidi bogorodicu, eli sve gotovo.), Samo sedi i se goj, ka nekua bogorodica. (Samo sjedi i goji se kao neka bogorodica.)

217

d) Moral Enver Imamovi, kao bogomilski ostatak kod dananjeg ovjeka Bosne i Hercegovine, izdvaja neke karakterne osobine i ponaanje koje se ne sreu negdje drugdje kao: odnos prema starijim osobama, djeci, enama, ast i osjeaj za pravdu, strpljenje, raspoloivost prema radu, gostoprimstvo i briga za starim roditeljima.359 Zulfikarpai u dijalogu sa ilasom podvlai da u Foi ive pravi bogumili koji nikom zlo ne misle...360 Ove osobine je zapazio i moe zapaziti svako ko je imao priliku da sjedi ak i sa jednim Torbeom. To su primijetili i mnogi istraivai koji su prouavali Goru.361 Ostali tragovi koje smo mogli istraivati na terenu govore da Torbei Gore jo uvaju i rukovode se moralnim normama koje su nasllijedili od svojih predaka bogomila. U Gori, prostoru okruenom oblastima u kojima i danas cvjeta krvna osveta, ovaj fenomen nije uopte prisutan. Poznato je malo sluajeva kod Torbea da je neko podigao ruku da nekoga ubije i to ne zbog krvne osvete, nego u samoodbrani ili zbog drugih motiva. Ovo nije pitanje gena, nego moralno pitanje, to su naela i norme koje se stvaraju samo unutar zajednice ili drutva koje je voeno jednom filozofijom. Bogomili propvijedaju Neko ko ubije svoga brata je ovjekoubica. Oni smatraju grijehom ubiti ne samo ljude nego i stoku.362 U otrim raspravama i svaama, ili na vrhuncu ljutnje, kao nain da se to izbjegne, u Gori se koriste izrazi: Jarebi, ot ejtana, da ga najde, ne ot mene! (Jarabi, od ejtana da strada, ne od mene), ejtan glava ti ga izef! (ejtan ti glavu pojeo!) ili Ti so mene
Enver Imamovi, isto. ilas, Milovan, Bonjak Adil Zulfikarpai, str. 63. 361 Vidi: - Ristovski, Blae, Kon prouvanjeto na narodnata poezija na Goranite, Makedonski folklor, Skopje, 1969. str. 140. arplaninske upe Gora, Opolje i Sredska, Beograd, 1995, str. 172-174. 362 Angelov, Dimitar, str. 291. 218
360 359

rabota ka to saka, a ot ejtana e ga najde.(Ti sa mnom radi kao to eli, ali nai e je od ejtana.) Dok, kad se eli izbjei teak konflikt sa nekim, koristi se moralni izraz: e ga najde ot ejtana. (Nai e je od ejtanat.), Skri noga ejtanu. (Nogu slomi ejtanu.) ili jetan glava mu ga izef. (ejtan mu glavu izio.) Nije teko zakljuiti da se u svim ovim sluajevima smatra da posljednji stepen zla, kriminal pripada ejtanu, njemu prilii a ne ovjeku. Jedna grupa mudrih rijei kao Ne klanaj tue grobita,(Ne klanjaj na tuem groblju /ne raduj se tuoj nesrei) to moe praj hubavo. (Koliko moe, ini dobro.), Bidi ujek. (Budi ovjek.), Probaj na sebe kakvo je (Probaj na sebi da vidi kako je.), Ne turaj solj vo tuo grne. (Ne sipaj so u tue jelo./ Ne mijeaj se u tue poslove), Ne brotaj loo za drugatogo. (Ne misli zlo drugom.), Ne se ivi so l'e. (Ne ivi se od lai.), Nejdi po loi putoj. (Ne idi po loim putevima.), Ne zimaj tua nafaka. (Ne uzimaj tuu nafaku.), Ne mu se naviraj drugatomu. (Nemoj klevetati drugoga), Ne lakomi na tuo. (Ne lakomi se na tue.)363, podsjeaju na duh poruka koje daje jedan bogomil koji eli ui u red savrenih. Glavni rukovoditelj bogomilske optine se obraa: Vi znate da je Hrist zapovjedio da ovjek ne ini blud, da ne ubija, ne lae, da ne slui kao da je dao zakletvu, da ne uzima tue, da ne krade, da ne ini drugima ono to ne eli sebi, da oprosti onome koji mu je zlo uinio, da potuje neprijatelje, da se moli za svoje klevetnike. Ako te neko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi i ako ti neko ukrade gunj, daj mu i ogrta.364 U ovim porukama vidna je hrianska etika uzeta sa svog osnovnog izvora, Jevanelja. O poznatom pacifizmu Torbea Gore spekilisalo se i spekulie se prekomjerno, posmatrajui ga vie kao slabost karaktera a ne kao njihov moral i etiku. Jasni dokazi o tome su izrazi: Kam kala tjetr (Imam drugu tvravu), Un spo tutem, zemra, po m
363 364

Dokle, Nazif, Iz narodne goranske proze, str. 93-97. Angelov, Dimitar, str. 290 219

dridhet (Ja se ne plaim, srce mi se trese). Prema Albancima, ovo su izjave Torbea uhvaenih u zasjedi, busiji, uzetih kao taoce ili u drugim tekim situacijama, kada nemaju hrabrosti da ostanu odluni i kada su spremni da poklone sve u ime ivota. Kako bih potvrdio da ovaj pacifizam nije povezan sa karakterom, ve sa moralnim i etikim normama Torbea, neu nabrajati mnoge sluajeve herojstva i heroizma u svojoj odbrani i odbrani svoje zemlje Albanije, ve u se pozvati na jednu narodnu pjesmu u kojoj se govori kako na prijetnje pitoljem od strane Albanaca jedna torbeka djevojka odgovara kitei taj pitolj cvjetovima: Mi projdoha arnauti Oni zbori, ja ne zbori. Mi vratiha altipatlak Ja se vrati gi nakiti So karafilj ot bunite, So trndafilj ot pot ploa, Babinzbec ot planina, So ruica ot poljina, Zeljen mora ot Morava, 'ft trndafilj ot planina.365 O odnosu prema dravi moemo izdvojiti dva miljenja u kojima se osjea eho bogomilske distanciranosti od drave, ali i priznanje njene snage. Kod Torbea Gore kae se: Na dravska ema ni voda da ne pije i Ot drava, bura i ogin uvaj se. Ostale mudre rijei kao: Jadi so kanahat. (Jedi sa mjerom.), Ka e jade ostaj mesto za voda. (Kad jede, ostavi mjesta i za vodu.), Ka e ti se zajade, parosaj jadene. (Kad ti se najvie jede, prekini 366 jesti.), Ne ujdisuj po meh. (Ne povodi se za stomakom.) i dr. i poruke Ne je hubavo da bide tamahar. (Nije dobro da bude tamaar.) Ne se sjamuj mlogo. (Nemoj se mnogo jagmiti.), Koj
365 366

Dokle, Nazif, Gornaski narodni pesni, str. 161, pjesma 419. Dokle, Nazif, isto. 220

pati e ide vo denet i e ima sveto na taja duna. (Ko se pati ii e u denet i imae sve na onom svijetu.), Ne ti trebe haram. (Ne treba ti haram.) govore o edukaciji Torbea za jedan umjeren ivot daleko od tjelesnih zlostavljanja, pohlepe, prosjaenja i sa tenjom ka jednom asketskom ivotu. I toponimi Suljovo ljegalo, apevo selo, Popovo selo i dr. se ne mogu zaobii kao mogui dokazi asketizma. Jedan inkvizitor opisujui heretike kae: Onisu umjereni u jelu i piu.367 Kada bogomili nekoga primaju u sektu ili slave prelazak iz kategorije obinih u savrene, kada lome i dijele esni hljeb, slubu vre sveano i pod svjetlou svijea.368 U vezi sa ovim Dimitar Angelov pie: Jedna zanimljiva pojedinost vezana za zavrnu liturgiju bogomila je bila zakletva i lomljenje hljeba koji je dijelio dedec svima prisutnima.369 Ova simbolika i odnos prema hljebu kod bogomila najbolje se sauvala kod Torbea Gore, tako to su potovanje koje imaju prema osnovnoj hrani, hljebu, podigli na nivo kulta. Nakon Boga, hljeb je na drugom mjestu potovanja. Ovo nije dolo samo kao posljedica njegovog nedostatka i potekoa da se osigura na jednom veoma loem terenu, ve uglavnom zbog svetosti koju su bogomili iskazivali prema osnovnim ivotnim namirnicama, u uslovima, kada su oni zabranjivali upotrebu vina, jaja, mesa, mlijeka i mlijenih proizvoda. Ranije smo pomenuli izreku Ne grei boga kod Torbea Gore i jedino se njen ekvivalent koristi za hljeb: Ne grei ljep. Dakle, hljeb se, isto kao i Bog, ne moe okriviti, sramotiti, prezreti ili olevetati. Vjeruje se da gaziti hljeb, bacati ga na nepristojna mjesta ili mjesta koja nisu za to odreena, moe uzrokovati teke bolesti
Toovski, Dragan, The essentials of Bogomil teaching in Macedonia, Macedonian Gift Shop Bogomil teaching. 368 Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi , str. 29. 369 Bogomilstvoto v Blgarija, str. 336. 221
367

kao to su padavica, paraliza, oduzetost, fizike i psihike deformacije i dr. Ako hljeb padne na zemlju, treba ga podii i tri puta duhnuti i poljubiti ga i prikloniti elu u obliku naklona (temena) i tek pojesti. Ako neko nepoznati ostavi ili baci komad hljeba na nepotrebnom mjestu, treba ga sa panjom podii i staviti negdje gdje se ne moe gaziti. Hrabrost da neko pogazi hljeb je bio najvri dokaz da nije izvrio neko djelo, da nije kriv i da se ne smatra odgovornim. Od osumnjieng, koji je tvrdio da je optuen bez postojanja krivice, kako bi dokazao svoju nevinost, zahtijevano je da Gazne na ljep. Ako je bio spreman da to uradi, dakle, da pogazi hljeb, nije se plaio posljedica tog ina koje su, vjeruje se, strane i proglaavan je nevinim. U najtee zakletve spadaju one u hljeb: iti ljep (Hleba ti) ili imi ljep (Hljeba mi) kao i uslov Zak'vni se vo ljep. (Zakuni se u hljeb.). Manje se umjesto rijei hljeb koristila rije nimet, ali je ova rije imala manju teinu potovanja prema hljebu, jer je njeno znaenje obuhvatalo sve namirnice koje sainjavaju ljudsku ishranu. Autentian dokaz kolektivne zakletve na hljeb i so nalazimo u Dnevniku Sejdije Dokle u kojem je 07. 11. 1950. godine zapisao: Isto denska se karalje vo kave za intifaci. Narot odbraf jo etiri kila za intifak: Jeno ja, 2. Ismailj Pala 3. Muharem Alimani 4. Beir Zulfikari. Sme imalje mbledhje vo nas: 1. ja, 2. ehzidin Sa lahi 3. Abdilj Munii 4. Kadri airi 5. Beir Dzulfikari 6. Muharem Alimani 7. Ismailj Palja 8. Husen Palja 9. Kasem Hoda 10. Salih Kuljii 11. Adem Alija. I sme reilje sve. I naj odea sme zelje jemin na ljep i solj svi. Salj Adem Alija neje da zima. Velji: Ne moem da potnosim, poto e viim nekogo pa trebe da go kaem da se haterlajsujem so ljui. (I danas su se u kafani svaali oko intifaka, seoskog vijea. Narod je izabrao jo etiri odbonika u intifak: Jedan ja. 2. Ismailj Palja 3. Muharem Alimani 4. Beir Zulfikari. Odrali smo sastanak kod nas. 1. ja, 2. ehzidin Salahi 3. Abdilj Munii 4. Kadri airi 5. Beir Dzulfikari 6. Muharem Alimani 7. Ismailj Palja 8. Husen Pa222

lja 9. Kasem Hoda 10. Salih Kuljii 11. Adem Alija. I sve smo rijeili. I na kraju smo svi dali jemin (zakletvu) na hljeb i so. Samo Adem Alija nije htio dati. Kae: Ne mogu podnijeti, ako nekoga vi dim pa treba da to kaem, da se svaam sa ljudima.) Ritualni hljeb, zbog simbolike izrade, bez kojeg se ne moe govoriti o ivotu, je drugi znaajan pokazatelj o njegovom kultnom znaenju kod Torbea Gore. Svadba poinje i zavrava se hljebom. Faten kola (Svadbeni kola) je obred kojim zapoinje svadba u ime novog jezgra porodice. Ovaj se kola daje nevjetsi, zetu i svim lanovima porodice ujutro prvoga dana. Sa hljebom umotanim u crvenu ensku mahramu, zet u pratnji majmara (osobe koja priprema mladoenju, majstora), i uz pratnju muzike (tupana) sakupljaju svatove. Hljeb se stavlja i na ruho koje halitari nose nevjesti. Hljeb nosi nevjesta sa sobom i dijeli ga prisutnima kada stigne u novu kuu. Kad se desi kuga, hljeb treba zamijesiti bez kvasca. Vjeruje se da se kuga pomijea sa hljebom i napravi pomor. Bearskom pogaom neka porodica iskazuje interesovanje prema odreenoj djevojci. Ukraenim kolaem se ispraa nevjesta kada odlazi i vraa se iz kue svojih roditelja (Goljemi gosti). Sa jednom polovinom hljeba nevjesta odlazi kod svojih, kada to ini bez pratnje svekrve. Hljebom se daruje tanjir (posuda) u kojoj ti je neko donio neto. Poziv na nevestinski ruak na kojem uestvuju samo ene je jo jedan obiaj nakon svadbe. Ovaj obiaj koji ima za cilj upoznavanje nevjeste sa najbliom rodbinom svoga mua naziva se Ljeb (hljeb) a uesnice ljebarke (hljebarice). Ako ste kod nekoga jeli hljeb, ne moete a da ga ne potujete. Na kraju donosimo jo dva obiajna vjerovanja. Prema Borjanima, ena koja nema mlijeka, kako bi ga dobila, izmeu ostalog, treba da ode do jednog mjesta koje se zove Krs, da na esmi koja je tu ostavi komad hljeba koji treba da prenoi te da ga sutradan pokvasi i pojede. Isto i dijete koje zaostaje u govoru treba da pojede hljeb koji je preao iznad vodenikog kamena.
223

Izrazi Skren ljep ne se ljepi. (Lomljeni hljeb se ne sastavlja.), Je za utepane so ljep vo usta. (Za ubiti je sa hljebom u ustima), Na lep ne se zbori. (Na hljebu se ne govori.), Ot ljep ne se stanuje. (Ne ustaje se dok se jede.), Ne mo da se najade so ljep. (Hljebom se ne moe najesti), Drugatomu ne mu se zbori na ljep. (Ne govori se drugome dok se jede.), Ne mi panuje da jadem ljep. (Nemam vremena ni hljeb da jedem.), Da strada za ljep. (Da bude eljan hljeba.), Mu som jaf ljep. (Jeo sam mu hljeb.), Go ostaj ljep. (Ostavio je hljeb.), Rabotam za jen ljep. (Radim za jedan hljeb.), Se skrif ljep. (Hljeb se slomio.) i dr. su jo jedan argument o odnosu Torbea Gore prema hljebu kako bi se stvari bolje shvatile. Bogomili se nisu bavili biznisom, nego su ivjeli od svojih ruku i drali se daleko od svake vrste lai, licjemjerja ili prijevare.370 Ana Komnena opisuje bogomile kao obine ljude, zemljoradnike, koji prije svega koriste ralo i volove. Oni ne izbjegavaju ni fizike poslove, nego rade i nedjeljom. Prema njihovom uenju nita nije sveto, ak ne bi trebalo proslavljati ni praznike.. Obdarenost da ive od svog znoja, od svojih ruku, bez lai, varanja i poteno je glavna odlika Torbea Gore. I danas, gdje god da ive i rade, u svakoj profesiji, od krampa do kompjutera, oni su najbolji ili meu najboljima. Za Torbee Gore najvaniji je kult rada. A meu poslovima na prvom mjestu dolaze zanati. Kod njih se moe ivjeti jedino od znoja. Zanat ti omoguava da ima neophodna materijalna sredstva, ali nikako i bogatstvo. Kod njih se sree narodna izreka Sve, sve, ali zanahat. i Zanahat ne te ostava bez ljep, ama ne te praj iman. (Zanat te nee ostaviti bez hljeba, ali nee postati bogat.). Oni su se bavili mnogim zanatima, ali su kao pukari, barudije, slastiari i kuhari danas poznati irom svijeta. Potovanje rada se dobro ogleda i u narodnim izrekama za koje nije potreban nikakav komentar: Ka e iljeze na rabota, ne ekaj
Toovski, Dragan, The essentials of Bogomil teaching in Macedonia, Macedonian Gift Shop Bogomil teaching 224
370

dva konopci da iljeze s'nce. (Kad ode na posao, ne ekaj da sunce napravi dva konopca.), Ka e iljeze da rabota, rabotaj. (Kad ode na posao, radi.), Rabotaj ka za sebe (Radi kao za sebe.), Sajbija da ne te ostaj bez rabota. (Da te Bog ne ostavi bez posla.), Nema po loo ot bez rabota. (Nita gore nego da ostane bez posla.) , Praj dikat raboti. (Potuj posao.), Ljeto je za rabota. (Ljeto je za posao.), Denena rabota ne ga ostavaj za utre. (Dananji posao ne ostavljaj za sutra.), Ka go praalje vuka: - to ti je iha debella ?! Im vrativ: - Sam som a videf rabota. (Kad su pitali vuka: Zato ti je vrat debeo? Odgovorio je: Sam svravam poslove.), Zapovedaj umori se, izrabotaj odmori se., Ne i se plai raboti. (Ne boji se posla.), Rabota je zdravje., Sveto se stvorava so rabota. (Sve se stvara radom.), Izturani raboti, sedene dohaka. (Loem poslu, sjedenje je hak.), Nito ne te nahoa ot rabota. (Nita ti nee biti ako radi.), Nema bez pot. (Nita bez znoja), Dur ne turi pot ka ema, ne mo da dobije nito. (Dok se ne okupa u znoju, nita nee dobiti.), Nona rabota, gotova stramota., Sama rabota te ui., Rabota saka ramena (Rabota trai ramena.) Bogomili se nisu lakomili na bogatstvo, ve su bili zadovoljni ako podmire osnovne potrebe371. Sanjali su socijalnu jednakost i govorili: U drugom kraljevstvu kod Boga nee biti bolesti niti duhovne patnje, nee biti ni bogatih ni siromanih, ve e svi biti jedno stado.372 U vezi sa ovim, u sluaju Torbea Gore, nita ne treba dodavati o socijalnoj jednakosti, dovoljno je pomenuti zajedniku sofru u mojoj kui. Uvijek je sofru pratila molba: Sajbijence boence, svakomu dadi, nam pridadi. (O boe, svakom daj, nama pidaj.) koju je moj otac inio uvijek kad se podizala sofra u naoj kui u Borju, a to se prakticiralo u svakoj porodinoj sofri Torbea.
371

Toovski, Dragan, The essentials of Bogomil teaching in Macedonia, Macedonian Gift Shop Bogomil teaching 372 Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, str. 280. 225

Prema Torbeima Gore ovjek treba da odvaja od svojih usta i za druga iva bia. Potrebnoj koliini sjemena za jedinicu povrine uvijek se dodaje jo neto za druga bia. Baca sjemena poinje bacati govorei: Ovo za ptice. Druge dvije-tri ruke baca dodajui: Ovo za mieve, Ovo za mravi i dr. i nastavlja da baca glavnu koliinu po svim dijelovima njive. Prema Bibliji ena je stvorena od Adamovog rebra.373 Ova vrsta mita, jo na poetku svega, stavlja enu na drugi nivo u poreenju sa ovjekom. Ovdje, mislim, treba traiti i pronai sve kasnije mogue razlike u tretmanu dvaju polova. Prema bogomilima Adama i Evu Satana je stvorio na isti nain, i jedno i drugo od blata i pomou duha ih oivio. Dakle, oni su, razliito od Biblije, jo na startu, stavili enu u neravnopravan poloaj u odnosu na mua. Ova njihova filozofija odreuje i njihov odnos prema eni. Za njih ena je ravnopravna sa muem. Uestvuje u svim djelatnostima zajedno sa muem i moe postii i stepen savrenih, uitelja, propovjednika doktrine i vjerskog voe u vjerskoj optini bogomila.374 Svako ko je upoznao realnost torbeke ene, njenu jednakost sa muem u porodici i drutvu, njeno pravo da odluuje o svojoj sudbini, normalno da e postaviti kako se to moglo desiti. (-Trudnica se potuje na poseban nain ne samo od svojih blinjih nego i od svih lanova zajednice. estitke i radost zbog novoroeneta i tretman prema porodilji ne zavisi od pola roenog djetata. Kako za djeaka tako i za djevojicu organizuju se svi obiaji koji su vezani za roenje. Porodilja ima specijalan tretman nekoliko nedjelja po poroaju. -U kuama, gdje ima mukaraca, ena se iskljuuje od tekih poslova kao to su: gurbetluk, oranje zemlje, uma, vodenica, kosidba, transport drva, planina, ispaa i dr. Djevojka sama odluuje o svojoj sudbini. Nepoznata je udaja preko provodadija, dovoenje druge ene umjesto nerotkinje ili zato to raa ensku djecu, nepoznato je da se ena uda za brata umrlog mua ili nekog njegovog roaka. Djevojke su neodvojivi dio tradicionalnih kultur373 374

Biblija, str. 3. Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, str. 303-305. 226

nih aktivnosti, ak i u organizaciji karnevala i mjeovitih aktivnosti. Do kasno su djevojke kod Torbea imale pravo na miraz, i nasljedstvo od imovine svoga oca. U porodici ena je ukljuena u donoenju svih vanih odluka, naroito o sudbini djece. Nije sluajno to su blud i brana prijevara u ovoj oblasti gotovo nepoznati.) Neke izreke govore o mjestu ene u torbekom drutvu kao: ena za mua je kua, Ne se tura kolaj ena. (ena se lako ne ostavlja.), ensko ne se doaljuje. (enska eljad se ne moe prealiti), ensko je po pateno (ensko se pati.) Ako digne ruka na ena, so nah nema zato da ivi. Prema shvatanju Torbea nita nije gore i tee nego omalovaavanje, nepotovanje ili podrugivanje djevojke u kui roditelja nakon udaje. Kako je mogue da u jednoj takvoj planinskoj oblasti kakva je Gora, okruenoj albanskim selima u kojima i do danas cvjeta polna nejednakost i o sudbini ene odluuju muevi, ena ima takva prava i slobodu.?! I dalje, kako je mogue da su dvije zajednice pod istim vievjekovnim istorijskim, geografskim, ekonomskim, zvanino religioznim, obrazovnim i dr. okolnostima formirale dva potpuno suprotna stava o istom pitanju kao to je polna ravnoprav nost. Razloge i objanjenja za ovo treba traiti van pomenutih okolnosti, ak i van psihikih, rasnih, etnikih, genetskih i ko zna kakvih jo osobina, a jo manje je to neki utjecaj sa strane. Zapravo treba ih traiti u doktrinarnim razlikama koje su nastale mnogo prije nego to su ove zajednice postale susjedi i iz kojih proizilaze razliiti moralni principi i stavovi o jednom od najvanijih pitanja morala u drutvu kao to je poloaj ene unutar njega. Jedan stav, onaj Albanaca, bazira se na filozofiji Biblije i kanona Leka Dukainija, dok drugi, stav Torbea, se nikako ne moe objasniti van bogomilske doktrine. Bogomili negiraju Bibliju i nemaju nikakve veze sa Kanonom Leka Dukainija. Prema ovoj procjeni, ova realnost i poloaj ene u selima Torbea Gore sadri argumente da bogomilska doktrina, tragovi morala koji se naslanjaju na nju, ovdje nastavlja da ivi i veoma je aktivna. Moda je njihovo
227

ouvanje bilo jedan od odbrambenih mehanizama protiv rizika od asimilacije. Kako bi potvrdili ono to je reeno o polnoj ravnopravnosti Torbea, pozvaemo se na jednu narodnu pjesmu, u kojoj se kae da je mjesto onih koji razdvajaju dvoje zaljubljenih u dehenemu. Jedan momak otvara denetske kapije kako tamo naao svoju majku. Iznenaen to je tamo ne nalazi, nego u dehenemu, pita: to si Bogu, majko, dosadila, to si ovde vo dnoh od paklera? Ona odgovara: Nito ne som Bogu dosadila, som odvojla dejka ot beara... Za ovja som vo dnoh od dehnema.375 Zanimljivo je istai da se motiv majke koja odvaja zaljubljene, zbog ega je u paklu a ne u raju, sree u makedonskom i srpskom folkloru. Za razliku od varijante kod Torbea Gore, u makedonskim pjesmama sa ovim motivom majka grenica u mehani siromanima prodaje loe vino razrijeeno vodom, nije pomagala siromane iako je imala mnogo stoke. U srpskoj varijanti razlog je odbijanje ispru-ene ruke siromaha koji trai novac. U obje varijante kao dovoljan grijeh da otvori vrata pakla za jednu majku je neispravan povratak posuenog brana.376 I kod Torbea Gore jedno takvo ponaanje je najvei unah (grijeh) koji moe neko uiniti. Kae se ovdje: Ako mu vrati nekomu zajem pomalo je golem unah i naiha go ima. (Ako nekome zakine zajam, veliki je grijeh i nosie ga na vratu.) Naili smo i na izreku: Ne se poklonujet: amanet neonesen na mesto, zimane tuo, stavane fitme. (Ne oprataju se: neispunjen amanet, uzimanje tueg, ubacivanje fitne.). Ove razlike u procjeni grijeha zbog kojeg bi jedna majka otila u pakao, vidim kao razliku izmeu pravoslavlja i bogomilizma po pitanju poloaja ene u drutvu. Torbei Gore su okarakterisani kao muzikalni ljudi.377 Posebno mjesto u njihovom ivotu zauzima pjesma. Ovdje svi pjevaju, naroDokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Tiran, 2004, str. 19, pjesma 26 Anti, Vera, str. 207. 377 Ristovski, Blae, Kon pruuvanjeto na narodnata poezija na Goranite, str. 140. 228
376 375

ito ene: na njivi, po vruini i znoju srpa, uveer u grupama ispred kapija, dok se umorne vraaju sa posla ljeti, pored kolijevke i butina, u razboju ili na erefu, mlade djevojke ili u poznijim godinama, da ne govorimo za dane rituala, porodinih i kolektivnih praznika. Torbeka ena smogne snage da pjeva i kada od umora pada s nogu. Pjesma prati cijeli ivot: roenje, svadbu, smrt, rad, rat. Kroz pjesmu radost i veselje dobijaju krila, priguuje se pla, amortizira bol i olakava poraz, uzdie dua, hvata magija, regulie se ritam i dinamika stvari, uklanjaju se prepreke, ivotni prostor postaje otvoreniji, prati se iskustvo, rui svako zlo, obnavlja se rod, tee i ne zaustavlja se vrijeme.378 Ono to se moe zapaziti je da je skoro svaka pjesma dijalog izmeu mukarca i ene o problemima, njihovom prevladavanju i jednom ljepem ivotu. Izgleda da su ovo imali u obzir i stariji kada nas savjetuju da pjevamo u momentu straha od ejtana, dinova i dr. O tome nas najbolje uvjerava ciklus polifoninih pjesama Kurto Budala koje pjevaju samo nevjeste i ene, iskljuivo u prirodi. U ivotu katara, jedne grane bogomila u evropskim zemljama, posebno mjesto zauzimaju muzika i pjesma.379 Alija ogovi u svojim onomastikim istraivanjima u Podgoru kod Prizrena iznio je dokaze o postojanju jednog argona (bokaki) koji koriste majstori-zidari kada se nalaze na pealbi kako ih ne bi razumjeli gazde i drugi o onome o emu razgovaraju meusobno. I iznosi hipotezu da ovaj argon moe biti i tajni govor bogomila kao posljedica potrebe za komunikaciju i propagiranje heretikih ideja u uslovima divljih progona nad njima i uenja koje su oni predstavljali.380
378

Nazif Dokle, Iz goranske narodne proze, Prizren, 2003, str. 7. pra mposhtet e keqja, satanai. 379 Biljana urevi - Stojkovi, str. 127. 380 ogovi, Alija, Je li bokaki argon tajni govor bogomila, Selam br. 17, Prizren, januar-april, str. 24. 229

Naporedno sa ovim, tokom mojih istraivanja u kukskom dijelu Gore, mogli smo identifikovati tajni govor ena koji se dobro uva. Kasnije sam saznao da je jedna takva jezika pojava ivjela do kasno i u torbekim selima u okolini Prizrena kao u Skorobitu i dr.381 Odlika ovog govora se sastoji u dupliranju slogova u svakoj rijei govora Torbea Gore pomou suglasnika -f ili , kao na primjer: Dafadafa mefe kafarafa mlofogofo. za Dada me kara mlogo. (Majka me mnogo grdi.) Zaatoo neejdee voo naas? za Zato nejde vo nas? (Zato ne doe kod nas?) Za razliku od onoga to je istraivao ogovi, u naem sluaju se ne radi o argonu. argon se odnosi samo na nekoliko rijei ije znaenje shvataju samo manje grupice majstora raznih zanata, dok se u tajnom govoru ena Torbea Gore, radi o jednom jezikom triku koji obuhvata cijeli leksiki fond govora ime se udvostruuje sposobnost komuniciranja, kako unutar zajednice tako i u odnosima sa drugima. ini nam se da ova pojava nije unutranji razvoj ovog govora, nego je intervencija u cijeloj torbekoj zajednici za posebne potrebe. Interesantno je dodati da su ovaj jezik, koji danas upotrebljavaju samo ene, nekad koristili svi. Dok nam hipoteza ogovia ne izgleda jako ubjedljivom, tajni jezik torbekih ena navodi nas na pitanje: ta je natjeralo Torbee da paralelno sa neogranienim mogunostima koje im prua njihov jezik, stvore jo jedan drugi kod komunikacije. Od koga trebaju sakrivati miljenje, poruke i rijei koje alju. Kako su pronali ovaj trik tako racionalan i funkcionalan i lako prihvatljiv od svih? Da li je ovaj kod nastao u Gori u oblastima zahvaenim bogomilskom herezom ili su ga Torbei donijeli sa sobom kad su stigli u ove krajeve, kako bi ga koristili za svoje potrebe u slubi propagande i ouvanja svoga uenja? Objanjenje ponovo moemo nai u istoriji bogomilizma i bogomila. Protiv bogomila, njihove ideologije koja se irila kao epidePrema razgovoru sa Refki Alijom, iz Skorobita, novinarom u reviji na bosanskom jeziku Selam, Prizren. 230
381

mija, vizantijski vladari, bugarski i srpski carevi, maarski kraljevi, rimski papa i dr. prduzimali su neljudske progone poev od anateme do masovnih izgona sa njihovih ognjita, od zatvaranja do tortura, presjecanja jezika, od igosanja po licu do spaljivanja na lomai. Jedino ove okolnosti, uvjernje u pravednost njihovog doktrinarnog uenja i liturgijske prakse, zajedno sa odlunou da se ne prekinu propovijedi pred pritiskom, smatramo da su neophodno utjecali da se trai i pronae jedno rjeenje. Ovo se, izgleda, dogodilo u oblastima koje su bile najvie zapaljene bogomilskom herezom kao to su bili jugozapadni djelovi bugarske drave, odnosno na prostoru dananje Makedonije. Ovo su mogli uraditi samo ljudi koji su dobro poznavali jezik svoga naroda i njegove zakone, jer to nije mogao da smisli i uradi svako. Ovo iskustvo su imali Torbei koji su, primorani da napuste svoja ognjita i sakriju se u planine i puste klisure daleko od oiju i ruku drave i zvanine crkve koji su ih proganjali bez milosti, do naih dana sauvali ovu neobinu jeziku vrijednost. Tako je i ovo jo jedan dokaz, odnosno argument da tragovi bogomilizma u Kukskoj Gori jo postoje i ive. e) Likovna simbolika Iako malobrojni, neki likovni tragovi koje smo susreli u Gori, vie su dokaz u cilju potpore miljenja da se etnogeneza Torbea Gore vezuje za bogomilski pokret. Ovdje imamo slinosti u sadraju koje nas vode onome to istraivai nazivaju kulturno-bonjaki krug, a koji obuhvata i umjetnost bogomila.382 irom Bosne i Hercegovine nalazi se veliki broj bogomilskih spomenika. esto su to veliki monolitni nadgobni

Mehmed Slezovi, Likovne umjetnosti u okvirima Bonjakog kulturnog kruga, Identitet Bonjaka Muslimana, Beograd, 1995, str. 155. 231

382

kamenovi esto divno oblikovani.383 U ovom umjetnikom realitetu, koji je cvjetao u XII i XIII vijeku, poznatom kao Umjetnost nadgrobnih spomenika bogomila, meu koritenim motivima su i figure sunca, polumjeseca, zvijezde rozete i dr.384 na koje smo naili i u Gori. Tako, jedan nadgrobni monolitni kamen na groblju u itejecu, za koji se ne zna kojoj osobi pripada, daje nam za pravo da pretpostavimo da smo i ovdje pali na trag bogomilskih grobova. Isklesane na odvojenim kamenovima na zidovima kua otkrili smo motive zmije, polumjeseca, zvijezde i sunca, dok one sa rozetom na nadgrobnim spomenicima (izglavnicima), uglavnom u selima Borje i itejec.

Slika br. 3: Rozeta i Davidova zvijezda na zidu kue u Borju

383 384

Edith Durham, isto. Mehmed Slezovi, isto, str 150. 232

Od likovnih tragova otkrivenih u Borju treba izdvojiti i Davidovu zvijezdu koja je uklesana na jednom kamenu postavljenom na zidu. Kada znamo da bogomili iz Starog zavjeta prihvataju i oboavaju samo psalme Davida, moemo zakljuiti da i ovaj dokaz govori o vezi Torbea sa bogomilizmom. Govorei o ovim motivima Edith Durham kae: Sunce i mjesec, koji su izuzetno oboavani u ovoj vjeri, dodiruju, kako se ini, stari prethrianski paganizam Slavena.385 Dok Muhamed Hadijahi misli da su sa ovim povezane i najstarije vrste znakova muslimana raene u tradiciji nadgrobnih spomenika. Kod Torbea se smatralo kao sevap bojenje kose i obrva kao i uljepavanje lica, ruku i nogu ena i djevojaka. U okviru ove tradicije treba posmatrati i obred k'ne (kane), njen ornamentiki i duhovni sadraj. Ne treba iskljuiti ni ukraavanje zidova i nevjestinskih soba kao ni ornamentiku odjee i narodnog tekstila. Govorei o uklesanim figurama ovih spomenika, Edith Durham evidentira odjeu ratnika naoruanih lukom i strijelom. Ona pie: Sunce, mjesec i krst nalazimo kao simbole, dok lica ratnika sa suknjom naoruanih lukom i strijelom daje dobru ideju o srednjovjekovnim bajraktarima.386 U Gori, tanije samo u selu Borje, sve do poetka 60-tih godina koritena je jedna vrsta odjee samo za sunetlije. Slina nonja se javlja i na nadgrobnim bogomilskim spomenicima u Bosni. Budui da je tako izolirana ovakva upotreba, i budui da je sa vizuelnog aspekta ista stvar, imamo pravo da postavimo hipotezu da se u oba sluaja radi o zajednikom elementu parabonjaka i paragorana, dok bogomili jo nisu bili prognani sa podruja Makedonije. Kao posljednji dokaz vizuelne simbolike donosimo figuru Sv. Luke izraene u bronzi, zajedno sa znakom bika, koji je dio jednog bronzanog poklopca za knjigu etvorojevanelje pronaene u selu itejec tokom otvaranja temelja jedne kue.
385 386

Edith Durham, isto. E. Durham, isto. 233

Na nivou hipoteze moemo rei da smo naili na osnovnu knjigu bogomilske propagande, u kojoj su saete etiri varijante biblije: po Luki, Mateju, Marku i Jovanu. Ovdje treba istai da ovo otkrie predstavlja nepobitan dokaze upotrebe irilskog pisma u Gori jo sa njihovim dolaskom, to je jo jedan fakt o vezi Torbea sa bogomilizmom, kada znamo koliku je vanost kod njih imalo pisanje i obrazovanje. f) Islamizacija (Primanje Islama) Uprkos nedostatku odreenih studija, mnogi naunici su prouavali ovo pitanje i sada je prikupljeno dovoljano informacija da bi se mogla stvoriti opta slika ovog procesa u Gori. Ako uzmemo kao istinit natpis na damiji u selu Mlike, u optini Draga na Kosovu, koji pripada XIV vijeku i posljednje ostatke hrianstva koji doseu do polovine XIX vijeka, moemo rei da je konvertizam Torbea Gore u islam trajao oko pet vjekova. Moemo govoriti, pa ak i napraviti krivulju dinamike ovog procesa u okviru ovog vremenskog prostora. Ako znamo da u turskom popisu iz 1452-55. godine u Gori nije bio registrovan niti jedan musliman, onda je damija u selu Mlike, koja datira jedan vijek prije ovoga, vjerovatno djelo misionara muslimanske vjere koji su poeli prodirati na Balkan. Na turskom popisu iz 1591. godine oko 18% stanovnika ove oblasti bilo je islamizirano, sa najveim procentom u selima Mlike i Topoljane. Na kraju XVI vijeka u selu Topoljane je podignuta jedna mala damija (mesid)387 bez sumnje prva na podruju Gore ak i u cijelom Kuksu. (Ne moemo govoriti sa sigurnou, jer se izalo sa tvrdnjom koja je bazirana na usmenom predanju da je damija u Nangi najstarija u Kuksu i okolini.) XVII vijek, vjerovatno zbog uzastopnih kriza Osmanske carevine i pritiska na Peku patrijariju, pod ijom su zavisnou bile crk387

Dokle, Nazif, Sinan Pasha i Topojanit, Tiran 2006, str. 9-10. 234

ve Gore, nije pokazao neki izgledni napredak. Preokret je nastao nakon 1756. godine, kada je vlast nad vjerskim institucijama prenijeta Carigradskoj patrijariji i upravljanje na terenu preuzeli grki svetenici. U to vrijeme je, i zbog ovih okolnosti, veina Torbea konvertirala u islam. Natpisi na veini damija u Gori potvruju da su ove institucije bile izgraene u drugoj polovini XVIII vijeka. Sela Torbea Gore kod Kuksa su posljednja islamizirana. Damije u Borju i itejecu su podignute u prvoj polovini XIX vijeka. U Oreeku pravoslavni predak jedne familije ne prelazi 7-8 koljena ili oko 200 godina. Izolirani ostaci pojedinaca koji nisu konvertirali u Vraniti i Brodu potvreni su do 60-tih godina XIX vijeka. Dokazi da je proces islamizacije dugo trajao je i postojanje pravoslavnih patronima u veini rodova ovih sela (Baljevci, Baljinci, Bainci, Beljinci, Cakovci, Cekovci, ekorinci, inarovci, Dalainci, Danalovci, Drangovci, Demovci, Godovci, Gujinci, Jalmanovci, Kaljizovci, Kamkumovci, Karevci, Kinevci, Kirevci, Kukevci, Kulievci, Kumanievci, Ljajkovci, Lakovci, Maltiumovci, Markoovci, Mijaevci, Mujkanovci, Niketevci, Olomanovci, Paljinci, Pandinci, Pembinci, Prcanovci, Puravinci, antirovci, oinci, undinci, uljakovci, Vlainci, ivkovci, Tuevci, i dr.) Ova slika i sam proces ni na koji nain nisu direktno povezani sa temom koju tretiramo. Islamizacija Torbea Gore nije trag bogomilizma, ve posljedica turskih osvajanja. Kada se govori o islamizaciji Gore treba imati na umu da mnoge injenice pokazuju zato je i za ovu oblast ispravan zakljuak istraivaa Olge Zirojevi kada kae: Iako se prelazak na islam odvijao postupno, obino se ilo preko kriptohrianstva, odnosno dvovjerstva.388 Osim informacije Jastrebova o Boani iz Broda (1865) koja je sahranjena kao hrianka, dok su joj mu i djeca islamizirani, ima i drugih dokaza. Tako se, prema Olgi Zirojevi, za imenovanje stanja dvovjersta koristi rije karma-kariik to znai mjeavina, ak se i njihovi potomci nazivaju Kariici. U Borju, gdje su
388

Zirojevi Olga, isto. str. 1 235

veina patronima nadimci dobijeni na osnovu prvog u rodu ili plemenu (ulunovci, uinci, Pembuovci, Bumovci, Barutovci, Krpaovci, Hodinci, rkinci i dr.), identifikovali smo i rod Kariinovci. I rije karma-kariik sa tim znaenjem i u obliku karmakarein upotrebljava se u govoru Gore.389 Kao argument dvovjerstva u Gori treba pomenuti i narodnu predaju da su itevljani dobili dozvolu da se islamiziraju nakon to pojedu svinje koje su drali. Postavlja se pitanje da li je i u kojoj mjeri prelazak na islam bio potpomognut od strane bogomilske doktrine. O pravim i direktnim argumentima koji se tiu samo Torbea Gore se ne moe govoriti. Nemogue je odrediti u kojoj je mjeri jedna ideologija utjecala na stavove, ponaanje i odluke jednog ovjeka a kamoli jedne zajednice. Odgovor treba traiti u irem kontekstu, u podrujima i u populaciji gdje je nastao, razvijao se i cvjetao bogomilizam, a iji dio su i sela sa slavenskim stanovnitvom koje je poznato kao Torbei Gore kod Kuksa, te na osnovu komparacija izmeu bogomilizma i islama, njihove osnove, prakse i doktrinarno-religiozne infrastrukture. Sada se zna da su od balkanskih Slavena jedini islamizirani nasljednici bogomila i bogomilizma Pomaci, Torbei i Bonjaci. Analizirajui ove okolnoti, Dimitar uterii ne samo da je doao do zakljuka da je ovaj faktor utjecao na islamizaciju bogomila, ve je postavio i tezu da je bogomilizam utjecao i na islamizaciju Albanaca. On pie: Patareni i bogomili, koji su najprije, zbog mrnje prema pravoslavnoj crkvi, u nekim krajevima moda preli u katolianstvo, da bi kasnije pod osmanskim pritiskom preli u muslimane. Ovo je bilo tipino za Bosnu. Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu je ulogu igrao ovaj faktor u islamizaciji Albanije.390 Govorei o gaenju bogomila kao sekte dolaskom Turaka Osmanlija na Balkan, Mali Osi kae: Pouzdano je jedan dio njih preao u islam, a to su vjerovatno nai Torbei, isti sa bogomilima
Dokle, Nazif, Fjalor, str. 448. Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herezin mesjetare n Shqipri, Studime Historike 2. Tiran 1980, str. 205. 236
390 389

iz Male Azije koji se nazivaju fundigiaditi to e rei torbei ili torbari. Ovaj naziv, ekskluzivno, kako se ini, proizilazi iz bogomilske doktrine koja ima mnogo dodirnih taaka sa islamom. Osnova doktrine koja poiva na naelu vjerovanja u jednog boga. (Nema drugog, ve je jedan). Zato su ovu doktrinu, koja je za njih bila sveta, s ljubavlju drali ispod pazuha u torbi. 391 U vezi ovog problema najjasniji je, kako se ini, Petrika Tenili prema kojem su: Bogomili i pavlikjani primili islam kao novu herezu koja je njela uspjehe. Heretici prognani vjekovima, svakako da su traivi smiraj, prihvatili vjeru osvajaa, koja je nudila ekonomske i socijalne olakice, spas od nametnutih i nepoeljnih hrianskih obreda i simbola. Heretici su se udaljili od zvanine vjere sa predomiljajem i na taj nain stvorili preduslove za prihvatanje islama od strane balkanskih naroda.392 Ovakav izbor nije sluajnost, u suprotnom islamizirali bi se i ostali slavenski narodi na Balkanu poto su ivjeli, radili i ratovali u istim geografskim, istorijskim i ekonomskim uslovima. Poznato je da se masovni prelazak bosanskih bogomila u islam dogodio na dobrovoljnoj osnovi i nikako silom393 jo sredinom XV vijeka. Zbog toga su Bonjaci bili jedini muslimani koji su u Carstvu mogli dobiti devirm preko kojeg su se mogli popeti na hijerarhijskoj ljestvici izvrne vlasti turske Carevine. Neto slino se dogodilo i sa Goranima, koji su islamizirani u tri etape. Prvu (prva polovina XVI vijeka), istraivai povezuju sa nasilnom ekspedicijom Kuklibega, ali i Sinan-pae. U drugoj, poslije 1756, radi se o masovnom i dobrovoljnom prelasku na islam. U treem, u kojem je prisilom, pritiskom, trikovima ili na dobrovoljan nain izvren prelazak na islam onih koji su dotad ostajali po strani. I za Pomake nema miljenja da su silom preli na islam. I tamo se govori o prelasku na islam u talasima i mirno.
391

Osi, Mali, Prizren drevni grad, utvrenja i njegova, Prizren, 1996, str. 149150. 392 Thngjilli, Petrika, isto, str. 336. 393 ilas, Milovan, Bonjak Adil Zulfikarpai , Tiran, 1996, str. 59. 237

Poto nije zabiljeen neki poseban istorijski uslov ili faktor koji je imao posebnu ulogu kod ovih grupa balkanskih Slavena, za razliku od drugih grupa, da napuste hrianstvo i prihvate islam, razloge treba traiti drugdje. Razni istraivai su isticali oitu bliskost izmeu islama i bogomilizma, gdje su dodirne take, kako na planu doktrine tako i u praksi, mnogo vee nego to se moe zamisliti. Dakle, kada je Torbeima, nasljednicima bogomila, istorija nametnula izbor, oni su posvaani sa pravoslavljem, udaljeni od katolianstva, svoj komoditet nali u islamu. Ne mogu se zanemariti i privilegije koje su uivali prihvatajui status muslimana. Dualistiki karakter obeju doktrina je njihova glavna dodirna taka. Doktrinarna osnova bogomila je izgraena na principu dualizma prema kojem je vidljivi svijet djelo Satane, dok je onaj nevidljivi boije djelo. Na principima dualizma je graena i islamska doktrina. Alija Izetbegovi, govorei o dualizmu pet osnovnih normi u islamu (namaz, zekat, ehadet, post i had) pie: Dualizam islama oituje se na bezbroj drugih naina.394 I dalje: Islam je manje nain miljenja, vie nain ivljenja. Sva tumaenja Kurana pokazuju da je on bez Hadisa, dakle bez jednog ivota, nerazumljiv. Samo u interpretaciji jednog ivota, Muhamedova ivota, islam se iskazao kao jedna praktina filozofija, jedan obuhvatan ivotni pravac.395 U bogomilizmu tijelo i duh iskljuuju jedno drugo. Naputanje zemaljskih blagodati i zadovoljstva tijela, vjeruje se, jedini su put spasa od kandi Satane i pribliavanje Bogu. Islam posmatra duhovno i tjelesno jedinstvo kao bipolarnu jedinicu. ovjeku je doputeno svako umjereno zemaljsko dobro i zadovoljstvo tijela. Iako na prvi pogled, normalan ivot, koji preporuuje islam, i, asketski koji propovijeda bogomilizam, iskljuuju jedan drugog, unutar njih je kao dodirna taka rtvovanje. Muhamed je u jednom od svojih hadisa rekao. Vama je odreno da klanjate namaz i dajete zekat, onaj koji sakriva zekat, nita nema od namaza. U vezi sa ovim Ali ja
394 395

Izetbegovi, Alija, Islam izmeu istoka i zapada, Sarajevo, 1996, str. 202. Izetbegovi, Alija, Isto, str. 204. 238

Izetbegovi kae: Ova formula 'Klanjajte namaz i dajte zekat' samo je specifian oblik jedne druge, fundamentalnije i optije 'bipolarne' formule - vjerujte i inite dobro, koje se moe smatrati temeljnim oblikom Kur'anske religiozne, moralne i drutvene zapovijedi. Bilo bi pravo da je smatramo prvim i najvanijim zakonom islama.396 Da bi se proveo ovaj zakon, to jest da klanja, da vjeruje i da daje zekat tokom cijeloga ivota, je rtvovanje. Drugu najbliu dodirnu taku, ako ne i identinu, izmeu bogomila i islama moemo traiti i pronai u liturgijskoj praksi, hijerarhiji, vjerskoj infrastrukturi i nainu njihove molitve. 1. Muslimani posebnu vanost pridaju namazu (klanjanju), bogomili na prvo mjesto stavljaju klanjanje (molitvu). Prvi pet puta klanjaju u 24 sata, dok bogomili klanjaju 5-7 puta. Muslimani mogu klanjati namaz na svakom mjestu na kojem ih zatekne vrijeme molitve. Za bogomile hram nije bio uslov molitve, oni su se mogli moliti na svakom mjestu, samo da molitva izlazi iznutra. Kolektivno klanjanje Bajrama (Velikog i Malog) predstavljaju vrhunac vjerske prakse kod muslimana. Kolektivna molitva bio je glavni obred liturgijske prakse bogomila. 2. Damije su jednostavne graevine, bez ili sa ukrasima ornametike, u kojima se okupljaju ljudi da se mole Bogu, nasuprot crkava koje su Boije kue pune svjetlosti, akustike, ukrasa i fantastinih umjetnikih ilustracija. Bogomilska svetita su bila prosta i bez ikakvih ukraavanja. Odjea muslimanskih imama je vie nego prosta. Jedan bijeli kontrast (alma) i sav ostali dio crn (mantil, pantalone, obua), nasuprot sjaju, treperavom i luksuznom ukrasu odjee visokih svetenika pravoslavne crkve. Bogomili su bili protiv skupocjene treperave i luksuzne odjee i preporuivali su prostu odjeu i za monahe. Pravoslavne crkve i odgovarajua praksa u njima praena je mnogim rekvizitima, gdje ukras zauzima visoko mjesto, ak mnogi predmeti ovih rekvizita sadre i prava umjetnika djela. Damije
396

Izetbegovi Alija, Isto, str. 201. 239

gotovo da nemaju nikakvih rekvizita. Bogomolje bogomila, esto poljane, isto tako. 3. Muslimani ne koriste simbole i ikone. Islam zabranjuje svaku vrstu umjetnike izrade lika ovjeka, ak i Muhameda. Bogomili su bili protiv ikona, simbola crkve. Oni su ih smatrali djelom avola. Po njima nema potrebe da postoji posrednik izmeu ovjeka i boga. Muslimani ne vjeruju u udotvorne sposobnosti svetaca. Po njima su Isa (Isus) i njegova majka imalu ljudsku prirodu. Isto su vjerovali i bogomili. Po njima Hrist i Marija su bili obini ljudi. Nisu vjerovali u njegovu mo udotvorca, kao i drugih svetaca. Bili su protiv praznika i dana koji se vezuju za svece. 4. Vjerska hijerarhija muslimana je veoma jednostavna i distanca izmeu elnika i mase vjernika, demata, je izuzetno mala. Poetak i zavretak vjerske ceremonije vodi i zavrava imam, drugaije od one hrianske u kojoj postoji niz stepena, u kojima se sveteniku pridruuju mnogi pomonici. I kod bogomila vjerske ceremonije i slube vrio je jedan ovjek, dedec, a u njegovom odsustvu njegov zamjenik. 5. Franjo Raki je iznio dovoljno podataka o nainu na koji su se molili bogomili. Nehat Mijatovi uporeujui ovaj nain sa nainom klanjanja muslimana, pronaao je mnoge slinosti i u koreografiji molitve kod muslimana i bogomila, ali i velike razlike izmeu njihove prakse i prakse pravoslavaca i katolika. Ove dodirne take, koje zajedno ine ono to mi nazivamo zonu kontakata izmeu bogomilizma i islama, bile su poseban faktor koji je utjecao na grupu Slavena koji su prigrlili bogomilizam da se lako okrenu ka islamu u kojem su lake pronali sebe. Isto tako, kad govorimo o utjecaju ili ulozi koju je imao bogomilizam na islamizaciju Torbea Gore, moramo uzeti u obzir i utjecaj ovih dodirnih taaka. Dalje, ova injenica, ili ova odlika Torbea u poreenju sa drugim slavenskim grupama koje nisu islamizirane, dakle, prelazak na islam Torbea Gore je dokaz, odnosno argument da su oni potomci bogomila.
240

Ako . Hoda potvrdi da ove dodirne take ne postoje, moe izai sa idejom da bogomilizam nije utjecao na islamizaciju Torbea Gore ili da ak doe do kategorikog zakljuka da nema nikakvog znaka koji potvruje da je bogomilizam utjecao... na njenu kasniju islamizaciju. Za nas su ovi dokazi dovoljno jasni, drugo je ako neko ne moe ili ne eli da ih vidi. I Mali Osi je istog miljenja kada uporeuje teko stanje seljatva u hrianskim srednjovjekovnim zemljama, naroito nakon pada Duanovog Carstva, i nabraja uzroke meu kojima: gaenje do granice untenja heretikog pokreta bogomila (babuna) zbog drastinih masa protiv njih, zbog slabog otpora koji je ovaj pokret pruio dolasku Turaka na Balkan, zbog kolonizcije u XIV i XV vijeku, zbog irenje islama i revolta, ali i zbog nekih dodirnih taaka bogomilske doktrine sa islamom, jer su se na isti nain molili, i zato to su (bogomili, babubi - N. D.) vidjeli da u muslimanskim damijama nema ikona, fresaka, skupocjenih rekvizita, ikonostasa i drugih ukrasa, najvei dio sela i bogomila je preao na islam, jer su ovo bili najuvjerljiviji faktori koji su utjecali na masovni prelazak u muslimane. On istupa protiv stavova jugoslavenske istoriografije prema kojoj su mnoga sela na prostoru Ohridskog jezera, du Crnog Drima i Radike, ak na sjever do Prizrena, prela u islam kako bi spasila svoja ognjita i svoje siromane ivote od neprestanih pritisaka islamiziranih Albanaca, koji su jo od kraja XVI vijeka, a naroito u XVII i XVIII vijeku pljakali ove oblasti. Po njemu ovo se ne moe prihvatiti i zbog injenice da su i mnoga usamljena sela gotovo po cijeloj Makedoniji primila islam. Ovi muslimani su do danas sauvali svoj jezik i obiaje, i kako bi se razlikovali od pravih Turaka nazvani su Torbei. Bliski sa Torbeima, ako ne i isti, su Pomaci u Bugarskoj. 397 Postoje dokazi da je dobrovoljna islamizacija bogomila, dakle i Torbea, poela mnogo prije dolaska Turaka na Balkan. Dervii Babe Sari Saltuka kao i njihove tekije i turbeta imale su veliku ulo397

Osi, Mali, Prizren drevni grad utvrenja i njegova ..., Prizren 1994, str. 150. 241

gu meu turskim akindijama u XIII vijeku, ne samo u Dobrudi. Dervii Sari Saltuka su se proiili sve do Jadrana i svugdje gdje su bili prisutni podizali su po jednu tekiju. Trudili su se da budu to blie narodu u borbi protiv tlaitelja dijelei hranu za siromane i osiguravajui sklonite za putnike. Oni su bogatili duevno miljenje smatrajui da ine zikr narodu. Ovo otkriva da je misticizam koji su irili dervii Sari Saltuka zajedno sa akindijama bio pripremanje terena za kasnija Turska osvajanja.398 Prisustvo usmene predaje o Sari Saltuku, predaje o udotvorstvu ejhova, gusta mrea tekija, turbeta, veliki utjecaj ovih institucija i njihovih elnika u Gori i oko nje na duhovni ivot stanovnitva, uvjeravaju nas o intenzitetu i ulozi koju su imali u irenju islama u ovim oblastima. Kada govorimo o utjecaju bogolmilizma na islmizaciju u oblasti Kuksa treba ga prvo traiti u bliskosti njegovog uenja sa doktrinom tarikata koji propovijedaju dervii, ejhovi i njihove tekije. Filozofija tarikata i bogomila su sline kao dvije kapi vode. Temelj tesavvufa je ienje srca od mulja materijalizma, dok se njegova snaga ogleda u vezi ovjeka sa velikim Stvoriteljem.399 Za bogomile materijalni svijet je djelo avola i samo ako se otrgne od njega moe stii do Boga. I sufije, isto kao i bogomili, vide asketski ivot kao jedini uslov koji garantuje mogunost povezivanja sa Bogom. Kao to je njihova spoljanjost (sufijska, N. D.), koja je jednostavna i siromana, takav je i njihov svijet. Umjereni su u jelu (ishrani), u piu i drugim zadovoljstvima ovoga svijeta. Govorei o njima El Madma pie: Ono to pristaje pobonim asketama je njihova obina i jednostavna odjea i nain ivota. (Mogu se uporediti kupole turbeta sa jednom varijantom monolitnih spomenika bogomila u Bosni.) Njihov prijateljski odnos i otvorenost srca osvojio je povjerenje naroda u Makedoniji i u drugim balkanskim zemljama: hriana, bogomila, katara koji su imali dualistiko vjerovanje. Iako bogomli
398 399

Vidi - Osi Mali, isto. - Islam i kultura, Sofija, 1999, str. 29, 30. Abdul Kadir Isa, T vrtetat mbi tesavvufin, Prizren, 2002, str. 51 242

pripadaju hriantvu, ne vjeruju u krst, crkvu i slike zbog ega su bili pod nadzorom pravoslavne crkve. Turski dervii, koji su sa svima imali prijateljske odnose privukli su interes bogomila. U uslovima turske prevlasti, oni su prihvatili prelazak u Islam. Izgleda nam zanimljivo da iznesemo jo jednu dodirnu taku izmeu vjerske hijerarhije bogomila i sekte koju predstavljaju dervii koja je moda utjecala na njihovom pribliavanju i kasnije na prelazak bogomila u Islam. Bogomili su se dijelili u tri grupe. Na prvom mjestu su bili najaktivniji, savreni, koji su najbolje poznavali i propagirali doktrinu. U drugu grupu su ulazili vjerujui koji su slijedili propovijedi, koji su bili ukljueni u mreu i pokuavali da prihvate uenje. Treu grupu su inili obini, ili sluatelji koji su sluali propovijedi, ali se jo nisu otkaili od pravoslavlja. I heterodoksne sekte unutar islamske vjere kao to su bektaije, kaderije, halvetije i dr. imaju jednu hijerarhiju od tri nivoa: muhibi, koji se mogu uporediti sa sluateljima, dervii sa vjerujuima i ejhovi (babalari) sa savrenima. I ovdje prelazak iz jednog, nieg, nivoa u drugi, vii, nivo obavlja se pomou ceremonijalnih testova kao i kod bogomila. Zanimljiv je naziv dede koji upotrebljavaju obje sekte i koji, po nama, ne moe biti sluajan. Ove istorijske stvarnosti ne prihvataju samo turski i muslimanski izvori, nego i svjetske naune enciklopedije. Tako injenicu da su stari bogomili dobrovoljno prihvatili islam nalazimo u encilopediji Larousse. Ovim se bavio i jedan od najpoznatijih vizantologa dananjice Georgi Ostrogorski.400 Po naem miljenju se samo u ovom kontekstu moe prihvatiti i objasniti starost damije u selu Mlike kod Dragaa, koja potie jo iz 1356. godine, mnogo prije poraza Balkanaca na Marici (1371), na Kosovu (1389) i itav jedan vijek prije nego to su Turci osvojili cijelo Kosovo (1459).

400

Osi, Mali, isto, 156. 243

g) Kada, odakle i kako su doli Torbei u Goru?! Iako na pitanje kada je noga prvog Torbea stupila na tlo Gore niko ne moe odgovoriti, poetke njihovng masovnog prisustva ovdje moemo priblino vremenski odrediti. Toponimijski, materijalni i istorijski dokazi koje imamo pri ruci govore da su Torbei pri kraju XII vijeka bili nastanjeni u oformljenim selima ili u selima u nastajanju. 1. U selu itejec smo zabiljeili toponime Paraspur, vizantijski naziv za posjed, Perivolji, koji oznaava batu, oba iz sfere ekonomije, odnosno iz nomenklature zvanine terminologije, koji jasno svjedoe o vlasnikim odnosima ovdje, prema tome i o jednom naselju sa stalnim stanovnitvom koje je pripadalo jednoj administraciji.401 Ovi toponimi ne mogu pripadati nekom drugom vremenu osim onom izmeu poetka XI vijeka i posljednjih decenija XII, kada je Kosovo, iji je dio i Gora, bilo pod vizantijskom vlau.402 Kaljaja kod Gradita, u blizini Novog Sela, je sluila za kontrolisanje kretanja robe i ljudi koji su prolazili prema Pologu i obratno. Ovo nas nagoni na misao da je itejec u ovo vrijeme bio osnovan. 2. Izgleda da ovom vremenskom periodu pripadaju i neke grobnice otkrivene u selu Borje 403 koje predstavljaju dio jednog drevnog naselja, polazei od pravca sjever-jug, grupisanja i naina izgradnje, to govori da je i selo Borje ve bilo formirano kao naselje za stanovanje.

401

Dokle, Nazif, Rreth historis s toponimit Borje, Rad na III naunom skupu o albanskom jeziku, 1986. str. 5. 402 Malkolm, Noel, Kosova - nj histori e shkurtr, Tiran, 2001, str. 42. 403 Na mjestu zvanom Zad Brdce 1962, tokom izgadnje temelja trafostanice u selu Borje otkriven je prvi grob. 1983. godine nekoliko metara junije pored puta otkriven je jo jedan grob zbog erozije i jo nekoliko drugih u blizini ova dva tokom izgradnje tale zemljoradnike kooperative u selu. Grob iz 1983. godine vidjeli smo ja i arheolozi Ljuan Prita i Muhamet Beljaj u jesen te godine. 244

Dalje, Radivoje Mladenovi potencira da je jedan dio sela ove oblasti Stefan Nemanja (napustio tron 1196) poklonio manastiru Studenica.404 3. U selu Borje, ne znam od kog vremena, prenosi se sa generacije na generaciju predaja o blagu skrivenom na mjestu zvanom Dobrajca. Ovaj toponim, prema usmenom predanju, je ime sela (moda je mjesto osnivaa Borja) koje nismo mogli identifikovati niti u jednom izvoru, dok su ruevine kua i grobalja postojala tu sve do 50- tih godina prologa vijeka. Prema predaji sakrivai blaga su tokom ukopavanja koristili ugalj koji bi im bio trag prilikom ponovnog otkopavanja. Ova usmena predaja koja je podgrijevala matu i nadu generacija djece Borja na kraju se ostvarila. Godine 1978. u Dobrajci, u jednoj kamenitoj uvali pored litice koja je obanima koristila za odreivanje vremena prema duini sjenke, jedan je obanin sluajno pronaao blago koje je erozija izbacila na povrinu.405 U njemu je bilo 640 novia od bakra iz XII vijeka iz vremena Manuela Komnena I (1143-1180) stavljenih u jedan zemljani up sa uskim otvorom bez ruica, koji je bio slomljen. Predanje o ovom blagu, mjesto i nain na koji je sakriveno i pronaeno slue nam da lake stignemo do odgovora na mnogo postavljenih pitanja. Tako, ova predaja prenoena s generacije na generaciju vie od osam vjekova, svjedoi kontinuitet stanovnika Torbea Borja jo od druge polovine XII vijeka i to da je ovo selo tada ve bilo formirano. Sakriveno blago u blizini sela govori da su sakriva/i bili njegovi stanovnici i da su u uslovima progona bili primorani da napuste mjesto, ostavljajui amanet. I pored toga to ne moemo znati pravu vrijednost blaga, ipak ona mora biti znaajna, poto je postojala potreba i posebna panja da se ono sakrije.
404

Mladenovi, Radivoje, Govor arplaninske upe Gora, Beograd, 2001, str. 32. Dokle, Nazif, Rreth historis s toponimit Borje, Saoptenje, III jezika sesija, Kuks, 1986.
405

245

Posjedovanje ovolike sume, govori da vlasnik ili vlasnici blaga nisu pripadali niem staleu, ve su bili stanovnici koji se nisu bavili stoarstvom i poljoprivredom, odnosno nisu mogli biti nita drugo osim duhovne voe ili osobe sa posebnim atributima. Vrsta i koliina novanica govori da su one bile osigurane daleko od Dobrajce kod Borja gdje su monetarni odnosi bili veoma ivi, dok nas njihovo porijeklo vodi na teritoriju vizantijske drave gdje su bile u prometu. Osobe koje su posjedovale ovo bogatstvo nisu mogle napustiti mjesto iz ekonomskih razloga i nastaniti divlje krajeve kao to je Dobrajca kod Borja, nego iz drugih mnogo jaih razloga povezanih sa njihovim ivotima. U ovakvim uslovima pare su najlaka i najneophodnija stvar koja se moe prebaciti na nepoznatom putu kako bi se spasio ivot. Misao nas vodi do progona i kazni koje su provodili Komneni prema bogomilima hereticima koji su im stvarali stalne probleme. Prognanici u ovom sluaju su bili duhovne voe, propovjednici bogomilske hereze. Toponim Hisarite u neposrednoj blizini mjesta na kojem je pronaeno blago, koji je po svemu sudei oznaavao jednu tvravu, daje nam za pravo da mislimo da je blago moglo biti sakriveno od ljudi koji su uvali tvravu u kritinim uslovima i bjekstva i panike. I na kraju sakrivanje blaga u odnosu na jednu orijentacionu nepokretnu taku kao to je usamljena stijena, govori i to da su sakrivai, barem u svijesti, raunali samo na privremeno bjekstvo. U svakom sluaju uslovi skrivanja ovog blaga nam omoguuju da, bez najmanje sumnje, odredimo vrijeme dolaska i naseljavanje Torbea u Borje, a zato ne i u druga sela, izmeu 1143-1180. godine, kada su u opticaju bile ove novanice. 4. Problem ostaje kada je u ova sela instalirana vjerska sluba pravoslavne crkve kako bi definitivno stavila pod kontrolu heretiko djelovanje kod Torbea bogomila?! Iako nemamo nijedan pouzdani dokaz, moemo pretpostaviti da se to dogaalo paralelno sa njihovim doseljavanjem na prostore na kojima danas ive (druga
246

polovina XII vijeka), kada znamo da je u ovo vrijeme preduzeta strana kampanja protiv heretika od strane Nemanje izmeu 11721180. godine, po svemu sudei u prizrenskoj eparhiji koja je u to vrijeme formirana pored one u Rasu i Lipljanu, koja je bila zavisna od Ohridske arhiepiskopije kojom su rukovodili grki svetenici. Godine 1219. proglaena je Srpska autokefalna crkva. Osnovane su tri eparhije i u okviru njih episkopije Zeta, Hvosno, Hum, Toplica, Debar, Morava. Toponim Husno u Borju (od Hvosno), koji je prema predaji bio manastir, daje nam za pravo da mislimo da je Gora ula pod jurisdikciju hvostanske episkopije. Mogue je da su u ovo vrijeme Srbi ovoj planinskoj oblasti dali ime Gora.406 ... Nakon ovog vremena ima vie podataka o kontinuitetu imena ovih sela Gore. Sadanja imena ovih sela: Radea, Dikance, Zljipotok, Kruevo, itejec (Shishtavec407), Brod, Vranite, Borje, Kukaljane, Topoljane (Topojan), Brekinje (Brekij), Kolovoz (Kollovoz), Ljubota, Novo Selo (Novosej), Rapa, Oikle (Oikl), Ljetane, Krakota, Draga, Lomna (Lojme), Nifa (Nim), Orua, Orgosta (Orgjost), Krstec, Pakia (Pakish), Oreek (Oreshk), Ture (Turja), Crneljevo (Crnelev), Streevo (Shtreze), Mljike, Zapod, Koarita (Kosharisht) sa nekom sitnom beznaajnom fonetskom izmjenom iskljuujui i neka izgubljena sela (Gradita, rtic, Bifti, Manjon, Goafi Premina i Gloni), sva se nalaze u Duanovim Hrisovuljama iz 1348408 i 1355,409 u turskim popisima

Na srpskom rije gora oznaava umu, poumljen kraj. Vidi apuri, Hasan, Fjalor srbisht shqip, Tiran, 2003. str. 166. 407 Nazivi u zagradi su na albanskom jeziku i odnose se samo za naselja u Albaniji. (prim. S. I.) 408 Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Geografski Institut Jovan Cvujiq, arplaninske upe, Gora, Opolje i Sredska, Beograd, 1995, str. 453. 409 Srpska Ak... isto, str. 478. 247

406

1452,410 kao i onih kasnijih iz 1530, 1571 i 1591411 kao i tokom narednih vjekova, XVII-XIX. Isto se ne moe kazati i za torbeke stanovnike nekih sela zbog albanizacije koja je izvrena u jednom dijelu njih kao: Topojan (Topoljane), Brekija (Brekine), Kollovozi (Kolovoz), Lojme (Lomna), Turja (Ture), Novosej (Novo Selo), Shtrez (Streevo) i Nim (Nifa), Belja (Bela), i Xhaferrja (Dafere), koja su kasnije formirana. ... U V vijeku, neki masalijani, preci bogomila, su se iz male Azije preselili u Trakiju a odatle se proirili i u Makedoniji.412 Edi Durham nam donosi: U Samisatenu u Maloj Aziji pojavila se jedna sekta iji su lanovi poznati kao pavlikijani. Oni su ujedinili maniheizam sa posebnim potovanjem prema propovijedima Svetog Pavla.413 Maniheizam je vjera iz III vijeka iji su vjernici nazivani hereticima. Zasnovana na pomijeanim hrianskim i persijskim (Zoroastrijanskim) elementima. Pustila je duboke korijene na Balkanskom polusostrvu u doba Justinijana I. Kasnije je preobraena u jednu hriansku formu.

- Srpska Ak ..., isto, str. 150. godine 1455., u vrijeme konanog osvajanja Kosova, Gora je bila obuhvaena u takozvanom Vukovom Vilajetu, oblasti koja je formirana na teritoriji Brankovia, manje-vie u istonom dijelu Kosova gdje se nalazilo 27 spahiluka hriana; Noel Malclom, Kosova histori e shkurtr, Prishtin-Tiran 2001, str. 101. 411 Selami Pulaha, Krahinat e sanxhakut t Dukagjinit gjat shek XVI, Studime historike 3. Tiran 1973. 412 Mali Osi, isto, 142. 413 -Taciani- Apologjet apo heretik, Kulla e Rojes, 15. maj 2003. str. 27. Apostol Pavle pred starcima na Kongregaciji u Efesu: Znam da e nakon moga odlaska meu vama ui vukovi koji e vas pritisnuti i nee tretirati stado s njenou i od vas samih podii e se ljudi i rei iskrivljene stvari, kako bi za sobom povukli sljedbenike. - Edi Durham. Isto. 248

410

Prognani od hriana, oni su se ujedinili sa muslimanima i podigli ustanak koji je unitio veliki dio Male Azije. Car Konstantin Koprnimus (741 n.e.), kako bi ih oslabio, alje veinu njih u Trakiju kako bi sluili kao uvari granice. Jovan Zimies I (969), raselio je jedan dio njih po dolinama Balkana. Od toga vremena njihova doktrina se brzo irila.414 Iako se ova doktrina brzo ukorijenila i proirila, sa njihovom kulturom i jezikom se dogodilo isto to se dogodilo i Bugarima.415 U mnogim sluajevima, raseljavanje jednog naroda na novu teritoriju ili u novo drutvo, daje tom narodu identitet koji dotad nije imao.416 Oni su apsorbovani od strane slavenskog elementa (makedonskog) i nastanjujui se ovdje prihvatili novi identitet. Sada moemo govoriti o makedonskim bogomilima. ... Jo od svog zabrinjavajueg nastanka, bogomilska doktrina, njeni propovjednici i sljedbenici suoili su se sa estokim protivljenjem crkve i vlasti potpomognute od strane crkve. U doba bugarskog cara Petra (927-969), Teofilakt, carigradski patrijarh, preporuuje anatemu za one koji su napustili pravoslavlje i eptimiju (vrsta crkvene kazne), za one koji slijede heretike i ne odustanu od toga.417 Nakon njega je Prezviter Kozma (969-972) napao neke stavove ove doktrine nastojei da podreenima prikae prijevaru.418 Interesantno svjedoenje o borbi protiv bogomilizma i njegovih sljedbenika daje nam ivotopis dukljanskog kneza Jovana Vladimira,
Edi Durham, isto. Noel Malcolm,isto, str. 23. 416 Noel Malcolm, Kosova - nj histori e shkurtr, Prishtin-Tiran 2000, str. 22. 417 Ivanov, Jordan, Pojava na bogomilstvo, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1970. str. 21. 418 Angelov, Dimitr, Bogomilstvo v Blgarija, str. 41. Sofija, 1969. 249
415 414

zeta cara Samuila (iz XVII vijeka.419 U jednom polemikom djelu pisanom nakon 1054. godine bogomilsku herezu u Maloj Aziji, Eftimija iz Akomonije naziva djelom stvorenim od samog avola. Prema njegovim dokazima formulisan je niz anatema protiv sljedbenika bogomilske hereze koje su usvojene na poznatom Sinodu pravoslavne nedjelje odranom u Konstantinopolju oko 1092. godine.420 Nakon djela Eftimija iz Akomonije, objavljeno je jedno drugo djelo protiv bogomila pod naslovom O aktivnostima demona, filozofa, istoriara i politiara Mihaila Psela.421 Sredinom X vijeka, prema djelima vizantijskih teologa, postojale su specijalne anateme protiv sljedbenika bogomilizma. Pet anatema je donijeto tokom 1027. godine i najmanje jo 23 kasnije. Najpoznatije nastupe prema hereticima imao je Evtimij Zigavin, uveni vizantijski teolog na dvoru Aleksa Komnena (1081 1118), u djelu pod naslovom Protiv bogomila.422 Godine 1096. su trupe Prvog krstakog rata opljakale utvreni grad Asmati pored Prespanskog jezera. Grad su zapalili zajedno sa svim ivim stanovnicima zbog njihovog prihvatanja bogomilske hereze.423 Kulminacija interesovanja za bogomilizam u Vizantiji dostigla je pri kraju XII vijeka kada je u Carigradu odran proces protiv bogomila Vasilija koji je osuen spaljivanjem na lomai. Od tog perioda omalovaavanje, anatemu i eptimiju zamijenjuju spaljivanje na lomai, otrica maa, muenje, stigma, presjecanje jezika, progon, deportacija, oduzimanje imovine i dr. Dimitr uterii navodi da je u godinama 1080-1118 ovaj pokret praen progonima i pokretima stanovnitva u raznim pravcima kak419 420

Angelov, Dimitr, isto, str. 443-44. A. Dimitr, isto, str. 49. 421 Angelov, Dimitr, str. 47. 422 A. Dimitr str. 50. 423 Antoljak, Stepan, Prespanski Asmati utvrden grad na ereticite kaj ezereto vo Pelagonija od I krstonosna vojna (1096), Srednovekovna Makedonija 1, Skopje, 1985, str. 776. 250

vi dotad nisu zabiljeeni.424 Vizantijski car Aleks Komnen (10811118) je poznat kao protivnik i progonitelj bogomila i pavliana.425 Edi Durham tvrdi da je on, kako bi unitio ovaj pokret, koristio ivotinjske metode.426 U njegovo vrijeme, zbog drastinih progona, sekta je izbjegla prema zapadu.427 Isto takvu divlju politiku vodio je i drugi vizantijski car Manuel Komnen (1143-1180), koji je specijalnom naredbom imenovao episkopa Ilariona iz Meglena da od bogomilizma oisti cijelo hriansko stado. U njegovoj biografiji stoji da je neposlune bogomile osudio na smrt i to spaljivanjem na lomai onako kako je uraeno sa popom Vasilijem. Manuel Komnen i njegovi saradnici su uivali dok su bogomile stavljali u zatvore, progonili ih i tjerali sa njihovih imanja a nisu se suzdravali ni od njihovog fizikog unitenja.428 Isto stoji i u Makedonskoj istoriji,429 kao i kod Biljane urevi-Stojkovi.430 Jedan dio je prelazei Albaniju, preplovio Jadran da bi herezu proirio kod katara u Italiji i kod patarena (albiana) u junoj Francuskoj,431 dok se dugi dio rairio u srpskim zemljama.432 Nemanja je proglasio rat bez milosti protiv prokletih heretika babuna.433 Izmeu 1172-1180. godine on je preduzeo kampanju unitenja.434 Spaljivao je njihove knjige, sjekao jezik. Kaznio je i svoju
424

Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herzin n Shqipri, Studime historike 2, Trian, 1980, str. 206. 425 Aleks I Komnin, Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999, str. 34. 426 Edi Durham, 20 vjet ngatrresa Ballkanike, Tiran, 1944. str. 126. 427 - Edi Durham, isto. - Historia e populit maqedonas, str. 22, 46. - Aleks I Komnin, Blgarska Enciklopedija, isto. - Biljana urevi-Stojkovi, Vjerske Sekte lekskon, Narodna knjiga Alfa, 2002. str. 55. - Ostrogorski, Georg, Historia e perandoris bizantine, Tiran 1997, str. 264. 428 Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgaria, isto, str. 410-414. 429 Histori e popullit Maqedonas, Skopje, 1983, str. 23, 46. 430 Biljana urevi-Stojkovi, isto. 431 Dhimitr Shuteriqi, isto. 432 Biljana jurgjevi-Stojkovi, str. 53. 433 Isto. 434 Bogomili, Srpska Encikopedija, str. 216. 251

ker koja je bila ubijeeni bogomil.435 Sazvao je Sabor kako bi kaznio njihovu doktrinu. U prisustvu najvieg svetenstva i vlasti, igosao je i anatemisao heretike. Neke je osudio na smrt spaljivanjem, druge internacijom, tree je podvrgao raznim drugim kaznama. Ostalima je oduzeo imovinu i razdijelio je siromanima.436 U takvim uslovima, jedan dio bogomila je naao sklonite u Bosni kod bana Kulina.437 Preostali dio se, izgleda, povukao u planinske klance daleko od naseljenih centara i rigoroznog pravoslavnog svetenstva.438 Prema istraivau Maliu Osiju, koji je na istim pozicijama sa Alijom Dogoviem po pitanju deportacije bogomila u oblast are kako bi izbjegli progon i sklonili se od oiju crkve i drave, pie: Dokazano je da su predjeli upe, ija se sela nalaze na obroncima are, puni izvora, rijeka, dolina, planina i uma sa bujnom vegetacijom i drugim prirodnim bogatstvima, u koje su se proirili heretici, bili veoma pogodni za sklanjanje i skupove, veoma esto odravanih i na otvorenom. Oni su birali pogodna mjesta, esto pored manastira ili monakih centara, to je bilo poznato i u drugim krajevima, gdje su mnogi vizantijski carevi, vladari, arhijereji, monasi, podigli mnoge velike i lijepe manastire, kako bi, jaanjem hrianstva meu Srbima, ojaali i svoju politiku i duhovnu prevlast nad njima.439 Dimitar Angelov, jedan od najboljih poznavalaca bogomilskog pokreta naglaava: Skupovi su odravani ili u usamljenim kuama, ili van sela na nekom skrovitom i mirnom mjestu, naroito ako je postojala prijetnja od progona. Poznato je da su se, na primjer, bosanski patareni (bogomili) esto puta okupljali u planinska i u-

Alija ogovi, Je li bokaki argon tajni govor bogumila, Selam, Prizren, januar- april 2000, str. 25. 436 Jireek, Konstantin, Istorija Srba I, Beograd, 1988, str. 129. 437 Bogomili, Enciklopedija Jjugoslavije, isto 438 Alija ogovi, isto. 439 Osi, Mali, str. 147. 252

435

movita mjesta zbog toga to su se plaili da ih vlast ne prati i istrauje. Babuna, ime planine u Makedoniji koje je dobila zbog toga to su je naseljavali babuni ili bogomili, jasno govori da su planine, tereni udaljeni od politikih i centara zvanine hrianske crkve i daleko od njihovih oiju, bila pogodna i traena mjesta gdje su mogli doi i u miru obavljati svoje praktine vjerske obrede. Na kraju, neosporan i najjai argument o povlaenju bogomila u duboke planinske oblasti zbog neljudskih progona nad njima je i rasprostranjenost imena torbe kojim se oni nazivaju na itavoj desnoj strani planinske oblasti oko Crnog Drima, poev od njegovog izvora na Ohridskom jezeru sve do njegovog spajanja sa Bijelim Drimom i jasnim bogomilskim tragovima i njihove doktrine koja se susree do naih dana u Gori. Na ovo povlaenje je svakako utjecao Sinod koji je protiv bogomila organizirao bugarski car Boril 1211. godine i prokletstva nad njima koje je donio Prvi sinod Srpske pravoslavne crkve (1221): Prokleti zli heretici, prokleti babuni koji sebe lano nazivaju hrianima, i koji se rugaju naoj pravoj vjeri, izostavljajui iz svetih knjiga rijei i prenosei ih u zlu vjeru, koji su odvojeni od svete pravoslavne crkve, i koji vreaju sveti krst asni i koji vreaju svete ikone i ne oboavaju ih prokleti bili.440 Dalje, treba uzeti u obzir intenziviranje borbe protiv babuna (bogomila) u doba srpskog kralja Stefana Deanskog, koji je jo prije 1329. godine, imenovao svog mlaeg sina Duana da ih progoni, ubija i pljaka. Godine 1335. pominju se mnoga babunska (bogomilska) sela, sigurno sljedbenika hereze (babunska re), koja su unitena i opustoena. Kasnije, u svom Zakoniku, Car Duan kako bi zauvijek unitio korijene ove hereze, u lanu 85. odruje drastine mjere protiv propovjednika ove bogomilske hereze i njenih pristalica, bez obzira na njiihovu pripadnost i poloaj u drutvu.441
440 441

Biljana urevi, isto. Osi, Mali, isto, str. 149. 253

Poto smo iznijeli okolnosti pod kojima su Torbei primorani da napuste svoja ognjita i svoju zemlju i nasele ove planine, klance i klisure prikladne samo za divljinu, raa se pitanje: iz kog su dijela Makedonije, koja je bila u sastavu bugarske ili vizantijske drave, doli Torbei? Jo na poetku moramo kazati da, i pored toga to ne moemo dati konaan odgovor na ovo pitanje zbog trenutnog stanja u istraivanju, moemo se vezati samo za neke toponime, rijei i izraze kako bi formulisali odreenu hipotezu. 1. Pominjanje Crnog mora u jednoj od najpoznatijih pjesama folklora Gore kao to je Planinice pusta ostanala442 ili u magijskoj formuli Vasfijo (bolezu), hajde, te vikaje da te jahnet na crno magare da ide preko Crno more, kako bi se otjerala bolest (epidemija), svjedoe da su Torbei, ili najmanje jedan dio njih, doao preko planinskih puteva koji dijele Trakiju od Makedonije (Balkan, Pirin, Rodopi) odakle se poinje sputati ravnica prema Crnom moru. Izgleda zanimljivo i pominjanje mora u pjesmi. Jedna druga pjesma, koja prati obred bojenja djevojke kanom koju pripremaju za nevjestu, poinje stihom: Sivni topoj na more pucaje...443 2. I patronim Aljabak, koji sreemo u Kruevu i drugim selima optine Draga na Kosovu, i oblik Murga, koji se javlja i kao toponim i kao patronim u itejecu, javljaju se kao visovi (Aljabak i Murgajec) na Rodopima u jugozapadnom dijelu Bugarske i vode nas u jedan od krajeva zapaljenih bogomilstvom odakle su se mogli odvojiti neki Torbei koji su stigli do Gore. Oronim Kalabak, koji oznaava najvii i najpoznatiji vrh u Kukskoj Gori (2174m), 1372. godine nalazimo u obliku Kalabaka, kao naziv jednog starog manastira ili episkopije Stai u Tesaliji, gdje su

Dokle, Nazif, Goranski narodni pesni, Skopje 2000, pjesma `43, str. 54. Donosi ove stihove: Jatte, pitte tri bratovi koni,/ e hodite dalek nadaleko:/ Dva dni putoj, preko ravno polje,/ tri dni putoj peko Crno More,/ Da zimate Rajkona Divojka. 443 Dokle. Nazif, Goranski narodni pesni, Skopje, 2000. str. 123, pjesma 305. 254

442

bili prisutni i Bugari.444 Naziv Kalabak kao toponim sreemo i na drugim mjestima. Na Rodopima, na bugarsko-grkoj granici prelazi se preko vrha Kalabak (2029 m) kod planine Belasica. U Trikali u Grkoj imamo selo Kalabak. Ove kao i druge toponimijske slinosti kao: Krin Rit u Borju Krina Planina sjeveroistono od Debra445; Oreevo, u pomakim krajevima446 - Orhek selo u Gori; Kruevo u Gori - Kruevo grad u Makedoniji; Brod u Gori - Brod u Makedoniji; Topoljane u Gori Topoljane u Makedonij, Borje u Gori uka Borja447 i mnogi drugi, daju dovoljno osnova za razmiljanje o genetskoj vezi izmeu pojedinih stanovnika koji su koristili ove nazive. 3. U jednoj svatovskoj pjesmi zapisanoj u itejecu nevjesta se poredi sa bijelom guskom sa Vardara (bela guska vardarska). U njoj se doslovce kae: iti Zejnepo, to si glava dignala ka bela guska vardarska.448 Ova komparacija se ne moe shvatiti drugaije osim na osnovu jedne nekadanje direktne realne percepcije o kretanju niz vode Vardara u kojima ive bijele patke i kao klie je prenoen s generacije na generaciju, jer nikada vie nisu mogli vidjeti patke na planinama are i Kalabaka. Ovaj prikaz je pojaan kad znamo da ovo poreenje pripada jednoj enskoj pjesmi koja se vezuje za ispraaj nevjeste na velike goste kod svojih roditelja. Iz ovoga se moe postaviti hipoteza da su se iz ove zapaljene oblasti mogli odvojiti bogomili i stigli kao Torbei u Goru. Mali Osi, pozivajui se na jednu usmenu predaju o mahali Golipanci u selu Planjane u upi kod Prizrena, tvrdi da su se nekada ovdje pojavili neki nepoznati i udni ljudi ne samo kao prosjaci, ali iznenaujue potpuno goli i u asketizmu masilijana (jedno od imeDokumente t Periudhs bizantine pr historin e Shqipris (shek VII-XV), Tiran, 1978, str. 101. 445 K'nov, Vasil, Isto, str. 338. 446 K'nov Vasil, Izbrani Proizvedenia. Tom I. Sofija 1970, str. 337. 447 Spanev, Emil, Dolnata Zemja Ohridska, Blgarite v Albanija i Kosovo, Sofija, 2001, str. 42. 448 Dokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Prizren, 2004, str. 20, pjesma 27. 255
444

na za bogomile). On smatra da su se Torbei u svoja dananja naselja pojavili tako i u grupama propovijedali svoje heretiko uenje.449 Po naem miljenju predaja se moe povezati sa pojavom isaista prognanih od zvanine crkve u drugoj polovini XIV vijeka u vrijeme turske invazije na Balkan. Oni su propovijedali smirenje i spas due bjeanjem od zemaljskog svijeta i pribliavanjem Bogu. Osnovna teza uenja isaizma je bilo miljenje o nekadanjoj vezi bez posrednika izmeu ovjeka i Boga koja je postojala u raju. Prema njima Adam je bio savrena slika ovjeka koji je ivio blizu boga, ispunjen blagoslovom i mogao je obavljati sve i bez zapreka, bez straha da e poiniti grijeh. Biti potpuno nag znai ivjeti kao to ive ljudi u raju, gdje su istovremeno svi jednaki meu sobom. U odlomku jedne biografije itamo: Dva propovjednika heretika su otila u Bugarsku, u njenu prestonicu Trnovo. Jedan se zvao Lazar, dok drugi Kiril sa nadimkom Bosota. Iako su ovdje ivjeli kratko, nisu mogli izbrisati zahvalnost za dugo vremena. Lazar je poeo praviti ludosti. Potpuno nag, iao je kroz cijeli grad. Na stidna mjesta postavljao je tikve kako bi ih pokrio. Kiril, zvani Bosota, je, takoer, poeo da postepeno propovijeda neasnu herezu. Ponekad se rugao svetim ikonama a ponekad je njih i asni krst gazio. (Dimitar Angelov, 499) U jednom drugom pasau u biografiji monaha Teodosija stoji: On je dugo vremena provodio u umjerenosti i postu. Nakon toga, odjeven u monaha, poeo je propovijedati. Voen rijeima iz Jevanelja Ko eli ii za mnom, neka se odvoji od sebe, neka uzme svoj krst i neka me prati, putovao je po gradovima i selima i uio ene da se razvedu od mueva i mueve da se razvedu od ena. esto su se oko Teodosija okupljale gomile djece, ena i poneki ovjek. Po svemu odjeveni kao monasi, zajedno sa njim su ili kroz pustare, peine i mjesta koja ni Bog nije vidio. Stvarali su runu i odvratnu sliku. Skidali su odjeu i potpuno goli ili pred drugima
449

Mali Osi, isto, str. 148. 256

kao to ih je on poduavao. O neviene sramote. On im je nareivao da ne idu drugaije, nego da slijede samo njegove tragove. Ovako poreani jedan za drugim ili su Hristovi uenici. Kada je padalo vee, Teodosije i svi njegovi sljedbenici su se okupljali u neku kuu i tamo vrili neprihvatljive radnje... (Dimitar Angelov, str. 501 502) Osim podataka koje smo iznijeli, injenica da su ljudi koji su prvi doli u Planjane potvruju o nekim udnim i golim doljacima, kao i niza drugih saznanja o bogomilima, smatramo da najbolje potvruju nau opciju da su torbei bogomili nastanili ova mjesta prije nego to e ostali doi u veim grupama i organizirano. Kada bi bogomilizam bio samo jedna obina asketska pojava ne bi predstavljao ozbiljnu prijetnju za feudalnu dravu koja je sve inila kako bi ga stavila u okvir hrianstva. U tom smislu u borbi protiv njih ne bi bilo potrebno direktno ukljuenje vladara: Kostantina Koprnimusa (714), Jovana Zimiesa I (969), Aleksa I Komnina, (1118 ) Manuela Komnena (1143-1180 ), Borila, Asena II, Stefana Nemanje, Stefana Duana i dr. papa: Inocentija III i dr., krstaa. Da je bilo tako ne bi bio stvoren dominikanski pokret, ne bi bio uspostavljen univerzalni sud inkvizicije. Stoga, ne bi bilo razloga da njeni sljedbenici prolaze vievjekovnu kalvariju koja je zapoela anatemama, zatvorima, progonima, fizikim kaznama, spaljivanjem na lomai i zavravala se masovnim pokoljima. Da je bilo tako bogomilizam ne bi bio strana u odbrani Bosne,450 ne bi se podigao na nivo zvanine crkve ovdje i ne bi na poseban nain bio tretiran od Velike porte.451 U njihove redove ne bi pristupili lanovi porodica cara Samuila452 i Stefana Nemanje.453 Dalje, ne bi postali saveznici Peenjezima,454 ne bi uivali podrku Kulina
450 451 452 453 454

Safet Beg Baagi- Redepai. str. 8. Safet Beg, isto, str 19. Mali Osi, isto, str. 142. Alija ogovi, Je li bokaki argon..., str. 25. Ostrogorski, Georg, Historia e perandoris bizantine, Tiran, 1997, str. 256. 257

Bana,455 velikog turskog vezira Mahmut Pae Hrvata,456 Kneza od Zvornika,457 Hrvata i Dalmatinaca. Da je bilo tako ne bi se koncentrisali u kompaktne enklave, u zbijena naselja sa urbanim licem. Ne bi mogli imati prednost u odnosu na ostale etnike grupe. Bez egzistiranja u zajednici, ne bi mogli sauvati jezik, ne bi mogli stvoriti kulturno bogatstvo i osigurati potrebnu koherentnost i za svoje potomke sauvati i prenijeti duhovno ustrojstvo. Prihvatajui da su asketizam, vegetarijanstvo, fetiizam njihovog siromanog ivota kao dio njihovog pogleda na svijet imali vanu ulogu u njihovom preivljavanju, treba istai i to da su bogomili bili jako brojni i stabilni u svojoj vjerskoj specifinosti.458 Imali su doktrinu, literaturu,459 duhovne voe kao to su pop Bogomil, Vasilije i dr,460 crkvu,461 crkvenu hijerarhiju, simbole, svetilita i svoju filozofiju o drutvu, imovini i socijalnoj jednakosti.462 Oni su bili i nosioci jedne kulture. Nakon ove prezentacije, gdje smo pokuali iznijeti dokaze u korist teze da su Torbei posljednji sljedbenici bogomila, moramo se zaustaviti kod onih koji se suprotstavljaju tezi da su Torbei Gore doli sa podruja dananje Makedonije, i dre se injenice da Torbei sebe nazivaju naincima a nikako ne Bugarima ili Srbima. Jo
Biljana urevi-Stojkovi, str. 55. Safet Beg Baagi Redepagi, isto, str. 12. 457 Biljana urevi- Stojkovi, isto. 458 Alija ogovi, Je li bokaki argon...str. 25. 459 - Bogomilska kninina, Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999, str. 117. Apokrifi, Blgarska Enciklopedija, Sofija 1999, str. 57. - Historia e popullit maqedonas, isto, str. 22. 460 Edit Durham, isto. Bogomilstvo, Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999, str. 117; Bogomilizmi , Fjalori enciklopedik shqiptar, Tiran, 1985. str. 107. i dr. 461 Aleksandar Matovski, Otporot protiv islamizacijata, Istorija, folkor i etnologija na islamiziranite Makedonci, Skopje, 1987, str. 37; Historia e popullit Maqedonas, str. 46; Biljana urevi-Stojkovi, str. 53, 55. 462 Bogomili, Enciklopedia Jugoslavije, str. 222; Historia e popullit maqedonas, isto, str. 22. 258
456 455

jednom moramo kazati da je ovo istina. Meutim, moramo znati i to da, u vrijeme kada su Torbei stigli u Goru sredinom XII vijeka, Makedonci jo uvijek nisu imali ovo ime. Zato oni, Torbei, nisu imali ta uzeti. To ne znai nita kada znamo da su Bugari dali ime Slavenima ovih prostora asimilirajui ih. Rimljani su dali ime Daanima poto su ih asimilirali. Albanci su izgubili svoje nacionalno ime i dobili novo. Torbei Gore nisu ime donijeli sa sobom, jer u vrijeme kad su napustili svoja ognjita, ono jo nije postojalo. Na kraju, podsjetimo se Edit Durham koja kae: Bilo bi zanimljivo znati i koliko su svojih fizikih osobina (bogomili, N. D.) bili u mogunosti prenijeti (transmitovati)463 Kuks, 03. 03. 2009.

463

Edith Durham, isto. 259

BIBLIOGRAFIJA: 1. Abdyl Kader Gjeljani , E Fshehta e Fshehtsis, Gjakov, 1998. 2. Aleksandar Matkovski, Otporot protiv islamizacijata, Istorija, folkor i etnologija na islamiziranite makedonci Skopje, 1987. 3. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Munair, Historiku i fshatit Gostil - Lokalitet Kuks, rrethi Kuks 1969. 4. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Rifat, Historiku i fshatit Pobreg - rrethi Kuks 1969. 5. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Gjuta, Hamdi, Historiku i fshatit Gjegjn - rrethi Kuks, 1973. 6. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Rexhep, Historiku i fshatit Trshen - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks, 1969. 7. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Axhami, Islam, Historiku i fshatit Shtiqn - lokaliteti Kuks, rrethi Kuks, 1969 . 8. AMK, Kutia historikve t fshatrave, Onuzi, Enver, Historiku i fshatit Nang -Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks, 1969. 9. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Gjana, Tasim, Historiku i fshatit Gabric - Bicaj, rrethi Kuks, 1969. 10. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Shehu, Fteah, Historiku i fshatit Morin - Lokaliteti Qendr,1969. 11. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Shahu, Hasan, Historiku i fshatit Bardhoc,1963. 12. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Halilaj, Zeqir, Historiku i fshatit Kolosjan, 1969. 13. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Rakip, Historiku i fshatit Domaj -Lokaliteti Bicaj, Rrethi Kuks, 1963.
260

14. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Bruka, Dervish, Historiku i fshatit Lusn, 1963. 15. AMK, Kutia e historikve t fshatrave, Krxhaliu, Xhemali, Historiku fshatit Canaj, 1963. 16. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Zela, Gani, Historiku i fshatit Mustafaj - Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963 17. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Zaim, Historiku i fshatit Bushat - Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963, f. 1 18. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Historiku i fshatit Osmanaj - Lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1969 19. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Korbi, Osman, Historiku i fshatit Zall - Lusn - lokaliteti Bicaj, rrethi Kuks. 1963 20. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Shira, Ramadan, Historiku i fshatit Gurr - lokaliteti Bushtric, rrethi Kuks. 1963 21. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Tosuni, Han, Historiku i fshatit Zall - Lusn - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 22. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Palushi, Selim, Historiku i fshatit Palush - Lusn - Lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 23. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hereni, Xhelil, Historiku i fshatit Matranxh - Lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 24. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Jata, Shefqet, Historiku i fshatit Vil - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 25. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Hoxha, Musli, Historiku i fshatit Fshat - Lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963
261

26. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Cena, Hasije, Historiku i fshatit Buzmadhe - Lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 27. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Gjini, Veli, Historiku i fashatit aj - lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 28. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bajraktari, Ahmet, Historiku i fshatit Gjegje - Lokaliteti Bushtric rrethi Kuks. 1963 29. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Bajraktari, Dafku, Zenel, Historiku i fshatit Brekij - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963 30. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, B. Hamzi, Historiku i fshatit Novosej - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1962 31. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, upi, Ramadan, Historiku i fshatit Topojan - Lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963 32. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Basha, Vebi, Historiku i fshatit Turaj - lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1969 33. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Osmani, Kambner, Historiku i fshatit Shtreze. 1963 34. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Llukovi, Neshat, Historiku i fshatit Nim - Zapod, rrethi Kuks. 1963 35. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Nela, Halit, Historiku i fshatit Kollovoz - Lokaliteti Shishtavec, rrethi Kuks. 1963 36. AMK. Kutia e historikve t fshatrave, Domi, Muhamet, Historiku i fshatit Resk. 1970 37. Anev, Tajnata kniga kato s'dba na Evropa, Strannijat ricar na sveshtenata kniga, Sofia 2004, Ballkanite 3. mart 1999 38. Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969.
262

39. Anti, Vera, Motivi to se streavat vo apokrifnata i vo narodnata literatura, Makedonski folklor , Skopje, 1969. 40. Antoljak, Stepan, Srednovekovna Makedonija 1, Skopje, 1985. 41. Blgarite mohamedani, priloenije k'm broj 8, godina IV. 42. Blgarska Enciklopedija, Sofija, 1999. 43. Biblija , str 3. 44. Bojan Duzelev, Albanci v iztoni Balkan, Sofija, 2006. 45. Camileri Rino, Historia e vrtet e inkuizicionit, Tiran, 2004. 46. abej, Eqerem, Hyrje n historin e gjuhs shqipe, Tiran, 1976. 47. abej, Eqerem, Studime etimologjike n fush t shqipes II A-B, Tiran, 1978. 48. abej, Eqerem, Studime etimologjike n fudh t shqipes III , Tiran, 1987. 49. edomir Marjanovi, Iistorija srpske crkve, Beograd, 2001. 50. ovjeanstvo u potrazi za Bogom. 51. Dokle, Nazif, Kontribut pr shtresimin e toponimis/ s krahins s Gors, konsiderata pr shtresn shqipe t saj, Saoptenje, sesija I za jezik, Kuks 1983. 52. Dokle, Nazif, Rreth tradits s armtaris n malsit e Kuksit, sesioni III I kulturs popullore, Kuks, 1994. 53. Dokle, Nazif, Rreth historis s toponimit Borje, kumtes sesioni III shkencor pr gjuhn shqipe, Kuks 1986. 54. Dokle, Nazif, Kuksi vshtrim enciklopedik, Tiran, 1999. 55. Dokle, Nazif, Goranski narodni pesni, Skopje, 2000. 56. Dokle. Nazif, Pr Gorn dhe Gorant, Prizren, 2002. 57. Dokle, Nazif, Gjurm t bogomilve n Gor t Kuksit, kumtes, Simpoziumi ndrkombtar i turkologjis ballkanike. Kotor, shtator, 2003. 58. N. Dokle, Jehona homerike, Tiran, 1999.
263

59. Dokle, Nazif, Sinan Pasha i Topojanit, Tiran, 2006. 60. Dokle, Nazif, Fjalor Gorne (nashke) shqip, Sofija, 2007. 61. Dokle, Nazif, Sevni bre aik, sevni bre duo, Tiran, 2004. 62. Dokle, Nazif, Iz narodne goranske proze, Prizren, 2003. 63. Dokle, Nazif, Ostanaci ot apokrifnata literature v Kukska Gora Allbania, Kumtes, Simoziumin ndrkombtar Eposi gjuha miti 2 5 dhjetor 2008, Samokov, Bullgari. 64. Dokumente t periudhs bizantine pr historin e Shqipris (shek VII XV), Tiran, 1978. 65. Dr. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta, Zagreb, 1900. 66. Durham, Edith, Njzet vjet ngatrresa ballkanike, Tiran, 1927. 67. Ejup Mushovi, Crnogorski muslimani, Identitet Bonjaka Muslimana, Beograd 1995. 68. Srpska Enciklopedija 69. Jugoslovenska Enciklopedija 70. Enver Imamovi, Bogomilstvo - vjera naih predaka, Alem, 25 maj 2002. 71. ilas, Milovan, Boshnjaku Adil Zylfikarpashiq, Tiran, 1996. 72. Gjinari, Jorgji. Dshmi t historis s gjuhs shqipe pr kohn dhe vendin e formimit t popullit shqiptar, Konfrenca kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturs s tij, Tiran, 1988. 73. ogovi, Alija, Je li bokaki argon tajni govor bogumila, Selam, Prizren, januar- april 2000. 74. ogovi, Alija, Neki problemi arplaninske onomastike, Selam, Prizren, januar-april 2000. 75. urgjevi- Stojkovi, Biljana, Bogomili, Sekte vere leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2000. 76. Fjalori enciklopedik shqiptar, Tiran, 1985.
264

77. Fjalor srbokroatisht shqip, Prishtin, 1974. 78. Fjalor shqip - srbokroatisht, Prishtin ,1981 79. Fjalor i gjuhs s sotme shqipe, Tiran, 1980. 80. Fjalori Bullgarisht shqip, Sofija, 1959. 81. Fjalor Maqedonisht shqip, Shkup, 1999. 82. Gjini, Gasper, Ipeshkvia Shkup Prizren npr shekuj, Zagreb, 1992. 83. Hasani Harun, Goranske narodne pesme, Pritina, 1987. 84. Hekard, Historia dhe prshkrimi i Shqipris s eprme ose i Gegris, Tiran, 2008. 85. Istorija makedonskog naroda, Skopje, 1983. 86. Istorija, folklor i etnologija na islamiziranite Makedonci, Skopje, 1987. 87. Hoxha, Qamil, Jeta dhe vepra ime, Tiran, 2007. 88. Hoxha, Safet, Prilog o goranskom govoru, Material i shtypur n makin shkrimi q ruhet n arkivin personal n shtpin e autorit, n Shkodr Shqipri. 89. Hoxha, Safet, Elemenete leksikore t gjuhs shqipe n gjuht sllave t Ballkanit, Shkodr, 2001. 90. Hoxha, Shefqet, Krkime pr besimet fetare n Lum, Tiran, 2005. 91. Hoxha Shefqet, Shqiptari Sinan Pash Topojani (Qmtime historiko etnologjike pr Lumn e Gorn), Tiran, 2007. 92. Hoxha, Shefqet, Epik legjendare nga rrethi i Kuksit, Tiran, 1982. 93. Hoxha, Shefqet, E folmja e Rrafshs s Lums, Tiran, 2007. 94. Internet faqja Makedonci- muslimani Vikipedija. 95. Intervju na Elena Porkova, Anton Donev: Balkanskata razdrobenost je nae perimstvo, Ballkanite 3 mart 1999. 96. Isa, Kadir Abdul, T vrtetat mbi Tesavvufin, Prizren, 2002. 97. Islam i kultura, Sofija, 1999, 2003. 98. Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925.
265

99. Izetbegovi, Alija, Islam izmeu istoka i zapada, Novi Pazar, 1996. 100. Jalimam, Salim, Historija bosanskih bogomila, Tuzla, 1999. 101. Jalimam, Salim, Djelatnost domenikanaca u srednjovjekovnoj Bosni, Tuzla, 1999. 102. Jireek, Konstantin, Istorija Srba, knjiga I, Beograd, 1988. 103. Karadhov, Maksim, V prarodinata istoriko ptopisni belei ot Tjan an i Altaj, IK Ogledalo, 2004. 104. K. MIlen, I Kolnika, Istorieska enciklopedija B'lgarija, Sofija, 2003. 105. K'nov Vasil, Izbrani proizvedenia, Tom I, Sofija, 1970. 106. Konduraqi, Emil. Vazhdimsia e dakorumunve n krahasim me vazhdimsin shqiptare, Konfrenca kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturs s tij, Tiran, 1988. 107. Kosova, Parim, Gora dhe veshja tradicionale e saj gjate shekullit XX, Prishtin, 2007. 108. Kratovskite Proti, Sofija nr 11, 1981. 109. Kulla e Rojes 15 maj 2003. 110. Lafe, Emil, Njsi dhe vijimsi n formimin e etnonimeve shqiptare, Konfrenca kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturs s tij, Tiran, 1988. 111. Lecaj, Ismet. Prpjekje pr t identifikuar elementet protoshqiptare n trevn e Gors, Sharri 112. Luka, Kol, Dshmi t lashtsis dhe t shrirjes s emrit etnik arbn /arbr Konfrenca kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturs s tij, Tiran, 1988. 113. Majkll Hart, Manesi, 100 njerz m me ndikim n histori, Tetov, 1997.
266

114. Malcolm Noel, Kosova nj histori e shkurtr, PrishtinTiran, 2007. 115. Marjanovi, edomir, Istorija Srpske Crkve, Beograd, 2001. 116. Mehmed Slezovi, Likovne umjetnosti u okvirima Bonjakog kulturnog kruga, Identitet boshnjaka muslimana, Beograd, 1995. 117. Mihesku, Harlambie, Linguistika dhe enogjeneza e shqiptarve, Konfrenca kombtare pr formimin e popullit shqiptar t gjuhs dhe kulturs s tij, Tiran, 1988. 118. Mile, Jakov, Raca shqiptare, Tiran, 1995. 119. Mikov, Vasil. Proizhod i znaenije na imenata na nashit gradove, sella, rki, pllanini i mesta, Sofija 1943. 120. Miijevi, Senad, Tekija u iviima, Mostar, 1986. 121. Mlladenovi, Radivoje, Govor arplaninske upe Gora, Beograd, 2001. 122. Miunovi Ljubo, Savremeni leksikon stranih rei i izraza, Beograd, 1991. 123. Oliver Schmitt, Skenderbeu, Tiran, 2008. 124. Omer Turhan, Pomaci, nijova prolost i sadanjost, Selam, Prizren, septembar-oktobar, 1996. 125. Osi, Mali, Prizren drevni grad, utvrenja i njegova najneposrednija sela Jablanica i Pousko, Prizren, 1996. 126. Osmani, Jusuf. Ndarja territorialo administrative t komuns s Sharrit gjat periudhave t ndryshme, Sharri nr 56-57, viti 2006 2007. 127. Ostrogorski, Georg, Histori e perandoris Bizantine, Tiran, 1997. 128. Panov, Branko, Srednovekovna Makedonija 3, Skopje, 1985. 129. Pavievi, Vuko, Sociolgija religije, Beograd, 1980. 130. Przhita Luan, Kuksi vshtrim arkeologjik, Tiran, 2004.
267

131. Pulaha, Selami, Krahinat e Sanxhakut t Dukagjinit gjat shek XVI, Studime historike 4, Tiran, 1973. 132. Rajevski, Stojan, B'lgarite mohamedani, B'lgarski diplomatieski pregled, priloenije k'm broj 8, god. IV. 133. Ristoski, Blae, Kon prouvanjeto na narodnata poezija na Goranite, Makedonski folklor, Skopje, 1969. 134. Roberto Almagia, L Albnia, Rom,1930. 135. Safet Beg Baagi-Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900. 136. Selam br.17, Prizren, januar-aprill 2000. 137. Srpska Akademija Nauka i Umetnosti, Geografski Institut Jovan Cvujiq, arplaninske upe Gora, Opolje i Sredska, Beograd, 1995. 138. Sliven Proti, Kratovskite Proti, Sofija nr 11, 1981. 139. Spanev, Emil, Dolnata Zemja Ohridska, Bllgarite v Albanija i Kosovo, Sofija, 2001. 140. uflai, Milan, Srbt dhe Shqiptart, Tiran, 2001. 141. Shuteriqi, Dhimitr, Shnime mbi herezin n Shqipri, Studime historike 2, Trian 1980. 142. Toovski, Dragan, The essentials of Bogomil teaching in Macedonia, Macedonian Gift Shop Bogomil teaching. 143. Thngjilli, Petrika, Shqiptart midis lindjes dhe perendimit I, Tiran, 2002. 144.Vasilev, Georgi, B'lgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija, 2001. 145.Vidoeski, Boidar, Djalektite na makedonskiot jazik, tom I, Skopje, 1998. 146. Zamputi, Injac, Relacione . vll II, Tiran, 1965. 147. Zela Kmber, Hidhe vallen Luma e kuqe, Tiran, 1984. 148. Zirojevi, Olga, Alahovi hriani, Republika, Beograd, 2002, nr 282- 283. 149. itije Savino od Bogomila Monaha (IzvodI dio), Priredio i preveo sa staroslovenskog V. Popovi arh. namesnik belopalanaki, tamparija, Sv. Car Konstantin, Ni.
268

SADRAJ
Uvod..3 I. Bogomili i bogomilizam......................................................6 a. Nazivi .................................................................................. 6 b. Karakter .............................................................................. 8
c. Uslovi ................................................................................ 21

d. Rasprostranjenost .............................................................. 26 e. Istorija...............................................................................28 f. Doktrina............................................................................71 g. Organizacija......................................................................76 II. Tragovi bogomilizma u Gori...........................................81 a. Ime....................................................................................81 b. Pogled na svijet...............................................................145 c. Liturgijska praksa............................................................213 d. Moral...............................................................................217 e. Likovna simbolika...........................................................230 f. Islamizacija (Primanje islama)........................................233 g. Kada, odakle i kako su doli Torbei u Goru..................243 Bibliografija.........................................................................259

269

270