GORDAN RAVANI

IVOT U KRMAMA SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Zagreb Hrvatski institut za povijest Dom i svijet 2001.

IVOT U KRMAMA SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA - sadraj Predgovor UVOD Historiografija o krmama u srednjovjekovnom Dubrovniku Izvori: kazneni spisi dubrovake komune VINO U IVOTU SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Trgovina vinom Predodba o vinu KRMARI KASNOSREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Poloaj krmara u drutvu srednjovjekovnog Dubrovnika Predodba o krmaru SVAKODNEVNI IVOT DUBROVAKIH KRMI Krma kao dio javnog prostora i mjesto konzumacije Posjetitelji i gosti u dubrovakoj krmi Zbivanja u krmi prema kaznenim spisima ZAKLJUAK PRILOZI A) Izbor iz kaznenih spisa Dubrovake Republike B) Dvije krmarske oporuke Popis ee koritenih kratica Izvori i literatura

Popis ee koritenih kratica ACMa ACMin ACR LC LF LM LOR LV MSHSM MHR OV Ref TN Acta Consilii Maioris, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Minoris, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Rogatorum, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber croceus, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 24., ur. Branislav Nedeljkovi. Lamenta de foris, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber omnium reformationum, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 6., ur. A. Solovljev. Liber viridis, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 23., ur. Branislav Nedeljkovi. Libri reformationum, Monumenta Spectancia Historiam Slavorum Medionalium, vol. 10., 13., 27., 28., ur. Franjo Raki. Spisi dubrovake kancelarije. Monumenta Historica Ragusina, vol. 2., 3., 4., ur. Josip Lui. Odluke vea Dubrovake republike II, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 21., ur. Mihajlo Dini. Reformationes, Dravni arhiv Dubrovnik. Testamenta notarie, Dravni arhiv Dubrovnik.

Predgovor Pria o nastanku ovog rada usko je vezana s djelovanjem Dubrovake medievistike radionice, ijim tvorcima dr. sc. Zdenki Janekovi-Rmer i dr. sc. Nelli Lonzi imam zahvaliti to sam 1994. godine uope uao u vode istraivakog rada u Dravnom arhivu Dubrovnik. Bez njihovih savjeta i nesebine pomoi vjerojatno se nikad ne bih odvaio zai u krme kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Osim toga, izuzetno sam zahvalan dr. sc. Zdenki Janekovi-Rmer na strpljivosti i brojnim savjetima koji su mi puno pomogli tijekom samog istraivanja i rada na knjizi. Jednako tako, moram se zahvaliti i dr. sc. Nevenu Budaku i Povijesnom drutvu Otivm ija je inicijativa za istraivanje povijesti svakodnevnice uvelike oblikovala moj istraivaki interes. Nadalje, zahvaljujem prof. dr. phil. Gerhardu Jaritzu iz Institut fr Realienkunde u Kremsu (Austrija) iji su mi savjeti izuzetno pomogli u kompjutorskoj analizi i obradi podataka iz izvorne grae. Bez njegove pomoi ova knjiga ne bi imala sve one tablice i grafikone, koji e itatelju nadam se olakati praenje teksta. Isto tako, najsrdanije zahvaljujem i prof. dr. sc. Barii Krekiu (UCLA, SAD), na vrlo korisnim i poticajnim savjetima i informacijama o literaturi i arhivskoj grai dubrovakog arhiva. Zahvaliti se moram i ravnatelju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku dr. sc. Nenadu Vekariu bez ije bih pomoi u savjetima i poticajnim razgovorima vrlo lako izgubio kompas u moru arhivske grae. Takoer zahvaljujem dr. sc. Mladenu Aniu, iji su mi savjeti uvelike pomogli glede pojanjenja nekih pitanja vezanih uz probleme na koje sam nailazio. Spomenuti moram i djelatnike Dravnog arhiva Dubrovnik bez njihove susretljivosti ne bih bio u mogunosti pregledati svu onu arhivsku grau koju sam koristio za izradu ove knjige. Zahvaljujem i svim dragim kolegama s Odjela za srednjovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest iji su mi poticaji i savjeti uvelike pomogli tijekom rada na knjizi. U svezi s time, ne smijem nikako zaboraviti zahvaliti se i ravnatelju Instituta, dr. sc. Mirku Valentiu, koji je tekst to slijedi prepoznao vrijednim objavljivanja. Popis svih dragih ljudi koji su mi pomogli u izradi ovog rada uistinu bi bio prevelik za opseg ovog predgovora, te stoga molim sve koje nisam izrijekom spomenuo iako sam im iskreno zahvalan da mi ne zamjere. Ipak, moram ima jedna osoba koju nikako ne smijem izostaviti moja majka. Hvala Ti, jer bez Tebe i Tvoje brige niega ovog nikad ne bi ni bilo. Na kraju moram napomenuti iako mi je velik broj kolega pomagao savjetima sve su mogue pogreke u zakljuivanju i interpretaciji grae iskljuivo i samo moje. mjeseca studenog 2000. Autor

Uvod Drutvo, kultura i civilizacija 1 kakve ih danas prepoznajemo samo su sljednice ranijih razvojnih oblika ljudskih zajednica. Tako je zapadna civilizacija, dijelom koje se drimo, samo nasljednik i amalgam svojih prethodnica (hebrejsko-grko-rimsko-kranske civilizacije). 2 Naime, ako se podrobnije razmotri cjelina, dananja zapadna civilizacija sadri brojne mentalne sklopove, vrijednosti, predodbe i ideje koje moemo pronai i u ranijim razdobljima. Uistinu je zanimljivo primijetiti kako se neki od tih fenomena vrlo sporo ili gotovo nikako ne mijenjaju, bez obzira na javno proklamirani napredak i ideju progresa u sklopu pozitivistikog pogleda na drutvo i njegov razvoj. 3 Isto tako, mogu se uoiti i oni sklopovi unutar zajednice ija je dinamika mijene spora, no s povijesne distance ipak uoljiva golom oku istraivaa. 4 S druge strane, nae predodbe o svijetu oko nas glede nekih pitanja ubrzano se mijenjaju 5 pa gotovo svaka nova generacija stvara djelomino novi vlastiti sustav vrijednosti i predodbi. Ve je znameniti francuski povjesniar Fernand Braudel primijetio da se kategorija vremena u povijesnoj retrospektivi ne moe nikako promatrati kao jednosloan fenomen, nego da se zapravo radi o slojevitoj i prije svega relativnoj kategoriji, tj. da vremenski tijek ne utjee jednako na sve drutvene zajednice, niti je njegov uinak jednak na sve njihove pojavnosti. 6 Naime, ini se da neke strukture jednostavno izmiu zubu vremena te kao da ostaju gotovo nepromijenjene u sklopu ve spomenutog napretka dok druge puno bre podlijeu vremenskoj mijeni. Imajui na umu ove konstatacije, uvjetno se moe rei da mi i danas, na pragu 21. stoljea, jednim dijelom ivimo u prolosti, tj. ona ivi u nama. 7 Naravno, to se ne odnosi na sve aspekte i pojavnosti svijeta u kojem ivimo, nego samo na neke, koje najee i ne primjeujemo u svakodnevnom ivotu oko nas. Primjere za to uistinu nije teko pronai velik se dio naih ivota u osnovi odvija (vie ili manje) jednako onako kako su se odvijali i ivoti naih predaka. Lijep primjer moglo bi biti ponaanje i ophoenje za stolom sadraj i tehnike blagovanja uglavnom su posljednjih 250-ak godina ostali isti, a ono to se mijenja zapravo bi se moglo nazvati pojedinim finesama, tj. detaljima. 8 Isto tako, nae predodbe, a pogotovo sustavi vrijednosti, nose velik dio iskustava naih predaka. Neke od naih potreba, u osnovi su iste kao potrebe i naih predaka. Dakle, ono to se mijenja jest forma, dok sadraj vie ili manje ostaje isti. U tom kontekstu razmiljanja o dinamikama drutvenih gibanja nikako se ne smije zaboraviti prostor, kao vrlo bitna kategorija (i konstanta) svakog drutveno-povijesnog zbivanja. Najee je upravo prostor, ta pozornica naih ivota, kroz povijest najmanje bio izloen spomenutim mijenama. Istovremeno, vano je napomenuti da je dinamika tih mijena u
O nastanku i razlikovanju pojmova kultura i civilizacija vidi: Norbert Elias, O procesu civilizacije (Zagreb: Antibarbarus, 1996.), 55-98; Fernand Braudel, Civilizacije kroz povijest (Zagreb: Globus, 1990.), 37-41 i dalje. 2 Vidi: Jacuqes Le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada (Zagreb: Golden Marketing, 1998.), 10-11; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje prostor, ljudi, ideje (Zagreb: kolska knjiga, 1997.), 500-501. 3 Vidi: Fernand Braudel, Civilizacije kroz povijest, 29-33 i passim; Fernand Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. (Zagreb: Antibarbarus, 1998.), 17 i passim. 4 Primjer toga moglo bi biti ljudsko ponaanje (tj. porast samokontrole pojedinaca); vidi: Elias, O procesu civilizacije, 117. 5 Ovo pogotovo vrijedi glede razvoja prirodnih znanosti i tehnologije. 6 Naime Braudel dri da vrijeme, s obzirom na razvoj ljudskog drutva, treba promatrati kroz najmanje tri razine: razinu vremena dugog trajanja; razinu vremena epizodnih dogaanja ciklusa i procesa; razinu tradicionalne povijesti dogaajnice.U vezi s ovim vidi: Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet, 17-18 i passim; Braudel, Civilizacije kroz povijest, 29-33 i passim. 7 O tome npr. vidi: Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 513. 8 Elias, O procesu civilizacije, 154-155.
1

prostoru uistinu vrlo spora tako da se u ovom sluaju moe govoriti o procesima vrlo dugog trajanja. Naravno, u zadnje vrijeme ovjekovo djelovanje i brzina tehnolokog napretka poneto su ubrzali tu dinamiku. No, ipak smatram da je prostor bitno odreivao (i jo uvijek odreuje) smjernice razvoja ljudskog drutva, iako je oito da je ovjek kroz povijest prilagoavao prostor svojim potrebama. Tako se moe govoriti o jednom proetom meudjelovanju izmeu ovjeka i prostora. Jedan od najbitnijih rezultata tog odnosa jest grad. Grad, naime, nastaje djelovanjem ovjeka u prostor, no istovremeno grad postaje prostor koji djeluje na razvoj njegovih stanovnika, individualno i kolektivno. 9 Sukladno uzletu razvijenog srednjeg vijeka, europski gradovi polako postaju sredita trgovine i novarstva, a potom (uz kraljevske i velikake dvorove) sredita kulture i umjetnosti. Ne smije se zaboraviti da srednjovjekovni grad nije bio samo materijalna, gospodarska ili likovna pojava, nego prije svega zajednica ljudi, te je stoga njegov prostor bio ustrojen prema svakodnevnim potrebama te zajednice. 10 Upravo zbog toga prostor grada nije jedinstven i jednosloan fenomen - grad ima brojna lica i nalija, a svako od njih ispunjava neku funkciju u ivotu grada. Iako postoje i brojne druge mogunosti ralambe prostora unutar gradskih zidina, gradski prostor (inter muros) u osnovi se moe podijeliti na javni i privatni. 11 Pri tome se mora imati na umu da se javno i privatno srednjega vijeka poneto razlikuju od naeg dananjeg poimanja ovih pojmova, te da je prostor javnoga neko bio znatno iri od dananjeg. 12 Najfrekventniji javni prostori, te pozornice ivota i puke kulture srednjovjekovnoga grada, nesumnjivo su bile crkve, trnice i krme. 13 Iako je crkva prije svega prostor sakralnog/vjerskog karaktera, mora se imati na umu da se u srednjem vijeku ona vrlo esto koristi u svjetovne svrhe za izvoenje misterija, te kao mjesto okupljanja puka. 14 Srednjovjekovna trnica/trg, osim svoje gospodarske funkcije, bila je takoer prije svega prostor okupljanja razliitih gradskih drutvenih slojeva. Upravo tu funkciju sastajalita, prostora za zabavu i dokoliarenje, te mjesta za razmjenu informacija, imala je i srednjovjekovna krma. 15 Ukoliko se prisjetimo da su razliiti ugostiteljski objekti i danas najee mjesto okupljanja ljudi, tada nas pitanje krmi (i naeg odnosa prema njima) vraa na poetak ovog uvoda, tj. na pitanje dinamike mijena pojedinih struktura drutva u kojem ivimo. ***

O tome vidi: Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet, 337-377; Tomislav Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu: prostor i drutvo u: Spomenica Ljube Bobana (Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1996.), 35-48; Henri Pirenne, Le citt del Medioevo (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997.), passim i posebice 143-156. 10 Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu, 39. 11 O mogunostima drukije ralambe gradskog prostora u hrvatskom srednjovjekovlju vidi npr.: Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu, passim. 12 O tome npr. vidi: Elias, O procesu civilizacije, passim. Vidi i: Irena Benyovsky, Reguliranje gradskog prostora u dalmatinskim komunama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka Acta Histriae 7 (1999.): 543-564; Gordan Ravani, Javni prostor i dokolica u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64. 13 Peter Burke, Junaci, nitkovi i lude narodna kultura predindustrijske Evrope (Zagreb: kolska knjiga, 1991.), 93-96. 14 Ibid., 93. 15 Vjerojatno je gostionica ipak vanije sredite zabave na jugu negoli na sjeveru Evrope. (Vidi: Burke, Junaci, nitkovi i lude, 95.); Gordan Ravani, Crime in taverns of late medieval Dubrovnik Medium aevum quotidianum 38 (1998.): 31-32; Isti, Javni prostor i dokolica u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64.

S druge strane, do pitanja krme i njezine vanosti moe se doi i s drugog polazita. Naime, dobro je poznato i nije nita neobino da su proizvodnja i potronja vina duboko ukorijenjene u sredozemnom svijetu. 16 Iako nema sigurnih podataka o tome kad je i gdje ovjek poeo uzgajati vinovu lozu, prema nekim teorijama upravo je jedna od kolijevki vinove loze bilo Sredozemlje, tj. njegove istone i jugoistone obale, zajedno s nekim podrujima Male Azije i obalom donjega Nila. 17 Vino je ostavilo traga i u Bibliji, to takoer upuuje na njegovu drevnost i ranu prisutnost meu ljudima. Biblija pripisuje pronalazak uzgoja vinove loze Noi, koji je, ini se, i prvi upoznao njegova omamljujua svojstva, kad je kuao vino iz vlastitog vinograda. 18 Prema biblijskim izvjeima vino je zajedno sa itom i uljem bilo dio svakodnevne prehrane, ali osim toga, ono ima i osobitost da razveseljava srce ovjeje (Ps, 104:15) te je znak radosti, uzima se kod svakog jela i slui za lijeenje (Lk, 10:34). 19 Ve se iz ovog vidi da vino i njegova prisutnost tijekom razvoja ovjeanstva predstavljaju kompleksnu temu. Ovomu radu ipak nije cilj obraditi sveobuhvatnost te teme, nego u se ovdje koncentrirati samo na jedan aspekt potronje vina, tj. na jednu ustanovu neposredno vezanu uz ovu ljudsku aktivnost krme. Vino se, dakako, pilo i kod kue i na drugim mjestima, a u krme su ljudi zalazili i zbog drugih razloga. Krma je bila mjesto okupljanja, te za razliku od doma javni prostor u kojem su posjetitelji razmjenjivali informacije i najvjerojatnije se zabavljali ili bili zabavljani.20 Pri tome je pie nesumnjivo imalo znaajnu ulogu. Budui da se i danas dobar dio javnog ivota odvija u raznim ugostiteljskim objektima u krmama, kafiima, gostionicama i barovima pogled na krme u prolosti postaje nam jo zanimljiviji jer razumijevanjem toga pitanja u prolosti moemo lake pojmiti ovaj aspekt dananjega svakodnevnoga ivota. Stoga sam u ovom radu pokuao razmotriti koliko su krme u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku bile dio svakodnevnog ivota, te ocrtati neke karakteristike tog ivota u krmi i za vratima srednjovjekovne gostionice. Temeljna vrela za tu analizu bili su kazneni spisi dubrovake opine (kasnije i Republike) u razdoblju od polovice 14. do sredine 15. stoljea. Pri tome, panja mi je bila usmjerena samo na sm grad Dubrovnik i na njegovu najbliu okolicu, jer bi za istraivanje izvangradskih ugostiteljskih objekata bila potrebna dodatna analiza odnosa grad-selo. Nadalje, dobiveni podaci usporeeni su s informacijama iz zakonskih zbornika i ostalih normativnih izvora, koji su nastali radom raznih kancelarija i vijea Dubrovake Republike. Ova je usporedba zanimljiva jer se iz nje moe vidjeti koliko ti podaci iz razliitih izvora meusobno korespondiraju. Uz ovu temu vezana su i druga pitanja, primjerice povezanost pijenja vina i narodne kulture. Kao to svjedoe izvori, u srednjovjekovnom Dubrovniku najei napitak, pored vode, bilo je vino. Stoga bi bilo prilino vano razmotriti predodbu onovremenih Dubrovana o vinu. Takoer treba analizirati i trgovinu vinom da bi se to bolje osvijetlila reena predodba. 21 Pri opisivanju predodbe o vinu najvei je problem nedostatak izvora koji izravno kazuju neto o tome. No, usporedbom poznatih dubrovakih podataka s
O tome vidi: Vittorio Gottardo, Osti e tavernieri - il vino nella Venezia medioevale (Venecija: Supernova, 1996.), 17-18. 17 Naime, najstariji dokazi o uzgoju vinove loze i proizvodnji vina naeni su upravo na tom podruju, a starost im see 10 do 12 tisua godina unazad. Vidi: Ivan Sokoli, Vino u Hrvata - Smotra hrvatskih vina(ra) iz domovine i svijeta, (Zagreb: 1993.), 22-23. 18 Biblija, Postanak, 9:20-21. Vidi i: Lekiskon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, ur. Anelko Badurina (Zagreb: Kranska sadanjost, 1990.), 585. 19 Juraj Kolari, Vino u Hrvata - Smotra hrvatskih vina(ra) iz domovine i svijeta, (Zagreb: 1993.), 10. 20 O tome npr. vidi: Burke, Junaci, nitkovi i lude, 94. 21 Moda bi za potpuniju analizu ove predodbe bilo zgodno detaljnije razmotriti i proizvodnju vina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Meutim, posebno razmatranje ovog pitanja odvelo bi me isuvie daleko, u sferu srednjovjekovnih agrarno-proizvodnih odnosa, te sam odluio osvrnuti se na to pitanje tek povremeno i samo kad je to krajnje nuno u sklopu glavne teme.
2 16

rezultatima slinih istraivanja u drugim dijelovima Europe, ipak se poneto moe rei o predodbi onovremenih Dubrovana o vinu. Sljedee pitanje, na koje elim svratiti pozornost, jest problem poloaja krmara u drutvu kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Krmari i krmarice su nesumnjivo imali znaajnu ulogu u gostionikim zbivanjima. Osim toga, drutveno-gospodarski poloaj krmara u historiografiji nije obraen na zadovoljavajuoj razini, pa se svakako treba osvrnuti i na njega. 22 Naravno, ovdje e se to pitanje obraivati samo toliko koliko je potrebno da se lake prie glavnoj temi krmama, te da se isprave neke krive pretpostavke u postojeoj literaturi. Odgovori na ova prethodna (uvodna) pitanja pomau boljem razumijevanju okruenja u kojem je Dubrovnik nastao i ivio s jedne strane sredozemni svijet i njegove karakteristike, a s druge strane balkansko zalee. Dobiveni odgovori takoer omoguuju lake raspravljanje o problemima vezanim uz simbiozu kriminaliteta i ivota koji se odvijao u krmama u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. Sve u svemu, ovi bi odgovori trebali omoguiti itatelju da se kasnije, u zavrnim poglavljima, moe bolje koncentrirati na glavnu temu, a da mu nisu potrebna dodatna objanjenja, primjerice o trgovini vinom ili o vinu samom, koja bi inae bila potrebna za pravilno razumijevanje rasprave.

Historiografija o krmama u srednjovjekovnom Dubrovniku Iako je u domaoj i stranoj historiografiji dosta pisano o Dubrovniku u srednjem vijeku, povijesna znanost, naalost, moe rei vrlo malo o radu dubrovakih krmi i ivotu u njima. ini se, da hrvatski i drugi povjesniari nisu istraivali ovakva pitanja, pa su krme ostale izvan interesa matice hrvatske historiografije. Stoga se u postojeoj literaturi o krmama mogu nai samo neke fragmentarne informacije, a i one su rasute u vie lanaka i neto monografija, veinom o trgovini vinom ili o drutveno-gospodarskom poloaju obrtnika u srednjovjekovnom Dubrovniku. U tome su samo djelomino dotaknuta pojedina pitanja o dubrovakim krmama i ivotu u njima. Konstatirajui takvo stanje istraenosti, moe se zakljuiti samo jedno krme i ivot u njima nisu dovoljno istraeni i gotovo su potpuno nepoznati. S druge strane, u stranoj historiografiji, poglavito u europskoj, ovakve se teme ve odavno istrauju. Ti radovi mogu pruiti konstruktivne ideje i odrediti smjernice istraivanja. Tako su, primjerice, engleski i njemaki istraivai odavno utvrdili da su krme, svratita i ini ugostiteljski objekti toga tipa bili sredita narodne kulture, kako u gradu tako i na selu. 23 Ipak, ini se, da se i tamo veinom prouavao samo jedan tip ugostiteljskih objekata onaj koji je, pored osvjeenja, nudio i konaite. tovie, ini se, da je u tim radovima termin krma (taverna) najee povezan s takvim tipom ugostiteljskog objekta. S druge strane, graa iz Dubrovnika pokazuje da su se dubrovake krme u srednjem vijeku upravo prema ponuenim uslugama razlikovale od veine gore spomenutih ugostiteljskih objekata u Europi.
Ista se konstatacija, naalost, moe izrei i za stanje istraenosti sloja puana u srednjovjekovnom Dubrovniku. 23 Vidi posebice: Peter Clark, The English Alehouse a Social History 1200-1850 (London and New York: Longman, 1983.); Hans Conrad Peyer, Viaggiare nel Medioevo Dall'ospitalit alla locanda (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 21999.); William Abel Pantin, Medieval Inns, u: Studies in Building History, ed. E. M. Jope (London: Odhams Press Ltd., 1961.), 166-91; Nol Coulet, Propritaires et exploitants dauberges dans la France du Midi au bas Moyen Age, u: Gastfreunschaft, Taverne und Gasthaus im Mittelalter, ur. Hans Conrad Peyer (Mnchen-Be: R. Oldenbourg Verlag, 1983.), 119-136; Gertrud Blaschitz, Lehrhafte Literatur als Quelle fr mittelalterliche Realienkunde: Der Jngling des Konrad von Haslau und der 'Magezoge', Medium Aevum Quotidianum 28 (1994.): 14-38.
22

Nije se teko sloiti da se ugostiteljski objekti u europskom srednjem vijeku openito mogu svrstati u tri grupe: svratita, krme i toionice. 24 Naravno, u razliitim regijama Europe ovakve su se ustanove nazivale razliitim imenima, a isto su se tako razlikovale (ali i preplitale) njihove funkcije i usluge koje su nudile. U dananjoj Njemakoj i danas egzistiraju pojmovi kao Gasthof i Gasthaus, a u zemljama engleskoga govornog podruja moemo primjerice naii na inn, tavern i pub (nasljednik nekadanjeg alehouse-a). Isto tako, u Italiji su u upotrebi pojmovi: taverna, locanda, trattoria i osteria. Meutim, na pitanje svrstavanja dubrovakih srednjovjekovnih krmi unutar ovakve sheme vratit u se neto kasnije, u poglavlju o svakodnevnici krme. Ovdje je sasvim dostatno, ali i vano, napomenuti da se pitanje krmi i ivota u njima ne moe nazvati tek zbirkom zabavnih pria iz gradske svakodnevnice, nego da se tu radi o ustanovi koja je obuhvaala znatan dio ivota jednog grada, te pratila potrebe drutva i zajednice unutar kojih je postojala. Dakle, ovaj rad pokuava ispuniti jednu od rupa u naem znanju o ivotu u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku.

Izvori: kazneni spisi dubrovake komune Izvora za prouavanje ivota u krmama srednjovjekovnog Dubrovnika ima mnogo, no naalost, nisu sistematizirani. Glavni izvori koji su upotrebljeni u analizi za vei dio ovog rada jesu kazneni spisi dubrovake sudbene kancelarije iz druge polovice etrnaestog i prve polovice petnaestog stoljea. Naravno, u obzir su uzimani samo oni sluajevi koji su se dogodili u krmi i oni dogaaji u kojima su krmari aktivno ili pasivno sudjelovali. Kazneni postupci zapisani su u registrima koji se uvaju u Dravnom arhivu Dubrovnik, u serijama Lamenta de intus (serija 51), Lamenta de foris (serija 52), Lamenta de intus et de foris (serija 53), Libri de maleficiis (serija 50-1). U tom razdoblju registri su pisani kancelarijskom goticom, s time da se unutar jednog registra, pa ak i unutar jedne godine, izmjenjuje vie ruku, tj. notara koji su biljeili sluajve. Tu su zapisane razliite pritube gradskog puka i plemstva iznesene pred gradskim knezom (prvo comes, a kasnije rector) i njegovim Vijeem (Malo vijee Consilium minus). Opseg tih pritubi protee se od obinih uvreda i svaa, pa sve do krvnih zloina, poput ubojstva. Dio tih sluajeva zbivao se je u krmama i oko krmi, pa su krmari nerijetko bili svjedoci ili ak protagonisti tih dogaaja. 25 Prema nainu nastanka, tube se mogu openito podijeliti u dva osnovna obrasca: privatne tube i tube ex officio. Tube koje su bile pokrenute privatnim putem obino su poinjale formulom poput: X coram domino comite suo sacramento denunciat et acusat Y quod ...; pri emu X oznaava tuitelja, a Y optuenoga. S druge strane, postupci pokrenuti ex officio imali su drukiju uvodnu formulu: Cum ad audienciam domini comitis pervenisset quod ... Ipse dominus comes volens ex officio et regimine suo inquirere de dicto maleficio, invenit in hunc modum ... Iz tih formula mogu se iitati imena tuitelja i optuenoga, te kriminalno djelo zbog kojeg je dolo do sudskog postupka. Nakon formule i tuiteljeva iskaza obino slijedi lista svjedoka, a katkad i njihovi iskazi. 26

Za detaljniju analizu pogledati djelo Petera Clarka o toionicama piva u Engleskoj. Vidi: Clark, The English Alehouse, 5. 25 U registrima iz 14. i 15. stoljea uspio sam pronai vie od 400 takvih sluajeva. Ipak sve analize i grafikoni nee biti zasnovani na svim pronaenim sluajevima jer esto registri kaznenih spisa ne obuhvaaju itave kalendarske godine. Stoga e za pojedine analize biti koriteni samo oni sluajevi koji su se dogodili u godinama za koje postoje cjeloviti podaci. 26 Za neke primjere pogledati u Priloge. Vidi i e.g., kao i literaturu koja se tu navodi: Nella Lonza, Pred gosparom knezom i njegovim sucima: dubrovaki kazneni postupci s poetka XIV. stoljea Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 30 (1992.): 25-54.

24

Pored biljeki o samom zloinu ovi kazneni zapisnici odnosno sadraj sauvan u njima esto nude i informacije o tome to se dogaalo prije samog kriminalnog djela. 27 Upravo zbog toga ti su kazneni spisi vrlo vani ne samo za istraivanja pravnog i sudskog sustava Dubrovake Republike, nego i za ona istraivanja kojima se pokuava dobiti uvid u svakodnevni ivot srednjovjekovnih ljudi. tovie, usudit u se rei da ti izvori otvaraju prozor u neke aspekte zbiljskog ivota srednjovjekovlja. Stoga, sluei se s odgovarajuom kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih metoda trebali bismo biti u mogunosti razotkriti bar neke od karakteristika ivota u krmama i za vratima gostionica kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Ipak valja biti svjestan da se ovdje radi o kaznenim spisima, to znai da se kroz prizmu koju pruaju ti izvori moe promatrati samo jedno lice svakodnevnog ivota grada. Zato se treba uvati prebrzog zakljuivanja i nepromiljenih generalizacija i ve na poetku rei da ova analiza ivota u krmama nee biti cjelovit opis svakodnevice u njima. Radije bih ovu analizu obuhvatio nazivom preuzetim iz njemake historiografije: povijest svakodnevnog kriminala (Alltagskriminalitt) dubrovakih krmi u kasnom srednjem vijeku. Ako takvo svrstavanje moda zvui razoaravajue, zbog apriornog limitiranja istraivakog cilja, valja se prisjetiti da su zloin i kriminal prirodne i nedjeljive sastavnice svakog drutva. Stoga se nadam da e rezultati ovog rada dati solidnu osnovu za daljnje projekte i istraivanja u ovom smjeru.

27

Zanimljivo je primijetiti da ovi zapisi ponekad izbjegavaju tzv. teror obrasca slubene dokumentacije, te donose vrlo zanimljive podatke o svakodnevnom ivotu srednjovjekovnog ovjeka, tj. donose ono uobiajeno,svakodnevno ono to veina izvora ne donosi.

Vino u ivotu srednjovjekovnog Dubrovnika Glavna tema ovog rada nije vino niti trgovina vinom, nego ivot u dubrovakim krmama u kasnom srednjem vijeku, pa je svrha ovog poglavlja pokazati samo najbitnije trendove i kretanja u trgovini vinom u srednjovjekovnom Dubrovniku. S druge strane, i samo krmarenje jedan je oblik trgovine vinom. Pri tome se ne smije izgubiti iz vida razlika izmeu trgovine na veliko (a pluri) i trgovine na malo (a minuto), iako ta razlika u naoj historiografiji nije dovoljno naglaena. 28 Stoga u se u ovom poglavlju osvrnuti na trgovinu vinom, a bit e rijei o vinu kao vanoj trgovakoj robi, te stoga i esto krijumarenoj robi. 29 Nadalje, takoer sam pokuao otkriti kojim se sve vrstama vina trgovalo, kamo se ono izvozilo i odakle se po potrebi uvozilo. Na osnovi dobivenih zakljuaka, pokuao sam neto rei i o onome to bi se uvjetno moglo nazvati povijeu mentaliteta, tj. nastojao sam ocrtati i predodbu o vinu (imago vini) u srednjovjekovnom Dubrovniku.

Trgovina vinom Ubi pecunia, illuc vina vehuntur. 30 (Gdje je novac, tamo vino dolazi.) Poznato je da je kombinacija pomorske i kopnene trgovine sa zaleem bila osnovicom i arobnom formulom gospodarskog, a time i kulturnog napretka, te blagostanja srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog Dubrovnika.31 Ve od samih poetaka Grada, Dubrovani su bili na glasu kao vrsni pomorci i vjeti prekomorski trgovci. Prve vijesti o tome dolaze ve iz devetog stoljea, a iz dvanaestog stoljea sauvano je i nekoliko trgovakih ugovora izmeu Dubrovnika i nekih talijanskih gradova (Ancona, Pisa i Pesaro). 32 Moe se rei da je tijekom srednjeg vijeka Dubrovnik imao svoje trgovake emporije na obalama gotovo itavog europskog dijela Sredozemlja. Zadarski mir 1358. godine, 33 osim promjene politikog okvira i okolnosti, u Dubrovniku je oznaio i ubrzani razvoj pomorske trgovine. Dubrovaka luka uskoro je postala jedna od najposjeenijih i najvanijih pristanita na istonoj obali Jadranskog mora. 34
Razlike izmeu prodaje vina a pluri i prodaje a minuto bile su brojne, ali najvie su dolazile do izraaja pri oporezivanju vina za prodaju, to se nuno odraavalo i na cijenu vina. O tome vidi primjere iz srednjovjekovne Venecije: Gottardo, Osti e tavernieri, 27-32, 41. 29 Ovo poglavlje nastalo je veinom na osnovi postojee literature o vinu i trgovini vinom jer je tema prilino iscrpno obraena. Tek manji dio poglavlja zasniva se na arhivskom radu, na to e biti upozoreno u samom tekstu. 30 Ovu misao izrekao je 1444. godine Enea Silvio Piccolomini, za vrijeme svog posjeta vinogradima donje Austrije. Vidi: Helmut Hundsbichler, "Der Wein als Kulturaufgabe und als Kulturtger im Mittelalter," Studien und Forschungen aus dem Niedersterreichischen Institut fr Landeskunde 13 (1990.): 59. 31 Vidi e.g.: Josip Lui, Dubrovake teme (Zagreb: Matica Hrvatska, 1991.), 154. Vidi takoer: OV, 134; I dok jedna struja povjesniara smatra da je za razvoj grada pomorska trgovina bila vanija od one kopnene, drugi pak zastupaju obrnuto stajalite, tj. da je trgovina sa zaleem bila odluujua. Vidi e.g.: Jorjo Tadi, Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 10-1 (1968.): 519-36. 32 Tadi, Privreda Dubrovnika, 519. O trgovini Dubrovnika s Anconom vidi posebice: Petar Rokai, Dubrovnik i Ankonitanska marka u srednjem veku (Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 1995.), passim. 33 O samom Zadarskom miru 1358. vidi e.g.: Dane Gruber, Borba Ludovika I. s Mleanima za Dalmaciju (1348-1358), Rad JAZU 152 (1903): 32-161; Dane Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 166 (1907): 164-215; Dane Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 168, 163-240; D. Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 170, 1-75; Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409. (Zadar: Filozofski fakultet Zadar, 1976.), 307-330. 34 Lui, Dubrovake teme, 213.
28

Uz gotovo savreni poloaj za posredniku trgovinu, ono to je Dubrovniku dalo poetni poticaj gospodarskog razvoja bilo je dobivanje vanih koncesija za eksploataciju rudnika srebra u zaleu. U kratkom vremenu dubrovaki trgovci postali su jedni od glavnih eksploatatora tih rudnih bogatstava i najzastupljeniji trgovci u tom podruju. 35 Zbog vanosti trgovine sa zaleem dubrovaki su trgovci zadrali trgovake emporije u unutranjosti Balkana i nakon dolaska Turaka. Jo krajem 17. stoljea, kad je gospodarska kriza Republike postala sasvim vidljiva, dubrovaka je trgovaka mrea i dalje bila rasprostrta sve od Budima na sjeveru do Aleksandrije na jugu. 36 Meutim, valja imati na umu da je osnovni zalog dubrovake gospodarske moi ipak bila kontrola proizvodnje srebra u zaleu. Upravo zbog toga, kad se u drugoj polovici 15. stoljea ova rudna leita poinju lagano iscrpljivati zbog tadanje tehnologije eksploatacije, 37 poinje i gospodarsko opadanje Dubrovnika. U poetku taj pad nije bio toliko zamjetan, no s vremenom postaje sve oitiji. Takve promjene primjetne su u itavoj Europi, a razlog tome nalazio se u opim europskim gospodarskim tokovima, koji e krajem istog stoljea u krajnjoj konzekvenci potaknuti i velika otkria. Osim toga, pojava Turaka Osmanlija u neposrednom dubrovakom zaleu, te njihova skora dominacija itavim Balkanom, uvjetovali su smanjene mogunosti pristupa zaleu i iskoritavanja njegovih rudnih bogatstava. Polako gubei svoj zalog bogatstva, Dubrovani su se nuno morali preorijentirati na neki drugi oblik privrede, to e kasnije s jedne strane prerasti u razvijenu slobodnu plovidbu, a s druge strane u stalno ulaganje novanih sredstava u kamene gradnje u gradu i okolici. 38 No, sredinom 15. stoljea, kad u Dubrovniku ivi i djeluje talijanski humanist Philippus de Diversis, ta tendencija gospodarskoga pada jo uvijek nije bila vidljiva. U djelu Opis Dubrovnika Diversis je opisao, pored mnogih drugih stvari, i trgovaku vrevu, koja je u njegovo doba vladala Dubrovnikom. Iz njegova teksta jasno se vidi da je tada u Dubrovnik dolazila roba iz brojnih talijanskih luka, od Venecije na sjeveru, pa do Palerma na jugu, a stizala je i roba iz Grke. 39 Istovremeno, dubrovaki su trgovci na zapad izvozili srebro, olovo, vosak, krzna i drugu robu iz zalea. 40 Iako neki strani povjesniari dre da je u zaboravljenim regijama, kao to je srce Balkanskog poluotoka, trgovina bila slabo razvijena, 41 upravo su tamo dubrovaki trgovci uspjeli razviti svoju trgovaku mreu i uspjenu eksploataciju rudnika. Dubrovaka trgovina sa zaleem, od Rake i Bosne preko Vlake i Bugarske sve do Moldavije i Ugarske, bila je obrazac posrednike trgovine europskih primorskih gradova. 42 Dakako, rezultati i dosezi takve trgovine razlikovali su se od
Baria Kreki, Contributions of Foreigners to Dubrovnik's Economic Growth in the Late Middle Ages, Viator 9 (1978.): 375. 36 Radovan Samardi, "Ragusa come sistema di funzioni" u Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Et moderna -- Atti del Convegno internazionle odranog u Bariju 21.22. listopad 1988., ur. Antonio di Vittorio (Bari: Cacucci, 1990.), 5. 37 Vidi e.g. i literaturu u: Baria Kreki, "Italian Creditors in Dubrovnik (Ragusa) and the Balkan Trade, Thirteenth through Fifteenth Centuries", u Dubrovnik, Italy and the Balkans in the late Middle Ages (London: Variorum Reprints, 1980.), 249-253; John V. A. Fine JR., The Late Medieval Balkans A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest (Ann Arbor: The University of Michigan Press, 31995.), 487488. 38 Na ovom mjestu zahvaljujem se dr. sc. Ivici Prlenderu jer mi je dao na uvid i koritenje svoj rad koji se jo uvijek nalazi u tisku: Ivica Prlender, Trgovaka republika pred izazovima oceana u: Zbornik radova Hrvati i Amerike znanstvenog skupa odranog u Dubrovniku 1992. (u tisku). 39 Philippi de Diversis de Quartigianis Lucensis, Situs aedificiorum politiae et laudibilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusij u: Codice inedito della Biblioteca Ginnasiale di Zara, fasc. 1, ur. V. Brunelli (Zadar: Biblioteca Ginnasiale di Zara, 1880.), 14-15; vidi takoer: Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, preveo Ivan Boi (Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1973.), 15. 40 Ibid. 41 M. M. Postan and Edward Miller, eds., The Cambridge Economic History (Cambridge: Cambridge University Press, 1987), vol. 2, The Trade of Medieval Europe: the South napisao Robert S. Lopez, 375. 42 Ibid., 339 i 401.
35

grada do grada, te je opseg trgovine primjerice Splita i Trogira u ovom razdoblju bilo znatno manji od trgovine Dubrovnika. No, s druge strane, trgovake velesile, poput Venecije i Genove, irile su svoj trgovaki interes duboko u unutranjost kontinenta sve do Njemake i Francuske. U tom lancu trgovakih putova i veza, vrste roba kojima se trgovalo razlikovale su se od regije do regije, tj. ovisile su o potrebama stanovnitva i proizvodnji i na datom prostoru. Stoga je i srednjovjekovni Dubrovnik, poput drugih sredozemnih gradova, bio ukljuen u trgovinu vinom. ak i tijekom ranog srednjeg vijeka nije bilo niti jedne europske regije u kojoj nije zabiljeena bar nekakva trgovina vinom. 43 Meutim, dok je vino na jugu smatrano svakodnevnom ivenom namirnicom, u sjevernim regijama Europe ono je bilo luksuzna trgovaka roba. 44 Naime, na sjeveru vinogradarstvo nije moglo biti toliko raireno zbog klimatskih uvjeta, pa su tamo bili uobiajeniji neki drugi napici, primjerice pivo. Stoga se moe rei da je trgovina vinom bila tipina za cijeli sredozemni krug, zbog razvijenog vinogradarstva i proizvodnje vina u toj regiji. Imajui to u vidu, mislim da se vinogradarstvo i vino mogu odrediti kao vrlo vani fenomeni regionalne tradicije. Na dubrovakom podruju u srednjem vijeku proizvodilo se bijelo vino (vinum album) i crno, tj. crveno vino (vinum vermelum). 45 Gradski statut strogo je zabranjivao prodaju vina mijeanog s medom (molca ili mulsa). 46 S pomou te odredbe gradska je vlada vjerojatno teila odrati neku razumnu razinu kvalitete vina u gradu, jer mijeanjem s razliitim dodacima, poput meda, vino bi promijenilo svoj okus i osnovno svojstvo. Ukoliko se pogledaju normativni izvori iz drugih dijelova Europe, ova se odredba ne ini ni malo udnom, prije bi se moglo rei da slijedi obrazac koji je i drugdje postojao. 47 Kao to je ve spomenuto, u Dubrovniku su postojale dvije vrste trgovine vinom: trgovina na veliko i trgovina na malo. Najee su i kupac i prodava bili vie zainteresirani za trgovinu na veliko, no njihovi motivi bili su ipak poneto razliiti. Naime, proizvoaprodava esto nije imao dovoljno sredstava da odrava vinograd tijekom itave godine, pogotovo ako ga je morao sam saditi. Stoga su mali proizvoai esto posuivali novac, da bi mogli odrati lozu do berbe. Obino su uzimali izmeu 2 i 20 perpera, ali katkad i do 80 perpera zajma. 48 Takve su posudbe bile prilino sigurne za zajmodavce, tj. kupce jer, ak ako bi berba i podbacila, zajmoprimac (tj. prodava-proizvoa) morao je vratiti dug u plodu, vinu ili novcu. S druge strane, kupac je bio zainteresiran za takvo davanje zajma, tj. kupnju vina budue berbe, jer je na taj nain mogao nabaviti vino po znatno nioj cijeni nego kad bi ga kupovao nakon berbe. Kupovinom jeftinog vina, kupac bi vie zaraivao u preprodaji na malo ili na veliko. Zbog toga je velik broj ljudi bio zainteresiran za takvo trgovanje. 49 No, bilo je i ljudi koji su kupovali vino budue berbe za osobne potrebe. Jedan dio takvih kupaca bili su stranci koji nisu imali vinograda na podruju Republike. Mogue je da
Balzs Nagy, Some Remarks on the Early Medieval Wine Trade and Wine Consumption u: Proceedings of the Eleventh International Economic History Congess in Milano 1994 by Universit Bocconi (Milan: Universit Bocconi, 1994.), 29. 44 Herbert Heaton, Economic History of Europe (New York i Evanston, Il: Harper and Row Publishers, 1948), 144-145. 45 Lui, Obrti i usluge u Dubrovniku do poetka 14. stoljea (Zagreb: Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1979.), 111. U izvorima se jo moe naii na izraz vinum purum, ali se tu zasigurno ne radi o nekoj posebnoj sorti vina nego nazivu kojim se je razlikovalo isto vino od vina mijeanog s neim (e.g. medom ili zainima). Isto tako, podaci u izvorima ne omoguavaju razlikovanje nekih posebnih sorti koje su se proizvodile na podruju onodobnog Dubrovnika. 46 Statut grada Dubrovnika (Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990.), lib. 6, c. 40. 47 E.g.: Helmut Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 59; Gottardo, Osti e tavernieri, 27. 48 Duanka Dini-Kneevi, Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 9 (1966.): 50. 49 Ibid., 51.
43

se i dio tih stranaca-doljaka takvom kupnjom pokuavao ukljuiti u trgovinu vinom jer sam u izvorima naao trojicu doljaka koji su posjedovali i krme u gradu, to e rei da su vjerojatno dulje bili aktivno ukljueni u trgovinu vinom. 50 Dokaza da su stranci kupovali vino u gradu ima u izobilju. Tako je, primjerice, kancelar Andreas, podrijetlom iz Bologne, u veljai 1382. naruio 20 vjedara vina od Maroja Cvetanovia, po cijeni od 8 perpera. Povrh toga, poznato je da je on i u oujku 1390. kupio 16 vjedara dobrog vina iz vinograda samostana Sv. Andrije, po cijeni od 96 groa (to je priblino 7 perpera). 51 U kolovozu 1370. gradski lijenik Christopher kupio je odreenu koliinu vina budue berbe s otoka ipana (Iuppana). 52 No, ipak se veina vina budue berbe kupovala radi preprodaje na nekom od brojnih trgova, poput onih na Neretvi, kod Sv. Sra ili u Drau. 53 Osobito velike koliine vina izvoene su u Hum, Raku i Bosnu. Dubrovake vlasti podupirale su takav izvoz jer su se na taj nain stanovnici opine rjeavali vlastitih vikova vina, a uprava je istovremeno zaraivala porezom na izvoz. Prema odredbi iz 1303. godine svatko tko je zakupio vinsku carinu na granici s Rakom, morao je izvesti u Raku 3000 vjedara vina godinje. U protivnom, zakupac bi morao platiti po 100 perpera za svakih 1000 neizvezenih vjedara. 54 Ipak, nije vjerojatno da se to preesto dogaalo jer je postojala duga tradicija izvoza vina u Raku. Naime, ve od vremena kralja Dragutina (1276.-1282.), dubrovaki su trgovci imali pravo prodaje vina na vinskom trgu u Brskovu. Pri tome zanimljivo je primijetiti da sauvani ugovor o tome napominje da reeno vino ne smije biti pomijeano s vodom. 55 Cijene vina budue berbe varirale su ovisno dobu godine, klimi tijekom godine, te procjeni nastupajue berbe. to je berba bila blia (a time i procjene sigurnije), cijena je vina rasla. Istovremeno, cijena je ovisila i o trenutnoj koliini vina u gradu i kvaliteti tog vina.

Koliko je meni poznato, u kaznenim spisima saGrafikon 1 a trojice stranaca koji su posjedovali krme. To uvana su imen su bili gradski lijenik Thomas (LM, s. 50-1, vol. 7, fol. 111), zatim gradski kirurg Johannes (LM, 50-1, vol. 1, fol. 76) i Paulus de Francavilla (LIF, 53, vol. 1, fol. 97). 51 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 51; Dubrovako vjedro za vino (quinquum ili quingo) sadravalo je otprilike 21 litru (quinquo grosso) to jest 18 litara (quinquo parvo). Vidi: Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1960.), 105; Groi (grossi) su bili jedna vrsta novca u srednjovjekovnom Dubrovniku. Vrijednost groa se tijekom vremena mijenjala, no omjer bi otprilike u ovom razdoblju bio: 1 perper12 ili 14 grossi; 24 grossi1 dukat; i 30 follari1 grossus. Vidi: Zlatko Herkov, Graa za financijsko pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956), passim. Vidi takoer: Milan Reetar, Dubrovaka numizmatika, vol. 1 (Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, 1924), 67-69; Pavo ivkovi, "Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku," Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 22-23 (1985.): 31-40. 52 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 51. 53 Ibid., 68. 54 Ibid., 66. 55 Ibid., 65-66.

50

Primjerice, u veljai 1297. godine za 1 perper moglo se dobiti 4 vjedra vina nastupajue berbe, a ve u oujku iste godine cijena je narasla za 0,14 % (3 vjedra za 1 perper). No isto tako, kao to se vidi iz grafikona 1, katkad se u veljai za perper moglo nabaviti i vie od 4 vjedra vina budue berbe. S druge strane, vino je u svibnju obino bilo skuplje. Vrlo je vjerojatno da je tada koliina prologodinjeg vina u gradu pala na minimum. Slijedei tu logiku, moglo bi se zakljuiti da je pad cijene vina u lipnju bio uzrokovan uvozom vina. I zaista, ako se zaviri u izvore, lako se moe uoiti da je veina odluka vijea o uvozu stranog vina u grad donesena tijekom svibnja i lipnja. 56 ini se da je upravo to bio razlog to se ak i tijekom svibnja i lipnja 1314. u gradu moglo nabaviti i do 5 vjedara vina za samo 1 perper. Naime, ukoliko prethodna godina nije bila rodna, dogaalo se da se vino uvozilo ve u svibnju da bi se sprijeila nestaica. No isto tako, moglo se dogoditi (iako puno rjee) da je domaeg vina bilo dosta sve do idue berbe, to objanjava pad cijena vina. S pribliavanjem berbe cijena je vina, naravno, automatski rasla. Tako je u kolovozu 1313. cijena vina

Grafikon 2 58 nastupajue berbe bila 3 vjedra za 1 perper. No, u godinama izmeu 1366. i 1368. u kolovozu je cijena bila jo via 2 ili ak samo 2 vjedra za 1 perper. S druge strane, bilo je godina kad je ak i u kolovozu cijena bila izuzetno niska. Primjerice, 1320. i 1321. ak se i u kolovozu vino budue berbe moglo nabaviti po cijeni od 4 ili ak 4 vjedra za 1 perper. 57 Naalost, ne moe se sastaviti potpuna lista veleprodajnih cijena vina budue berbe jer u sauvanim izvorima nije ostalo dovoljno podataka. Ipak, na osnovi onog to je ostalo sauvano moe se poneto zakljuiti. Tako primjerice, visoke cijene u estom desetljeu 14.
56 57

E.g. ACMin, 5, sv. 1, fol. 8, 29; MSHSM, vol. 10, 272; Ibid, vol. 28, 20. Detaljniji podaci o kretanju cijena vina u trgovini na veliko mogu se nai u tablicama cijena vina objavljenim u Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 58-62. 58 Oba grafikona zasnovana su na podacima preuzetim iz tablica objavljenih u ve spomenutom lanku DiniKneevi, Trgovina vinom. Takoer se mora napomenuti da oba grafikona nikako ne odraavaju preciznu sliku te trgovine nego samo njezine trendove.

stoljea (vidi grafikon 2) mogu se objasniti injenicom da je tijekom tog razdoblja Dubrovnik ratovao s Vojislavom Vojinoviem. Tijekom tog rata uniteno je mnogo dubrovakih vinograda jer su se oni najee nalazili blizu granica. Jednako tako, tijekom 1340-ih Dubrovnik se ee sukobljavao i svaao s gospodarima neposrednog zalea. S druge strane, vrlo nagli skok cijena odmah nakon 1348. godine moe se protumaiti kao posljedica velike epidemije kuge. Sukladno tome, u istom je razdoblju (nakon kuge) znatno skoila cijena nadnica, 59 to pokazuje da nije bilo dovoljno radne snage, tj. da je itav proces proizvodnje doivio pad. Nasuprot tome, primjetan pad cijena vina odmah nakon 1333. godine oito je bio uzrokovan poveanom proizvodnjom. Iste je godine Dubrovnik uspio kupiti poluotok Peljeac i danas jedno od najvinorodnijih podruja u Hrvatskoj. Niske cijene tijekom drugog desetljea etrnaestog stoljea vjerojatno su rezultat niza dobrih berbi tih godina, zbog ega su se u gradu nagomilale zalihe. Vino koje se odmah nakon kupnje isporuivalo kupcu bilo je na tritu znatno skuplje, vjerojatno zato to je takva trgovina bila bez ikakva rizika. Cijene tog vina kretale su se obino izmeu 1 i 3 vjedra za 1 perper, no bilo je i godina kad se za perper moglo dobiti samo 0,8 vjedara vina, kao primjerice 1347. godine. 60 S druge strane, bilo je godina kad je cijena vina i tada bila izuzetno povoljna: primjerice, 1329. godine za perper se moglo dobiti 3 vjedra vina. 61 Iz svega ovog oito je da je cijena vina varirala ovisno o drutvenim, klimatskim i brojnim drugim uvjetima. Na osnovi sauvanih podataka moe se odrediti prosjena veleprodajna cijena vina u 14. stoljeu. Ona je iznosila oko 4 vjedra za 1 perper, to preneseno u dananji mjerni sustav znai da se za perper moglo dobiti oko 80 litara vina. Zanimljivo je napomenuti da se u to doba za perper moglo kupiti 24 kg janjetine ili 0,58 stara ita (otprilike 46,8 kg).62 Ukoliko se podrobnije promotre ti odnosi, moe se doi do iznenaujueg zakljuka da je u srednjovjekovnom Dubrovniku pola litre vina kotalo koliko i 1 kg ita. Ipak, to ne znai da je cijena vina bila izuzetno niska, nego naprotiv da je ito bilo jako skupo. 63 Iako je veleprodaja inila znatniji dio trgovine vinom, za svakodnevni ivot prodaja na malo (a minuto) bila je mnogo vanija. Vino se na malo ponajvie prodavalo u krmama, ali postojale su i druge mogunosti za takvu trgovinu vinom. Meutim, te ine mogunosti veinom su bile rezultat agrarnih odnosa. 64 Na primjer, vlasnici vinograda mogli su, bez opasnosti od plaanja ikakve kazne, kupovati vino na malo od svojih teaka. No, budui da takva trgovina nije imala previe veze s gradom i gradskim krmama, ovdje se o njoj nee govoriti. Vanost vina u svakodnevnom ivotu (tj. njegova konzumacija) i u srednjovjekovnom gospodarstvu Sredozemlja bila je gotovo jednaka vanosti ita. 65 Stoga su ustanove i osobe koje su se brinule o distribuciji vina poput vinskih slubenika bile prilino vane za ivot komune. Krma je u tom lancu distribucije vina imala bitno mjesto, to se moe vidjeti ve iz
Ibid., 43. Ibid., 62. 61 Ibid. 62 remonik, "Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka" Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 35 (1933.): 28; Starium je bio mletaka mjera za ito i sadravao je otprilike 100 litara tj. 78 kg ita. Vidi: Mahnken, Dubrovaki patricijat, 185; S druge strane, neki znanstvenici smatraju da je u Dubrovniku starium sadravao 98.5 litara75 kg ita. Vidi: Tadi, Privreda Dubrovnika, 521. 63 remonik, Vinogradarstvo, 28. Vidi i grafikone o cijenama ita u srednjem vijeku u: B. H. Slicher Van Bath, Storia agraria dell' Europa occidentale (500-1850), (Torino: Einaudi, 21972.), 143-144. 64 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55. 65 Nagy, Early Medieval Wine Trade and Wine Consumption, 31. Naravno, u Dubrovniku je ita uvijek nedostajalo i bilo je stalno potrebno nanovo ga uvozit, dok je vina nerijetko bivalo i previe. Meutim, obje su namirnice ulazile u svakodnevnu prehranu, to e uskoro biti i podrobnije razmotreno.
60 59

gradskog statuta. U statutu su bili propisani radni sati krmi u gradu, 66 a odreeno je i da krma mora biti smjetena u kamenoj zgradi. 67 U biti, ta odredba nalae da vino mora biti skladiteno u kamenim zgradama, a budui da je krma svakako morala imati popriline koliine vina, logino je zakljuiti da su krme bile smjetene u kamenim zgradama. No osim distribucije vina, krma je imala i svoju drutvenu funkciju u ivotu komune. Iz sauvanih izvora sasvim je jasno da su vinski slubenici (officiales supra vino) bili duni istraiti koliko je trenutno ima vina u gradu, a katkad ak ispitivati i kakvou tog vina. 68 Izbor vinskih slubenika najee se obavljao odmah nakon berbe, no ponekad su birani i u lipnju ili u neko drugo doba, kad se pretpostavljalo da je koliina vina u gradu kritino malena. 69 Njihova je dunost bila i organizacija distribucije vina unutar grada. Glede vinske trgovine, svakako bi se trebalo neto rei o cijenama vina u trgovini na malo. Sve do nedavno, vjerovalo se da podaci o cijeni vina u prodaji na malo u Dubrovniku nisu sauvani, te da se, prema tome, cijene ne mogu rekonstruirati iz postojeih izvora. 70 Ovakvo rekonstruiranje cijene vina u krmama pokuala je jedino Duanka Dini-Kneevi. 71 Na temelju nepotpunih podataka o cijenama vina koje je skladitila dubrovaka opina, autorica je pokuala barem priblino odrediti cijenu vina u krmama. Prema odredbi iz kolovoza 1382. dubrovake vlasti odluile su da prodajna cijena vina iz gradskih rezervi ne bude via od 30 folara. 72 Nekoliko godina kasnije, u srpnju 1389. iste vlasti odluuju da cijena mora biti 40 folara. 73 Iz teksta odredbe jasno se vidi da je to vino bilo u vlasnitvu komune, te da su ga dubrovake vlasti htjele pustiti u optjecaj vjerojatno zbog nestaice. Mogue je da su slubenici za vino u ovom sluaju morali nadgledati prodaju vina po krmama, jer se cijena od 30 odnosno 40 folara ne ini osobito visokom, te je to vjerojatno bila cijena za neku manju koliinu vina. 74 No nevolja je to koliina vina na koju se odnose ove cijene nije zabiljeena u dokumentima. Duanka Dini-Kneevi je pretpostavila da je to bila mensura medie quarte (etvrtina vjedra4,69 l), a na temelju odluke dubrovakih vlasti da svaka krma mora posjedovati upravo tu mjeru. 75 Meutim, ini mi se da te pretpostavke o cijenama i mjerama ipak nisu sasvim tone, jer ipak se sauvao podatak o tonoj cijeni vina u krmi. Naime, u kaznenim spisima sauvana je jedna prituba glede cijene vina u krmi. Dodue, podatak koji sam uspio pronai zasada je jedini podatak takve vrste i potjee iz 15. stoljea, kad vrijednost novca vie nije tako stalna. No, ipak mislim da je ovaj podatak o cijeni vina mnogo pouzdaniji od bilo kakvih spekulacija. Tekst tog sluaja glasi:
Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 4 and lib. 4, c. 26. Statut grada Dubrovnika, lib. 4, c. 38; Statuta doane civitatis Ragusii, u: Zbornik za istoriju, jezik i knjievnist srpskog naroda odelenje 3., s. 5, vol. 6, ur. Mihajlo Peterkovi (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1936.), 432. 68 Radi usporedbe moe se navesti da su i u onovremenoj Veneciji postojale gotovo identine slube za kontrolu koliine i kakvoe vina u gradu. Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 32-35. 69 MSHSM, vol. 13, 76; ACMin, s. 5, vol. 1, fol. 28'. Za jo primjera pogledati: Dini-Kneevi, Trgovina vinom, passim. 70 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 58. 71 Duanka Dini-Kneevi, "Prilog prouavanju mera za vino u Dubrovniku u 14. veku" Historijski zbornik 1920 (1966.-1967.): 419-427. 72 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. 73 Prima pars est de ponendo vinum comunis ad manum pro vendendo ... Prima pars est de incipiendo vendere vinum comunis die lune proxime ad follaros XL quod est ad presens in civitate. Vidi: OV, 513. 74 U srednjovjekovnom Dubrovniku odnos novanih jedinica perper-gro (denar)-folar (minca) naelno je bio ovakav 1perper = 12 groa, a 1 gro = 30 folara. Meutim, kako se vrijednost novca tijekom 14. i 15. stoljea mijenjala u odnosu na mletaki dukat, tako su se i realni teajevi i odnosi ovih novanih jedinica mijenjali. Detaljnije o tome vidi u: Reetar, Dubrovaka numizmatika, 67-69; Pavo ivkovi, Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 22-23 (1985.): 31-39. 75 Dini-Kneevi, Prilog prouavanju mera za vino, 422; OV, 219.
67 66

 MCCCCXVII die XI ianuarii Vulca Mirosaglich coram nobili et strenuo milite domino Pasquale de Resty conqueritur supra Glupchum Miloseuich eo quia ista die dum dictus Vulca dedisset sibi grossus vnum pro vno tererio vini cum dimidio quod vendebatur in XX et debebat reabere (!) folleros (!) quindecim de quibus ille uoluit sibi reddere nise (?) quinque. Et cum ipse peteret restum dictus Glupchus et eius vxor dixerunt sibi multas iniurias... 76 Iz gornje pritube jasno se vidi da je poetkom 1417. godine cijena jednog i pol tercerija vina (oko 1,17 litara) u krmi iznosila 20 folara. Prema tome, oito je da se mogu donijeti novi zakljuci o mjerama za vino u srednjovjekovnim dubrovakim krmama. Po svemu sudei, izgleda da su dubrovake vlasti prilikom odreivanja cijena vina u odredbama iz 1382. i 1389. mislile na tercerij (otprilike 0,78 l), a ne na etvrtinu vjedra, kako se do sad mislilo. 77 Tome u prilog govori i injenica da je tercerij postao najrairenija, a u 16. stoljeu i jedina mjera za vino. 78 Nadalje, uoljivo je se ovaj podatak iz sijenja 1417. i podaci iz 1382. odnosno 1389. godine gotovo savreno poklapaju. Naime, lako je mogue da je u doba nestaice cijena vinu znatno rasla, te da su dubrovake vlasti u takvim trenucima intervenirale s ciljem maksimiranja cijena deficitarne robe, tj. ograniile su cijenu vina na 30 odnosno 40 folara. Sve u svemu, u nedostatku veeg broja podataka, moe se zakljuiti da se cijena jednog tercerija vina u krmi kretala izmeu 13 i 30 odnosno 40 folara, to je ovisilo o dobu godine i koliini vina u gradu. 79 imbenik koji je utjecao na cijenu vina bili su i porezi. 80 U kasnom 13. stoljeu porez na vino bio je prilino nizak, samo 3 folara na vjedro. 81 Otprilike u to vrijeme 4 vjedra vina kotala su 1 perper, pa je vidljivo da je porez u ono doba bio samo jedna tridesetina vrijednosti. 82 Taj porez plaao se za svako vjedro vina unutar grada. 83 Meutim, godine 1292. taj je porez ukinut jer su vlasti drale da je preteak stanovnicima. 84 Porez je kasnije ponovno uveden, ali ne zna se tono kada. Mogue je da se to dogodilo 1328. godine, jer te godine u veljai Malo vijee bira 3 patricija suprastantes supra gabella vini. Ve idue godine na istu se funkciju biraju 3 nova patricija kao officiales supra vino. No, ti su slubenici, za razliku od prethodnih, bili izabrani na dan Sv. Mihajla (29. rujna), to je i inae bio dan kada su birani dunosnici za razliite slube. 85 Slubenici izabrani 1328. godine supra gabella vini bili su zadueni nadgledati uvoz i izvoz vina, kao to se vidi iz njihova naslova. Mogue je da su
LM, 50-1, sv. 4, fol. 206' (za nastavak vidi Priloge). U Statutu carinarnice grada Dubrovnika jasno su 8. oujka 1386. nadopisane koliinske vrijednosti mjernih jedinica koje bi krma trebala posjedovati. Meu njima se nalazila i mjera od 1 tercerija. Vidi: Statuta doane, 442. 78 Reetar, Dubrovaka numizmatika, 94. 79 Te su cijene donekle usporedive s cijenama iz onodobne Venecije. O tome vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 21-23. 80 Mora se priznati da su porezi u Dubrovakoj Republici tema koja u historiografiji nije obraena na zadovoljavajui nain. Ovaj kratki pregled dubrovakih poreza na vino samo je uvid koji na mnogim mjestima nije ujednaen, no (naalost) najbolji to se moe iitati u postojeoj literaturi. Ova neujednaenost pogotovo je izraena u pitanju oporezivanja trgovine vinom na veliko (a pluri) i na malo (a minuto) jer iz literature uope nije jasno koji su se porezi odnosili na veletrgovinu, a koji na maloprodaju vina. 81 Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 29; Vidi i: Statuta doane, 442. 82 Zgodno je primijetiti da je u onodobnoj Veneciji porez na vino iznosio 30 soldi po amfori (oko 600 litara). (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 28). 83 Dini-Kneevi, Trgovnina vinom, 79. 84 Statut grada Dubrovnika, lib. 8, c. 54. 85 remonik, Vinogradarstvo, 29. Vidi i: Nella Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 9-52.
77 76

slubenici izabrani 1329. godine morali kontrolirati i koliinu vina u gradu, jer su bili izabrani ba nakon berbe. Kako se vidi iz grafikona cijena tijekom 14. stoljea, cijena vina upravo tijekom 1320-ih bila je prilino niska vjerojatno zbog poveane proizvodnje vina u tom razdoblju. Mogue je da je upravo takva poveana proizvodnja bila razlogom ponovnog uvoenja poreza. Ubrzo potom, 6. listopada 1330., Malo vijee odluuje da se ubiranje poreza na vino dade u godinji zakup, koji je za tu godinu iznosio 1310 perpera. Ve idue godine zakupnina je poviena na 1500, a 1332. godine bila je 2000 perpera. 86 Naalost, izvori nita ne govore o visini poreza u ovom razdoblju, no mogue je da se radilo o jednoj dvanaestini vrijednosti vina. 87 Nije poznata ni visina poreza u razdoblju izmeu 1332. i 1343., jer su zapisnici dubrovakih vijea iz tog perioda naalost izgubljeni. No, odluka Velikog vijea iz 1344. godine otkriva da je do tada visina poreza na vino iznosila jednu osminu vrijednosti vina. Tada je Vijee smanjilo porez na jednu dvanaestinu vrijednosti vina, zbog siromanih graana koji nisu mogli plaati dotadanji porez. 88 U 1350. godini porez na vino, koje je bilo prodavano in Ragusio et in districtu ad spinam, poveao se na jednu petinu, to je iznosilo 1 gro po vjedru. 89 Sve u svemu, izvori svjedoe da je tijekom 14. stoljea porez na vino varirao, no zakup toga poreza stalno je rastao. Porast zakupa ne znai nuno da je i porez postajao vii jer se tijekom etrnaestog i kasnijih stoljea vrijednost novca mijenjala (veinom padala). 90 Tako je 1358. godine visina zakupa na vinsku carinu dosegla 6205 perpera. 91 Napokon, 1370-ih porez na vino skoio je jo jednom tad je iznosio 2 groa, te se ini da se je zadrao na toj vrijednosti barem do kraja 14. stoljea. 92 Porezi su utjecali na trgovinu vinom, ali je vrijedilo i obratno. Openito govorei, dubrovake vlasti su poticale vie-manje samo izvoz vina, jer je proizvodnja vrlo esto premaivala domae potrebe. 93 No, kao e biti pokazano, ipak su povremeno doputali uvoz, posebice u vrijeme nestaice vina. Posve je oigledno da je vino bilo vana dnevna namirnica, dakle i vana trgovaka roba. Domaa proizvodnja najee je zadovoljavala unutranje potrebe grada i distrikta, te je stoga trgovina vinom u Dubrovakoj Republici veinom bila unutranja i lokalna. Meutim, stalna ponavljanja odredbi protiv krijumarenja vina svjedoe da se trgovci esto nisu previe osvrtali na ta pravila, te da su vjerojatno krijumarili strana vina u grad i distrikt. Jedna od tih odredbi zabranjuje ne samo potajni uvoz stranog vina na dubrovako podruje, nego ak i krijumarenje vina iz distrikta u grad. 94 Razlog tome morao je biti taj to je neposredna okolica grada, a i sama Astareja, najee proizvodila sasvim dostatne koliine vina za potrebe vlastitog trita i stanovnitva, pa bi uvoz stranog ili ak distriktualnog vina u grad mogao ugroziti domaeg proizvoaa na vlastitom tritu. Prema statutu grada iz 1272. godine, kazna za krijumarenje stranog vina bila je konfiskacija i prolijevanje vina. Ako je
Ibid. Ibid., 30. 88 Puno objanjenje odluke glasi: ... quod cum nimis erat grave et inportabile pauperibus hominibus bibentibus et ementibus vinum ad tabernam solvere doane vini de octo follaris unum follarum, quod dicte doane vini tollatur medius punctus et reducatur ad pristinum tantum, videlicet, quod pro dicta doana vini de cetero solvatur solummodo de duodecim follaris unus, et non plus. Vidi: remonik, Vinogradarstvo, 30. 89 MSHSM, sv. 13, 97; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 80. 90 Pavo ivkovi, Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 22-23 (1985.):31-40. 91 remonik, Vinogradarstvo, 31. 92 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 80; Zanimljivo je primijetiti da je i u Veneciji u 14. stoljeu visina poreza na vino oscilirala u ovisnosti o podrijetlu vina i gospodarsko-politikim imbenicima. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 30-31). 93 Naime, za dubrovake trgovce postojao je itav sustav obveza izvoza vina ak i ako su se bavili sasvim drugom trgovinom. Vidi: Statuta doane, 433-434. 94 LV, c. 466; Sline odredbe postojale su i u srednjovjekovnoj Veneciji (vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 26).
87 86

krijumar bio iz Dubrovnika, morao je platiti kaznu od 25 perpera. 95 Meutim, 1320. godine ta je kazna preinaena, pa su i stranci morali platiti istovjetnu kaznu za krijumarenje vina. 96 tovie, kazne za krijumarenje vina znale su biti izuzetno visoke, ak i do 500 perpera, to se moglo i odraditi (ukoliko prijestupnik nije imao novaca) s dva mjeseca ili vie mjeseci zatvorske kazne. 97 Nadalje, ak je i pomisao o uvozu stranog vina mogla biti kobna. O tome govori jedna osobito stroga odredba Velikog vijea iz oujka 1360., prema kojoj ni jedan lan Velikog vijea ne smije ni postaviti pitanje o uvozu stranog vina. Ako bi to uinio, bio bi prisiljen platiti kaznu od 100 perpera. 98 No, sve odredbe protiv uvoza stranog vina nisu bile trajne naravi, nego su se tijekom vremena mijenjale i prilagoavale potrebama grada i stanovnitva. Primjerice, 1432. godine mijenja se odredba prema kojoj je krijumareno vino trebalo proliti u more, tako da se od tada konfiscirano vino dijelilo siromanim, ubogim i bolesnim stanovnicima grada. 99 Ta odredba pokazuje koliko se dubrovaka vlada brinula o ivotnom standardu svojih podanika. tovie, ona otvara posve nov pogled na restriktivne zakone o uvozu vina: upuuje na to da je vlada smatrala vino ne samo robom, nego vanim artiklom prehrane, koji se mora nai na stolu svakog, pa i najsiromanijeg, stanovnika grada. Prema nekim raunanjima, godinja potronja vina u gradu Dubrovniku 1360-ih iznosila je oko 2 milijuna litara, to znai priblino 517 litara po glavi stanovnika. 100 Tolika potronja vina po glavi stanovnika, iako se moda ini velika, zapravo ne treba uditi. Naime, treba imati u vidu to je sainjavalo dnevnu prehranu prosjenog ovjeka u srednjem vijeku. 101 Iako se danas srednji vijek ini mranim dobom, po pitanju prehrane on to nije bio prehrana ljudi u kasnom srednjem vijeku bila je prilino raznolika, a pored itarica najvie se jelo meso (divlja, ribe, perad itd.), i to u svim drutvenim slojevima. 102 Prema nekim od srednjovjekovnih jelovnika strane provenijencije, uistinu je zaudno kolike su se koliine mesa troile prosjeno vie od 100 kilograma po glavi stanovnika. 103 Sve to silno meso nije bilo lako skladititi i najee metode konzerviranja bile su suenje i usoljavanje (ak je i maslac najee bio slan). 104 Imajui to u vidu, postaje sasvim jasno zato je u srednjovjekovnom Dubrovniku potronja vina bila toliko visoka. Ukoliko bi se postavilo pitanje zato Dubrovani nisu vodom gasili e nakon takvih slanih jela nego su pili vino u tolikom koliinama, valja se prisjetiti da je grad dobio stalnu tekuu pitku vodu tek s

Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 18; lib. 6, cc. 35 i 38. Ibid., lib. 6, c. 35; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. 97 E.g. LV, cc. 14, 74, 144. 98 LV, c. 14; MSHSM, vol. 27, 26. 99 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 35; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. Zanimljivo je primijetiti da je ova promjena zakona o prolijevanju vina donesena upravo u razdoblju kad se u gradu osniva nahodite i vei broj hospitala, te je mogue da je reena promjena bila u nekakvoj vezi s opom socijalnom klimom u gradu. 100 remonik, Vinogradarstvo, 31. Prema nekim kalkulacijama, sredinom 14. stoljea grad Dubrovnik imao je oko 3500 stanovnika. Vidi: Stjepan Krivoi, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1990), 51. 101 U naoj historigrafiji pitanje prehrane ovjeka u srednjem vijeku naalost uope nije dotaknuto, pa je ovaj dio svakodnevnog ivota u hrvatskom srednjovjekovlju potpuno nepoznat. Stoga su i reenice koje slijede o tom pitanju samo moje vlastite spekulacije i razmiljanja zasnovana na rezultatima takvih istraivanja u stranim historiografijama. 102 Detaljnije o tome vidi: Massimo Montanari, Alimentazione e cultura nel Medioevo (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1989.), 35-36 i dalje; Isti, La fame e l'abbondanza Storia dell'alimentazione in Europa (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997.), 93; Elias, O procesu civilizacije, 166-167. 103 Montanari, La fame e l'abbondanza, 91-94 i 131. 104 Van Bath, Storia agraria, 116-117.
96

95

izgradnjom tzv. Onofrijevih fontana u prvoj polovici 15. stoljea. 105 Naravno, u Gradu su i prije izgradnje fontana postojali razni bunari, no mogue je da kvaliteta te vode nije uvijek bila sasvim zadovoljavajua. 106 Iako je domaa proizvodnja vina esto nadilazila potrebe grada, pa su zakonske odredbe branile uvoz vina, strano se vino (primjerice slatka malvazija) moglo kupiti u gradu. tovie, ak su i opinske vlasti katkad prodavale takvo vino iz vlastitih rezervi. 107 Pored tih, i druge odredbe vijea svjedoe da je dubrovaka vlada povremeno podupirala uvoz vina. O tome najbolje svjedoe primjeri vezani uz dominikanske i franjevake redovnike, koji su svake godine dobivali doputenje vlade da uvezu odreenu koliinu vina u grad. 108 Ta koliina mijenjala se iz godine u godinu. Tako, primjerice 1335. godine Malo vijee doputa im uvesti 100 vjedara stranog vina, no samo za njihove osobne potrebe. 109 No, iako su imali ovo doputenje, dominikanci su esto pokuavali prokrijumariti vie vina no to im je bilo doputeno uvesti. Tako je, na primjer, godine 1434. prior dominikanskog samostana Petar pokuao prokrijumariti 8 vjedara vie no to je smio uvesti. Pri tome je bio uhvaen, te sukladno zakonu osuen na godinu dana izgona iz grada ili globu od 49 perpera. Naravno, izabrao je globu. 110 Zanimljivo je primijetiti da su u ovom sluaju ak i kapetan broda i mornari bili kanjeni novanim kaznama, to govori u prilog tezi o strogosti kontrole vinske carine i vanosti vinske trgovine za Dubrovaku Republiku. Ovakva doputenja uvoza vina katkad su mogli dobiti ak i obini stanovnici grada. 111 Tako neto dogodilo se primjerice 1392. godine, kao to je zapisano u Zelenoj knjizi dubrovakih zakona (Liber viridis), kad je svim stanovnicima grada doputeno uvesti 2 vjedra (otprilike 44 litre) vina. 112 S druge strane, prema statutu je stanovnicima grada bilo dozvoljeno uvesti u grad samo ono vino koje su sami proizveli u vlastitim vinogradima i za vlastite potrebe, ak iako se vinograd nalazio na nekom od otoka. 113 Spomenuti izvor spominje i vrste vina koje su se tada najee uvozile. To su bile: maluasia, romania, maroa, vernaccia i ribolii. Maluasia (malvazija) slatko je bijelo vino podrijetlom iz Grke, koje je Dubrovaka Republika veinom uvozila iz raznih krajeva Apeninskog poluotoka. 114 Ribolium je, pak, bilo bijelo vino iz talijanske provincije FriuliVenezia Giulia. Vernaccia je takoer bila bijelo, ali polusuho vino, koje je dolazilo iz Toscane. Malo je tee odrediti podrijetlo preostalih dviju sorti koje dokument spominje. No, moe se pretpostaviti da im imena potjeu od krajeva iz kojih je takvo vino uvoeno. Tako bi romania mogla biti vino koje je stizalo ili talijanske regije Emilia-Romagna ili pak iz nekih bizantskih provincija. 115 S druge strane, za podrijetlo maroe naalost ne mogu ponuditi
Na ovom mjestu zgodno je pripomenuti da je graditelj Onofrije dela Cava izgradio, osim samog vodovoda, samo veliku fontanu, a graditelj male fontane bio je Pietro Martini. (Vidi e.g.: Igor Fiskovi, Reljef renesansnog Dubrovnika (Dubrovnik: Matica hrvatska, 1993.), 126. 106 O tome da su u Gradu postojali izvori vode svjedoi i injenica da se jedna od gradskih ulica zove Ulica od Pua, tj. izvora/bunara, ije je ime u tom obliku zabiljeeno ve u srednjovjekovnim izvorima. 107 ACMin, 5, sv. 6, fol. 142. 108 E.g. Statut grada Dubrovnika, lib. 6, cc. 35 i 65. 109 MSHSM, vol. 10, 354. 110 ACMin, 5, sv. 6, fol. 141; Jo slinih primjera moe se nai u: Baria Kreki, "Ragusa (Dubrovnik) e il mare: aspetti e problemi (XIV-XVI secolo)," u: Ragusa e il Mediterraneo, 136. 111 Primjere za takva iznimna doputenja uvoza vina za vlastite potrebe moe se nai i u drugim jadranskim gradovima primjerice u Veneciji. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 24-27.) 112 LV, c. 74. 113 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 41. 114 Za jo neke primjere vidi: Baria Kreki, Dubrovnik i Levant (Beograd: Srpska akademija nauka, 1956.), 5960 (biljeka 10) i 91-92. 115 U dokumentima Dubrovake Republike iz trinaestog stoljea pa i kasnijih stoljea europski dio Bizantskog Carstva redovito je nazivan Romania. Vidi: Lui, Dubrovake teme, 390.
105

zadovoljavajui i pouzdan odgovor. 116 Svakako je Apeninski poluotok bio regija iz koje je Dubrovnik najee uvozio vino. No, grad je uvozio i odreene koliine vina iz podruja dananje Grke. 117 Kao to se vidi iz gore izloenog, dubrovaki trgovci trgovali su ne samo domaim vinom, nego i stranim vinom, najee s Apeninskog poluotoka. No, iako je glavnina stranog vina dolazila s podruja dananje Italije, Dubrovani su uvozili vino i iz nekih dalmatinskih gradova, primjerice iz Splita i ibenika. 118 Vino koje je stizalo s Apeninskog poluotoka obino je uvoeno preko talijanske luke Ortona. 119 Ovakva trgovina mora da je bila vrlo unosna jer je jedan od trgovaca vinom, Sergol Buni, ak organizirao kompaniju za trgovinu vinom kod Sv. Sra. 120 Na takav postupak vjerojatno ga je nagnala nemogunost da sam obavlja sve poslove uslijed velikog opsega takve trgovine. Postoje podaci i o tome da su dubrovaki trgovci trgovali vinom zajedno sa stranim trgovcima. Tako je na primjer u lipnju 1368. mletaki trgovac Lorenzo de Bondiverciis unajmio brod od Bogdae, sina Branote, iz Dubrovnika. Potom je Lorenzo naruio poiljku od 48 baava vina (otprilike 1012 litara) od Ruska Siruge, koji je bio namjetenik Maroja Beneia, trgovca iz Dubrovnika. Poiljka je trebala biti kupljena u Ortoni za 192 dukata (otprilike 384 perpera). 121 Nadalje, injenica da su i same dubrovake vlasti, u nedostatku vlastitog vina u gradu i na teritoriju Dubrovake Republike, esto unajmljivale strane trgovce da dobave vino za grad, upuuje na to da je trgovina vinom bila vrlo unosan posao. Stranci su unajmljivani moda zato to su dubrovaki trgovci bili prezauzeti vlastitim poslovima trgovanja (izmeu ostalog i vinom iz june Italije). 122 No, moda je vjerojatniji razlog bio taj to su stranci bolje poznavali strano trite, tamonje prilike, cijene i kvalitetu vina u stranim pokrajinama.

U dostupnim mi rjenicima srednjovjekovnog latiniteta i talijanskog jezika, pojam maroa nije zabiljeen. Mogue je da rije maroa treba itati marca. U izvorniku odredbe (Liber viridis) uistinu pie maroa. Meutim, budui da se radi o prijepisu iz zapisnika dubrovakih vijea, mogue je da je pisar krivo iitao rije te je tako prepisao u zakonik, jer u kancelarijskoj gotici znakovi za c i o ponekad mogu izgledati vrlo slino, pogotovo ako se pisar urio i pri tome malo mario za oblikovanje slova. Ukoliko je ova pretpostavka tona, tada bi mogli rei da je podrijetlo misteriozne maroe u biti talijanska pokrajina Marche; U svezi s trgovinom vinom izmeu Dubrovnika i Ankonitanske Marke vidi: Rokai, Dubrovnik i Ankonitanska Marka, 129-133. 117 Kreki, Dubrovnik i Levant, 59. 118 Lui, Dubrovake teme, 156, 281 i 373. 119 Lui, Dubrovake teme, 453; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 68. 120 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 68. Vjerojatno se radi o trnici koja se nalazila blizu crkve Sv. Sra kod Skadra u dananjoj Albaniji. 121 Ibid., 69. Za odnose dukat-perper vidi: ivkovi, Pariteti dubrovakog novca, 34. U dokumentu stoji da je Lorenzo naruio 48 baava vina quartarum IX pro quolibet iz Ortone, te da je za svaku od tih baava trebao platiti 4 dukata. Ako se zna da je malo vjedro (oko 18 litara)=2 media quinqua=8 dimidia quarda=24 terceria=48 media tercia, onda se moe izraunati u tekstu navedenu koliinu vina. Odnos mjera uzet iz: Mahnken, Dubrovaki patricijat, 105. 122 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 71.

116

Predodba o vinu Imajui u vidu da je na grad slabo opskrbljen vinom, a osobito jer je taj proizvod jedna od glavnih i najvanijih stvari potrebnih za ljudsko zdravlje bez kojega sva ostala svjetska dobra malo smrtnicima mogu koristiti Considerantes civitatem nostram esse male fultam vino et presertim bono quod est una de principalioribus et nessesarioribus rebus requisitis sanitati corporum humanorum, sine qua sanitate omnia cetera huiusmodi mundialia bona parum mortalibus prodesse possunt ... 123

U srednjovjekovnom Dubrovniku, kao i u itavom srednjovjekovnom svijetu, vino je smatrano hranom, tj. prehrambenom namirnicom. 124 Ono je takoer bilo, kao to je prethodno navedeno, i vrlo vana trgovaka roba. Meutim, predodba o vinu razlikovala se od jedne do druge europske regije: dok je na sjeveru vino smatrano luksuzom, na jugu je ono bilo normalna dnevna namirnica. 125 S druge strane, dubrovake su vlasti svakako htjele imati udjela u trgovini vinom i koristi od nje. Iz zapisnika sjednica dubrovakih vijea lako se moe uoiti da su normativne odredbe uvelike obuhvaale svakodnevni ivot graana srednjovjekovnog Dubrovnika. Stoga ne zauuje da je i vino bilo esta tema rasprava. 126 Nadalje, dubrovake su vlasti ubirale znatan prihod od poreza na vino. Jedino je vino namijenjeno sirotinji i u dobrotvorne svrhe bilo osloboeno poreza. 127 Ako se uzmu u obzir sve prethodno navedene odredbe o vinu i vinskoj trgovini, moe se rei da je dubrovaka vlada imala i provodila svojevrstan plan glede vina, tj. da je provodila uvjetno reeno vinsku politiku. Tako, iako su postojali posebni slubenici koji su se brinuli oko vina u gradu i o vinogradima, dubrovake su vlasti htjele uvijek biti in mediis rebus. Vjerojatno zbog toga 1345. godine Vijee umoljenih bira pet mudrih ljudi koji su trebali modificirati postojee zakone o vinu i prilagoditi ih trenutnoj situaciji, te se potom pobrinuti i za provedbu tih zakona. 128 Ta odluka pokazuje da se dubrovaka vlada uistinu brinula o koliini vina u gradu i njegovoj distribuciji. Nadalje, vidljivo je i to da su se vlasti brinule o zadovoljavanju potreba stanovnika. Ovakve odredbe o izboru slubenika za vino (obino ih je bilo trojica) nisu bile rijetke. 129 Izabrani slubenici morali su ii gradom,
123 124

ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. E.g. Primjer iz franakog zakonika sasvim jasno govori u prilog gore navedenoj tezi: Quicumque enim tempore messis vel tempore vindemiae non necessitate sed propter cupiditatem comparat annonam aut vinum, verbi gratia de duobus denariis comparat modium unum et servat usque dum iterum vendurare possit contra denarios quatuor aut sex seu amplius, hoc turpe lucrum dicimus, si autem propter necessitatem comparat, ut sibi habebat et aliis tribuat, negotium dicimus. Vidi: MGH Legum, Cap. Reg. Franc. I, 132. Vidi i: Montanari, Alimentazione, passim. 125 Vidi prethodno potpoglavlje. 126 Ova izjava moe se vrlo lako potvrditi ako se i samo povrno pregledaju zapisnici dubrovakih vijea. esto se raspravljalo o uvozu vina, njegovoj distribuciji u gradu i sl. Ovi zapisnici danas se uvaju u Povijesnom arhivu Dubrovnika unutar serija Acta consilii maioris, Acta consilii minoris, Acta consilii rogatorum i Reformationes. 127 LOR, pag. XVI, c. 4. 128 MSHSM, vol. 10, 179. 129 E.g. 16. kolovoza 1349. godine bili su izabrani Misse condam Zugni de Dersa, Jache de Menzio i Maroe Dyme de Menzio za vinske slubenike (officiales vini). Vidi: MSHSM, vol. 13, 76.

posjeivati krme i privatne vinske podrume, te ispitati koliinu i kvalitetu vina. 130 Njihov je zadatak bilo i rjeavanje pitanja distribucije vina unutar grada. Katkad, kad nije bilo dovoljno domaeg vina unutar grada, sama je dubrovaka vlada organizirala uvoz vina, iako je takav uvoz u osnovi bio zabranjen. 131 Jedan takav sluaj posebice je zanimljiv jer pokazuje koliko je vino bilo vano za svakodnevni ivot grada i njegovih stanovnika. U lipnju 1415. godine Malo je vijee odluilo uvesti odreenu koliinu vina iz talijanske provincije Marche jer je u gradu vladala nestaica. Zbog toga su izabrana trojica patricija koji su trebali otii tamo i nabaviti vino. U itavoj prii vano je to to je novac za kupovinu vina uzet iz dravnog fonda za kupovinu ita.132 Za dubrovaku opinu ito je nedvojbeno bilo najvanija uvozna namirnica jer domaa proizvodnja nije mogla pokriti svakodnevnu potranju. Poznato je da je vino u organizaciji opskrbe bilo na drugom mjestu. 133 Meutim, ovaj sluaj pokazuje da je u nekim situacijama vino drano jednako vanim kao i ito. Dubrovake vlasti brinule su se i o kakvoi vina. Dobar primjer, koji nam moe ilustrirati kolika je ta briga bila, odluka je Malog vijea iz 1415. godine, koja kae da tri slubenika moraju istraiti koliinu vina u gradu, te posebno popisati dobro vino. Kazna za skrivanje vina ili davanje lanih obavijesti o kvaliteti vina, bila je poprilina: 25 perpera.134 Iako u izvorima nema vijesti o njihovu izvjetaju, ini se da je tada vina u gradu bilo malo, jer je vlada uskoro organizirala kupovinu vina u Italiji. Kvaliteta uvoznog vina nije bila nita manje vana dubrovakoj vladi. Iz jedne odluke jasno se vidi zahtjev dubrovakih vijea da 4000 vjedara vina koje je trebalo uvesti iz Ancone mora biti najbolje kvalitete. 135 Uvezeno vino skladitilo bi se, a distribucija je mogla poeti tek kad je koliina vina u gradu dosegla kritini minimum. Tako je, na primjer, 3. lipnja 1415. Veliko vijee odluilo da se opinsko vino, kupljeno u talijanskoj provinciji Marche, moe poeti prodavati tek od trenutka kad vina u gradu bude samo u est gradskih krmi, te kad ukupna koliina vina u krmama bude manja od 30 vjedara. Odreeno je i da prodaja moe trajati samo do 20. kolovoza. 136 Ovaj rok za prodaju vina vjerojatno je odreen zbog toga to se predvialo da e do tada svi uspjeti nabaviti/kupiti dovoljne koliine vina do nastupajue berbe. Slino tomu, 1347. godine Veliko je vijee odluilo da se uvezeno vino moe poeti prodavati (distribuirati) po gradu tek nakon 1. kolovoza. 137 Opinske vlasti odluivale su koliko e se uvezenog vina prodati i nadzirale su kakvou tog vina. Primjerima iz 1415. i 1434. moe se vrlo jasno ilustrirati o kakvoj je kontroli bila rije. Odlukom od 27. rujna 1415. Malo vijee odredilo je da se moe poeti s prodajom opinske malvazije. Istovremeno je odlueno da nitko ne moe kupiti vie od pola vjedra vina. 138 Jednako tako, 17. lipnja 1434. odlueno je da se jedna polovica uskladitene opinske malvazije moe prodati, ali s time da se prvo proda loe vino, a dobro da se uva za kasnije. 139 Samo dan kasnije, slubenicima zaduenim za provoenje te prodaje doputeno je da s vlasnicima krmi uglave cijenu i koliinu vina za prodaju, ali tako da koliina prodanog vina ne prelazi ukupne koliine uskladitenog opinskog vina. 140 Iz ovih primjera sasvim je jasno da je dubrovaka vlada imala plan, te da je problemu distribucije vina unutar grada
130 131

Primjere ovakve slube moe se nai i u onodobnoj Veneciji. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 27.) E.g. MSHSM, vol. 10, 272; MSHSM, vol. 28, 20; ACMin, 5, sv. 1, fol. 8 i 29. 132 ACMin, 5, sv. 1, fol. 29. 133 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 83. 134 ACMin, 5, sv. 1, fol. 28. 135 MSHSM, vol. 28, 22-23. 136 ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. 137 MSHSM, vol. 10, 219. 138 ACMin, 5, sv. 1, 41'. 139 ACMin, 5, sv. 6, 141-142. 140 ACMin, 5, sv. 6, 142.

pristupala s krajnjom ozbiljnou. Prema svemu sudei, osnovno naelo koje ih je vodilo bila je svijest da grad ne smije patiti od nestaice vina. Budui da je briga opinskih vlasti bila okrenuta i prema spreavanju nestaica prehrambenih namirnica, nije udno da su vlasti u sluajevima rata ili kakve druge poasti sklanjale sve namirnice bitne za normalan ivot. Meu tim namirnicama ito je svakako bilo najvanije. U takvim situacijama ito se obino dovozilo iz okolice u grad, da bi se lake moglo sauvati unutar gradskih zidina. Vino je takoer ulazilo u kategoriju osnovnih namirnica koje su se sklanjale u sluaju kakve pogibelji i opasnosti. Primjerice, 1402. godine, pred rat s bosanskim kraljem Ostojom, dubrovake vlasti dopustile su stanovnicima poluotoka Peljeca da dovezu svoje vino i sklone ga u stonsku utvrdu. Meutim, to je doputenje bilo ogranieno zahtjevom da ukupno ne bude sklonjeno vie od 1000 vjedara vina, da to vino ne bi smetalo pri obrani tvrave. 141 Moe se nai jo mnogo slinih sluajeva i u ranijim razdobljima: npr. 1378. godine, tijekom rata s Mlecima, opinske vlasti Dubrovnika zabranile su bilo kakvo skladitenje vina u distriktu, te naredile da se ono skloni u grad. 142 ini mi se da stav dubrovakih vlasti prema vinu nije bio samo tenja za zatitom njihova vlasnitva i vlasnitva njihovih podanika, nego da se tu radilo i o osjeaju o prijekoj potrebi i vanosti vina, o emu svjedoi sljedei primjer. U vrijeme pred ve spomenuti rat s kraljem Ostojom (1402.) dubrovake su vlasti pregovarale s vojvodom Hrvojem, koji je u to vrijeme ve ratovao s Ostojom. Predmet tih pregovora bio je vojvodin zahtjev da skloni svoje vino u Dubrovnik. 143 Naalost, postojei dokumenti ne otkrivaju je li na kraju vojvoda Hrvoje sklonio svoje vino u Dubrovnik ili nije, no vjerojatnija je mogunost da se to nije dogodilo. Tako se neto moe pretpostaviti zato to izvor u kojem se navodi molba vojvode Hrvoja govori i o tome da bi patricij Theodor de Prodanello trebao otii kralju Ostoji i raspraviti s njime to pitanje. Izgleda da se dubrovaka opina pribojavala da e ih kralj Ostoja napasti ako izau u susret molbi vojvode Hrvoja. No, rezultat tih pregovora i nije toliko vaan za ovu raspravu. Vanost vijesti u ovom izvoru jest to to potvruje da su dubrovake opinske vlasti vino drale temeljnom namirnicom. 144 Pri raspravljanju o vanosti vina i predodbi vlasti (i puka) o vinu nikako se ne smije izostaviti sljedei primjer. Dana 3. lipnja 1415. godine Veliko vijee odluilo je poslati delegaciju u talijansku provinciju Marche s ciljem kupovine 2000 vjedara vini tribiani (suho bijelo vino). Kao razlog za ovu odluku navedeno je da je u gradu ostalo jo sasvim malo dobrog vina. 145 U ovoj odluci vrlo je interesantno objanjenje ove namjeravane kupovine/uvoza vina. Naime, u dokumentu stoji da je vino jedna od prvih i najznaajnijih stvari potrebnih za ouvanje zdravlja ljudskog tijela (vna de pricipalioribus et neccesarioribus rebus reqiusitis sanitati corporum humanorum). 146 Jednako tako, dubrovaki lijenici pripisivali su vinu ljekovita svojstva, te esto time pravdali svoje zahtjeve za uvoz vina. Tako je primjerice, 1407. godine gradski lijenik Petar iz Venecije (magister Petrus Albertini de Camurata, phisicus de Veneciis) dobio doputenje za uvoz manje koliine malvazije da bi mogao pripraviti neke lijekove. 147 Jedan drugi lijenik naveo je 1455. godine u molbi za uvoz
141 142

Ref, 2, sv. 32, fol. 115. MSHSM, vol. 28, 161. 143 Ref, 2, sv. 32, fol. 120. 144 Isto tako moglo bi se pretpostaviti da su dubrovake vlasti htjele zatititi ovo vino jer je bilo vrijedna roba. No, ipak smatram da je tako neto manje vjerojatno zbog stalnih dubrovakih pokuaja sprjeavanja uvoza stranog vina, te zbog injenice da se to vjerojatno nisu bila nekakva skupa vina koja bi inae u izvoru vjerojatno bila posebno navedena. 145 ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. 146 Ibid. 147 Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika sv. 1 (Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938.), 24.

vina, da mu je ono potrebno da bi se odravao u dobroj formi i zdravlju, te da bez tog vina nee moi propisno obavljati svoj posao. 148 Takav odnos prema vinu nipoto nije bio specifian samo za Dubrovnik jer se slinih primjera moe nai i u drugim regijama Sredozemlja. Na primjer, u 13. stoljeu panjolski je lijenik Arnoldus de Villanova napisao knjigu o vinu (Liber de Vinis), u kojoj tvrdi da vino moe imati ljekovita svojstva.149 I u Bibliji se mogu nai mjesta iz kojih se vidi da je vino upotrebljavano u lijeenju. 150 No, vratimo se Dubrovniku. Gore navedeni primjeri moda najbolje ocrtavaju prirodu odnosa dubrovakih vlasti, a vjerojatno i samih stanovnika Dubrovnika, prema vinu. Nadasve je zanimljivo uoiti kako su svoju naklonost prema vinu uspijevali ugraditi u zadani sklop miljenja. Naime, inae zabranjivan uvoz vina najee su opravdavali zdravstvenim prijekim potrebama, iako je puno vjerojatnije da su njihovi motivi bili posljedica njihova ukusa. Kao to je ve naznaeno, vino je imalo i konkretnu gospodarsku i trinu vrijednost ono je bilo vana trgovaka roba. No istovremeno, ono se katkad rabilo i kao zamjena za novano plaanje, te za isplatu dnevnica. Primjerice, godine 1378. Vijee umoljenih odredilo je da svi radnici, koji su radili na popravku luke u Pilama, trebaju dobiti jedan tercerij vina za svaki dan rada. 151 Sline odredbe mogu se nai i u drugim dijelovima Europe, no tamo je vino veinom sluilo kao dodatak na dnevnu plau. 152 Ipak, ponekad je takvo plaanje u vinu bilo zabranjeno i u Dubrovniku. Jedan takav sluaj dogodio se u kasnom 15. stoljeu, kad je opinska vlast zabranila poslodavcima da plaaju radnike u vinu. 153 Razlog za ovakvu odredbu bio je taj to su poslodavci esto nastojali prevariti radnike isplaujui ih proizvodima loe kvalitete umjesto novcem. S druge strane, vino je esto bilo nadomjestak za otplatu razliitih dugova. O tome svjedoe brojni privatni ugovori. Tako, primjerice, kad otac mladenke ne bi imao dovoljno gotova novca da isplati miraz, mogao je dati buduem zetu na koritenje vinograd sve dok se, kroz vino dobiveno iz tog vinograda, ne bi isplatila ugovorena suma miraza. 154 Ovakav nain isplate bio je est i prilikom isplate drugih vrsta dugovanja. 155 *** Do sada je u ovom poglavlju vie-manje razmatrana gospodarska i isto praktina strana predodbe o vinu u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. No, vino je zadiralo i u duhovnu sferu srednjovjekovnih Dubrovana nalo se i u literaturi tog razdoblja i kasnijih vremena. Mora se, naalost, priznati da iz ovog razdoblja u Dubrovniku nije sauvano niti jedno

Ibid., 34. Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 59. I dubrovaki lijenik magister Iohannes Bononiensis godina 1447.-1448. napisao je knjigu o vinu (Liber de vino), koja se danas uva u knjinici dominikanskog samostana u Dubrovniku. Naalost, budui da ta knjinica jo uvijek nije dostupna javnosti, nisam mogao analizirati ovaj izvor. Vidi: Th. Kaeppeli i H. V. Shooner, Les manuscrits mdivaux de Saint Dominique de Dubrovnik, Dessertationes Historicae fasc. XVII (Rim: Institutum Historicum FF praedicatorum, 1965.), 66. 150 Biblija, Luka 10:34. 151 MSHSM, vol. 28, 167. 152 Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 61. 153 Baria Kreki, Slike iz gradske svakodnevnice: prilozi prouavanju ivota u Dubrovniku u doba humanizma i renesanse, Anali zavoda za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 26 (1988.): 8-9. 154 E.g. MHR, vol. 4, cc. 20, 225, 328, 335, 712, 1350. 155 E.g. Ibid., cc. 124, 635, 1048, 1225.
149

148

knjievno djelo u kojem bi autor referirao ili bar spomenuo vino. 156 Meutim, ukoliko se svrne pogled na drugu obalu Jadrana, moe se nai prilian broj takvih primjera, za koje drim da se mogu povezati s nekim dubrovakim podacima. Cilj je ovdje samo uputiti na neke primjere iz kojih bi se mogla dobiti predodba o vinu u onovremenoj knjievnosti i literaturi openito. U tu svrhu izdvojit u samo neke primjere iz zbirke pripovjedaka Decameron, velikog talijanskog pisca Giovannia Boccaccia, koje u potom pokuati povezati s nekim poznatim mi dubrovakim podacima. 157 U Decameronu Boccaccio spominje vino na nekoliko mjesta, no ovdje u se osvrnuti samo na tri. Dakle, u etvrtoj prii drugog dana Boccaccio govori o ovjeku, Landolfu Ruffolu, koji nakon brojnih pustolovina doivljuje brodolom na nekom otoku. Gospa koja ga potom pronalazi daje mu, kako bi mu povratila snagu, vino i kolae. Kao to se moe vidjeti, identian odnos prema vinu (pripisivanje ljekovitih svojstava) ve je ranije spomenut kad se govorilo o jednoj od odluka dubrovakog Velikog vijea iz 1415. godine. 158 Na drugom mjestu (u petoj prii drugog dana), vino se ponovno spominje u kombinaciji s kolaima, no sada kao jelo koje se daje cijenjenom gostu. Trei je primjer iz druge prie estog dana; tu nalazimo pekara Cistia, koji nudi papinske legate odlinim bijelim vinom, elei ih dostojno pogostiti. I u ovim primjerima mogu se uoiti slinosti s nekim statutarnim odredbama iz Dubrovnika i biljekama stranaca o onovremenom Dubrovniku. Naime, prema jednoj dubrovakoj normativnoj odredbi, dubrovaki je knez tijekom svetkovine Sv. Vlaha (3. veljae) morao nadariti opata benediktinskog samostana s otoka Lokruma s dva vjedra bijelog vina. 159 Isto tako, primjerice, zabiljeeno je da je 1499. godine Jan Lobkovic, prilikom prijama kod dubrovakog kneza, bio pogoen slatkom malvazijom. 160 Ovi podaci moda bi mogli navesti na misao da se bijelo vino u srednjovjekovnom Dubrovniku vie cijenilo nego crveno, no naalost izvori ne pruaju dovoljan broj informacija za takav zakljuak. Ipak, ovdje se moe tek naznaiti da su slina istraivanja na podruju srednje Europe pokazala da je postojalo vjerovanje da je crveno vino zdravije. 161 Iako u ovom razdoblju, koliko je meni poznato, u Dubrovniku nije nastalo niti jedno knjievno djelo u kojem bi se mogao nai odraz predodbe o vinu, ipak se tragovi ove predodbe mogu nai u ekonomskoj i didaktino-filozofskoj literaturi. Sredinom 15. stoljea ivio je i djelovao jedan od prvih teoretiara s podruja ekonomije, Dubrovanin Beno Kotruljevi (Benedetto Cotrugli). Kotruljevi nam je ostavio uistinu vrijedno djelo O trgovini i savrenom trgovcu (Della mercatura et del mercante perfetto). 162 U tom priruniku za svakog trgovca Kotruljevi je obradio gotovo sve aspekte trgoveve linosti, te iznio mnotvo praktinih savjeta za poslovanje (npr. dvostruki sistem knjigovodstva) i svakodnevni ivot trgovca. U tim brojnim pounim primjerima on spominje i vino. Budui da vino nije glavna tema njegova razmatranja, nego samo primjer za neke njegove teze, vjerujem da se tu moe osloniti na njegove zapise o vinu, drei ih prijenosom
Kao to je ve navedeno u biljeci 111, iznimku ini djelo dubrovakog lijenika Iohannesa iz 1447.-1448. godine, koje naalost nisam mogao prouiti, a i tu se moe postaviti pitanje treba li to djelo svrstati u knjievnost ili u znanstveni spis. 157 Prema svemu sudei, Boccaccio i njegova djela imali su dobru recepciju u srednjovjekovnom Dubrovniku. Tako neto moe se tvrditi jer se u djelima nekih od prvih dubrovakih pjesnika ika Menetia i Dore Dria mogu uoiti neki utjecaji ovog velikog talijanskog pisca. ak i u nekim djelima Marina Dria moemo uoiti neke vrlo sline zaplete onima koje nalazimo u Boccaccia, no to moe biti i rezultat iste sluajnosti. Vidi: Frano ale i Mate Zori, pogovor u: Decameron i druga djela od Giovanni Boccacio (Zagreb: kolska knjiga, 1964.), 173. 158 Vidi gore (ACMai, 8, sv. 1, fol. 8). 159 Statut grada Dubrovnika, lib. 1, c. 2. 160 Jorjo Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku (Dubrovnik: Turistiki savez Dubrovnika, 1939.), 192. 161 Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 52. 162 Za ovaj rad koristio sam prijevod arka Muljaia: Beno Kotruljevi, O trgovini i savrenom trgovcu, ur. Rikard Radievi i arko Muljai, Djela znanosti Hrvatske 1 (Zagreb: JAZU, 1985.), 117-240.
156

ope predodbe. 163 Raspravljajui o onome to je trgovcu zabranjeno, Kotruljevi kae da pretjerana ljubav prema vinu teti trgovcu, te da on mora izbjegavati pijanevanje da se ne bi osramotio. 164 Takoer, smatra da pretjerivanje u piu moe izazvati duhovnu tromost, impotenciju i razne druge bolesti. 165 Isto tako, u poglavljima o trgovevoj eni i trgovevoj djeci zagovara trezvenost u ena. Dri da dojilja djeteta mora biti lijepo graena, udoredna i zdrava, a napose istie da mora biti trijezna. 166 Nadalje, govorei o trgovevoj eni, smatra vrlo pohvalnim primjer Rimljanki koje nikad ne piju vino. 167 Meutim, ovaj Kotruljeviev stav nije sasvim protuvinski, jer na drugim mjestima izriito kae da trgovac mora posjedovati vinograd, 168 a isto tako tvrdi da trgoveva kua mora imati konobu za pohranu vina. 169 Osim toga ve i sama njegova primjedba o tome kako je pohvalno da ene ne piju vino, svjedoi da je uzus bio suprotan, tj. da su ene pile vino. Sljedei autor, na kojeg u se osvrnuti, ivio je u drugoj polovici 16. stoljea u Dubrovniku. Bio je to Nikola Vitov Gueti, filozofski pisac i dravnik. U djelima Governo della Famiglia 170 i Discorsi sopra la Metheore d'Aristotele 171 dotie se i nekih pitanja vezanih uz vino. Ova dva djela, kao to se jasno vidi, nisu nastala u srednjovjekovnom razdoblju Republike. No, budui da se neke ljudske navike i vrijednosti prenose se iz generacije u generaciju, pri emu glede na vremenski tijek trpe tek neznatne modifikacije, 172 smatram da se moe aproksimirati da se predodba Dubrovana o vinu u stotinu do dvije stotine godina nije bitno mijenjala, a to u pokuati pokazati i usporedbom biljeki o vinu u Kotruljevievom i Guetievim djelima. Kao ni Kotruljevi, ni Gueti ne vrednuje vino, nego daje poune primjere iz svakodnevnog ivota i stavlja ih u kontekst svojih razmiljanja i teorija. Njegova su razmiljanja utoliko vrednija, jer on vino u Governo della famiglia razmatra u sklopu ivotnih situacija obitelji, a u Discorsima u sklopu razlaganja materije na prapoela. Svoja shvaanja o vinu Gueti tako uklapa u jedan iri misaoni sklop. ini se da mu se vino nametnulo u oba djela kao nezaobilazna tema jer je ono bilo vrlo vaan dio ivota onovremenih Dubrovana. Ova pretpostavka donekle ukazuje kolika je vanost kulturnog naslijea u ivotu i djelovanju pojedinca, jer je dubrovaki (sredozemni) ambijent, u kojem se formirao Gueti, bio (i jo danas jest) proet kulturom uzgoja vinove loze i pijenja vina u svakodnevnom ivotu. S druge strane, ne smije se zaboraviti ni vrijeme u kojem nastaju ova djela. To je razdoblje humanizma, razdoblje okretanja svijesti prema ovjeku, njegovoj snazi i slabostima. Ako u tom svjetlu pogledamo na Guetieva djela, ne treba nas uditi to se u njima osvrnuo i na vino jer ono je bilo, ini se, bitan dio ovjekova ivota. S druge strane, u Discorsima Gueti pokuava odrediti poloaj vina u sklopu metafizike slike svijeta na temelju njegovih fizikih svojstava. Tako utvruje da vino ima neke karakteristike vode jer se, izmeu ostalog, ledi na hladnoi. Usporeujui ga s drugim slinim mjeavinama, smjeta vino u grupu vode i zemlje, u kojoj se jo nalazi to je zanimljivo i ocat. 173 Konzultirajui Galena, Gueti uoava da on vino smatra po naravi
O opravdanosti ovakve tvrdnje vidi argumentaciju u: Elias, O procesu civilizacije, 109. Kotruljevi, O trgovini, 164-165. 165 Ibid., 164-165 i 205-206. 166 Ibid., 225. 167 Ibid., 219. 168 Ibid., 228. 169 Ibid., 211. 170 Nicolo di Gozze, Governo della Famiglia (Venezia: Appresso Francesco Ziletti, 1589.); Vidi i hrvatski prijevod u: Nikola Gueti, Upravljanje obitelji, prijevod s talijanskog Maja Zaninovi, (Zagreb: Hrvatski studiji, 1998.). 171 Nicolo di Gozze, Discorsi sopra la Metheore d'Aristotele (Venetia: Appresso Francesco Ziletti, 1584.). 172 Vidi argumentaciju u: Elias, O procesu civilizacije, 109. 173 Discorsi, 137-137.
164 163

vruim, jer se ono brani davati bolesnicima koji su u vruici. 174 Guetieva konstatacija glede vrue naravi vina moda se moe povezati i sa svojstvom vina da podie temperaturu i razbuktava emocije pojedinca koji ga konzumira. S druge strane, sama potreba da se istakne zabrana davanja vina osobama pod vruicom, upuuje na to da je praksa, ini se, esto bila suprotna, to ne treba osobito uditi jer se vino dralo, prisjetimo se, prehrambenom namirnicom, a katkad i lijekom. Nastali nesklad Gueti pokuava srediti time to uvodi dvojnost naravi vina. On misli da vino treba gledati na dva naina: 1. prema materiji (secondo la sua materia) i 2. prema obliku (secondo la sua forma). Tako prema materiji, vino vidi kao vodeno, hladno i vlano (di natura aquoso, freddo & humido); misli da Aristotel na ovaj nain gleda na vino. Prema formi, pak, vino umije zagrijati ovjeka (il vino veramente riscalda), i to je, prema Guetuevu miljenju, razlog zato ga Galen vee uz koleru i vruicu. 175 Ukoliko se Guetieve znanstvene analize o vinu poveu s njegovim savjetima o upravljanju porodicom, slika o vinu dobiva svoj odraz i u svakodnevnom ivotu jedne dubrovake obitelji ili pojedinca. Raspravljajui o prikladnom i neprikladnom odgoju djece, Gueti, kao i Kotruljevi, misli da neumjerenost u piu potie raskalaenost, tj. pohotu, te da oteuje glavu. 176 Takoer misli da je pretjerivanje u piu tetnije nego neumjerenost u jelu. Jo dodaje da su umjerenost i odricanje u svakom pogledu korisni, te kao primjer navodi spartanske Likurgove zakone. 177 Nadalje, govorei o postupanju prema posluzi, Gueti se dotie obiteljskih skupova i kae da na stolu ne treba nikada biti obilje vina. 178 Ova primjedba da na stolu ne treba biti obilje vina sasvim jasno govori da se ono na stolu redovito nalazilo. Sjedine li se Guetievi sudovi o vinu iz obje knjige, lako se uoava da on vino gleda dvoznano. Vino dri korisnom namirnicom ukoliko se umjereno konzumira, no ako se pretjerano konzumira na snagu stupaju njegova alkoholna svojstva i vino postaje poticatelj raskalaenosti. S obzirom na didaktiku namjenu Guetievih djela, mislim da se ti stavovi mogu drati javnim mnijenjem onoga doba. 179 tovie, potvrda ovakvu razmiljanju moe se nai i u Kotruljevievu djelu. Na kraju valja primijetiti da, se iz ove predodbe o vinu, iako moda ne ispunjava sva ona oekivanja koja indicira postavljeni zadatak, ipak moe poneto zakljuiti o poimanju vina u svijesti srednjovjekovnih Dubrovana. injenica da su se Kotruljevi i Gueti u svojim djelima osvrnuli na vino ve sama za sebe dovoljno govori o vanosti vina u svakodnevnom ivotu onovremenih Dubrovana. Razmotrivi tako vino s razliitih gledita, moe se zakljuiti da je u svijesti srednjovjekovnih Dubrovana vino poimano kao vrlo vana namirnica, koja je u trgovini mogla donositi i priline prihode. No, neki u vinu nisu vidjeli samo prehrambenu namirnicu, nego su ga konzumirali zbog njegovih opojnih svojstava. U pijanom stanju znali su izazivati ekscesne situacije, zbog kojih su zavravali na sudu. Iako su time remetili javni red i mir, te (vjerojatno) izazivali javnu sablazan, povjesniari im ipak moraju biti zahvalni jer bi bez njih ostao nepoznat dobar dio prole svakodnevnice mnotva to je zalazilo u krme. No, na njih u se vratiti u posljednjem poglavlju.

174

Galeno ha mostrato che il vino sia di temperamento caldo, e perci si prohibisce nella febre... (Vidi: Discorsi, 137). Ovom tvrdnjom Galen je vino podveo pod prapoelo vatre. 175 Discorsi, 138; ovdje moemo napomenuti da je krajnji Guetiev zakljuak glede vina da ono spada u grupu "mjeavina" koje su na toplini sposobne za vrenje, a na hladnoi se smrzavaju. 176 ... bere sprona alla lussuria, offende il capo, f le persone scandalose...: Governo, 82-83. 177 Governo, 83. 178 Governo, 113. 179 Vidi za argumentaciju: Elias, O procesu civilizacije, 109.

Krmari srednjovjekovnog Dubrovnika Kasnosrednjovjekovni je Dubrovnik bio aristokratska republika i srednjovjekovni graddrava. Upravo takav drutveno-politiki ustroj razlog je posebnosti dubrovakog primjera u hrvatskom srednjovjekovlju. Naime, Dubrovnik je jedini takav primjer na istonoj obali Jadrana usporediv sa slinim razvojem talijanskih gradova-drava. 180 Tijekom procesa socijalne diferencijacije, sve do druge polovice 14. stoljea, dubrovaka je vlastela dominirala u trgovakim i novarskim poslovima, a istu situaciju nalazimo i u posjedu zemlje. 181 Situacija se bitno ne mijenja ni kasnije, tako da ak i Philippus de Diversis u svom djelu Situs aedificorum ... biljei zanimljiv podatak da se radi o republici trgovaca koji nose vlasteoski naslov. 182 itavo gradsko stanovnitvo dubrovake opine, a od poetka 15. stoljea Republike, bilo je, u osnovi, podijeljeno u tri sloja: 1. vlastela (patriciji, nobiles cives), 2. puani (neplemeniti graani, ignobiles cives) koji su zajedno inili drutveni sloj koji se oznaava s nazivom cives, tj. graani, i 3. ostali stanovnici grada (habitatores). 183 Posljednje dvije skupine nisu imale udjela u vlasti, a u principu ti stanovnici grada nisu mogli ni obnaati nikakvu dravnu slubu. Puanima su bile otvorene samo neke dravne slube one bez ikakva znaenja u politikoj vlasti. Time je itava uprava bila u rukama vlastele, koja nije doputala ak ni brane veze svog stalea s neplemenitim staleima. 184 Nasuprot tome, patriciji su esto ulazili u poslovne veze s uglednim puanima. ak su postojali i neki zakoni prema kojima su se ene uglednih puana trebale tovati jednako kao i patricijske ene. 185 Ipak, patriciji nisu nikad dali puanima udio u vladanju. 186 Puani nisu bili homogen stale, nego raslojen prema imovini, zanimanju i drutvenom ugledu, iako te razlike nisu bile formalno pravno definirane. 187 Ugledni i bogati nastojali su se odjeom, ponaanjem i govorom izdvajati od drugih puana. 188 Nadalje, nakon zatvaranja Velikog vijea 1332. godine, puani koji su bili ukljueni u veliku trgovinu

Zdenka Janekovi-Rmer, Okvir slobode Dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma (Dubrovnik-Zagreb: HAZU, 1999.), 61, 78-79, 81. 181 Ivo Ceri, ur. Enciklopedija Jugoslavije sv. 3 (Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1984.) lanak Dubrovaka Republika Bernard Stulli, 615. Vidi i: Zdenka Janekovi, Dubrovako plemstvo u XV. stoljeu (doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 1997.), 5-7; Janekovi-Rmer, Okvir slobode, 50. 182 Vidi: Janekovi-Rmer, Okvir slobode, 53. 183 U dubrovakom distriktu ivjeli su takoer i seljaci (districtuales), ali budui da oni nisu obitavali u gradu, ne bih se ovdje na njih osvrtao. Isto tako unutar grada postojale su i marginalne grupe koje su uvjetno govorei egzistirale izvan drutva. O tome detaljnije vidi: Tomislav Raukar, Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV stoljeu Historijski zbornik 33-34 (1980.-1981.): 183-193; Tomislav Raukar, Komunalna drutva u Dalmaciji u XV st. i prvoj polovini XVI stoljea Historijski zbornik 35 (1982.): 82-90; O razvoju podjele drutvenih slojeva u srednjovjekovnom Dubrovniku vidi i: Janekovi-Rmer, Okvir slobode, 58-70. 184 LC, c. 18; Janekovi, Dubrovako plemstvo, 5 i 270-271; Francis W. Carter, Dubrovnik: The Classic CityState (New York London: Seminar Press, 1972.), 113. 185 Stulli, Dubrovaka Republika, 615. 186 Janekovi, Dubrovako plemstvo, 6-7 i 271; Stulli, Dubrovaka Republika, 615. 187 U izvorima se javlja podjela graana u tri temeljne skupine: nobili ili patrizi, cittadini i artigiani. Tijekom 15. i 16. stoljea pojam cives oznaava bogate trgovce, tj. vii sloj puana. Ista skupina ponekad se moe nai u izvorima i pod terminom boni cives ili buoni cittadini. Istodobno, naziv populani, koji je nekad obuhvaao sav puk, ostaje oznaiteljem nieg sloja puana. Taj sloj uglavnom su inili obrtnici (artigiani). Vidi: Janekovi, Dubrovako plemstvo, 269. Na ovom mjestu moram naalost konstatirati da do danas naa historiografija nije iznjedrila kvalitetnu studiju ili monografiju o puanima srednjovjekovnog Dubrovnika, te se stoga nuno svaka rasprava o pojedinim razlikama unutar tog drutvenog sloja za sad mora svesti na razinu spekulacija. 188 To jest oblaili su skuplju i raskoniju odjeu i nisu se sluili slavenskim jezikom. Stulli, Dubrovaka Republika, 615. Vidi i: Historija naroda Jugoslavije 1, ur. Bogo Grafenauer, Duan Perovi i Jaroslav idak (Zagreb: kolska knjiga, 1953.), 645-649; Janekovi, Dubrovako plemstvo, 271.

180

organizirali su vlastitu bratovtinu, ime su opet isticali poloaj u drutvu. 189 No, sve to nije im otvorilo mogunost da sudjeluju u vlasti, te su predstavljali samo ekonomsku elitu. S druge strane, obrtnici i ostali puani organizirali su se u strukovne i vjerske bratovtine, te su stoga imali izmeu ostalog obvezu davanja nonih straa. 190 Organiziranje u bratovtine imalo je i svoje ekonomske razloge jer su bratovtine osiguravale svojim lanovima razne povlastice. 191 Stoga je ovdje bitno istaknuti da, primjerice, ako je netko u srednjovjekovnom Dubrovniku htio trgovati vinom na malo, morao je u naelu posjedovati krmu. U protivnom, prekritelj bi morao platiti kaznu od 25 perpera, ili bi izgubio vino. 192 Pored ovog, postojale su i neke druge mogunosti trgovine vinom na malo, no one su bile rezultat agrarnih odnosa i ovdje se nee o njima raspravljati, jer takva trgovina vinom na malo nije bila karakteristina za grad. 193

Stulli, Dubrovaka Republika, 615; Radi se o bratovtini Antunina osnovanoj polovicom 14. stoljea. Neto kasnije osnovana je i bratovtina Lazarina (prva polovica 16. stoljea). No, nisu se samo bogatiji slojevi puana udruivali u bratovtine, nego se one javljaju openito kao udruenja svjetovnih i crkvenih osoba s osnovnim zadatkom njegovanja pobonosti, humanitarnosti i socijalne zatite lanova (bratima). O tome detaljnije vidi: Kosta Vojnovi, Bratovtine i obrtne korporacije u Republici dubrovakoj od XIII. do konca XVIII. vijeka, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium vol. 7 (Zagreb: JAZU, 1899.), passim; Kosta Vojnovi, Crkva i drava u dubrovakoj republici Rad JAZU 119 (1893.): 39-40; Vinko Foreti, Dubrovake bratovtine, asopis za hrvatsku povijest 1-2 (1943.): 16-33. 190 Vidi: Vojnovi, Bratovtine i obrtne korporacije, IV-XXI; Foreti, Dubrovake bratovtine, passim. 191 Foreti, Dubrovake bratovtine, passim. 192 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 38. 193 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55; Dragan Roller, Agrarno proizvodni odnosi na podruju Dubrovake republike od 13. do 15. stoljea (Zagreb: Radovi JAZU, 1955.), 7, 117, 130-132, 145, 157.

189

Poloaj krmara u drutvu srednjovjekovnog Dubrovnika Ako izmeu gospodara prodanog vina i krmara odnosno krmarice izbije spor zato to gospodar tvrdi da su mu krmar odnosno krmarica premalo doznaili, neka se gospodaru u pogledu toga vjeruje do godine dana; a po isteku jedne godine neka mu se povjeruje samo uz svjedoke. Si inter patronum vini venditi et tabernarium vel tabernariam nascatur questio, quia patronus dicat sibi minus assignatum per tabernarium seu tabernariam, habeat ipse patronus super hoc infra annum credenciam, post annum vero non habeat credenciam, nisi cum testibus. 194

Vie je nego vjerojatno da je osoba koja je vodila krmu, tj. krmar (tabernarius), imala vanu ulogu u samoj krmi. Upravo stoga, prije no to se razmatra svakodnevni ivot i zbivanja u krmama srednjovjekovnog Dubrovnika, svakako je potrebno neto rei i o krmarima. 195 U postojeoj literaturi krmarski zanat je uvrten u prehrambenu struku, a socijalno-ekonomski poloaj krmara tek je djelomino razmotren na osnovi nekoliko krmarskih oporuka. 196 Prema postojeoj literaturi, jedino to se moe zakljuiti o njihovu ekonomskom statusu jest da su katkad ak bili i zajmodavci i zalagaoniari. 197 Iako njihovi krediti nisu bili veliki, moe se pretpostaviti da su si mogli priutiti normalan i pristojan ivot. S druge strane, izvori svjedoe da su neki od krmara davali vlastite stvari u zalog, vjerojatno da bi namaknuli novac za ivot ukoliko im posao ne bi donosio dovoljnu zaradu. 198 Zanimljivo je primijetiti da dubrovaki krmari, ini se, najee nisu posjedovali prostor u kojem su radili (tj. vodili krmu), iako su posjedovali kue u kojima su ivjeli sami ili s obitelji. 199 Naime, u sudskim je zapisnicima pored imena krmara gotovo redovito navedeno i ime vlasnika krme. ini se da dubrovake krme nisu imale neka posebna imena nego su pred sudom navoene prema imenu njihovih vlasnika ili (rjee) krmara koji je tamo radio. 200 Osim toga, izgleda da krmari najee nisu prodavali svoje vlastito vino, nego vino vlasnika krme ili neke tree osobe. Sauvani podaci pokazuju da su vlasnici krmi i veih
Statut grada Dubrovnika, lib. 3, c. 39. Naalost moram ustanoviti da u postojeoj literaturi u nas nije puno pisano o krmarima. No budui da cilj ovog rada nije rasprava o krmarima, ni ja se neu previe na njima zadravati, nego u tek pokuati ocrtati neke karakteristike ovog obrta, te ispraviti neke navode iz postojee literature koje smatram krivima ili nedovoljno jasnim. 196 Lui, Obrti i usluge, 110-113 i 122-123. Vidi i: Dragan Roller, Dubrovaki zanati u 15. i 16. stoljeu. (Zagreb: JAZU, 1951.), 157-158. 197 Lui, Obrti i usluge, 123; Da su dubrovaki krmari primali stvari u zalog (impegno) te za njih davali novac svjedoe i neke krmarske oporuke. (E.g.: oporuka Ljuboja Pavlovia - TN, 10-1, vol. 8, fol. 141; oporuka Boidara urevia TN, 10-1, vol. 13, fol. 44-44). 198 E.g.: oporuka Pribila Radievia TN, 10-1, vol. 10, fol. 37-38. 199 E.g. Susan Mosher Sturard u knjizi A State of Deference donosi primjer krmara koji je prodao svoju kuu za 30 perpera, to uistinu nije bila velika cijena, no ta je kua bila smjetena u susjedstvu doma ser Stjepana de Luccari. Vidi: Susan Mosher Stuard, A State of Deference: Ragusa-Dubrovnik in the Medieval Centuries (Philadelphia: Universitiy of Pennsylvania Press, 1992.), 116. Da je to zaista bila vrlo niska cijena svjedoi i podatak da otprilike u isto vrijeme kova Nikola Stipanovi procjenjuje vrijednost svoje kue na 350 perpera (vidi: TN, 10-1, vol. 10, fol. 40-41). Isto tako, krmarske oporuke iz ovog razdoblja svjedoe da su neki krmari posjedovali i vie kua u samom gradu ili njegovoj blioj okolici. (e.g.: TN, 10-1, vol. 10, fol. 132). 200 E.g. taberna Luce de Gambe ili taberna domini archiepiscopi. Vidi: LM, 50-1, sv. 10, fol. 102'; LF, 52, sv. 1, fol. 93; LIF, 53, sv. 1, 125.
195 194

vinograda najee bili patriciji ili pak ugledni puani, tj. urbana elita. Stoga, mi se ini da je krmarenje bilo izrazito ispod njihova drutvenog poloaja. 201 Ipak, izvori doputaju pretpostavku da su neki od krmara bili i vlasnici krmi ili bar zakupnici takva prostora. Iako, naalost, ne mogu navesti niti jednog krmara za kojeg bih mogao tvrditi da je bio i vlasnik ili bar zakupnik prostora u kojem je radio, 202 velik broj sluajeva u kojima pored imena krmara ne nalazimo i ime vlasnika krme navodi me na takvu hipotezu. No s druge strane, ponekad se iz iskaza svjedoka moe proitati da krmu oslovljavaju kao taberna X tabernarii, a i krmari katkad u iskazima tvrde da se je dogaaj zbio in mea taberna. 203 Letimian pogled na situaciju u drugim gradovima na istonoj jadranskoj obali, pokazuje da je i tamo situacija bila donekle slina stanju u Dubrovniku, iako su postojale i neke razlike. Primjerice prema podacima iz nekoliko kriminalnih sluajeva iz Trogira, ini se da su tamo krmar i vlasnik krme bili jedna te ista osoba, a u Dubrovniku to najee nije bio sluaj. 204 No isto tako, bilo je i sluajeva da su krmari su i unajmljivali prostor u kojem su vodili posao, a kad nisu imali dovoljno novca za to iznajmljivali su svoje usluge. 205 Usporedbe radi, valja navesti da se upravo na takve odnose moe naii i u srednjovjekovnoj Francuskoj. 206 Nadalje, iako se ini da dubrovaki krmari uglavnom nisu posjedovali prostor u kojem su radili, iz krmarskih oporuka moe se lako uoiti da su oni posjedovali bar neke predmete inventara krme. Tako je krmar Nikola (Nicholla tabernarius) posjedovao trinaest vreva (bochalli XI et bochalli II de rame), dva kotla za kuhanje (caldare II de rame), jednu tavu (frossora I), dva eljezna ranja (spedi II de ferro) i jedan lanac za vjeanje kotla iznad vatre (chadene I). 207 Jedan drugi krmar, ivko Raduljevi (Giucho Radugleuich tabernarius) drao je vlastitu bavu octa u krmi Ser Matije Crijevia (Ser Mathius de Crieua). 208 Iako mi nije namjera raspravljati o krmarskim oporukama, ipak se valja barem na trenutak osvrnuti na novani dio njihove ostavtine da bi se mogle uoiti neke injenice vezane uz njihov imovinski status. Dakle, promatrajui samo novac to su ga ostavili, vidi se da je Nikola (1400.) razliitim osobama, crkvama i crkvenim zadubinama ostavio otprilike 68 perpera i 2 dukata. Povrh toga, ostavio je i 5 perpera jednoj eni (Tuerdia vxor de Petane) koje je ona mogla dobiti tek nakon prodaje njegove kue, ali vrijednost kue naalost nije zabiljeena. Ve spomenuti krmar ivko (1457.) ostavio je 55 perpera i 14 groa, a ini se da je imao u dubrovakoj luci i jednu barku sa est vesala.209 Nadalje, krmar Ljuboje Pavlovi u
201

Slini primjeri mogu se nai u: Barbara W. Tuchman, Daleko zrcalo: zlosretno XIV stoljee knjiga 1 (Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1984.), 40; Gottardo, Osti e tavernieri, passim. 202 Na ovom mjestu moram navesti da se u Dravnom arhivu Dubrovnik, unutar arhivskog fonda Dubrovake Republike, uva arhivska serija gradskog katastika uvezana u 11 tomova (Cathasthicum, 13). Unutar te serije uvaju se podaci o iznajmljivanju komunalnih i privatnih zgrada pojedinim osobama iz razdoblja 13.-17. st. Iako katastik ne obuhvaa itavo gradsko podruje, podaci iz njega bili bi vrlo korisni za ubikaciju pojedinih krmi. Dio katastika za 13. st. ve je objavljen [Gregor remonik, Dubrovaki Liber de introitibus stacionum et territoriorum communis Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 46 (1934.): 43-67.], a dio koji obuhvaa 15.-17. st. uskoro e takoer biti tiskan (zajedno sa segmentom iz 13. st.). 203 E.g. LM, 50-1, vol. 1, fol. 21, 242; LM, 50-1, vol. 2, fol. 89, 125, 168, 192; LM, 50-1, vol. 3, fol. 46, 128, 142, 199, 206; LM, 50-1, vol. 4, fol. 11, 118, 189, 189, 206; LM, 50-1, vol. 6, fol. 134, 215-215, 238, 247; LM, 50-1, vol. 7, fol. 72, 210; LM, 50-1, vol. 8, fol. 16, 192; LM, 50-1, vol. 9, fol. 123, 142, 228-229, 262; LM, 50-1, vol. 10, fol. 81, 107, 109; LF, 52, vol. 1, fol. 45, 46, 140; LIF, 53, vol. 1, fol. 102, 156, 159, 196. 204 E.g. Trogirski spomenici, ur. Miho Barada (Split: Knjievni krug, 1988.), 47-49, 397. Vidi i: Gottardo, Osti e tavernieri, passim. 205 E.g. Ibidem, 355-358, 548. 206 Vidi: Coulet, Propritaires et exploitants, 124. 207 TN, 10-1, sv. 8, fol. 169. 208 TN, 10-1, sv. 16, fol. 97-97'. 209 Za detaljniji uvid vidi transkripcije oba testamenata u Appendixu.

svojoj oporuci (1400.) ostavlja otprilike 8 dukata 80 perpera i 11 groa, 210 no povrh toga ostavio je i jedan srebrni kale od 1 libre crkvi Sv. Nikole, te brojne stvari koje su se trebale prodati i potom taj novac uloiti u razliite dobrotvorne svrhe. Maroje Andri, pak, oporuno je ostavio (1416.) otprilike 214 perpera, a povrh toga sva njegova odjea trebala se prodati u dobrotvorne svrhe (per Dio). 211 Iste godine, krmar Pribil Radievi, ostavlja svojom oporukom otprilike 12 dukata, 160 perpera i 8 groa, te razliite odjevne i kuanske predmete, za koje, naalost, ne navodi novanu vrijednost. 212 Samo dvije godine kasnije (1418.), krmar Miltos Veselkovi oporuuje samo 17 perpera, ali povrh toga i 1 star ita, te jednu kravu i jednog vola. 213 tovie, ini se da je Miltos u posjedu imao i dvije kue, za koje naalost ne navodi novanu vrijednost. 214 Krmaru Dobrosavu Tvrtkoviu novani dio oporuke (1437.) iznosio je 255 perpera i 6 groa, no osim novca u oporuci navodi i niz kuanskih potreptina. 215 Nadalje, iz oporuke Boidara urevia (1439.) vidljivo je da je imao 150 perpera uloeno u nekakav posao s uljem, te da je novani dio njegove oporuke iznosio ukupno oko 234 perpera. 216 Novani dio oporuke krmara Radelje (1445.) iznosio je priblino 101 perper, a u oporuci navodi i jednu kuu koju ostavlja svojoj majci. 217 Slino tomu, krmar Nikola Radosali ostavlja (1450.) razliitim crkvama i osobama ukupno otprilike 164 perpera, a povrh toga i neke vinograde u umetu. 218 Radi usporedbe, valja navesti da se otprilike u to vrijeme u Dubrovniku za 10 perpera moglo kupiti 240 kg janjetine ili vrlo dobar konj ili ak robinja (famula). 219 To jo jednom pokazuje da je ekonomski poloaj krmara u Dubrovniku kasnog srednjeg vijeka bio takav da su mogli ivjeti bez nekih veih financijskih problema.

IME

PROFESI JA

CRKVA

OSTAVTINA

UKUPNO

Sv. Marija (per decima et primitia) Sv. Nikola (u gradnji) Ljuboje Pavlovi (1400.) krmar bratovtina Sv. Marije bratovtina Sv. Nikole per amor de Dio Milosije Krani (1400.)
210 211

6 groa srebrni kale od 1 libre 10 perpera za ulje 5 perpera 2 perpera zelena vrea (lo sachetto verde) 6 groa vie od 17 perpera i 6 groa

kroja

Sv. Marija

6 groa

TN, 10-1, vol. 8, fol 141. TN, 10-1, vol. 10, fol. 3. 212 Ibid., fol. 37-38. 213 Ibid., fol. 132. 214 Item lasso a mare mia Priba chassa I et Vidna chassa I picula. (TN, 10-1, vol. 10, fol. 132). 215 TN, 10-1, vol. 13, fol. 20-21. 216 Ibid., fol. 44-44. 217 Ibid., fol. 215. 218 TN, 10-1, vol. 14, fol. 159. Naalost iz oporuke se ne moe razabrati je li Nikola u krmi moda prodavao vino iz svog vinograda. 219 remonik, Vinogradarstvo, 16-17.

Veljko (1400.)

mesar

Sv. Marija Sv. Marija (per primicia et decima) Sv. Nikola di Bechari

6 groa 1 perper 15 perpera tolla et touallerii tolla et touallerii 1 dukat 1 perper odjea 6 groa 5 perpera 6 groa nije naveden iznos!? 6 groa i svake godine libru ulja 3 groa svake godine libra ulja 6 groa 2 perpera 5 perpera 6 groa 10 perpera 15 perpera 2 perpera

6 groa

Nikola (1400.)

krmar

Sv. Nikola Sv. Toma de fuora

vie od 1 dukat i 16 perpera

Maroje Andri (1416.) Pribil Radievi (1416.) Nikola Stipanovi (1416.)

krmar krmar

kova

Sv. Marija de Rete Sv. Marija per Dio Sv. Marija don Marin Milievi (per le messe di San Gregorio) Sv. Marija (per decima et primizia) vn preuedo a Sancta Maria di Reta a cantar mese Sv. Marija

vie od 1 perper 5 perpera i 6 groa

vie od 6 groa

Bogi Ivanovi (1417.)

kalafat

Sv. Vlaho samostan Sv. Franje Sv. Marija (per decima et primitia) al padre spiritual per messe per messe Sv. Marija (per decima et primicia) per doa para de messe de Sancto Gregorio per maltoleto per le messe Sv. Marija (per decima e primicia) per le messe che ordeno Sancto Gregorio

9 groa i ulje 220

Miltos Veselkovi (1418.)

krmar

oko 8 perpera

Dobrosav Tvrtkovi (1437.)

krmar

25 perpera i 6 groa

Boidar urevi (1439.)

krmar

7 perpera 5 perpera

Cijena ulja u prodaji na malo mijenjala se ovisno o koliini ulja u gradu, te je teko rei koliko je ovo darovano ulje u tom trenutku vrijedilo na tritu. No krajem 14. st. cijena ulja u trgovini na malo iznosila je izmeu 25 i 28 folara za quartuccio, a ima i podataka da je star ulja kotao 15,5 groa. Vidi: Duanka DiniKneevi, Trgovina uljem u Dubrovniku u XIV veku Historijski zbornik 23-24 (1970.-1971): 298-305.

220

magister Zanin (1444.)

barbir

Sv. Marija (per decima et primitia) Sv. Dominik (per le messe de Santo Gregorio) don Andruko Ratkovi (per le messe de Santo Gregorio) Sv. Marija (per dezima et primitia) samostan Sv. Klare

12 groa 5 perpera 5 perpera 1 perper vie od 1 perpera i ulje 221 10 perpera i 12 groa

Radelja (1445.)

krmar

Nikola Radosali detto Chulan (1450.)

krmar

ivan Kraninovi (1453.)

klesar

ivko Raduljevi (1457.)

krmar

stara ulja 222 zelena i crna kapa (capino don Polo Ratkovi i don verde e Marin Brajakovi bereta mia grande negra) Sv. Marija 3 perpera Sv. Nikola 1 perper Sv. Mihajlo od Anela stara ulja stara ulja Sv. Ivan na Ploama (svake godine) per le mese di San 10 perpera Gregorio Sv. Marija 6 groa (per decima et primicia) per le messe de Sancto 5 perpera Gregorio Sv. Marija (che se debia dir vna 1 perper messa ... che se fara vna zenta delle candele a ligar la ditta ghiesia) 2 perpera i bratovtina Sv. Mihajla 4 groa odjea (la per amor de dio mia roba) le messe de Sancto nije naveden Gregorio iznos!? tkanina (vna Sv. Mihajlo peza di tela) 223

14 perpera i ulje

5 perpera i 6 groa vie od 3 perpera 4 groa i tkanina

221 222

Vidi prethodnu biljeku. Star ulja u starom Dubrovniku iznosio je otprilike 29,66 l. Ostale mjere za ulje bile su: libra9,5 l; quartuccio1,2 l. (Reetar, Dubrovaka numizmatika, 99-100.)

Sv. Antun, Sv. Ivan, Sv. ura na Pilama (che se dira do messe) Sv. Marija Petar (1457.) kroja samostan Sv. Dominika

nije naveden iznos!? tkanina (bombasino) tkanina (bombasino, panno biancho), prostirka

10 perpera

Milut Medoevi koar Sv. Marija 6 groa (1458.) Tablica: Usporedba obrtnikih oporunih darovanja Crkvi

6 groa

Ako se ovi podaci iz krmarskih oporuka usporede s oporukama nekih drugih obrtnika iz onovremenog Dubrovnika, mogao bi se preciznije odrediti ekonomski poloaj dubrovakih krmara u kasnom srednjem vijeku. No, budui da ovakve oporuke sadre razliite tipove darovanja vrlo razliitim fizikim i pravnim osobama, za ovo razmatranje uzet u u obzir samo njihove ostavtine crkvama u gradu i gradskom distriktu. Ovakva usporedba moda i nije potpuno pouzdana, jer su darovanja crkvama inila samo jedan dio njihovih oporuenih dobara. Meutim, ako se prisjetimo da je oporuitelj mogao ostaviti samo etvrtinu imanja pro remedio anime sue, 224 mislim da se tada ipak mogu donijeti neki zakljuci. Povrh toga jedan dio izabranih oporuka izriito spominje oporuno ostavljanje desetine i primicije (decima et primitia), u emu se, takoer, moe naslutiti odreena logika glede visine tih podavanja. 225 Isto tako, valja primijetiti da jedan dio oporuitelja ostavlja relativno visoke svote novca (5-10 perpera) za tzv. mise Sv. Grgura (per le messe de Sancto Gregorio), tj. za mise zadunice. Za potrebe ovog ogleda uzeo sam nekoliko obrtnikih oporuka, koje sam potom usporedio s nekoliko krmarskih oporuka. 226 Tako, na primjer, krmar Nikola ostavlja crkvi Sv. Marije 1 perper, crkvi Sv. Nikole 15 perpera, a crkvi Sv. Marije od Ratea oporuio je ak 1 dukat. 227 ivko Raduljevi takoer je ostavio 1 perper crkvi Sv. Marije, a crkvi Sv. Mihajla ostavio je neku tkaninu. 228 S druge strane, klesar ivan Kraninovi (Giuan Craninouich) 1453. godine ostavlja katedrali Sv. Marije samo 6 groa, no istovremeno je pro
223

Cijene tkanine u srednjovjekovnom Dubrovniku razlikovale su se ovisno o kvaliteti materijala i kvaliteti izrade, no tijekom 14. i 15. st. cijena lanene tkanine iznosila je otprilike 2 groa za lakat. Dubrovaki lakat u tom razdoblju iznosio je oko 0,55 m. Meutim, budui da je u ovim oporukama koliina tkanine navedena u komadima (peza, peia) nemogue je odrediti tonu novanu vrijednost te tkanine, osim ako je sam oporuitelj ne navodi. Vidi: Duanka Dini-Kneevi, Tkanine u privredi srednjovekovnog Dubrovnika (Beograd: SANU, 1982.), 6-7 i passim; Reetar, Dubrovaka numizmatika, 100-101, 108. 224 Statut grada Dubrovnika, lib. 4, c. 59. 225 Iako u literaturi jo uvijek slubeno prevladava teza da se u srednjovjekovnom Dubrovniku nije plaala desetina (vidi: Vojnovi, Crkva i drava, 37.), mislim da takva konstatacija nije potpuno tona, jer zato bi onda srednjovjekovni Dubrovani u svojim oporukama gotovo redovito ostavljali odreeni iznost per decima et primitia. Stoga smatram da je pitanje upliva Crkve u razliite oblike svakodnevnog ivota jo uvijek otvoreno, te da rasvjetljavanje tog utjecaja moe samo doprinijeti historiografskoj spoznaji o ivotu srednjovjekovnog Dubrovnika. 226 Ove oporuke odabrane su nasumino iz arhivskog fonda Testamenta notariae, pri emu sam vodio rauna jedino o tome da datiraju iz priblino istog razdoblja, te da sadre relativno dovoljno podataka za usporedbu. Naime, sve oporuke sitnih obrtnika iz ovog razdoblja i ne mogu se koristiti za ovu analizu jer su nerijetko zapisi usmenih oporuka gdje oporuitelj sve ostavlja nekom od lanova obitelji (e.g.: TN, 10-1, sv. 9, fol. 17, ibid., sv. 15., fol. 25-25). 227 TN, 10-1, sv. 8, fol. 169. 228 TN, 10-1, sv. 16, fol. 97-97'.

misse Sancti Gregorii ostavio 5 perpera. 229 Isto tako, godine 1458. koar Milut Medoevi (Milut Medosseuich) ostavlja katedrali 6 groa. 230 Samo godinu dana ranije (1457.) kroja Petar ostavio je katedrali i samostanu Sv. Dominika neku tkaninu ukupne vrijednosti 10 perpera. 231 Ukoliko se usporede ova darovanja, ini se da se prijanja hipoteza o ekonomskom poloaju dubrovakih krmara ponovo potvruje iako nisu bili bogati, njihov ekonomski poloaj u prosjeku nije bio ni loiji ni bolji od poloaja ostalih gradskih obrtnika, iako su neki od njih pomalo i odskakali od nekakva prosjeka. 232 Na osnovi izvora moe se neto kazati i o drutvenoj i zemljopisnoj provenijenciji dubrovakih krmara. Iako je za veinu gotovo nemogue odrediti podrijetlo, ono malo podataka koji se mogu oitati iz kaznenih spisa upuuje na stanovitu raznovrsnost drutvenog zalea i mobilnost ovog drutvenog sloja. U izvorima sam naiao na krmare: Nikolu Albanca 233 (Nicchola Albanese), Dobroslava iz Kotora 234 (Dobroslauus de Chataro) i Matiju iz Modrua 235 (Matheus de Modrussa). Kao to se vidi, mjesta njihova podrijetla nisu jako udaljena od dubrovakog podruja, no to ipak pokazuje da je u regiji postojala stanovita pokretljivost stanovnitva iz ekonomskih (ubi bene ibi patria) ili nekih drugih razloga, no to za ovaj rad i nije toliko bitno. 236 Glede socijalne raznovrsnosti krmarskog sloja, iz kaznenih spisa lako se moe utvrditi da krmari nisu bili samo slobodne osobe nego i famuli i ancilale, tj. sluge ija je sloboda ovisila o dobroj volji njihovih gospodara. 237 Vrlo je vjerojatno da famuli i ancillae nisu bili profesionalni krmari, nego da je njihovo krmarenje bilo tek ispunjavanje obveza svojim gospodarima. 238 Dobar primjer za potporu ove pretpostavke je sluaj ropkinje (ancilla) Dobrosti iz Bosne koja je nakon oslobaanja 1281. godine imala obvezu da i dalje prodaje vino svog, sad biveg, gospodara Marina Peenia, fideliter in vita mea sine aliquo pretio. 239 Krmarski sloj obuhvaao je pripadnike oba spola. Do sada se mislilo da su se u Dubrovniku u 14. stoljeu prodajom vina bavile uglavnom ene. 240 Meutim, analiza kaznenih spisa iz tog razdoblja upuuje na suprotan zakljuak. Naime, u ovim sudskim
TN, 10-1, sv. 15, fol. 56. TN, 10-1, sv. 16, fol. 162-163. 231 TN, 10-1, sv. 16, fol. 122-122. 232 Ova tvrdnja iskljuuje zlatarski i srodne obrte iji su prihodi i ekonomski status bili znatno bolji. 233 LIF, 53, sv. 1, fol 207'; Ovdje se vjerojatno radi o Mletakoj Albaniji tj. dananjoj crnogorskoj obali, no ne bi trebalo sasvim iskljuiti mogunost dolaska ovog krmara i s prostora dananje Albanije, pogotovo ako se prisjetimo trgovakih veza Dubrovana s razliitm trgovitima u dananjoj Albaniji. Glede rasprostranjenosti Albanaca na istonojadranskoj obali vidi: Zef Mirdita, Problem etnogeneze Albanaca Encyclopaedia moderna 13 (1974.): 33. 234 LM, 50-1, sv. 10, fol. 89'-90. 235 LIF, 53, sv. 1, fol. 97. 236 Naravno, ostalo stanovnitvo vjerojatno nije bilo nita manje pokretljivo, o emu nam svjedoe i hodoasniki izvjetaji, brojni strani trgovci u Dubrovniku, te aktivnost dubrovakih trgovaca u zaleu i na morima. 237 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 56. 238 Terminom famulus oznaavale su se pravno ne sasvim slobodne sluge i pojam se donekle vee uz instituciju ropstva naslijeenu na istono-jadranskoj obali jo iz vremena kasne antike. Kroz stoljea, poloaj se ovakve posluge mijenjao, pa u kasnom srednjem vijeku poloaj famula nije jednak onome s poetka srednjeg vijeka. S druge strane, ancile su pripadale u kategoriju serva, tj. u kategoriju gotovo potpuno pravno neslobodne pomone radne snage. Glede pitanja famula i ancila vidi literaturu u: Neven Budak, Pregled literature i objavljenih izvora o problemu serva i famula u srednjovjekovnim drutvima na istonom Jadranu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 17 (1984.): 5-34. Vidi i: Neven Budak, Pravni poloaj serva i famula u komunalnim drutvima na istonom Jadranu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 19 (1986.): 45-60. 239 Gregor remonik, Kancelarijski i notarski spisi 1278-1301 Zbornik za istoriju, knjievnost i jezik s. 3, vol. 1 (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1932.), 42-43; Duanka Dini-Kneevi, Poloaj ena, 15. 240 E.g. Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55; Baria Kreki, Dubrovnik in the fourteenth and fifteenth Centuries: A City Between East and West (Norman: University of Oklahoma Press, 1972.), 157.
230 229

registrima samo iz 14. stoljea pronaao sam 34 razliita imena krmara, a imena krmarica bilo je samo 12. Ipak, ovaj podatak sam za sebe ne bi mogao biti dostatan dokaz za tvrdnju da je u srednjovjekovnom Dubrovniku bilo vie krmara nego krmarica, jer moglo bi se pretpostaviti da su krmari, kao mukarci, bili agresivniji od krmarica, te time i izloeniji svaama i tuama koje su zavravale na sudu. Meutim, podaci iz arhivske serije Testamenta notariae takoer otkrivaju vei broj krmara od 40 sauvanih krmarskih oporuka iz 14. i 15. stoljea samo su tri bile oporuke krmarica. 241 tovie, tvrdilo se da dubrovaki statut spominje samo krmarice. 242 Ali to nije sasvim tono jer u statutu se samo u tri odredbe spominje krmarenje, a u jednoj od njih spominju se i krmari. 243 Napokon, sve ovo gore izloeno glede odnosa broja krmara i krmarica u srednjovjekovnom Dubrovniku sugerira da je broj krmara ipak bio vei od broja krmarica, iako su krmarice moda vie privlaile goste nego krmari. To to su i ene bile ukljuene u krmarenje, nipoto ne treba uditi, jer ih se u izvorima moe nai ukljuene i u druge uslune djelatnosti (npr. prodaja na trnici i sl.). Prije ulaska u slubu, dubrovaki krmari morali su s vlasnikom krme potpisati ugovor, u kojem im je tono odreena plaa. 244 Prema dubrovakom obiaju, vlasnik je morao osigurati krmaru i hranu. Plaa je ovisila o koliini prodanog vina 6 folara po prodanom vjedru. 245 Istodobno, bilo je strogo zabranjeno davati krmaru dnevnu, mjesenu ili godinju plau, iskljuujui pri tom one koji su ve ranije uglavili takav ugovor. 246 Prema ovome moglo bi se zakljuiti da krmarenje nije smatrano obrtom, nego da su krmari bili tek najmljena radna snaga. Istina, za razdoblje 14. stoljea nisu mi poznati nikakvi dokazi o postojanju bratovtine krmara, no to ne mora znaiti da ona nije postojala. Naime, prva sauvana vijest o postojanju krmarske bratovtine (ceha) u Dubrovniku datirana je 11. veljae 1449. godine. To je odluka Malog vijea o potvrivanju matrikule bratovtine krmara. 247 Naalost, sama matrikula nije sauvana, te e odgovori na neka pitanja o krmarskom sloju, ini se, zauvijek ostati nepoznati. 248 Poneto se ipak dade naslutiti. Naime, iz odluke Malog vijea od 18. svibnja 1463. godine jasno se vidi da je bratovtina krmara imala nekakvu kontrolu nad prodajom vina u gradu. Prema zahtjevu krmarske bratovtine, u toj odredbi nareuje se da svatko tko prodaje vino bio on lanom bratovtine ili ne mora reenoj bratovtini plaati pola groa po prodanoj bavi vina. 249 Ista odredba potvrena je i 1505. godine. Isto tako, iz ove potvrdnice moe se doznati da je titular bratovtine bio Sv. Mihajlo, te da je bratovtina iste godine preselila svoje sjedite iz crkve Sv. Lucije u crkvu Sv. Mihajla Anela na dananjoj Gundulievoj poljani. 250 Nadalje, ini se da je bratovtina 1514. imala 90 lanova, 251 no lako
Oporuke krmarice Iobe iz 1335. (TN, 10-1, sv. 3, fol. 46'), krmarice Diue iz 1365. (TN, 10-1, sv. 5, fol. 165) i Vitossaue Ciuetchi Dobriglieuich iz 1483. (TN, 10-1, sv. 24, fol. 156-156'). 242 Dini-Kneevi, Poloaj ena, 10. 243 Statut grada Dubrovnika, lib. 3, cc. 39, 40; lib. 8, c. 55. 244 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55. 245 Ibid.; Dini-Kneevi, Poloaj ena u Dubrovniku u XIII i XIV veku, Odeljenje istorijskih nauka 2 (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1974.), 37. 246 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 56. 247 Dragan Roller, Dubrovaki zanati u 15. i 16. stoljeu (Zagreb: Radovi JAZU, 1951.), 158. Vidi i: Foreti, Dubrovake bratovtine, 31. 248 Budui da je dio zapisnika vijea Dubrovake Republike iz 14. stoljea izgubljen, moda se u tim izgubljenim spisima nalazila nekakva slina odluka, pa je i ta (pretpostavljena) ranija matrikula takoer izgubljena. No, to je samo pretpostavka. 249 ACMi, 5, sv. 16, fol. 77. 250 eljko Pekovi, Dubrovnik Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada (Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1998.), 64.
241

je mogue da svi bratimi i nisu bili krmari. Zanimljivo je primijetiti da je titular bratovtine bio Sv. Mihajlo, 252 to je moda bilo u vezi s injenicom da je berba groa, tj. proces proizvodnje vina, u starom Dubrovniku bio usko povezan s tim blagdanom. S druge strane, mnogo se vie moe rei o vlasnicima krmi, ponajvie zato to su oni najee bili patriciji i bogati puani, te je razumljivo da je o njima ostalo puno vie zapisa u arhivskim spisima. Ipak, budui da vlasnici krmi nisu glavna tema ovog istraivanja, o njima ovdje nee biti puno rijei. Zanimljivo je uoiti da je, pored privatnih osoba, i sama dubrovaka opina mogla biti vlasnik krme. 253 U kaznenim spisima dubrovake opine iz 1372., tj. 1373. godine, dva sluaja, koja su se zbila u deset dana razmaka, pokazuju da su dvojica pripadnika patricijske obitelji Benei (de Benessa) bili vlasnici krmi ili moda jedne krme (Ser Andrea de Benessa i Benessa de Benessa). 254 Osim toga, zabiljeen je i podatak da su nakon smrti Dimitrija Beneia njegovi nasljednici naslijedili velike koliine vina. 255 Poznata je i pria o Mari Benei, koja se tijekom 14. stoljea uspjela znatno obogatiti trgovinom vinom na veliko. 256 Sve ovo upuuje na zakljuak da je mogue da je obitelj Benei posjedovala krmu kao obiteljsko vlasnitvo. Budui da je broj vlasnika krmi u drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljea uistinu velik (132), mogue je da je znatan dio tih krmi uistinu bio u obiteljskom vlasnitvu, te da se radi o bitno manjem broju krmi. No, ovo pitanje, naalost, i nadalje mora ostati nerijeeno jer izvori o tome ne pruaju dostatne informacije. Vlasnici krmi u Dubrovniku bili su i neki klerici. I sam dubrovaki nadbiskup posjedovao je krmu. 257 ak su i dvojica dubrovakih lijenika, magister Thomas medicus salariatus i magister Johannes zirocius, posjedovali krme u gradu. 258 I pojedine ene bile su vlasnice krmi, to nam sugerira da su se aktivno bavile i trgovinom vinom na veliko. Osim ve spomenute Mare Benei, koja je posjedovala krme i u Dubrovniku i u Stonu, kao vlasnice dubrovakih krmi u izvorima se navode i Filipa Meneti (Phylippa de Mence), 259 Stana de Slavine i Slava de Bole. 260

Ti krmaru, ti se koristi grijehom. ak i kad ne igra, ti uzima [novac] od kocke, svjetla, ploe, zaloga i gledanja.

251

Roller, Dubrovaki zanati, 157; Josip Gelcich, Dello sviluppo civile di Ragusa considerato ne' suoi monumenti istorici ed artistici (Ragusa, 1884.), 71. 252 U literaturi za ovog sveca postoji i oblik imena Sv. Mihovil, no odluio sam upotrebljavati oblik Sv. Mihajlo jer i danas Dubrovani tako nazivaju ovog sveca. 253 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55. 254 LIF, 53, sv. 1, fol. 93 i 97. 255 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 54. 256 Dini-Kneevi, Poloaj ena, 36-37; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 53-54. 257 E.g. LF, 52, sv. 1, fol. 93; LIF, 53, sv. 1, fol. 118 i 125. 258 LM, 50-1, vol. 1, fol. 76; LM, 50-1, sv. 7, fol. 111. 259 O Filipi Meneti podosta se pisalo; vidi e.g.: Dini-Kneevi, Poloaj ena, passim. 260 LM, 50-1, sv. 10, fol. 45; LIF, 53, sv. 1, fol. 35, 181 i 296.

Predodba o krmaru Ir taberner, ir nemet ouch den nutz der snden. Ob ir selbe neimer getopelt oder gespilt, so nemet ir von den wrfeln unde von dem liehte un von dem berte, von dem phantrehte, von dem zuosehenne. 261 Odnos izmeu krmara i vlasnika krmi nije uvijek bio skladan. Naime, iako je prodaja vina u krmama bila strogo kontrolirana i od strane drave i od strane samih vlasnika krmi, kazneni spisi i neki drugi izvori svjedoe da su krmari povremeno krali novac vlasnicima krmi ili ih varali na neki drugi nain. 262 U srednjovjekovnom Dubrovniku postojale su zakonske norme kojima se pokuavalo sprijeiti i kazniti takve pokuaje. Tako, ako je vlasnik krme ili vlasnik vina sumnjao da ga je krmar pokuao prevariti, mogao ga je tuiti sudu, ali je morao predoiti dokaze. 263 Radi sprjeavanja takvih situacija, Malo je vijee 21. sijenja 1349. odluilo da krmari nakon svretka radnog dana vie ne smiju nositi kui novac od prodaje vina, nego ga moraju poloiti u blagajnu ili pak predati svom poslodavcu. 264 Vjerojatno zbog uestalosti takvih sluajeva, postojala je jo jedna odreba, prema kojoj nitko nije mogao drati krmu bez dozvole rektora ili njegova zamjenika (vicecomes). 265 U Dubrovniku su postojali i posebni slubenici koji su kontrolirali prodaju vina, a njihova je dunost bila i provjeravanje mjera za vino. 266 Sve odredbe vezane uz kontrolu rada krmara navode na zanimljivo pitanje: kakvo je bilo javno mnijenje, tj. predodba srednovjekovnog ovjeka o krmaru, njegovim poslovima i njegovu potenju. Dubrovaki arhiv, naalost, nema sauvanih izvora koji bi nam mogli o tome svjedoiti i omoguiti nam neposredan uvid za rasvjetljavanje ovog pitanja.267 Isto tako, naalost, nije mi poznato postoje li sauvani zapisi hodoasnika/putnika koji su u to doba prolazili kroz Dubrovnik i jesu li u svojim putopisima ostavili koju biljeku o dubrovakim krmama. 268 Ipak, u ovom sluaju moda se bi se moglo posluiti metodom analogije. Naime, pokuao sam usporediti neke ulomke iz njemakih propovijedi s nekim dostupnim mi podacima iz ve spomenutih zakonodavnih izvora dubrovake provenijencije. U propovijedima Bertholda iz Regensburga krmar je opisan kao osoba koja redovito vara klijentelu, bilo mjerom, bilo kvalitetom pia koje prodaje (Du giuzest eteswenne wazzer in den win oder fulen win in den guoten oder [sie betrigent di liute] mit ungesotem met, oder gibet der rthten maze nicht oder mischet wazzer zuo dem wine ). tovie, prema Bertholdu, krmari su bili na glasu kao ljudi koji ive u grijehu i koriste se njime kao kockari i varalice. 269 Ako se ovakva predodba o krmaru usporedi s dubrovakim odredbama glede mjera za vino, te sa spomenutim zabranama da krmari nose novac od prodaje vina kui,
261

Vidi: Deutsche Sitte und Sittlichkeit im 13. Jarhundert nach den damaligen deutschen Predigern, ur. Ernst Wolfgang Keil (Dresden: Verlag C. Ludwig Ungelenk, 1931.), 154. 262 E.g. LF, 52, sv. 1, fol. 2; LI, 51, sv. 2, fol. 7; MSHSM, vol. 13, 60; Dini-Kneevi, Poloaj ena, 37. 263 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 40; Lui, Obrti i usluge, 111. 264 MSHSM, vol. 13, 262. 265 LV, c. 187. 266 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 56. 267 Iako u Povijesnom arhivu u Dubrovniku nema takvih izvora, knjinica dominikanskog samostana u Dubrovniku posjeduje zbirku srednjovjekovnih propovijedi iz tog razdoblja. Naalost, tijekom svog istraivanja nisam se mogao sluiti graom te knjinice jer je ona jo uvijek zatvorena za javnost. 268 Vidi: Jorjo Tadi, Promet putnika u starom Dubrovniku (Dubrovnik: Turiskiki savez u Dubrovniku, 1939.), passim. 269 Deutsche Sitte, 154.

mislim da bi se moglo pretpostaviti da ni u srednjovjekovnom Dubrovniku krmari nisu bili na najboljem glasu. 270 Takvoj predodbi o krmarima sigurno je pridonosila i injenica da je ivot krme esto bio ispunjen tuama i psovkama. Nadalje, budui da su u krmama esto izbijale svae i tue, a bilo je i kraa, ini se da krmarice i ene koje su tamo provodile dosta vremena nisu imale ba najbolju reputaciju. 271 Zbog toga su neke od njih vjerojatno imale i obiteljskih problema. Na ovakvo miljenje upuuje me i sluaj krmarice Dobre, koju je mu Gulielmo istukao u krmi gdje je radila, vjerojatno nezadovoljan injenicom da mu ena provodi puno vremena u krmi. 272 Takav stav prema enama i njihovu zalaenju u krme vjerojatno se krije u injenici da je krma bila javni prostor, a ena u srednjovjekovlju uglavnom je drana pripadnikom privatnog prostora, tj. ivota vezanog uz kuanstvo i obitelj. Isto tako, mogue je da je takva loa reputacija bila u nekakvoj vezi i s prostitucijom, a i sama krma vjerojatno nije smatrana najsigurnijim mjestom za provoenje slobodnog vremena. No, o tome e se vie govoriti u sljedeem poglavlju. *** Iz svega navedenog moe se zakljuiti da je veina dubrovakih krmara, prema materijalnom stanju, pripadala srednjem sloju stanovnitva grada. Iako mnogi meu njima nisu mogli drati vlastite krme, veina je ipak bila dovoljno imuna da moe posjedovati vlastiti dom i nerijetko imati obitelj. Nadalje, prikazano je da su imali toliko sredstava da su mogli i oporuno darivati Crkvu nita loije nego drugi slini obrtnici. Sve u svemu, ini se, da su mogli pristojno ivjeti. S druge strane, neki od krmara nisu bili slobodne osobe nego famuli, to upuuje na stanovitu slojevitost unutar ove grupe. Nadalje, neki krmari nisu prezali od neasnih djelatnosti, primjerice potkradanja, no izvori, naalost, ne doputaju zakljuiti jesu li to radili zbog neimatine ili zbog vlastite pokvarenosti. Budui da su zbog prirode posla veinu vremena provodili u krmama, krmari su nesumnjivo davali ton atmosferi krme. tovie, kao to e se vidjeti u sljedeem poglavlju, nerijetko su bili i glavni promotori dogaaja, koji su potom zavrili pred dubrovakim knezom i njegovim sucima.

Ovu tvrdnju nadopunjava i sluaj krmara Radovana kojem je 1456. nareeno da otjera od sebe dvije ene na loem glasu koje su po svemu sudei ivjele s njime u istom kuanstvu (Stanula et Zivana stant in domo Raduani tabernarii). Vidi: Jeremi i Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture, 119. 271 Lui, Obrti i usluge, 123. 272 LM, 50-1, sv. 10, fol. 81'.

270

Svakodnevni ivot dubrovakih krmi Kad u krmi skupa svi smo, preplaeni smrti nismo, za igru smo samo orni, od nje znojni i umorni. Zato eljad krmom luta, kako vino novac guta ako li ste voljni znati, sad ete me posluati. 274 In taberna quando sumus, non curamus quid sit humus, sed ad ludum properamus, cui semper insudamus. Quid agatur in taberna ubi nummus est pincerna, hoc est opus ut queratur, sed quid loquar, audiatur. 273

U prethodnim poglavljima razmotreni su razliiti aspekti uporabe i prometa vina, te vinske kulture u srednjovjekovnom Dubrovniku. Isto tako, da bi se bolje mogla razumjeti krma i njezina uloga u ivotu srednjovjekovnog grada, neto je reeno i o ulozi i poloaju krmara u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. Nastavljajui priu, u ovom poglavlju osvrnut u se na samu krmu, koja je nesumnjivo bila jedna od vanijih institucija u svakodnevnom ivotu grada. Nadalje, nastojat u pokazati da krma nije bila samo mjesto distribucije vina na malo, nego da je imala vanu drutvenu ulogu. Zbog toga u u ovom poglavlju istraiti pitanja vezana uz socijalnu strukturu posjetitelja, otkrivajui tko su bili stalni gosti, a tko tek povremeni posjetitelji krmi. Pokuat u opisati i interijer dubrovakih krmi, te razmjetaj krmi unutar grada. No, valja opet upozoriti da je ova analiza zasnovana uglavnom na kaznenim spisima, koji otvaraju pogled na samo jedan aspekt ivota srednjovjekovne krme. Ovo svjesno ograniavanje irine pogleda moda bi moglo dovesti u sumnju mogunost izvoenja pouzdanih zakljuaka, no treba biti svjestan da je kriminal jedna od sveprisutnih aktivnosti unutar svakog drutva, te da modeli i primjeri zloina mogu otkriti vrlo vane pojave kulturnog okruenja ivota ljudi i njihove drutvene zajednice. 275 Grafikon 3 pokazuje rasprostranjenost zloina prema mjestu dogaanja. Iz njega se lako moe vidjeti da se gotovo 40% svih zloina i prekraja unutar grada dogodilo na javnim prostorima (ulice, trgovi, krme itd.). Tome se vjerojatno moe pridodati i velik broj onih sluajeva za koje mjesto zbivanja nije ostalo zabiljeeno. Stoga mislim da se moe pretpostaviti da se proporcionalno najvei postotak kriminalnih djela odvijao na javnim mjestima, te su razliita nedjela inila bitan dio javnog ivota grada. Budui da su krme nesumnjivo bile dio javnog gradskog prostora, u zadnjem dijelu ovog poglavlja osvrnut u se i na kriminalitet u dubrovakim krmama u kasnom srednjem vijeku.

Prvi stihovi napitnice In Taberna uzeti su iz zbirke Carmina Burana. Vidi e.g.: A Primer of Medieval Latin an anthology of prose and poetry, ur. Charles H. Beeson (Washington DC: The Catholic University of America Press, 1986.), 374. 274 Prijevod donesen prema: John Kiki i Tonko Maroevi, The Carmina Burana expirience (Zagreb-London: MGC Gradec i Art Esprit Ltd., 1995.), 21. 275 Eva sterberg i Dag Lindstrm, Crime and Social Control in Medieval and Early Modrn Swedish Towns, Acta universitatis Upsaliensis. Studia Historica Upsaliensia 152 (Uppsala: Almquist & Wiksell International, 1988.), 36.

273

nepoznato 26%

duan 16%

javni prostor 39%

privatna kua 19%

Grafikon 3: Mjesta zloina tijekom jedne godine (1416.) 276

Krma kao dio javnog prostora i mjesto konzumacije Ugostiteljski objekti srednjega vijeka na europskom prostoru u osnovi dijele se u tri glavne skupine: svratita, krme i toionice. 277 Svratite je bilo ustanova, veinom smjetena u gradovima, koja je klijenteli pruala kratkoroni smjetaj i okrepu. U nekim dijelovima Europe svratita su nerijetko bila specijalizirana za ugoivanje putnika viih drutvenih slojeva. S druge strane, krma (taverna) veinom je nudila samo okrepu, no diljem Europe mogu se nai krme koje su nudile i prenoite svojim gostima. 278 Jedna od bitnih karakteristika krmi bila je ta to je njezina ponuda napitaka obvezatno ukljuivala i vino, a u svratitima i toionicama ponuda vina nije morala biti ukljuena. Nadalje, poput svratita, ponuda krme u zapadnoj Europi veinom je bila usmjerena prema bolje stojeoj klijenteli. Toionica, trei tip ugostiteljskog objekta, veinom je bila orijentirana prema klijenteli nieg drutvenog statusa. U toionicama su se nudili razliiti napitci, a ponekad i jela. Iako rijetko, mogu se nai i primjeri toionica koje su svojim gostima nudile i prenoite, no toionice su uglavnom bile samo mjesta konzumacije napitaka. 279 Da bi se dubrovake krme mogle svrstati unutar ove sheme, potrebno je definirati njihovu ponudu i klijentelu. No prije toga, se mora znati da je u dubrovakim izvorima nazivlje krmi raznoliko. Tako, pored uobiajenog naziva taberna (krma), nerijetko se u izvorima navode termini stragnum 280 i canipa. 281 Stragnum je uglavnom bio privatni vinski podrum, najee (ali ne obvezatno) izvan gradskih zidina. S druge strane, nazivom canipa oznaavalo se bilo kakvo skladite vina, tj. vinska konoba. Ipak, u ovoj analizi sva tri termina bit e prevoena i obraivana kao krme, jer su se svi obuhvaeni sluajevi dogodili unutar gradskih zidina (ili u neposrednoj blizini grada). Nadalje, krmari su bili prisutni u vie-manje svim tim sluajevima, pa mislim da se moe pretpostaviti da ova raznovrsna terminologija u
Godina 1416. samo je uzorak. Budui da je zasnovan samo na zabiljeenim sluajevima zloina tijekom jedne godine, ovaj grafikon (a ni svi sljedei) nikako ne moe prikazivati pravu sliku ukupnih odnosa, nego tek trendove u toj dinamici. 277 Ova podjela nije jedina mogua, no budui da za hrvatski prostor do danas nisu obavljana istraivanja u tom smjeru, mislim da je za potrebe ovog rada sasvim dostatna i odgovarajua. 278 Valja navesti da je u zapadnoeuropskim izvorima krma navedena kao taberna. Istovjetan izraz moemo nai i u dubrovakim izvorima. Meutim, razliitost ponude tih ugostiteljskih objekata svjedoi da se izgleda radi o razliitim ustanovama. 279 Za detaljniju razradbu razlika izmeu razliitih ugostiteljskih objekata vidi: Clark, The English Alehouse, passim; Peyer, Viaggiare nel Medioevo, passim. 280 E.g. LM, 50-1, vol. 4, fol. 86; LM, 50-1, vol. 5, fol. 82 i 328. Ovdje je zgodno pripomenuti da u Dubrovniku i danas ljudi nazivaju vinske podrume stranj. 281 E.g. LM, 50-1, vol. 3, fol. 150.
276

izvorima u biti ne odraava realnu razliku izmeu ovih objekata, nego da je rije o jednom te istom tipu ugostiteljskih objekata. Ovo potvruje i primjer krme Ludovika Crijevia, koja je u izvorima nazivana i canipa i taberna. 282 Takoer, vrlo je vano znati to statut i ostali zbornici dubrovakih zakona govore o krmama. U prethodnim poglavljima natuknuto je da su dubrovake vlasti propisivale radne sate krmi. Krme su radile samo do zvuka treeg zvona (tertia campana). Tono vrijeme tog treeg zvona ovisilo je o godinjim dobima ljeti se ono oglasilo oko jedanaest sati uveer, dok je za zimskih mjeseci to bilo oko deset sati uveer. 283 Prema jednoj drugoj odredbi skladitenje vina bilo je doputeno samo u kamenim graevinama. Prekritelj te odredbe morao je platiti 2 perpera. 284 Stoga, mislim da je opravdano pretpostaviti da su krme bile smjetene upravo u takvim (tj. kamenim) graevinama. Prema svemu sudei, dubrovake su vlasti podupirale rad krmi zbog njihove uloge u distribuciji vina unutar grada. To se moe zakljuiti iz odredbe Velikog vijea od 28. sijenja 1335. prema kojoj je zabranjena svaka trgovina tijekom blagdana (Uskrs, dani Svetih apostola, dani Sv. Marije, Sv. Vlaha i Sv. Marka u travnju), te nedjeljom. Tih dana bilo je doputeno trgovati samo sirom, svijeama i uljem. 285 Krme i opinska skladita ita bili su izuzeti iz te odredbe. Ovo jo jednom potvruje da je vlada vodila brigu o vinu jednako kao i o itu. Iako su radni sati krmi u srednjovjekovnom Dubrovniku bili tono propisani, ini se da mnogi krmari i njihovi gosti nisu potivali ovo ogranienje. Prema jednoj odredbi, krme su morale biti smjetene u kamenim kuama. 286 Nadalje, ve spomenuta odredba Velikog vijea od 28. sijenja 1335. jasno govori da su krme bile otvorene tijekom itave godine radnim danima, ali i za vrijeme praznika i blagdana.287 Upravo ta odredba svjedoi koliko je

Plan: Smjetaj krmi u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku LM, 50-1, vol. 3, fol. 140 i 150. Zdenka Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam: dubrovaki noni ivot u srednjem vijeku, Otium 1 (1993.): 6. 284 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 38. 285 LOR, pag. X, c. 3. 286 Odredba govori da se vino mora skladititi samo u kamenim zgradama. Budui da je krma svakako morala imati nekakvo skladite vina, mislim da je razumno pretpostaviti da su krme stoga morale biti u kamenim zgradama. Vidi: Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 38. 287 LOR, p. X, c. 3.
283 282

krma bila vana u svakodnevnom ivotu grada. Pitanje lociranja krmi unutar gradskih zidina takoer moe pomoi u odreivanju vanosti krme u svakodnevnom ivotu grada. Vrlo je vjerojatno da su krme bile razasute po itavom gradskom prostoru, premda se to ne moe tvrditi s potpunom sigurnou. Ne moe se utvrditi ni toan broj krmi u 14. i 15. stoljeu, jer je se one u izvorima navode prema imenu vlasnika. Velik dio spomenutih krmi u izvorima se navodi samo jedan jedini put, te je mogue da su to iste krme koje su mijenjale vlasnike. Uspio sam utvrditi 132 razliita vlasnika krmi u tom razdoblju. Veini tih krmi ne moe se odrediti ak niti priblina lokacija, no za nekolicinu njih to je ipak mogue. Tako izvori svjedoe da je barem jedna krma bila smjetena u blizini dananje dubrovake katedrale (vidi broj 1 na planu). 288 Krma se nalazila i u blizini crkve Sv. Petra, gdje se danas nalazi muzika kola u Dubrovniku (broj 2). 289 I u blizini crkve i samostana Sv. Marije na Katelu nalazila se barem jedna krma (broj 3). 290 ini se da je prostor oko dubrovakih samostana i crkava, zbog nekog razloga, bio izuzetno privlaan vlasnicima krmi jer krme moemo nai u blizini samostana Sv. Andrije (broj 4), 291 Sv. Marka (broj 5), 292 na Pustjerni uz samostan Sv. Tome (broj 6), 293 te na samom Stradunu uz samostan Sv. Klare (broj 7). 294 Nadalje, vrlo je vjerojatno da se krma nalazila i negdje u irokoj ulici (Via larga), no iz izvora nije jasno gdje se tono nalazila (broj 8). 295 Iako se ne moe utvrditi smjetaj svih krmi srednjovjekovnog Dubrovnika, iz ove karte s ucrtanim krmama mogu se izvesti neki zakljuci o njihovim lokacijama. Potpuno je jasno da su sve ove locirane krme bile smjetene na proirenim prostorima grada, poput trgova, irokih ulica, prostora oko crkvi, tj. na mjestima gdje su se ljudi ionako okupljali. Stoga mislim da i preostale krme, kojima nisam mogao odrediti lokaciju, vjerojatno treba traiti upravo na ovakvim mjestima unutar gradskih zidina. Interijer dubrovakih krmi u kasnom srednjem vijeku, naalost, nije poznat. Razlog tomu je to izvori ne govore nita o unutranjem prostoru krme. No ipak, na osnovi nekoliko sluajeva, moe se pretpostaviti da dubrovake krme nisu bile smjetene samo u zatvorenom prostoru, nego da je koriten i prostor ispred zgrade. 296 ini se, da su za toplijih dana gosti sjedili i pili ispred krmi. Na ovo upuuje i injenica da je velik broj tua izbijao ispred krmi dok su sudionici tue bili ad bibendum. ini se da su krme bile redovito posjeivane tijekom cijele godine (vidi grafikone 4 i 5). Razlika izmeu ova dva grafikona lako se moe razjasniti i obrazloiti malenim brojem sauvanih podataka iz 14. stoljea. Zbog toga je uzorak iz 14. stoljea znatno manji nego uzorak iz 15. stoljea, te je grafikon 4 neto manje pouzdan od grafikona 5, iako oba pokazuju tek tendencije posjeenosti krmi tijekom godine. 297

288 289

E.g. LIF, 53, vol. 1, fol. 157 i 159; LM, 50-1, vol. 6, fol. 247. E.g. LM, 50-1, vol. 2, fol. 125 i 130. 290 E.g. Ibid, vol. 2, fol. 94; Ibid, vol. 5, fol. 382. 291 E.g. Ibid, vol. 9, fol. 89. 292 E.g. LIF, 53, vol. 212. 293 E.g. MHR, vol. 3, p. 219, c. 537. 294 E.g. LM, 50-1, vol. 2, fol. 264; Ibid, vol. 5, fol. 82; Ibid, vol. 8, fol. 178. 295 E.g. LM, vol. 9, fol. 161. 296 E.g. Ibid, vol. 7, fol. 175, 185. 297 Ovi grafikoni nisu zasnovani na podacima koji bi obuhvaali cijelo razdoblje, nego na uzorcima. Tako je grafikon 4 nainjen na osnovi jedinih sauvanih kaznenih spisa iz druge polovice 14. st., tj. na podacima iz 1349.-1350. i 1372.-1374. S druge strane, grafikoni 5 i 6 nainjeni su na osnovu primjera iz 1402.-1414., 1416.1429. i 1435.-1440. Brojevi u grafikonima prikazuju broj zabiljeenih sluajeva to su se dogodili u krmi. Zbog toga treba naglasiti da ovi grafikoni ne pokazuju apsolutne vrijednosti nego samo trendove u dinamici ivota krme.

20 15 10
6

20
14

15 10
3 5 6 4 2 4 2 4 3 2

13 10 11 10 6 6 8,5 7,5 8 6 4

5 0

5 0

Sijeanj

Oujak

Svibanj

Srpanj

Rujan

Studeni

Sijeanj

Oujak

Svibanj

Srpanj

Rujan

Studeni

Grafikon 4: Posjeenost krmi tijekom godine tijekom godine u drugoj polovici 14. st.

Grafikon 5: Posjeenost krmi u prvoj polovici 15. st.

Iz grafikona se jasno vidi da je posjeenost bila najvea tijekom hladnijih mjeseci u godini. Ovim se indirektno potvruje i teza o analogiji ivotnog ritma srednjovjekovnog ovjeka s ritmom prirode, tj. da se vrijeme dokolice (ukoliko zalaenje u krmu prihvatimo kao oblik dokoliarenja) poklapa s ritmom godinjih doba. Ono to na ovim grafikonima moe zbunjivati jest neoekivano visoka posjeenost krmi tijekom korizme (veljaa, oujak i travanj). Meutim, budui da se ovdje radi o zbirnim podacima iz dva razdoblja od po 50 godina, prave razlike glede posjeenosti tijekom korizmenog posta ovdje se ne mogu oitati zbog pominog datuma Uskrsa (izmeu 22. oujka i 24. travnja). Ova pretpostavka moe se provjeriti: primjerice godine 1437., kad je Uskrs bio 31. oujka, uistinu u razdoblju od 10. veljae do Uskrsa te godine nema zabiljeenih ekscesa u krmama. Znajui ovo, mogao bi se oekivati znatan porast posjeenosti krmi u razdobljima neposredno prije ili nakon korizme. Kasnije tijekom godine, povezanost ritma ivota krme i ritma prirode, tj. ritma rada ponovno se potvruje opadanjem posjeenosti tijekom lipnja i srpnja. Ovo opadanje posjeenosti ne moe se objasniti samo ritmom izmjene godinjih doba, te mislim da odgovor dijelom lei i u ritmu rada srednjovjekovnih Dubrovana. Naime, iako se gospodarstvo grada uglavnom oslanjalo na trgovinu, ipak je velik dio puanstva (ali i plemstva) imao zemljine posjede koji su najveim dijelom bili pod kulturama vinove loze i masline. S druge strane, upravo su tijekom lipnja obavljani zavrni poslovi u vinogradima, nakon ega se groe putalo da zri. 298 No, iako su nakon dovravanja poslova oko vinove loze svi imali vie slobodnog vremena, ipak u srpnju posjeenost krmi nije rasla vjerojatno zbog velikih ljetnih vruina, kad nije ugodno piti alkoholna pia i sjediti u zatvorenom prostoru. Porast posjeenosti koji se biljei tijekom kolovoza i rujna i nije toliko znatan, vjerojatno zato to se tijekom tih mjeseci obavljala berba groa. Nakon berbe vjerojatno je slijedilo razdoblje degustacije mota, no to se izgleda nije odraavalo u posjeenosti krmi. Znatan pad posjeenosti uoava se i tijekom studenog. Razlog ovome vjerojatno je berba maslina, ali i drugi poslovi pripreme zemlje i stoke za zimu. I, napokon, iako se u prosincu uoava porast posjeenosti, ni ovaj porast nije izrazito velik, vjerojatno zbog posta prije Boia (Advent). Sljedei grafikon prikazuje shemu tjedne posjeenosti krmi. Kao i na prethodnim grafikonima, moe se uoiti analogija izmeu posjeenosti krmi i ritma rada: od 169 zabiljeenih sluajeva, 75 (44%) dogodilo se tijekom subote i nedjelje, to oigledno upuuje na veu koncentraciju posjeenosti tih dana, nego tijekom ostatka tjedna.

298

Lui, Obrti i usluge, 110.

Subota Nedjelja 44% Ponedjeljak - Petak 56%

Grafikon 6: Posjeenost krmi tijekom tjedna u prvoj polovici 15. st.

Vrela, nadalje, svjedoe da je vino bilo jedino alkoholno pie koje se sluilo tijekom itave godine u dubrovakim krmama u kasnom srednjem vijeku. 299 Nije sasvim jasno koje su se sorte vina prodavale u krmama, jer se u izvorima ono navodi samo kao vinum. Samo katkad moe se nai podatak da se radilo o bijelom ili crvenom vinu (vinum album vel vinum vermelum). Ipak, iz zapisnika dubrovakih vijea moemo doznati da je dubrovaka vlada ponekad preputala opinske rezerve malvazije za prodaju po gradskim krmama. 300 Glede usluge i ponude nisam sasvim siguran jesu li gosti u dubrovakim krmama mogli naruiti i hranu. Ipak, neki podaci daju naslutiti da je bar u nekim od dubrovakih krmi u kasnom srednjem vijeku posluivana i hrana. 301 Na ovo upuuje i odluka Malog vijea od 24. listopada 1504., prema kojoj koliina mesa prodanog u krmi za 1 denar nije smjela biti manja od pola libre nego to bi se za istu cijenu dobilo u mesnici. 302 To znai da, ako je pet libri mesa u mesnici kotalo 1 denar, u krmi za istu cijenu gost ne bi smio dobiti manje od 4 libre mesa. Ako se ovaj podatak povee s podacima iz ostavtine ve spomenutog krmara Nikole, 303 moe se s vie sigurnosti vjerovati da se u dubrovakim krmama pripremala i posluivala hrana. 304 U izvorima sam naiao na jo jedan podatak koji potvruje ovu pretpostavku: 18. kolovoza 1436. krmar Stipko Radosali (Stipcho Radosalich) alio se sudu da mu je netko iz krme ukrao lonac za kuhanje (vnum ramnize) dok je on prodavao vino. 305 Time i ve spomenuta statutarna odredba o tome da krma mora biti smjetena u kamenoj zgradi postaje jasnija jer je moralo postojati ognjite za pripremu hrane. 306 Kako god bilo, jasno je da hrana nije bila glavni razlog za odlazak u krmu. Iz izvora je potpuno jasno da su ljudi u krme zalazili zbog dobre kapljice i dobrog drutva. Velik
U izvorima, kao i u literaturi, nisam naao niti jedan podatak da se u srednjovjekovnom Dubrovniku u krmama sluilo ikoje drugo pie osim vina (ili vode). Ovdje moda treba dodati da u dubrovakom statutu stoji odredba prema kojoj je strogo zabranjena prodaja vina mijeanog s medom (mola ili mulsa). Vidi: Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 40. 300 Za primjere, pogledaj poglavlje Trgovina vinom i predodba o vinu. 301 Lui, Obrti i usluge, 122. 302 Roller, Dubrovaki zanati, 158. 303 Vidi prethodno poglavlje i oporuku krmara Nikole u Appendixu. 304 Krmar Nikola posjedovao je 13 vreva (bochalli), 2 kotla (caldare II de rame), 1 tavu (frossora I), 2 eljezna ranja (spedi II de ferro) i lanac za vjeanje kotla iznad vatre (chadene I). Vidi: TN, vol. 8, fol. 169. 305 LM, 50-1, vol. 7, fol. 147. 306 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 38.
299

broj zabiljeenih sluajeva zapoinje frazom quando stabam ad bibendum ili quando ibam ad bibendum. Posjetitelji krmi nisu onamo zalazili samo zbog pia, nego i zbog nekih drugih oblika zabave. Tako je osim konzumacije vina i (vie ili manje) ugodnih razgovora, posjetitelj krme mogao zaigrati i neke igre s kockama ili kartama.307 U srednjovjekovnom Dubrovniku ovakve igre nisu bile zabranjene i vrlo se lako mogu nai sluajevi gdje je svaa ili tua izbila upravo zbog toga to se igrai nisu mogli dogovoriti oko rezultata. 308 Zakon je jedino branio posuivanje novca igraima da bi se posredno sprijeilo igranje hazardnih igara. 309 Mogue je da se gost u prostorijama krme mogao zabaviti i sluanjem glazbe i plesom, jer postoje podaci o frulaima u krmi. 310 Meutim, iz izvora nije sasvim jasno jesu li ovi frulai redovito svirali u krmi ili su tamo doli i sami u potrazi za zabavom. Iz sauvanih izvora, naalost, nije mogue utvrditi je li u onovremenom Dubrovniku postojalo kakvo institucionalizirano slavljeniko drutvo, kakva moemo nai u nekim europskim zemljama, iako grupna slavlja i veere nisu bili rijetkost meu dubrovakom mukom mladei.311 Meutim, isti izvori svjedoe da se jedan dio posjetitelja opijao u krmi jer su nakon toga stvarali izgrede i ponekad izazivali javnu sablazan. Primjer takva neprimjerenog ponaanja bio je jednooki krmar Bogoje (Bogoe Guercum, monocculus); njegovi su izgredi prilino dobro dokumentirani. Tako je jednom prilikom u pijanom stanju istukao krmaricu Stanku (Stancha tabernaria) samo zato to mu ona nije htjela dati jo vina na dug. 312 Drugi put, na putu kui iz krme u kasnim nonim satima (vjerojatno je i tada bio pijan), Bogoje je pokuao provaliti u tuu kuu. tovie, izbacio je stanare iz kue, a kasnije se pred sudom opravdavao da je mislio da se radi o njegovom vlastitom domu. 313 Ipak, dok su se neki, poput Bogoja, pod utjecajem pia ponaali nasilno, drugima je ono poticalo emocije i navodilo ih na pjevanje serenada svojim ljubljenima. Lijep primjer bio je Pasko Marinelli, koji je nakon pijanevanja u krmama obiavao uznemirivati san gospe Roze. 314 Sljedei problem kojeg se moram dotaknuti je pitanje pruanja usluga smjetaja/noenja u krmi. ini se da dubrovake krme u kasnom srednjem vijeku nisu nudile smjetaj svojim gostima, ili bar o tome u izvorima nije nita sauvano. Jedini podatak o smjetaju, na koji sam naiao pregledavajui kaznene spise, nema nikakve veze s krmama ili krmarima. 315 U srednjovjekovnom Dubrovniku su, naime, postojale posebne ustanove za privremeni smjetaj putnika, hodoasnika i stranih trgovaca u prolazu. 316

Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam, 8-9. E.g. LM, 50-1, vol. 10, fol. 89 i 90. 309 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 15. Da kartanje i igre s kockom uistinu nisu bile zabranjene u srednjovjekovnom Dubrovniku, svjedoi nam i odredba iz 1384. godine prema kojoj se takve igre samo prostorno ograniavaju. Vidi: LV, c. 55. 310 E.g. LM, 50-1, vol. 1, fol. 21 i 102. 311 Bila su to udruenja (najee) mladia koja su prireivala raznolike zabave i igre. Prostor odravanja tih aktivnosti ponekad su bile i krme. E.g. vidi: Giovanni Levi i Jean-Claude Schmitt, ur., A History of Young People (Cambridge i London: The Belknap Press of Harvard University Press, 1997.), vol. 1, A Flower of Evil: Young Men in Medieval Italy napisala Elisabeth Crouzet-Pavan, 173-221. Za dubrovake primjere vidi i: Zdenka Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam, Das Nachtleben Dubrovniks im Mittlelalter Historiche Anthropologie (Kultur, Gesellschaft, Alltag) 1/3 (1995.): 102, 109-110. 312 LIF, 53, vol. 1, fol. 97. 313 Ibid, fol. 82 i 83. 314 Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam, 10. 315 Radi se o sluaju tue koja se dogodila tijekom srpnja 1409. godine apud hospitale ser Marini de Bodacia. Vidi: LM, 50-1, vol. 2, fol. 214. 316 Vidi: Tadi, Promet putnika, 19-33.
308

307

Iz svega navedenog moe se zakljuiti da su dubrovake krme glede usluga i zabave bile vrlo sline toionicama u zapadnoj Europi. U dubrovakoj krmi gost je mogao dobiti pie i hranu, te se mogao zabaviti priajui s drugim gostima ili pak zaigrati neku igru. Kao to je prikazano, krme su bile relativno esto posjeen prostor, to i nije udno ako se prisjetimo da su obino bile smjetene na mjestima gdje se svijet ionako okupljao. Prema tome, mislim da je potpuno razvidno da je krma imala uistinu vanu ulogu u ivotu graana i stanovnika srednjovjekovnog Dubrovnika. Posjetitelji i gosti u dubrovakoj krmi Krme su posjeivale osobe iz razliitih drutvenih slojeva. Tako se u krmi moglo naii na razliite male obrtnike poput koara, postolara, mesara i klesara. Pored njih, bilo je tu i mornara, ribara, nosaa, te ljudi ija zanimanja nisu poznata jer se u izvorima navode samo po imenu. Krme su posjeivali i dravni slubenici poput opinskih glasnika, vojnika i vinskih slubenika (officiales supra vino), za koje najee nije poznato jesu li u krmu zalazili po slubenoj dunosti ili samo na koje pie. Zanimljivo je primijetiti da su i sami krmari zalazili u krme u kojima nisu radili. 317 Jednako tako, drim zanimljivim podatak da u izvorima nisam naiao na niti jednog trgovca koji bi zalazio u krmu. Meutim, lako je mogue da su trgovci i zalazili u krme, ali da su se klonili konfliktnih situacija, te tako ostali nezabiljeeni u kaznenim spisima. Osim toga, ako se dozovu u sjeanje ranije navedeni Kotruljevievi stavovi o vinu, tada nespominjanje trgovaca u krmama i ne treba toliko uditi. 318 Sljedei grafikon prikazuje sastav posjetilaca dubrovakih krmi. Iako je grafikon nainjen samo na osnovi zabiljeenih sluajeva koji su se dogodili u krmi u razdoblju od polovice 14. do polovice 15. stoljea, mislim da barem priblino odraava odnos zastupljenosti pojedinih drutvenih grupa meu posjetiteljima krme. Sasvim je oito da je veina dolazila iz sloja sitnih obrtnika (53%). Sline rezultate pokazala su i istraivanja u srednjoj Europi. 319 Ostale grupe razmjerno su slabo zastupljene (ukupno manje od 50%). Meu njima jedino se grupe famuli i ostali istiu svojom brojnou prelazei 10%. Meutim,
dravni slubenici 7% tekstilni radnici ostali 3% 12%

famuli 13%

mali obrtnici 53%

zaposleni u agraru 3% najamni radnici 9%

Grafikon 7: Sastav posjetilaca krmi prema zanimanju (bez krmara)

glede famula valja istaknuti da oni nisu zalazili u krme da bi se zabavljali, nego su vjerojatnije tamo ili kupovati vino za svoje gospodare. S druge strane, grupa ostali vrlo je raznolika, sastavljena od osoba koje izvori navode samo prema njihovu imenu, bez zanimanja. Stoga se moe pretpostaviti da se unutar ove grupe nalaze mali obrtnici, ali i stranci, putnici, te trgovci. Sljedea grupa po brojnosti, najamni radnici, sastavljena je veinom od gradskih
317 318

E.g. LM, 50-1, vol. 10, fol. 117; LIF, 53, vol. 1, fol. 94. Vidi potpoglavlje o predodbi o vinu. 319 Vidi: Gertrud Blaschitz, Lehrhafte Literatur als Quelle fr mittelalterliche Realienkunde: Der Jngling des Konrad von Haslau und der Magezoge, Medium Aevum Quotidianum 28 (1994.): 33.

nosaa, koji su u krmi najvjerojatnije provodili vrijeme ekajui da netko unajmi njihove usluge. Idua grupa, dravni slubenici, sastoji se od razliitih osoba u slubi Dubrovake Republike. Najee su to bili teklii, kneevi momci i mjerai vina, za koje ne mogu biti sigurni jesu li u krmu zalazili po slubenoj dunosti ili da se i sami okrijepe. Meu posjetiteljima krme u izvorima nisam nailazio na plemie (vlastelu), ni na vie dravne slubenike. ini se da njima zalaenje u krmu s prostim pukom nije bilo primjereno. Grupa tekstilnih radnika javlja se u prvoj polovici 15. stoljea, kad je Petar Pantella u gradu organizirao manufakturu tkanina. Budui da ovaj grafikon prikazuje stanje iz razdoblja kad se ova grupa tek poinje formirati, lako je mogue da je u kasnije vrijeme ova grupa posjetitelja krmi bila i brojnija. Kao posjetitelji gradskih krmi jednako brojni bili su i zaposleni u agraru (veinom vrtlari i radnici u polju). Iz grafikona se jasno vidi da meu posjetiteljima krme nema plemia niti bogatijih puana. Vjerojatni razlog tomu ve je naveden: zalaenje u krme drano je nedostojnim njihova drutvena poloaja. Mnogi europski primjeri takoer upuuju na takvo razmiljanje. A ako se i naie na primjer plemia koji zalazi u krmu, to bi se moglo smatrati iznimnim ponaanjem, te objasniti pokuajem bijega od uobiajenog plemikog naina ivota. 320 ini se da je potpuno jednak odnos prema odlasku u krmu postojao i u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku. Jedan sluaj svjedoenja sasvim jasno upuuje na to: plemi ser Johannes Marini de Zrieua prisustvovao je tui u krmi. No, pored njegova imena nadopisano je qui transibat per viam, vjerojatno zato da bi se naglasilo da on sam nije zalazio u tu krmu i kako nije pripadao krugu prostog puka koji se tamo okupljao.321 Ipak, postojale su i iznimke. Jedan od takvih bio je ser Michael de Martinussio, vlasnik jedne od dubrovakih krmi. Iako je normalno oekivati da je kao vlasnik krme povremeno zalazio u nju, ipak izgleda da se ovom vlastelinu ivot krme posebno omilio jer se u kaznenim spisima moe nai vie sluajeva iz kojih se vidi da je ser Michael ne samo nadgledao posao u krmi nego se tamo i opijao te izazivao svae i tue. 322 ene su takoer vrlo rijetko navraale u krme. Kao to se vidi iz grafikona 8, ene su inile sasvim zanemariv dio populacije koja je zalazila u krme (samo 5%). Ako su i dolazile u krmu, uglavnom su bile u pratnji svojih mueva 323 ili su, pak, navraale tek da kupe vino za kunu uporabu nakon ega bi se odmah vraale kui. 324 Zanimljivo je primijetiti da kazneni spisi iz druge polovice 14. i prve polovice 15. stoljea ne biljee niti prostitutke kao posjetiteljice krmi, 325 iako je poznato da je u ovom razdoblju postojala u Katelu javna kua zvana Castelletum. 326 U istom dijelu grada nalazile su se i neke krme, te mi se ini prilino moguim da su prostitutke operirale ne samo u reenoj javnoj kui, nego i u tim krmama.

Ibid, 34. LM, 50-1, vol. 3, fol. 128. 322 E.g. LM, 50-1, vol. 2, fol. 153 i 153. 323 E.g. Ibid, vol. 10, fol. 117. 324 E.g. Ibid, vol. 7, fol. 175. 325 Na ovom mjestu moram napomenuti da Liber de maleficiis iz 1312. biljei prostituke kao posjetiteljice krme, a zato to nije tako i u drugoj polovici 14. st. naalost ne mogu ponuditi zadovoljavajui odgovor. Vidi: Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam, 8-9; Nella Lonza i Zdenka Janekovi-Rmer, Liber de maleficiis iz 1312.-1313. godine Radovi Zavoda za hrvatsku povijest FF u Zagrebu 25 (1992.): 173-228. 326 Duanka Dini-Kneevi, Poloaj ene u Dubrovniku u XIII i XIV veku, Odeljenje istorijskih nauka 2 (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1974.), 141. Vidi i: Gordan Ravani, Prostitucija u srednjovjekovnom Dubrovniku Godine asopis za kulturu 15-16 (1998.): 318-325; Isti,Prilog poznavanju prostitucije u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 31 (1998.): 123-130.
321

320

Vjerojatni razlog zato ih izvori ne biljee kao posjetiteljice krmi jest taj to su i prostitutke navjerojatnije izbjegavale konfliktne situacije koje bi potom zavravale na sudu. 327 No kako bilo, mislim da nije pretjerano iznenaenje to to ene nisu bile redovite goe krme, jer su zbivanja u krmi, pod utjecajem alkohola, esto znala izmai kontroli i prerasti u nasilniko ponaanje, to je svakako bilo opasno za njeniji spol. Osim toga, mukarci su se uz pie esto znali aliti meu sobom, nerijetko na raun ena. 329 No, postoji jo jedno mogue objanjenje. Naime, radi se o openitom stavu prema eni i njezinoj ulozi u obitelji i drutvu, koji i danas postoji u nekim zatvorenijim zajednicama Sredozemlja. Krma je bila dio javnog prostora i ivota, te stoga nepogodna za ene, kojima su uobiajena uloga i mjesto bile kuanstvo i obitelj. Ovakav stav u potpunosti se poklapa s ranije spomenutom injenicom da krmarice u srednjovjekovnom Dubrovniku nisu imale ba najbolju reputaciju. 330 Ve je ranije spomenuto da je postojala negativna predodba o krmarima

ene 5%

Mukarci 95%

Grafikon 8: Sastav posjetilaca krmi prema spolu 328 openito. Uzmemo li u obzir este ekscese u krmi, tad moemo pretpostaviti da ni krma nije smatrana najsigurnijim mjestom za provoenje slobodnog vremena. Naalost, u Dravnom arhivu Dubrovnik nisu sauvani izvori iz kojih bi se mogla iitati kakva je bila predodba krme u svijesti srednjovjekovnih Dubrovana. Stoga u se ponovno posluiti metodom analogije, kao to sam uinio i za predodbu o krmarima u prethodnom poglavlju. Tako, u njemakoj srednjovjekovnoj literaturi moemo nai izravne procjene ivota u krmi. 331 Razliiti pisci i pjesnici smatrali su krme mjestima gdje se puk previe opijao i igrao hazardne igre, gdje vladaju loe ponaanje i nepotenje, gdje zalaze samo zli ljudi i gdje neastivi obitava, jer tamo moe nai velik broj muterija. 332 Naravno, to nije bio stav onih koji su redovito zalazili u krme, ali je dio stanovnitva vjerojatno dijelio ovo miljenje.
Mogue objanjenje moe se povezati i s jednom odredbom dubrovakih vlasti iz 1409. godine, kojom se tono propisuje prostor u kojem gradske prostitutke mogu djelovati. Vidi: Ravani, Prilog poznavanju prostitucije, 123-130. 328 Ovaj grafikon kao i ostali, zasnovani su samo na zabiljeenim sluajevima, pa ne predoavaju sasvim precizne rezultate, nego tek trendove u dinamici ivota krme. Apsolutni brojevi za ovaj grafikon iznose mukarci=182, ene=10. 329 Janekovi-Rmer, Post tertiam campanam, 8. 330 Lui, Obrti i usluge, 123. 331 Ovdje se moe postaviti pitanje o utemeljenosti usporedbe njemakih i dubrovakih krmi zbog razliitosti kulturnih krugova i tradicija u kojima ove nastaju i djeluju. Meutim, iz sljedeeg potpoglavlja jasno se vidi da su se sve gore navedene radnje zbivale i u dubrovakim krmama (opijanje, hazardne igre, tue itd.), te mislim da se moe pretpostaviti kako je i dubrovako javno mijenje bilo negdje u istim okvirima. 332 Blaschitz, Lehrhafte Literatur, 33.
327

Ukoliko je takva negativna predodba krme postojala i u Dubrovniku, onda se uope ne trebamo uditi to su ih ene veinom izbjegavale. Meutim, ini se da su se svi ostali, koji su ee zalazili u krme, tamo osjeali prilino ugodno. To naravno ne znai da su svi gosti dubrovakih krmi bili zle i nepotene osobe (naravno neki su bili upravo takvi). Razlog relativno velike posjeenosti krmi skriva se, naime, u ulozi krme u drutvenoj zajednici krma je jednostavno bila javni prostor i jedno od bitnijih okupljalita puka. Zbivanja u krmi prema kaznenim spisima Ako se pretpostavi da su ljudi u krmama, uz igranje igara i meusobno razgovaranje, esto previe popili, nije teko predvidjeti krajnji ishod takve zabave. Kao to se jasno vidi iz grafikona 9 i 10, u pijanom razgovoru, najei odgovor na neumjesno postavljeno pitanje ili zlobnu opasku bila je tua. Sline obrasce ponaanja (tj. da su tua i drugi oblici fizikog napada bili najei zloin) moe se uoiti i u drugim dijelovima srednjovjekovne Europe. 335 Vrela sasvim jasno govore da veina ovih tua nije bila planirana, nego da se radilo o burnoj reakciji, izazvanoj loim raspoloenjem ili pijanstvom. Povodi tui mogli su biti najrazliitiji: neplaen raun, nevoljkost krmara da dade vino na dug, uvreda ili pak neki drugi razlog, koji je napada protumaio kao uvredljiv. Ipak, mora se priznati da se ini da su neki od tih zloina bili planirani unaprijed. Takav je, primjerice, sluaj iz 1350. godine, kad je Petar s Korule (Petrus de Curola) napao krmara odmah poto je nogom stupio u krmu. 336 Krae i pljake vjerojatno su takoer bile unaprijed planirane, a krma je za takve aktivnosti predstavljala upravo idealan prostor. U guvi do koje je u krmama dolazilo lopovi su mogli operirati bez veeg rizika da budu uhvaeni. Upravo zbog toga u sluajevima kraa poinitelj je najee ostajao nepoznat. 337 Slino kraama, i prijevare su vjerojatno bile planirane, no kako njihova brojnost nije velika moemo pretpostaviti ili da su poinitelji bili dobro organizirani, te zato rijetko uope otkriveni, ili pak da je strah od kazne bio toliki da je

prijevara 2%

kraa 23%

uvreda 4% svaa 5%
kraa 22% prijevara 2%

ostalo uvreda 3% svaa 7% 4%

tua 66%

tua 62%

Grafikon 9: Zloini u krmama 333 uistinu broj prijevara bio malen.

Grafikon 10: Zloini vezani uz krmare koji se nisu nuno dogodili u krmi 334

Uvrede su vjerojatno najinteresantnija grupa prijestupa, jer tu se moe naii na itav niz psovki i drugih verbalnih uvreda iz svakodnevnog ivota grada, poput tua mater est meretrix et magia 338 ili [tu es] bastardus 339 ili pak filius meretricis. 340 Ovakve uvrede slijede
333 334

Apsolutni brojevi za grafikon 9 jesu: tua=155; kraa=39; prijevara=3; uvreda=7; svaa=9. Apsolutni brojevi za grafikon 10 jesu: tua=210; kraa=75; prijevara=6; uvreda=24; svaa=13; ostalo=10. 335 Vidi grafikone u: sterberg i Lindstrm, Crime and Social Control, 47. 336 LM, 50-1, vol. 10, fol. 117. 337 E.g. LF, 52, vol. 1, fol. 88; LM, 50-1, vol. 3, fol. 134; LM, 50-1, vol. 5, fol. 114. 338 LM, 50-1, vol. 8, fol. 287.

ene 6%

epo at poinitel j 14%

mukarci 80%

Grafikon 11: Poinitelji zloina u krmama (prema spolu) 347 forme koje moemo nai i drugdje u Europi. 341 Glede uvreda zanimljivo je primijetiti da je povlaenje za bradu smatrano posebno uvredljivim inom, no obrazloenje za ovo nisam mogao nai u izvorima. 342 Mogue da je povlaenje za bradu ulazilo u kategoriju fizikog napada, te je zbog toga bilo vei prekraj nego kakve druge uvrede. U grupi ostalih zloina mogu se nai razliiti prijestupi poput remeenja javnog reda i mira, 343 unitavanja imovine, 344 ilegalne prodaje stranog vina, 345 a naiao sam i na jedan sluaj ubojstva. 346 Poinitelji zloina koji su se dogodili u krmi, kao to je vidljivo iz grafikona 11, veinom su bili mukarci (80%). Ovakav rezultat ne treba nas uditi jer oni su bili i veinski posjetitelji krme. Grupa nepoznatih poinitelja povezana je veinom s kraama, tj. deparenjem. 348 Budui da su gosti krme veinom bili mukarci, moglo bi se pretpostaviti i da je veina tih nepoznatih poinitelja pripadala mukom rodu. Meu mukarcima koji su zalazili u krme najei zloin bile su tue. Sasvim je

uvreda ostalo 1% 5%

svaa kraa 6% 15% prijevara 2%

svaa 10% kraa 20%

prijevara 10%

tua 71%

uvreda 10%

tua 50%

Grafikon 12: Muki zloini u krmi

Grafikon 13: enski zloini u krmi

normalno da su mukarci bili aktivniji u tuama u krmama, jer je tua bila uobiajeni odgovor u nedostatku drugih argumenata, a osim toga tua je bila i jedan od naina izraavanja njihove mukosti. Drugi po brojnosti zloin meu mukarcima bila je kraa, to
339 340

LM, 50-1, vol. 6, fol. 312. LM, 50-1, vol. 8, fol. 287. 341 sterberg i Lindstrm, Crime and Social Control, 107. 342 E.g. LM, 50-1, vol. 7, fol. 262. 343 E.g. LM, 50-1, vol. 8, fol. 225. 344 E.g. LM, 50-1, vol. 7, fol. 165. 345 E.g. LM, 50-1, vol. 5, fol. 316. 346 E.g. LM, 50-1, vol. 7, fol. 259. 347 Apsolutni brojevi za grafikon 11: mukarci=138; ene=10; nepoznat poinitelj=24. 348 Krae ine 70,83% zabiljeenih zloina poinjenih od nepoznate osobe.

ne treba previe uditi jer su krme bile javna mjesta s visokom fluktuacijom najrazliitijih vrsta ljudi. Uvrede i svae izgleda da meu mukarcima i nisu bile tako esta pojava, jer su vjerojatno drali da postoje i vri argumenti od rijei. S druge strane, svrne li se pogled na grafikon 13, jasno se vidi da je i kod ena najei prekraj bila tua. Takoer, i ovdje su krae na drugom mjestu zastupljenosti. No, ovdje je postotak krae vei nego u mukaraca, to je i razumljivo budui da se radi o njenijem spolu. Znatnija razlika prema mukim prekrajima uoava se u uvredama, svaama i prijevarama, koje su u ena vie zastupljene nego u mukaraca. Ovakav odnos enskih prekraja poklapa se s primjerima iz drugih dijelova Europe. Ipak, valja naglasiti da su ene openito rjee bile poinitelji kriminalnih radnji nego to su to bili mukarci. Pri kraju ove analize zloina u dubrovakim krmama u kasnom srednjem vijeku, trebalo bi neto rei i o distribuciji kaznenih djela s obzirom na zanimanja poinitelja. Krmari su iskljueni iz grafikona 14 jer je vie no oigledno da su oni bili izloeniji zbivanjima u krmi zbog prirode njihova zanimanja.350 No to ne znai da su krmari bili samo
koari 5% klesari 16% lonari 2% famuli 13% mlinari 2% frulai 4% oklopari 7%

tekstilni radnici 2% dravni slubenici 15% zaposleni u agraru 4% mornari i ribari 7%

postolari bavari i stolari 7% 5%

mesari 7%

najamni radnici 4%

Grafikon 14: Distribucija zloina u krmama prema profesiji poinitelja (bez krmara) 349 pasivni promatrai ili rtve kriminalnih radnji u krmama. Naprotiv, kao to se vidi iz grafikona 15, oni su esto bili glavni akteri tua i ostalih nereda i zlodjela u krmama. Tako je, primjerice, krmar Srijedan (Sriedan tabernarius domine Philippe) u sijenju 1374. optuio nekog Ostoju da ga je istukao dok je prodavao vino u krmi. Meutim, tijekom sudbenog postupka postalo je jasno da je Srijedan zapoeo svau, a onda i tuu, jer nije htio primiti novac koji mu je Ostoja ponudio za razbijeni vr. 351 Prema tome, kao to se vidi iz grafikona 15, ini se da su krmari, u odnosu na sve druge grupe, bili glavni mutikae i poinioci zloina u krmama gdje su radili.

349 350

Usporedi ovaj grafikon s grafikonom 7 o sastavu posjetitelja dubrovakih krmi. Apsolutni brojevi za grafikone 14 i 15 jesu: dravni slubenici=8; mornari i ribari=4; najamnici=2; mesari=4; bavari i stolari=4; postolari=3; krmari=29; famuli=7; klesari=9; lonari=1; mlinari=1; zaposleni u agraru=2; koari=3; frulai=2; oklopari=4; tekstilni radnici=1. Budui da je uzorak relativno malen, ovi grafikoni kao i oni prethodni odraavaju samo trendove, a ne pravo stanje stvari. 351 LIF, 53, vol. 1, fol. 258.

koari 4% klesari 11% lonari 1%

zaposleni u agraru tekstilni radnici dravni 2% 1% oklopari slubenici frulai 5% 10% 2%

mornari i ribari 5% najamni radnici 2% mesari 5% bavari i stolari 5% postolari 4%

famuli 8% mlinari 1% krmari 34%

Grafikon 15: Distribucija zloina u krmama prema profesiji Ovom prilikom iz analize su iskljueni poinitelji koje izvori biljee samo po imenu, jer im je nemogue odrediti profesiju. Iz grafikona 14 vidi se da su meu najbrojnijim poiniteljima zloina u krmama bili dravni slubenici, to potvruje da u krme nisu zalazili samo po slubenoj dunosti, nego da su navraali i na pie, to je ponekad zavrilo svaom, tuom ili neim gorim. Gotovo jednako brojni bili su i famuli, to takoer ne treba uditi, jer u itavoj Europi sluge su bili jedna od najee osuivanih drutvenih grupa. 352 Vrlo je zanimljivo primijetiti da se u grupu estih poinitelja nereda u krmama mogu uvrstiti i klesari (petrarii, camenarii, lapicidae), no naalost ne znam kako bih to objasnio. Sve ostale grupe zastupljene su kao poinioci nedjela s manje od 10%. Kao to se vidi iz grafikona, veinom su to bili mali obrtnici. Na osnovi ovog moe se zakljuiti da, iako su mali obrtnici bili najbrojniji gosti krmi, oni najee nisu bili oni koji su u krmi izazivali kavge i tue. 353 *** Napokon, iz svega izloenog moe se izvui nekoliko zakljuaka. Kao prvo, klasifikacija zloina u krmama pokazala je znaajnu preteitost tua. Ovakav rezultat odraava funkcioniranje srednjovjekovnog ovjeka, koji je vjerojatno bio nesputaniji i neposredniji u izraavanju vlastitih osjeaja, nego dananji ovjek. tovie, ovaj rezultat se uklapa u rezultate slinih istraivanja u drugim dijelovima Europe, gdje su razliiti tipovi fizikih napada takoer bili najvie zastupljeni. Nadalje, preteitost mukaraca kao gostiju krme takoer se uklapa u ovu shemu nedjela u krmama, jer se moe oekivati da e pijani mukarac ponekad pokuati dokazati svoju mukost (ili to drugo) nasilnikim putem. Ovo je opet moglo biti razlogom to su ene rijetko zalazile u krme. S druge strane, mislim da je nestaica ena u krmama ipak rezultat javnog mijenja o ulozi ene u drutvu i obitelji njezino mjesto vie je vezano uz privatnu (obitelj), nego uz javnu sferu ivota. Usporedba mukih i enskih zloina u krmama pokazala je da su ene vie naginjale prekrajima krae, vrijeanja i prijevare nego to su to inili mukarci, tj. nedjelima koja nisu nuno ukljuivala fiziko nasilje. Ipak, budui da su mukarci bili veinski gosti krmi, apsolutni brojevi govore o preteitosti mukih poinitelja u svim vrstama zlodjela. Analizom distribucije zloina prema profesiji poinitelja pokazalo se da mali obrtnici (izuzev klesara), iako najbrojniji gosti dubrovakih krmi, najee nisu bili odgovorni za tue i druga nedjela do kojih je dolazilo u krmama. ini se da su oni ponajee bivali samo pasivni promatrai ili ak i rtve tih dogaanja.
352 353

sterberg i Lindstrm, Crime and Social Control, 138. Od ovog jedino odskae grupa klesara.

ZAKLJUAK Ustroj kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika, kao aristokratskog grada-drave, poivao je na ouvanju tradicije i unutranjih upravno-pravnih odnosa okamenjenih polovicom 14. stoljea. 354 Takav odnos, tj. njegovo odranje, zahtijevao je takorei stalnu kontrolu ivota i zbivanja u gradu i njegovoj okolici. U sferi politike i uprave to se odraavalo na taj nain to dubrovaka vlastela nije davala puanima udjela u vlasti, iako je neke od njih izuzetno cijenila. 355 Promatrano u tom kontekstu, kontrola javnog ivota grada i njegove okolice bila je poprilino velika. elei uvijek biti in mediis rebus, upravne su se vlasti srednjovjekovnog Dubrovnika uplitale u svakodnevni ivot svojih podlonika, o emu svjedoi i postojanje velikog broja dravnih slubenika nadlenih za kontrolu najrazliitijih dogaanja i poslova u gradu i njegovoj okolici, 356 a jednako tako bile su raznolike i teme o kojima su raspravljala dubrovaka vijea. 357 Meutim, iako bi se moda katkad inilo da se tu radi o nekakvom dravnom teroru, to nije tako. Mislim da se tu prije svega radilo o jednom drukijem poimanju sfera privatnog i javnog od dananjega, 358 ali isto tako i svijesti o potrebitosti stalne kontrole svih segmenata bitnih za normalan ivot zajednice. Pitanja vezana uz trgovinu vinom i opskrbljenost grada vinom oigledno su ulazila u taj sklop, jer se jedino tako (ini mi se) mogu objasniti sve one odredbe i odluke vijea o kojima je govoreno u prethodnim poglavljima. 359 U sklop takve brige za opskrbu grada vinom svakako su ulazile i krme kao mjesta distribucije vina na malo. Takva uloga krme donekle je uvjetovala i odnos vlasti prema njima, te su one imale donekle povlaten poloaj glede svojih radnih sati. No osim te funkcije, krma je imala i znaajno mjesto u ivotu grada kao okupljalite i sastajalite gradskog puka, sitnih obrtnika i ostalih putnika-namjernika. Vanost krmi u svakodnevnom ivotu takoer se moe uoiti i na primjerima smjetaja nekih od dubrovakih krmi. Sve su one bile smjetene prema istome obrascu na mjestima gdje se puk ionako okupljao u veim masama, tj. na trgovima, u irokim ulicama, te u blizini crkava i samostana. Kao mjesto okupljanja krma je neminovno bila dio javnog prostora, te je i kao takva morala biti interesantna dubrovakim vlastima. Nadalje, frekventnost posjeenosti dubrovakih krmi u kasnom srednjem vijeku pokazuje koliko je krma bila uklopljena u ivot zajednice posjeenost se poklapala s crkvenim kalendarom, klimom i prije svega ritmom rada. Jednako tako ponuda dubrovake krme bila je u skladu s potrebama njezinih gostiju osim vina, krma je posjetitelju nudila i neto za pojesti, a moglo se u njoj i zabaviti uz neku igru ili tek razgovarati s drugim gostima. No s druge strane, krme su imale i jedno drugo moda neto mranije lice. Kako se u njima okupljao raznolik svijet (koji je nerijetko znao i pretjerati u piu), krme su katkad postajale pozornice nasilnikog ponaanja pojedinaca. Takve su situacije utjecale na javno mnijenje o njima i ljudima koji tamo provode svoje slobodno (ili radno) vrijeme. Sva ta raznolikost pitanja i problema na koje povjesniar nailazi prouavajui krme, upuuje na to da su krme uistinu bile bitan dio drutvene zbilje srednjovjekovnog grada. Zato

354

Ovu izjavu ne treba shvaati doslovno, tj. treba biti svjestan da su se tijekom stoljea drutveni odnosi mijenjali no pravni i upravni ustroj koji je regulirao te odnose izgleda da je teio zadrati postojee stanje to je dulje mogue. 355 Jedini figuralni spomenik koji je Republika ikad ikome podigla bio je onaj Lopuaninu Mihi Pracatu u 17. st., koji se i danas nalazi u atriju Kneeva dvora. 356 E.g. slubenici za nadgledanje gradnje, kontrolori mjera, kontrolori vina, slubenici za ito itd. 357 E.g. vidi: Ravani, Javni prostor i dokolica, 54-55. 358 Ibid. 359 Vidi poglavlje o trgovini vinom.

se o njima moe govoriti sa stajalita gospodarske povijesti, povijesti svakodnevnice, povijesti kriminaliteta, te ak i povijesti mentaliteta. Budui da u postojeoj historiografiji o srednjovjekovnom Dubrovniku ne postoji slina studija, ovaj rad je pokuaj da se bar djelomino ispuni rupa u naem znanju o ivotu Dubrovnika i njegovih stanovnika u kasnom srednjem vijeku. Na kraju valja rei da zakljuivanje bilo kakva istraivanja nije lak posao, jer svaki korak tijekom rada otvara itav niz novih pitanja i problema. Upravo prouavanje prolosti svakodnevnice krije mnotvo zamki jer, osim to uvijek postoji mogunost proputanja nekog bitnog podatka, sadraj izvora koje povjesniar koristi vrlo esto donosi samo ono izvanredno i neuobiajeno, dok je ono obino i svakodnevno najee izostavljeno, kao nezanimljivo i obino. Potpuno svjestan da postoje jo brojni problemi i pitanja vezani uz ivot krme u srednjem vijeku, koji nisu nali mjesta u ovom radu, mogu se samo nadati da su rezultati ovog istraivanja pridonijeli proirivanju nae spoznaje o ivotu u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. Isto tako, nadam se da je ovim radom uinjena solidna baza za budua istraivanja ivota u krmi i oko nje na istono-jadranskom prostoru.

Prilozi -izbor iz koritenih neobjavljenih dokumenataa) Izbor iz kaznenih spisa Dubrovake Republike Liber de maleficiis, 50-1, vol. 10 fol. 23 21. III. 1349. Koar Rusin tui koara Beneguerca da mu je ukrao 25 koa. die XXI mensis marcii Rusinus pillipparius coram domino comite conqueritur supra Beneguercium pillipparium de Raguxio dices (!) quod sibi furtiuo modo accepit XXV martolas de quibus inuenit III penes Radocium fratrem Helie tabernarium suppignoratas eidem per dictum Bene secundum dictum ipsius tabernarii. eodem die Milogost praeco communis Ragusii respondit quod de mandato domini comitis gridauit quod suprascriptus Bene accusatus debeat comparere coram domino comite hinc ad VIII dies ad se deffendendum et excussandum ab accusa suprascripta aliter procedetur contra ipsum secundum formam statuti. Et non venit. Bene condepnatus pro capitale yperperos V, postea de vno intriplum yperperos XV. fol. 45 izmeu 21. i 28. VI. 1349. Maroje sin Mateja iz Rijeke dubrovake tui Jurgu iz Zadra da ga je blzu krme Stane de Slavine uvrijedio, te mu razbio posudu s vinom. Maroe filius Mathey de Umbla conqueritur coram domino comite supra Jurgum de Jadra dicens quod hodie iuxta domum siue tabernam Stane de Slavine sibi dixit verba iniuoriossa et uenit supra ipsum et fregit sibi vnum vrcium de vino. testes: Crane filius Mileni de Umbla, Draxoe staonarius fol. 58 1. VIII. 1349. Krmarica Dobra tui Metila Milohninog Negledalo da ju je u krmi Nifka de Galocio istukao sa akama. die primo mensis augusti

Dobra tabernaria coram provido viro ser Francissco socio domini comitis conqueritur supra Metil Milochne Negladalo dicens quod hodie in stranio Niffichi de Galocio ipse eam uerberauit cum pugillis sine liuore. Georrgius (!) Gregus praeco communis quia non dabat ei de aqua et ipse cepit, ipsa Dobra cepit eum per capeale clamidis et delaceravit quando vidit delaceratum ipse elevavit pugilum et percussit eam. Georgius Greco praeco communis testis interrogatus et examinatus coram provido viro ser Francisco soio domini comitis et iuratis iudicibus Giue Nicole de Gondola et Matheo Iunii de Mene suo sacramento dixit et testificatus fuit quod loco et tempore in accusa contentis frater Milochne iuit in stragnum Niffichi de Galoo et petebat aliquantulum aque a dicta Dobra et Dobra negauit dicens nolle sibi dare et tunc ipse cepit et tunc ipsa Dobra cepit eum per capeale clamidis et delacerant et quando ipse vidit clamidem sibi delaceratam ipse eleuauit pugillum et percussit ipsam Dobram. Aliud non vidit. Dobra condemnatur perperos VI, frater Milochne perperos VI. fol. 89 18. I. 1350. Dobroslav iz Kotora tui postolara Radogosta Cotu da ga istukao dok su se igrali u krmi Grube de Cera. die XVIII mensis januarii confessus facta Dobroslauus de Chataro coram provido viro ser Bartholomeo socio domini comitis conqueritur supra Radogostum otum cauatarium dicens quod hodie dum esset ad tabernam Grube de era et lussisset cum dicto Radogosto mediam quartam vini et amississe et dum ipse sibi diceret quod solveret ipse Radogost cepit ipsum per capillos et uerberauit ipsum et sgraffignauit sibi vultum cum effuxione sanguinis. Qui Radogostus confessus fuit coram domino comite omnia suprascripta. testes: Radan Radaieuich, Radoie frater Helie tabernarii Radoie tabernarius testis iuratus de ueritate dicenda interrogatus quid scit de contentis in accusa suprascripta, coram provido viro ser Francisco socio domini comitis et suis iuratis iudicibus ser ive de Saracha et ser Matheo Iunii de Menio suo sacramento dixit se tamen scire videlicet quod loco et tempore in accusa contento uidit supradictos Dobroslauum et Radogostum facientes adinuicem rixam. Interrogatus quis ipsorum incepit respondit Radogostus. Et aliud nescit de predicits. fol. 90 18. I. 1350. Postolar Radogost tui krmara Dobroslava iz Kotora da ga je nogom udario u nos u krmi Grube de Cera. die XVIII mensis januarii Radogost chalegarius coram provido viro ser Bartholomeo socio domini comitis conqueritur supra Dobroslauum de Chataro tabernarium dicens quod hodie dictus Dobroslauus ipsum

percussit cum pede super nassum taliter quod sanguis exiuit et capilauit ipsum iuxta tabernam Grube de era . Qui Dobroslauus coram domino comite confessus fuit omnia supradicta. testes: Peruoslauus filius Crechali marinarius, Radoie frater Helie tabernarius, Andreas tabernarius fol. 102 13. IV. 1350. Marin krmar Luke de Gambe tui Niku de Palmota da ga je sino istukao pred vratima krme. die XIII mensis aprilis Marinus tabernarius Luce de Gambe coram domino comite conqueritur supra Nicum de Palmota dicens quod heri de sero [cassatum: dicens] cepit ipsum intra portam stranii et extraxit ipsum extra et uerauit (!) ipsum cum pugnis et chalcis cum livore. testes: Priliub chalegarius, Ratichus pischator, Obrat comes bastasiorum nichil Iache de Gondola testis iuratus de ueritate dicenda et interrogatus quid scit de contentis in accusa supradicta coram domino comite et suis iuratis iudicibus ser iue de Sarcha et ser Matheo Iunii de Menio suo sacramento dixit se tamen scire videlicet quod die loco et tempore in accusa contento ueniendo cum Nico de Palmota uocauit ego Iache dictum Marinum tabernarium et ipse venit ad me. Et dum ipse staret super porta taberne Nicus traxit [cassatum: extraxit ipsum ex] ipsum de porta in viam et uerberauit ipsum et aliud nescit de predictis. Nicus de Palmota accusatus ut supra interrogatus si uerberauit Marinum supradictum coram domino comite et suis iuratis iudicibus sponte dixit et confessus fuit se uerberasse supradictum Marinum extra tabernam. (ispod teksta: yperperi XXX) fol. 107 6. III. 1350. Dobra ena Vilijama tui Anelina de Basylio, mua od Bijele, da ju je sino pred misu istukao u krmi gdje prodaje vino.

die VIa mensis marcii

factum ad plenum Dobra uxor Guilelmi coram domino comite conqueritur supra Angelinum de Basylio maritum de Biele dicens quod heri sero ante Aue Mariam in taberna inqua (!) vendebat quia noluit sibi dare vinum incredentia ipsam uerberauit cum pugillis et calcibus et expandit sibi denarios de vino uberando (!) eam. testes: Maffeus calafatus, Thome de Guilelmo, Marinus Gollia, Bieloe mensurator vini Thomas de Guilelmo testis interrogatus et examinatus coram domino comite et iuratis iudicibus Give de Saraca et Give Nicole de Gondola suo sacramento dixit et testificatus fuit se loco et tempore in acusa contenta vidisse ipsum Angilinum uerberantem ipsam Dobram. (ispod teksta: yperperos VI)

fol. 117 1. VII. 1350. Javni postupak i istraga jer je netko pretukao krmara Slavoja. Cum audienciam nobilis et potentis viri domini Petri Iustiniani honorabilis comitis Ragusii [pervenit] quod Slavoe tabernarius esset percussus cum effussione sanguinis et prefactus dominus comes uolens de predictis inquerire ueritatem et de pendentibus ab ipsis vigore sui regiminis inqurit in hunc modum. Slavoe tabernarius iacens in lecta (!) percussus iuravit mandatis domini comitis et de ueritate dicenda. Interrogatus quis eum percussit et vbi et quando suo sacramento coram provido viro ser Francisco socio domini comitis et suorum (!) iuratis iudicibus ser iue Nicole de Gondola et ser iue de ereua dixit quod die XXVIIII mensis iunii proxime preteriti de sero in taberna que est sub domo Helie de Bratis bibendo cum Serio de Stagno et cum Maria eius uxore venit Petrus de Curola cum uno cutello ad percuciendum et me percussit in maxilla sinistra vna percussione et una alia in digito poloce manus dextre cum effuxione sanguinis. testes: Serio de Stagno, Maria eius uxor LAMENTA DE FORIS, 52, VOL. 1 fol. 2 20. I. 1371. Klement Martinov de Volcio tui svog krmara Miloslava jer ga je pri pordaji vina prevario za 35 perpera. die XXa mensis januarii Clemens condam Martini de Vol coram domino rectore ser Clemente de Darsa conqueritur supra Miloslauum suum tabernarium dicens quod asportauit sibi furtiue yperperos XXXV pro quibus uendidit suum vinum. fol. 37 9. X. 1371. Radica krmarica Ivana de Bona tui se da joj je u krmi ukradena mjerica za vino.

die VIIIIo octubris Radia tabernaria Johannis de Bona coram domino rectore ser Marino de Mene conqueritur dicens quod in subteraneo dicti Johannis de Bona fuit sibi furtiue accepta ladia una vnciarum X et sibi posita vna alia ladia minoris ponderis loco illius ladice sibi accepte. fol. 140 6. IX. 1373. Krmarica Stana tui Radoslavu famulu Anuclole Petra de Bone jer sumnja da joj je ukrala srebrnu mjericu za vino. die VI settembris

Stana tabernaria coram domino rectore communis Ragusii [cassatum: ser] domino Andrea de Gondola milite et sua curia conqueritur supra Radosclauam famulam Anuclole Petri de Bona dicens quod heri dum dicta Stana esset in taberna in qua vendebat vinum dicti Petri de Bone posuit vnum naffum argenti cum quo vendebat vinum super cisterna dicte tabernae et tunc venit uersus canipam et tunc venit dicta Radosclava cum vna sclauinia et postea volens et petens dicta Stana dictum naffum non inuenit ipsum et ideo suspicatur (!) dicta Radosclaua quia interim nulla alia persona venit ad ipsam citernam (!) vel ipsam tabernam preter quam ipsa Radosclaua. testis: Stana balia Anie Bodasse

LAMENTA DE INTUS ET DE FORIS, 53, VOL. 1 fol. 35 24. VII. 1372. Ilija Casse tui Bratena Luborovia da ga je u krmi Filipe de Mence udario s kamenom u oko. die XXIIII jullii cassus de mandato comitis Ragusii et ser Blasii de Babalio et ser Blasii de Grede Helias Casse coram domino rectore ser Vita de Georgio conqueritur supra Bratenum Luborouich dicens quod hodie in taberna Phylippe de Mene me uerberauit et percussit de I lapide supra occulum cum effussione sanguinis. testes: Milosius tabernarius, Iuroe Ybrouich, Andrusous Pince fol. 78 10. XI. 1372. Ilija Casse tui Milosija neko krmara gospe Filipe de Martinusso da ga je tog dana u krmi Savka de Poca udario akom u obraz. die Xo mensis nouembris Helias condam Chasse coram domino rectore ser Blasio de Grede conqueritur supra Milosium olim tabernarium domine Phylippe de Martinusso dicens quod hodie in taberna Sauchi de Poa proiecit michi vnum pugillum de terra in uultum. testes: Mile frater Milotte asinarii, Radosta de Mergano fol. 94 27. XII. 1372. Krmar Priboje Bratoevi tui krmara Mihu da ga je u krmi Vite de Goce udario kamenom. die XXVIIo mensis decembris Priboe Bratoeuich tabernarius coram domino rectore ser Georgio de Georgio conqueritur supra Michum tabernarium dicens quod hodie in taberna Vite de Goe ubi vendebam vinum

pilauit me et proiecit me ad vnum lapidem taliter quod uulnerauit me in caput cum effusione sanguinis. testis: Bogdanus tabernarius fol. 97 10. I. 1373. Krmar Srijedan Dobrenovi tui Paskvu klesara i Ratka Tepsia iz Grua da su ga sino u krmi Benee de Benessa istukli i slomili mu mjericu za vino.

die Xa mensis ianuarii Sriedan Dobrenouich tabernarius Benesse de Benessa coram domino rectore domino Andrea de Gondola conqueritur supra Pasquam petrarium de Grauossio et Ratchum Tepsich de Grauossio dicens quod heri de sero in subterraneo Benesse de Benessa ubi vendebam vinum uerberauerunt et pilauerunt me et fregerunt michi vasa cum quibus mensurabam vinum et acceperunt michi vnum caputeum. testis: Stiepchus Marchocii de Cuthlen fol. 102 29. I. 1373. Marko sin Mie Trogiranina tui Iliju Cassu da ga je u krmi istukao. die XXVIIII [cassatum: decembris] ianuarii Marcus filius Misse Tragurini coram domino Andrea de Gondola milite rectore comunis Ragusii conqueritur supra Heliam Chasse dicens quod hodie in taberna me uerberauit cum canistro et fecit michi sanguinem. testes: Milouan tabernarius, Michoe de oana fol. 156 2. VII. 1373. Bratoslav Dobroslavi tui zlatara Peku da ga je istukao u krmi. die secundo jullii factum Bratosclauus Dobrosclauich coram domino rectore ser Georgio de Georgio et sua curia conqueritur supra Pechum aurificem dicens quod dictus Pecus uerberauit eum atribus (!) diebus citra in taberna inqua dictus Bratosclauus vendit vinum. testes: Iaxa de Gondola, Ifchus de Seracha, Bogoe pelliparius Iaxa de Gondola testis iuratus de ueritate dicenda et interrogatus quid scit de contentis in lamentatione suprascripta coram suprascripto domino rectore et iuratis iudicibus ser Iohanne de Bona et ser Vita de Go suo sacramento dixit ego uidi quod dictus Bratosclauus uerberabat uxorem suam et Pecus predictus uenit et cepit dictum Bratosclauum per capilos et dictus Bratosclauus dictum Pecum. Interrogatus quis incipit respondit dictus Pecus. Pecus aurifex condemnatus perperos VI

fol. 157 6. VII. 1373. Pavle de Georgio tui mesara Milana Parcia da mu je istukao slukinju Ljubinju u krmi. die VI jullii Paulus de Georgio coram domino rectore Ragusii ser Georgio de Georgio conqueritur supra Milan Parcich beccarium dicens quod dictus Milan uerberauit Gliubinam famulam suam in taberna ante Sanctam Mariam. testes: Radince Lupsclauich, Milceta beccarius, Craycus beccarius fol. 159 22. VIII. 1373. Lauruskus Obradovi tui Pervoja Pribudia da ga je u krmi istukao i poderao mu odjeu. die XXII augusti Lauruschus Obradouich coram domino rectore Ragusii ser Georgio de Georgio et sua curia conqueritur supra Peruoe Pribudich dicens quod hodie in taberna prope Sanctam Mariam percussit ipsum cum manibus in facie et decapillauit ipsum et delacerauit sibi clamidem quam habebat in dorso. testes: Miloua marinarius, Bogolin s Cholocepa, Maroe tabernarius nichil fol. 181 22. VIII. 1373. Tvrtko krmar Filipe de Mence tui postolara Maroja Prodasse da ga je udario bokalom i uvrijedio u krmi dok je prodavao vino. die XXII augusti Tuirtichus tabernarius Filippe de Mene coram domino rectore Ragusii ser Blasio de Sorgo et sua curia conqueritur supra Marroe Prodasse caligarum dicens quod hodie in taberna dicte Filippe in qua dictus Tuirtichus vendit vinum dictus Marroe percussit ipsum cum vno boccale terre super manum dexteram cum sanguine dicendo sibi uerba iniuriosa et contumeliosa. testes: Marroe Gubbera, Iure Libroccich, Niccola caligarius de Spalato fol. 194 14. IX. 1373. Srogolus, Simkov otac, tui Maroja marangona da ga je tog dana u krmi udario tako da je pao na zemlju. die XIIII septembris Sergolus frater Simchi coram domino rectore domino Andrea de Gondola conqueritur supra Maroe maragonum Sersen dicens quod hodie sub campanis in taberna percussit me ad faciem cum vino et fecit me cadere in terram. testes: Andreas aurifex, Milan aurifex

fol. 258 27. I. 1374. Srijedan krmar gospe Filipe tui Ostoju Zaffarona da ga je u krmi pretukao. die XXVII ianuarii Sriedan tabernarius domine Philippe coram domino rectore ser Michaele de Babalio conqueritur supra Ostoyam Zaffaronum dicens quod hodie in taberna dicte Philippe me uerberauit. testes: Miloslauus tabernarius, Vtiessen Opara Milosclauus testis predictus coram dicto domino rectore ser Michaele de Babalio et iuratis iudicibus ser Blasio de Babalio et ser Iacobo de Mene suo sacramento testificando dixit se tantum scire de contentis in dicta lamentacione vedelicet quod ipse iuit ad bibendum ad dictam tabernam Filippe vbi est tabernarius dictus Sridam et vidit dictum Ostoiam tenentem vnum ciatum vini in manibus et postea fregit dictum ciatum et vidit et audiuit quod ipse Ostoia volebat dictum ciatum emendare dicto tabernario sed dictus tabernarius noluit recipere aliquam mendam et postea ipse testis recessit de dicto loco et aliud non uidit. LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 1 fol. 21 18. V. 1401. Javni postupak zbog tue u krmi izmeu trubaa ureka, Radovena Guracia i Milete, u kojoj je stradao Radoven. die XVIII mensis mai 1401 Cum ad aures nobilis et sapientis domini rectoris ser Dimitri de Benessa et iudichum (!) sue curie peruenisset quod in die predicta in curia Pichularouich, in taberna Giurech piffer, Radouen Guracich et Milleta vir Vochne tabernarie fecerunt insimul rissam cum lapidibus in manibus vnus percusie (!) alterum et alterus alterum cum sanguinis effuxione. Et dictus Radouen fuit in dicto rumore percusus in fronte vna percussione cum sanguinis effusione. Et ideo dictus dominus rector cum [cassatum: dictus] suis iudicibus vigore eorum officii intindunt (!) inquire (!). Et de predictus (!) inquosixicionem (!) formaliter vt fiat justicia secundum ordines et statuta ciuitatis Ragusii, hoc modo. Velcho Vtiechouich constitutus coram predicto domino rectore et iuratis iudicibus ser Marino de Bodaza et ser Johanne de Volco super dicta inquixicione, interrogatus [cassatum: suo sacramento] de veritate dicenda suo sacramento dixit se tantum scire videlicet quod eodem die et loco in dicta acusacione contentis dictus Giurech voluit salire supra cisternam et se met percusit in gamba. Et intantum suprauenit Milleta tabernarius et requixiuit dictum Giurech si volebat aut salire aut cum eo facere ad brachios. Et sic cepit vnus alterum et alterus alterum. Et statim solaciando se inceperunt inter se percutere [cassatum: malo] et scapilare. Et tunc dictus Giurech cepit vnum lapidem et proiecit et [cassatum: percusit] volens percutere dictum Miletam percusit Radoze [cassatum: c] in capita (!) vna percussine cum sanguinis effusione. Milan de Cera testis interrogatus per predictos dominos rectorem et judices, suo sacramento dixit similiter ut dixit dictus Velcho. Et plus dixit quod dictus Giurech videns se percutisse Radoze predictum iterum accepit lapidem et percusit Milletam predictum in capite sine sanguinem.

Anthonius testis interrogatus per predictos dominos rectorem et judices suo sacramento dixit in omnibus et per omnia ut dixit Millan predictus. MoIIIIc primo die XXIIIIor mai. Magister Andreas de Barulo, ciroichus salariatus comunis Ragusii repportauit quod dictus Radoze suo videre non poterat mori de dicta percussione. Et cito esset uerber (?) nixi alio apparuit. Banitus in perperis XVIII fuit dictus Giurech. Die [cassatum: XXVIIII] XXVIII mai 1401. fol. 64 20. I. 1402. Krmarica Velna tui Radeca Crastia, Radoslava Crania, Goistisu ohia i Raduta da su sino htjeli opljakati krmu ser Ivana de Grede. die XX mensis ianuarii Velna tabernaria per virum suum Thassouez Goichouich coram predicto domino Jacobo de Gondola rectore conqueritur supra Radez Crastich, Radoslauum Cranich, Goistissam Xohiich et Radut dicens quod predicti animo delliberato venerunt ad tabernam ser Johannis de Grede de sero ad tercium sonum campane et extinguerunt lumen. Et postea violenter voluerunt acipere (!) denarios et follaros vini quod vendiderit proicientes ipsam in tera (!) verberando eam cum pugnis et chalcis, palipando cum manibus videlicet possint accipere dictos denarios et follaros. Et nixi foret Ostoya frater dicti Tassouez mariti dicte Velne per vim accepissent pecuniam ante dictam. Qui Ostoya a predictis acuxatis fuit percossus (!) in voltu supra oculum intantum quod oculus remansit niger. fol. 76 25. III. 1402. Javni postupak zbog ranjavanja nosaa Milja u ulici blizu krme kirurga Ivana. MCCCCII die XXV marcii Cum ad audienciam nobilis et prudentis domini Michaelis de Resti honorabilis rectoris et sue curie peruinerit (!) quod Migle bastaxius fuerit vulneratus in die dominice olniarum in ruga prope tabernam magistri Johannis ziroici vno vulnere in cossa sinistra, vna percussione cum sanguinis effusione. Et ideo dictus dominus rector cum iudicibus curie sue intindit (!) inquirire per hunc vigorem oficii (!) sui. Et inquirunt per hunc modum videlicet. Dictus Migli super dictam inquixicionem iacens in domo sua in lecto interrogatus per dominos Stephanum de Lucari et Marinum de Bona iudices missos per dictum dominum rectorem et eorum officium dixit quod in die predicta dominice ollniarum iuerat ad tabernam dicti magistri Johannis ziroii cum quatuor sociis videlicet Pulcho et Passat macelatores, Bogdan broxa et Tomcho Radanouich macellatores et Micho Raduanich. Et dum essemus ad bibendum in dicta taberna, dictus Bogdan cum manum (!) percussit me supra capite tribus vicibus. Et ego aptabam caputeum capiti meo et ego met habebam cultelinum vnum in manu sub clamide cum quo cultelino concisseram (?) panem et diuisseram inter nos. Et diuixo (!) pane habebam dictum cultelum in manu sub dicto clamide et dictus Bogdan improuixe dedit michi super manum meam in qua [cassatum: dictum] habebam cultelum. Et sic percussit me met in cossa. Interrogatus dictus Migle si ipse Bogdan sciebat quod ipse habuerit cultelum in

manu [cassatum: respo] et quod fecerit animo percuiendi eum. Respondit quod nescit hoc de certo sed suo videre dixit quod dictus Bogdan nesciebat quo modo teneuerit (!) dictum cultellum in manu. Et dixit cum fuisset vulneratuss se eleuauit in pedibus et dixit: Tu may ferido." Et dictus Bogdan duplicauit manus suas et dixit: "Tu taii ferido instesso. Interrogoatus qui fuerunt presentes, dixit supradictum. Interrogatus qua hora hoc fuit dixit: Fuisse ad V campanam solis. fol. 102 22. VIII. 1402. Truba Binko tui se na ura frulaa koji ga je dan ranije istukao u krmi ser Nikole de Gondola. die XXII augusti 1402 Bincho sonator salariatus comunis Ragusii coram domino Francho de Basilio rectore civitatis predicte conqueritur supra Georgium pifferum dicens quod in die proxime elapssa dictus Georgius verberauit me cum manibus taliter quod fregit michi capud cum effusione sanguinis faciendo me percutere cum capite in muro. Et hoc fuit in taberna ser Nicholai de Gondola. testes: Maroye Pichat, Chinchios fol. 189 28. X. 1403. Nosa Milsa Covai tui opinskog glasnika Milaska da ga je sino u krmi Ujeena krmara istukao. die XXVIII mensis octubris (!) 1403 Perinde cassus die XVI decembris de mandato domini Raphaelis de Goze et iudicum curie ser Johannis de Volo, ser Simonis de Bona et ser Jacobi de Gondola Milsa Couaich bastaxius coram domino Volcio [cassatum: rectore] Blasio de Babalio rectore conqueritur supra Millascum preconem comunis Ragusii dicens eri de sero eram in taberna Vtesien tabernarii et ibi erat Milas predictus preco qui diexi (!): Cur non soluis vinum quod bibisi (!). Et tunc ipse motus ad iram percussit me in faciem cum manibus [cassatum: cum minibus] et pedibus super oculis, qui percussionibus dicti Millaii tumefacti sunt cum liuore. Et mordidit (!) meas cum dentibus cum effusione sanguinis. Et vltra hoc cepit me per testiculis et nixi me dimisisset illo instanti mortuus eram. testes: dompnus Vlacotta Ranoyeuich Janiza, Milatchus bastasius,Vtesin tabernarius, Sometta

dicto die Vtesin tabernarius, testis nominatus supra coram domino Volio Blasii de Babalio rectore et iudicibus curie ser Blasio de Sorgo, ser Marino de Gondola, ser Michaele de Resti et ser Marino Junii de Grede iuratus de veritate dicenda suo sacramento diexit (!) quod die et loco in acuxa contentis dictus Milas preco bibit in taberna, in qua ipse testis vendit vinum, duo terceria vini. Et ipse testis petes (!) solucionem vini dictus Millas preco diexit (!): Ego non habeo solucionem. Et tunc dictus Millas Couaich cepit dictum Millascium pro gabano dicens: Cur non soluis [cassatum: um] vinum quod bibisi? Et dictus Milas preco se reuoluit et cum mano percussit dictum Milsam super faciem. Et sic incepit rissam.

fol. 194 3. XI. 1403. Milas opinski glasnik tui Mislu Covaia nosaa da ga je 27. listopada povukao za kosu u krmi gospodina nadbiskupa. die [cassatum: V] III nouembris 1403 pondet (?) die XVI decembris 1404 cassa de mandato domini rectori ser Raphaelis de Goze et iudicum ser Johannis de Volio, ser Simonis de Bona et ser Jacobi de Gondola Milas preco comunis coram domino Marino Martoli de Bucignolo conqueritur supra Milsa Couaich bastaxium dicens quod in die XXVII octubris dictus Milsa in taberna domini archiepiscopi cepit me per capillos et scapillauit me. testes: Milloslauus botarius,Radoslauus Milmanouich marinarius die XXVI nouembris 1403 Millos botarius testis predictus et per dictum dominum rectorem et iudices ser Blasium de Sorgo et ser Marinum Junii de Grede examinatus et interrogatus diexit (!) quod de mense proximo elapso dictus Milloslauus bibebat in taberna domini archiepiscopi et eciam ibi bibebat Millas preco; venit quidam preco dicens dicto Millasio preconi: Rector vocat te, veni. Et dictus Milas volens ire, tabernarius dicebat dicto Millasio preconi: Soluas me. Et ipse respondebat: Et soluam tibi differas modichum. Et tunc dictus Milsa Couaich cepit dictum Milas preconem pro sucha dicendo: Ei solue vinum quod bibisti. Et dictus Milas preco non (verbum cassatum) habens verba cum dicto Millasio [cassatum: precone] bastaxio. Ipse Millas bastaxius incepit verberare dictum Millasium preconem et ipse Millas bastaxius eum. fol. 242 20. II. 1402. Teodor de Prodanello tui Tomuu krmara da ga je prevario prilikom prodaje vina. 1402 XX februarii factum Theoderus de Prodanello coram domino Paulo de Gondola conqueritur supra Thomussam tabernariam dicens quod sibi dederat ad vindendum vnam vezatem vini de qua exportauit perperos sesaginta et iuit insolutato (!) hospito. Et vltra hoc extraxit de tribus vezetibus de vino circha vnum palmum de qualibet vezete. Et ideo idem ser Theoderus sperat querere sua iura supra dictam Thomussam. LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 4 fol. 8 19. II. 1415. Novak Vocii tui Niku inovia da ga je sino poslije treeg zvona istukao u krmi. XVIIII februarii 1415 Nouach Voccicich coram domino Matheo de Gradi honorando rectore comunis Ragusii conqueritur supra Nixam Gynouich eo quia hieri sero post terciam campanam dum biberet in

taberna dicti Nixe et casa, fregisset quendam ciatum uolentes (!) tunc pro ipso soluere quantum ualebat et plus, dictus Nixa noluit, sed ipsum uerberauit cum pugillis in facie, deinde cum sablia uoluit ipsum percutere. testes: Miocin Copilouich, Sredan Radinouich, Pribil Tepsa fol. 9 19. II. 1415. Pripko Radinovi tui Niku inovia da ga je sino istukao u krmi. XVIIII februarii 1415 Pripcus Radinouich coram domino Matheo de Gradi rectore conqueritur supra Nixam Ginouich eo quia heri sero in taberna dicti Nixe dum biberet cum aliquibus eius sociis ipsum uerberauit cum quodam ligno. testes: Miocin Copilouich, Sriedan Radinouich, Pribil Tepsa fol. 206 11. I. 1417. Vulkac Mirosalji tui Glupka Miloevia da ga je zajedno sa svojom enom izvrijeao i prevario. MCCCCXVII die XI ianuarii Vulca Mirosaglich coram nobili et strenuo milite domino Pasquale de Resty conqueritur supra Glupchum Miloseuich eo quia ista die dum dictus Vulca dedisset sibi grossus vnum pro vno tererio vini cum dimidio quod vendebatur in XX et debebat reabere (!) folleros (!) quindecim de quibus ille uoluit sibi reddere nise (?) quinque. Et cum ipse peteret restum dicuts Glupchus et eius vxor dixerunt sibi multas iniurias. testes: Stiepanus Petrouich, Iuchus Miloseuich Dictus vero Glupchus conqueritur coram dicto domino rectore supra dictum Vulchazum eo quia verberauit ista die suam vxorem Boghanam tabernariam dum iuisset ad emendum vinum ut supradixit. testes: Francus filius Vlacote Criualdich, Iurach Gluma, Velchus opanzar nichil pro inferiori lamento Iurach Glumac testis predictus constitutus coram domino Clemente de Bodaia honorando rectore et iuratis iudicibus ser Marino de Resti et ser Marino de Zrieua iuratus et examinatus suo iuramento dixit quod dum dictus Volcha peteret aliquo (!) follaros vt in accusa continetur pro residuo vini empti per ipsum, tunc inceperunt inter se unus alteri diceri verba iniuriosa. Interogatus: Qui inepit diceri dicta verba iniuriosa? dixit se nescire. die ultimo mensis marzii 1417 sententia in camera Per nobilem et sapientem virum dominum Clementem de Bodazia honorandum rectorem Ragusii et iuratos iudices ser Marinum de Resti, ser Marinum de Zrieua, ser Vrsium de Zamagno et ser Marinum de Gradi viso dicto lamento et testibus examinatis et forma statutorum super ipso negotio loquentum et omnibus visis et eius Xristi nomine

inuocato pro tribunali (?) sedentes loco et more solitis condepnati fuerent supradicti Volcha Mirosaglich et Gliupchus Milosseuich pro verbis iniuriosis qua dixerunt inter se ipsos vnus grossus ipsorum in yperperis tribus soluendis in comune nostrum. LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 5 fol. 82 27. I. 1422. Gojak Hrvatini tui ljude ser Mateja de Gradi Petka Zikovia i Radosava Petkovia iz umeta da su ga istukli prole nedjelje u krmi puncijela Sv. Klare. 1422 die 27 ianuarii Goiach Cheruatinich coram nobili et sapienti viro domino Blasio de Sorgo honorabile rectore Ragusii conqueritur supra Petchum Zuichouich et Radossaum Petchouich de Zonchetto homines ser Mathey et ser Marini de Gradi fratrum eo quia dicti accusati die domenico prope elapso de sero videlicet post vesperos in stragno puncellarum sancte Clare in Ragusio verberauerunt accusatorem predictum cum duabus maiis ferratis pluribus verberibus in capite cum sanguine et insuper arripuerunt ipsi accusatori vnum marsupium cum grossis tresdecim cum dimidio et vnum caputeum bruni coloris et vnum faciolettum. testes: Obrad Predoeuich de Zonchetto, Juray Braianouich de Zonchetto, Raicho Pribitchouich de Zonchetto, Volcha famulus Dabisiui Latinie fol. 114 8. IV. 1422. Krmar Luka tui se da mu je iz kue ukradena neka roba. die VIII aprilis 1422 Luchxa tabernarius coram nobili et sapienti viro ser Dobre de Binzola honorabile vicerectore Ragusii sedente pro ser Nicola de Goze non valentis sedere propter egritudinem conqueritur eo quia hac presenti nocte furti subrectus (!) sibi fuit de domo sua duo petia rasce brachiorum nonaginta, tria anula, vnam crucem, duos touaglolos et vnum quartum vnius tuniche, tria brachia tele lane, duo gradia et vnum par forbiciarum. Et nescit a quo. Et quinque quinqua vini. fol. 316 22. VIII. 1423. Javni postupak protiv krmara Jupka jer je protuzakonito prodavao strano vino. die XXII augusti 1423 Ad audientiam domini rectoris ser Dobre de Binzola et suorum iuratum iudicum ser Aluisii Marini de Goziis, ser Vrsii de Zamagno et ser Marini de Grade non quidem a personis suspectis sed veridicis et fidedignis peruenit qualiter Jupichus tabernarius vendidit hic in Ragusio aliqua vina forensia in punctis quadraginta contra ordines ciuitatis Ragusii. Ideo per dictum rectorem et judices predictos super hoc de iure intenditur procedere.

Jupichus predictus constitus coram dicto domino rectore et iudicibus iuratus et examinatus vnde habuit dictum vinum suo sacramento dixit et manifestauit quod dictum vinum dedit sibi ad vendum (!) Giuchus Budegla de Insula de medio qud (!) fuit. 29. VIII. 1423. Nosa Dobrec Daboevi tui iva Budeljia da je vercao neko vino koje je Dobrec trebao prenjeti do krme ser Andrea de Bonda. die 29 augusti Dobre Daboeuich bastasius conqueritur coram supradicto domino rectore et iuratis iudicibus sue curie ser Vrsio de Zamagno et ser Marino de Grade iuratus super inquisitone predicta et examinatus suo juramento dixit quod his exactis diebus dum [cassatum: que] quidam zopulus veniret ad pontem Ragusii tunc Ziuchus Budeglich de Insula [lacuna] venit ad dictum Dobre dicens: Vis lucrari? Quid Dobre respondens quod sic, ipsum Dobre dixit ad dictum zopulum, ipsum duxit in quo zopulo erat tria barilia vini quorum vnum jussit portari [cassatum: ad domum ser] ad tabernam ser Andree de Bonda et ipsum consignari in manibus Glupchi cauponis. Alterum vero barile jussit portari ad domum Marini de Bizia et alterum ad domum Mathei de Bizia. Et sic dicta barilia portauit ad domos predictas. Interrogatus quod vinum erat in eis, dixit quod erat vinum sed nescit quale aut vinum vetus aut mustum. Et tantum dixit. fol. 328 17. IX. 1423. Pavle de Vasil tui Medu znanog Rotondo da ga po noi napao i ranio maem dok je ovaj bio na putu u krmu ser Zore de Palmota. die XVII septembris 1423 penat Paulus de Vasil coram domino rectore ser Raffaele de Goze conqueritur supra Medos dictum Rotondo generum Stoyach calefatti eo quia die veneris proxime lapsa circa horam primam noctis ipse Medos [cassatum: nulii] ulnerauit in manu ipsum Paulum cum vno ense cum sanguinis effuxione dum ipse Paulus esset et juisset ad stragna (!) ser Zore de Palmota, et videret vina ipsius ser Zore. testes: Stoyasch calefattus, Maroye Pripchouich camerarius die 27 octobris 1423 Maroe Pripchouich testis predictus constitutus coram domino rectore ser Nicola Johannis de Poza et iuratis iudicibus ser Vrsio de Zamagno et ser Marino de Gradi, juratus et examinatus suo juramento testificatus est quod de mense septembre proxime preterito ser Zore de Palmota et eius vxor essent extra ciuitatem. Tunc dictus Paulus causa videndi vina dicti ser Zore aperuit noctis tempore eius stragnum quod audiens vxor dicti Medos accusati predicti dixit que hora est ista qua tu aperis stragnum in bona fide. Ego notificabo hoc domine domus. Deinde dictus Paulus intrauit in stragnum pro videndo vinum et audiuit quod dictus Medos habebat verba altercativa versus dictam eius vxorem pro verbis que dixerat dicto Paulo credendo quod essent in alia verba minus honesta. Et sic adiratus exiuit domum et iuit in stragnum dicens dicto Paulo: Quid habes tu agere cum vxore mea? Qui Paulus respondens

dixit: Nichil habeo agere sed quia ego aperui stragnum pro videndo vinum ipsa minata est mihi quod vult hoc notificare domine domus. Et dum dictus Paulus haberet manum suam supra vegetem, dictus Medos vulnerauit illam cum vna cultellessa. Que omnia dictus testis testificatus est vidisse et audisse et tantum dixit. die XIIIIo decembris 1423 summa Per dominum rectorem ser Johannem Marini de Goziis et juratos judices ser Marinum de Resti, ser Aluisium de Gozis, ser Marinum de Zreua, ser Vrsinum de Zamagno auditis et intellectis omnibus predictis et visam formam statuti superinde loquentium et omnibus visis et Jesu Christi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis [cassatum: conden] Medos predictus in yperperis uigintiquinque soluendis in comune nostrum extitit condemnatus. fol. 337 9. X. 1423. Dobrovoj Radovci tui Radoja krmara gospodina da ga je vukao za kosu i tukao. die VIIIIo octobris 1423 Dobrouoy Radoucich coram domino rectore ser Nicola [cassatum: po] Johannis de Poza conqueritur supra Radoye tabernarium domini Pasqualis de Resti eo quia dictum conquerentem traxit per capillos et ipsum verberauit. testes: Radassinus Maimalis, Mislican mercator, Radoychus Trombatus becharius die 27 octobris 1423 Radoichus becharius testis predictus constitutus coram domino rectore ser Nicola Johannis de Poza et juratis judicibus ser Vrsio de Zamagno et ser Marino de Gradi juratus et examinatus suo juamento testificatus est quod dum predictus accusator diuisesset dictum [cassatum: accusatorem] accusatum qui retinebat per peran os (?) Johannem de Benessa ut in contrascripto lamento continetur tunc dictus accusatus traxit per capillos et verberauit dictum Dobrouoy accusatorem predictum. die XXVIIIIo octobris 1423 summa Per dominum rectorem ser Nicolam Johannis de Poza et juratos judicibus ser Marinum de Restis, ser Aluisium de Gozis, ser Vrsium de Zamagno et ser Marinum de Grade viso dicto lamento et testificatione predicta et formam statuti super huiusmodi loquentem et omnibus visis et Jesu Cristi nomine inuocato pro tribunali sedentes loco et more solitis condemnatus fuit dictus Radoie in yperperis sex in comunem nostrum souendis. fol. 337 10. X. 1423. Bogeta Radi krmar ser Dobre de Binzola tui Nikolu biveg famule gospodina kanonika Mateja de Georgio jer mu nije htio platiti te ga je povrh toga i istukao. 1423 die X octubris

Bogetta Radich caupo ser Dobre de Binzola coram nobili et sapienti viro domino Nicola Johannis de Poza honorabile rectore Ragusii conqueritur supra Nicolam olim famulum dompni Mathey de Georgio cononici eo quia hodie in taberna dicti ser Dobre dum dictus caupo peteret ab ipso accusato solutionem vini [cassatum: per ipsum accusat] quod bibit, tunc accusatus predictus percussit ipsum cauponem in facie manum vacua et ipsum in terram ter percussit. testes: Martin Stoicouich nichil, Nouach Petchouich nichil fol. 351 16. XI. 1423. Bosieko Kuevac tui Budeca krmara gospe Franue Klamoevi da ga je istukao metalnim batom. die XVI nouembris 1423 cassus de mandato domini rectoris et judicum die XXVIIIIo ianuarii 1424 Bosiechus Cueua coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Martolo de Zriua conqueritur supra Bude tabernarium [cassatum: Clamuoeuich] domine Franuse Clamoeuich eo quia ista die in curia domus dicte domine Franuse predictus accusatus percussit ipsum in capite videlizet in fronte cum vno batto de ferro cum fractura et magna effusione sanguinis. testes: Juras Marchouich marangonus, Vlatchus Craiauich Juras testis predictus constitutus coram nobili et sapienti viro domino rectore predicto et juratis judicibus ser Marino Petri de Crieua et ser Marino de Gradi juratus et examinatus super lamento predicto dixit se scire videlizet quod loco et tempore in dicto lamento contentis vidit et presens fuit quod dum dictus Bosiechus accusator luderet ad taxillos cum [cassatum: quodam] Vlatcho teste predicto et superlucraretur et dictus Bude poneret de suis denariis pro dicto Vlatcho quos dictus Bosiechus super lucratus fuit et cum vellet illos accipere tunc dictus Bude defendebat illos. Et cum dictus Bosiechus diceret sibi: Quare tu defendis denarios quos ego vici. Et ille Budez [cassatum: Bogana] cum vno batto ferrato percussit illum in pectore et postea alio ictu in capite cum sanguine. Et alia nescire dixit. Vlatchus testis predictus constitutus juratus et examinatus vt supra dixit verum est quod loco et tempore supra expresse vidit quod dictus accusatus percussit dictum accusatorem cum vno batto ferreo tribus percussionibus videlizet duabus in pectore et vna in capite cum sanguine. Et tantum [cassatum: sicire] scire dixit. fol. 358 7. XII. 1423. Ser Ivan de Volcio stariji tui Bosieka, mua krmarice Ruse, da ga je sino zajedno sa svojom enom pokuao opljakati, te ga i fiziki napao u krmi. die VII decembris 1423 Ser Johannes de Volzo senior coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Johanne de Goze conqueritur supra virum Ruse tabernarie nomine Bosiechum eo quia heri sero dum dicta Rusa venderet vinum dicti ser Johannis venit dictus Bosiechus vir suus et volebat violenter

accipere denarios venditionis vini ab ipsa uxore sua in taberna dicti ser Johannis quos quia illa dare recusabat percussit et vulnerauit eam cum cultella super caput cum sanguinis effusione. testes fol. 379 12. II. 1424. Koar Pribelja Dragosalji tui Budeca krmara ser Benedikta Petrovog de Gondola da mu je pokuao ukrasti neke janjee koice. 1424 die XII februarii Pribegla Dragosaglich pelliparius coram nobili et sapienti viro domino Marino de Gradi honorabili rectore Ragusii conqueritur supra Bude cauponem ser Benedicti Petri de Gondola eo quia dictus accusatus furtim sbtraxit (!) et furatus est accusatori predicto de taberna ser Benedicti Petri de Gondola vbi dictus accusatus vendebat vinum per quoddam foramem quod est in trauatura intra stragnum predictum et stationem dicti accusatoris dimediam pelicinam a muliere et pelles agnellinas circha decem conzias. fol. 382 14. II. 1424. Radonja Miloevi tui Milata krojaa i ivka sekstarija da su ga juer u krmi Sv. Marije od Katela poupali za bradu i poderali mu kukuljicu. die XIIIIo februarii 1424 Radogna Miloseuich coram nobili et sapienti viro domino rectore ser Marino de Gradi conqueritur supra Milat lonzarium et Giuchum sextarium eo quia heri in taberna sancte Marie de Castello decapillauerunt et traxerunt ipsum conquestorem per barbam per ipsam tabernam et sibi lacerauerunt capucium suum. testes: Vlatchus Chuiauich, Matchus Vitanouich fol. 396 18. III. 1424. Miljen brija tui krmaricu ser Marina Jakobovog de Gondola da je istukla njegovu famulu Stanicu. 1424 die XVIII martii Miglen tonsor coram domino vicerectore ser Natale de Georgio sedente pro domino rectore ser Marino de Zriua infirmo conqueritur supra [lacuna] tabernariam ser Marini Jacobi de Gondola eo quia hodie in curia domus dicti ser Marini percussit cum [cassatum: ver] verga Staniam famulam dicti Migleni accusatoris super oculum cum cicatrice et fractura ossis et sanguine. testes: Glupcho tabernarius, Petroe calegarius, Nicolia famulus olim Nicole Marini Nalis (!) LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 6

fol. 7 17. III. 1430. Stjepan Rua tui Maroja Zarovia da mu je danas na Pustjerni kod krme ser Vlaha de Gorgio ranio desnu ruku. die XVII martii 1430 Stiepan Rugia coram domino rectore ser Clemente de Restis conqueritur supra Maroe Zarouich eo quia ipsum vulnerauit in manum sinistra cum vna cortelixa cum plaga et sanguinis effuxione. Et fuit in Pustierne hodie apud tabernam ser Blasii de Georgio. testes: Vuchossaudus Nouachouich, Marois Liupchouich Vuchossauus Nouachouich testis predictus ut supra constitutus per veritatem coram suprascripto domino rectore et suis iudicibus ser Marino Simonis de Restis et ser Marino de Gondola. Iuratus et examinatus super dicto lamento suo iuramento dixit se nichil aliud scire nisi quod dum post prandium veniret de Pustierna vidit quotdam aut nobilem aut popularem dicentis dicto Stipan: Tu michi das aut dic impelnutum (?) hic quia non permittis ne pedisechus meas quin vadiuit pro vino et sibi expandit vinum. Et dictus Stipan sibi respondit: Ego non curo. Interrogatus si scit vel vidit quis vulnerauit dictum Stipanum, dixit quod non. fol. 36 30. X. 1430. Krmar Gojcin tui Radosavu sluavku Antonima Obradovia i Stojislavu krmaricu ser Mateja de Gradi jer su istukle njegovu enu Boljesavu. die vltimo iunii 1430 Goycin tabernarius coram domino rectore ser Marino <Simonis> de Goze conqueritur supra Radossauam baiulam Antonim Obradouich et Stoyslauam tabernariam ser Mathei de Gradi eo quia verberauerun eius vxorem Boglessauam videlizet dicta Radossaua decapilabat eam et Stoissaua cum bastone percuciebat ipsam. testes: Iachsa famulus Tonchi ematoris, Radogna eius Tonchi famulus fol. 73 30. X. 1430. Milovac krmar ser Lampre de Menze tui Radoja Palikuu jer ga je sino napao na putu kui. die XXX octubris 1430 Miloua tabernarius ser Lampre de Menze coram domino rectore ser Martolo de Binzola conqueritur supra Radoe Palicughia famulum regiminis eo quia heri sero hora prima cum dimidia noctis uel circa dum veniret a taberna domum cum vxore et filia sua dictus Radoe qui erat ad portam domus ipsius Miloua, vna cum Micho famulo regiminis, cepit ipsum per capillis et decapillauit turpiter. Et postea si accepit bursam cum yperperis sex. testes: Radossauus Ratchouich bastasius, Goimius marinarius, Radiuoy Dobromanouich Radossuus Ratchouich testis constitutus coram suprascripto domino rectore et iudicibus suis ser Marino de Restis, ser Natale de Proculo, ser Marino de Gondola et ser Iunio de Bona juratus et dilligenter examinatus super accusa suprascripta suo sacramento tantum dixit scire

quod heri sero dum esset in domo suo et audisset unam [cassatum: conquesteris] conquerentem alta uoce, exiuit domum et vidit Radoe Palicugiam sub se tenentem Milouac tabernarium et ipsum percutenentem. [cassatum: qui] Et vidit Michus famulum regiminis ibidem separatim stantem et dicentem: Radoe, male agis. Et etiam audiuit dictum Milouac conquerentem et dicentem: Radoe michi accepit yperperos sex. Radiuoy Dobromanich testis constitutus, juratus et examinatus ut supra, suo sacramento dixit quod heri sero dum cenaret in domo sua cum vxore eius, audiuit Milouac vicinum suum clamantem. Et per fenestrum domus vidit Radoe Palicughia percucinentem in via Puca et decapilentem dictum Milouac ac conquerentem ipsum Radoe sibi accipisse yperperos sex. Et hodie mane reperti fuerunt in via aliqui folari. die XXVIII februarii 1431 Per nobilem et sapientem virum dominum rectorem ser Marinum de Gondola cum suis juratis judicibus domino Pasqualo de Restis, ser Matheo de Gradi et ser Junio de Bona visis lamento et examinatione suprascriptis et forma staturorum superinde loquentuum, sedente pro tribunali loco et more solitis, Xristi nomine inuocato singulariter condemnatus fuit dictus Radoe quia percussit et decapillauit superscriptum Milouac in perperis sex dandis et soluendis per dictum Radoe comuni. fol. 124 26. II. 1431. Koar Milutin tui Gojka Picetia jer je napao jednu famulu dok je ona kupovala vino. die XXVI februarii 1431 Millutin peliparius coram domino rectore ser Marino de Gondola conqueritur supra Goychum [cassatum: Pizetir] Pizetich eo quia dum [lacuna] famula Bosidari iret ad emendum de vino suprascriptus Goycus velberauit (!) ipsam famulam et fecit frangere bocales duos et abicere tercerios quator vini. testes: Vlatchus petrarius, Radissa faber, Smio tabernarius fol. 186 12. VI. 1431. Girard iz Klna tui krmare Radoana i Radonina jer su ga istukli. die XII junii 1431 Girardus de Cologna coram domino rectore suprascripto 360 conqueritur supra Radoanum tabernarium et Radoninum tabernarium eo quia sibi dederunt et (!) pugillis ipsum percusserunt ac decapilauerunt et cum vno bastone super capiti percusserunt cum sanguinis effussione. testes: Milouan tabernarius, Radissa fornarius fol. 215
360

Knez je tada bio ser Petrus de Sorgo.

9. VII. 1431. Vukain Radeti tui Dobrila Radovanovia jer mu je slomio vr u opinskoj krmi, te ga potom istukao.

die VIIIIo julii 1431 Vocassinus Radetich coram domino rectore ser Nicola <Johannis> de Poza conqueritur supra Dobrillum Radouanouich eo quia dictus Dobrillus fregit ciatus dicti Vochassini in taberna comunis et cum vno ferro vulnerauit ipsum Vochassinum iuxta nasum cum sanguinis effusione. testes: Simon riuerius, Radouan Coranouich, Goyach famulus curie die XII julii 1431 Simon riuerius testis suprascriptus constitutus coram domino rectore ser Nicola <Johannis> de Poza et suis iudicibus ser Dobre de Binzola et ser Fedricho de Gondola iuratus et dilligenter examinatus super suprascripto lamento suo sacramento tantum dixit scire quod die VIIIIo mensis julii instans (?) dum ipse testis iuisset ad tabernam comunis, quam tenet Vochassinus Radetich, vt acciperet vinum pro cena, qui testis vidit suprascriptum Dobrilum (!) qui fregerat vnum ciatum cum dentibus. Quod videns, Vocassinus suprascriptus cepit suprascriptum Dobrillum per capillos. Tunc suprascriptus Dobrilus (!) percussit suprascriptum Vocassinum cum vno ferro, qoud tenebat in manibus, iuxta nasum cum sanguinis effusione. Interrogatus de loco, dixit quod fuit in taberna comunis. Goyach testis suprascriptus constitutus, iuratus et interrogatus vt supra suo sacramento tantum dixit scire quod dum ipse testis esset in taberna comunis, in qua vendit vinum suprascriptus Vocassinus, dum ipse Vocassinus vidisset certos ciatos fractos dixit: Quis fregit istos ciatos?. Et vnus iniuit (?) cum capite dicto Vocassino quod fuerat Dobrilus Radouanouich. Tunc suprascriptus Dobrasinus (!) dixit dicto Dobrilo [cassatum: quere]: Quare fregise meos ciatos?, qui Dobrilus respondit: Quod ad me. Tunc dictus Dobrilus percussit suprascriptum Vochasinum cum pede in vetre et dictus Vocassinus et Dobrilus se vicissum ceperiun per capilos. Et ipse testis vidit dictum Dobrilum habentem vnum ferrum in manibus et vidit suprascriptum Vochassinum vulneratum iuxta nasum cum effusione sanguinis. Interrogatus si vidit dictum Dobrilum percutere cum illo ferro suprascriptum Vocassinum, dixit: Non. Interrogatus de loco et tempore et quibus presentibus, dixit quod fuit in taberna suprascripta et die lune VIIIIo presentis mensis julii et presente suprascripto Simone riuerio. 1431 die vltimo julii per dominum rectorem ser Nicolam de Poza et suos iudices ser Dobre de Binzola, ser Matheum de Gradi, ser Martolum de Zamagno et ser Fedricum de Gondola visis lamento et testificationibus contra suprascriptis et forma statutorum superinde loquentum, sedentes pro tribunali loco et mori solitis, Xristi nomine inuocato, sententiatus condemnatus fuit suprascriptus Dobrillus in yperperis XXV eo quia vulnerauit suprascriptum Vocassinum Radetich in facie cum effusione sanguinis, dandis et soluendis comuni. fol. 215 9. VII. 1431. Dobrilo Radovanovi tui Vukaina Radetia da ga je poupao i tukao.

die VIIIIo julii 1431

Dobrillus Radouanouich coram domino rectore ser Nicola <Johannis> de Poza conqueritur supra Vocassinum Radetich eo quia dictus Vochassinus decapillauit ipsum et percussit ipsum puginis et cum vno ferro in schena. testes: Radoye petrarius, Michoz famulus regiminis, Radchus becharius, Pripchus becharius fol. 238 30. VII. 1431. Nikola plaenik iz Ferare tui krmara Supetra prevario prilikom prodaje vina, te potom i izbacio iz krme. XXX julii 1431 Nicolaus guardus de Feraria stipendarius coram domino suprascripto 361 conqueritur supra Supetra (?) tabernarium eo quia dum emisset vinum ab eo restaret quod sibi dare vnum folarum, quem sibi petebat, dictus Supetra (?) punxit eum extra tabernam dicendo sibi verba iniuriosa et dicendo: Soldadi, traditori nos mactauimus hodie vnum et etiam alios interfaciemus. nichil testis: Algretus calegarius fol. 238 31. VII. 1431. Javni postupak na osnovu dojave lijenika Ivana iz Padove da je lijio Koleta iz Kotora ranjenog u glavu. die [cassatum: p] vltimo julii 1431 Magister Johannes de Padua medicus ciroychus salariatus comunis Ragusii retulit nobili et sapienti viro domino rectore ser Nicole <Johannis> de Poza se mederi fuisse Colle de Cataro famulo [cassatum: famulo] Flachi capitarii vulnerato super capite in sumitate capitis cum dischopertura ossis et vna alia percussione in tempore dextro et vna alia percussione in renibus sine sangiune, ex quibus dixit fore in periculo mortis. Vnde prefatus dominus rector misit ser Matheum de Gradi et ser Martolum de Zamagno, iudices pro huius rey veritate indaganda ad dictum Collam qui sibi de predictis diceret veritatem. Colle de Cataro suprascriptus existens in lecto vulneratus ut supra constitutus coram suprascriptis ser Matheo de Gradi et ser Martolo de Zamagno iudicibus suprascriptis, iuratus et interrogatus quis eum vulnerauit et vbi vulneratus fuit, suo sacramento dixit quod dum ipse Colle ad tabernam sub domo Radossaui Paulouich [cassatum: s] vt emeret vinum, superuenit quidam Vochosaue mulinarius qui essuentus erat portare frumentum ad molendinam, qui habens [cassatum: cortelissam] matiam vnam ferri in manibus, vulnerauit ipsam Collam duabus vulneribus, vno videlizet super sumitate capitis et alio in tempore dextro [cassatum: et] cum sanguinis effusione, et percussit ipsum cim dicta macia vno ictu super schena cum magna concussione sine sanguinis. Interrogatus se qui erant presentes quando dictus [cassatum: Rad] Vocosaus vulnerauit ipsum, dixit quod multi erant ibi sed non nouit aliquem nomine. die IIIIo augusti
361

Knez je tada bio ser Nicola Johannis de Poza.

Radchus preco comunis retulit se die ista de mandato domini rectoris ser Jonannis <Jacobi> de Gondola et suorum iudicum ser Mathey de Gradi, ser Martoli de Zamagno et ser [lacuna] in locis publicis et consuetis Ragusii cridasse et banisse quod cum Vochossaus molinarius sit inculpatus vulnerasse vulnerasse (!) Collam de Cataro famulum Flachi iato (?) quod ipse Vochossaus vsque ad tres dies proxime futuros, quem terminum dictus dominus rector cum dictis suis iudicibus, ipsi Vochossauo assignat pro primo sero tercio et peromptorio (?) debeat comparere corm dicto domino rectore et suis iudicibus ad faciendum omnem suam defensam pro dicta culpa. Alioquin ellapso termino et ipso Vochossauo non conparere vt supra per dictum dominum rectorem et eius iudices procedetur contra ipsum Vochossaum secunum formam iuris et staturorum et ordinamentorum comunis ragusii non obstare ipsius Vocossaui contumatia. fol. 247 23. VIII. 1431. Stanica ena pokojnog krmara Ostoje tui ivka jer ju je sino udario kod krme Sv. Marije. die XXIII augusti 1431 Staniza vxor condam Ostoye tabernarii coram domino rectore ser Johanne <Jacobi> de Gondola conqueritur supra Ziuchum filium natalem Simonis de Benessa eo quia dictus Ziuchus percussit dictam Stanizam cum manu vnam maxilatam die heri de sero apud tabernam Sancte Marie. testes: Radossaus Rolin becharius, Staniza vxor Ostoye, Pribius pellilaz, Ziucha vxor Milluth fabri, Stoysaua vxor Obrath LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 7 fol. 111 28. VI. 1436. Lijenik Toma tui svog krmara Radoja jer je pobjegao s 50 perpera od prodaje vina. die XXVIII junii 1436 Magister Thomas medicus salariatus coram domino rectore ser Martolo de Zamagno conqueritur supra Radoe eius tabernarium eo quia aufugit et sibi vias asportauit iperperis quinquaginta de vino quod sibi vendiderat. Reseruas sibi ius petentem contra eum dictos denarios suis loco et tempore. fol. 147 18. VIII. 1436. Stjepko Radosali tui se da mu je ukraden iz krme kotli za kuhanje. die XVIII augusti 1436 Stipcho Radosalich coram prefato domino rectore ser Petro de Sorgo conqueritur [cassatum: supra] eo quia dum venderet vinum in taberna Giuchi Marchouich [cassatum: dictus] furtiuo modo sibi de taberna ablatum fuit vnum raminze. Et ignorat per quem, reserunas sibi ius et ipsius inquiris (?).

fol. 175 27. IX. 1436. Radoslava famula Miluta Divnovia tui Milata Vinkovia da ju je istukao dok je ila u krmu kupiti vina. die 27 septembris 1436 Radosslaua famula Milluth Diunouich coram domino rectore ser Nicola de Georgio conqueritur supra Millath Vinchouich eo quia dictus Millath dum dicta Radosslaua iuisset ad tabernam ad emendum de vino [cassatum: est] dictus Millath effudit vinum dicte Radosslaue et per vim fregit manus in scinu (?) dicte Radosslaue volens vituper (?) ipsam. Et [cassatum: dictam] dum ipsa Radosslaua faceret resistentiam, dictus Millath cepit ipsam pro capillis et decapillauit et verberauit ipsam. testes: Deyanus tabernarius ser Martoli de Zamagno, Millath testor, Radillus tinctor, Ziuchus testor fol. 203 25. XI. 1436. Radia Bageri tui klesara Radelju da ga je poupao i ugrizao za prst. die XXV nouembris 1436 Radissa Bagerich coram domino rectore ser Johanne de Poze conqueritur supra Radeliam petrarium eo quia dictus Radelia decapillauit ipsum et cepit cum dentibus vnunm digitum manus sui sic ipsi Radise et fregit sibi digitum cum dentibus et fecit sanguinem et verberauit ipsum cum pugnis. testes: Mirchus ortolanus, Vlatchus petrarius, Bratuly tabernarius ser Johannis de Lucari Bratugly tabernarius testis constitutus [cassatum: mensis] coram domino vicerectore ser Zore de Palmote et suis iudicibus ser Marino de Gondola et ser Petro de Sorgo [cassatum: conqueritus] iuratus et examinatus super lamento predicto suo sacramento dixit quod die lamenti predicti bibentibus in eius taberna suprascripti Radissa et Radeglia, dictus Radissa cepit iniuriari verbis dicti Radeglie et dicendo quod multum erat sibi tertes (?) et culpabiles et tandem non potuit se abstinare et apuit ipsum Radegliam et cepit ipsum verberare ex quo indignati dictus Radeglia et eficit se et cum dentibus momordit sibi digitum maius et fecit sibi sanguinem et de pluri conquassauit sibi caput in bottis. die XXI februarii 1437 summa Per nobilem et strenuum militem dominum rectorem dominum Pasqualem de Restis cum suis iudicibus ser Aluixio de Goze, ser Matheo de Gradi, ser Nicola de Poza, ser Marino Jacobi de Gondola et ser Petro de Sorgo viso lamento et examinatione predicto et forma statutorum superinde loquentem, Xristi nomine inuocato sedenti pro tribunali loco et more solitis singulariter condemnatus fuit suprascriptus Radissa conrelator quia fuit primus pro cussa .. rixe verberando Radegliam accusatum in iperperis sex dandis et soluendis comunis Rragusii. fol. 204 25. XI. 1436.

Radelja Vukosali tui klesara Radiu Bageria da ga je istukao. die XXV nouembris 1436 Radelia Vochossalich coram domino rectore ser Johanne de Goze conqueritur supra Radissam Bagerich petrarium eo quia dictus Rasissa verberauit ipsum et fregit sibi caput. testes: Vlatchus petrarius Radossalich, Bratuly tabernarius, Brathouaz petrarius, Radoye Goyachouich fol. 210 3. XII. 1436. Bogisko famul Pribisava Petoevia tui Bogoljesavu enu krmara Gojcina da ga je poupala i istukla. die III decembris 1436 Bosigchus famulus Pribisaui Petoseuich conqueritur coram prefato domino rectore supra Bogoliessauam vxorem [cassatum: b] Goycini tabernarii eo quia decapillauit ipsum et verberauit manibus. testes: Nicola ortarius, Matchus becarius, Ostoya becarius die XV februarii 1437 Ostoya becarius testis suprascriptus constitutus coram domino rectore domino Pasquale de Restis et suis judicibus ser Matheo de Gradi et ser Nicola de Poza juratus et examinatus supra lamento predicto suo sacramento dixit verum esse quod ipso teste cum aliis pluribus bibentibus in taberna suprascripti Goycini, Bosigchus famulus suprascripti Pribissaui venit illuc dicens: Vbi est asina Goycini tabernarii? Et tunc dicta Bogliessaua dixit: Ibi non est asina aliqua dicti Goicini sed vxor sua bene est! et dictis his verberare cepit eum pro capillis et eum decapilauit. fol. 262 10. II. 1437. Milivoj Miokavi tui, u ime Milorata svog brata, teklia Obrada jer je sino ranio noem Milorata u vrat dok je ovaj prodavao vino u krmi ser Ivana de Volcio. die X februarii 1437 in yperperis 25 Miliuoy Miochauich coram domino rectore domino Pasquale de Restis per vocem Milorath eius fratris conqueritur supra Obrad cursorem eo quia vendendo vinum in taberna ser Johannis de Volcio ipsum cum vno cultello vulnerauit ipsum in collo de puncta vna percussione, penetrante collum cum plaga et sanguinis effuxione heri sero hora tertie campane. nichil testes: Johannes de Benessa petrarius, Lucas fornarius, Nicola becarius die XIII predicti Lucas fornarius testis constitutus coram domino rectore domino Pasquale de Restis et suis iudicibus ser Matheo de Gradi, ser Nicola de Poza et ser Marino Jacobi de Gondola iuratus et examinatus super lamento predicto suo sacramento dixit quod die et hora in lamento

descriptis, dum ipse testis iuisset ad tabernam [cassatum: sancti] ser Johannis de Volcio pro vino ad emendum, vidit quod suprascriptus Obrad cursor cum vno cultello percussit et uulnerauit in collo suprascriptum Miroath Miochauich cum plaga et sanguinis effuxione, quo uulnerato aufugit et in voluendo se ipsum Obrad cognouit. Et nisi dixit scire. die XXI februarii 1437 summa Per nobilem et sapientem dominum rectorem dominum Pasqualem de Resits cum suis iudicibus ser Aluixio de Goze, ser Matheo de Gradi, ser Nicola de Poza, ser Marino de Gondola et ser Petro de Sorgo viso lamento et exeminatione predictis et forma statutorum comunis Ragusii superinde loquentem, Xristi nomine inuocato sedente pro tribunali loco et more solitis singulariter condemnatus fuit suprascriptus Obrad cursor quia percussit et uulnerauit cum vno gladio in gela siue in collo Miliuoy Miochauich cum plaga et sanguinis effuxione in perperis vigintiquinque dandis et soluendis nostri comunis Ragusii. LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 8 fol. 16 31. III. 1437. Tvrtko Ratkovi tui brau Radonju i Radovana Bosinovi, te Dabinu da su ga sino oko treeg zvona pokrali u krmi gdje radi, te ga skoro uguili. die vltimo martii 1437 factum Tuerdcho Ratchouich coram domino rectore ser Natale de Proculo conqueritur supra Radognam et Radouanum Bosinouich fratres et Dabisinum eo quia hac nocte circa horam tertie campane venerunt in tabernam ad eum et sibi per vim abstulerunt denarios quos perceperat et habebat exactum de vno vasello vini venditi et vnum biretum nigrum et vnum fazoletum straforatum nouum et duos anulos de argento, et poterant esse dictos denarios a XIII usque XV yperperos. Et de pluri facta dicto tali derobatione verberauerunt eius vxorem et ipsum per gulam ceperunt volentes stramgulare eum. testes: Radan molendinarius, Milouan Vlasich, Liubisauus Perlabuch, Raoan Lazareuich die VIII aprilis 1437 Milouan Vlasich testis constitutus coram domino rectore ser Iunio de Gradi et suis iudicibus ser Matheo de Gradi et ser Nicola de Poza iuratus et examinatus super lamento predicto suo sacramento dixit se tantum scire videlizet quod die et hora contentis in lamento dum ipse testis audiret conqueri Tuerdicum Ratchouich dicentem: Oy me, che me vien tolci dinari!, dictus testis menuit (?) illuc ad eius tabernam et reperit suprascriptos accusatos et Tuerdchum Ratchouich tabernarium et eius vxorem qui omnes in dicta taberna se adiuimus decapilabant sed nescit quis eorum inceperit aliquos denarios dicto Tuerdcho. Et est verum quod postea superuenerunt illi delagnaidia (?) et receperunt cingulum factum dicti Tuerdchi tabernarii. Liubislauus Perlabuch testis constitutus, iuratus et examinatus utsupra suo sacramento dixit se tantum scire videlizet quod die lamento predicto ipse testis reperit se ire in tabernam dicti Tuerdchi [cassatum: per] a bibendum et ecce bibendo dicti accusati venerunt ad altercationem (?) eo Tuerdcho tabernario et eius vxor habentibus: Vos non soluisi mihi vinum. et illis respondente: Vino soluimus tibi ex quo crescentibus verbis inter eis ceperunt se ad invicem

verberare vnus alius et alterius alteri sed quis eorum inceperit dixit ignorare. Et similiter dixit se nil scire de ablatione dicto in lamento preterito. fol. 17 31. III. 1437. Braa Radovan i Radonja Bosinovi tue krmara Tvrtka i njegovu enu Raduu i Milovana grebenara da su ich sino oko treeg zvona u krmi istukli. die XXXI martii 1437 Radouan et Radogna fratres Bosinouich coram prefato domino rectore 362 [cassatum: f] conqueritur supra Tuerdchum tabernarium et eius vxorem Radussam [cassatum: in taberna] et Milouan garzotum eo quia heri sero hora tercie campane in taberna eius dicti accusati eos ceperunt et verberauerunt et decapilauerunt. testes: Dabisinus Milutinouich molinarius, Radiuoy molendinarius, Bogdan molendinarius fol. 51 26. V. 1437. Grlica krmarica ser Lukinog de Bona tui Ivana jer joj je sino slomio bokal pun vina te toga htio udariti.

Marina klesara u krmi ju povrh

die XXVI maii 1437 Gerliza tabernaria ser Marini Luce de Bona coram domino vicerectore ser Giuze de Poza sedente loco ser Martole de Binzola conqueritur supra Johannem petrarium olim Pachau eo quia dictus Johannes heri de sero intrauit in taberna dicte Gerlize et fregit ipsi vnum bochale plenum vino et volunt percutere ipsam cum vno malco. testes: Stoysam Perlugh, Padguus marangonus frater Dabisini fol. 102 15. XII. 1437. Krmarica Grlica tui Radivoja de Gloria i Branka da su je udarili bokalom tako da joj je potekla krv. 1437 die XV decembris Gherlica tauernara (!) conquesta est coram domino rectore suprascripto 363 supra Radiuoy de Gloria et Branchum condemnari dicens quod dedit sibi de vna bochale [cassatum: s] super colum oculi et fregit sibi caput frontis et cum magna efusione sanguinis. fol. 192 7. IV. 1438.

362 363

Knez je tada bio ser Natalus de Proculo. Knez je tada bio ser Zuppano de Bona.

Milica slukinja Benka Milisia tui klesara Bodisana da joj je ukrao vino. 1438 die 7 aprilis Milza famula de Bencho Milisigh coram domino rectore ser Andrea de Bonda conquesta fuit supra Bodisanum petrarium dicens quod cum iuisset ad emendum vinum, dictus Bodisauus cum Johanne gargiono suo accepit vinum de Milize et posuit mantellum suum super ea et volebat eam stuprare. testes: Bodisauus tabernarius, Iuanicho clobuzaro fol. 193 7. IV. 1438. Radosavna ena ivka Beneia tui klesara Dobrila i brau mu, te Ivana slugu reenog Dobrile da su joj pokuali napastvovati slukinju koja je ila kupiti vina. 1438 die 7 aprilis Radosauna vxor de Giucho Benesigh coram domino rectore ser Andrea de Bonda conquesta fuit supra Dobrillum petrarium et fratres et Johannem gargionem dicti Dobrilli dicens quod cum famula sua iuisset ad emendum vinum, volebant eam stuprare eteercusserunt eam et cum gladio volerant percutere. testes: Iuan clobuzar, Obrat Vragina

LIBER DE MALEFICIIS, 50-1, VOL. 9 fol. 16 13. III. 1440. Klesar Radia tui se da je pokraden u krmi ser Tome de Sorgo. die XIII marcii Radissa petrarius coram domino rectore ser Nicola de Chaboga fecit lamentum dicens quod de buthega suo de stragno ser Thome de Sorgo furtiuo sibi fuisse pecuniam duo de vino. fol. 123 23. VII. 1440. Stanica ki Petrova tui krmara Cvjetka Zobu da ju je tukao jer mu je krivo izmjerila vino. die XXIII julii 1440 Staniza filia de Petre coram domino rectore ser Jacobo de Sorgo fecit lamentum supra Cuietchum Zobum tauernarium dicens quod in taberna sua vapulauit (!) eam cum pugnis in facie et in persona et hec quia conquerebatur quod ei facerat malam mensuram de vino.

testes: Radosauus Balaluc bastasius, Raycha de Radossauo tabernaria, vxor Pauli Messem, deuoycha Pauli Messem fol. 142 20. VIII. 1440. Ljubisava famula gospodina Antonina tui krmara Radojka da ju je prevario na mjeri za vino te ju povrh toga i udario. die XX augusti 1440 Lubissaua famula dominici Antonini coram domino rectore ser Marino Iunii de Georgio fecit lamentum supra Radoychum tabernarium dicens quod dum iuisset ad emendum de vino a dicto Radoycho et idem non dedisset sibi iustam mensuram, ipsam inceperit se conqueri versus dictum Radoychum. Et tunc ipse Radoychus eam spermixit vias dando sibi super spatulas de pugilo et vltra dixit plura verba iniuriosa. Quare restum. testes: Duyza becharius, Vladissa becarius fol. 207 5. XII. 1440. Vukac Radii tui Radonju Milocia da je sino u krmi istukao njega i enu mu, a povrh toga nije htio platiti raun. die V decembris 1440 Voca Radisigh coram domino rectore ser Stephano de Zamagno fecit lamentum supra Radognam Milocigh dicens quod heri sero dictus Radogna biberat in suo stragno vbi tabernat vinum ser Jacobi de Prodanello et non volebat soluere. Et dum condenderet verbis cum dicto Radogna pro suo pagamento, ipse Radogna eum verberauit et etiam eius vxorem. Et tota ista nocte fuit sibi insidictus circa dictum stragnum adeo quod non potuit exire de dicto stragno. testes: Dobrilus bonzar, Radoe Giachodigh, Radossauus cerna fol. 207 5. XII. 1440. Tkalac Radonja Miloci tui krmara Vukca da ga je tukao i prevario na raunu za vino. die V decembris 1440 Radogna Milocigh texor coram domino rectore ser Stephano de Zamagno fecit lamentum supra Vuchac tabernarium dicens quod eum verberauit et acceperit sibi vnum biretum cum grossis XVIII et accepit etiam sibi vnum anulum de argenti valore grossi XIII. testes: Radogna Goyachouigh textor, Radouinus testor, Dobrasinus fante de Liubsauus, Milisa Petchouigh fol. 253 22. I. 1441.

Ljuba ena Boisaina tui klesara Radoja da ju je udario akom u krmi Bratulja. die XXII ianuarii 1441 Liuba vxor Boisaini [cassatum: I] coram domino rectore ser Damiano de Menze fecit lamentum supra Radoe petrarium dicens quod ipse Radoe verberauit dictum (!) ipsam Liubam in taberna Bratulii cum pugno. Quare testes: Milorat Pribinigh, Bolisinis pectinator, Radainus pectinator fol. 270 4. II. 1441. Tekli Pulko tui krmare Miluta i Mihajla Bogavca da su ga istukli u krmi ser Junija de Caboga. die [cassatum: IIII] IIII februarii 1441 Pulcho corerius coram domino rectore ser Johanne de Volzio fecit lamentum supra Milut tabernarium et supra Michaelem Bogaua tabernarium dicens quod ipsi Milut et Michael inuitauerunt dictum Pulchum ad bibendum in taberna ser Iunii de Caboga et postea verberauierun ipsum. testes: Tebaldus de Menze, Vocosauus Radoucigh nichil, Nicola Radosaligh LAMENTA DE INTUS, 51, VOL. 1 fol. 81 10. III. 1405. Vukoje Oserkovi krmar ser Nikole de Tudixio tui nosaa Kranoja umika da mu je ukrao neke stvari. die X marcii 1405 Vochoe Oserchouich tabernarius ser Nicolao de Tudixio conqueritur supra Cranoe Summio bastaxium dicens die domenico proxime preterito in taberna abbatis monasterii de Peclina in Ragusio dictus Cranoe ruperit duo mea bochalia et vnam calligam et sparsit follaros meos. fol. 83 21. III. 1405. Krmarica Bogna ena Radie tui Brajka Hutjetinia da ju je tukao. die XXI marcii 1405 Boghna vxor Radisse marinarii tabernaria ser Jacobi de Gondolla conqueritur supra Braychum Chutietinich dicens hodie in domo in qua habito cum dicto Brayco (!) dictus Braychus cum vno fuste ligneo me percussit per spatullas. testis: Millouan Perlaput. fol. 93 4. V. 1405. Bogoslava ena Radoslava Peroevia tui krmara Stanka da

ju je proli nedjelju udario i slomio joj jednu naunicu. die IIII maii suprascripti Bogoslaua vxor Radoslaui Peruosseuich coram suprascripto domino rectore conqueritur supra Stanchum [cassatum: marinarium] tabernarium ser Marini de Caboga dicens die domenico proxime preterito dictus Stanchus percussit me cum pugnis per personam et fregit mihi I zircelum. testes: Stiepan de Grauissio homo ser Blaxii de Sorgo, Radoe de Grauissio homo dicti ser Blaxii fol. 116 18. VII. 1405. Stanua ena Jona (?) Nikolia tui Stanicu enu Pribislava i Raduju njenu majku da su je juer u krmi puncjela Sv. Marije od Anela istukle. die XVIII jullii 1405 Stanussa vxor Ion (?) Nicolichi coram domino rectore ser Johanne de Volzio conqueritur supra Staniam vxorem Pribislaui et Raduyam eius matrem dicens heri in taberna puncellarum sancte Marie angelorum sub domo magistri Jacobi fisici (!) dicte Stania et Raduya me verberauerunt et pillauerunt per capillos. testis: Radoslaus fol. 142 9. X. 1405. Frula Jurek tui se da mu je juer u krmi gospodina Marina Kovaia ukraden kaput. die VIIII octubris 1405 Iurech piffarus coram domino rectore ser Francho de Baxillio conqueritur dicens heri in taberna dompini Marini Chouaich furtiue fuit michi ablatus vnus oneus caputeus panni rubei et per tunc non fuerunt in dicta taberna saluo Vladna tabernaria e I soror sua que (!) portabat aquam, magister Johannes Bagsa, Vochassim qui moratur penes domum ser Jabobi de Gondola et Milletta marinarius. fol. 146 30. X. 1405. Radoslava neakinja Radoslava Sodobice tui krmara Vukoja da ju je tukao tog dana. die XXX octubris Radoslaua neptis Radoslaui Sodobiza coram domino rectore ser Francho de Basilio conqueritur supra Vochoye tabernarium dicens quod hodie dictus Vochoye me percussit et accepit michi per vim infulaum meam. testes: ser Simon de Benessa, Radich famul regiminis fol. 151

25. XI. 1405. Bocna ena Mateja de Rixa tui slukinju Prislava, krmaricu Bolicu Graa i Vladnu famulu Vukoja Didalia da su je juer pred crkvom Sv. Stjepana istukle. die XXV nouembris Bona vxor Mathei de Rixa coram suprascripto domino rectore conqueritur [lacuna] famula Prislaui conderarii et Bolia Grassa tabernariam ser Luche de Bona et Vladna famulam Vochoye Didalich diecens heri ante ecclesiam sancti Stephani predicte me verberauerunt cum lapidibus pluribus percussionibus per personam. testes: Mircho de Centema, Cranoe fornarius Marini de Gradi, Ratichus botarius, dompinus Radovan Noxia fol. 163 6. I. 1406. Petko Padinovi i Bogdan Turnus nosai tue Miladina Pribinia nosaa da ih je juer pred krmom istukao. die VI mensis ianuarii Petichus Padinouich et Bogdan Turnus bastaxii coram domino rectore ser Marino de Bona conqueruntur supra Milladin Pribinich Silla bastaxium dicens heri ante tabernam ser Dobre de Binola dictus Milladin cum vno fuste ligneo nos verberauit. testes: Radoslaus Dobrossalich Striexich bastaxius, Radin bastaxius, Bogdan Cherixich bastaxius fol. 166 25. I. 1406. Petar Quanta bojadisar tui Stoju i krmara Milka Megusia da su ga dan ranije pokrali za neko meso. die XXV mensis mensis (!) ianuarii Petrus Quanta tictor (!) coram domino rectore ser Marino de Bona conqueritur supra Stoyem stazionarium et Milchum Meguszich tabernarium dicens hiis diebus predicti ad domum tinctorie furtiue michi abstulerunt vnam peciam carnium ponderis librorum XV. fol. 174 6. II. 1406. Krmar Radoslav tui Radoslava Branojevia i njegova sina da su ga u krmi potegli za bradu. die VI februarii Radoslauus tauernarius coram domino rectore ser Aloisio de Goziis conqueritur supra Radoslaum Branoyeuich cum filio suo dicens hodie in taberna uxoris condam Petri de Jachussa predictus Radoslauus cum dicto suo filio me scapillauit te pelauit barba. testis: Bogauez Stipoyeuich. LAMENTA DE INTUS, 51, VOL. 2

fol. 23 (prima) 14. XII. 1441. Marin de Dersa tui se da mu je sino netko u ulici gdje stanuju Resti napao slukinju koja je ila kupiti vina. die XIIII decembris 1441. Marinus de Dersa coram domino rectore ser Johanne de Gondola fecit lamentum dicens quod dum eius fantescha Radosaua veniret heri sero circa terciam campanam ab emendo de vino fuit aggressa et fuit sibi incissa (?) maxilla per transuersum cum auricula cum sanguinis effusione. Et hoc fuit in via ubi stant illi de Restis et ser Nalcus de Proculo, sed non potuit cognoscere quis fuerit sed reseruat sibi ad possendum in future declarare quis fuerat. die XVI decembris Ser Marinus Michaelis de Restis et ser Jacobus de Georgio, duo ex iudicibus domini rectoris meati de mandato suprascripti domini rectoris ad dictam Radosauam et dato ei sacramento. Et interrogata qualiter fuit vulnerata et a quo [cassatum: suo], suo sacramento dixit se non potuisse cognoscere quis sibi dederit quia eundo fuit sibi datum de rectro. Interrogata si habet suspectum de aliquo, respondit quod non [cassatum: possit inter] potest imaginare quis sibi dederit. Interrogata si qui fuerunt presentis (!) quando fuit sibi datum, [cassatum: n] respondit quod ibi erat vnus puer cuius nomine nescit sed postea venerunt illuc Matheus de Millo de Lebro et Stephanus sartor [cassatum: lanarius] qui eam ceperunt per vulnus et conduxerunt eam domum. die XVIIII decembris Matheus de Millo de Lebro suprascriptus constitutus coram domino rectore ser Johanne de Gondola et suis iudicibus ser Junio Luce de Bona, ser Marini Michaelis de Restis et ser Jacobo de Georgio per ipsosque interrogatus et examinatus quid scit de predictis, suo sacramento dixit se tantumm scire videlizet quod dum veniret per rugam calegariorum et esset inter domum illorum de Restis et ser Nalcum de Proculo, circa terciam campanam, venit vnus curens quem non potuit cognoscere qui dedit sibi vnam spinetam in pectore. Et eodem instanti audiuit dictam Radosauam se conquerentem que dicebat quod merdebatur (?) visus qui iuit cum filio de Nixa Dreuenich Craguia et ceperun eum et conduxerun eam domum. Et tantum dixit. Stephanus sartor suprascriptus constitutus, interrogatus et examinatus ut supra, suo sacramento dixit se nihil aliud scire nisi quod veniens deinde vidit ipsam Radosauam que stabat dicta horo (!) apodiata ad murum et quod sanguis exiebat et quod ibi erant aliqui quibus non recordat quibus dixit quare non conducitis ipsam domum inter quid stas hinc (?). Et sic conduxit eam domum. die XXVIII decembris Magister Johannes medicus salariatus qui medetur (?) dicte Radoslaue, constitutus ad presentiam domini rectoris ser Johannis de Gondola et suorum iudicum ser Marini Simonis de Goze et ser Marini Michaelis de Restis quia ad eorum audientiam deuenerat quod sciebat qui eam vulnerauerat et interrogatus de predictis dixit se nescire qui eam .. delato ei sacramento nec quid scire de predictis.

b) Dvije krmarske oporuke TESTAMENTA DE NOTARIA, 10-1, VOL. 8 fol. 169 1. V. 1400. Oporuka krmara Nikole. testamentum Nicholle tabernarii M IIII Indictione VIII die primo mensis maii, Ragusii. Coram nobilli et prudenti domino Giue de Volzio honorabille rectore ciuitatis Ragusii et iuratis iudicibus ser Marino de Bodacia et ser Pasquali de Resti, nos Marinus preco comunis Ragusii et Iuro tabernarius testes iurati de veritate dicenda nostro sacramento testificamur quod Nichola tabernarius in nostra presentia fecit suum vltimum testamentum in scriptis presentatum sic dicens: MIIIIC a di XXV de auril (!), io Nicholla facio mio testamento cum bona memoria et sana mente. Inprima (!) volo et lasso per primicia et decima a Sancta Maria Maior perper I agio chaxa I posta sulterren de arciueschouado et agio in chassa I touale velli II et touale V de man et lasso a Tuaraa sorella de mulier mia gonella I bruna et lasso in chasa mia chapa [cassatum: gonella] I de femina et lasso in ditta chassa anelli VII et para II de ambrete sono de argento et braa XII de tarlixe et nappe III de tolla et touallerii de seda lauorade l una a Sancto Nicolla et altra a Sancto Thoma de fuora et tuto oche se trova de fillo de lui che se dia a Tuerdia [cassatum: Ra] vxor de Petane et che se dia adita Tuerdia perperi V quando vende la chaxa. Et si li lasso pillia I de femena et bochalli XI de Marcha et bochalli II de rame et caldare II de rame et fressora I et laueo I de brono et spedi II de ferro et chadene I de fuogo et altra massaria oche setroua (!) per mirando (?). E lasso a Goina sosera mia schauina I vechia et lasso a Milltus Bolchouich spada I et cortellissa I et perperi XX per la dotta et liei si li lassa a Lucha pellile para IIIIo de erelli perperi VI. Elasso (!) a mio frar Raicho selo viginisse in Ragusa perperi XV et lasso a nieui mei II Vlatcho et Nouach perperi XVI et roba oche agio in chaxa mia oche sia. Item si lasso a Bochxa Dragullin ducato I per amor de sancto Iacomo quando se vendera le massaria. Et volo et lasso a sancto Nicholla di Bechari perperi XV et volo et vo (?) diti mei frati faan la tratta una de perperi X deli beni mei. Et uolo et lasso a Sancta Maria de Rete ducato I et volo a Ioercho Chusica perperi II et per questo lasso pitropo Radoslav Picigna fauro et Andrea arciero et Radouan staoner et Lucha pellile et Tuerdia vxor de Petane de quisto che sia souran Radouan et Tuerdia. Hoc autem testamentum etc.
o C

TESTAMENTA DE NOTARIA, 10-1, VOL. 16 fol. 97-97 4. X. 1457. Oporuka krmara ivka Raduljevia. testamentum Giuchi Radugleuich MCCCCLVII indictione quinta die quarta octebris (!) Ragusii. Hoc est testamentum olim Giuchi Radugleuich tabernarii in hac mortalitate defuncti presentatium domino consule causarum ciuilium comunis Ragusii ser Nicole Marini de Georgio et suis iudicibus ser Iohanne de Volcio, ser Marino de Restis, ser Nicole de Menze et ser Nicole <Pauli> de Gondola per dom Nicolam Radouich deputatum ad recipiendum testamenta in mortalitate defunctorum. Cui erant asscripti pro testibus Nicola Ratzich, Mladien Zuetchouich, Pauao Radiuoeuich et Pasqualis ser Blasii de Babalio cuius tenor talis est videlicet Iesus amen adi 24 zugno in 1457. sia manifesto a zaschaduna persona como ho fatto Io Giucho Radugleuich el

vltimo testamento cum bona mente quello che se debia far. In prima lasso a ser Marin de Gugneuich per debito iperperi 20 e item lasso a Marin de Grade per la carta iperperi 17. Item lasso a Maroe Dimitrouich iperperi 11 e item lasso a ser Francho de Busouich iperperi 4 grossi 10 e item lasso alla fratiglia de Sancto Michele iperperi 2 grossi 4. E sapiati che sono in casa in vna cassa de peze de tela in tuto peze 14 e anchora in casse tre della massaria sono dentro toualie et piateli de Stagno et altra roba de casa. E anchora sapiati che sono in casa mia vna spada e la targa e anchora sapiati che sie in stragno de ser Marin de Gugneuich picholo della roba mia do casse in qual sono peze et de tela e anchora della roba e vno charpaturo e de le carpete e vno balestro cum mulinello e vno archo cum le freze e vna spada e targa. E anchora sapiati che ho vna barcha in porto de Ragusa cum 6 remi e vno ferro (?) e et libani e cum tauolati. E anchora sapiati che ho vno vasselo in stragno de ser Mathio de Crieua e si e dentro aceto. E tuto lasso a mia fiola Marussa tuta quanta roba mia E se morera mia fiola Marussa voglio che se venda la mia roba e che se da per amor de dio e che me diga le messe de sancto Gregorio per anima mia. E item lasso che debia andar vno viazo a Sancta Maria de Loreto in Marcha e altro viazo a Sancto Michaele a Monte e item lasso Pritzin Stoichouich de Breno vno mentello negro e vna zupa zelestra e vna bareta negra e vne calze e vna camisa e anchora lasso a soa fiola Radossaua vno fostagno nouo verde. E item lasso a Bondan fante de ser Damian Sugneuich vno crose cum la cadena e si e lo ditto crose in armaro e anchora do ducati doro. E anchora lasso a Braian Rodignouich la spada e la targa. E anchora sapiati che ho recento dello vino de ser Mathio de Crieua dello suo tauernaro in summa iperperi 29 e sapiati come ho speso delli ditti dinari iperperi 9. E lo resto ho dato a ser Mathio de la de Menze videlicet iperperi 20 e vna taza in pegno per queste noue iperperi. E sapiati che ho dato a ser Mathio de la de Menze vna zenta formita (?) de arzento e anchora quatro aneli di arzento vni cerelli forniti se moriro che me la dara alla mia fiola Marussa. E item lasso a Prizin Stoichouich vno tapito. E item lasso a Mathio Luzich vno capuzo de murello. E fazo lo mio epitropo ser Mathio la de Menze e dom Nixa Radouich e ser Marino de Grade. E item lasso a Sancta Maria Mazore iperper vno e che se debia dir vna messa. E anchora che se fara vna zenta delle candele a ligar la ditta ghiesia. E anchora voglio che se dira do messe a Sancto Antonio e a Sancto Zohanne e a Sancto Zorza alle Pille do. E item lasso a Sancto Michaele vna peza di tela in ponzelle alla fratiglia. Quo quidem testamento viso per dictos dominos consulem et iudices et examinatis duobus ex testibus suprascriptis videlicet Pauao Radiuoeuich et Pasquale ser Blasii de Babalio, Mladieno Zuetchouich tertio teste defuncto, qui eorum sacramento ipsis separatim vno ab alio secundum morem delato dixerunt se fuisse testes assignatos per dictum testatorem, et quod dictus testator dum dictum condidit testamentum erat sane mentis et boni intellectis autenticatum fuit ipsum testamentum per dictos dominos consules et iudices vigore libertatis ipsis dominis consulibus attribute ad autenticando testamenta in mortalitate defunctorum, per partem minoris consilii captam die X ianuarii 1457. Quod nullo testimonio rumpi possit.

Izvori i literatura IZVORI Acta Consilii Maioris, 8, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Minoris, 5, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Minoris, 5, vol. 6, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Rogatorum, 3, vol. 24, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Rogatorum, 3, vol. 26, Dravni arhiv Dubrovnik. Gozze, Nicolo Vito de. Discorsi Sopra le Metheore d'Aristotele. Venice: Appresso Francesco Ziletti, 1584. _________. Il Governo della Famiglia. Venice: Appresso Francesco Ziletti, 1589. Kotruljevi, Beno. O trgovini i savrenom trgovcu, ur. Rikard Radievi i arko Muljai, Djela znanosti Hrvatske 1, Zagreb: JAZU, 1985. Lamenta de intus, 51, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Lamenta de intus, 51, vol. 2, Dravni arhiv Dubrovnik. Lamenta de foris, 52, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Lamenta de intus et de foris, 53, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 1, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 2, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 3, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 4, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 5, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 6, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 7, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 8, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 9, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, 50-1, vol. 10, Dravni arhiv Dubrovnik. Libri reformationum, Monumenta Spectancia Historiam Slavorum Medionalium, vol. 10; 13; 27; 28. ur. Josip Gelchich. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 18791896. Liber omnium reformationum, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, odelenje 3., s. 5, vol. 6. ur. A. Solovljev. Beograd: Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, 1936. Liber croceus, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 24. ur. Branislav Nedeljkovi. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1997. Liber viridis, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 23. ur. Branislav Nedeljkovi. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1984.

Odluke vea Dubrovake republike II, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 21. ur. Mihajlo Dini. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1964. Reformationes, s. 2, vol. 32, Dravni arhiv Dubrovnik. Spisi dubrovake kancelarije. Monumenta Historica Ragusina, vol. 2; 3; 4. ur. Josip Lui. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1984; 1988; 1993. Statuta doane civitatis Ragusii, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, odelenje 3., s. 5, vol. 6. ur. M. Peterkovi. Beograd: Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, 1936., 385-463. Statut grada Dubrovnika. Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990. Statut grada Splita. Split: Splitski knjievni krug, 1987. Statut grada Trogira. Split: Splitski knjievni krug, 1988. Testamenta notarie, 10-1, vol. 8, Dravni arhiv Dubrovnik Trogirski spomenici. ur. Miho Barada. Split: Splitski knjievni krug, 1988. Literatura Ait, Ivana, i Arnold Esch. Aspettndo lanno santo Fronitura di vino e gestione di taverne nella Roma del 1475. Quellen und Forschungen aus Italianischen Archiven und Bibliotheken 73 (1993.): 387-417. Bath, B.H. Slicher Van, Storia agraria dellEuropa occidentale (500-1850). Torino: Einaudi, 2 1972. Benyovsky, Irena. Reguliranje gradskog prostora u dalmatinskim komunama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka Acta Histriae 7 (1999.): 543-564. Beriti, Luka. Urbanistiki razvitak Dubrovnika. Dubrovnik: Zavod za arhitekturu i urbanizam Instituta za likovne umjetnosti, nema godine izdanja. ________. Utvrenja grada Dubrovnika. Dubrovnik: Drutvo prijatelja dubrovake starine, 1955. Blaschitz, Gertrud. Lehrhafte Literatur als Quelle fr mittelalterliche Realienkunde: 'Der Jngling' des Konrad von Haslau und der 'Magezoge'. Medium Aevum Quotidianum 28 (1994.): 14-38. Braudel, Fernand. Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. Zagreb: Antibarbarus, 1998. Burke, Peter. Junaci, nitkovi i lude narodna kultura predindustrijske Evrope. Zagreb: kolska knjiga, 1991. Carter, F. W. Dubrovnik: The Classic City-State. New York i London: Seminar Press, 1972. Clark, Peter. The English Alehouse: Social History 1200-1830. London: Longman, 1983. Coulet, Nol. Propritaires et exploitants dauberges dans la France du Midi au bas Moyen Age, u Gastfreunschaft, Taverne und Gasthaus im Mittelalter, ur. Hans Conrad Peyer (Mnchen-Be: R. Oldenbourg Verlag, 1983.), 119-136 remonik, Gregor. Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 35 (1933.): 15-36.

Deutsche Sitte und Sittlichkeit im 13. Jarhundert nach den damaligen deutschen Predigern. ur. Ernst Wolfgang Keil Dresden: Verlag C. Ludwig Ungelenk, 1931. Dini-Kneevi, Duanka. Dubrovnik i Ugarska u srednjem veku. Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 1986. ________. Poloaj ena u Dubrovniku u XIII i XIV veku. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1974. ________. Prilog prouavanju mera za vino u Dubrovniku u 14. veku. Historijski zbornik 19-20 (1966.-1967.): 419-427. ________. Trgovina uljem u Dubrovniku u XIV veku. Historijski zbornik 23-24 (1970.1971.): 287-306. ________. Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku. Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 9 (1966.): 39-85. Elias, Norbert. O procesu civilizacije. Zagreb: Antibarbarus, 1996. Foreti, Vinko. Dubrovake bratovtine. asopis za hrvatsku povijest 1-2 (1943.): 16-33. ________. Povijest Dubrovnika do 1808. knjiga 1, Zagreb: kolska knjiga, 1980. Geremek, Bronisaw. The margins of society in late medieval Paris. Cambridge: Cambridge University Press, 1991. Gottardo, Vittorio. Osti e tavernieri il vino nella Venezia medioevale. Venecija: Supernova, 2 1996. Heaton, Herbert. Economic History of Europe. New York and Evanston: Harper and Row Publishers, 1948. Janekovi, Zdenka. Dubrovako plemstvo u XV. stoljeu, doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 1997. ________. Okvir slobode dubrovaka vlastela izmeu srednjovjekovlja i humanizma. Zagreb-Dubrovnik: HAZU, 1999. ________. Post tertiam campanam - dubrovaki noni ivot u srednjem vijeku. Otium 1 (Rujan 1993.): 3-12. ________. Post tertiam campanam. Das Nachtleben Dubrovniks im Mittelalter. Historische Anthropologie (Kultur, Gesellschaft, Alltag) 1/3 (1995.): 100-111. Kreki, Baria. Dubrovnik in the 14th and 15th Centuries: City between East and West. Norman:University of Oklahoma Press, 1972. ________. Dubrovnik, Italy and the Balkans in the Late Middle Ages. London: Variorum Reprints, 1980. ________. Dubrovnik: a Mediterranean Urban Society, 1300-1600. Aldershot i Brookfield: Variorum Ashgate Publishing Ltd., 1997. ________. Contributions of Foreigners to Dubrovnik's Economic Growth in the late Middle Ages. Viator 9 (1978.): 375-94. ________. On the Latino-Slavic Cultural Symbiosis in Late Medieval and Renaissance Dalmatia and Dubrovnik. Viator 26 (1995.): 321-332. ________. Ragusa e il mare: aspetti e problemi (XIV-XVI secolo). u Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e Funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Et

moderna: Atti di Convegno internazionale Kongres odran u Bariju 21.-22. listopada 1988, ur. Antonio di Vittorio, 131-51. Bari: Cacucci, 1990. ________. Slike iz gradske svakodnevnice: prilozi prouavanju ivota u Dubrovniku u doba humanizma i renesanse. Anali Zavoda za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 26 (1988.): 7-28. Krivoi, Stjepan. Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1990. Le Goff, Jacques. Civilizacija srednjovjekovnog Zapada. Zagreb: Golden marketing, 1998. Levi, Giovanni i Schmitt, Jean-Claude. A History of Young People vol. 1. Cambridge i London: The Belknap Press of Harvard University Press, 1997. Lui, Josip. Dubrovake teme. Zagreb: Matica Hrvatske, 1991. ________. Obrti i usluge u Dubrovniku do poetka 14. stoljea. Zagreb: Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1979. Mahnken, Imgrid. Dubrovaki patricijat u 14. veku. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1960. Miti, Ilija. Dubrovaka drava u meunarodnoj zajednici. Zagreb: Matica Hrvatske, 1988. Montanari, Massimo. Alimentazione e cultura nel Medioevo. Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1989. ________. La fame e labbodonanza Storia dellalimentazione in Europa. Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997. sterberg, Eva, i Dag Lindstrm. Crime and Social Control in Medieval and Early Modern Swedish Towns. Acta Universitatis Upsaliensis. Studia Historica Upsaliensia 152. Uppsala: no publisher, 1988. Pantin, William Abel. Medieval Inns. u Studies in Building History, ed. E. M. Jope, 166-91. London: Odhams Press Ltd., 1961. Pekovi, eljko. Dubrovnik: Nastanak i razvoj srednjovjekovnoga grada. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1998. Peyer, Hans Conrad, ed. Gastfreundschaft, Taverne und Gasthaus im Mittlealter. Schriften des Historischen Kollegs 3. Mnchen i Be: R. Oldenbourg Verlag, 1983. ________. Viaggiare nel Medioevo Dallospitalit alla locanda. Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 21999. Pirenne, Henri. Le citt del Medioevo. Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997. Pounds, N.J.G. An Economic History of Medieval Europe. London-New York: Longman, 3 1980. A Primer of Medieval Latin an anthology of prose and poetry. ur. Charles H. Beeson Washington DC: The Catholic University of America Press, 1986. Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje. Zagreb: kolska knjiga, 1997. ________. Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV stoljeu. Historijski zbornik 33-34 (1980.-1981.): 139-209.

________. Komunalna drutva u Dalmaciji u XV st. i u prvoj polovini XVI stoljea. Historijski zbornik 35 (1982.): 43-118. ________. Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu. u Spomenica Ljube Bobana. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1996., 35-48. Ravani, Gordan. Crime in taverns of late medieval Dubrovnik. Medium aevum quotidianum 38 (1998.): 31-45. _________. Imago vini (pokuaj sagledavanja predodbe vina u srednjovjekovnom Dubrovniku). Dubrovaki horizonti 38 (1998.): 81-102. _________. Javni prostor i dokolica u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64. Reetar, Milan. Dubrovaka numizmatika. vol. 1 Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, 1924. Rokai Petar. Dubrovnik i Ankonitanska marka u srednjem veku. Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 1995. Roller, Dragan. Agrarno proizvodni odnosi na podruju Dubrovake republike od 13. do 15. stoljea. Zagreb: Radovi JAZU, 1955. _________. Dubrovaki zanati u 15. i 16. stoljeu. Zagreb: Radovi JAZU, 1951. Samardi, Radovan. "Ragusa come sistema di funzioni" u Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e Funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Et moderna: Atti di Convegno internazionale Kongres odran u Bariju 21.-22. listopada 1988., ur. Antonio di Vittorio, 1-12. Bari: Cacucci, 1990. Spremi, Momilo. La relazioni economiche tra Ragusa e l'Italia meridionale nel Medioevo. u Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e Funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Et moderna: Atti di Convegno internazionale Kongres odran u Bariju 21.-22. listopada 1988, ur. Antonio di Vittorio, 101-113. Bari: Cacucci, 1990. Stuard, Susan Mosher. A State of Deference: Ragusa/Dubrovnik in the Medieval Centuries. Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 1992. Tadi, Jorjo. Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 10-1 (1968.): 519-536. _________. Promet putnika u starom Dubrovniku. Dubrovnik: Turistiki savez Dubrovnika, 1939. Vojnovi, Kosta. Bratovtine i obrtne korporacije u Republici dubrovakoj od XIII. do konca XVIII vijeka. Monumenta historico-juridica, vol. 7. Zgreb: JAZU, 1899. _________. Crkva i drava u dubrovakoj republici prvi dio Rad JAZU 119 (1893.): 32142. _________. Crkva i drava u dubrovakoj republici drugi dio Rad JAZU 121 (1895.): 191. ivkovi, Pavo. Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku. Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 22-23 (1985.): 31-39.