Andr Kostolany PSIHOLOGIJA BURZE

Naslov izvornika Andr Kostolany, Kostolanys Brsenpsychologie ECON Verlag GmbH ECON Verlag GmbH

Nakladnici Poslovni dnevnik MASMEDIA Urednik Slaven Andrai Izvrna urednica Ksenija Gredelj Vargovi Lektura Perina Vuka Izrada kazala Ivana Kirini Proizvodnja Vjeran Andrai Dizajn omota Andrija Previi, Adverta d.o.o., Raunalna priprema teksta Mario Ostoji Tisak Grafiki zavod Hrvatske

Andr Kostolany

PSIHOLOGIJA BURZE

Prijevod

Slavica Bili

Poslovni dnevnik MASMEDIA Zagreb

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 656365 ISBN 978-953-157-511-9

Predgovor/11 Sveano uvodno predavanje:

Nedavno sam spoznao samoga sebe / 13

Prvo predavanje:

Burza je 90 posto psihologija / 15

Drugo predavanje:

0 fascinaciji novcem / 19
Tree predavanje:

Mase ne znaju / 35
etvrto predavanje:

Veliki slom - primjer iz kojeg se moe uiti masovna psihologija / 47

Peto predavanje:

0 proricateljima, profesorima i drugim guruima / 59

esto predavanje:

Burza i ostatak svijeta / 69

Sedmo predavanje:

0 psihologiji Nijemaca / 77

Osmo predavanje:

Moj burzovni zooloki vrt / 83

Deveto predavanje:

Poduzetnici, kupci i drugi lukavci / 89

Deseto predavanje:

Mala burzovna psihopatologija: praznovjerje, fetiizam, ovisnost o igri / 101

Jedanaesto predavanje:

Trajna vrijednost glupih / 109

Dvanaesto predavanje:

Niti jedna burza ne slii drugoj / 119

Zavrni kolokvij:

Moje tri karijere / 125

Kazalo/133

Psihologija je sve - ak i na burzi. Udarac gonga tijekom pekulacija na rast ili pad cijene, a osobito veliki slomovi na burzi, kao to se posljednji put dogodilo u listopadu 1987., dokazuju da je cirkulacija novca iznimno kaotian proces. Kako je mogue opstati kao ulaga u tom velikom kaosu? Andr Kostolany, ve sedamdeset godina pekulant i profesionalac na burzi, sumira u svojoj knjizi ivot koji je, osim svojoj velikoj ljubavi - glazbi, posvetio novcu. Preivio je najmanje petnaest burzovnih katastrofa, esto bi izgubio gotovo svu svoju imovinu, a jo ee bi vrlo mnogo zaradio. Kostolany: "Ono malo to znam o gospodarstvu i financijama nisam nauio na sveuilitima ili iz strunih knjiga, nego u dungli." U ovoj knjizi rije je o nekoliko vrhunskih pekulanata koji znaju razmiljati i reagirati u pravom trenutku, a i o mnogima koji bi rado eljeli zaraditi na burzi, ali uvijek prekasno reagiraju, jer upadaju u stupicu savjeta utemeljenih na smrtnoj sigurnosti'. No onaj tko moe paljivo slijediti Kostolanyjeva predavanja za kavanskim stolom, moe nauiti da se u stvarima koje se tiu kapitala moe postupati pametnije nego to to ini masa. K tomu se jo gratis nude duhovitost, anegdote i cjelokupan arm ovog borca za cisti kapitalizam'. Burza je udljiva i neuraunljiva. Nije dovoljno samo predviati rezultate, treba pogoditi reakciju publike...mora biti nepovjerljiv, cinian i malo umiljen, kako bi mogao rei: "Vi ste svi glupani!" Samo Andr Kostolany moe izai na kraj s tim i u stanju je servirati sve te bezobrazluke tako neodoljivo, a uz to jo i postizati uspjehe, kao to pokazuje i cijeli opor njegovih oboavatelja i itatelja. Od sada e stari majstor nositi jo jednu titulu - poasni profesor psihologije burze. Andr Kostolany, roen 1906. u Budimpeti, jo se od 1920-ih godina na burzama svijeta osjea kao kod kue i danas pouava u Parizu, Mnchenu, New Yorku i na Azurnoj obali. Dri seminare i predavanja te redovito pie za ekonomski magazin
7

Capital. Izdavaka kua ECON objavila je njegove bestselere: Kostolanys Brsenseminar, ...und was macht der Dollar? Im Irrgarten der Whrungsspekulationen, kao i Kostolanys beste Geldgeschichten.

Izazov burze, LMN, Zagreb, 2007. (nap. prev.)

M A T A J E VANIJA O D Z N A N J A

Albert Einstein

Predgovor
Naslov prve kolumne iz Kostolanyjeva pera koja mi je 1965. dola u ruke glasio je: Bekenntnisse eines Spekulanten. U jednoj svojoj knjizi priznaje: "Ne mogu biti ministar financija, bankar ne elim biti, a burzovni pekulant - to jesam." Ve 70 godina bavio se tom tajanstvenom, kapricioznom burzom u kojoj se mijeaju gospodarske injenice s matovitim priama i esto ciljano rasprenim glasinama, poluistinama i savjetima - koje pokreu strah i pohlepa - i koje esto dovode do potpuno neloginih, iracionalnih teajnih kretanja. O n a je za njega ne samo podruje djelovanja nego danas, vie no ikad, objekt prouavanja. Nakon Prvog svjetskog rata odselio se iz svojeg zaviajnoga grada Budimpete u Pariz. Tada je zapoela njegova karijera koja je bila vie od zvanja, bila je to zapravo vlastita ivotna pria. Burzu naziva dunglom i novac koji je potroio za kolovanje pretvorio se u viestruko veu vrijednost od one koliko stoji studij na Harvardu. Od prakse se vratio natrag na teoriju i vlastitim novcem prikupio iskustva, za razliku od veine drugih koji od teorije idu k praksi i svoja iskustva stvaraju tuim novcem. Jedno od njegovih prvih steenih iskustava bilo je da je na burzi sve mogue - ak i ono to je logino. Za Kostolanyja nije dovoljno poznavati sve podatke na burzi. Motor pekulacije i pretpostavka uspjeha je mata. Stoga prezire pekulante sustava i burzovna raunala, jer njima nedostaje mata. Rije je zapravo o tome da je upravo ljudska dimenzija, ljudski imbenik, esto pokreta burzovnih kretanja, esto i posve pretjerano. I to je tema ove knjige. Upravo nama Nijemcima predbacuje se da nismo dorasli zamkama novca. Kad je rije o novcu, njemaki narod romantiara, filozofa i glazbenika postaje neromantian i gubi svaku sklonost za filozofiju i osobito matu. Moglo bi u tome i biti neto istinito. Kada sam 1969. prvi put sreo Kostolanyja u Mnchenu, zapoeo sam razgovor o njegovoj izjavi da nama Nijemcima nedostaje 30 godina iskustva u ulaganjima, inae ne bismo potpali pod frku IOS-a, na to je on kao jedan od rijetkih
11

upozorio. Postavio sam mu pitanje bi li bio spreman pretoiti svoje burzovno iskustvo u zajedniku aktivnost te na taj nain smanjiti burzovni deficit Nijemaca. Tako je tada poeo na zajedniki pothvat - savjetodavne usluge o investiranju i burzovni seminari - koji traje do danas. Suprotno naim prvobitnim oekivanjima, burzovni seminari bili su vrlo omiljeni i sve vie posjeeni, osobito su dolazili mladi ljudi. Nastavno gradivo sadrano je u knjizi Izazov burze, objavljenoj 1986. Knjiga je postala bestseler. Mnogi koji su je proitali i slijedili savjete, mogli su u meuvremenu ostvariti veliku dobit na burzi i bolje se zatititi od gubitaka. I ova se knjiga ubraja u obveznu lektiru za uspjene burzovne meetare, pekulante i ulagae kapitala. Razotkriva burzovne tajne i odgaja prema samostalnom i neovisnom miljenju i djelovanju. Ovo nije udbenik, to je vie pria koja kae: "Ne pouavam, pripovijedam." Kao onaj tko je duhovno, profesionalno i materijalno neovisan te moe ivjeti ulogu koja je pripisana njegovu tijelu. Kao antikonformist, ohrabren, angairan i katkad strastveno uzbuen u borbi za isti kapitalizam, sa svojom drskou bez premca s kojom se svakoga usuuje nazvati varalicom ili pak jo nekim pogrdnijim nazivom, za koji smatra da je ispravan. Od toga ne izuzima ni banke, tovie, priinjava mu enorm n o veselje kritizirati njihove pogrene poteze upravo pred njihovim klijentima. itateljima ove knjige elim duhovno zadovoljstvo i materijalni uspjeh, a autoru, m o j e m brinom i dragom prijatelju i partneru Kostolanyju, da jo dugo svojim uenicima i itateljima pokazuje put prema uspjehu na burzi, s mnogo arma, duha, ivotnog veselja i neukrotiva optimizma. Gottfried Heller (Vie od 20 godina partner Andra Kostolanyja)

12

SVEANO UVODNO PREDAVANJE

Nedavno sam spoznao samoga sebe

Tijekom meunarodne bankarske konferencije u Mnchenu jedne sam veeri imao prigodu u glasovitoj dvorani hotela Bayerischer Hof promatrati skup amerikih visokih financijskih strunjaka. Tada sam vidio mnoge slavne i vane politiare koji se bave financijama i gospodarstvom. A u jednom kutu, malo skriven, ali sasvim oito napetih uiju, sjedio je mlad ovjek u dobi od oko 20 godina. Bio je to Andr Kostolany. Naziva se pekulantom, jer se u ivotu ne bavi niim drugim nego analiziranjem dogaaja, kako bi nakon toga mogao operirati na razliitim burzama. Kada sam poeo razgovarati s njim, odgovorio mi je neljubazno: "Da, i ja sam te prepoznao. Ti si moj alter ego. Pita me to radim ovdje? Zar ne vidi tko sve ovdje uokolo sjedi. Ako samo uhvatim jednu rije, jednu informaciju, mogu od toga stvoriti cijelu imovinu." Ja: Boe, kako si loe informiran, pa informacije smatra tako vanima. Zar ne poznaje moju parolu 'informiran = rutiniran'? On: Zar eli tvrditi da ova gospoda nita ne znaju? Ja: Znaju ono najvanije. Oni dodue poznaju sve brojke, ali ak nisu u stanju konstatirati nalazili se SAD danas u recesiji ili ne. Jedan eli povisiti svotu novca, drugi je eli sniziti. Jedan je za poviicu poreza, drugi se zaklinje u proraunski deficit. Jedan vidi najveu opasnost u deficitu platne bilance, drugome se fuka za to. Ako ne znaju ispravno procijeniti trenutanu situaciju, kako e predvidjeti budunost? On: Rekao sam da si ostario. Zar ne zna da se danas koriste raunalima i uslugama analitiara? Ja: Vi mislite da je to sve egzaktna znanost. Bila je zabluda odrati tu konferenciju u Akademiji znanosti, jer niti nacionalna ekonomija niti znanost o financijama nisu znanosti. One su umijee. Bilo bi bolje da je konferencija odrana u minhenskoj pinakoteci. On: Zato si takav pesimist?

13

Ja: Nisam uope. Ali sa 70 godina iskustva postao sam kritian. Tijekom moje karijere esto sam zaraivao novac tako to sam uinio upravo suprotno od onog to je bio gorui savjet. A i odgovorne veliine gotovo uvijek kau upravo suprotno od onoga to planiraju. Zar nije sir Stafford Cripps, britanski ministar financija, jedanput pred Parlamentom izjavio da je devalvacija funte iskljuena. etrnaest dana poslije funta je devalvirala, a sam ministar financija nije se zahvalio na dunosti - i ostao je ipak perfektni engleski dentlmen. I u Njemakoj vlada velika zbrka u vezi s monetarnim pitanjima. Svatko tvrdi neto suprotno, a ini se da Savezna banka Savezne Republike Njemake trenutano nije dorasla burzovnim igraima. Kada bi za savjetnike imala iskusne pekulante, mogla bi se s DEM-manipulantima igrati make i mia. Zar najbolji andari ne nastaju od lopova? On: Dakle, ne treba uope nita znati! Ja: To uope nisam mislio. Naprotiv, treba znati mnogo, ali ne brojke koje se nalaze u svim moguim knjigama i raunalima. Treba razumjeti kontekst i znati interpretirati obavijesti. Treba imati inspiraciju, iskustvo i opet iznova iskustvo, sve izmijeano s mnogo udaraca i potrebno je temeljito prostudirati mnoge knjige... I onda se moe... On: Shvatio sam. O n d a moda za 60 godina mogu postati tako mudar kao ti.

14

PRVO PREDAVANJE

Burza je 90 posto psihologija

Moj brati George Katona ivio je u SAD-u, ali je studirao u Njemakoj. Bio je profesor ekonomskih znanosti i kao struno podruje specijalizirao je psihologiju gospodarstva. Njegove strune knjige (izmeu ostalih Der Massenkonsum, Psychological economics, Psychological analysis of economic behavior) i danas su standardna djela za taj jo uvijek zanemarivan istraivaki smjer. Nakon objavljivanja moje knjige Si la bourse mtait conte (u njemakom prijevodu naslov je glasio Das ist die Brse) prije gotovo trideset godina dobio sam njegovo pismo. Moju je knjigu proitao sa zadovoljstvom i odobravanjem. Ali ne slae sa m n o m da se psiholoke reakcije burzovne publike ili pojedinanog ulagaa ne mogu procijeniti ili kalkulirati. "One su mjerljive i procjenjive", dodao je, "a to u ti objasniti na ljeto, kada doem u Pariz." Naalost, umro je ubrzo nakon toga i tako mi je ostao duan svoje objanjenje. Nakon toga mnogo sam razmiljao o tome koji su ga to razlozi mogli potaknuti na shvaanje da je psihologija publike neto to se moe predvidjeti. Nakon dugog promiljanja o tom, za svakoga pekulanta eminentno vanom pitanju, uvidio sam da se dublje psiholoke motivacije pojedinca i mase, kao i njihove reakcije, doista otimaju predvianju. No intenzitet zbroja pojedinanih odluka, dakle estina psiholoke reakcije mase, kao i priblino vrijeme, moe se, ako ima iskustva s burzom, katkad doista - ne 'predvidjeti', nego naslutiti ili pogoditi. Tvrdim da se uloga psihologije u dogaajima na burzi uope ne smije precijeniti: kratkorono i srednjorono ona ini 90 posto onoga to se zbiva na burzi! Psihologija burze je 'znanost' kojom se treba baviti s mnogo tankoutnog osjeaja, ona je gotovo umjetnost. Najee koritene rijei na burzi su: moda, kako se nadam, mogue, moglo bi, unato tomu, iako, dodue, vjerujem, mislim, ali, vjerojatno, ini mi se... Sve to se vjeruje i kae uvjetno je i moe se vidjeti i sasvim drukije.
* Psiholoka analiza ekonomskog ponaanja, Panorama, Zagreb, 1965. (nap. prev.) 15

Najslabija dionica na svim burzama svijeta danas je dionica "Logika d.d." jer njezini teajevi uope ne slijede trend. Oni osciliraju gore-dolje i odraavaju reakcije 100.000 histerinih burzovnih profesionalaca i poluprofesionalaca ije se miljenje esto mijenja iz minute u minutu. esto se rado tvrdi da je burza danas potpuno netransparentna. Kada bi bila transparentna, ne bi bila burza. Burzovni igrai love u mutnoj vodi koju sami s dosta prie, koja je zapravo mlaenje prazne slame, jo vie zamuuju. Mediji dalje ire takvu 'burzovnu mudrost'. I tako u izvjeima i komentarima prevladava potpuna konfuzija. Najee se prvo mijenjaju teajevi i brzo pronaena obrazloenja naknadno se plasiraju. Danas se kae: teajevi padaju na temelju padajue nezaposlenosti ije inflacijsko djelovanje dovodi do viih kamata. A nekoliko d a n a nakon toga zastrauje se s rastuom nezaposlenosti kao znakom sve slabijega gospodarstva. Katkad se nii deficit trgovinske bilance interpretira kao povoljan, katkad kao negativan, jer prevelik uvoz djeluje inflacijski. Jedan d a n stabilni dolar smatra se dobrim jer se ne moraju povisivati kamate, to je sluajno i logino. Dva dana poslije dolar se oznaava kao negativan imbenik i tako dalje. Ako su profesionalci loe volje, ne vrijedi nita. Moram priznati da i ja esto ne mogu pogoditi hoe li reakcija publike na odreeni dogaaj ili neku financijsku reakciju biti negativna i samo glasina ili e biti pozitivna. I to samo zbog toga to u pravilu i sami ulagai ne znaju kako e neka odreena obavijest djelovati na dogaaje u gospodarstvu, hoe li se ona, vezano uz njihov angaman ili burzu, vrednovati kao dobra ili loa. Burza se esto ponaa poput alkoholiara; plae kada je rije o dobrim vijestima, a smije se kada je rije o loima. Za ilustraciju elim navesti primjer iz pekulacije devizama. 1970-ih godina, kada je dolar morao patiti od amerikih duevnih kompleksa, osnovan je sindikat arapskih zemalja koji je poslije stalno povisivao cijene nafte. Pri svakoj poviici cijena vritali su dolarski pekulanti. Vie cijene nafte djelovale su inflacijski, a to je iznimno loe za dolar. Dakle, igrali su na pad cijena, a dolar je konstantno padao. Ve tada sam u svojim kolumnama u ekonomskom magazinu Capital pisao koliko je ta reakcija besmislena. Ako se cijena nafte povisuje, onda to za velike industrijske zemlje kao to su Japan, Francuska, Savezna Republika Njemaka znai da njihova potranja za dolarima raste zbog viih naftnih rauna. Dakle, potranja za dolarima se poveala, a to bi se prije moglo nazvati motivom na rast. Umjesto toga, pekulanti su i dalje smanjivali vrijednost dolara. Nekoliko godina poslije, u 1980-ima, kada je amerika valuta bila na ponovnoj silaznoj putanji, objasnio se taj razvoj potpuno suprotno, time to se s jedne strane u cijelom svijetu smanjila potronja nafte, a s druge strane, cijena je pala. Taj put zakljuak je odgovarao istini: industrijskim zemljama trebalo je manje dolara i na taj se nain smanjila potranja za tom valutom.
16

U 1970-im godinama, kada je nastao termin 'naftni ok', mogle su se uti i druge procjene: ako cijena nafte raste, to znai da arapske zemlje imaju na raspolaganju vee dolarske iznose s pomou kojih mogu kupovati robu iz zapadnih industrijskih zemalja. To je dobro za konjunkturu. Opet su postali glasni oni glasovi koji su tvrdili da su e n o r m n o visoki izdaci potroaa za benzin i trokovi grijanja znatno ograniavali sredstva za druge izdatke za potronju te su time oznaavali ozbiljnije ugroavanje gospodarskog razvoja. Kratko i jasno: objanjenja su uvijek naknadno pristizala. Burzovni i devizni teajevi kreu se gore-dolje, a nakon toga bezbrojni igrai, pekulanti, analitiari i savjetnici za ulaganja objanjavaju sasvim precizno - esto sasvim proturjenim argumentima - zato je ba moralo doi do toga do ega je dolo. Teajevi prvo stvore vijesti, onda se vijesti dalje ire - a ne ine vijesti teajeve! esto vijesti iz Vanjskog svijeta' - kako god ih se interpretiralo - uope nisu od bitnog znaenja za kretanje teaja. Ulagai su esto pesimistini i kad za to nemaju niti jedan objektivan razlog. Njima je kao mojem starom prijatelju Grnu, bekom izbjeglici u New Yorku, kojega je njegov kolega priupitao: "Reci, jesi li sretan u Americi?" - "Da, jesam, sretan sam", glasio je melankolian odgovor, "ali nisam sretan." Uzrok tog pesimizma je u karakteru mnogih sudionika na burzi, jer oni su igrai i nisu oni koji mnogo razmiljaju i promiljaju vanjske dogaaje, nego oni koji ele neto kupiti ili prodati, kako bi brzo ostvarili dobit i ostali u igri: ljudi koji su obuzeti strau. to vie ti igrai poseu za burzovnim dogaajima, to je stanje na burzi stabilnije. O n d a u prvom planu stoje subjektivni imbenici, primjerice pitanje u kolikoj su mjeri igrai angairani, jesu li sav svoj novac uloili u vrijednosne papire ili ak i vie od onoga to su imali. Ako odreeni dogaaji pogode neku burzu kojom igrai dominiraju, primjerice odreeni politiki dogaaj, moi e razviti sasvim drugo djelovanje nego da su portfelji publike prazni. Vrlo je est sluaj da burzovni teajevi rastu, a da se istodobno ostvaruje i velik promet. Analitiari u takvim sluajevima kau da je burza stabilna jer visok promet svjedoi o tome da je publika zainteresirana za burzu. Prema mojem uvjerenju to je sasvim pogreno. to je vei promet na burzi kod rastuih teajeva, to se vie papira prebacuje iz snanih' u 'slabe' ruke, odnosno iz psiholoki vrstih u psiholoki nestabilne burzovne sudionike. No ako se svi vrijednosni papiri nalaze u 'slabim' rukama, onda je sto posto sigurno da je pred vratima krah. Intenzitet psiholoke reakcije publike ovisi, prema mojem uvjerenju, iskljuivo o tom 'tehnikom stanju' trita - a time ve zahvaam i u svoju prvu lekciju o 'burzovnoj psihologiji'. Sigurno e se nai netko tko e moda smatrati drskou to ja ovdje nastupam kao 'psiholog burze i gospodarstva', kada se zna da nisam studirao ni psihologiju ni gospodarstvo. Ovo drugo rado priznajem, ali sam tim vie uio u dungli dugog ivota
17

na burzi gdje sam morao platiti jo mnogo vie za uenje. Koja srea! Tako sam stalno ostao savreno nepristran pri objektivnoj analizi. Ali na ovo ja polaem vrijednost: promiljanje, logika i preciznost u potpunosti se ubrajaju u moj zanat. Ne volim zablude u svojem tijeku misli ako planiram neku pekulaciju, kao ni pogrene note u glazbi. Nije sluaj da svatko cijeni rad razmiljanja poput mene. Kada sam nedavno na Tehnikom fakultetu u Darmstadtu odrao predavanje pred tisuu studenata, jedan od njih je na kraju u zavrnoj raspravi vezanoj uz predavanje postavio zanimljivo i duhovito pitanje: "Isplati li se uope ii na burzu ako se mora jo tako mnogo misliti i promiljati?" On je zacijelo mislio da se samo redovito moraju itati burzovna pisma kako bi se bilo uspjenim pekulantom. Profesori se esto smijulje mojim izjavama i tezama, ali me ipak pozorno sluaju, a da ne govorim o tisuama zainteresiranih koji su pohaali moje seminare ili o studentima kojima sam predavao na mnogobrojnim fakultetima. Profesori su me smatrali nekolovanim arlatanom. Koju to ulogu u mojoj dobi igra za mene? Onda bi se moglo rei da sam upravo stari arlatan, jer radije sam nekolovan pekulant koji je svoju grbau vie od 70 godina potucao uokolo na 70 burza, nego kolovani profesor gospodarstva koji jo nikada nije proveo 24 sata na parketu neke burze. Sada sam izazvao na duel ak i jednog znanstvenika sa Sveuilita Konstanz koji se bavi gospodarstvom, a koji me pred mojim studentima nazvao arlatanom. Trebali bismo se suoiti na strunoj debati pred publikom i vidjeti tko zna vie o gospodarstvu i financijama. No do sada nije reagirao na moj izazov. Stoga sada svojim itateljima predoujem svoja sabrana iskustva i zakljuke o psihologiji ljudi i masa - kao neku vrstu kolegija uz ispijanje kave u kavani, bez pretjerane akademske strogoe, ali zato, nadam se, na zabavan nain. I prie iz mojeg ivota, moja sjeanja na pekulante, igrae i druge lukavce, uvijek imaju veze s burzom (ona je moj ivot!) i ubrajaju se u zbroj ivotnog iskustva koji mi je omoguio da proniknem u veliku 'psihoigru' koja se zove burza i da - kako obiavam rei uspjeno prebrodim barem 51 od 100 sluajeva.

18

DRUGO PREDAVANJE

O fascinaciji novcem
"Novac nije sve, ali mnogo novca, to je ve neto", rekao je jednom George Bernard Shaw. Uvijek su iznova filozofi strastveno objanjavali pitanje je li nagon za novcem moralno opravdan ili ne. Nemogu je objektivan sud. Ali zasigurno vrijedi jedno: fascinacija novcem i nagon za njim motor je koji pokree gospodarski napredak. Teko je provesti preciznu analizu fascinacije novcem. Uvijek to ovisi o karakteru onoga tko je fasciniran: zato je fasciniran i kojom svotom? "On je teki milijuna", rekli su jednom Beani, "sigurno ima 100.000 guldena." Ta izreka u to vrijeme nije ak niti bila paradoksalna, jer rije milijuna nije bezuvjetno znaila da je spomenuti doista posjedovao milijun. 'Milijunaem' se nazivao - i zacijelo i danas naziva bogat ovjek kojemu pripada odgovarajue potovanje, kao kada se kae 'Rothschild' ili 'Krez'. I m a m prijatelje koji se kada imaju sto maraka u depu osjeaju poput milijunaa. Drugima je pak novac poput morske vode, to je vie piju, bivaju edniji (Schopenhauer). Mnogi su osobito fascinirani novcem drugih i razbijaju si glavu time koliko novca ima ovaj ili onaj. Uvijek uzdiu kada uju za neku poznatu bogatu osobu: koliko novca taj ima?! Njihove misli o ljudima i objektima uvijek krue oko njihove vrijednosti. Jednoga dana nazvala me novinarka koja se bavi financijama, a koja je prireivala anketu. Njezino pitanje glasilo je: "Gospodine Kostolany, vi ste profesionalac na burzi s velikim iskustvom. Kako se moe objasniti injenica da niste milijuna?" Bio sam malo konsterniran i uzvratio sam: "Kao prvo, vae pitanje je vrlo indiskretno, a kao drugo: kako znate da nisam milijuna? Moram li vam podastrijeti svoj bankovni raun? Ali, nemojte se brinuti, neu od vas posuivati." Koliko se esto dogodilo da sam pitajui za zdravlje ili posao nekog znanca dobio odgovor: "Oh, on ima mnogo novca." Mnogi ak respektiraju novac koji su neki ljudi nekada imali, a sada vie nemaju. Postoje i oni koji su fascinirani vlastitim novcem.
19

Miluju svoj novac i dive mu se, doputaju da ih hipnotizira. Jedan dobar prijatelj koji je bio pjesnik rekao mi je jednom prigodom: "Da imam mnogo novca, ostavio bih sav svoj imetak bogatima jer oni vole novac." Poznavao sam jednoga ije je omiljeno zanimanje u slobodno vrijeme bilo zbrajati brojke na svojem bankovnom raunu. Rekao je da je to za njega najbolji nain ubijanja dosade. Zatim postoje oni koji bi mogli kupiti mnogo toga lijepog i skupog, ali to ne ine jer se zadovoljavaju milju da to mogu uiniti. Osjeaju da novac zrai i ve ih to ini sretnima. Dovoljna im je sama injenica da to mogu. Imao sam prijatelja koji bi kada je izgovarao rije novac pogladio svoj novanik preko tkanine sakoa s osjeajem da su svi uici ovoga ivota kondenzirani u ekovnoj knjiici. Jednom sam ga upozorio na tu runu gestu koje sm uope nije bio svjestan. Bio mi je zahvalan na tom upozorenju i nakon toga prestao je s opscenim glaenjem novanika. Drugi prijatelj priznao mi je da bi svaki put kada je pozitivno inkasirao osjetio libido. Za jednog drugog, naprotiv, bilo je jasno da e svaki put, kada bi burzu naputao s velikim gubitkom, otii o d m a h u bordel. Nasreu, postoje i ljudi koji zahvaljujui svojem novcu doista ele uivati u svim veseljima ivota. Njima nije dovoljno da samo prouavaju jelovnik, oni ga uistinu ele i iskuati. Za mnoge je novac simbol moi i statusa: donosi im prijatelje, licemjere, zavidne osobe i komplimente te privlai parazite. Fascinirani su novcem jer znaju da njihov novac fascinira mnoge druge; ne ele samo uivati u materijalnom luksuzu, nego osjetiti mo novca i servilnost drugih. Novcem su osobito fascinirani oni koji su ga nekada imali mnogo, a moraju imati jak karakter kako bi svladali bol. Francuski markiz Boni de Castellane, najpoznatiji kavalir na prijelazu s 19. u 20. stoljee, pisao je u svojim memoarima koliko je bio nesretan onoga dana kada vie nije bio suprug amerike milijunaice Anne Gould. Naravno, nije morao glodati kamenje, ali vrijeme kada se mogao razbacivati milijunima je prolo. Njegov komentar je glasio: "Otkako sam uniten, poznajem svoje slabosti." Kod igara na sreu postoji isto teorijska fascinacija. Kada bi se igralo za grah, a ne za novac, ne bi to vie bio nikakav ivani podraaj. Za mnoge novac moe biti odteta za neke druge stvari, primjerice za mizerije poput psihikog hendikepa, runoe i tako dalje. Ili se netko tko ima ambicije, a ne moe ih realizirati, moe utjeiti svojim skromnim podrijetlom. Novac mu moe nadomjestiti pretke. Glasovita novinarka Elsa Maxwell koja se u herojskim godinama amerikog napretka bavila drutvenim problemima napravila je sjajnu karijeru tako to je povezala novopeene amerike milijunae irskog podrijetla, koje nisu prihvaali superfini 'Mayflower Amerikanci', s osiromaenim engleskim aristokratima. Ti su se novi milijunai preko svojeg odnosa s Earlovima i Dukeovima o d m a h osjeali ravnopravnima s krutim amerikim plemstvom koje je imalo novac, a milijuni novopeenih bogataa istodobno su fascinirali plemstvo koje vie nije posjedovalo novac.
20

Mnogima novac slui da bi se njime mogli hvalisati. Neki nabacuju primjedbe kako bi na taj nain proirili ili poveali legendu svojeg ivota. Ukratko, novac kod ljudi izaziva najrazliitije reakcije. Naravno, i u ljubavi. Novac kod ena moe izazvati iskrene ljubavne osjeaje. Novac u njezinim oima simbolizira uspjeh mukarca, a uspjean mukarac je fascinira, osobito ako ona od toga jo i profitira. Ona mukarca iskreno voli jer je okruuje luksuzom. S druge pak strane postoje i one koje mrze mukarca od kojega dobivaju novac, a vole onoga kojemu poklanjaju novac. Za mnoge je novac samo mjerilo uspjeha, a zapravo samim novcem nisu fascinirani. Jo mi i danas odzvanja u uima kako je Lili Darvas, neko poznata lanica glumake druine Maxa Rheinhardta, odmah nakon dolaska u Pariz rekla: "Sad u se odjenuti vrlo provokativno, zatim idem proetati bulevarom i ekat u da mi se netko priblii. elim znati koliko mi se nudi, u protivnom u misliti da je svaka ena uzaludno lijepa!" Htjela je doznati koliko kao ena vrijedi u gotovini. No ako je ena fascinirana samim novcem, to za njezina supruga ili momka moe biti vrlo opasno. I najvei luksuz - dvorac, dragulji, krzno, automobili - ima svoje granice, i nakon odreene toke nastupa prezasienost. A bankovni raun u koji se ena zaljubi nema granica, on je poput bave bez dna. Do koje se mjere ovjekova fascinacija novcem moe pretvoriti u opsesiju trebala bi ilustrirati sljedea anegdota: Jesi li uo, u m r o je gospodin Meier! Oh, kako je to tuno, a to je imao? Moja procjena je oko dva milijuna. Ne mislim to, nego to mu je nedostajalo? Moda oko pola milijuna. Ti me doista ne razumije! Od ega je umro? A, to pita, stvar je sasvim jasna - od razlike!

Mora imati gotovinu

Svijet novca nije uvijek lijep svijet. Novac posjeduje radioaktivnost, moe pokvariti i esto na svjetlo dana iznijeti najrunije ljudske osobine. Danas je moj odnos prema novcu vrlo neutralan. Ali nije to uvijek bilo tako. Kada me otac u mojoj ranoj mladosti poslao iz osiromaene i propale Budimpete u Pariz, kako bih ondje uao u tajne burzovnog zanata, bio sam zahvaljujui svojim roditeljima zbrinut, imao sam novana sredstva potrebna za ivot, ali injenica je bila da sam doao u Pariz. Doao sam u grad koji je u to vrijeme bio sredite svijeta. Bio

21

je to fantastian grad, divovski lunapark. Sve je bilo prepuno robe, prepuno luksuza. Taj luksuz i volja za ivotom osjeali su se na svakom koraku. Pariz..."J'ai deux amours, mon pays et Paris." Imam dvije ljubavi, svoju domovinu i Pariz. Ogrlice od banana oaravajue keri Antila, Josephine Baker, otkucavale su takt za tu pjesmu koja je postala moja vjeroispovijest. Pariz je znaio ivot u luksuzu i sveanostima koje sam elio upoznati s pomou Orient Expressa kada sam jedne veeri uao u njega poput Balzacova junaka Rastinjaka kada se popeo u potansku koiju. Tada jo nisam znao da je taj svijet zabranjeni raj i da e ostati blizak tome da ga dodirnem, a ipak e mi ostati nedostian, ako ne budem posjedovao klju koji e osigurati pristup u njega - novac. A ja nisam imao dovoljno u novaniku, barem ne u velikoj mjeri. Bilo je fascinantno gledati predstavu, ali to nije bilo dovoljno. S tamnim naoalama poput tita i crnom kosom pojavio se Fujita na Montparnasseu - slijedila ga je Kiki, njegov omiljen model - kako bi sa svojim prijateljima Kislingom, Vertsom i drugima popriao za drvenim stolovima lokala u blizini katedrale. Elegantne dame dopustile su da ih se otprati do Longchampa i Auteuila kako bi hodajui pokazale svoju odjeu koju je kreirao Poiret. Na njegovoj jahti u Bolougneu kreator je kao otmjeni svjetski ovjek primio svoje prijatelje iz drutvene kreme i svirao im je jo i u osvit zore najnovije melodije iz New Orleansa. Na Champs-lysesu i bulevarima ljudi su stajali u redu kako bi otkrili ari Chaplinove "Potjere za zlatom" i svijeta Orijenta u "Lopovu iz Bagdada". U romanima Francisa Carcoa mogao se upoznati jezik naroda i tako oboruan mogao si se pomijeati meu ljude - jer to je bilo ik - u barovima na Pigalleu. Drugih veeri ilo se, nakon to si otpjevao najnoviji kuplet "Valentine" Mauricea Chevaliera, K Maximu pojesti juhu, ili je gospoda ostajala sama u kafiu Weber kako bi priali o najnovijem modelu automobila ili o Mistinguettinim nogama. Englezi su ovladali povrinama travnjaka Le Touqueta, a opinska uprava ve je razmatrala mogunost promjene naziva ulica i natpisa na izlozima i njihova prijevoda na engleski. Poput djeteta koje je spljosnulo nos pritiui staklo izloga slastiarnice divio sam se tom gradu p u n o m ivota i zbivanja. Tu, u tom gradu, mogao si imati sve, a za to si trebao imati samo jednu jedinu stvar - novac. Tako se vrlo duboko u mojoj glavi usadila ideja: stvoriti mnogo novca, stvoriti iznimno mnogo novca! U to je vrijeme novac bio mnogo vaniji za ivot nego to je danas, ako se primjerice misli na zdravlje. Poeo sam novac oboavati poput bogova, smatrati ga jedinim ivotnim sadrajem, a njegovo uveavanje shvaati kao jedini ivotni cilj. Kada se tako oboava imovina, mijenja se ivotno stajalite, stajalite prema svijetu. Sve drugo i sve druge vrijednosti procjenjuju se onda kao neto to ima vrlo
22

nisku vrijednost, jer nita nije vrijedno samo po sebi. Za novac mogu dobiti sve i u svako doba. Mora imati gotovinu... Kada sam prvi dan bio na burzi pribliio mi se simpatian stariji gospodin. "Mladi ovjee, to radite ovdje? Nisam vas jo nikada vidio." (Veina se brokera meusobno poznaje iz vienja.) "Naunik sam u tvrtki Alexander." - "Ah," rekao je, "va je ef moj dobar prijatelj i stoga u vam cijelu burzu ukratko i precizno objasniti: sasvim je svejedno to ovi ljudi ovdje pripovijedaju, savjeti i tome slino, sve ovisi o jednoj jedinoj stvari; nalazi li se ovdje vie glupana nego to ima papira ili je vie papira nego glupana." To geslo do dandanas za mene nije izgubilo znaenje i cijela se moja burzovna filozofija temelji na ponudi i potranji. To prvo vrijeme provedeno na burzi bilo je za mene posebno uzbudljivo. Bilo je kao u golemoj kockarnici, novac je bio u zraku. Trebao si samo imati antenu kako bi ga osjetio, kako bi ga uhvatio... Ako se moglo vjerovati mojem mentoru, to nije bilo teko. Trebalo je jedino biti rafiniran, znati plivati u struji pekuliranja na porast cijena, imati povjerenja, "i na kraju mjeseca moe inkasirati", rekao je irokoga osmjeha i potapao me po ramenu. Iskreno reeno, nisam mnogo razumijevao kaos oko kojega se trudilo oko stotinu osoba. Strana imena vrijednosnih papira (ak i mnogo starih ruskih dionica) koje jo nisam poznavao odzvanjala su u mojim nagluhim uima. Nezreli mladii jurili su od skupine do skupine. S malenom ceduljicom u ruci na kojoj su bili ispisani nalozi kupaca plesali su izmeu razliitih krila zgrade polku od koje ti se zavrti u glavi, gurali su se i tiskali, prije nego to su se iznova razili u razliitim smjerovima. U sredini, na 'prstenu', stajalo je 70 mukaraca, i ljeti i zimi odjevenih u tamno; bili su to lanovi drutva burzovnih brokera; oslanjali su se laktovima na ogradu koja ih je dijelila od publike. Kao i drugi, vikali su u toj paklenoj buci: "Nudim, uzimam!" inilo se da je cijeli svijet zastupljen u toj vrevi. Jedni su trali prema telefonskim govornicama kako bi prenijeli prve rezultate. Drugi su aputali drei ruku ispred usta poput mikrofona, napuhani od vanosti. Neki drugi su pak grozniavo rkali brojke u svoje male crne notese. Uope me nije obuzela opa nervoza. to sam vie prodirao u taj novi svijet, to sam se vie osjeao odbaen od te napuhane i pretjerane atmosfere. Svatko je tvrdio da ima najbolju informaciju, hvalisao se da e svaki put dobiti na burzi, da e uvijek na ispravan nain savjetovati svoje kupce, dati nepogreiv savjet i tako dalje. Onaj tko bi povjerovao u sve te glasine i lai, mogao bi misliti da je tu okruen samo genijima i prorocima. Svi su brino izvjeivali o svojim iskustvima i uspjesima, a svaka je reenica zapoinjala: "Pa rekao sam ti." Unato mladosti i nedostatku iskustva, ve sam tada dobio dojam da nigdje na svijetu nema tako mnogo glupana i napuhanih osoba po etvornome metru kao ovdje, tipova koji su ivjeli visoko iznad svojih duhovnih horizonata. To isto mislim i
23

danas; samo ta vrsta vreve i dogaaja na burzi vie ne postoji. Danas se transakcije obavljaju iz ureda, telekomunikacijskim putem. I u Londonu i u Parizu trgovac sjedi ispred stroja s tipkovnicom i utipkava koliko i s kojeg papira te po kojoj cijeni eli kupiti ili prodati. A isto tako preko stroja od nekog drugog trgovca dobiva odgovor koliko moe dobiti s odredenog papira i po kojoj cijeni. Isti nain rada - dodue ne kao danas na meunarodnoj razini, nego samo u malom' - mogao sam vidjeti ve 1960-ih godina u Stockholmu. Poput uenika u kolskoj dvorani sjedili su brokeri s tipkovnicom ispred sebe. Za 'katedrom' je sjedio direktor koji je znao naziv svakog papira i svatko je trebao unijeti podatak koliko je elio kupiti ili prodati. Raunalni stroj fiksirao je teajeve na temelju ponude i potranje kod kojih su zavrene transakcije. Tako sam postupno srastao s miljeom u kojemu su svi ljudi bili uvjereni kapitalisti. Za te su ljude savreno nevane bile stvari poput glazbe, slika, umjetnosti, ak i dobrog jela. Jedino emu se doista teilo bila je imovina. A ja sam u svojoj novoj profesiji u Parizu takoer postao materijalistiki orijentiran pristaa tog kulta novca. A budui da sam se osjeao vrlo mudrim, uinio sam neto to su inili svi kojima je novac bio vaniji od svega drugoga, ak vaniji od ljudi - na burzi sam poeo pekulirati na pad cijena. Naravno, tu je bila i doza intelektualne oholosti. Moje miljenje o tim hvalisavcima i glupanima bilo je toliko negativno da sam jednostavno, dok su oni pekulirah na rast cijena, morao raditi upravo suprotno - pekulirati na pad cijena. Sluajno se dogodilo da sam imao i uspjeha u tome. Dolo je do velike krize, depresije s naglim padanjima vrijednosti teajeva; vrijednosti vrijednosnih papira su padale i padale. Svaki dan radio sam bilance i konstatirao kolika je moja dobit. A kako sam i dalje pekulirao na pad cijena, moja je dobit rasla iz dana u dan. Rekao sam sluajno, jer nisam iz nekih fundamentalnih uvjerenja pekulirao na pad cijena. Moje su motivacije bile osobne prirode, isto psiholoke. U ono vrijeme nisam poznavao nikakve objektivne kriterije, nisam bio ni pesimistian u odnosu na gospodarstvo; htio sam samo jedno - novac, i to pod svaku cijenu. Moralno neprihvatljiv aspekt pekulacije na pad cijena postao mi je jasan tek 1932. kod glasovitog, ozloglaenog bankrota Ivara Kreugera (usporedi Izazov burze, str. 78). Spoznao sam da se pritom moe dobiti samo kada drugi gube. Ako se ba tako eli rei, onda sam dobio 'svoju moralnu lekciju', dolo je do obrata u shvaanju; bog koji se zvao imovina pao je s trona. I uo sam propovijed: ne smije se pekulirati na pad cijena! Jer ako u tome budem uspjean, veselit u se samo onda kada drugima bude ilo loe, vrlo loe. Kakve koristi od sveg tog novca; to imam od toga da idem u luksuzne restorane, naruujem kavijar i ampanjac, ako pritom m o r a m misliti na ljude koji su izgubili svoj poloaj i svoju egzistenciju. Smijati se kada drugi plau - to nije dobro. Od tog trenutka odluio sam pekulirati samo na rast cijena te na taj nain ostvarivati dobit i prestati pekulirati na slom burze. Ali - naravno, bez lane skromnosti
24

- da pritom ipak zaradim neto vie od ostalih... Taj put preobraaja vlastita shvaanja olakan mi je time to je svjetska konjunktura dostigla apsolutno najniu toku i time to je sada polagano, ali sigurno sve opet krenulo uzlaznom putanjom. Tako sam bio u sretnom poloaju da sam opet uskoro mogao zaraivati novac; i naravno, ne samo ja, nego i na tisue drugih sa mnom. U veseloj atmosferi opeg prosperiteta istodobno imati i vlastiti uspjeh - to je onda ipak bilo znatno ugodnije.

"Dravni neprijatelj" Kostolany

Dobar pekulant mora biti umiljen, pa ak malo i prezirati publiku, kako bi ostao neovisan i kako se ne bi zarazio masovno-psiholokim raspoloenjima. To je zasigurno tono. Dodue, tu svoju aroganciju ne bi trebao previe pokazivati. Znam da se jo i danas katkad ne mogu obuzdati i da se prema drugim ljudima odnosim previe ironino i cinino - ali to nije nita u odnosu na aroganciju u mojim mladim godinama. Jednom sam zbog svoje oholosti ak zapao u ozbiljne tekoe. Ujesen 1930., dakle na poetku velike krize koju sam upravo opisao, dogodio se jedan od najgorih debakla na Parikoj burzi i uope u povijesti burze, do sloma Oustrica. Albert Oustric nepobitno je bio jedan od financijskih kraljeva svojega vremena. U Francuskoj je bio uspjean konglomeratski financija koji je posvuda u igri imao svoje prste. U salonima i na burzi prialo se o njegovim uspjesima, o njegovim mnogobrojnim vrlo sloenim poslovima, onima o Peugeotu, linoleumu i cipelama, sve do bolivijskih rudnika srebra ili talijanske umjetne svile. Njegova su poduzea bila tipian primjer danas modernoga mjeovitog koncerna. Oustric je imao znanje i iskustvo te je postupao u skladu s tim. Za svoje razliite poslove osnovao je dva drutva za financiranje: "Holding Franaise", u burzovnom argonu nazvan "Holfra", i "L'Extension de 1' Industrie Franaise" (d.d. za razvoj francuske industrije). Dionice tih drutava sluile su mu pri njegovim burzovnim manipulacijama samo kao sredstvo za ostvarenje svrhe. Golemim kupnjama koje je ostvarivao s pomou kredita, umjetno je povisivao teajeve. Tako je potaknuo velik broj pekulanata, koji su s pravom pretpostavljali da su cijene bile pretjerano visoke, da s tim istim dionicama pekuliraju na pad cijena i da poduzimaju fiksne kupoprodaje. Ja sam uinio isto. Oustricovi burzovni manevri bili su utemeljeni na ideji da e velik broj malih pekulanata na pad cijena (kao to sam i sam bio) sa svojim dionicama obaviti fiksne kupoprodaje te da ih posljednjeg dana burzovnog poslovanja nee moi isporuiti jer je on ve pokupovao sve dionice. Onda bi on mogao diktirati cijene prema kojima bi pekulanti na pad cijena morali realizirati svoje fiksne poslove (fiksne kupoprodaje).
25

Ali takvi manevri mogu uspjeti samo onom financijau koji praktiki raspolae neogranienim financijskim sredstvima. No najei Oustricovi manevri potjeu iz bankovnih kredita i od burzovnih brokera, dakle, iz nesigurnih izvora koji mogu presuiti od danas do sutra. I najmanje kreditno ogranienje moglo je sruiti Oustricovu kulu od karata. A to se onda doista dogodilo. U dubini svoje due ve sam bio pekulant na pad cijena, ali na tog prevarantskog financijaa imao sam poseban pik. Bio sam uvjeren u propast njegovih pekulacija i bio sam u pravu. Dionice "Holfre" koje sam prodao po fiksnoj cijeni 180, 170, naglo su pale i uope vie nisu mogle kotirati na burzi. Te noi nisam mogao spavati, ali ne zato to sam se brinuo. Znao sam, novac je tu, treba ga samo prigrabiti. Drutvo je otilo u steaj, a trgovina i teajne kotacije njegovih dionica su brisani. Mogao sam nabaviti dionice po 3 franka na 'tritu vlanih nogu'. Tako visoka postotna dobit rijetko se ostvaruje preko burzovnih pekulacija. Slom je, osim Oustrica, unitio i oko petnaest burzovnih tvrtki, brokere i velik broj posrednika i vjerovnika svih vrsta, kupaca, prijatelja kupaca i tajnih lanova drutva. Povukao je u propast i dvije stare banke koje su bile na jako dobrom glasu. Jedna banka bila je banka ribara iz Boulognea, koja je bila starija od Francuske banke (osnovane 1776.). Zbog toga se u razdoblju od etrnaest dana morao obustaviti ribolov na otvorenome moru. Lanana reakcija pogodila je i englesku valutu. Funta sterlinga pala je na razliitim financijskim tritima za nekoliko bodova jer su uznemireni francuski kreditni instituti htjeli biti pripremljeni na moguu navalu svojih kupaca i stoga su masovno prodavali funte. A ja sam trijumfirao i bio sam u nekoj vrsti opijenosti. I u toj situaciji postao sam ohol, ak arogantan. Odjenuo bih crnu kravatu kako bih pokazao da sam 'u alosti' zbog burze. Za Alberta Oustrica cijeli je svijet bio u vatri i plamenu, a ja sam bio u pravu u odnosu na sve i svakoga i mogao sam uz svoju dobit na burzi inkasirati i dobit od oklada vezanih uz njegovu propast. Obiavao sam boraviti za svojim stalnim stolom u jednom restoranu pokraj burze. O n a m o su dolazili prijatelji i suradnici brokerskih tvrtki koji su se tada u Parizu nazivali burzovni meetari; neprekidno su donosili teajeve i preuzimali naloge od mene. Nisam, kao i svi stranci, posjedovao burzovnu karticu, jer to nije igralo nikakvu ulogu. No jednoga se dana dogodilo da je nama nefrancuzima zabranjen pristup burzi, to je slubeno obrazloeno sumnjom da stranci ele preko pekulacija unititi Francusku, vezano uz dravne mirovine. A upravo tu fiksnu patriotsku ideju iskoristio je jedan mali francuski idov Israel. esto je sjedio za stolom pokraj mene i pun zavisti pratio luksuzan ivot koji sam vodio, oslukivao je moje trijumfalne pjesme i promatrao divljenje ostalih. Prijavio me. (Da je to bio upravo on, doznao sam tek mnogo poslije.) Izjavio je da ja navodno pekuliram na francuske rentne vrijednosne papire, protiv dravnog kredita, protiv Francuske.
26

Jednoga dana uhitili su me u restoranu zajedno s dvojicom prijatelja. Na komesarijatu pokraj burze slijedilo je dugo sasluanje, uzeti su otisci prstiju, a sa m n o m se postupalo kao s tekim kriminalcem. Sljedeeg dana prestresli su moj studio nasuprot palai Rothschild na Parc Monceauu i slijedila je muna kontrola moje korespondencije i svih burzovnih aviza. Ve uveer na radiju sam uo vijest: Pretres kue Andra Kostolanyja, Maara koji se sumnjii da je pekulirao protiv dravnog kredita. Istinska dravna afera! Dva tjedna poslije dobio sam ponovni poziv i na Prfestureu mi se prezentirao dekret: "Gospodin Kostolany mora napustiti Francusku u roku od 48 sati", potpisao pariki policijski visoki slubenik. Naravno, bio sam vrlo zabrinut zbog toga to m o r a m napustiti svoj voljeni Pariz, a istodobno mi je savjest ista. Spekulirao sam na propast Oustrica, ali nikad na francuske rentne papire. To je zapravo i iz tehnikih razloga bilo nemogue. Moj dobar prijatelj i ef tvrtke "Agent de Change" Adrien Perquel, kojemu sam bio broker, imao je spasonosnu ideju da na najviem moguem mjestu zamoli za pomo i to kod biveg ministra pravosua Anatolea de Monziea, koji je bio prijatelj njegova oca i ubrajao se u isti krug liberalnih konzervativaca. 1920-ih godina Monzie je bio briljantan, vrlo kultiviran ovjek, koji je uostalom imao osobitu simpatiju za nas Maare, bio je senator i ponovno imenovan ministrom. On je bio taj koji je 1926. kao ministar financija u Herriotovoj vladi odrao svoj prvi govor u parlamentu i zapoeo ga rijeima: "Moja gospodo, blagajne su prazne...!" Anatole de Monzie o d m a h me primio u svojem uredu; objasnio sam mu svoj muan poloaj i uvjerio ga u svoju nevinost. Obeao je da e ispitati dosje. Sljedeeg dana ve sam spakirao svoje kovege i elio krenuti prema kolodvoru, kako bih napustio Francusku u smjeru Belgije. No u posljednjoj sekundi pozvala me tajnica: "Nemojte otputovati, gospodin de Monzie poruuje vam da je postigao odgodu od 14 dana." Ministar pravosua uvjerio se u neodrivost optubi usmjerenih protiv mene. Ali za njega je bilo delikatno da pred cjelokupnom javnou ukine odluku podreene slube, a time i grubo postupi prema visokom slubeniku parike policije, jednom od francuskih faista koji je kolaborirao s Hitlerom. Dakle, dobio sam odgodu. Zatim odgodu na odgodu. Tako sam godinu dana ivio u Parizu i dobivao papiri koji je znaio prolongiranje, umjesto da sam dobio stalnu iskaznicu. A onda sam u potpunosti rehabilitiran, sumnjivi dosje je uniten, dobio sam ak burzovnu karticu koju dandanas uvam kao stalnu opomenu na opasnost od prenapuhane oholosti. I kao to je sluaj kod svake poune prie i ovdje postoji epilog. Nakon rata vratio sam se iz amerike emigracije u Pariz, na inicijativu generala de Gaullea. Ja, nekadanji 'dravni neprijatelj', postao sam vitez francuske Legije asti. I koga sam sreo jednoga dana na burzi, na kojoj sam, naravno, cijelo vrijeme bio aktivan - svojeg denuncijanta Israela. O d m a h sam primijetio da su mu oi uprte u
27

crvenu vrpcu Legije asti na mojem reveru. To je bio jedan od francuskih idova koji su se deklarirali kao veliki patrioti, a istodobno su njegovali specifian idovski antisemitizam koji je bio usmjeren prema svim idovima koji su pobjegli iz Njemake od Hitlera ili ak iz drugih srednjoeuropskih zemalja. Oito ga je kopkalo to sam opet u Parizu i to sam k tomu vrlo popularan i traen kao strunjak. Ipak, nije se mogao suzdrati, a da me ne upita za savjet: "Recite, treba li sada kupovati ili prodavati?" - "Optimist sam, kao to znate. Zadrite svoje papire!", odgovorio sam i ostavio ga u nedoumici. Uostalom, iz sentimentalnih razloga posljednjih sam godina kupio nekoliko dionica "Holfre" s pomou kojih sam u ono vrijeme postigao jedan od svojih najveih uspjenih pothvata, kao antikvitet, po cijeni od moda deset feninga za komad. I na jednoj drabi povijesnih vrijednosnih papira koja se nedavno odrala u Frankfurtu na Majni nekolicini tih primjeraka za sjeanje, koje sam prema elji oznaio, podignuta je vrijednost na 200 njemakih maraka po komadu. Toliko na temu oholosti. No jednu odreenu vrstu oholosti priutim si i danas. Burzovne teajeve, osobito kada bi mogli biti nepovoljni za mene, nikada i ne pogledam, ne elim uti za njih. A prilino precizno pratim dogaaje u svijetu diplomacije, porezne i kamatne politike, vijesti iz industrije i trgovine, ija je smiona analiza moja specijalnost. A burzovni teajevi ne odraavaju uvijek dogaaje kako se to eventualno oekuje. Kratkotrajne burzovne reakcije privremeno su esto pogrene i najee se razvijaju nakon odreenog vremena, barem se tako nadam. Ipak, ja sam neunitiv optimist: "to manje znam, manje me boli glava." Zato za loe teajeve uope ne elim uti; zvue poput loih tonova u mojim glazbeno kolovanim uima. Ako se burzovna tendencija razvija nepovoljno za mene, okruujem se maglom i ekam s velikim optimizmom... (To ne znai da za teajeve katkad nisam pesimistian; ali ono loe mogu na vrijeme spoznati.) Prije mnogo godina imao sam na Parikoj burzi osobito velik angaman u francuskim dionicama na rast cijena. Svaki i najmanji pokret prema gore ili dolje znaio je sasvim koketnu svotu u moju korist ili na moju tetu. Moj stari tajnik koji je desetljeima radio za mene znao je sve moje pogreke i slabosti. Svaki dan je iao na burzu kako bi zastupao moje interese. (Jer, kako sam esto spominjao, stvarni pekulant koji je dostojan tog asnog zanimanja nikada se ne smije osobno pojaviti na burzi.) Moj tajnik je bio dobro uigran. Tono je znao: kod slabe burze ne samo da nije smio ometati moj popodnevni san nego niti jednom rijeju nije smio spomenuti tijek te loe burzovne sjednice. I danas, nakon to prema Parikoj burzi ve dugo osjeam prijezir, pridravam se iste taktike kod brokera s Wall Streeta. Postoji barem deset burzovnih tvrtki s kojima sam povremeno u vezi. Svima je najstroe zabranjeno da me izvjeuju o loim teajevima. Brokera koji bi se odvaio dojaviti mi neodgovarajue teajeve, zasigur28

no ne bih zatrpao narudbama. Teko onome tko bi me izvijestio o brutalnom padu teaja: izgubio bi me kao kupca za cijeli ivot. (I ako bi se ta nezgoda dogodila kada bih upravo uivao u glazbi, mogla je izazvati i ubilake napadaje...)

"Niti rijei vie o novcu i kamatama"

Tijekom moje duge karijere dovoljno sam rano spoznao da u toj krvavoj areni vrijedi pecunia non olet (novac ne smrdi). No budui da imam dobar njuh, ve sam dulje vrijeme osjeao da bi eventualno moglo biti drukije. Ja, koji sam znao kako doi do novca na lak nain na razliitim burzama svijeta, najednom sam osjetio krivnju. Kada bih usporeivao cijeli godinji dohodak nekog znanstvenika ili lijenika, plod njegova dugogodinjeg truda i studija sa svotama koje neki broker, dok si rekao keks, s pomou jedne dosjetke ili savjeta zgrne u svoj dep, imao sam grinju savjesti. Tono se mogu prisjetiti poetka Drugog svjetskog rata u Parizu i kako se nisam dobro osjeao u svojoj koi kao neutralni stranac u zemlji koja je bila pod orujem. Moja generacija bila je povuena, svi prijatelji bili su u vojarnama dok sam ja mirno iz svojeg naslonjaa - umjesto s linije fronte - nadzirao svoje burzovne pozicije. Jer bez obzira na injenicu to je veina brokera bila u uniformi, teajevi na burzi jo su dugo rasli. Trudio sam se enormno - imajui u vidu i loa iskustva sa svojim trijumfom nad Oustricom - da ne povrijedim osjetljivost svojih sugraana. Tako sam najprije havansku cigaru, koja je bila na glasu kao simbol blagostanja, zamijenio demokratskom lulom, a u dobrim restoranima skromno sam se povlaio u kut, kako bih se po mogunosti neprimjetno mogao prepustiti svojim raskonim i odabranim jelima, odnosno uicima. U meuvremenu sam se pomirio sa svojom slavom: burza je neto to razdrauje ljude. to god radio, o emu god elio govoriti - slikarstvu, dobrom jelu, glazbi i sl. ostajem 'ovjek burze' i ljudi ele sa m n o m razgovarati samo o novcu. Jedan od mojih najboljih prijatelja, Janos H. iz Budimpete (poslije u se jo vratiti na njega), bio je opet jednom prigodom moj gost na Rivijeri. ovjek iznimne kulture i osobito potkovan o francuskoj knjievnosti. Kako bih ga razveselio, pozvao sam na ruak prijatelja i susjeda, poznatoga francuskog pisca, dobitnika nagrade Goncourt, umjetnikog kritiara i profesora knjievnosti u Americi. Janos se oduevljeno danima pripremao na literarnu razmjenu miljenja. No naalost, nita se nije moglo uiniti. Moj poasni gost bombardirao me pitanjima i traio moje miljenje o elektronikim vrijednostima i vrijednostima nafte, cijeni zlata i tritu novca. Stoga jedno upozorenje svim gostoljubivim damama - kada elite primiti pisce, umjetnike i druge ljubitelje lijepoga, nemojte me pozivati! Ve sama moja nazonost mogla bi zatrovati cijelu atmosferu...

29

Nedavno mi je u jednoj televizijskoj zabavnoj emisiji postavljeno pitanje: "Od ega se, prema vaem miljenju, sastoji fascinacija novcem?" Morao sam odgovoriti da vie uope nisam fasciniran novcem. Za mene je neto to vrijedi zavrni monolog iz poznatoga kazalinog komada "Valpone" Bena Johnsona i Stefana Zweiga. Nakon to je krtac Valpone protjeran iz Venecije, naslijedi mudri i poletni Mosca Valponeovu kuu sa svim blagom. Divi se kui i uzdie: "Treba otvoriti prozore i vrata. Pustiti unutra zrak, svjetlo i ljude! Jo mirie po strahu, po krtosti i pohlepi i zlim govorima. Niti rijei vie o novcu! Sada elimo biti veseli, gostiti se iz Valponeovih zdjela, piti njegovo vino, smijati se svim luacima, a najvie luacima ija je opsesija novac...! ...Naprijed! Hrabro! Dajte glazbu! Glazbu!" Naravno, novac je neto to je potrebno za stjecanje neovisnosti i slobode te nakon odreene dobi i lagodnosti. Moj prijatelj Ernst Menzer nedavno je - iako naalost nije vie sasvim bistar - rekao neto vrlo istinito: "Koju ulogu za mladog ovjeka igra injenica ima li ili nema novca? Ali u starosti imovina znai veliku zadovoljtinu i sigurnost." Rasipnosti naginjem vrlo malo; imam sve to mi je potrebno. Jo imam sokne koje sam prije pedeset godina kupio kod "Seymoura" na Boulevard des Capucinesu - o d m a h dva tuceta, jer nigdje drugdje nisu bile tako kvalitetne. Jedini luksuz koji si priutim su stvari koje skupljam, omiljeni primjerci neega, osobito vrijednih knjiga. Kod Sotheby'sa u Londonu nedavno je tiskan primjerak prve knjige o burzi, Confusin de confusiones, objavljene 1688. u Amsterdamu, ponuda koju traim ve 25 godina. U katalogu je ponuda glasila na 2.000 funta, ja sam svoju ponudu limitirao - na savjet procjenitelja - na 5.000, kako bih sigurno mogao doi do nje, a onda se dogodilo da ju je za etverostruko vei iznos kupio neki Japanac. Ubrzo nakon toga pojavio se drugi primjerak kod jednog prodavaa antikviteta u Mnchenu. Cijelu sam no razmiljao i nakon toga prihvatio traenu cijenu od 30.000 njemakih maraka, dvostruko veu od mojeg limita na londonskoj drabi. Ali opet nisam uspio. Toliko mnogo novca za malu knjiicu koju ve poznajem, to bi mnogi ljudi mogli smatrati odreenom rasipnou... Osim toga, knjige, slike i potanske marke za pravog skupljaa samo teorijski predstavljaju ulog kapitala, jer on se nikada ne odvaja od svojeg blaga. Unato tomu, skupljanje je najbolji ulog kapitala - dodue tek za nasljednike.

Dunici i icari
O dobrom upravljanju novcem postoje mnoge predrasude. Dugo se vremena tvrdilo da ene ne znaju upravljati novcem. Ja poznajem mnoge ene koje izvrsno znaju gospodariti i upravljati obiteljskim budetom. Bog je stvorio mukarca da bi zaraivao
30

novac, enu da taj novac zadri. Idealno je za cijelu obitelj kada je mukarac lakomislen, a ena krtac. Moj je otac majci stalno donosio najljepe darove, a zauzvrat je dobivao prigovore da je previe rastroan. "Zato", odgovorio bi, "radije troim za to nego za lijekove!" A kada je situacija suprotna- dakle kada je mukarac tedljiv, a ena njegov zaraen novac punim rukama 'baca kroz prozor' - moe se dogoditi obiteljska tragedija. Za to u krugu svojih poznanika i obitelji imam mnogobrojne dokaze. I sljedei vic potjee naravno iz starih vremena, kada ene veinom nisu bile u radnom odnosu. Gospodin Grn ali se u kavani: "Grozno je to koliko je novca potrebno mojoj eni! Stalno hoe novac!" - "Za to joj je potrebno toliko novca?", pitao ga je netko. "Nemam pojma", odgovara Grn, "ja joj nikada nita ne dam!" Ili aljenje na dananju mlade koje je toliko staro koliko i svijet. Naravno da su dananji mladi ljudi manje skromni od svojih roditelja. Konano, oni su odrasli u blagostanju koje su stvorili upravo njihovi roditelji; a mnogi su u pravilu pohlepni za novcem. Ako idu predaleko, logino je da je to negativno. A s druge strane, skromnost i tedljivost, prema mojem miljenju, nisu najvie vrline. Mnogo veu opasnost vidim u tome to odreena lagodnost i lijenost miljenja kod mladih ljudi uzimaju maha, i to ne samo zbog toga to raunalo rauna i misli umjesto njih... Prevladani ideal brinog, vjernog i tedljivog oca obitelji (odnosno kuanice) za mnoge se ini, osobito u Njemakoj, kao neto jo vrijedee. Stvoriti dugove - to je neto to nije asno. Doputam to u samo jednom jedinom sluaju: pekulant doista ne smije stvoriti dugove, ako eli neoptereeno slijediti svoje ideje. Ali to bi bio moderni kapitalizam bez kredita? Ve i sama gradnja kue danas predstavlja rizik, a jo mnogo vie ulaganje u industrije budunosti. Sama ortodoksna podruja poduzea moraju se u vremenu promjena suprotstaviti novim izazovima, modernim tehnologijama i uiniti jo mnogo toga: Silicijska dolina i drugi centri visoke tehnologije prepuni su industrijskih pustolovina. A bez kredita ne moe se uputati u pustolovine. Stoga je financijsko gospodarstvo danas mnogo velikodunije pri dodjeli kredita, a i ulagai su spremni ui u rizik. Dodjela kredita, a time i dugovi, rastu dodue neprestano, no dananji se dugovi ne mogu usporediti s onima od prije dvadeset godina, jer kupovna mo novca znatno je pala, dok je produktivnost gospodarstva iznimno porasla, a time i sposobnost dunika za otplatu kredita. Banke nee proi kao moj stari prijatelj Grn koji je poslao svojeg knjigovou duniku koji kasni s otplatom. Uskoro je slubenik bio opet tu. Grn: "I je li platio?" - "Moglo bi se rei da je platio", odgovorio je knjigovoa. "to znai - moglo bi se rei...?" - "Objasnit u vam. Dunik ima sina koji pohaa gimnaziju. Nakon toga e doktorirati. Kao doktor oenit e bogatu enu. A im bude dobio miraz, dat e novac svojem ocu i on e nam platiti."

31

Ernsta Menzera poznajem cijelu vjenost. Jako ga volim i oslovljavam samo sa sir Ernest. Bio je icar par excellence, ovjek komine figure, nizak i mrav i jednostavno ga nije bilo lijepo gledati, (poslije ga je otkrio jedan filmski redatelj i imao je malene uloge u komedijama u kojima je bio potreban upravo takav tip), a uz to je bio vrlo lukav. A njegova materijalna dobra bila su u potpunosti usmjerena na icanje. U tome je bio gotovo genijalan kao Anton Kuh, kralj icara, koji je jedanput od prijatelja icao 1.000 maraka. Prijatelj mu je dao samo 500. Kuh je brzo zgrabio novac i istodobno komentirao: "Kako stojimo sada? Duguje li ti meni sada 500 maraka ili ja tebi?" A nakon to je Hitler preuzeo vlast, otiao je u Ameriku s obrazloenjem kako su icari svugdje potrebni. Bio je 'punokrvni arijevac' - ak i prema Hitlerovoj definiciji - ali njegovi najbolji kupci bili su bogati berlinski idovi za kojima je otputovao. I sir Ernest stalno je icao od mene, a kako nisam uvijek elio imati istu raspravu s njim, napokon sam mu odobrio mirovinu. No nakon tri tjedna mjeseno plaanje ve bi bilo potroeno i on ga je zaloio kod mojih prijatelja. A onda bi doao k meni: "Mirovina amo, mirovina tamo, nemam novca da platim sobu." - "Bez brige prijatelju, doi e vrijeme kada e moi platiti." - "Kako moete biti tako sigurni? N e m a m vie ni feninga." Na ovome mjestu prvo moram rei da sam u to vrijeme rado priao stari idovski vic koji sadrava duboku filozofsku istinu. Siromani Kohn prije proslave Pashe odlazi svojem prijatelju, bogatom Grnu, i moli ga za pomo. Nema novca kako bi kupio beskvasni kruh koji idovi obvezno jedu za posta. "Imat e ga", prijateljski mu obeava Grn. Vrijeme prolazi i Kohn vie nita ne uje o prijatelju. Dva dana prije posta ponovno ide kod Grna. "Kaem ti da e imati beskvasni kruh", glasio je jo jedanput odgovor. No Kohn opet nije vie uo za Grna. Pretposljednjeg dana Kohn u svojem jadu uzima iz ladice dragulje svoje supruge i zaloi ih kako bi mogao kupiti beskvasni kruh. Nakon blagdana obojica se opet susreu i Kohn se ali. Nakon toga kae Grn: "Kako to? Zato se uzbuuje? Jesi li ili nisi imao beskvasni kruh?" "Pogledajte, gospodine Ernest", odgovorio sam na njegovo pitanje, "otkud ja mogu biti siguran da e moi platiti svoju sobu, zar ne poznajete priu s gospodinom Koh n o m i..." alei se podignuo je ruke: "Ne, molim vas, gospodine Kostolany, nemojte opet priati taj vic o beskvasnom kruhu, sve je u redu." Pritom je opet funkcioniralo i nije dobio otkaz. Jednom sam prigodom sasvim sluajno otkrio da je on kao progonjeni idov koji je nosio utu zvijezdu i uz najvee tekoe i s vrlo naruenim zdravljem izaao iz Maarske koju su okupirali Nijemci - i nikada nije traio ratnu odtetu od Savezne Republike Njemake. Kada sam ga pitao za to, rekao je: "Zar vam nije poznat vic o beskvasnom kruhu? Ve u je nekada dobiti." Ali tom prilikom nije mi bilo do ale jer sam se bojao da bi on mogao propustiti rok za podnoenje zahtjeva: "Ako odmah ne prijavite svoja prava, zaprijeit u vam mirovinu." Odvukao sam ga do javnog bi32

ljenika i ondje smo sastavili zahtjev. On je bez sumnje bio meu onima koji imaju pravo jer je, tako je glasila zakonska formulacija, bio dio skupine koja je pripadala 'njemakom kulturnom krugu' jer je maarskog podrijetla, a studirao je u Reichenbergu na tekstilnom fakultetu i izvrsno govorio njemaki. Ipak zahtjev je odbijen jer je istekao rok za njegovo podnoenje. Naknadni rok mogao se odobriti samo pod jednim uvjetom: ako se moglo dokazati da termin nije proputen vlastitom krivnjom, primjerice ako si u stanju duevne konfuzije bio upuen u neku kliniku. Zajedniki smo promiljali i komentirali, ali taj se put nije inio kao onaj koji vodi prema uspjehu i ve sam shvatio da u ga pomagati dok je iv ili dok sam ja iv. Poslije nekoliko mjeseci doao je u kavanu za moj stol i iz depa izvukao potvrdu neke parike psihijatrijske klinike: "Gospodin Menzer je neko vrijeme bio lijeen kod nas zbog psihikih smetnji." estitao sam mu na trudu. Poslije sam ga pozvao u stranu: "U povjerenju, kako ste doli do ovog slubenog dokumenta?" - "Sasvim jednostavno - ondje sam doista bio na lijeenju." A i sam sam, ne znajui, sudjelovao u tome. Maarska kolonija esto je u Parizu prireivala velike dobrotvorne balove za maarske izbjeglice. I ja sam uvijek dobivao pozive, ali nisam rado iao onamo, jer mi ta skupina snobova nije bila draga zbog svojih ogovaranja i intriga. Dakle, jednoga sam dana svoju pozivnicu dao Ernstu Menzeru, uz uvjet da ondje inscenira neki mali skandal ili da uini neto duhovito. Reeno - uinjeno. Posudio je smoking, naravno nakon to je od mene naicao novac za to, otiao je onamo i fenomenalno profitirao od hladnog bifea. No nije se pruila prigoda za mali skandal. Ali nakon dva dana temeljito je nadoknadio proputeno, to sam doznao mnogo poslije. Potraio je gospou Tulgay, organizatoricu balova i osobu koja je najvie intrigirala ljude, u njezinu m o d n o m salonu na Rue Royaleu. Doao je kao maarski izbjeglica - pa to je konano i bio - i molio za pomo. Gospoa Tulgay ga je odbila, porjekali su se te je on uzviknuo: "Prijavit u vas jer vi u navodnom m o d n o m salonu zapravo drite bordel!" Izazvao je takvu pomutnju da je pozvana policija koja ga je otpremila na psihijatrijsku kliniku, gdje je doista proveo nekoliko mjeseci. Zahvaljujui svim tim sretnim okolnostima dobio je mjesenu mirovinu iz Njemake, uz to i naknadu za do sada neprimljena plaanja, jednu - za njegove ivotne uvjete - golemu svotu koju sam ja za njega uloio u sigurne papire, a kojima upravlja jedna vicarska banka. I danas ivi krajnje skromno, oblai se kao kloar i stanuje u namjetenoj sobi. Ali imovina mu daje sigurnost; i kako nikada nita ne podie, u meuvremenu je s kamatama i kamatama narasla do lijepog iznosa. Na neki nain, sir Ernest je potvrdio vanu vrlinu pekulanta: treba imati strpljenja u svojim angamanima i mora moi gotovo 'zaspati' na njima. (Dodue, pravi pekulant mora spavati otvorenih oiju poput krokodila!) Uvjeren sam da on sam ne zna koliko ima na raunu. Ne znam ni ja, nikada ne radim bilancu svojih rauna jer nisam nikom odgovoran.
33

Susreo sam ga prije nekoliko tjedana, postao je naalost potpuno senilan. Zamolio me da na zahtjev njegove banke sastavim oporuku. On naime ne zna dobro pisati, ak ni maarski, a kamoli francuski ili njemaki. Dakle, napisao sam tekst koji mi je on diktirao: "U sluaju moje smrti ostavljam svu svoju imovinu dvama neacima..." (Jedan od njih je matematiar na Harvardu, sir Ernest o njemu govori samo kao o 'drugom Einsteinu'.) On je potpisao, ja sam presavio papir i stavio ga u kuvertu te zalijepio marku. "Znate li, dragi prijatelju, to sam napisao u pismu", pitam ga, "ne?" Ispriat u vam priu o Gianniju Schicchiju, prema libretu glasovite opere Giacoma Puccinija. Star i vrlo bogat seljak koji posjeduje mnogo zemlje lei na samrtnoj postelji, cijela se obitelj okupila oko kreveta veselo iekujui nasljedstvo. Nakon to je starac otputovao u vjena poivalita, draga se rodbina odmah dala u potragu za oporukom. No razoarenje je golemo. Svu je svoju imovinu ostavio jednom samostanu. Bespomonost. "Nemojte se uzrujavati", objanjava najmudriji medu seljacima, upravo Gianni Schicchi, "jo nismo objavili smrt naeg dragog ujaka. Ja u lei u njegov krevet i dovest emo sveenika i javnog biljenika. Od sveenika u dobiti posljednje pomazanje, a javnom biljeniku izdiktirat u oporuku." I tako je i bilo. Izrekao ju je drhtavim glasom u nazonosti rodbine i nabrojio nekoliko sitnica za lanove obitelji. "A inae, svu svoju imovinu ostavljam svojem vjernom prijatelju i neaku Gianniju Schicchiju." A znate li, gospodine Ernest, to sam napisao u vaem pismu? "Nakon moje smrti sva moja imovina pripada gospodinu Kostolanyju." Prepun straha odmah je otvorio kuvertu. U ivotu se katkad mogu doivjeti stvari koje se inae dogaaju samo u operama. Unato svim loim stranama, ne mogu zamisliti m o d e r n o drutvo koje funkcionira bez novca. Takve je snove gajio Karl Marx, a prije njega Thomas Morus. To su bile i ostale utopije. Kapitalizmu su potrebni novac, kapital i likvidnost kako bi prosperirao - kako bi i 'siromani' koji ne postaju siromaniji, nego kao i 'bogati' postaju bogatiji - mogli sudjelovati u rastuem blagostanju. Kao to je rekla i majka Karla Marxa: "Da barem Karl moe stvoriti vie kapitala, a ne samo pisati o kapitalu..." No ostvarile su se mnoge od njegovih pretpostavki o pravednijem drutvu - iako drukije nego to je predviao. Divim se Marxu jer je bilo velik mislilac svojeg vremena i zato to iznimno cijenim njegove tekstove. Njegova proza ubraja se u ono najbolje to sam proitao na njemakom jeziku (iako se tvrdi da je sve to pisao Friedrich Engels).

34

TREE PREDAVANJE

Mase ne znaju
Bivi njemaki kancelar Helmut Schmidt nakon sloma svjetske burze u listopadu 1987. rekao je da je burza prepuna psihopata. Iako se ne slaem uvijek s tim to tvrdi Schmidt - uostalom on je kolovan ekonomist - moram priznati da je njegova formulacija drastina, ali i prilino istinita. "Mase ne znaju", pisao je Gustave Le Bon u svojoj klasinoj studiji Psihologija gomila (1895). Ali u tom lei snaga njezine tajne - koja je vrijedea i kada se masa sastoji od osobito mudrih ljudi koji znaju misliti. Ako se na malom prostoru okupi 100 vrlo inteligentnih ljudi, onda masom ne upravlja duh, nego emocije. Burzovni profesionalac ujutro odluuje, iz ovog ili onog razloga i nakon zrelog promiljanja, prodati sve svoje vrijednosne papire. Ulazi u burzovnu dvoranu i primjeuje da ondje prevladava vrlo optimistino raspoloenje. U trenutku mijenja miljenje, mijenja plan i umjesto da sve proda, kupuje nove vrijednosne papire. U Americi odluujuu ulogu ima ureaj koji automatski biljei sve burzovne transakcije. Na stotine tisua ljudi prati taj ureaj. Ako teajevi rastu, mali ulagai poseu za papirima kako bi brzo, bez razmiljanja, uskoili u vlak koji je ve krenuo. Ureaj koji automatski biljei transakcije pokazuje miljenje mase i na taj nain na pojedinca vri neodoljiv utjecaj. Taj ureaj je poput zastave na borilakom polju: dok ona stoji visoko i uspravno, postrojbe mariraju naprijed. Ako padne, pojavljuje se strah pa je mariranje zaustavljeno; hrabrost nestaje i postrojbe bjee. Isto tako je na burzi. Stoga oni koji imaju interes za porast burzovnih cijena moraju obratiti pozornost na to da zastava ponosno vijori i prethodi svemu, a onda e se postrojbe ve pokrenuti. Oni dobro upueni rado to nazivaju 'njega teaja'. Kako bi se barem malo procijenila reakcija publike na dogaaje, prema mojem miljenju, najbolji je putokaz analiza tehnikog stanja trita. Kao to sam ve rekao: kratkorono i srednjorono 90 posto burze je psihologija! A dugorono veu ulogu imaju i fundamentalni razlozi.

35

Odluujui imbenik za kratkoronu burzovnu tendenciju je, osim psihologije, tehniko stanje trita, to jest injenica nalaze li se vrijednosni papiri u rukama ulagaa koji imaju jake ivce i jak kapital ili pak u rukama onih kojima drhte ruke. Kratkorono gledano, gospodarski poloaj uope nema utjecaj na teajeve, a na kamate i konjunkturu brane samo utoliko to neki pekulanti mogu izvui odreene zakljuke za skore termine. Zapamti: teajevi rastu kada se kupci nalaze pod veim materijalnim i psiholokim pritiskom nego prodavai. Nije tono da dogaaji utjeu na burzovne teajeve, reakcija publike utjee na dogaaje. Odluujui imbenik za srednjoronu burzovnu tendenciju je, osim psihologije, kamatna stopa. Kamata, dakle likvidnost na tritu kapitala odluuje o tome hoe li biti jaa ponuda ili potranja. Kamata ima izravan utjecaj na trite obveznica: kada se stopa prihoda od uloenog kapitala obveznica smanjuje, na burzi je vei priljev tekuih sredstava. Ali taj utjecaj kamata na burzu primjeuje se tek nakon odreenog vremena: srednjorono. No za dugorone tendencije psihologija vie nije tako bitna. IBM, Siemens ili Daimler-Benz nikada ne bi postali to to jesu da nisu postojali fundamentalni razlozi za njihov uspjeh. Nije psihologija bila ta koja je toliko povisila vrijednost dionica njihovih koncerna. A tko moe danas predvidjeti strahove, nade i predrasude od preksutra? ("Dugorono smo svi mrtvi", rekao je John Maynard Keynes.) Opa konjunktura i osobito konjunktura brane odluuju o kvaliteti i stopi prihoda od uloenog kapitala dionica. Onaj tko moe predvidjeti razvoj brane na viegodinje razdoblje, moe mnogo profitirati od toga. Smatram da su za burzovnu tendenciju odluujua dva temeljna faktora, uostalom svi drugi faktori ulijevaju se u njih: 1. O d n o s izmeu koliine novca i novih emisija vrijednosnih papira. 2. Psiholoki element, optimizam ili pesimizam, odnosno procjena budunosti. Konano, svi politiki, gospodarski i financijski dogaaji, bili bitni ili nebitni, slijevaju se u te dvije navedene injenice. Tu sam teoriju ve prije izrazio matematikom jednadbom koja bi trebala biti temeljno naelo svake burzovne tendencije: T (tendencija) = N (novac) + P (psihologija) Pod faktorom 'novac' podrazumijevam novac koji stoji na raspolaganju na burzi. Ako se stalno nude velike emisije obveznica (zamjenjivih obveznica) po visokim kamatnim stopama, ako banke za fiksni novac plaaju visoke kamate, onda za kupnju dionica preostaje vrlo malo. Ukratko, faktor 'novac' ovisi o dugoronim kamatnim stopama.
36

Suprotno tomu, faktor psihologija', precizno promatrano, proizvod je velikog broja razliitih podreenih faktora. Pretpostavimo da se smanje dobiti i dividende drutva, da se poveaju porezi itd., dakle da se poduzmu negativne mjere. No ako publika optimistino procjenjuje budunost, ona se miri s tim negativnim vijestima, jer je uvjerena da su spomenuti negativni utjecaji samo prolazno djelotvorni. Faktor psihologija u tom sluaju ostaje pozitivan, unato loim fundamentalnim vijestima. Potvrdilo se to i kod dramatinih politikih dogaaja. esto se dogaa da, unato trajku, ne pada vrijednost dionica nekog drutva, upravo zbog toga to publika trajk smatra neopasnim. injenica je li rije o ratu ili miru za burzovne brokere ne igra vanu ulogu jer je to psiholoka reakcija publike na tu situaciju. I procjena omjera cijena i dobiti po dionici (u SAD-u nazvano price earning ratio) je isto psiholoke prirode. Moe se dogoditi da trite, tj. analitiari, kod iste dionice omjer cijena i dobiti po dionici 15:1 procijene niskim i time donesu presudu da je vrijednosni papir ispod cijene. U nekom drugom trenutku isti omjer kod istog vrijednosnog papira procjenjuju kao precijenjen. elim istaknuti da analitiari u odreenom trenutku nisu u pravu, ali iz te procjene ne mogu se donositi zakljuci vezani uz daljnji razvoj, jer ocjena 'precijenjeno ili podcijenjeno' nije aritmetiki aksiom nego relativna procjena koja je u velikoj mjeri psiholoki uvjetovana. Stoga se svaki put moram smijati kada promatram kako je na stotine analitiara hipnotizirano tom relacijom cijene. Oni koji omjer cijena i dobiti po dionici smatraju abecedom burzovnog umijea nikada ne bi smjeli kupiti dionice IBM-a, Daimler-Benza i mnoge druge, jer prema toj vrsti izrauna vrijednost tih dionica u danom bi trenutku uvijek bila previsoka. Koliko je to kruto jednostrano stajalite pogreno najbolje se uoava u drutvima koja rade s gubitkom. Prema miljenju analitiara, ne bi uope trebalo dirati u te vrijednosti, jer teorijski bi prema modelu omjera cijene i dobiti po dionici uvijek bile ispod nule. Najzanimljivije burzovne dobiti ostvario sam s pomou dionica takvih drutava, koja su u trenutku kada sam ih kupio radila s gubitkom. Kada su ta drutva opet ostvarila dobit (na engleskom se to naziva turnaround situation), teajevi su naglo poeli rasti. Tako je bilo u krizi poetkom 1980-ih godina, kod dionica iznimno oslabljenog amerikog automobilskog koncerna Chrysler. Moja pekulacija ila je u ovom smjeru: bio sam siguran da amerika vlada nee dopustiti da bankrotira tradicionalna marka Chrysler. vrsto sam raunao s opim poletom konjunkture i golemim potrebama za nadoknaivanjem pri potranji za automobilima, a imao sam i povjerenja u novog ovjeka na elu poduzea - Leea Iacoccu. Sve je bilo potpomognuto dobrim sjeanjima na dotad moje najsmjelije i najuspjenije pekulacije: 1946. u Italiji sam kupio dionice oslabljene automobilske tvrtke Isotta-Fraschini, prije veliko ime, u vrlo slinoj psiholokoj i konjunkturnoj situaciji - i deseterostruko zaradio na njima. Moja
37

vizija o Chrysleru urodila je jo veim plodovima: papire koje sam kupio po pet dolara prodao sam po teaju od 105.

Burzovna logika nije identina logici svakodnevice

"Mora razumjeti! Od jedan napravi deset, dva propusti, tri o d m a h umnogostrui, pa e se obogatiti. Izgubi kod etiri! Od pet i est, tako kae vjetica, napravi sedam i osam, i sve je rijeeno: a devet je jedan i deset nita. Tako kae vjetiina tablica mnoenja." J. W. Goethe, Faust

Prema mojem shvaanju, matematika za burzu uope nije relevantna. Teajevi se ne mogu mjeriti nikakvim mjernim instrumentom, a razvoj na burzi ne moe se predvidjeti nikakvim matematikim izraunima. Doputam da na burzi vrijedi samo jedna vrsta matematike. A za objanjenje elim ispriati sljedeu priu. Jednoga dana posjetio me moj stari prijatelj koji je bio odlian pekulant, a inilo se da je ipak vidno uznemiren. "Kako objanjavate taj udnovati fenomen?", pitao me. "U posljednje sam vrijeme kod svojih pekulacija na dionice, obveznice i robu otkrio udnovat fenomen. U jednom trenutku imam moda deset razliitih pozicija na burzi koje meusobno nisu nikako povezane. pekuliram kod junoafrikih rudnika na porast cijena, kod francuskih dravnih obveznica na pad cijena, kod amerikih automobilskih tvornica na porast cijena, kod engleskih banaka na pad cijena, kod kositra na porast cijena, kod zobi na pad cijena i napokon kod naftnih vrijednosti na porast te kod kakaa na pad cijena. Morate priznati da te pekulacije esto nisu uope povezane. A ipak, ili je sve povoljno za mene ili je sve protiv mene. Ili sve raste to bi trebalo padati, i sve pada to bi trebalo rasti, ili se pak dogaa da sve raste to rasti treba, a sve pada to treba padati. Doista bih elio znati kakva relacija postoji izmeu dionica amerikih automobilskih tvornica i kakaa, izmeu banaka u Londonu i zobi u Winnipegu? To je da poludi. Trenutano su sve moje pozicije izvrnute na glavu. Kakva se tajanstvena snaga skriva iza toga koja katkad sve dobro namjerava sa m n o m , a danas se cijelom linijom urotila protiv mene?" U toj primjedbi na vidjelo izlazi praznovjerje koje je tipino za sve pekulante. "Pa", odgovorio sam, "postoji jedna dionica iji je teaj trenutano lo, a na koju vi najvie raunate: dionica logike." - "Pretpostavljam da se kod svojih pekulacija na dionice oslanjate na bilance, raune dobiti i gubitka, dividende itd., a kod svojih pekulacija na sirovine, na statistike o etvenim prinosima i potronji na trgovake ugovore, na unutarnju i prije svega vanjsku politiku. Trenutano se oito nalazimo u
38

razdoblju s kojim logika ne moe ii ukorak i stoga je sve usmjereno protiv vas. Strpite se malo. Dionica po imenu 'logika' opet e porasti i sve e onda biti u logikom redu. Poznata vam je moja vjeroispovijest: dva puta dva je pet manje jedan. Nita nije jednostavno, niti u pekulaciji, niti u ivotu. Cjelokupna egzistencija temelji se na toj istini. Iskustvo to pokazuje. Dolazi se na cilj, ali nikada pravocrtnom linijom." Ovdje moja 'burzovna matematika' postaje gotovo metafizika; ali i na drugim ivotnim podrujima vrijedi taj zakon, primjerice u religiji ili umjetnosti. Osobito se glazba temelji na odstupanju; napetost i oputanje - to je cijela tajna melodije. "Trenutano", objasnio sam dalje svojem prijatelju, "ak se nalazimo u krivulji." - "Iz kojih razloga logika stoji tako nisko? Na to postoji tisuu i vie odgovora. Ako je vaa logika doista logika, to jest ispravno strukturirana, ona e se probiti. Kada, to je pitanje postojeih nepredvidljivih imbenika koji vae promiljanje mogu odugovlaiti ili pak potpuno preokrenuti. O n o to je juer bilo solidno, ve danas moe biti trulo. Ali ako elementi vae pekulacijske zgrade sauvaju svoju valjanost, onda je sve samo pitanje vremena. Situacija se mora ispravno procijeniti u tom trenutku kada neto kree u krivom smjeru. Nema nita ogavnije i ak ne postoji nita opasnije od injenice da ne poznaje razloge koji se suprotstavljaju logici. Treba moi spoznati simptome. Ako dijagnoza upuuje na to da je rije o prolaznoj smetnji, treba ostati vrst, vrsto stisnuti ui. Ako pak nastupe temeljite promjene, rat ili mir, vane politike, gospodarske ili financijske odluke, ako se promijeni vlada i slino, moraju se odmah izvui zakljuci i preko noi, ako je potrebno, odbaciti ono to ti je jo do juer bilo drago i vrijedno. U vaem sluaju elim uspostaviti sljedeu dijagnozu. Ve neko vrijeme postoji velika koliina kapitala, takozvani vrui novac. Ne eli biti uloen onako kako bi to uinio jedan otac obitelji, nego je stalno u potrazi za velikim pekulacijskim dobitima. Taj pokretni kapital, jednako tako kao i va kapital, upotrebljava se za pekulacije koje se temelje na istoj i jednostavnoj logici. Vi dakle niste jedini. Postoje tisue pekulanata koje golemom koliinom novca slijede isti put kao i vi, u istim sektorima: kupili ste istu robu i vrijednosti i isto ste ih prodali po fiksnoj cijeni. Posljedica toga je da su trita u kojima pekulirate na rastue teajeve previe kupljena (overbought), a trita u kojima pekulirate na padajue cijene previe rasprodana (oversold). Rekli ste mi da imate naftne dionice. U posljednje vrijeme je i meunarodna pekulacija takoer pokupovala naftne dionice i sada eka porast cijena. U onom trenutku kada dionice ponu rasti iz fundamentalnih razloga, mnogi pekulanti ele se time brzo okoristiti i prodati ih. Zbog toga dionice rastu vrlo malo ili uope ne rastu. Drugi pekulanti postaju nestrpljivi jer ne dolazi do oekivanog rasta cijena, pa ih takoer prodaju, itd. Tako se moe dogoditi da tehniki razlozi neutraliziraju one fundamentalne na kojima se temelje pekulacije. Onda nastaju one situacije kada pekulant ne shvaa zato se svi vrijedei argumenti ne odraavaju na teajeve. Naime, rije je o tome da teajevi samo u iznimnim
39

sluajevima izraavaju realnu vrijednost, oni odraavaju odnos ponude i potranje. Svejedno odakle dolazi ponuda, kada dolazi, onda teajevi padaju. Ova je tvrdnja jednako toliko logina kao to bi bilo logino da kod eventualno rastuih dividendi iznimno porastu. Ali u ovom sluaju logika tehnikih datosti bila je jaa od logike fundamentalnih razloga, a to znai da se kupnje i prodaje ne poduzimaju samo iz fundamentalnih promiljanja. Zbog toga teajevi osciliraju iskljuivo pod pritiskom ponude i potranje. Bilo bi zanimljivo jedanput prouiti sve naloge za kupnju i prodaju u jednom burzovnom danu i uoiti koji su to razlozi potaknuli kupce i prodavae za davanje njihovih naloga. Primjerice, moda gospodin Maier prodaje svoje papire zato to sljedeih dana mora unoviti mjenicu; neki drugi gospodin pak zbog toga to eli kupiti novi stan; trei pak zato to mu se udaje ker i potreban mu je novac za miraz; netko etvrti prodaje svoje papire u nadi da e ih opet moi jeftinije kupiti. A zato gospodin Schulze istoga dana kupuje papire? Zato to je upravo prodao kuu i na raspolaganju mu je tekui novac ili moda zato to je iste papire ve prodao po vioj cijeni, a sada ih eli ponovno kupiti po nioj. Ova se teza moe dovesti ad absurdum. Pretpostavimo da ta vrijednost raste do razine do koje su ulagai raunali. Ali time on dospijeva u zonu opasnosti. Od tog trenutka, naime, primjereni teaj ne utjee vie privlanom snagom na pekulaciju. Postoji vrlo malo onih koji su zainteresirani za kupnju i postoje oni koji papir ve imaju u posjedu te ga se pokuavaju rijeiti kod sada oekivanih i nastalih visokih cijena kako bi osigurali svoju korist. To je situacija kada svi ele izai kroz jedna te ista vrata. Pad cijena je tu, iako je dolo do oekivanih dogaaja ili moda upravo zbog toga. Isti proces traje i u obrnutom smislu. Uzmimo bilo koju vrijednost koja bi trebala pasti iz sasvim jasnih razloga, primjerice u ekstremnom sluaju kada se drutvo nalazi u financijskim tekoama. Vrijednost pada i pribliava se najnioj razini koju bi logino morala dosei, a ipak zastaje na jednom viem teaju, bez daljnjeg pada. I to ak jedno odreeno vrijeme, unato loim vijestima. Burzovnim jezikom to se naziva fait accompli, odnosno svren in. On nastupa jer su mnogi ve prodali papire i sada se nalaze u rukama ljudi koji raunaju na propast drutva i time slijede druge namjere. Oni koji su pekulirali na pad cijena i ve prije obavili prodaju po fiksnoj cijeni, sada svoja oekivanja vide ispunjenima i ele osigurati svoju dobit. Njihove kupnje uzrokuju rast teajeva. U mnogim sluajevima doivio sam isti fenomen. Obveznice koje trpe, dionice trulih drutava koje su prije nakratko bile pred steajem ili su bile u njemu, drale su se jo dugo na relativno visokim teajevima, prije nego to su pale sasvim nisko. Kod kretanja teaja fait accompli ima osobito znaenje. Zamislimo situaciju da postoji ratna opasnost. Mnogi ulagai prodaju svoje vrijednosti. Ali na dan objave rata, suprotno svim oekivanjima, rastu teajevi. Kad je 1939. izbio rat, to je bilo ti40

pino za sve burze u Americi, jednako tako i u Europi. A sve se to dogaalo iz ovdje objanjenih tehnikih razloga." I sam sam u to vrijeme bio spreman na veliku financijsku katastrofu. vrsto sam raunao na to da e se zatvoriti sve banke, naravno i burza i terminska trgovina, oekivao sam najstroe propise o devizama. Vikend je protekao u nervozi i napetosti, a u ponedjeljak je to ve bilo tako daleko. Poeo je rat. Bio sam u tolikoj zbrci da sam zaboravio vlastiti telefonski broj koji sam morao rei tijekom prijave razgovora s inozemstvom. No kada sam stupio na ulicu, vidio sam, pun zaprepatenja, da su banke bile otvorene kao da je to neto sasvim normalno, i burza i terminska trgovina ile su dalje, kao da se nita nije dogodilo. Ali najvee iznenaenje bilo je to to se burza okrenula za 180 stupnjeva i rasla je neprekidno est mjeseci. To je fait accompli. Kada svatko rauna s naglim padom teaja, pojavi se ba ono suprotno. U nekom smislu taj me svojevrsni fenomen asocira na tijek pokopa. Odmah s groblja alosna skupina ljudi uputi se u neku gostionicu na dobru hranu i tako obavi karmine. Nakon nekog vremena i nekoliko pia izrazi lica vie nisu tako alosni, a i razgovori postaju glasniji i veseliji i uskoro je sve opet zaboravljeno. Moda se ve odreeno vrijeme oekivala smrt. Kada napokon bolesnik nakon duge patnje umre, dolazi do odreenog olakanja i utjehe: Bog dao, Bog uzeo. "Ako se pak tijekom rata vjeruje da e ubrzo nastupiti mir", nastavio sam odgovarajui na pitanje prijatelja, "i ponu se kupovati vrijednosti, onda burza raste ve tijekom rata." - "Pri potpisivanju primirja moe se lako dogoditi da ne doe do oekivanog rasta cijena. Naprotiv, teajevi padaju. I onda se govori o fenomenu fait accompli. No isto se tako moe dogoditi da je tijekom rata nervozna publika ve odbacila velik dio vrijednosnih papira i kada se onda najednom sasvim iznenada uspostavi mir, situacija na burzi se promijeni i teajevi rapidno ponu rasti. Ukratko reeno, senzacionalni i potresni dogaaji, prema mojem iskustvu, dovode do toga da se situacija na burzi mijenja za 180 stupnjeva. Vratimo se na na primjer izbijanja rata 1939. godine. Da su burze mjesecima prije rata rasle, na poetku rata dolo bi do velikog sloma. Umjesto onoga to nazivamo fait accompli, bilo je rijei o dramatinoj i looj vijesti. Rat i mir su naravno ekstremni sluajevi. Fenomen fait accompli moe se ipak promatrati i kod mnogih drugih politikih i gospodarskih dogaaja. To promatranje esto se potvrdilo da sam ga gotovo uzdigao u pravilo. Dakle, elim izvui sljedei zakljuak: vaa se logika oslanja samo na fundamentalnosti, na statistike, gospodarske, politike ili neke druge imbenike. A sve je to nadigrano spomenutim tehnikim imbenicima. Jednom rijeju, vaa su promiljanja bila previe teorijska i stoga ne odgovaraju prilikama prakse." Odgovor koji sam dao svojem prijatelju vezano uz njegove mnogobrojne angamane i pekulacije na porast i pad cijena vrijednosnih papira, moe se primijeniti i na opu burzovnu tendenciju.
41

S vremena na vrijeme ovjek se zaueno pita zato burza raste unato padu konjunkture i zato dolazi do njezina pada u razdoblju snane konjunkture. Objanjenje za ovo je da se burzovna tendencija i k o n j u n k t u r n i trend nalaze u meusobnoj ovisnosti i da su podvrgnuti istim zakonima, ali da ne traju paralelno. Ve sam prije mnogo godina skovao primjer koji se u meuvremenu esto citira. Zamislite ovjeka koji ee du ulice sa svojim psom. ovjek koraa ujednaeno naprijed; to je gospodarstvo. Pas juri prema naprijed, skae tamo-amo, vraa se svojem gospodaru, opet tri dalje od njega i opet se vraa. Njegov put predstavlja kretanja vrijednosnih papira. Oba idu naprijed, i pas i njegov gospodar. Napokon, dolaze do cilja svoje zajednike etnje. Dok je ovjek prevalio jedan kilometar, pas je prevalio tri ili etiri puta vie. Isto tako je i s kretanjima na burzi; ako ide naprijed i ponovno se vraa, prati je gospodarska ekspanzija. Dva bitna imbenika, s j e d n e strane novana i kreditna situacija, i s druge strane psihologija masa, ne djeluju istodobno s k o n j u n k t u r o m na burzu i gospodarstvo. Novano trite i gospodarski ivot stoje u uskoj vezi. Ali ono to je povoljno za poslovni svijet, esto je nepovoljno za burzu. Smatram da su za opu burzovnu tendenciju, dakle ne za pojedine dionice, imbenici poput mate i novca mnogo odluniji od fundamentalnih injenica. Dodue, i tu postoje izuzeci: neka dionica moe rasti i u vrlo pesimistinoj situaciji, ako za to postoje duboki i f u n d a m e n t a l n i razlozi. No to se dogaa vrlo sporo jer ona na neki nain mora plivati protiv struje. Vrijedi i obrnuto: ako fundamentalni razlozi idu u prilog nekoj dionici u optimistinoj tendenciji, ona e rasti mnogo bre od ostalih dionica. Ili e pak neki vrijednosni papir potonuti zbog njegovih fundamentalnih razloga, iako je trite u cjelini optimistino. Cijela burza ima dakle tendenciju i svaki pojedini papir ima svoju tendenciju iz fundamentalnih razloga. Fundamentalnosti su vrlo vane, ali ne mogu se u potpunosti probiti protiv jake struje kretanja kapitala. Vrlo esto je kretanje kapitala upravo suprotno fundamentalnoj tendenciji. Gospodarska euforija donosi vie kamate (kao to sam ve objasnio) i loiju likvidnost jer poduzea trebaju sav novac koji stoji na raspolaganju za izravne investicije. Stoga se esto dogaa da tijekom gospodarske recesije i pada kamata burza raste, iako f u n d a m e n t a l n i imbenici, odnosno dobiti i dividende ne upuuju na to. U razdoblju gospodarskog procvata, kada se razvijaju trgovina i industrija, a raspoloivi kapital slui za ekspanziju, vlasti (emisijska banka, vlada) poseu za restriktivnim mjerama kako bi izbjegli pregrijavanje gospodarstva. Diskontna stopa se povisuje i uvode se kreditne restrikcije. Ograniava se koliina novca. Banke povisuju kamate na dugovnoj strani, reu ili u krajnjem sluaju ukidaju odobrene kredite i tako dalje. Jasno je da teajevi dionica nikada ne odgovaraju njihovoj pravoj vrijednosti. Uvijek su vii ili nii. Ima li dionica uope mjerljivu vrijednost? Ako pak ima, onda bi se mogla navesti tona vrijednost industrijske tvrtke, a burza uope ne bi postojala.
42

Postojala bi fiksna cijena za dionice koja bi se mogla izraunati preko raunala, ali to nije mogue. I zbog toga zakazuju svi eksperimenti koji ele raunalima predvidjeti burzovne tendencije. Procjene i prosudbe neke dionice ovise o pojedinanoj osobi: i svaki pojedinac svaki dan ima drukiji pogled na izglede i budunost poduzea. Mnogi imbenici utjeu na sud. Dobro ili loe raspoloenje kupca te osobni problemi takoer igraju vanu ulogu. A isto vrijedi kada se eli prosuditi opa burzovna tendencija. Napokon, moe se rei da je raspoloenje na burzi pitanje nagodbe ili sporazuma izmeu burzovnih sudionika. Suglasnost o pitanju je li veina sudionika raspoloena optimistino ili pesimistino. Takozvana burzovna klima koja proizlazi iz toga ima veliku vanost za kretanje teajeva. O njoj ovisi je li za vlasnike dionica vano i potrebno prodavati vrijednosne papire, ili je za vlasnike novca potrebno kupiti dionice. Teko je rei kako nastaje neko raspoloenje jer raspoloenje nema nikakve veze s budunou, ono ima veze sa sadanjou. O optimizmu i pesimizmu odluuju razliiti povijesni, politiki, gospodarski imbenici ili primjerice povjerenje ili nepovjerenje u financijsku politiku. No ti imbenici ne mogu se objektivno procijeniti. O n o to nazivamo raspoloenje ili klima na burzi, ne slijedi nikakvu logiku i esto iznenauje strunjake. Zapamti: burzovna logika nije identina s logikom svakodnevice.

Ako burza raste, publika dolazi, pada li burza, publika odlazi

Shvati li se doslovno, ne bi se uope smjelo govoriti o 'psihologiji burze', jer burza zapravo jest psihologija. Confusin de confusiones naslov je prve knjige o burzi, objavljene 1688. Ciklusi plime i oseke, slijed godinjih doba, stalna mjeseeva mijena oblikuju prirodu; a i u drutvenom ivotu susreemo cikluse, primjerice smjena procvata i recesije u gospodarstvu, rat i mir meu narodima, smjena optimizma/inovacije i pesimizma/stagnacije u povijesti ljudskih zajednica. Na burzi je isto tako i ovdje masovna psihologija poput snanog motora pokree stalno kretanje. Ja sam - kako bih dogaaje na financijskim tritima uinio neto vie transparentnima - nakon iskustva koje se moe izraziti trajanjem od vie desetljea i promatranjem, razvio teoriju ciklikog kretanja teaja na burzi (bilo da je rije o dionicama, obveznicama, plemenitim metalima ili sirovinama - dakle kod svih onih trita na koja se pekulira) - (usporedi Izazov burze, str. 91). Ovdje svoj model elim samo ukratko referirati.

43

Svaki burzovni ciklus sastoji se od tri faze: 1. faza korekcije 2. faza usklaivanja ili popratna faza 3. faza pretjerivanja. Uzmimo za primjer uzlazno kretanje. Tijekom prve nove faze teaj koji je pao vrlo nisko korigira se na razinu koja je u odreenoj mjeri realistina i objektivna. U drugoj fazi teaj se razvija paralelno s tekuim dogaajima. Ako su oni nepovoljni za teaj, teaj opet opravdano pada. Ako su dogaaji pozitivni, kotacija ih prati uzlaznim kretanjem. Na odreenoj toki druge faze postoji opasnost da se, uz povoljan utjecaj drugih pozitivnih dogaaja, automatski prelazi u treu fazu. U toj fazi trinog napretka teajevi rastu iz sata u sat. Teajevi i raspoloenja meusobno eskaliraju. Narasli teajevi proizvode ruiasto raspoloenje, optimizam vie ne poznaje nikakve granice i pretvara se u euforiju, a ona jo vie tjera teajeve u visine. Oni vie nemaju nikakvo znaenje, odreuje ih iskljuivo masovna histerija. U ciklikom kretanju pada cijena niski teajevi proizvode crni pesimizam, koji opet vri pritisak na cijene i teajevi padaju poput lia ujesen. Taj val pada i rasta cijena posljednje faze traje uvijek toliko dugo dok neki psihiki elektrook iz bilo kojeg smjera ne uspije probiti taj avolji krug. Ako se elektrook ne pojavi, iako ve postoje argumenti za suprotan smjer, onda se ta posljednja, isto psiholoka faza, odigrava polako. I jednoga se dana trina tendencija mijenja, a za to ne postoji nikakav prepoznatljiv povod. To uvelike uzrokuje najvee iznenaenje publike, pa ak i strunjaka, koji na to nisu bili pripremljeni. Sada poinje cikliko kretanje u suprotnom smjeru (u naem sluaju korekcija, usklaivanje i pretjerivanje sa silaznim kretanjem). To je vjena rotacija na burzi. Kako se treba ponaati pekulant u tim trima fazama? U treoj bi fazi trebao kupovati i ne plaiti se ako cijene opet padaju, jer kao to su rekli stari burzijanci na Budimpetanskoj burzi penice: "Onaj tko nema penicu kada joj cijena pada, nee je imati niti kada joj cijena bude rasla." U prvoj fazi uzlaznog kretanja trebalo bi kupovati dalje, jer je najnia toka prevladana. U drugoj bi fazi zapravo trebalo biti samo gledatelj, pasivno se kretati i psihiki se pripremiti za to da se u treoj fazi ope histerije izae iz trita. To znai da se u ciklikom burzovnom kretanju dvjema treinama treba suprotstaviti kretanju, a jednom treinom ii ukorak s njom. Naravno da je za pekulanta teko ii protiv tree faze pretjerivanja kod pada cijena, to jest postupati i kupovati protiv opeg konsenzusa, kada kolege, masovni mediji i strunjaci savjetuju kupnju i obrnuto. ak i onaj tko poznaje takvu teoriju i eli je slijediti, u posljednjem trenutku mijenja svoje miljenje pod utjecajem masovne psihoze i sam sebi kae da bi se teorijski sada morao angairati, ali sada je situacija drukija. Tek se poslije ispostavlja da je i taj put protucikliko djelovanje bilo ono
44

najbolje. Treba biti uvjeban, nepovjerljiv, cinian i u nekoj mjeri umiljen, kako bi se othrvao masovnoj histeriji i mogao rei: "Svi ste vi glupani, samo sam ja taj koji neto zna ili u svakom sluaju zna neto bolje!" Priznajem, to nije lijepa karakterna crta, ali je vrlo korisna za samostalno promiljanje i ona je conditio sine qua non uspjeha. Stoga na burzi uvijek samo jednoj odreenoj manjini uspijeva uspjeno pekuliranje. Veina je ta koja se ubraja u gubitnike. Nedavno je Johannes Gross u svojem notesu zabiljeio spoznaju: "Kako bi netko pri pekuliranju doista zaradio novac, izvjeuje John Train, nije dovoljno da on poznaje situaciju - potrebno je i da svi drugi budu u krivu! Uspjeni lovci na novac uvijek bi sa zadovoljstvom primjeivali kada bi se u financijskom svijetu dogodila podudarnost. Miljenje veine je u pravilu pogreno i uvijek otvara razlog za lov bogat plijenom." Naravno da sam se jako veselio kada sam u magazinu FAZ svoj vjeni pekulantski kredo naao kod Johna Traina, ovjeka u ije se miljenje uvijek moe pouzdati. No vratimo se pekuliranju u tri faze. Sada se postavlja pitanje u kojoj se fazi nalazimo. Za to ne postoji nikakav udbenik, kao to ne postoji ni savrena pekulacija. Ne postoji takoer ni metoda koja se moe slijepo primijeniti. Moram - iz iskustva - procijeniti kakva je situacija, kako e i kojim intenzitetom reagirati publika. Kakav je tehniki ustroj burze, u kojim se rukama nalaze papiri, dre li ih u rukama psiholoki vrsti ili kolebljivi burzovni sudionici? Ne postoji znanstvena metoda za izraun kada jedna faza prelazi u drugu, a jo manje postoji vjerojatnost da se kalendarski tono izrauna kada e doi do preokreta. Uzlazno kretanje moe nekada trajati godinama (doivjeli smo ga posljednjih godina, unato prekidu tijekom listopadskog sloma 1987.) ili moe trajati samo nekoliko mjeseci. Te procjene svatko treba poduzeti za sebe na temelju iskustava i simptoma. Onaj tko burzovne tendencije ili teajeve eli prognozirati preko 'znanstvenih' metoda je arlatan ili glupan ili moda oboje istodobno. Samo dugogodinje iskustvo moe nekome dati ono to se naziva tankoutni osjeaj. I najiskusniji, svim mastima premazan pekulant, moe se prevariti. Moe se ak rei da je potrebno da se prevari vie puta kako bi prikupio potrebno iskustvo. Burzovni pekulant koji u svojem ivotu barem dvaput nije bankrotirao, nije vrijedan tog naziva. Svi se mi nalazimo u mranom prostoru, ali u tom prostoru zasigurno e se bolje snai onaj tko ve desetljeima boravi u toj sobi, nego onaj koji je uao nedavno. Kod pojmova poput 'umijea' i 'tankoutnog osjeaja' moda bi me malo skeptino pogledao moj roak George Katona, jer on je imao obvezu znanstvenog diskursa. No mislim da bi i on shvatio da je psihologija burze permanentna improvizacija. Dogaaji na burzi i reakcija publike nikada se ne mogu predvidjeti, mogu se samo pogoditi!

45

ETVRTO PREDAVANJE

Veliki slom primjer iz kojeg se moe uiti masovna psihologija

Masovne psiholoke reakcije su poput zaraznih bolesti; jedan pone zijevati u kazalitu i ubrzo svi zijevaju, jedan zakalje i odmah svi ponu kaljati. Tako je i na burzi. Samo je bol neto to je pozitivno, pie filozof Schopenhauer. Srea je samo odsustvo patnje. I za pekulanta je bol jedino to je pozitivno: gubitak, dakle, kod burze - pekuliranje na pad cijena ili jo vie od toga - slom burze. Javnost postaje svjesna burze tek u onom trenutku kada novinski naslovi poput "Bankrot burze vrijedan toliko i toliko milijuna" daju na znanje da je popustio jedan kota tog divovskog stroja. Propast burze je za zdravlje i osjeanje pekulanta realnost koju on iznimno dobro osjea, tim vie to dolazi iznenada. pekuliranje na porast cijena raste blago, napreduje mukotrpno, korak po korak, a da se zapravo uope ne primijeti, dok je slom burze neto to se pojavljuje naglo i sa estinom Boje osvete. On imovinu pretvara u prah, prvo je silinom udarca razbije, a zatim napokon potpuno samelje. Poloaj na burzi je zadovoljavaju ako je barometar postojan. Ako sve ide dobro, pekulant zadovoljno gladi svoju dobit. injenicu da na burzi sve ide dobro smatra potpuno normalnom, smatra da je to prirodan poredak stvari. Uope mu ne pada na pamet da se stvari na burzi mogu kretati i loe te da se to moe dogaati i na nasilan nain: to bi bila osobna uvreda. A kada doista doe do sloma burze, kada pekuliranje na pad cijena pone glodati svoj kapital, onda naravno bolno osjea financijski gubitak, osjea da je sudbina nepravedna prema njemu: jedino to je pozitivno. Dobit je samo iluzija, a jedina realnost je gubitak. Ratovi i slomovi burze vani su dogaaji na dugoj povijesnoj cesti. Oni su sami po sebi povijest, proimaju povijest i dijele je na razdoblja. Povijest burze obiljeena je izmjenjivanjem dobrih i loih razdoblja: nerazdvojivim razdobljima procvata i bankrota.
47

Razdoblja procvata teku u ritmu prosperiteta, prvo polagano poput mjehura, a onda najednom od toga nastane golem balon koji moe puknuti ako ga bocne iglom. Kod pekuliranja postoji zakon: ne moe postojati bankrot, slom, kojemu nije prethodio procvat, a isto tako nema tog procvata koji nee zavriti slomom. Za slom burze Francuzi su posudili n j e m a k u rije ' K r a c h jer oni izgovaraju /krack/, a to je neto to asocira na razbijanje zrcala. Na engleskom se kae 'crash'. To je poput nevremena koje nastaje najednom, nakon to je nebo bilo potpuno plavo, bez ijednog oblaia koji ga je mogao nagovijestiti. Jo i danas ulagai u svojim kostima osjeaju slom burze koji se diljem svijeta dogodio 19. listopada 1987. Kako je dolo do te za veinu neoekivane katastrofe? U ljeto 1987. poele su polagano rasti kamate, iako za to nije postojao razlog. Optimizam je bio jai od rastuih kamata i teajevi su i dalje rasli - kao i uvijek kada se trite tek pokrene. A zatim je iz Saveznih rezervi amerike emisijske banke jo jedanput zategnut kamatni vijak u SAD-u, kao posljedica politike Njemake savezne banke koja je pod vodstvom gospodina Schlesingera ustanovila vie kamate u svrhu borbe protiv inflacije (sveta krava u Njemakoj). To je bio ubod iglom zbog kojega je puknuo napuhani balon. Moglo se vidjeti da e zrak, s pomou rastuih kamata, sam izai iz balona za nekoliko mjeseci. Silazna vonja od 25 posto, kao reakcija na visoke teajeve i petogodinje uzlazno kretanje nisu nita novo, to sam ve doivio 20-ak puta. Ali padanje Dow Jones indeksa za 500 bodova (22 posto) u jednom danu bilo je iznenaenje i za mene, iako su teajevi dosegnuli svoju najviu razinu ve u srpnju/kolovozu i ve lagano pali. No udar se dogodio tako naglo i estoko zbog nekih tehnikih dogaaja. Prvo treba spomenuti oholost igraa na sreu u Chicagu. Ondje se sa samo jednim ulogom u iznosu od dobrih pet posto moglo sudjelovati u milijarde tekim dionikim ugovorima - neto potpuno nestvarno. Trgovina s indeksnim ugovorima jedna je od najsloenijih igara s kojima zavodnici mame publiku u kockarnicu u koju su pretvorili burzu. Osim institucijskih vlasnika dionica u tom tritu veliko mjesto prije svega zauzimaju mali igrai. Indeks nije nita drugo nego prosjena cijena. Indeksi su postojali oduvijek, ali trgovanje njima izum je ikakih brokera koji su zaradili mnogo novca u robnim terminskim ugovorima za inflacijskih godina. Kada je zavrila trgovina sirovinama, jer je inflacija bila uspjeno suzbijena, prebacili su se na posao s indeksnim ugovorima. Indeksni ugovor sastoji se od 500 razliitih dionica u iznosu od oko 170.000 dolara (stanje: srpanj 1990.). Kako bi se moglo igrati, bilo je potrebno uloiti samo 10.000 dolara. Bankarskim rjenikom, moglo bi se rei da se na kupljene vrijednosne papire odobrava kredit od 94 posto. To je perverzno. Jedan takav efekt poluge ima vrijednost rariteta (ak i na terminskim tritima roba); nije postojao ak ni na euforinim burzama dvadesetih godina gdje je uvijek bilo potrebno uloiti minimalno deset posto.
48

Budui da mali ugovorni igrai ne mogu sami izraunati vrijednost ugovora koji se sastoji od teajeva 500 dionica, ve neko vrijeme postoji trik za profesionalce: izmiljeni novi raunalni program. Raunalo iz minute u minutu pokazuje trgovcu kako stoji oko 50 do 100 od ukupno 500 dionica na burzi. Kojih 50 do 100 od 500 dionica bi trebalo odabrati, takoer obraunava raunalo. To su takve dionice ija kretanja najbolje idu paralelno s prosjekom. Trgovac reagira ovisno o onome to raunalo pokazuje. Ako primjerice indeksni ugovor istodobno stoji za samo pola posto vie od teajeva dionica, on prodaje ugovor i kupuje dionice. Ako je ugovor, naprotiv, za pola posto nii nego to bi trebao biti, on kupuje indeksne ugovore i prodaje dionice. To se onda naziva pozicijska arbitraa jer dionice se nikada ne preuzimaju i nikada ne isporuuju. Sve je postavljeno tako da se mala nesuglasja uravnoteuju u kratkom vremenu ili da se ak okrenu u suprotan smjer da primjerice po veoj vrijednosti prodani ugovor za kratko vrijeme, ako se tendencija promijeni, stoji nie, nego to bi to trebalo biti. Onda arbitar prodaje kupljene dionice i ponovno kupuje prodani indeksni ugovor. Nije rije ni o emu drugomu osim o obraunavanju dispariteta bez bilo kakva promiljanja ili motivacije. Kod teajeva koji su pali zbog porasta kamate sada su igrai morali dodavati novac jer je pekuliranje na pad cijena pojelo njihovo 5-postotno pokrie. No ako sigurnosna uplata nije obavljena tono u minutu, prisilno se obavljaju nesretni angamani. Bio je to prvi val masivnih prodaja. Drugi tehniki razlog za slom 19. listopada 1987.: vrlo mudri financijski menaderi iz velikih institucija (tzv. zlatni momci), koji su u svojem portfelju vrijednosnih papira slobodno raspolagali milijardama dionica, uplaili su se (s pravom jer je samo u New Yorku njih 60.000 nakon sloma izgubilo svoja dobro plaena radna mjesta, svoje luksuzne apartmane i brze sportske automobile marke Porsche) i htjeli su, kako su rekli, 'osigurati' svoje portfelje. Dakle, prodali su svoje vrijednosne papire u Chicagu za milijarde na indeksnom terminskom tritu i time su jo vie snizili cijene. To osiguranje portfelja prvobitno je bilo zamiljeno kao instrument osiguranja za velike financijske institute koji su se htjeli zatiti od mogue propasti na burzi. Oni nisu prodavali same vrijednosne papire - to bi bilo delikatno - nego upravo indekse. O n o to su inili zlatni momci bilo je lijepo osiguranje prema metodi: kua je prodana i na taj nain osigurana protiv poara! Naravno, nastala je lanana reakcija, jer to vie padaju teajevi, to se vie ugovora prodaje. To to je trite krenulo silaznom putanjom bila je posljedica povienja kamata. Rezultat sloma je perverzna igra u Chicagu. Time je dolo do prisilnih kanjavanja mnogih tisua malih neoficijelnih sudionika, a istodobno je i cijelu publiku uhvatila panika. Ako publika vidi naglo pogoranje Dow Jonesa za 500 bodova, ljudi potre poput ovaca jedni za drugima: totalna rasprodaja dionikog portfelja. Tog dana bio sam
49

kod jednog brokera i uo kako su kupci nazivali u panici: "Sve prodati!" Ne jedan ili drugi papir, nego - sve! Prisilna egzekucija, rasprodaja institucionalnih portfelja, panika publike: to je povijest burzovnog kraha 1987. U opem uzbuenju morao sam tada danima davati intervjue na radiju, televiziji i za tisak i dobivao sam bezbroj telefonskih poziva. Ja sam sam bio iznimno miran, kao to sam veinom kod velikih slomova burze. Opet sam morao misliti na dobrog starog prijatelja Eugna Weinreba, rutinskog burzovnog lisca koji je poeo pekulirati u desetoj godini. Jednoga dana njegov je tajnik pun uzbuenja doao k njemu: "Vrijednost papira dramatino pada!" Njegov odgovor: "Trebam li se uzrujavati? Bio sam tri godine u Auschwitzu..." Mnogi promatrai govorili su tada o 'ludilu, kaosu, panici, psihozi'; psiholozi koji su tada specijalizirali na tom podruju vidjeli su svoju teoriju potvrenom, odnosno da se u tim 'crnim' burzovnim danima mrai, da se takorei osnauju mrane sile koje eznu prema smrti iz podsvijesti sfere kojom inae upravlja razum. Dodue, pretjerani optimizam smatrao sam oduvijek zlom, ali imam ipak bolje miljenje o ljudskoj prirodi. Nisu slom uzrokovale mrane sile iz dubine ljudske due, nego ga je uzrokovala oholost. U vremenu visoke konjunkture ulagai postaju osobito oholi, oni se nalaze u velikoj euforiji i od nje ne vide da bi balon uskoro mogao puknuti. No ubod igle dolazi uvijek. To je stara pria: pekuliranje na rast cijena, pekuliranje na pad cijena, euforija i slom, ciklus poput plime i oseke - s jednom razlikom - oceanografi mogu tono u sekundu izraunati dolazak plime i oseke. I ja kao stari 'oceanograf' burze nisam mogao predvidjeti tono vrijeme i intenzitet sloma. Ipak, ve u srpnju 1986. pisao sam u svojoj kolumni u Capitalu: "...Kvaliteta kupaca posljednjih mjeseci nije dobra i to bez obzira na to je li rije o zemlji ili o inozemstvu... Milijuni dionica nalaze se sada u drhtavim rukama koje kod viih teajeva ele prodati. Ako se ne jave novi kupci, izgubit e strpljenje i prodati i kod niih teajeva." U rujnu 1987. potvrdila se moja procjena tadanjeg tehnikog stanja burze i pokazala da sam svoje njemake dionice prodao prije 15 mjeseci i da svima mogu priopiti da izau iz njemakog trita. Vidio sam kakva je ponuda emisije jedne za drugom i kako su banke dodatno podgrijavale histeriju. Znam kako to funkcionira: direktor velike banke nazove gospodina Jonesa u kotskoj i kae mu: "Gospodine Jones, sada treba ui u Siemens." Mladom ovjeku s druge strane ice naravno imponira kada mu povjerenje iskazuje direktor velike njemake banke i on odmah kupi 50.000 papira. Tako se realizira pekuliranje na porast cijena. Pritom ti mladi menaderi portfelja koji su netom diplomirali na London School of Economics ili na Harvardu, i iz kolskih klupa odmah doli u financijsku banku, uope ne znaju kako burza funkcionira. I njemaki trgovci potpuno su precijenili dimenziju njemakih burza. Ako svi ele prodati, nastaje glasovit efekt uskoga grla; njemake su burze premale za te enormne iznose.
50

U mojoj listopadskoj kolumni, napisanoj mjesec dana prije 19. listopada 1987., pisalo je: "Imajui u vidu permanentan rast burze u svijetu namee se pitanje: kako dugo to jo moe ii dalje, kada prijeti obrat ili barem estok pad? Za sjeanje: poetkom osamdesetih godina, usred opeg pesimizma, pisao sam da burzovni uspon moe biti tim eksplozivniji to se kasnije zaustavi. Eksplozija je tu, ne samo na Wall Streetu nego posvuda, ukljuujui i egzotine miniburze." Moje geslo "Uvijek se bojati, nikada se ne preplaiti!" pokazalo se po ne znam koji put tonim. Iznad kolumne tamnim je slovima pisalo: "Sigurno e jednom doi do sloma burze. No dugorono e trite ii uzlaznom linijom - hvala Sovjetima!"

"Gorbaovljevo pekuliranje na rast cijena"

To je bio trostruki pogodak ili 'hat-trick', reeno sportskim jezikom. Slom se dogodio; no dioniko trite je napredovalo i s punim se pravom sadanje uzlazno kretanje moe nazvati 'Gorbaovljevo pekuliranje na rast cijena'. Za izmijenjeni odnos Istok - Zapad odgovorne su dvije osobe: tadanji predsjednik SAD-a Ronald Reagan, koji je potroio milijarde i milijarde za naoruanje, prekomjerno naoruanje i pojaano naoruanje i time gotovo uzrokovao proraunske deficite, i Mihail Gorbaov, mudar i razuman dravnik (ponavljam: ne politiar, nego dravnik). On je uvidio da sovjetsko gospodarstvo nee moi izdrati skupocjenu utrku u naoruanju - i to prije nego to e to biti sluaj s kapitalizmom. Tri je puta na pregovorima u enevi Gorbaov naputao sjednicu i gotovo uzrokovao njezinu propast. No Ronald Reagan ostao je neumoljiv. Dakle, ef Kremlja opet je morao doi - s konstruktivnim prijedlozima. I danas europski ekonomisti zastupaju miljenje da je 'kauboj', 'lo glumac' Reagan svojim velikim izdacima za naoruanje Ameriku doveo na rub ponora. Najbolji odgovor na to je vic iz Budimpete, najvee kovanice viceva u svijetu. Mudri i oprezni gospodin Grn eli uloiti 100.000 forinta. "Dopustite da mi upravljamo vaim ulogom uz dobre kamate", kae direktor tedionice. "Ali to e se dogoditi ako vi bankrotirate?", upitao je bojaljivi Grn. "Za nas jame nacionalna banka i maarska vlada." - "A to e biti ako i one bankrotiraju?" - "To je nemogue, jer za njih jami sovjetska vlada." "Lijepo i dobro", odgovara oprezni tedia, "a to ako i ona propadne?" - "Ali, gospodine Grn, medu nama reeno, zar to ne bi vrijedilo vaih 100.000 forinta?!" Nije li temeljna promjena svjetske klime bila vrijedna amerikog proraunskog deficita? Politika Mihaila Gorbaova, politika stvaranja povjerenja i smanjenja naoruanja i otvaranje prema Zapadu koje je on inicirao imali su za posljedicu da je Washington
51

olabavio C O - C O M liste* koje zabranjuju izvoz na tisue artikala u Sovjetski Savez i cijeli Istoni blok, da bi ih poslije ak potpuno ukinuo. Sovjeti kupuju na tisue artikala kojima prije nisu imali pristup. U prvom redu proizvode visoke tehnologije, prije svega u SAD-u, ali i u zapadnoj Europi i Japanu. A Sovjeti su prvorazredni kupci. Sjeam se dvadesetih godina kada je mlada sovjetska republika dala divovske narudbe njemakoj industriji. Mnogi od mojih znanaca - najee su to bile ruske izbjeglice sa sjeditem u Berlinu (bogati aristokrati i njihove lijepe supruge; mnoge su postale manekenke u velikim m o d n i m kuama, otili su u Pariz; a poslovni ljudi u Berlin) - ostvarili su sjajne poslove, esto stjecali imovinu tako to su diskontirali mjenice kojima su moskovska vladina poduzea plaala svoje uvoze. Njemaka poduzea plaala su 30 posto kamata godinje kako bi mogla financirati svoje izvoze u Sovjetski Savez. Lako je zamisliti koliki su profit morala ostvariti ta poduzea da bi mogla inkasirati takve kamate. I nikada se nije dogodilo da je jedna jedina mjenica propala. Sovjeti su kupovali sve to su mogli dobiti. I sada kada je crna lista' ublaena ili se dokida, horribile dictu, kupovat e sve to 'im srce eli' - tako je velika potreba za nadoknaivanjem. Oni koji su oprezni pitat e: "Imaju li i dosta novca?" Odgovor je - da - zahvaljujui enormnim prirodnim bogatstvima kojima je vlasnik to veliko carstvo, a koja se do sada se nisu mogla eksploatirati u dovoljnoj mjeri. Sovjeti su i pouzdani. Imam mnogo prijatelja koji su jo prije Drugog svjetskog rata imali posla s ruskim izaslanicima trgovine. Njihovo miljenje je homogeno. S izaslanicima se moralo noima tvrdo i ilavo pregovarati u zadimljenim hotelskim sobama sve do osvita zore, trgovati i piti votku, dok napokon nisu bili spremni potpisati ugovor. A kada su napokon potpisali, vie nikada nije bilo nikakvog prigovora. A plaali su kao da je rije o Engleskoj banci. Moja velika nada je da se Gorbaovu nee nita dogoditi. Njegov primjer pokazuje kako iskusan politiar koji posjeduje rijetku karizmu (Ronald Reagan, iako uvijek kritiziran kao neosobit glumac takoer ju je imao - a jedino je to odluujue) moe stvoriti klimu povjerenja i pouzdanja koja je za gospodarstvo vrlo vana. Jer to stoji iza svih tih vrijednosnih papira, dionica, obveznica, iza komada papira s mnogo potpisa, dravnih zajmova koje su vlade izdavale, a nisu uvijek potovale? Iza svega toga stoji povjerenje - a esto i zlorabljeno nepovjerenje. Gorbaovljeva popularnost u inozemstvu je, dodue, navodno mnogo vea od njegova ugleda kod kue. Ipak, ve ga se deset puta pokapalo, a on je svaki put ponovno ustajao. On je ovjek koji uvijek ponovno ustane - kao to je sluaj i s pravim ovjekom burze. Stoga sam optimistian, jer kao to sam opisao, moja velika vizija temelji se i na politici koju on provodi.
* Coordinating Committee for Multilateral Export Controls osnovan je 1947. tijekom Hladnog rata s ciljem zabrane uvoza zapadnih proizvoda u zemlje Istonog bloka. (nap. prev.)

52

esto me pitaju to mislim o unutarnjem tritu Europske zajednice nakon 1992. to se tie institucije, pun sam nade, ali ne bezuvjetno. A termin trajanja smatram nerealistinim, ali on i nije tako vaan. Zato je to tako, ilustrira kazalini komad Julesa Romainsa koji je praizveden 1930., a koji se jo i danas katkad izvodi u Comdie Franaise. Jedan mladi ovjek eli poiniti samoubojstvo zbog svojih neuspjeha. U posljednjem trenutku susree starog profesora zemljopisa Le Trouhadeca koji vie nije u svojoj punoj snazi jer ga je jedan protivnik razotkrio kao neozbiljnog znanstvenika u konkurenciji za lana Akademije. Rival dokazuje da tajanstvena zemlja, negdje tamo u Junoj Americi, gdje su navodno naena velika nalazita zlata, a koju Le Trouhadec egzaktno opisuje u svojoj knjizi, uope ne postoji i da je izmiljotina profesora. Kandidat za suicid odjednom se budi: "to? Tajanstvena zemlja ne postoji? Onda emo je mi izmisliti." ovjek osniva dioniko drutvo za eksploataciju zlata iz tajanstvene zemlje, kontaktira bankare, financijere, tisak, i s velikom pompom izdaje dionice. Uskoro cijeli svijet pria o toj tajanstvenoj zemlji. Pustolovine, kopai zlata, propale egzistencije, svi idu do zlatnih ila koje je profesor opisao i poinju raditi. Zlato dodue ne pronalaze, ali ondje moraju organizirati svoj ivot, grade kolibe, od koliba nastaju kamene kue i mali grad. U posljednjoj sceni komada ljudi se na desetu godinjicu svojeg dolaska u Zemlju udesa raduju to je sve divno prolo. Dok oni jo slave i otkrivaju statuu posveenu znanstvenoj zabludi, dolazi brzojav da je profesor Le Trouhadec izabran za lana Akademije. Jednako tako bit e i u Europi gdje se u nadi vezanoj uz 1992. ve sada grozniavo investira, gradi i osniva. Kako god da e izgledati burzovno trite od 1992., pripreme stvaraju gospodarsku euforiju koja e - tek u vezi s 'Gorbaovljevim pekuliranjem na rast cijena' - samo moi sluiti dobrobiti Europe. Tko e konano najvie profitirati, trebaju analizirati ekonomisti. Sigurno je da e svi osim pesimista profitirati od zajednikog trita. I tako m o r a m deseti put ponoviti - i nadati se da e se i ta prognoza ostvariti - da idemo ususret svjetskoj konjunkturi kakvu ovaj dananji narataj jo nije doivio. Da imam 70 godina, da sam dakle jo dovoljno mlad, njegovao bih nadu da u doista trijumfirati nad profesionalnim pesimistima. Tri godine nakon 1987. bile su ve mala potvrda - od toga se ve moglo mnogo profitirati - ali na burzi nije dovoljno samo tri godine kako bi se stekla diploma gurua. Za to je potrebno minimalno 40 godina.

53

Mogu li raunala pekulirati?

Jedna legenda kae da su nizozemski imigranti na vrhu Novog Amsterdama (danas New York ili Manhattan) sagradili zid kako bi se zatitili od Indijanaca. Ne bi bilo loe da se na istom mjestu, koje se danas zove Wall Street, opet sagradi zid kao zatita od milijuna histerinih igraa koji stvaraju pomutnju na financijskim tritima. Od propasti burze 19. listopada 1987. politiari, profesori i zaposlenici burze raspravljaju o tome na koji bi se nain moglo sprijeiti da se ne ponove slini dramatini dogaaji. Naalost, profesori i politiari nemaju dovoljno iskustva za pribliavanje sri problema. Pritom je i ovdje ispravna dijagnoza pretpostavka potrebne terapije. Nakon dugog ivota koji sam proveo na burzi usuujem se danas predloiti da se pomalo reformiraju poslovi vezani uz ronice na indekse. Prema mojem miljenju nepobitno je da se uzrok sloma 19. listopada nalazio u ikakom tritu ronica. Prije nego to podastrem prijedlog, elim objasniti to je to program trgovanja i koju ulogu ima raunalo u financijskim dogaajima. Thomas Watson mlai, najvei promicatelj i pionir raunala, okrenuo bi se u grobu kada bi uo kako se danas raunalo ini odgovornim za sva zla koja se dogaaju u financijskom svijetu. Naravno, to je besmislica, a jadno raunalo potpuno je nevino. O n o to raunala izvode, financijski bi menaderi mogli uiniti i bez elektronike. Raunalo je nevino kao i pribor za jelo kojim se jede neka pokvarena riba. Jedino zlo koje postoji je riba koja smrdi. Sustavi EOP-a prerauju samo ono za to imaju podatke ili ime ih se puni: ako unutra ulazi smee, smee e i izai. Raunala mogu biti vano pomono sredstvo, primjerice kada je rije o tome da treba prirediti podatke, kada se eli znati kako izgleda bilanca nekog poduzea. Na najjednostavniji mogui nain dobivaju se informacije koje bi se inae mogle samo dobiti dugim pretraivanjem u bibliotekama. Raunalo dakle moe pridonijeti tomu da se stave na raspolaganje informacije o prolosti, o zavrenim poslovnim godinama. Ali ono ne moe misliti u budunost i ono ne moe zamijeniti miljenje i razmiljanje ulagaa. No to je to program trgovanja i to je trulo u tome? Zapravo, rije je o tome da se brzo upotrebljava metoda stop naloga kojom se to je bre mogue mogu ograniiti gubici tako da se odmah proda; i obrnuto, kada cijene rastu, treba brzo kupovati, prije nego to jo vie porastu. Metoda potjee iz euforijskih dvadesetih godina na Wall Streetu, kada je ono to danas nazivamo trite bilo istinska dungla. Brokerima je i onda bilo iznimno stalo do provizije pa su prihvaali samo naloge za kupnju koji su imali desetpostotno pokrie. Ipak trebali su i sigurnost: pri kupnji u vrijednosti od 100.000 dolara kupac je morao poloiti 10.000 dolara i istodobno dati stop nalog kod primjerice za dva posto nieg teaja, jer desetpostotno pokrie moe ve nakon pet dana biti pojedeno s dva posto teajnog odstupanja. Tako broker nije morao trati za svojim kupcima kako bi dobio daljnji novac, ako bi se izgubilo pola pokria.
54

Motivacija zlatnih momaka danas je drukija nego to je bila 1929.; njima se fuka za pokrie ili jamstvo jer sve ide na raun njihovih velikih institucija. Oni ne znaju misliti, jer ini se da to nisu nauili na ekonomskom fakultetu. Oni unaprijed utvruju po kojem teaju ele automatski kupiti ili prodati. A onda oslonac za svoje transakcije nalaze u besmislenim grafikonima kao 'formacije glava i rame' ili 'podloci za ae' (poslije vie o teorijama grafikona). Danas su stop nalozi i stop nalozi za kupnju za financijske menadere najvaniji instrument djelovanja na burzi. Oni postupaju prema starom geslu uspjenih burzovnih igraa: "Ono to nisko pada, mora pasti jo nie; ono to raste, rast e jo vie." Iz toga slijedi da za njih stop nalog znai: papire prodavati samo onda kada u slobodnom padu padnu na tono odreeni teaj, ali ne ispod toga. Primjer: neka dionica ima vrijednost 100, u raunalo uneseni stop nalog glasi 'prodati kod 90'. Svatko moe zamisliti to se dogaa na tritu ako je 10.000 igraa unijelo u raunalo stop naloge kod 90 - i papir doista padne. Prodaje dalje tjeraju teaj na vrijednost 85. Dolaze novi stop nalozi kod 85 - to tjera teaj u smjeru 80. Novi stop nalozi zapovijedaju da se prodaje kod 80 i tako dalje. - Tako dolazi do naglog pada, a time i do panike. Uloga raunala kod tog programa trgovanja je samo u tome da registrira i provede stop naloge. Ako teajevi ili indeksi padnu za toliko i toliko posto, raunalo automatski prodaje papire i indeksne ugovore - upravo onako kako su mu zapovjedili financijski menaderi. to vie teajevi padaju, to se vie prodaje. Isto tako vrijedi i obrnuto: raunalo mora kupiti toliko i toliko dionica, ali tek kada dosegnu odreenu visinu, ali ne ispod toga. Priznajem da taj cijeli program trgovanja pod odreenim okolnostima moe iznim n o pomoi. No oni koji danas raspolau novcem slue se raunalom redovito i automatski. Dakle oni, a ne strojevi, slue za elektroniku obradu podataka, odgovorni su za panine prodaje ili pak za prodaju vrijednosnih papira ispod cijene. Stop nalozi jednoznano su izazvali paniku u listopadskim mjesecima 1987. i 1989. Moda su trgovci bili i praznovjerni i htjeli su se rijeiti papira zadnji put prije petka, 13. listopada 1989., u isto vrijeme i jo tijekom posljednjeg sata rada burze. Sljedeeg su dana isti trgovci davali stop naloge za kupnju, u sluaju da trite bude opet raslo. Da su ti nalozi bili dani nekoliko dana prije, usmeno ili pisano, posljedice bi bile iste. Program trgovanja dakle nije nita novo i nita revolucionarno prema igrakim metodama neke davne godine. Sve poiva na naelu mnogih burzovnih igraa: "Pustiti da dobit ide: gubitke ograniiti!" Pravilo ima neto u sebi, no to je isto pitanje ukusa. Nekada sam i ja vjerovao u to, ali tada sam jo bio igra. Od tada sam mnogo toga morao nauiti i sve to sam nauio stiglo je izdano na naplatu. Danas sam pekulant i ulaga na duga razdoblja i na temelju svojeg 70-godinjeg iskustva naginjem miljenju da se velik novac moe zaraditi samo anticiklikim ponaanjem i samo pekulirajui dugorono. Zbog toga program trgovanja moe katkad dobiti, katkad izgubiti, ali mora i bankrotirati.
55

I na vijesti financijski menaderi reagiraju automatski, uz pomo svojih raunala. Trgovac jedne velike brokerske kue ispriao mi je da je prije objavljivanja amerikog proraunskog deficita uvijek dobivao nalog da odmah proda na tisue dionica, ako deficit bude neto vei nego prethodnog mjeseca. Raunalni izraun postoji na tritu obveznica ve desetljeima. Osiguravajua drutva koja u posjedu imaju fiksno ukamaene vrijednosne papire u vrijednosti mnogo milijardi, stalno preko raunala pokuavaju otkriti koja obveznica donosi esnaestposto veu dobit od uloenog kapitala nego neka druga, s ciljem da je zamijene njome, kako bi se ostvarila najvea dobit. Indeksni ugovori kojima se trguje u Chicagu prodaju se prema nekim raunalnim signalima za milijunske iznose. Nitko pritom nema ni sekundu vremena za razmiljanje jer na raunalu je sve automatski namjeteno. Sve osim toga tee histerino, a ne nakon neprospavane noi, u kojoj se razmilja to uiniti. Ugovori kojima se trgovalo u jednom danu odgovarali su radnom volumenu od oko 27 milijardi dolara, dok se na burzi trguje samo za oko deset milijardi dionica. Nevjerojatno je to to Wall Street ne stvara indekse, nego Chicago stvara teajeve! Kolebanja u roku od jednog dana postaju sve vea i histerinija, ali dugorono za daljnje kretnje ostaju uvijek isti imbenici utjecaja i premise - oni isti kao na prvoj organiziranoj burzi dionica (Amsterdam) u 17. stoljeu. Moj prijedlog za reformu future indeks drutva sada glasi: ne bi trebalo ukinuti terminsku trgovinu za indeksne ugovore, nego bi trebalo zabraniti daljnju trgovinu tijekom rada burze u New Yorku. Trgovina bi trebala trajati samo nakon kraja radnog vremena burze i samo po fiksnom dnevnom teaju po kojemu se realiziraju sve ponude i potranje, kao to je sluaj na tritu zlata u Londonu, gdje se dnevno samo dvaput kompenziraju sve narudbe po fiksnoj cijeni. Ne bi to bilo nita novo. Jo prije Drugog svjetskog rata kladili smo se u kavani o Dow Jones zavrnom teaju veeri. Trajno trgovanje, to jest trajno klaenje, dovodi do histerije i ona se zatim prosljeuje i do Wall Streeta. Moe li se tim planom ukloniti ljudska glupost doista ne znam, ali histerija bi se sa sigurnou mogla zakoiti. Zasigurno bi na taj nain brokerima otili mnogi milijuni od provizija, ali to bi sigurno sluilo opem interesu. Postoje stroge mjere protiv nikotina, iako to industriju duhana stoji milijarde. Ja u svoj prijedlog jednom prenijeti na kongresnoj raspravi, ali ne vjerujem da e biti ozbiljno shvaen. Brokeri, ti zli duhovi, imaju premoan lobi protiv svega to bi moglo ugroziti njihove provizije. Trgovci raunalnim programima su duhovne drvosjee koji su istrenirani na brzu kupnju i prodaju. A pekulant mora biti mislilac koji stoji daleko od ludih masa i raunala. Gospodin Watson mladi, osniva IBM-a, sigurno je imao grinju savjesti, ak i strah da se slobodno miljenje ljudi moe otuiti putem raunala ili pak izopaiti. Zbog ega bi inae zapovjedio da se na pisae stolove zaposlenika smjesti mali bakreni natpis s jednom jedinom rijeju: "Misli!"
56

Na posljednjem CEBIT sajmu u Hannoveru doao sam i do tanda IBM-a. Direktor me prepoznao i pitao: "Gospodine Kostolany, to vam mogu pokazati, to vas osobito zanima?!" Odgovorio sam: "Raunalo koje e ispljuvati burzovni teaj koji e biti sljedeeg dana. Za sve ostalo ve imam osobno raunalo." Naravno, htio je znati koji sam model nabavio. "Svoju vlastitu glavu", bio je moj odgovor, "i rei u vam kako funkcionira to raunalo." A onda sam mu ispriao vic koji sam uo od Fritza Muliara. Bilo je to nekada u prolom stoljeu u nekom gradiu u Galiciji. Noni uvar obavlja svoj posao na trnici, sjeda u uvarsku kuicu, postavlja svoju helebardu i svjetiljku pokraj sebe i zaspi. Najednom ga probudi svjetlo. "to je to", pita se - jo zatvorenih oiju - i poinje razmiljati. Moda ulina svjetiljka? Ali gdje su u 19. stoljeu mogle postojati uline svjetiljke u Galiciji? Moda mjesec? On rauna, upravo je bio mladi mjesec. Ne, ne moe biti mjesec. Isprui svoju ruku iz straarske kuice, povue ju natrag. Kia pada. Nije, dakle, mogue da ga je probudilo svjetlo zvijezda. Nakon toga on ukljuuje svoje 'osobno raunalo' na veu brzinu, jo jednom brzo prolazi pojedine misaone operacije. Nije ulina svjetiljka, nije rije o mjesecu, nisu ni zvijezde. "Vatra!", izbaci on iz sebe. S tom priom sam kod gospode iz IBM-a imao takav uspjeh da su me od tada esto pozivali na predavanja. I svaki sam put morao ispriati Muliarov vic.

57

PETO PREDAVANJE

O proricateljima, profesorima i drugim guruima

Panika publike nakon sloma 19. listopada 1987. rezultirala je bez sumnje iz usporedbe s 1929., a neprekidno i bez razmiljanja stvarali su je gurui. Da se prisjetimo 1929. Nezaposlenost, zatvorene tvornice, javne kuhinje, bankari koji su na ulici prodavali jabuke ili istili cipele. Jesu li takve predodbe mogue kada je nezaposlenost niska, odnosno zaposlenost velika i kada je gospodarstvo u p u n o m zamahu? Godine 1929. sve se moglo kupiti, ali nitko nije imao ni prebijene pare u depu. Danas se najvea financijska drutva trgaju oko razliitih poduzea. Ona se nadmauju u p o n u d a m a s iznosima u milijardama. Ili jo bolje, time se te milijarde mobiliziraju i unose u financijsko trite. Tu ima vie novca nego raspoloivih poduzea, jer i u gospodarstvu nema ni najmanjih naznaka za krizu ili recesiju. Jedna daljnja razlika je da se svjetsko gospodarstvo vie ne temelji na zlatnom standardu. Stoga emisijska banka moe povisiti koliinu novca, ako to gospodarstvo zahtijeva. Kada je 20. listopada gospodin Greenspan objasnio da Savezne rezerve stoje na raspolaganju tritu sa svakim iznosom, za mene je opasnost bila uklonjena. A suprotno svakom oekivanju vrijednost zlata nije porasla; naprotiv, dravne obveznice narasle su do velikih visina. Dokaz da je povjerenje u dravu i sustav ostalo intaktno. Nepovjerenje je djelovalo samo na dionice - padnu li one, nestat e povjerenje u njih. Tko jo djeluje protuciklino? Uvijek samo jedna manjina! A tko je uao nakon sloma 1987., danas u svojim knjigama biljei superprofite. Svaka usporedba s 1929. je zloin, pisao sam, a to bi i publika polagano trebala osjeati i konstatirati. Onda mali rast kamate ne bi priredio veliku tetu, jer najvanije je da konano nestaje mora iz 1929. U medijima cijelog svijeta ponavljano je da su profesionalni ekonomisti zajedno s profesorima i njihovim prognozama doivjeli potpun neuspjeh. Poetkom studenog 1987. - dakle, ubrzo nakon sloma - sastalo se 33 profesora iz cijelog svijeta na simpoziju u Washingtonu i prognoziralo najmranije

59

i najdramatinije stvari za svjetsko gospodarstvo. Brzo sam napisao: "33 profesora, oh, lijepi moj svijetu, izgubljen si!" Na moj optimizam reagirao je jedan novinar u Effecten-Spiegelu: "Ostajem pri svojoj negativnoj ocjeni. Uostalom, ne razumijem da burzovni profesionalac kao to je Andr Kostolany odailje pozitivne prognoze u svijet." Njegov me lanak jako zabavio, osobito fraza o 'tobonjem burzovnom profesionalcu'. Da je govorio o 'tobonjem burzovnom guruu' ili 'burzovnom papi' - moglo bi se to zaboraviti. No je li 'burzovni profesionalac' tako vrijedna drutvena pozicija da bi se njome moglo hvalisati? Ja bih se radije hvalio pozicijom da sam skladatelj ili pjesnik. Oscar Wilde je jednom prigodom rekao: "Dobro odijelo i po mjeri skrojena koulja mogu ak i od brokera napraviti dentlmena." Ipak tada sam dobio i pozitivnu reakciju iz tiska. Potkraj 1987. odrao sam u Deutchen Museumu u Mnchenu predavanje pred 2.000 sluatelja. Moj koreferent bio je gospodin Genscher. Govorio je o vanjskoj politici i o buduem razvoju gospodarstva i burze. Sddeutsche Zeitung izvijestile su opirno i napisale kako je bilo ugodno konano uti jednog optimista usred vremena najdubljeg pesimizma.

Pogrena semantika: Obveznice za smee u venture-countryju

Novinar Effecten-Spiegela oito nije ovladao pravilima semantike. Ta nesposobnost - ili nepostojanje volje - da se stvari nazovu pravim imenom, esto se moe promatrati. Ve sam opisao koja se besmislica skriva iza pojma portfelj osiguranja. Osigurava se vlastita kua tako to se proda. Jedan drugi primjer je pojam 'bankovni trgovac'. Mogao bih prihvatiti pojam 'trgovac novcem', ali sloenica od rijei banka i trgovac pokuava spojiti ono to je nespojivo. Bankar trguje novcem, trgovac konkretnom robom. Njihovi interesi nisu isti. Bankar inkasira kamate, to vie tim bolje, trgovac mora platiti kamate, to su nie tim bolje za njega; prvi trai sigurnost ulaganja, a drugi matu. Ili si jedno ili drugo; biti i jedno i drugo isti je antagonizam. Ili primjerice pojam obveznice s najveim rizikom, koji ve nekoliko godina cirkulira u argonu Wall Streeta. To su zapravo obveznice za otpatke ili smee. Pojam te papire karakterizira krajnje zlobno. Obveznice s najveim rizikom prvobitno su za Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega bile njemake, talijanske i japanske obveznice, desetljeima i caristiki ruski, kineski i mnogi drugi slini papiri kod kojih se ekanje kamatnog plaanja inilo kao neto potpuno beznadno. Ja sam osobno esto ulazio u rizik i upravo sam tim 'autentinim obveznicama s najveim rizikom' zaradio velik novac, a nakon Drugog svjetskog rata njemakim i talijanskim papirima. Prije dvije godine
60

imao sam ideju kupiti stare ruske obveznice po jedan posto. Moda se da ponoviti ondanji uspjeh - zahvaljujui Gorbaovu. Dananje industrijske obveznice s najveim rizikom u Americi izdaju drutva koja s pomou tog stranog kapitala ele pokupovati druga poduzea koja su prema njihovoj predodbi na burzi snano podcijenjena. Te nove fiksno ukamaene obveznice su naravno sve drugo nego visoko sigurni vrijednosni papiri. A da jesu, ne bi odbacivali 16 do 18 posto dobiti od uloenog kapitala. Kupac na sebe preuzima rizik, za to biva snano nagraen jer moe ugrabiti osam do deset posto vee ukamaenje nego to je to sluaj kod prvorazrednih vladinih obveznica. On se u odreenoj mjeri koristi ansama transakcija, a s druge strane preuzima i rizike. To znai da preuzima rizik za sudbinu preuzetog poduzea. Njegov rizik sastoji se u tome da priljev sredstava preuzete tvrtke nije dovoljan za plaanje kamata - to u ekstremnom sluaju znai bankrot za izdavatelja vrijednosnih papira, osim ako vjerovnici prihvate moratorij ili smanjenje kamata. Kada drutva koja izdaju obveznice s najveim rizikom dospiju u tekoe, mogu zamijeniti obveznice za dionice. Uostalom, do danas se dogodilo da su propale samo pojedine obveznice s najveim rizikom. U kapitalizmu nema dobiti bez rizika. Izum i uvoenje parnog stroja, automobila ili elektroninih raunalnih strojeva nikada ne bi bilo mogue realizirati bez pustolovine, bilo da je rije o kockanju novcem ili davanju slobodnog prostora mati. Stvari ne stoje drukije ni u neboderima u Americi, niti u Sueskom kanalu u Egiptu ili s drugim udima svijeta. Moe se rei da je cijeli svijet pustolovina, modernistiki reeno - rizian pothvat. Razliiti ogranci: dioniko drutvo, drutvo s ogranienom odgovornou i korporacije imaju zajedniko kapitalistiko podrijetlo - pustolovinu. U Rimu je propovijedao Katon koji je znao mnogo o pitanjima novca i kamata te da je za funkcioniranje trgovakih i brodarskih poduzea potrebno osnovati skupine, odnosno drutva. "Ne treba brodarsko drutvo zapoinjati sam. Kako biste brod mogli porinuti u more, udruite se s etrdeset devet prijatelja i pokuajte vas pedeset zajedno." Izraz pustolovina za neke ui zasigurno ima malo neozbiljan i romantian prizvuk, ali u 17. stoljeu imao je vrlo precizno pravno znaenje. 'Pustolovina' je bila trgovako poduzee, jo ee kolonijalno poduzee koje je bilo osnovano kako bi se mogao obaviti odvaan posao ili neka ekspedicija. Osnivai drutava, dioniari, nosili su slubeno ime 'pustolovi'. Taj se naziv i danas nalazi u dokumentima najstarijeg dioniarskog drutva, anglo-kanadskog drutva Hudson Bay, osnovanog 1670. Predsjednik je tradicionalno zapoinjao svoj uvodni govor na godinjoj opoj skuptini s "Gospodo pustolovi", to je ispod mahagonijskog stropa velike dvorane tijekom sjednice zvualo asno i ozbiljno. Danas, 300 godina nakon izdavanja prvih dionica Hudson Baya, opet je postala vrlo popularna rije rizian pothvat. Prvo na Wall Streetu, a ve nekoliko godina i
61

u Njemakoj. To treba zahvaliti pojaanoj promidbi u pogledu rizinog kapitala i uvoenju novih poduzea na burzu, to je u prvom redu inila Njemaka banka. Sada, kada je poveana rizina prodaja u Njemakoj, imam neke sumnje. Trebate samo vidjeti oglasne stranice dotinog dnevnog tiska kako biste naili na upadljiva i velikoduna obeanja. Naime, u posljednjih 25 godina bilo je u investicijskoj brani mnogo morskih pasa koji su opljakali uteeni kapital vrijedan milijune. to bi moglo biti tonije nego da ista armada posrednika sada svoj neastan posao obavlja koristei se m o d e r n o m rijeju rizian pothvat - rije je o istim ljudima koji su sa svojim IOS fondovima, udjelima u naftnim buenjima, drutvima za amortizaciju i slinim 'ulaganjima' ostavili trajna sjeanja iza sebe. Zacijelo emo morati ivjeti s tom opasnou jer bez rizika nema napretka. Ionako je novano ulaganje stalno pustolovina, oduvijek je bilo i uvijek e biti, to mene i druge ozbiljne kolege naravno ne prijei da strogo odijelimo ito od kukolja. "Da" za pustolovinu. "Ne" za pustolove koji privreuju samo za vlastiti dep. Ponavljam: neukusno je upotrebljavati rije junkbonds za obveznice s najveim rizikom. Junk znai eljezo ili krpe, no te obveznice su legitimna, normalna ulaganja kapitala s uraunatim rizikom. Uostalom to vie nije junk, nego je rije o stotinama investicija rizinog kapitala, to je danas postalo vrlo popularno. ak je i telefonski koncern AT&T odluio u svojim mirovinskim fondovima uhvatiti neto manje skupih i vrijednih dionica (blue chips), a neto vie rizinih. Vjerojatno iz razloga jer se tim rizinim udjelima ne trguje na burzi, te se stoga ne moe vie vidjeti kako treba, niti koliko su vrijednosti upravo izgubili. Rizik je jasan: u sluaju gospodarske krize ili ak depresije, obveznice s najveim rizikom dospjele bi u tekoe. Tada, naime, kupci preuzetih tvrtki ne bi mogli prodati njihovu aktivu po razumnim cijenama, to je kod kupnje najee vrsto isplanirano. Pritom se nadaju da e se protuvrijednou neke odbaene aktive moi platiti vjerovnike iz vlastita depa. Veina transakcija vezanih uz preuzimanja zapravo su pekulacije o daljnjem povoljnom razvoju gospodarstva. Naime, preuzeta drutva mogu znatno rasti u svojoj vrijednosti, dok zaduenje ostaje konstantno. Ne smije se zaboraviti ni da se pri tipinom visokom ukamaenju obveznica s najveim rizikom njihovi vlasnici svakim danom nalaze u jaoj poziciji, jer otprilike za etiri godine kroz kamate i kamate na kamate u velikoj se mjeri podmiri kupoprodajna cijena. U kolikoj se mjeri financijska trita mogu povremeno ponaati histerino, moe se vidjeti iz toga to je zbog divovskih preuzimanja cijelo trite industrijskih obveznica pretrpjelo velik ok. Strah ulagaa je u tome da e se pokupovati druga velika drutva i na taj nain obezvrijediti kreditna sposobnost starih obveznica. Ukratko: preuzimanja na kredit zasnovana su na pretpostavci da Savezne rezerve u Americi jednostavno nee dopustiti depresiju i da sa sredstvima koja im stoje na raspolaganju vrstim koncima dre gospodarstvo.
62

itatelji, nemojte vjerovati guruu, to god obeavao!

Znatan broj paniara ve desetljee prorie smak svijeta. I moj dobar prijatelj, bivi frankfurtski bankar Philipp Freiherr von Bethmann, objavljivao je stalno iznova u Frankfurter Allgemeineu oglase preko cijele stranice u kojima je upozoravao na skori gospodarski slom svijeta. Ti oglasi stajali su ga uvijek lijepu svotu, za razliku od mnogih drugih koji su sa strahom radili dobre poslove. Prije otprilike pet godina sudjelovao sam u seminaru na kojem su se okupili sve sami proricatelji smaka svijeta. Jedan za drugim svi su redom situaciju prikazivali sve mranijim bojama; razmiljalo se o tome kako osigurati sebe i svoju imovinu, kako je smjestiti negdje na sigurno, u Ameriku - dok mi nije prekipjelo. Ustao sam i oprostio se od svoje susjede. "Ve nas naputate?", pitala je zaueno. "Naputam?", odgovorio sam. "Ne, ja idem." Naalost, jedan je novinar primijetio kakvu sam averziju imao prema tom skupu i pisao je o tome u Zeitu. Stvaratelji i iritelji panike pokuavaju druge uvjeriti u to i umiljaju si da je opi slom ve tu, samo smo mi oni neki koji to jo ne znaju. Jednako tako kako je u svoje vrijeme rekao dr. Knock, nadrilijenik iz istoimenog komada Julesa Romainsa koji je igrao u prijeratnoj Njemakoj s velikim uspjehom: "Svatko tko se osjea dobro, zapravo je bolesnik, samo on to ne zna." itatelji, nemojte vjerovati guruu, to god obeavao! Pa bio on i profesor. Prolo ljeto sudjelovao sam kao i uvijek na forumu u Alpbachu. Alpbach je za mene uvijek zadovoljstvo. to nije udo jer sam ja kao austrougarski proizvod, naravno, oduevljen tom divovskom kavanom s prekrasnom kulisom i mirisnim zrakom. U tome i lei uspjeh Alpbacha - vie nego u onome to se ondje moe nauiti, iako bi se, da se nalazi u Francuskoj, sigurno zvao "Na sastanku profesora". A upravo s profesorima imam tekoe. Prolo ljeto otiao sam na pie s trojicom znanstvenika koji se bave gospodarstvom. Dvojica su radila na specijalnom podruju deviznoga gospodarstva. Tijekom razgovora bio sam osupnut njihovim uskim horizontom. Potpuno su im ostali nepoznati vani dogaaji iza kulisa meunarodne devizne trgovine. Ja sam onda ispriao neke stvari, a oni su paljivo sluali. Jednom od njih koji predaje na sveuilitu u Innsbrucku poslao sam svoju knjigu ...und was macht der Dollar? Im Irrgarten der Whrungsspekulationen, u zamjenu za jednu znanstvenu studiju iz njegova pera. Nemam nita protiv profesora, ak sam im zahvalan to su me nauili abecedu, tablicu mnoenja i strane jezike - ali oni jednostavno nisu prikladni za davanje prognoza u gospodarstvu i na burzi. Kada je rije o tome, radije posluam astrologe ili proricatelje. Radije uzimam srcu rijei Michela de Montaignea, moda najmudrijeg ovjeka francuske knjievnosti. On je rekao: "Praznoj prii ex cathedra preferiram da moj sin naui govoriti u gostionici." Jedan od 'gurua' koji skidaju zvijezde s neba bio je neko vrijeme stanoviti Robert Prechter. Kad je bio u srednjim tridesetim godinama trgovao je kao najvei
63

burzovni g u r u na b u r z a m a svijeta. U kolovozu 1987. prorekao je za 1988. Dow Jones od tono 3.686 bodova, poput meteorologa koji u sijenju prognozira egzaktnu temperaturu od 25,4C za 15. kolovoza. Neposredno nakon sloma izraunao je Dow Jones od samo jo 1.300 bodova, a nekoliko tjedana poslije to je bilo samo jo 400 bodova. Burza moe pasti ili narasti za 1.000 bodova, ali ovakva su proricanja ista besmislica. U kaotinim vremenima kao to su danas gurui rastu poput gljiva poslije kie. I onda tu jo postoji mr. Robert Farrell, analitiar Merrilla Lyncha i najpopularniji vidovnjak Wall Streeta. U jednom tehnikom burzovnom komentaru naveo je jednom prigodom: "Mogue je da je burza u stanju stvoriti cikliki vrh, da bi nakon toga zapoela silazna putanja. Ali moe se dogoditi i da uzlazno kretanje nastavi i dovede do jedne neoekivane visoke razine." To je niska razina kao da se kae: "Kada pijetao pjeva na smetlitu, vrijeme e ostati takvo kakvo je ili e se promijeniti." To me podsjea na rijei Johna Pierponta Morgana. Kada ga je novinar tijekom sloma na Wall Streetu 1907. pitao kako procjenjuje daljnji razvoj, odgovorio je lakonski, ali istodobno je rekao vrlo mnogo: "Burza e fluktuirati." No to je rekao u ali. Rado bih ovdje dodao rijei iz parikoga gradskog grba: "Fluctuat nec mergitur." (Ljulja se, ali nee potonuti.) Lista svih tih opsjednutih je dugaka i zavrijedila bi novu knjigu. Zakljuak: mora biti na najveem oprezu i suprotstaviti se svim tim proricanjima. Ali, naalost, publika brzo zaboravlja, i to su obeanja vea, to se lake nasjeda. Veina ljudi misli da mora neto biti u tome. Oni ele proricatelje i od nekoga tko je jedanput ili dvaput bio toan u svojim prognozama stvore burzovnoga gurua. Prognoze ili burzovni savjeti dobro upuenih iz politike, gospodarstva ili znanosti esto nisu tonije od samozvanih strunjaka. Tridesetih godina esto sam boravio u Londonu, gdje je jedan od mojih prijatelja iz mladosti od jednog drugog Maara koji se tada zvao lord Balogh i koji je bio financijski savjetnik laburistike stranke, dobivao savjete za Londonsku burzu. Lord Balogh bio je analitiar u tvrtki Falk & Co. Tajni lan tog drutva bio je nitko drugi nego lord John Maynard Keynes, najvei nacionalni ekonomist naeg vremena. Paradoksalno je da niti jedan jedini burzovni savjet koji sam dobio od te tvrtke preko mojeg prijatelja nije bio toan. Lord Keynes stekao je, meutim, imovinu uspjenim pekulacijama. pekulirao je nakon Prvog svjetskog rata u indijskim rupijama, u francuskim francima, u markama, lirama, i to uglavnom na pad cijena. Njegove su burzovne pekulacije uvijek bile uspjene - njegove burzovne transakcije vjerojatno manje uspjene - osim jedne iznimke: nakon sloma 1929. na velika je vrata uao na Wall Street i izdrao dok nije nastupilo burno pekuliranje na porast cijena. Nedavno se pojavio novi guru, ovaj put iz amerike gospodarske politike - Martin Feldstein. Ubrajao se u savjetniki tim predsjednika Ronalda Reagana sve dok ga nije otpustio. Danas se proirila vijest da je on jedan od savjetnika Georga Busha. Ja to ne vjerujem jer do danas nisam vidio nikakvih naznaka da bi to mogla biti istina.
64

Zato ne? Prije otprilike pet godina razgovarao sam s Feldsteinom o temi kojom je on na temelju svojeg ugleda trebao vladati. Postavio sam mu pitanje kako visoko procjenjuje uvoz nafte u SAD-u. Slegnuo je ramenima i zbunjeno odgovorio da se doista ne moe sjetiti! Kako je to mogue? Veliki strunjak za probleme vanjske trgovine ne zna koliko vrijedi uvoz nafte koji predstavlja jednu etvrtinu ukupnog uvoza? I taj ovjek (i on je profesor) na sveuilitu dri predavanja o tome kako se treba sanirati dvostruki ameriki deficit, onaj u vanjskoj trgovini i onaj u dravnom proraunu. S njegovim estokim napadima usmjerenima na dolar koji bi prema njegovu miljenju trebao pasti na samo jo 13 groeva, kako bi se poravnao trgovaki deficit, djeluje prije kao zastupnik amerikog izvoznog lobija. Jer on se, razumljivo, nee umoriti u daljnjem plediranju za padanje teaja dolara. Iskoio bih iz okvira ove knjige, ako bih dalje pokuavao opovrgnuti sve Feldsteinove argumente. Iz tog razloga elim samo navesti jo nekoliko rijei. Japanski automobili (treina ukupnog uvoza) su preskupi i tako marljivi Japanci proizvode automobile u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Zbog toga su ve danas svaki peti automobil u amerikoj automobilskoj industriji izradili Japanci, a uskoro e to biti svaki trei. Ti se automobili stalno izvoze u inozemstvo, ali i u Japan, i taj bi izvoz mogao iznositi 30 milijardi u korist amerike trgovinske bilance. I jo neto: japanska automobilska industrija je prije dvije godine prodala automobile vrijedne milijarde dolara kako bi si osigurala, dodue, ne moe se rei povoljan, ali svakako prihvatljiv teaj dolara za automobile koji jo nisu narueni, a kamoli proizvedeni. to e se dogoditi s tim unaprijed isplaenim novcem? To bih elio pitati gospodina Feldsteina.

Osnovat u kolu za optimiste

Gurui koji su predviali slom, raunali su na padajue teajeve - iz gospodarskih razloga. Wall Street je na vijest o irakoj agresiji na Kuvajt pretrpio znatne gubitke i to je neto to ne zauuje. Kako bi drukije mogli reagirati pekulanti, igrai ili trgovci nego strahom i uasavanjem od munjevitog rata na Bliskom istoku. Histerine reakcije nije izazvao Saddam Hussein, nego najnovija amerika statistika o nezaposlenosti. Kada je ureajima za primanje burzovnih vijesti na Wall Streetu zatreperila i ona o porastu stope nezaposlenosti s 5,2 na 5,5 posto, ameriki burzovni meetari doista su se uznemirili. Jo samo prije nekoliko mjeseci oni su snizili teajeve za dionice iz sasvim drugog razloga: tada se nezaposlenost smanjila. Vidite kako se amerike dionice mogu izbaciti iz kontrole i kada gospodarstvo iri optimizam.
65

Loa injenica: profesionalci iz amerikog burzovnog paketa u meuvremenu su postali robovi statistike. Jedan dan zapadaju u najdublji pesimizam, jer primjerice dobar tijek konjunkture spreava emisijsku banku da snizi amerike kamate. Sljedei dan opet se brinu o tome kako se gospodarstvo navodno ne razvija. Vrijednosni papiri na Wall Streetu takoer brzo padaju. to bi bilo da kamate padnu, a istodobno dou samo dobre vijesti iz poduzea. Najnovija vijest mjeseca o rastuoj nezaposlenosti u Americi dovela je brokere na Wall Streetu do panike, jer oni od sada predviaju snaan pad konjunkture. Ostaje injenica: jo prije godinu dana predsjedajui Saveznih rezervi Alan Greenspan u javnosti je najavio svoju namjeru da smanji rast amerikoga gospodarstva na 2 do 2,5 posto, kako bi na taj nain rashladio konjunkturu. Upravo je u tome i uspio. I opet pekulanti nisu zadovoljni. Greenspan je neto obeao i odrao obeanje. Stopa rasta za devedesete godine procjenjuje se na 2 do 2,4 posto. A burza, ta zloesta burza, jednostavno se ne eli pokrenuti. Wall Street je uvijek jednostavno vrebao na ono to e se dogoditi sutra. Brokeri igraju na crno ili crveno, kao kod ruleta, i stvaraju svojim kupnjama i prodajama upravo one teajeve kakve oekuju za sljedee dane. Veina profesionalaca oito ve ujutro zna eli li kupiti ili prodati. No moe li se rano ujutro programirati hoe li e se naveer jesti vie ili manje? Ne ovisi li odluka o teku ili moda o tome to jelovnik nudi? Stvarni profesionalci ne pridaju nikakvo znaenje kratkim potezima, arapskim despotima i statistici o nezaposlenosti. Najprepredeniji ulagai ne doputaju da na njih utjeu prikazi krivulja i oni koji ih tumae, koji se sada navodno obeshrabruju nakon uzaludnog udara Dow Jonesa indeksa na 3.000 bodova. Dow Jones je dva puta dosegnuo 2999,75 bodova. To je bilo vrijedno pamenja za analitiare grafikona: ako indeks ne moe probiti zvuni zid, onda naravno opet mora pasti. Pritom je pri glasovitom burzovnom barometru iz SAD-a zapravo rije samo o sintetikom broju koji ne govori nita. Prag od 3.000 bodova stoga za burzu ima jednako tako malo znaenje kao i onaj od primjerice 1.000 ili 2.000 bodova. O n o to je vanije jest da su se od 1925. mnoge male dionice osrednje kvalitete ustostruile u teaju, a vrijedne i skupe dionice popele se se jo 25 puta. Uz svu skromnost elim rei: svi gurui koji ve osam godina proriu gospodarski slom do sada su bili neuspjeni i stoga nestrpljivo ekaju dan kada e ponosno moi javiti: "Pa zar nisam rekao!" Moj odgovor glasi - ne - jer unato irakoj krizi nee biti u pravu. Burza je sasvim neto drugo. Naprotiv, moglo bi se ak opet dogoditi kao kada je 1939. izbio rat i kada su teajevi najednom poeli naglo rasti (taj fenom e n fait accompli ve sam prethodno opisao). Veina amerikih portfeljnih menadera promaila je uzlazno kretanje Dow Jonesa indeksa od 1900. za gotovo 3.000 bodova. Od tada su trali za teajevima, a oni su bjeali ispred njih. Sada pekulanti s Wall Streeta ele opet ui pri niim teajevima.
66

Mnogi brokeri ele i nie teajeve jer su odgovorili svoje kupce od kupnje zbog straha i poslije su im to predbacivali. Osim toga, brokeri su pesimistinog raspoloenja i tre uokolo razoaranih lica, jer s dananjim prodajama ne zarauju za svoje trokove. Oko 150 milijuna dionica dnevno je minimalan promet - i esto to ne ostvare. Onda su igrai, koji su nakon sloma od listopada 1987. predvidjeli deflaciju s depresijom kao 1929., prizvali inflaciju: zahuktalo gospodarstvo, argumentiraju, mora prizvati inflacijsku psihozu. Inflacija bi opet prisilila ameriku emisijsku banku na vie kamate, a vie kamate sruile bi teajeve na burzi. Proricatelji su svakodnevno brzo interpretirali i najmanji dogaaj kao predznak skore inflacije. Nezaposlenost na najnioj toki - loe! Mnogo novih radnih mjesta - loe! Rastui izvozi - loe, jer vrue gospodarstvo jo vie zagrijavaju i na taj nain djeluju inflacijski. Jednostrano i kratkorono praenje vijesti na burzi je totalna besmislica, jer potrebno je misliti globalno i dugorono. Ako kamate rastu, to jo dugorono ne znai da su one previsoke u odnosu na brzo rastuu dobit drutva. Zato visoke kamate djeluju poput konice, no zakoeni teaj ne mora zavriti slomom. Uz to, ve se osjeaju simptomi gospodarskog zahladnjenja jer su Savezne rezerve ve godinu dana povisivale kamate, polagano i kontinuirano. One gospodarski razvoj vrsto dre u svojim rukama. Oni koji kontinuirano podgrijavaju strahove od inflacije pitaju se nije li zlato najbolja zatita. U mojim oima zlato ostaje mrtvi kapital. Njegov teaj je dodue nizak, a Sovjetski Savez neprekidno prodaje uti metal, jer danas, zahvaljujui olabavljenoj zapadnoj bojkotnoj listi, moe sve vie kupovati robu kojoj prije nije imao pristup. Budui da je teaj zlata tako nizak, moe se dogoditi da malo poraste, kao reakcija na nekakav politiki dogaaj. Napad Iraka na Kuvajt bio je dogaaj koji je utjecao na teaj zlata. Sovjetski Savez iskoristio je vie teajeve i jo je masivnije bacio zlato na m e u n a r o d n o trite. to onda ostaje kao najbolje ulaganje u inflaciju koja se uuljala, ali jo nije poela galopirati? Prije nekoliko tjedana etao sam po Krtnerstraeu u Beu i najednom mi je navrlo sjeanje iz 1919. Na odreenom uglu ulice svaki je dan stajao teki ratni stradalnik, invalid na dvije take, sa svenjem vezica za cipele u ruci. (Bio je zaprepatavajue slian Adolfu Hitleru koji je istodobno na korzu nudio svoje slike bez uspjeha; i to sam doznao tek poslije.) Invalid je neprestano uzvikujui ponavljao, ega se svaki stariji Beanin moe prisjetiti: "Nije slama, nije papir, ista mirnodopska roba." To me dovelo do reenice za koju bih elio da se proiri kao trini povik: "Nije zlato, nije srebro, prava mirnodopska roba: dionice!" Zakljuak: postoji pesimistina kola profesora, ekonomista, gospodarskih strunjaka kojoj se prikljuuju proricatelji sloma i profesionalni pesimisti dravnih bankrota, bankarskih kriza, kamatnih katastrofa i slinih mizerija. Ja ovdje oglaavam osnivanje kole optimizma koju bi pokrenuli antistrunjaci. Kandidati su dobrodoli.
67

ESTO PREDAVANJE

Burza i ostatak svijeta

pekulant ne bi smio dopustiti da na njega utjee politiko stajalite. Iskustvo pokazuje da su mnogi brokeri propustili sasvim velike uspjehe jer im je politiko stajalite bilo previe kruto i nefleksibilno. Ipak, veina burzovnih profesionalaca - svugdje na svijetu - su a priori cijepljeni protiv toga da precjenjuju politika uvjerenja. Oni svaki dogaaj gledaju iz perspektive njihova burzovnog angamana. Jedan od mojih prijatelja bio je tipian kad je rije o tome. Svaki novi zakon, svaku novu vladinu odluku koja je bila nepovoljna za njega ubrzo bi proglasio glupom i vrlo nemoralnom. "Vlade su najvei zloinci!" Obrnuto, kada mu je neki propis iao pod kapu, sve je bilo pametno i moralno vrlo neupitno: "Nevjerojatno je kako je vlada pametna!" Pitam se katkad smije li pekulant upravljati moralnim promiljanjima. Mislim, ovisi o tome je li rije o moralu u humanitarnom pogledu ili o moralu vezanom uz zakonodavstvo koji mnogi pekulanti smatraju nemoralnim. To se osobito odnosi na zemlje u kojima prevladava plansko devizno gospodarstvo. Poznavao sam jednom pekulanta koji je iz Pariza doao u Be. Prvo pitanje koje je postavio kolegi u kafiu glasilo je: "Djeco, recite mi, to je ovdje zabranjeno?" Bilo je to vrijeme kada su se najvei profiti ostvarivali s tako kompliciranim poslovima koji su mogli nadmudriti odreene zakone ili propise. U humanitarnom smislu smatram robne pekulante, dakle lomljenje cijena kod vane sirovine poput pamuka ili ivenih namirnica, nemoralnima, jer takve su akcije usmjerene protiv interesa pogoenog stanovnitva. A izraziti 'altruizam', ljubav prema blinjem, na burzi poznajem samo u obliku neke vrste igre. Ako su neki pekulanti na pad cijena ili neka skupina koja je pekulirala na pad teaja odreene dionice prodali vie po fiksnoj cijeni nego to uope postoji papira, onda je altruist onaj tko posjeduje papire i 'velikoduno' ih stavlja na raspolaganje potlaenim pekulantima na pad cijena. (O tipu pekulanta na pad cijena pisat u poslije.)
69

Prvo dolazi pekulacija, a onda glazba

Bertolt Brecht je rekao: "Prvo dolazi deranje, a onda moral." Kod mene je glazba kojoj dajem svu svoju ljubav morala vjerovati u to, a sada se elim ispovjediti. Rije je o nedovrenoj glazbenoj zakladi, koja je postala rtva novane pustolovine. Nakon Drugog svjetskog rata bacio sam se kao pekulant na razliite obezvrijeene dravne i komunalne papire, uvjeren da e se nakon kaosa koji je vladao tritem opet sve normalizirati. Bilo je dunika meu dravama i gradovima koji su brzo ispunili svoje obveze, a i onih koje je dugo trebalo pritiskati dok se nisu odluili platiti svoje dugove. Meu tim patnikim vrijednostima bila je i jedna obveznica francuske vlade s kojom sam ve dugo koketirao. Bez ikakvog pravnog razloga vlada nije htjela honorirati te obveznice i htjela je otplatiti samo one koje su ostale u posjedu onih prvih potpisnika. Francuska vlada htjela je brokerima koji su te vrijednosne papire prodali u bescjenje uskratiti pekulativnu korist. Takvo stajalite dodue moe zazvuati vrlo etino, ali je u suprotnosti s moralom burze. Na burzi kao vrlina vrijedi pokupovati one vrijednosne papire koji su pali tako nisko da su u ponoru. Kako emo ivjeti mi pekulanti ako nas kanjavaju samo zato to jeftino kupujemo vrijednosti i ispravno procjenjujemo budui razvoj cijene? To je, naime, ovdje bio sluaj. Dakle, vrlo jeftino kupio sam nekoliko kilograma tih obveznica. Slijedio sam pritom specijalni plan. Smislio sam sljedee: ovaj put neu pekulirati za vlastiti dep, nego samo radi umijea. Zatrait u od francuske vlade punu, to znai nominalnu vrijednost njezinih obveznica. A kako bih dokazao da nisam pohlepan pekulant, cijelu u svotu, koju bih trebao dobiti, odmah staviti na raspolaganje za neku idejnu svrhu: za zakladu koja promie francusku glazbu. Obveznice sam kupio za mali siuni dio nominalne vrijednosti, a puni iznos bio bi dovoljan da se njime uini neto korisno za glazbu. Istodobno, moje bi ime negdje moglo biti ugravirano zlatnim slovima ili bih na taj nain moda mogao financirati Kostolanyjevu nagradu, koja bi se zapravo financirala od kamata zaklade. Koji uzvien osjeaj stvara i sama pomisao na to da e se moda i nakon stotinu godina neka skladba nagraditi ovom nagradom! Sasvim sam precizno razradio svoju strategiju, savjetovao se sa strunjacima i osobama kojima se svidio moj plan. Ve sam matao o svojoj zakladi. Da, broker moe postati svatko, ali ne i glazbenik. Kada je sudbina ve htjela da ne budem glazbenik, onda bi barem moje ime kao ime mecene trebalo ui u povijest glazbe. Sve je to bilo divno isplanirano, ali burza je jo jednom onemoguila moje planove... Dok sam u jednom uredu porezne uprave iznosio svoj plan o zakladi, u jednom drugom uglu iste zgrade filozofirala su odgovorna gospoda o kreditnom moralu, danoj rijei dunika i tako dalje, te najednom donijeli iznenaujuu odluku: francuska e
70

vlada otplatiti sve obveznice o kojima se raspravljalo, i onim starima vlasnicima, kao i onim novim. 'Kilogram' odreenih obveznica isplaen je po punoj nominalnoj cijeni. Trebao sam samo otii na alter. No moj smisao za kapitalizam bio je previe izraen i isplaena svota previe bitna za moje prilike da bih onda iz vlastitog depa darovao enormnu svotu. Ja sam zacijelo strastven ljubitelj glazbe, moda i valjan pekulant, ali zato nisam aneo. Od moje glazbene zaklade ostale su samo tri note: do-la-re.

Politikantska burza
Burza i devizna trita na jednoj strani, politika i gospodarstvo na drugoj - ini se da su sfere tako suprotstavljene. Dodue, oito je da su u mnogim podrujima isprepleteni utjecaji, kao u sustavu komunikacijskih cijevi; ali jedno se pitanje esto postavlja: tko utjee na koga, stvaraju li politika i gospodarstvo raspoloenje na burzi ili obrnuto - psiholoko stanje financijskih trita vri svoj utjecaj na ostatak drutva? U konanici to je pitanje u stilu - to je starije, jaje ili koko. Naravno, utjecaj nacionalne politike na burzu je velik. Kamatna, kreditna i porezna politika ovise o vladi. Politika strujanja (desno i lijevo) utjeu na psihologiju ulagaa i budunost poduzea. I meunarodni poloaj snano utjee na burzu. Svjetska situacija (napetost i poputanje) utjee na psihologiju publike, meunarodni razvoji utjeu na cijeli niz struka, nacionalne platne bilance, trgovake ugovore i tako dalje. Iraka kriza aktualan je primjer. Ali, kao to sam ve rekao, brokeri dogaaje interpretiraju ovisno o njihovim temeljnim psiholokim stajalitima koje imaju kao pekulanti na pad cijena ili kao pekulanti na rast cijena. Kratka pria koju sam jedanput uo izvrsno ilustrira sloen odnos izmeu burze i politike. Stari burzovni lisac sjedi u ugodnom drutvu nekoliko njegovih najboljih kupaca. Poinje se filozofirati i jedan iz kruga tih ljudi postavi pitanje svih pitanja: "Postoji neto to sam oduvijek htio znati. Kako zapravo nastaje pad i rast burzovnog teaja?" Stari broker poinje objanjavati: "Evo, navest u jedan primjer. Prije nekoliko desetljea novine su proirile vijest da se lijepi i mladi kotski princ zaruio s draesnom panjolskom princezom. Cijeli svijet bio je ganut tim lijepim parom, o njemu je znao sve vie i s mnogo uivljenosti pratio daljnji razvoj njihove romanse. Taj je dogaaj kod publike izazvao toliko pozitivnog raspoloenja da se taj opi optimizam prenio i na europske burze. Teajevi su rasli i rasli. Mnogi ulagai postali su imuni, mnogi su stvorili imovinu, kupovali kue, dobra, ulagali, gospodarstvo je cvjetalo. Tako nastaje pekuliranje na porast cijena." Svi u tom krugu ljudi kimali su glavom, prisjeali se tog zlatnog vremena o kojemu su im priali jo njihovi roditelji. "Ali", nastavio je burzovni lisac u svojem obja71

njavanju, "jednoga je dana sasvim neoekivano stigla vijest iz kneevskih kua; zaruke su raskinute, princ i princeza rastali su se u svai. Ta je vijest djelovala poput oka i na burzi je izazvala velik udar, vrijednost papira poela je padati bez granica, unitene su cijele egzistencije, bilo je i samoubojstava. To je pad burzovnog teaja." Svi su pogoeno utjeli, a utnju je napokon ljutito prekinuo onaj koji je postavio pitanje: "Ali kakve veze ima enidbena politika visokog plemstva s burzom?" Na to je stari broker odgovorio: "udnovato. Kada sam objanjavao rast burzovnih teajeva, niste mi postavili to pitanje." Jednom sam izmislio m u d r u izreku: Najvea pekulacija svijeta bila bi kupiti politiara po vrijednosti koju ima, a prodati ga po vrijednosti koju on misli da ima. S estim vlastitim precjenjivanjem mnogih politiara i dravnika i svih onih koji su odgovorni za vane odluke u gospodarstvu i dravnim financijama vjerojatno je povezana injenica da oni nisu svjesni to kod bilo koga mogu uzrokovati s onim to kau u senzibilnoj dui mase. Kao to je jedanput rekao Franois-Marie Voltaire o sebi samom: "Gospodin Voltaire je vrlo moan, ali gospodin Svijet je jo moniji." Uz to je tono i da politiari ne shvaaju skrivene radnje m e u n a r o d n i h pekulanata. Ne poznaju ni njihov mentalitet niti snagu njihova djelovanja, a ipak mogu s nepromiljenim objanjenjima i semantiki pogrenim definicijama podgrijati pekulacije. Dovoljno je da samo netko s nekog odgovornog mjesta izusti neku lakomislenu rije i ve na tisue malih i velikih igraa juri kupiti ili prodati. I to bez ikakvog razmiljanja. A esto i bez bilo kakve logike. Te pekulativne transakcije poprimile su posljednjih godina sve vee dimenzije i sve agresivnije oblike i stoga su gospodarstvu nanijele mnogo tete. One vre jak utjecaj na masovne medije koji sa svoje strane tetu jo vie poveavaju, jer na kretanja cijena i trgovaka trita gotovo uvijek djeluju vrlo nepovoljno. Klasian primjer je kada su u ljeto 1977. ameriki ministar financija Michael Blumenthal i njemaki savezni kancelar Helmut Schmidt istodobno spontano izjavili - iako nitko nije postavio to pitanje - da nee intervenirati protiv gospodarski utemeljene daljnje devalvacije dolara. Time su zapravo ve intervenirali i to u korist pada teaja dolara, iako je on gospodarski bio potpuno neutemeljen. Izjava je bila dobro promiljena, jer neintervencija je zapravo naelo slobodnog kretanja'. No bilo je nepotrebno to dalje objanjavati. Jedan takav mig odozgo za pekulante je poziv na ples, a lanana reakcija obavlja ostalo. teta je bila nanesena. I ondanji ministar gospodarstva Otto Graf Lambsdorff rekao je jednom nategnuto duhovitu primjedbu o tom kako se pribojava da e dva proizvoda uskoro imati istu cijenu od 1,5 njemakih maraka, naime, govorio je o benzinu i dolaru. Za to je to bilo dobro? Jo se nije osuilo crnilo od tiskanja takvog miljenja, a igrai ve tre i ongliraju s dolarom ili mu smanjuju vrijednost. Gospoda politiari morali bi poznavati mehanizam pekulacije i psiholoko stajalite pekulanta.
72

No oni radije pribjegavaju tomu da odgode teaja ili cijenu objasne s pomou klieja, umjesto da istrauju prave razloge. Na taj se nain uredno trite - bilo za sirovine, bilo za valute - ne moe zatiti od besmislica. Naprotiv, politiari bi trebali preduhitriti pekulanta ili barem drati jezik za zubima. Ope je poznata stvar na svim tritima i na svim burzama da kada pekulanti za neku robu, valutu ili vrijednosni papir oekuju visok ili nizak teaj, ili se u to daju uvjeriti putem masovnih medija, kupuju ili prodaju taj objekt pekulacije tako dugo i u tolikoj mjeri, dok ne postignu cijenu koju prieljkuju. U histeriji koja vlada vie nitko ne razmilja, jer se nitko ne moe othrvati masovnoj psihozi. Igrai ne samo da anticipiraju dogaaje nego preduhitre i urbu onih koji im pokuavaju oduzeti robu koju ele kupiti. Keynes to naziva kumulacijom anticipacije, odnosno anticipacijom na kvadrat. A kraj teajnih kretanja protivnih logici i gospodarskim injenicama predstavlja slom. Igrai koji su igrali na kartu 'smrtno siguran' bivaju razoarani i kanjeni jer, naravno, veina ih je kupila po najviem teaju, inae do toga ne bi bilo dolo. Igrai e, svejedno kupuju li sada ili prodaju, na kraju ionako izgubiti novac. To bi jo bilo i pravedno, ali u meuvremenu su priredili mnogo tete. to bi, dakle, odgovorni mogli poduzeti protiv tih glupih i zlih pekulanata kako bi uinili da njihove radnje ne nanose tetu? Postoje mnogobrojne metode i mogunosti. U staroj Maarskoj govorilo se da su od lopova postali najbolji policajci. Politiari, ministri financija ili direktori emisijskih banaka trebali bi, dakle, na svojoj strani za savjetnike uvijek imati nekog biveg burzovnog pekulanta. On bi im esto mogao pomoi.

Crveni bicikl
Uspjean pekulant mora biti otrouman politiki analitiar, ali i kolovan psiholog mase, jer istodobno treba odgonetnuti dvije zagonetke: politike dogaaje i reakciju tedia na njih. Kod politikih dogaaja jo se u odreenoj mjeri moe spoznati logiko kretanje, no reakcija tedia slijedi sasvim neobine, kapriciozne zakone. Kao to sam ve spomenuo: esto smo doivjeli da izbijanje rata uzrokuje nagli rast teaja, ali i suprotno, da su se cijene dionica na iste vijesti stropotale vrlo nisko. Stara burzovna mudrost - kupiti topove kada grmi, prodati ih uz njenu glazbu violina - danas vie ne vrijedi, jer ono to svi znaju nije vie mudrost na burzi. Onaj tko se upusti u tu guvu mora biti dobro raspoloen i dobro razumjeti stvari. I sam sam prije mnogo vremena, dok sam jo bio dijete, na vlastitoj koi osjetio da se na temelju dnevnih vijesti ne trebaju poduzimati nikakve pekulacije. I to: miris baruta u prvim ljetnim mjesecima 1914. izazvao je istinsku pekulacijsku groznicu.
73

Svi su prije svega navalili na robu kod koje je postojala opasnost da se vie nee moi uvesti u Maarsku. Stoga su porasli teajevi za strane proizvode. pekuliralo se prije svega na najrazliitiju robu - vaniliju, papar, klini i tako dalje. Prije svega pekuliralo se na rafiju, jer liko je nuan u maarskom vinogradarstvu (vinogradari se koriste liem te biljke za proizvodnju lika). Moj brat je u to vrijeme bio volonter u jednoj velikoj banci, koja se specijalizirala za financiranje sirovina. Dobio je burzovni signal za liko. S nekoliko prijatelja u banci je na kredit kupio nekoliko ugovora vrijedne slame na ime jednog manje vrijednog igraa. Prvo se inilo da e srea biti blagonaklona prema vlaknu lika. Izbio je rat i njegova je cijena strelovito skoila. No ratne su vijesti pomrsile raune mladim pekulantima. I to debelo. Austrougarska vojska munjevito je prodirala duboko u Srbiju, a istodobno su njemake postrojbe dospjele na Marnu. Stari maral Hindenburg potukao je Ruse kod Tannenberga u istonoj Pruskoj. Izgledne pobjede na trima frontama dale su nadu u skori mir, sve e opet uskoro postati normalno. Teajevi lika poeli su padati i raun za liko uskoro je bio u velikom dugu. Banka je zahtijevala nove uplate, ali naalost, svi depovi bili su prazni... Lice mojeg brata poprimalo je od jutra do veeri sve alosniji izgled, svakim danom sve vie. Jedna toka rasta burzovnog teaja dala mu je odahnuti, no tri boda pada teaja tim su ga vie bacala u oaj. Svi smo to neprestano kretanje gore-dolje intenzivno proivljavali. Koliko god su nam bile vane vijesti s fronte, jednako su nam tako bila vana djelovanja na burzovni teaj za liko. Mojeg brata obuzimao je strah tim vie kada mu je postalo jasno da na otac nee imati previe sluha za njegove pozive u pomo. I majino posredovanje nije ga uinilo velikodunijim. Svi smo drhtali kada je moj brat, baen u paniku zbog zahtjeva banke, ak poeo govoriti i o samoubojstvu. Sablast se nadvila nad cijelu kuu. Napokon, moj je otac postao svjestan prijetee tragedije, spoznao je da moj brat misli ozbiljno i da je sve pitanje asti. Odobrio mu je potrebnu veliku svotu. Nakon toga u naoj se obitelji izbjegavala rije liko, poput ueta u kui krvnika. Nije bilo tragedije, obiteljska je ast ostala netaknuta. Ali ja, ja nisam dobio crveni bicikl o kojemu sam matao... Jedva se preivjelo to bolno stanje u kojemu se nalazio pekulant, dolo je do bitke na rijeci Marni, a s njom i do gubitaka na drugim frontama. Otopile su se nade u skoru pobjedu. Rat se bespomono odugovlaio. Teajevi za liko rapidno su porasli i opet povratili sve to su izgubili. Ali sada je bilo prekasno... I za kraj prie: osobe koji su ovdje akteri, moji roditelji i moj brat, ve su dugo mrtvi. pekulacija na liko danas mi se ini tako sitna, tako jednostavna u odnosu na divovske pekulacije na svjetskim tritima (tada oekivana dobit danas bi odgovarala protuvrijednosti jedne veere u New Yorku). Ali i danas osjeam strah u kostima: ostala mi je uspomena za cijeli ivot, neto to trebam zapamtiti za svoje pekulacije.
74

Kad burza postane tema razgovora

Vidjeli smo kako politiki dogaaji mogu utjecati na sudbinu burze. I obrnuto, burzovno kretanje utjee na raspoloenje u gospodarstvu, politici i drutvu. To postaje osobito jasno u vremenu prekomjerne burzovne euforije. Onda se na svim mjestima - veerama u gradu, koktel-zabavama, predvorjima parlamenta - posvuda - jo samo pria o burzi. Lijepo je razmijeniti savjete, analizirati anse jedne ili druge dionice. Broker je ugledno zanimanje. Upravo u tom trenutku, kad burza postane tema razgovora, obvezno treba izai! Dobar primjer je zima 1961./62., kada je na Wall Streetu prevladavala istinska zabava, i kada je za brokere ivot bio lijep. Burzovna je groznica tada u Americi dosegnula svoju kulminaciju. Nije trebalo imati mnogo razuma kako bi napunio depove, trebalo je samo danas kupiti i sutra prodati ili sutra kupiti i preksutra prodati. Ako si imao sreu ugrabiti dionicu neke nove vrue emisije, ve to je bio pogodak (tono kao u prvoj polovini 1980-ih u Saveznoj Republici Njemakoj). Veina emisija izdavala se ujutro s 10 dolara, a poslijepodne ili naveer ve su vrijedile 20 ili 30 dolara. Trebalo je samo poznavati frizera menaderove ene da bi mogao figurirati na listi onih sretnika koji su s novom emisijom dobivali svoj dio dionica. Genijalni dirigent dirigirao je orkestrom ijim su tonovima bili opinjeni uvijek novi slojevi publike gladne dobiti i tako uvueni u vjetiino kolo. Cvjetali su konglomerati, prekrasan izum novih financijaa. Cijeli brokerski pogon radio je punom parom, oko tristo brokera sa stopostotnim kapacitetom. Veina njih uope se nije odmicala od telefona, jer samo jedan poziv mogao je opet prodati petsto do tisuu dionica nove emisije. Naravno, sve su to bile 'vrue' emisije, pogotovo zato to su i dodatno bile podgrijavane, i to ak tako jako da su se kupci pritom opekli po prstima. No inilo se da jo nema dovoljno brokera i financijaa jer su u radijskim i tiskovnim reklamama traili daljnje suradnike. Promet s vrijednosnim papirima rastao je iz dana u dan, svatko je donosio novi rekord. Brokerske tvrtke radile su danju i nou, inilo se da je njihova glad za novim kupcima nezasitna. Ta prenapregnuta atmosfera koja me podsjeala na 1929. bila je potrebna, jer samo u jednoj takvoj euforiji publici se moglo sve prodati, svejedno, je li to Kula u zraku d.d. ili su to bile dionice Mjeseevih nekretnina. Bio je to glasovit procvat koji je u konanici 1962. zavrio slomom. Psihologija i propaganda igraju osobito veliku ulogu u tim vremenima procvata. U Saveznoj Republici Njemakoj imali smo prije nekoliko godina takoer jedan takav sluaj 'vrue' nove emisije. Kako bismo prodali tu novu emisiju prireena je enormna propagandna vreva u kojoj su sudjelovale i poznate osobe iz javnog ivota. Moglo se pretpostaviti da e se papiri viestruko naruiti unaprijed, tako da su mali ljudi trali iz banke u banku, kako bi tu upisali 10, a tamo 10 dionica i barem dobili jedan maleni dio. Emisijski teaj je iznosio oko 370.
75

Na burzi je zatim uveden vrijednosni papir koji je vrijedio 500, ali ni on se vie nije mogao dobiti. A onda je teaj iznosio ve vie od 1.000, na trite su dole velike koliine, u prvom redu iz Engleske. Najednom se situacija promijenila i moglo se kupiti dionica koliko se htjelo, a njemaka publika ih je gutala. Svatko tko je prije ostao uskraen, elio je to sada nadoknaditi. Sve je imalo isto psiholoke razloge jer banke su ve u tom trenutku odavno znale da je tvrtka izgubila svoj temeljni kapital u Americi. Unato tomu, savjetovah su publici daljnju kupnju. Namjera je, naravno, bila isprazniti vlastita skladita. Stoga na svojim seminarima stalno ponavljam: ni u kojem sluaju nemojte slijediti savjete banaka. To je jednako kao i u mojem stalnom bistrou: kada mi gostioniar preporui boeuf la mode jer ima jo pet obroka u kuhinji i eli ih se rijeiti, onda ja ba ne naruim to jelo. Naravno da je onda, kao i uvijek, balon puknuo, danas dotini papir vrijedi samo jo 300. Poslije sam jedanput imao prigodu predsjedniku uprave emisijske banke, gdje sam drao neko predavanje, staviti pod nos citat Richarda Wagnera "Nrnberki majstori pjevai": "...da ste vi, s tom naivnou, najzlobniji od svih varalica!" (1. dio, III. in, obraao se Beckmesseru Sachsu)

76

SEDMO PREDAVANJE

0 psihologiji Nijemaca
Politika vidovitost je dar koji bih rado imao - bi li mi donijela i uspjeh kod mojih financijskih angamana, upitno je. Da sam, primjerice, poetkom 1989. mogao predvidjeti pad Berlinskog zida i sve dogaaje u vezi s tim, ipak bih teko pogodio kako e ljudi u obje njemake drave - i burzovna publika - reagirati na to. Ne moe se tvrditi da su najnovije dogaaje Nijemci prosudili samo euforino. I ja sam osobno dugorono vrlo optimistian, jer nema niega to je bolje za gospodarstvo i financijska trita, gledano globalno, od propasti socijalistikog planskog gospodarstva i anse za trajan mir, kao to je to za Njemaku, proces ujedinjenja. No mnogi Nijemci nisu oduevljeni ansom da materijalno podupru ponovno ujedinjenje. A injenica da je vrlo mnogo bjegunaca i emigranata iz Demokratske Republike Njemake, prethodno iz Poljske i Sovjetskog Saveza, dolo u zemlju, nije svugdje nailo na oduevljenje. To me podsjea na to kako sam jednom - neposredno nakon rata - etao s Ferencom Molnarom po Brodwayu, kada su prodavai novina oglasili vijest da je Maarska ponovno otvorila svoje granice za izlazak iz zemlje. Nakon toga je Molnar poeo kukati: "Jadni Maari, jadna moja sestra, jadni moji neaci i neakinje..." Tjeio sam ga: Nemoj se brinuti. Sada e opet sve biti u redu. Otii e u Ameriku, jedan za drugim. - "Pa to je to", kukao je, "oni su ve svi ondje." Gospodarski poloaj Savezne Republike Njemake je izvrstan, izvozni suficiti, sjajna konjunktura i neoekivano visoki porezni prihodi. Ipak, ponovno ujedinjenje sigurno e stajati dosta novca. No tu samo mogu citirati Molira: "Vous l'avez voulu, George Dandin - Vi ste to tako htjeli!" to se tie monetarne unije, ona ne samo da je bila prihvatljiva za sve nego je bila i hitno potrebna; ali to je delikatno. Postoje i pouni sluajevi. Prije 1918. Austrija i Maarska imale su monetarnu, carinsku i gospodarsku uniju, unato razliitim parlamentima i zakonodavstvu, ak i dvjema vojskama, ali uz zajednikog dravnog poglavara koji je parafirao zakone obiju drava.
77

Odluilo se za odreenu proceduru, neto poput ho-ruk postupka. Ja bih bio ponudio drukiji plan, iako u Njemakoj nemam pravo glasa. Ovo rjeenje je predvialo da istononjemaku marku polagano pokupuju domae i inozemne banke, te da se na taj nain udvostrui njezina vrijednost. Najvea trita za to bili su Zrich i Be i oba su u pogledu istononjemake marke razvila ivahne aktivnosti. S pomou mojeg provizornog plana postignulo bi se da se standard u Istonoj Njemakoj o d m a h podigne i da se Demokratska Republika Njemaka ne rasproda pekulantima. S konanom reformom moralo se dodue ekati do vremena nakon izbora za savezni parlament. Najbolje bi bilo dati joj, koliko je to mogue, prednost, kako se razliitim demagozima ne bi dalje davala prilika da svojim ovinistikim brbljarijama prireuju zlo. Njemaki nacionalizam je krajnje lo za njezin ugled u inozemstvu. I kako sada nastupaju neki politiari, to nije vie neto emu su Nijemci skloni. Svaki graanin ovoga svijeta razmilja o dogaajima - bilo da je sada rije o slomu komunizma ili o pitanju ponovnog ujedinjenja. Svatko ima plan ili ideju kako se svi ti problemi trebaju rijeiti ili barem poeti rjeavati. Postoji toliko mnogo rjeenja koliko i stalnih mjesta u lokalima. I ja sam se umijeao jer njemako pitanje, bez obzira na to to je najvanije, daje i vrlo vane podatke za gospodarstvo, financije, a time i za burzu. Poznate rijei ministra financija, baruna Louisa upuene njegovu kralju Louisu Philippeu jo vrijede i mogu se uputiti i kancelaru Kohlu: "Napravite dobru politiku, gospodine, onda u i ja napraviti dobre financije!"

Apeliram na gospodina Phla

Za politiku predsjednika njemake emisijske banke Karla Otta Phla u najnovije vrijeme imam osjeaj da je ispravna. Sumnjam da su u Saveznoj Republici Njemakoj napokon otvorena vrata kako bi se unutra pustilo malo svjeeg zraka, te da se vie ne slijedi geslo da je nulta inflacija najvii cilj, iako njemako gospodarstvo pati od toga. Mislim da je to do sada bio kredo zamjenika predsjednika Helmuta Schlesingera i njegove monetaristike klike. ini mi se da se gospodin Phl u meuvremenu probija s fleksibilnom kamatnom i novanom politikom, iako u konanici samo vijee sredinje banke moe odluiti hoe li kamate rasti ili padati. Teko je zamisliti da o takvim ivotno vanim pitanjima za gospodarstvo ne odluuje predsjednik Savezne banke, nego ljudi koji prema ocjeni Spiegela nisu ba ni najkvalificiraniji za to jer njihovo imenovanje esto ovisi o politikim, demagokim ili isto osobnim motivacijama. ak i vrlo blaga inflacija je manje zlo nego i najmanja deflacija (koje se trebalo pribojavati nakon 19. listopada 1987.). Inflacija je do odreenog stupnja lagan
78

otrov - nije tetna sve dok se nalazi pod kontrolom i samo lagano stimulira gospodarstvo, kao nikotin ili alkohol ovjeka (samo nije dobro postati alkoholiar ili okorjeli pua!). Deflacija je na sreu esto prisutna samo psiholoki (kada Sredinja banka nee pomoi). Ona stvara socijalne nemire koji se odraavaju na rezultatima izbora. Ako nadolazei svenjemaki izbori budu vrlo loi za koaliciju, to nije nemogue, onda nee pomoi ni visoke kamate i nizak teaj dolara da se obuzda inflacija. Pribojavam se da e publika tedia na crveno-zeleno preuzimanje vlasti reagirati tako dramatino da se nee moi izbjei plansko (dravno) upravljanje deviznim gospodarstvom. S ispravnom financijskom politikom Karl Otto Phl moe pomoi kancelaru Kohlu jer e mu iznimno pomoi visoka konjunktura. Naprotiv, u sluaju crveno-zelene koalicije borba protiv inflacije bila bi Sizifov posao - na veliku radost onih koji pekuliraju na inflaciju. Deflacijska politika je vrlo kratkovidan posao; uvijek zavrava s negativnim politikim posljedicama. Predsjednik Savezne banke izjavio je prije nekog vremena da vii teaj dolara za njemako gospodarstvo ne igra nikakvu ulogu. Kako? To zvui drukije od onoga to je nekadanji ministar financija Stoltenberg nekoliko puta ponovio: dolar koji pada ne moe imati nikakva djelovanja na Nijemce, Savezna Republika Njemaka premalo izvozi u Ameriku. Takva primjedba ministra financija zemlje koja ima izvoznu stopu od 38 posto bila je ista besmislica. ak i ako se teaj njemake marke neto pogora kroz monetarnu i gospodarsku uniju i s time povezana optereenja, nije to nikakva nesrea. Apeliram na gospodina Phla: "Ne dajte da vas vie teroriziraju lanovi sredinjeg bankarskog vijea! O njima ovisi i sudbina kancelara." Snaga neke zemlje ne lei niti u teaju dolara niti u visini kamate nego u vrlinama zemlje ili u gospodarskom potencijalu njezina vodstva. Treba imati hrabrost, mislim da je predsjednik Sredinje banke ima. No jo je na snazi Napoleonova maksima: "Hrabri pobjeuju!" To vrijedi i za gospodarske perspektive koje se otvaraju preko gospodarske i monetarne unije. Dravni oblik, dakle hoe li i kada e jednom postojati zajedniki parlament i zajednika vojska, pritom nije neto to je bitno. Vano je samo da je pala granica. Sada e svi zapadnonjemaki poduzetnici koji su ve imali u vidu svoje investicije u Maarskoj ili moda u Poljskoj, svoja sredstva uloiti u obnovu Demokratske Republike Njemake. To je golema ansa i Demokratskoj Republici Njemakoj bit e darovano drugo gospodarsko udo. Danas Nijemci prema svojem gospodarstvu imaju vrlo pozitivno stajalite. To stajalite i nain upravljanja njime doista odgovara klieju o tipinom Nijemcu. Iako ne volim tu vrstu uopavanja, ipak vjerujem da takve osobine, kakve se esto pripisuju karakteru Nijemaca, postoje i da e igrati ulogu u gospodarskom razvoju (nekadanje) Demokratske Republike Njemake: tonost (u isporuci), odgovornost (za
79

kvalitetu robe), a takoer i marljivost, iako se marljivost u Demokratskoj Republici Njemakoj pomalo zaboravila. Meutim, moda e i stanovnici Leipziga, Dresdena, Chemnitza, kada napokon opet budu imali jasne ciljeve pred oima i kada za to budu bili pristojno plaeni, postati marljiviji od razmaenih zapadnih Nijemaca. I sklonost prema romantici koja se pripisuje Nijemcima mogla bi za gospodarstvo biti sasvim pozitivna, iako od nje osobno nisam mnogo uoio. Nije dobro ni previe trezvenosti kada je rije o gospodarstvu; ideje, odvanost, mata, sve su to stvari koje su danas traene i trebalo bi ih mobilizirati. Na podruju politike ne gledam dobro na njemaku romantinu crtu. Njemaki se narod tako lako dade manipulirati. Naravno, nacionalsocijalizam se rodio iz siromatva, mogao je uspijevati samo u gospodarskoj mizeriji, a danas poloaj izgleda sasvim drukije. Jo prije godinu dana smatrao bih tu lavinu nacionalnih osjeaja u toj zadovoljnoj zemlji neim potpuno nemoguim. Ta romantina crta vie bi mi se svidjela na podruju gospodarstva. No romantiku, kad je rije o novcu, do sada nikada nisam mogao pronai kod Nijemaca, vrlo su prostoduni i ne poznaju alu.

Svaka zemlja ima burzovne pekulante i brokere kakve zasluuje

injenica jest da su u Njemakoj oni 'kojima drhte ruke' u veini. Njemaki ulagai nisu toliko istrenirani u novanim poslovima, nedostaje im rutine i oni su novi na m e u n a r o d n o m tritu novca, jer Nijemci nisu preivjeli rast burzovnih poslova u prvim godinama. Za vrijeme Hitlera od 1933. nadalje prevladavalo je plansko gospodarstvo, a nakon rata je u tom pogledu sve do sredine ezdesetih godina u Njemakoj bilo prilino tiho. Posljednjih dvadeset godina, dodue, dramatino se promijenilo njemako stajalite prema burzi i pekulaciji. No dvadeset godina uistinu je kratko vrijeme i nije dovoljno kako bi se stvorilo iskustveno blago kakvo posjeduju druge zemlje. To je prije svega istinito za stvari koje se tiu burzovnih profesionalaca. Njemaka publika je konzervativna. Dvije razorne inflacije uplaile su njemake tedie. Nijemci su postali umirovljeniki narod koji samo eli sigurnost: fiksan novac, obveznice, dobit od uloenog. A ak i kada bi se usudili neto napraviti, onda to mora biti popraeno osebujnim primislima. Nedavno mi je pisao jedan mladi ovjek. elio je znati kako moe doi na burzu jer bi elio zaraditi novac na brzinu, kako bi onda to je prije mogue mogao otii u mirovinu. Upravo je imao 18 godina! I pitao me zato se, ako sam financijski neovisan, jo mrcvarim s tim, drim predavanja i piem knjige. Zato se radije ne sunam negdje na jugu, na nekom otoku? Postavio sam mu protupitanje: "Jeste li ve isprobali?" Kada je zanijekao, odgovorio sam: "Ja jesam."
80

Veina Nijemaca eli uloiti novac tako da nema rizika da bi mogli neto izgubiti. Jer, kada se kupuju dionice, uvijek postoji mogunost da njihov teaj opet padne. I njemaka publika ve iz tog razloga najvie voli oroen novac. Onda se dodue ne moe nita dogoditi, ali to je u konanici vrlo loe, jer ako publika oroi svoj novac, ona polako moe postajati sve siromanija jer se smanjuje kupovna mo novca, a kamatne stope nisu visoke kako bi kompenzirale gubitke. Dionice su naprotiv mnogo bolje ulaganje, one su unato svim rizicima uvijek bolje od svakog oblika oroenog ulaganja novca. Mala statistika: od 1925. ustostruila se cijena dionica osrednje kvalitete, skupe i vrijedne dionice su od tada porasle 25 puta, dok su oroen novac i obveznice doivjeli rast s koeficijentom 12. U posljednjem stoljeu Francuzi su rekli: "Glup kao dioniar." Mudar kao dioniar, bilo bi tonije. A jedna stara mudra izreka glasi: Tko hoe dobro spavati, kupuje obveznice, a tko hoe dobro jesti, preferira dionice. A kada se Nijemci unato svim ogranienjima ipak usude pristupiti na burzu, estoko drhte cijelim tijelom - moda zbog nedostatka iskustva. U drugim kapitalistikim zemljama na deset ljudi dolazi 90 zagrienih plaljivaca, u Saveznoj Republici Njemakoj petorici zagrienih i hrabrih suprotstavljeno je 95 plaljivaca. Upravo vrline koje krase Nijemce, poput discipline i marljivosti, na burzi su vie tetne nego korisne, jer pekuliranje u tom smislu nije posao, to je prije umijee, neto intuitivno. Nijemci nisu dorasli zamkama novca. Narod romantiara, filozofa i glazbenika u novanim poslovima je naalost neromantian, gubi svaku sklonost prema filozofiji, a jo vie prema mati. Poznati satiriar Karl Farkas, koji nije bezuvjetno bio prijatelj Nijemaca, skovao je izreku: "Nijemci ne samo da rade mnogo nego i vole raditi. Imaju pravo." Ali i zato sam optimistian u vezi s gospodarskom obnovom nekadanje Demokratske Republike Njemake.

81

O S M O PREDAVANJE

Moj burzovni zooloki vrt

Postoji zabavna definicija burze: "Ona je Monte Carlo bez glazbe." Moram protestirati protiv toga. Ljeti esto boravim na Rivijeri, nekoliko minuta od Monte Carla, i ako se tu i tamo zaelim burzovne atmosfere, sigurno ne trim u Monte Carlo. Jadni Monte Carlo, alosna slika: nekoliko stotina stare gospode i dama koji s nekoliko ipova pokuavaju dobiti svoj dnevni kola. alosna slika kada pomislim na milijune dionica kojima se svakodnevno trguje na Njujorkoj burzi. Istina je da mnogi igrai na Wall Streetu postupaju sa svojim novcem kao da je burza velika kockarnica, no takvo lakomisleno stajalite ipak ne daje opravdanje da se 37 crvenih i crnih brojki na zelenom stolu za rulet zamijeni teajnom listom burze. Igra na burzi pokree kapital. Dra dobiti mami na milijune malih i velikih uteevina mikrokapitalista u nove industrije i znanstvene projekte. to bi se dogodilo sa eljeznicom 19. stoljea, automobilima 20. stoljea, raunalima i drugim revolucionarnim pothvatima da burzovna pekulacija nije isporuila potrebne milijarde? Iako katkad divlja burzovna igra dovodi do monumentalnih slomova - iz tih ruevina uskrsne uvijek opet prekrasna nova industrija. Jednom reenicom: pekulanti, ti paraziti gospodarstva, imaju svoju specifinu ulogu u liberalnom kapitalizmu privatnih poduzea. Nedavno sam mogao uivati u pitoresknom drutvu burzovnih pustolova, i to ne u Monte Carlu, nego u parikoj veeri u fraku i s lijepom dotjeranou. Sedamsto burzovnih igraa i pekulanata bilo je pozvano na sjajan domjenak parike sezone u Bulonjskoj umi. Jedna od najuglednijih brokerskih tvrtki na Wall Streetu slavila je stotu godinjicu svojeg postojanja. Stariji partner doputovao je iz New Yorka, otvorio bal, nakon to je pozdravio kremu parikih pekulanata. Uz zvuke triju orkestara plesali su brokeri obaju spolova do samog jutra. Ja sam se doista dobro zabavio. Kavijar sa licom i najbolji ampanjac u potocima, egzotino voe, najljepi cvjetni aranmani. Sluge su posluivale s bijelim perikama na glavi. Sve je bilo dobro, lijepo i skupo. Kakvu ulogu igra ta mala ala kada se zna kolike provizije
83

svakodnevno brokeri trpaju u svoje depove. Cijeli zooloki vrt okupio se ovdje: svi tipovi i sve vrste igraa koji operiraju iz dana u dan, pekulanti najveeg formata i upravitelji najveih investicijskih fondova. Savjeti su leprali od stola do stola, govorilo se o burzovnim teajevima i brojkama bilanci; izmjenjivali su se argumenti. Ovdje jedna mlada dama sa sjajnim dijamantima pokuava od susjeda za stolom doznati siguran savjet, kako bi za sljedeu zimu mogla naruiti novi nerc; debeli gospodin s cigarom s kolegom raspravlja o svojim idejama i ve misli na bazen koji e si moi priutiti s dobitkom. "Krstio sam svoju novu jahtu Boing", rekao mi je stari znanac, "jer sam je financirao od svojeg profita od Boinga. Da sam dionice prodao nekoliko mjeseci poslije, mogao sam zaraditi dvostruko." Govorili su se svi jezici, bile su zastupljene sve nacionalnosti: Anglosaksonci, Armenci, Rusi i kineski izbjeglice, koji na Wall Streetu vrijede za najotroumnije i najuspjenije operatere. Ta je veer bila najbolji simbol mirnog suivota pod znakom dolara. Ta je veer bila zabavnija i ivopisnija nego u Monte Carlu. Bila je to gotovo 'burza s glazbom'.

Medvjedi i bikovi
Ve sedamdeset godina ivim u zoolokom vrtu najrazliitijih ljudskih vrsta. Imao sam mnogo prijatelja: starih plemia, intelektualaca, malih varalica i velikih lopova, bogataa poput Kreza i siromaha poput crkvenih mieva. A na burzi? Nije svatko tko se ondje kree 'pekulant' (elim rei da se ovaj pojam ne treba zlorabiti). Ima ovakvih i onakvih brokera. Postoji doktor burzovnog umijea, ali tu su i oni koji su tu od danas do sutra ili ak od sata do sata. Postoje amateri, poluamateri, postoje pekulanti koji su se pritajili u uglu i tako dalje. A onda je tu jo cijela vojska tehnike armature: bankari i njihovi namjetenici, brokeri, meetari i remitenti, agenti i podagenti, savjetnici bez novca koji bi bili bolji prodavai usisavaa za prainu nego upravitelji imovine, kako se predstavljaju, i cijela vojska ljudi koji ive kroz burzu ili od burze, od posrednitva, provizija i tako dalje. Ali najvanije figure su 'nespretnjakovii koji pekuliraju na rast teaja', supovi koji pekuliraju na pad teaja i drugi ukovi - oni nastanjuju svijet u kojemu se kreem ve sedam desetljea. Nakon tako dugo vremena smijem se malo aliti i govoriti o burzovnoj zoologiji, iz koje se sam ne iskljuujem. S neto sree mladi ak mogu profitirati od toga. Burza je jedan arolik svijet, neka vrsta dungle, gdje onaj jai prodire slabijega. Vae victis: medu profesionalcima prevladava stalna borba i jedan za to najbolje prikladan dvostranaki sustav. Postoje oni koji pekuliraju na rast teaja i oni koji pekuliraju na pad teaja - kako to Anglosaksonci slikovito izraavaju - medvjedi i bikovi. Bik je simbol pekulanta koji juri naprijed i svojim rogovima sve baca u visinu, na prvom mjestu to su naravno teajevi. pekulant na pad cijena je lovac koji prodaje kr84

zno, prije nego to je ustrijelio medvjeda. Naime, moe mu se naravno dogoditi da ne pogodi medvjeda i da mora ponovno kupiti prerano prodano krzno s gubitkom. Na svim burzama svijeta bikovi vole medvjede, a medvjedi ne vole bikove. Njihovi su svjetonazori u naelu tako razliiti, da ne postoji gospodarski ili politiki dogaaj o kojem bi imali isto miljenje. pekulant na pad teaja svaku vijest komentira pesimistino, pekulant na rast teaja daje istodobno optimistiku interpretaciju. Nakon desetominutnog razgovora s nekim brokerom mogu procijeniti je li on pekulant na rast teaja ili pekulant na pad teaja - a da pritom ne progovorimo ni rije o burzi. O d m a h se u brzom postupku aktivira moja 'burzovna psihoanaliza, jer kada se sretnu dva brokera, oni ne pitaju: "Kako ste?", nego "Kako vidite trite?" pekulant na pad teaja je udak ija se motivacija moe hraniti iz najrazliitijih izvora. Tipian zastupnik 'intelektualnog pekulanta na pad teaja' bio je stanoviti Victor Lyon kojega su u burzovnim krugovima openito nazivali samo 'krvopija'. Uvijek se trudio da preko tajnih informacija dozna u kojoj su visini postojali kreditni angamani na burzi. Kada je znao da je u jednoj pekulaciji na rast cijena bilo angairano na stotine milijuna, ak milijardi, pekulirao je, naravno, na pad burzovnog teaja. Stalno je ponavljao: od odluujue je vanosti tehniko stanje trita; ako su svi papiri u 'slabim rukama', mora doi do kraha. I uvijek je bio u pravu. Victor Lyon je obiavao rei: "U jednom danu kada teaj pada zaradim vie novca nego za trideset dana kada teaj raste." Osim 'intelektualaca' koji se u svojim pekulacijama oslanjaju na promiljanje, postoje i psiholoki pekulanti na pad teaja. Taj tip pekulanta uope nema pojma jesu li papiri precijenjeni ili podcijenjeni, on se uope ne brine o tome. Njegova odluka da postane pekulant na pad teaja ima isto psiholoke (individualne) razloge: precijenjenost novca, koji ima kao gotovinu u novaniku (i sm sam prije bio primjerak te vrste, kao to sam prethodno opisao). Ili netko tko pati od eluca i stoga je uvijek loe volje. On zasigurno nee postati pekulant na rast teaja. Moj prvi kupac kojega sam imao na burzi bio je jedan takav 'psihosomatski' pekulant na pad teaja. Burzovni savjetnik Gustav Hofmann, dobar prijatelj mojeg oca, nazivao se dodue bankar, ali zacijelo je bio njegov jedini kupac. Hofmann je u naelu pekulirao na pad teaja. Jednog je dana doao u posjet u Pariz, odveo sam ga na burzu, kako bih mu poneto objasnio. Teajevi su bili vrlo stabilni i pitao me kako stoji dionica 'Paris-Basa'. Naveo sam mu teaj i njegov spontani odgovor je bio: "Previsok! To je uvredljiv teaj." I u svojim materijalnim interesima bikovi i medvjedi meusobno su suprotstavljeni. Ishod borbe ipak ne ovisi o snazi obojice, nego, kako je opisano, o mnogim politikim, gospodarskim i psiholokim imbenicima, o nepredvidljivim okolnostima najrazliitije vrste.
85

Bikovi si uope ne mogu predoiti da teajevi mogu i padati. Rast teaja ini im se neim normalnim i neim to se samo po sebi razumije. Pad teaja smatraju nemoguim. Ipak, nespretnjakovi koji pekulira na rast teaja prije moe podnijeti gubitke kada burza pada, nego propustiti dobit kada ona raste, a on nije tu. Naprotiv, medvjed je u potrazi za bolom do granica perverzne enje, ali u potrazi za bolom drugih. Njega je jednom jedan burzovni pjesnik okarakterizirao sljedeom rimom: "pekulanta na pad teaja prezire i Bog, jer tei za novcem drugih!" To je i tono, jer on moe zaraditi novac samo onda kada drugi trpe gubitke kroz pad teaja njihovih dionica, dok pekulant na rast teaja moe profitirati od viih teajeva zahvaljujui rastu nekog poduzea, a da pri tome ne uzrokuju nikakvu tetu. pekulant na pad cijena trijumfira kada drugi kukaju, jer iskustvo pokazuje da od stotinu burzovnih profesionalaca samo pet otpada na one koji pekuliraju na pad teaja. Kada doe do sloma na koji medvjed pekulira, on se moe smijati zajedno s Wilhelmom Buschom: "To je fatalno!" - primijetio je Schlich - "Ha! Ha! Ali ne za mene." ukovi se, pak, opet ne brinu o tome to rade bikovi i medvjedi. Oni imaju vlastiti svijet, primjerice teorijski igrai. Takvi kupuju i prodaju, ali samo u mislima. Oni biljee dobiti i gubitke samo u glavi, novanik ne osjea nita od toga. Ali ti se igrai osjeaju sretno kada mogu pogladiti teorijsku dobit. Zatim postoje vikend-igrai koji kupuju papire samo petkom, ako je burza fiksna toga dana jer su sigurni da se publika odluuje na kupnju u ponedjeljak, nakon optimistinog vikenda. Medu njima jo nisam naao milijunae. Zatim postoje i oni koji se bave samo dionicama drutava koja su bankrotirala, a koja se u burzovnom argonu nazivaju Vlanim nogama. Oni misle da se jo moe dogoditi udo. Dogaalo se tu i tamo. Ipak, te su se dionice mogle kupiti samo jo za ukras. I to se tie pitanja apetita, profesionalci su razliiti. Postoje skromni i oprezni koji misle: "Sigurno je sigurno." S malim dobicima nitko nije propao, kau, i sretni su s deset posto profita. A onda postoje i ambiciozni pekulanti koji se nadaju samo velikim dobicima i propagiraju: onaj tko previe cijeni malo, nije vrijedan velikoga. U pravu su. Kada se ve uputa u stvari poput burze, onda se to barem treba isplatiti. Tako su ve mislili ponizni idovi: "Ako ve mora biti svinjetina, onda mora kapati mast." A najei su srekovii koji su uvijek bili u povoljnom poloaju. Najvei dio brokera ima, naalost, runu osobinu da se hvalisa uokolo ako su njihovi papiri porasli za nekoliko bodova. S dobiti se hvale, gubitak preuuju. Sve su predvidjeli i ponavljaju: "Pa rekao sam ti!" Uvijek su kupovali po najniem teaju, a prodavali po najviem, i smatraju se genijima. Ja drim da su laovi. A mnogi su brokeri iz promidbenih razloga hvalisavci. ive na visokoj nozi, troe mnogo novca, suprugama kupuju odjeu kako bi cijelom svijetu mogli pokazati koliko su uspjeni! No u konanici cijeli burzovni zooloki vrt - kako sam objasnio na poetku moe se reducirati na dva temeljna tipa.
86

1. Pesimisti, ljudi s lihvarskom duom, krci, svi oni bolesnoga eluca i loe raspoloeni - roeni su pekulanti na pad teaja. 2. Optimisti, nasrtljivci, pustolovi, rasipnici i lakomislenici, romantiari, koji samo vide rast stabala u nebo (unato tomu mogu izgubiti novac) - uvijek se mogu nai meu pekulantima na rast teaja.

Sasvim posebna vrsta: pekulant

pekulanti na rast teaja i pekulanti na pad teaja, medvjedi i bikovi - i jedni i drugi su pekulanti. Ali taj naziv zasluuju samo neki. Brokeri su ti koji svoju imovinu, ali i svoju propast stvaraju putem burze. Uputaju se u pustolovine i pritom riskiraju vlastitu kou. A pekulant doista nije graansko zanimanje: prije bi se moglo rei da je rije o pozivu. pekulant ima svoje gospodarsko opravdanje i stoji u slubi slobodnog kapitalistikog sustava, iako nita ne pridonosi drutvenom proizvodu. On se nalazi negdje u sredini izmeu investitora i burzovnih igraa i zapravo je kvazimjeavina obojice, potrebni pokretni ulaga novca koji svoje uloge stalno usklauje s ciklikim kolebanjima cijena ili teajeva. Kakav je to udan ovjek, taj homo speculator. Raa se kao pekulant, kao to se netko raa kao filozof, pa bio to i minifilozof. pekulant ima vie ideja od drugih ljudi, vie dosjetki i vizija i neprestano prosuuje za i protiv stvari koje susree, izvodi iz toga zakljuke i kupuje ili prodaje neku dionicu. Ako se njegovo promiljanje pokazalo ispravnim, dobit e svoju nagradu (od burze); ako je bilo pogreno, on plaa kaznu (burzi). To je bit pekulacije. Pod vizijama razumijevam izvanrednu, nekonformistiku ideju koja se, dodue, ini nevjerojatnom, koju burzovna publika ismijava, ali koja onda postaje istinitom. pekulantu je potrebno iskustvo kako bi uvijek u pamenju mogao prizvati analogne situacije. Veliki izumitelj Thomas Edison skovao je reenicu: "Svaki izum sastoji se od deset posto inspiracije i devedeset posto isparavanja." Preneseno na burzu znai da je devedeset posto iskustvo koje treba stei 'znojei se'. pekulant zbraja, oduzima i mnoi ve gotovo nesvjesno. On radi na svojoj ideji poput pisca koji radi na svojem romanu, ili poput glazbenika koji radi na svojoj temi. Nakon to je pronaao melodiju, stavlja je u oblik, harmonizira i instrumentalizira. I kao to to dirigent ini s gotovom simfonijom, bankar na burzi prezentira transakcije kupcu svoje pekulacije. to pekulant treba znati o obavljanju svojeg zanata? Edouard Herriot jednom je rekao: "Kultura je ono to ostaje, kada se sve ve zaboravilo." Slino je i s burzovnim znanjem. To je ono to ostaje kada je netko uspio zaboraviti pojedinosti, bilance,
87

dividende, godinja izvjea i statistike: raunalno znanje. Jedna maarska mudra izreka koja vrijedi i za pekulante, glasi: Dobar sveenik ui do svojeg posljednjeg dana. pekulant ne treba biti enciklopedija. On samo mora biti onaj tko moe u pravom trenutku prepoznati povezanosti i djelovati na odreen nain. Ne mora znati mnogo, ali mora jednostavno sve razumjeti. Ukratko, mora biti mislilac. Kakvo kraljevsko zanimanje! Nema namjetenika, nema efa. Nema usiljenog osmjeha, nema postupanja u stilu sada ovako poslije onako, nema nervoznih kupaca kao kod bankara i brokera. Otmjen ovjek koji slobodno raspolae svojim vremenom, umotan u dim svoje cigare, udobno zavaljen u naslonjau razmilja daleko od buke onih koji sklapaju poslove. Njegov alat: telefon, radio i novine koje, dakako, zna proitati izmeu redaka. No nemoj nikome rei da je takav burzovni pekulant arobnjak i onaj koji vjeruje samo svojoj intuiciji. John Maynard Keynes koji je promaknut u lorda i zasigurno jedan od najveih nacionalnih ekonomista naeg stoljea, bio je pasionirani pekulant. Ispod njegova portreta u paviljonu svjetske izlobe na Expou 67 u Montrealu, gdje je odana poast najveim sinovima Velike Britanije: Shakespeareu, sir Isaacu Newtonu, Francisu Baconu, britanska je vlada mogla staviti pohvalu: "J. M. K., onaj koji je uspio stei imovinu bez rada." Zanimanju pekulanta nije se mogao dati vei kompliment. Nije udo da su mu svi zavidni, ak toliko da ga i mrze. Anglosaksonska vrlina pekuliranja (dodue, latinski narodi nipoto je ne preziru) jo uvijek kod Nijemaca izaziva sumnju. ak se i burza za dionice ovdje promatra kao hram pekulacije - iako burza bez pekulacije nije dostojna svojega imena. Zli jezici tvrde da je vrag izumio burzu kako bi dokazao ljudima da mogu, kao i Bog, od nieg stvoriti neto. Nije vrag izumio burzu. Ona je spontano nastala ispod drveta, na uglu ulice ili u kavani, sve dok se nije uselila u palau u kojoj su utvrena pravila i uzance burzovnih transakcija. Karijera pekulanta - kako god oni izgledali - zapoela je isto tako odmah. Otprilike onako kako neduna djevojka katkad dospije u najstariji zanat na svijetu: prvo je to znatielja, onda zadovoljstvo, ak strast, i na kraju samo jo pohlepa za novcem. Ja sam, nasreu, tek u drugoj fazi. Burza je za mene jo uvijek strast.

88

DEVETO PREDAVANJE

Poduzetnici, kupci i drugi lukavci

Katkad pri svojim burzovnim transakcijama uzimam u obzir svoja sasvim osobna iskustva. Prvo elim izvijestiti o pounom doivljaju s amerikim telefonskim drutvom AT&T, koje se tada jo nazivalo A.T.T. i koje je zapravo uivalo u monopolu u SAD-u. Godine I960., nakon jednog putovanja na Istok, kamo smo mi novinari pratili predsjednika Eisenhowera, ostao sam zbog gripe leati u New Delhiju. Tako sam se u New York vratio kasnije nego to je bilo planirano. Moja pota nagomilala se u New Yorku. U svojem stanu naao sam nekoliko kilograma pisama i ispod njih raun telefonske kompanije, vii od 8 dolara i 31 centa, neplaen dva mjeseca. Telefonska linija bila mi je iskljuena, prava katastrofa za pekulanta. Naravno, odjurio sam do sljedee telefonske govornice kako bih nazvao mjerodavno mjesto. Prezentirao sam svoju ispriku, objasnio da sam ve poslao ek i molio za hitno ponovno ukljuenje. U sekundi je moj govorni partner imao moj dosje ispred sebe - raunala rade brzo - a nemalo sam se iznenadio kada sam uo: " G o s podine Kostolany, ne ide to tako brzo. Nije dovoljno da platite dugove; onaj tko ne plaa redovito, izgubio je svoj kredit kod nas. Za uspostavu linije morate dati 200 dolara kao jamstvo, kako se ovakvi sluajevi vie ne bi ponavljali. Osim toga morat ete ekati 14 dana." Ve sam bio dovoljno nervozan zbog svojeg zakanjelog povratka (moda je i burza stajala loe); nije mnogo nedostajalo da eksplodiram. Sve sam to doivio kao osobnu uvredu. A to e pekulant bez telefona? etrnaest dana inilo mi se kao prava vjenost. O d m a h sam odluio da u bojevati najveu bitku svojeg ivota, borbu Davida protiv Golijata - telefona. Dakle, naotrio sam svoj ma, to znai svoj jezik i odgovorio najagresivnijim tonom: "Vi, dakle, radite diskriminaciju meu svojim pretplatnicima. Bez tone provjere izvodite zakljuke u pogledu boniteta stranke, samo zato to je on sa zakanjenjem platio jedan jedini raun u iznosu od bijednih 8 dolara i 31 centa. Otro me korite kao neko dijete kako biste me odgojili disciplini?" - "To su
89

nai propisi", doao je najstroi odgovor s drugog kraja ice."Dobro", odgovorio sam sada ironino, onako odozgo, a istododobno i posluno. "Poslat u vam 200 dolara. Zato ne zahtijevate 500 ili 5.000 dolara? Njih bih isto morao platiti, to bih inae mogao uiniti? Vi ste jedan divovski monopol, a ja sam mali obini potroa. Da postoji neko drugo telefonsko drutvo, mogao bih lako rei, idite vi k vragu, odlazim kod konkurencije. Ali takvo drutvo ne postoji, a kako se u New Yorku ne moe ivjeti bez telefona, moram kapitulirati i tako divovski monopol uniti maloga ovjeka. Pitat u svojeg senatora i kongresmena to oni misle o tome." Netom tako energian glas zazvuao je najednom vrlo mekano i rekao umirujue: "Molimo vas, gospodine Kostolany, nemojte to uzimati tako tragino, odmah emo sve provjeriti. "I nakon samo jedne minute zauo sam tremolo: "Budite sigurni, gospodine, uinit emo sve kako biste bili zadovoljni. Ujutro e na tehniar doi k vama kako bi opet prikljuio va ureaj. Odrei emo se pologa, samo vas molimo da nas ubudue obavijestite u sluaju duljeg izbivanja." U 7 sati sljedeega jutra doao je tehniar i ponovno uspostavio moj prikljuak. I nakon 8 sati ve sam dobio nekoliko poziva telefonskog drutva s pitanjem je li sve u redu. I sljedeih godina mogao sam nekoliko puta konstatirati da drutvo prema meni sada iskazuje povlaten tretman. Kao i svatko tko ivi u Americi i moe uloiti nekoliko dolara, oduvijek sam imao i dionice A.T.T.-a. No ne vie nakon ove avanture, jer kod drutva koje ja sam mogu uplaiti, rado u ostati klijent, ali nikada ne elim biti partner.

Velika poduzea i ja
Bilo je to u Americi. U Saveznoj Republici Njemakoj poslije sam imao sasvim drukija iskustva s velikim poduzeima i esto ne ba sasvim laskava. to je neka tvrtka vea, uglednija i monija, esto se tim vie razotkriva kao nemilosrdna i krta, primjerice Siemens. Jednom prilikom odjel za odnose s javnou te tvrtke zamolio me da napiem predgovor za novi katalog BTX-a. Svoj sam rukopis trebao isporuiti u roku od 14 dana; dogovoren je honorar u iznosu od 5.000 njemakih maraka. Ja sam svoj nalog ispunio s apsolutnom tonou. Nakon toga nazvao me ovlateni direktor i rekao da su vrlo zadovoljni, a ek bi trebao stii do kraja mjeseca. Nakon tjedan dana opet sam dobio poziv. Rado bi u katalogu imali moju fotografiju jer je katalog namijenjen burzovnim sudionicima koji me poznaju s televizije, radija i iz tiska. "Molim, nazovite Capital, oni imaju stotinu mojih portreta. Odaberite jedan od uspjenijih na kojemu izgledam neto mlae!" No Siemens je htio imati sasvim posebnu fotografiju koja je izala u nekom drugom magazinu. Zato su
90

toliko inzistirali, ne znam ni danas. U svakom sluaju moj odgovor je glasio: "Dobro, uzmite to elite." Nakon toga opet je slijedio prigovor: "Naalost, fotograf zahtijeva honorar u visini od 500 njemakih maraka. Budui da to prelazi okvire naeg prorauna, eljeli bismo zamoliti za vau suglasnost da iznos oduzmemo od vaeg honorara." - "Ma vi se alite?", odgovorio sam, "vi se hoete koristiti mojom fotografijom za reklamne svrhe, a zahtijevate da ja platim za to, a rije je upravo o tome da bih ja trebao dobiti honorar. Gdje ste uili takvu poslovnu praksu? Smatram da od mene traite neto nemogue; u svakom sluaju imam fantastinu temu o kojoj u zasigurno jednom pisati s velikim zadovoljstvom." Naravno, tu dogodovtinu nikada nisam otkrio u tisku, ali u svojoj knjizi, pa jo nakon toliko godina, doista se ne mogu suzdrati. U ast mojega sedamdesetog roendana moj prijatelj Johannes Gross organizirao je veliku veeru. Pozvao je oko etrdeset gostiju, sve mahom menadere velikih tvrtki iji godinji promet iznosi mnogo milijardi. Jedan od mojih susjeda za stolom bio je direktor golemog poduzea Dr. Oetker. Kako bismo zapoeli nekakvu konverzaciju, ispriao sam mu kako se jo dobro sjeam reklamnih slogana kojima se u mojoj mladosti reklamirao praak za pecivo spomenute tvrtke. Naime, taj je proizvod na poetku stoljea bio vrlo popularan u Maarskoj. Nakon nekoliko tjedana dobio sam vrlo lijepo pismo od njega u kojemu mi je predloio da u nekom lanku koji e biti objavljen u novinama tvrtke napiem neto o svojim sjeanjima iz mladosti na tu blagoslovljenu pomo pri peenju. Odmah me upozorio da na raspolaganju stoji samo malen proraun i zamolio me da svoje predodbe o honoraru prilagodim toj injenici. Odgovorio sam mu otprilike na sljedei nain: "Trenutano mi je vrijeme kojim raspolaem vrlo dragocjeno, tako da jo ne mogu sasvim sigurno rei kada u se pozabaviti vaom simpatinom ponudom. No budui da ste vi oito u tekoama glede likvidnosti, predlaem, pun razumijevanja, da me ne nagradite gotovinom, nego u naturi. Pod tim ne podrazumijevam vagon praka za pecivo. Meni je, naime, poznato da vlasnik tvrtke posjeduje najdivniji restoran na svijetu - 'Eden Roc' u Cap d' Antibesu na Azurnoj obali. Budui da ja ondje imam vilu koja je udaljena svega deset minuta, bilo bi dobro da mi moj honorar odobrite u obliku kredita, koji bih onda ondje s vremena na vrijeme mogao pojesti." Brzo sam dobio odgovor na svoj prijedlog. Ideja mu se svidjela, tim vie to me i sam gospodin Oetker elio jednom pozvati na ruak u "Eden Roc". Bilo je oito da moje pismo nije shvaeno kako treba. Smatrao sam da je bilo mudrije da uope nisam dobio nikakav odgovor. Direktor podrunice Deutsche Banka u Wuppertalu telefonski mi je predloio da ondje odrim predavanje. Nismo razgovarali o honoraru jer sam smatrao da je to neto to se podrazumijeva i da Deutsche Bank ni od koga ne oekuje nikakve besplatne usluge. Ve sam drao predavanja za druge podrunice tog najveeg njemakog
91

kreditnog instituta, tako da su stanovnici Wuppertala morali biti informirani o mojim uvjetima. U dogovorenu veer sveano me primio lokalni direktor i u skladu s programom odrao sam svoje 'predavanje' o financijama i burzi. Tjedan dana poslije dobio sam ek na - 500 DEM! Naravno, u ono je vrijeme 500 njemakih maraka bilo vrednije nego danas, no nije bilo vrednije od jedne veere za pet gostiju. Ljubazno sam, kako je uobiajeno za mene, zamolio banku da podmiri razliku od 2.500 DEM do mojeg tada uobiajenog honorara. Nakon toga dobio sam odgovor koji nikada neu zaboraviti - i to ne od nekog direktora, nego od pravnog odjela. To pismo nisam objavio do sada jedino iz razloga jer zapravo imam odreeno potovanje prema Deutsche Banku. Mladi pravnici pisali su mi kako su ljuti zbog moje drskosti to uope postavljam zahtjeve, umjesto da sam poaen to mogu referirati pred otmjenom publikom Deutsche Banka (pretpostavljam domaice, zubari itd.) i to dodatno mogu raditi reklamu za svoju upravo objavljenu knjigu (Geld, das groe Abenteuer, depno izdanje za 9,80 DEM). Ako se ne budem distancirao od svojih zahtjeva, oni e o tome izvijestiti upravu, kako bi se u budunosti znalo s kim se ima posla. Pismo je bilo vie od drskosti, to je bila ucjena. Nisam ak ni znao kako reagirati na takvu drskost. U svojoj zbunjenosti cijelu sam priu ispriao starom dobrom prijatelju, dr. Horstu Schmitzu, tada uredniku Capitala. On se toliko uzrujao da je odluio ispriati to tadanjem glasnogovorniku uprave banke Deutsche Banka, dr. Christiansu. Nakon 48 sati dobio sam ek bez komentara sa spomenutom svotom. Poslije sam u Deutsche Banku drao predavanja, jednom ak i besplatno pred onima koji se obuavaju u Mnchenu, to je priredio moj mladi vjerni prijatelj i uenik Peter von Quadt, koji je takoer na izobrazbi. Bilo mi je veliko zadovoljstvo informirati mlade ljude o svojim iskustvima s burze, mislim da su i oni bili iznimno zadovoljni i da su mnogo toga nauili. Nakon jednog seminara pribliio mi se jedan mladi iz stambene tedionice koja pripada Westdeutsche Landesbanku i pitao me elim li napisati lijep lanak o stanovima u vlasnitvu za interne reklamne novine. Te novine dijelile su se u milijun i tristo tisua kuanstava. Rekao sam mu da ne mogu sastaviti nita novo, ali da sam prije nekoliko mjeseci u jednom ekonomskom magazinu objavio lijep, gotovo sentimentalan lanak o stanovima u vlasnitvu koji mi i kada ga danas itam natjera suze u oi. Dakle, mogao sam pretpostaviti da je tekst predstavljao prihvatljivu reklamu za taj oblik ulaganja. Oni su se jednostavno trebali potruditi oko odobrenja za naknadni tisak, a ja sam time dao svoju suglasnost. Poslije nekoliko tjedana nazvali su me iz Westdeutsche Landesbanka i rekli kako je sve je u redu, trebam samo obaviti neke sitne promjene, kako bi lanak bolje odgovarao njihovim svrhama. Htjeli su imati i fotografiju; a za svoje objavljivanje, naravno, dobit u honorar. I stigao je: 300 DEM - za lanak koji je objavljen u milijunskim primjercima!
92

Vraam ek natrag s popratnim pismom koje zasigurno nisu uokvirili: "Jesam li potonuo tako nisko da me hranite napojnicama?", glasilo je moje temeljno pitanje. Za ilustraciju sam naveo dvije anegdote. Evo jedne: moj prijatelj, glasoviti maarski pisac Ferenc Molnr, prije krtac nego dareljivac, etao je livadom u Karlsbadu. Pribliio mu se jedan ovjek: "Gospodine Molnr, oprostite to vam se obraam. Ja sam iz Maarske, prezivam se Kovacs i u velikoj sam nevolji. Molim vas za pomo." Ferenc Molnr je izvukao iz svojeg depa novanicu od dvadeset kruna i dao je icaru. "to", ree ovaj agresivno, "Molnr daje dvadeset kruna?" -"Ne", odgovorio je moj prijatelj mirno, "Kovacsu se daje dvadeset kruna." - Misli li Westdeutsche Landesbank da sam ja Kovacs? Druga anegdota (od mnogih koje znam): najvea zvijezda francuske klasike (Molire, Racine) napustila je dvadesetih godina Nacionalno kazalite i zamijenila ga s Folies Bergers, glasovitim ozloglaenim revijalnim kazalitem. Kada je prvi put perima ukraena koraala beskonanim stubama, praena velikim orkestrom i polagano dola dolje, okrenula se i pokazala prema stubama govorei: "Jesam li dobro sila?" (Mislila je od Comdie Franaise do Folies Bergers.) "Pa", pisao sam u svojem pismu, "da ste mi poslali neki od vaih reklamnih darova, kemijsku olovku, prikljuak za kljueve ili pepeljaru, ne bih rekao nita; ali ta uvredljiva svota od 300 DEM? Kada moji prijatelji doznaju za taj ek, ismijat e me ili e me aliti. Uostalom, presliku ovoga pisma dobit e i gospodin Poullain, svemoni predsjednik vae banke." Nakon vie tjedana bez odgovora stigao je dar Westdeutsche Landesbanka: vrlo lijepa stara knjiga o financijama i bankama. Oito su uli za moju sakupljaku strast i tako se problem ipak rijeio na pristojan nain.

Prie o velikim industrijalcima

Toliko o mojim osobnim iskustvima s velikim poduzeima. U ovom kontekstu elim ispriati jo dvije-tri prie, u kojima, meutim, ne igram glavnu ulogu. Poduzee Csepel na otoku Csepel na Dunavu kod Budimpete osnovao je u 19. stoljeu Manfred Weiss, koji je poslije postao 'barun Weiss' i nazvan 'ovjekom tvrdim poput elika'. Bio je genijalan industrijalac koji je proirio poduzee od poetne proizvodnje kutija za konzerve na sva metalurka podruja poslovanja; a danas je to industrijski imperij. Za Prvog svjetskog rata Manfred Weiss bio je jedan od najveih dobavljaa streljiva za vojsku. Nakon rata, kada se Maarska nalazila u nezavidnom poloaju, oduzeo si je ivot zbog neke vrste patriotske depresije. Nadivjela su ga mnogobrojna djeca i unuad (poznavao sam ih i poznajem ih osobno), no njegov imperij je za komunistike vladavine postao dravno vlasnitvo.

93

Jedan od unuka i osnivaa tvrtke esto je iz francuskog egzila putovao u Budimpetu i prialo se da je ondje imao ljubavnu aferu. Na jednom od putovanja elio je posjetiti obiteljsko poduzee. Na ulaznoj dvorani portir ga je pitao za njegov identitet, a on se predstavio kao unuk osnivaa baruna Weissa. Brzo se proirila vijest da je Weissov nasljednik u posjetu tvornici. opori radnika znatieljno su se sletjeli; poveo se ivahan razgovor pri emu vjerojatno nije nedostajalo agresivnih primjedbi s obiju strana. Bio je to neuspjean posjet, a kada je napustio tvornicu, jedan od radnika rekao je predsjedniku sindikata: "Zapravo bi Weissu trebalo zabraniti da dolazi ovamo." "Ne, ne", odgovorio je sindikalac, "neka samo dolazi, kako bi svi kolege mogli vidjeti kakva bi eprtlja danas bila ef da tvornica nije prela u dravno vlasnitvo!" Jedan drugi posjet tvrtki protekao je veselije za nekadanjeg efa. Andr Citron, osniva istoimene automobilske tvrtke, koji potjee iz siromane idovske obitelji, bio je 1920-ih godina u Francuskoj simbol gospodarskog uspjeha, takorei Iacocca svojega vremena. Ipak nije ga svatko poznavao osobno. Kada je jedanput putovao preko granice iz panjolske u Francusku carinik ga je pitao za ime. "Citron", bio je odgovor, nakon ega ga je slubenik otro ukorio: "Nisam pitao za marku vaeg automobila, nego za vae ime!" Andr Citron bio je genijalan poslovan ovjek, a i iznimno omiljen kod svojih radnika zbog ljudske topline i velikodunosti s kojima im je izlazio ususret. Naalost, svoje je poduzee doslovno izgubio za zelenim stolom, u kockarnici Deauville, i umro je kao siromaan ovjek. Kako je dolo do toga, ispriat u u jednom sljedeem poglavlju. Tridesetih godina, kada vie nije imao ni prebijene u depu, posjetio je jednom prigodom tvornicu koju je osnovao. Brzinom vjetra proirila se vijest da je gospodin Andr na tlu tvornice. Radnici su se sjurili na dvorite kako bi mu pruili ruku i pozdravili ga. Na gornjem katu sjedio je lan obitelji Michelin koja je postala novi vlasnik tvornice. Iznenaen bukom pitao je nadzornika to se to dolje dogaa. "Gospodin Andr je doao i radnici ga pozdravljaju", glasio je odgovor. Michelin je bio ljutit i odmah je sastavio pismo koje je uputio Andru Citronu u kojem ga je zamolio da vie ne dolazi u tvornicu jer njegova popularnost ometa rad. Jedan drugi genijalni francuski industrijalac bio je Marcel Dassault, najvei proizvoa zrakoplova u zemlji i otac tako slavnih serija kao to su Mirage, Mystre i dr. Kada je napunio devedeset godina darovao je polovicu svojega poduzea dravi, ali pod uvjetom da i dalje moe raditi u svojem poduzeu. Za njega je karakteristina sljedea pria. Gospoa Dassault bila je oteta... Otmiar je traio otkupninu od tri milijuna maraka. Kada su ga novinari priupitali to kani uiniti, dokazao je svoju uobiajenu mirnou: "Morat u platiti." No cijeli je ivot bio srekovi (njegova autobiografska knjiga nosi naslov Talisman). Njegova supruga pronaena je u kui u Fontainebleau, gdje je bila zadrana i pronaena prije dogovorene predaje novca. Ucjenjiva Casanova uhien je ubrzo nakon toga. Gospoda Dassault zamolila je pravosudna tijela da ga ne osude prestro94

go, jer se prema njoj ponaao krajnje korektno. A njezin suprug otmiaru je na dan putanja iz zatvora darovao svotu koja mu je omoguila poetak novog ivota. Dassault je bio vrlo popularan i velikoduan, ali i smijean tip. Stalno je imao novanice od 500 franaka u depu i dijelio ih onima kojima su bile potrebne. Unato tomu bio je najbogatiji ovjek u Francuskoj, osim toga srodnik u svjetonazoru, naime, oduevljeni burzovni pekulant. Bio je jedini kupac amerike brokerske tvrtke u Parizu koji je dok kae keks mogao dati nalog da se kupi ili proda na stotine tisua dionica. Broker je mogao dobro ivjeti samo od njega samoga. Kao to sam rekao, komian tip. Svoj ljetni o d m o r Dassault je uvijek provodio u hotelu Palace u Gstaadu u velikim luksuznim hotelskim prostorijama, a s njim je dolazilo mnotvo suradnika i prijatelja. Vie od etrdeset godina imao je istoga masera koji se jednoga dana na kraju sezone oprostio od njega. Dobio je otkaz zbog starosti. "Neemo to dopustiti", rekao je Dassault, pozvao je direktora na razgovor i pitao zato otputa njegova omiljenog masera. Rekao mu je da je prestar. "Koliko star?", pitao je Dassault. "Sedamdeset dvije", odgovorio je direktor. "I to vi nazivate starim? Ja imam devedeset etiri", uzvratio je Marcel Dassault i dodao da e sa cijelom svojom pratnjom napustiti hotel ako maser dobije otkaz. Naravno, i sljedeih se godina direktor hotela nije smio odrei njegovih usluga. Dassault je bio i vlasnik velikog ilustriranog asopisa. Zamolio me da piem stalnu kolumnu o burzi. No nije bilo nita od toga jer magazin je ubrzo nakon toga pretvoren u modni asopis u kojemu bi se napomene pomalo gubile. Poslije mi je reeno da mi je na ast to je on jednom prigodom dva sata 'brbljao' sa m n o m , inae se vrlo brzo pone dosaivati. Dassault je bio idovskog podrijetla i proveo je nekoliko godina u koncentracijskom logoru Buchenwald. Poslije ga je pokrstio njegov dobar prijatelj, katoliki sveenik Pre Riquet. Pokopan je u crkvi St. Louis des Invalides. Zadrao sam ga u svojem sjeanju ne samo kao mudrog nego i kao vrlo ugodnog starijeg gospodina.

Kupac, dakle neprijatelj

Glasovita francuska mudra izreka na burzi glasi: "Le client, voil l' ennemi" (Kupac, dakle neprijatelj). U opem poslovnom ivotu najee vrijedi: "Kupac je uvijek u pravu", ali u financijskom svijetu vie vrijedi ona prva. Naravno, u ivotu sam stekao dosta iskustva s kupcima, u svakom pogledu. to se tu svega moe doivjeti! Pridobiti kupce veliko je umijee i zahtijeva mnogo psiholoke spretnosti i sposobnosti suosjeanja. Tijekom ivota na burzi imao sam posla s 600 kupaca. Kad sam bio mlad, prije nego to sam postao pekulant za vlastiti raun, bio sam broker. Meu 600 kupaca bilo je i onih koji su svakodnevno sklapali poslove, a i drugih koji su samo jedanput
95

na godinu poduzeli neku transakciju. Medu njima bilo je vrlo zanimljivih i pitoresknih linosti, ali i potpuno nezanimljivih, neuglednih svakodnevnih ljudi. Moj krug znanaca sezao je od depara do pripadnika kraljevskih obitelji, od vlasnika bordela sve do visokih crkvenih dostojanstvenika. U takvoj arolikosti susreu se vrlo razliiti ljudi, a neki od njih onda postaju kupci - ili su to pak oni koji ne postaju kupci, ah posreduju kupce. Jedan Maar, koji je ubraja u ove druge, cijeli je dan bio u lovu na kupce, bilo to u plesnim lokalima, nonim klubovima ili kockarnicama. U Parizu onoga vremena bilo je mnogo privatnih kockarnica za koje su radili takozvani sumnjivi tipovi. Maar, primitivan, ali iskren momak, kojemu se nije imalo to prigovoriti, htio je ojaati svoj poloaj u kockarnici u kojoj je radio. Budui da sam mnogo putovao po Europi, zamolio me da mu aljem potu iz luksuznih hotela, s napomenom "Uskoro u doi u Pariz!" - naravno uvijek pod nekim drugim imenom. Na takvo pismo odmah je dobio predujam u iznosu 100 franaka, jer se podrazumijevalo da e svoje prijatelje animirati za kockarnicu. alei se, jednom sam mu napisao pismo iz hotela Palace u St. Moritzu: "Dragi prijatelju, uskoro u doi u Pariz i nadam se da u vas ondje vidjeti. Nemojte zaboraviti pobrinuti se za zabavu i pronai dobru kockarnicu. Sami znate koliko volim ivane podraaje." Ovo je pismo u njegovim rukama bilo vrlo vrijedno, sigurno 300 franaka. Mi maarski lukavci ipak se drimo zajedno! Jedan vue klijente u kockarnicu, drugi ih navodi na burzovne pekulacije. Iznimno velika razlika katkad ne postoji. Jednoga dana, bilo je to poetkom tridesetih godina, u moj je ured doao onaj prvi. Radio sam tada u velikoj i otmjenoj brokerskoj tvrtki, jednoj od najuspjenijih na Parikoj burzi. Izvjeivao me o tome kako za mene ima velikog kupca koji je vrlo zainteresiran za burzu. Stvar nisam shvatio sasvim ozbiljno; kakve je veze on mogao imati? Ipak obeao sam da u vidjeti kandidata. Jo se tono sjeam dana kada sam svojeg potencijalnog kupca upoznao u parikom Grand hotelu, njegovu stalnom prebivalitu. Zvao se A. J. Vyth, imao je oko 60 godina i bio podrijetlom tamo negdje iz njemako-nizozemskog pograninog podruja. U mladosti je ivio u Londonu, radio je u tekstilnoj brani kao proizvoa i trgovac i zaradio veliku imovinu. Poslije se morao godinama hrvati s jednim procesom vezanim uz plaanje poreza, koji je na kraju dobio, ali ga je stajao zdravlja. Nakon ivanog sloma proveo je godine u sanatoriju, a zatim se uselio u spomenuti hotel u Parizu. Moj Maar bio je u pravu: ovjek je bio nevjerojatno bogat. U to vrijeme kada se Njujorka burza nalazila u najdubljoj krizi, njegov je portfelj jo uvijek bio vrijedan nekoliko milijuna dolara, i to kod ekstremno niskih cijena. Danas bi to bilo nezamislivo mnogo. Dakle, on je za mladog brokera poput mene bio vrlo zanimljiv kupac. Razgovarali smo o politici i burzi. Vyth mi je pokazao popis svojih portfelja i od mene je oekivao prijedloge vezane uz promjene koje bi trebalo poduzeti. Maar je ostao nijemi sluatelj naeg razgovora, no znao je da u mu dati vei honorar nego njegova kockarnica.
96

A. J. Vyth zacijelo je bio dirnut mojim prijedlozima jer je kod moje tvrtke otvorio velik raun i ostao moj kupac sve do svoje smrti potkraj tridesetih godina. Bio je sasvim bolestan i krhak, a pritom krajnje pametan i mudar. Uvijek sam imao udnovat dojam da ga fasciniram, ali sam istodobno imao i dojam da je nepovjerljiv, ne samo prema meni nego i prema cijelom svijetu. Budui da se nije razumio u vrijednosne papire, konstantno je prijetio otrim kontrolama transakcija. Zacijelo je na taj nain htio osigurati korektan tretman prema sebi. Naravno, to je bila ala, jer je burzovnog meetara koji je zastupao moju tvrtku, predsjednik republike prozvao namjetenikom ministarstva. Nije bilo mogue da se tim brokerima koji su donedavno slovili kao aristokracija francuskog financijskog svijeta potkrade i najmanja nekorektnost. Ipak Vyth mi je stalno govorio: "Vi, maarski lukavce, s vaim nauljenim uima (u novaniku je imao moju fotografiju), poslat u vam u Pariz svojeg ogora Moritza Leviticusa koji e najotrije kontrolirati sve transakcije u knjigama!" I jednoga dana Leviticus je doista doao u Pariz, obojica su me potraila u mojem uredu i 'najotrije su prekontrolirali' sve teajeve, a i to da neto moda nije nestalo. Kao to sam rekao, bila je to ala. No nakon posjeta svojega ogora moj je prijatelj bio umiren. Postojao je jedan drugi kamen spoticanja u naem odnosu. On je bio star i bolestan, a ja mlad i zdrav. Morao sam, dakle, pokuati ne izazivati i ublaiti njegovu neizreenu zavist. Svaki je dan od mene oekivao da nakon kraja radnog vremena burze pogledam kakvo je njegovo stanje i da mu ukratko referiram. U tim prigodama esto sam se alio da me boli ovo i ono ili da sam loe spavao, ukratko, kako me treba jako aliti. To mu je priinjavalo vidnu zadovoljtinu. esto je bio u Londonu i odsjedao je uvijek u hotelu Victoria, staroj pranjavoj kutiji koja je, meutim, jo uvijek uivala dobar ugled. Katkad sam istodobno bio u gradu i stanovao u Savoyu, ali kada me pitao za smjetaj, davao bih adresu malog pansiona u Halfmoon Streetu. Da je znao za Savoy, njegova bi reakcija bila: "Naravno, za moj novac!" Moram priznati da je bio dobar kupac i pristojno sam zaradio na njegovim transakcijama. Angairao se i oko francuskih dravnih vrijednosnih papira koji su se u to vrijeme stalno emitirali. Upisivao je velike iznose kod svake emisije, ja sam svaki put dobivao jedan posto od naloga. Ali - svaki put morao sam mu potpisati pismo kojim sam mu jamio povrat dravne obveznice. U sluaju da francuska drava jednoga dana ne bude u stanju ispuniti svoje obveze, morao bih ja, Andr Kostolany, nastupiti umjesto francuske drave. A to za njega nije bila ala, mislio je to smrtno ozbiljno. Nakon nekoliko godina je umro; bio sam na sveanom posljednjem ispraaju u Den Haagu. U svojoj oporuci liio je nasljedstva svojih pet sestara i prepustio cijelu svoju imovinu totalnoj budali, mlaem bratu Hugou Vythu.

97

On mi je nekoliko mjeseci nakon pokopa pisao da je meu dokumentima naao mnogo onih iz kojih je razvidno da ja jamim za francusku dravu. Budui da je u meuvremenu franak devalvirao, zahtijevao je od mene da nadomjestim nastalu tetu. Naravno, nisam odgovorio na pismo. Bilo mi je preglupo objanjavati mu da se u modernim vremenima, kada je drava u bankrotu, ne obustavljaju plaanja, nego da valuta gubi vrijednost. No i danas s velikom simpatijom pomislim na svojeg kupca i prijatelja A. J. Vytha, prema kojemu sam posjedovao vei bonitet od francuske drave, unato svim njegovim kritikama da sam maarski lukavac. Jednoga dana u ured me nazvao nepoznat gospodin i predstavio se kao gospodin Lieber i rekao da je ve uo mnogo dobroga o mojem radu. Naravno, odmah mi je postavio stereotipno pitanje: "Kako vidite trite?" Dao sam mu nekoliko sasvim neutralnih napomena jer izbjegavam drati predavanja o burzi nepoznatim ljudima. Prvo m o r a m znati je li on igra, pekulant ili ulaga, m o r a m poznavati njegovu imovinu i njezin karakter, m o r a m doznati kojoj drutvenoj i intelektualnoj klasi pripada, je li kolovan poslovan ovjek ili samouk... Na razgovor ipak je protekao vrlo ljubazno, a nazivao me i sljedeih tjedana, odvlaio me ak od posla, tako da sam mu napokon predloio da se i osobno sastanemo. O d m a h je bio jako oduevljen. Nekoliko dana nakon toga sjedili smo jedan nasuprot d r u g o m u u poznatom burzovnom lokalu "Au petit coin". Prvo smo, kako je uobiajeno, razgovarali o tritu, dok mi taj banalni, bezazleni razgovor nije dosadio. Odluio sam ga malo isprovocirati. "Imam ideju kod koje primjeujem mnogo mate", zapoeo sam svoju reklamnu strategiju, "ali...konobar!" Time sam prekinuo svoju reenicu i rekao neto sasvim neobvezno konobaru. "Kakvu ideju?", pitao je zainteresirano gospodin Lieber. "Kako glasi vaa ideja?" - "Da, imam ideju, ali moda je malo prerano govoriti o tome..." uzvratio sam i otpio velik gutljaj vina iz svoje ae. "Iako sam uvjeren..." Opet sam pozvao konobara. Ve sam u oima ovjeka koji mi je sjedio nasuprot vidio koliko je spreman na patnju, i znao sam da moram nastaviti, jedna rije, pa gutljaj, pa rije, pa gutljaj...najednom je njegovu strpljenju doao kraj: "Dajte konano recite kakva je to vaa 'ideja s matom ili je moda jo prerano za to'?" Odluio sam da jadnika vie ne gnjavim i rekao: "Dragi prijatelju, zapravo bih elio znati zato niste moj kupac?" Time sam pogodio u sridu. "Naravno, u pravu ste. Otvorit u raun kod vas." Reeno, uinjeno. Sljedeega dana postao je moj kupac. to je zapravo bila 'ideja s matom' danas vie ne znam, imao sam ih mnogo koje su mi svakodnevno nadolazile. No zasigurno nije bila loa. Jednom drugom prigodom kod mene je zazvonio telefon, osoba koja je nazvala predstavila se kao Mendelssohn. Bila je britanska dravljanka, nasljednica poznate bankarske obitelji iz Berlina, a ivjela je u Parizu. "Vi ste, dakle, praunuka Nathana dem Weisea!?" Lessing je svoju figuru modelirao prema uzoru Mosesa Mendelssoh98

na. "Da", rekla je ponosno, "a i roakinja Felixa Mendelssohna-Bartholdyja, velikog skladatelja." Tako je razjanjen njezin status. O d m a h mi je bila simpatina. Nakon rata dobila je ratnu odtetu, odnosno povrat imovine za oduzetu bankovnu kuu u Berlinu i taj je novac uloila u vrijednosne papire. Htjela mi je predoiti listu kako bih dao struno miljenje. Posjetio sam je u njezinu apartmanu na desetom katu bez dizala, kod St. Germain des Presa, etvrti intelektualaca. Govorila je finim njemakim jezikom kojim govore obrazovani ljudi i ispriala mi da pie knjige o sociolokim temama. Provjerio sam njezin raun vrijednosnih papira koji je imala otvoren u jednoj velikoj banci u Saveznoj Republici Njemakoj: cijeli niz obveznica i prvorazrednih dionica, rasutih po cijelom svijetu. Tome se nije dalo nita prigovoriti. "A gdje plaate poreze?" pitao sam je. "Naravno, u Saveznoj Republici Njemakoj, konano, novac i potjee iz Njemake." Odgovorio sam: "Ali vi ste engleska dravljanka, ivite u Francuskoj. Portfelj se, dodue, nalazi u Njemakoj, ali to vas ne obvezuje da ondje plaate i porez. S pomou svojeg biografsko-geografskog trokuta moete utedjeti mnogo novca." - "Ne, ne", bio je odgovor, "direktor moje banke je moj dobar prijatelj, ne bi dopustio nikakve porezne trikove." Nakon toga ispriao sam joj jednu anegdotu. Mjesto radnje je Frankfurt, negdje oko 1800. godine. Stari Rothschild sjedi u svojem uredu i kontrolira knjige. Najednom se otvaraju vrata, ulazi pruski oficir i predstavlja se u vojnikom stavu: "Barun von Primnitz! Autant njegove visosti, pruskog kralja!" - "Uzmite stolac", kae Rothschild prijateljski. Ponavljam: "Barun von Primnitz! Autant njegove visosti, pruskog kralja, vitez maltekog reda." -"Uzmite stolac, izvolite sjesti", kae opet Rothschild uljudno. "Gospodine, niste me razumjeli, ja sam barun von Primnitz, autant njegove visosti, pruskog kralja, vitez maltekog reda i - papin rizniar" - "Molim, molim", kae Rothschild sada ve sasvim rezignirano, "sjednite na dva stolca." "Molim, molim, gospodo Mendelssohn, plaajte tri poreza!" Prvo se srdano nasmijala, a onda se pribrala jer nije bila samo berlinska idovka, nego i Pruskinja, kojoj vicevi o poreznim poslovima nisu ugodni. To je vjerojatno i bio razlog zato poslije vie nikada nisam uo neto o njoj. Pritom je nikako nisam htio potaknuti na utaju poreza, bilo je rijei samo o tome da je potrebno odabrati najpovoljniju lokaciju. Poten savjet koji se u njemakom tisku neprestano propagira. Toliko o nekim doivljajima s kupcima. No moram ustvrditi tko je moj najneugodniji kupac - to sam zapravo uvijek bio i jo uvijek jesam ja sam. Ne molim ni brokere ni bankare za savjete. Nikada ih ne pitam za miljenje, tako oni prema meni nemaju nikakvu odgovornost. A i kada mi netko apne neki savjet, ja uinim upravo suprotno, drei se svojeg starog gesla - "Informacija je unitenje!"

99

DESETO PREDAVANJE

Mala burzovna psihopatologija: praznovjerje, fetiizam, ovisnost o igri

Mnogi burzovni igrai, a i mnogi pekulanti naginju praznovjerju i fetiizmu. To moe poprimiti opasne dimenzije. No postoje i relativno bezazlene varijante, primjerice da se odreena dionica za neko odreeno vrijeme uzdigne u modni feti. A pekulant je gotovo nuno praznovjeran jer esto postavlja tezu koja je logina u svakom pogledu i potkrepljena najsigurnijim argumentima. Stvari se moraju razvijati tako, misli on, ali unato svemu tome ispostavi se da je pekulacija bila pogrena. I onda si on kae: imao sam peh. U trenutku kada neuspjeh opravdava pehom, ve je praznovjeran. Ali praznovjerje je esto povezano s intuicijom, a ona je vrlo korisna. Ako netko ima osjeaj da sa svojim burzovnim angamanom sjedi u pogrenom amcu, mora iskoiti iz njega. Ali mora postojati uvjerenje da je to pogrean amac, a to je jedna mjeavina promiljanja i intuicije. Ne smije si dopustiti da na tebe utjee miljenje brokera. Ako je iza tebe neprospavana no zbog tvojeg burzovnog angamana, treba ga se odmah osloboditi! pekulant bi odreenu vanost trebao pridavati miljenju ene. Kod ena intuicija je osobito izraena i ta kvaliteta moe upotpuniti logika razmiljanja mukarca. Naime, intuicija nije nita drugo nego neosvijetena logika, koja opet predstavlja proizvod dugogodinjeg burzovnog i ivotnog iskustva, pomijeanog s matom. Ideja nastaje nou, upravo neosvijetenim radom misli, i ujutro se onda naglo pojavi - i to se naziva intuicijom, inspiracijom. Pouzdati se samo na matu, bilo bi vrlo opasno. Moram priznati da sam i ja praznovjeran. Ako na primjer na ulici ustanovim da sam kod kue zaboravio vaan predloak za sastanak, neu se vratiti - to bi mi moglo donijeti nesreu! Ako izgubim neku kovanicu, kaem sebi da e taj gubitak - kao neka vrsta kompenzacije - zasigurno donijeti veliku dobit. Ako je istina da srea doista jednom ozbiljno misli sa mnom, onda u iz toga izvui svoje 'zakljuke'. Nedavno sam u Essenu odrao predavanje drutvu poreznih savjetnika. Upravo kada sam poao do taksija da se odvezem do zrane luke u Kolnu, jedan
101

mi je sudionik ponudio da me poveze svojim automobilom. To je bio prvi sluaj sree. U zranoj luci vie nije bilo mogue rezervirati mjesto, ali dvadeset minuta prije polaska sasvim sam sluajno ugrabio jedno u rasprodanom zrakoplovu. Srea broj dva. A broj tri slijedio je odmah. Pokraj mene je na moje iznenaenje sjedio moj dobar prijatelj Carl Zimmerer koji je takoer putovao u Mnchen. Razgovarali smo o razliitim stvarima i usput je spomenuo da je upravo kupio odreeni vrijednosni papir. To mi je bilo dovoljno. im sam stigao u Mnchen i ja sam dao nalog za kupnju. I do sada sam s njim uvijek imao sree. Katkad slijedim i sentimentalna promiljanja. Kao dijete proitao sam roman Tunel Bernharda Kellermanna, tada europski bestseler. Bila je to znanstveno-fantastina pria o projektu gradnje tunela izmeu Amerike i Europe. Jo se sjeam koliko me fascinirala scena kada se obje strane susreu na pola puta uz veliko veselje. Sada sam kupio dionice britansko-francuskog drutva za gradnju tunela - samo za spektakularan trenutak spajanja ispod La Manchea. Moda u izgubiti 50 posto, ali moda i mnogo zaraditi te si papire mogu priutiti iz sentimentalnih razloga i osobnog zadovoljstva. Imam i mnogo talismana i neke od njih uvijek nosim sa sobom. Moj glavni talisman je mali sveti Ante koji su blagoslovila dvojica dostojanstvenika Katolike crkve, papa Ivan XXIII. i kardinal Lustiger, pariki nadbiskup. Kada primjerice u kavani pukne aa, o d m a h podiem jednu krhotinu i spremim je kao neto to e mi donijeti sreu. Do sada mi je u ivotu uvijek sve ilo dobro, na tome sam zahvalan Bogu. Ali koliko od toga trebam pripisati svojim talismanima? Vjera ili praznovjerje? Kod mene je rije o jednoj mjeavini. No ako svoje financijske angamane doista stavi u ovisnost o praznovjerju, onda si samo igra. To sam bio kao mlad ovjek; znam to znai igrati uz bol, to sam nauio. (Zapamti: onaj novac koji je zaraen pekulacijom je bolan; prvo se pojavi bol, a nakon toga dolazi novac.) Sada sam, to valjda dolazi s godinama, proraunat; mislim da si danas mogu priutiti malo bezazlenog praznovjerja i fetiizam, oboje kao neku vrstu luksuza. Neki burzovni igrai vjeruju u magiju brojeva i u znaenje kalendarskih ponavljanja. Ako petak pada na 13., veina e ljudi zacijelo neto opreznije donositi vane odluke (iako bih sebi, kada sam doista uvjeren u neku ideju, mogao kazati: upravo sam hrabar na taj datum!). Na future indeks tritu u Chicagu svakih se nekoliko mjeseci ponavlja odreeni dan, na kojemu istodobno dospijevaju opcije s tri razliita roka. Taj tzv. triple-witch vrijedi kod ikakih trgovaca kao 'dan vjetica' i redovito postoji bojazan da bi se toga dana mogla dogoditi katastrofa na burzi. To je, naravno, isto praznovjerje. Jednako bi se tako burzovna tendencija mogla odrediti prema rezultatima bejzbola ili duini suknje u enskoj modi. Sve postaje patoloko kada igrai takve stvari ne uzimaju s lakoom i humorom, nego su grevito privreni svojim fiksnim idejama i pretvaraju ih u feti. Fetii se s vremenom mijenjaju, ali jedno im je zajedniko: oni razoaravaju svoje poklonike.
102

Cijena nafte i njezin navodni utjecaj na teaj dolara bila je u sedamdesetim godinama vrlo velik feti, kako sam ve objasnio. Onda su burzovni igrai godinama bili hipnotizirani koliinom novca. Argumentacija je imala svoju logiku. Ako raste koliina novca, moe se pretpostaviti da e sredinje banke povisiti kamate, a visoke su kamate loe za burzu. Kada je gospodarska konjunktura malo oslabjela, postojala je nada u bolju burzu, jer onda se moglo pretpostaviti da e Savezne rezerve opet sniziti kamate kako bi pokrenule gospodarstvo. Niske kamate, dakle, vie likvidnosti, to je najbolji stimulans za burzu. Poslije je stopa rasta bila feti. Ako je taj broj porastao za dva-tri boda iza zareza, burzovni igrai kupovali su agresivno, iako rastua stopa rasta upuuje na vie kamate, to je opet negativan imbenik za burzu i obrnuto. Najloije u tome je to se i stopa rasta revidira svaki tjedan. Jo su apsurdnije bile teze pekulanata na terminsku robu. Prije su vjerovali da izmeu cijene srebra i cijene za soju postoji stalan razmak. Poraste li cijena srebra do odreenog teaja, mora isto tako rasti i cijena soje. Zato? Zato to su na obje robe pekulirala braa Hunt. Ako se cijena srebra povea za toliko i toliko, onda brai Hunt stoji na raspolaganju toliko i toliko vie gotovine za kupnju soje. Na isti automatizam zaklinjali su se i igrai na plemenite metale: ako poraste cijena zlata, onda i platina mora poskupjeti za toliko i toliko. I to se dogodilo? Cijena platine smanjila se dulje vrijeme u odnosu na zlato. Isto tako bili su u krivu kod igre platine protiv paladija. Sve su te teorije, prema mojem miljenju, isto zaglupljivanje publike i dobre su samo za brokere, jer oni moraju neto ponuditi svojim kupcima. Njihove se pretpostavke gotovo nikada ne ostvare, bez obzira na to to svoje miljenje mijenjaju svaki dan. Uzaludno surauju s mnotvom analitiara. Ti analitiari ne vrijede ni piljiva boba. to su analitiari vie znanstvenici, to su njihove posljedice dramatinije. Pa Oscar u Verdijevu "Maskenbalu" pjeva: "Oscar zna, ali nee rei." Brokeri hoe rei, ali ne znaju.

Burza ili rulet - svi su igrai

Alkemiara, promatraa zvijezda, proricatelja politikih dogaaja ima jo i danas, osobito meu igraima; samo su se promijenile njihove metode. Moderni alkemiari vie se ne nadaju da e od bakra stvoriti zlato, nego preko svojih teorija ele izraunati razvoj cijene zlata i profitirati od toga. Drugi vidovnjaci istrauju brojke koje donose dobit na igrama na sreu, poput lota ili ruleta ili itaju dolazee burzovne teajeve 'iz zvijezda', 'taloga od kave' ili (u najboljem sluaju) iz krivulja koje pokazuju kretanja burzovnih teajeva. Pritom upotrebljavaju raunala, ravnalo i estar i rade s matematikom preciznou.
103

Bez obzira na to je li rije o lotu, ruletu ili burzi, ja sve te navodne znanstvene igrae smatram - svejedno koje instrumente upotrebljavaju - opsjednutima, ako sami vjeruju u to, ili arlatanima, ako svoje sustave jo i prodaju za novac. Najee je zapravo rije o opsjednutim arlatanima. Raspravljati s njima smatram izgubljenim vremenom, jer njihovi argumenti pripadaju podruju okultnih znanosti. Kod publike mogu imati uspjeha barem nakratko, jer to su obeanja nevjerojatnija, to je vei broj pristaa. O n o to masa ne moe pojmiti, ima privlanu snagu: "Moda doista neto ima u tome." I burzovni analitiari grafikona u odreenoj mjeri ubrajaju se u one opsjednute. Brokeri im daju intenzivnu potporu (igra grafikonima najbolji je stroj za proviziju). itanje grafikona je prema mojem miljenju znanost koja uzaludno trai to je znanje. I ja pogledam grafikone, jer ve je Konfucije rekao: "Ispriaj mi prolost, a ja u prepoznati budunost!" S pomou grafikona najjasnije se vidi to je bilo juer i to je danas, i to je to. Do danas je krivulja cijene istinita, a od sutra, kada se unaprijed nacrta, ona je dobra ili loa. Grafikon je dakle samo jedan od mnotva kamenia u mozaiku na kojemu se mora temeljiti neka analiza. No dati se zavesti razliitim oblicima grafikona poput 'rame-glava-rame', 'bona strana', 'tanjuri' i tomu slino znai 'smrt za novac'. Elliottova teorija valova koju propagira Robert Prechter preko burzovnih pisama i svoje knjige meni slii gatanju iz kave. On preporuuje da se dionice prodaju po fiksnoj cijeni. Teajevi, dakako, rastu. Ovakve preporuke ponavljao je mjesecima, tjedan za tjednom. To znai da njegovi itatelji i pristae mogu tjedan za tjednom izgubiti sav novac kojim raspolau. Stanoviti gospodin Elliott je prema legendi godinama u svojoj bolesnikoj postelji prouavao kretanja burze daleko u prolost i iz toga je izvodio 'zakonitosti'. Sve to skupa nisam razumio. I njegovi pristae poput Roberta Prechtera nisu mi to mogli objasniti: "Nemojte pitati zato; to je tako!", pie on logino u predgovoru svoje knjige. Njegov jedini argument glasi: "Ono to je onda bilo tako, mora biti i danas." Ne poznajem niti jednog jedinog analitiara grafikona koji bi bio uspjean na burzi: svi su bankrotirali. U starom Beu nazivali su ih 'mladi burzai, stari icari'. I nijedan od njih nije imao veliinu kakvu je jednom dokazao gost jedne zadivljujue zabave dok sam prislukivao njegov razgovor s damom. On joj je apnuo: "Pogledajte, milostiva gospodo, onog mladog ovjeka kako uasno izgleda." - "Ah", rekla je domaica, "to je moj sin." Nakon toga gost je dao jedini ispravan odgovor: "Milostiva gospodo, takva sramota vie se ne moe popraviti; odlazim." Grafikoni pojedinanih dionica imaju odreeno opravdanje jer se iz njihovih kretanja pod odreenim okolnostima mogu izvesti odreeni zakljuci, koji inae ne bi bili mogui. Ako primjerice krivulja teaja ide protiv ope tendencije, onda to moe upozoravati na transakcije velikih dioniara. Oni znaju da je tvrtka u loem poloaju i ele se rijeiti svojih dionica.
104

Grafikoni za cijelo trite, naprotiv, imaju otprilike smisla kao kada bi lijenik koji je ef klinike izradio krivulju prosjene temperature svih bolesnika, umjesto da je izradi za svakog bolesnika.

Pobijediti se moe, izgubiti se mora!

Oni koji se oslanjaju na grafikone jednako su opsjednuti kao i igrai ruleta koji rade s pomou raunala. U mnogim kockarnicama postoje igraki sindikati. Jedan odreuje brojke koje drugi unosi u raunalo, dok trei stalno tri s izraunima izmeu njih dvojice. Tako rade satima (nedavno sam ih promatrao sam u Deauvilleu). No nemojte pitati kako to zavrava! Uveer su jo napuhani, sigurni u svoju sreu i misle da su pronali matematiku formulu. U tri sata ujutro prose za nekoliko maraka, kako bi iznova mogli poeti s novim sustavom koji ne promauje. Posjedujem vie etuija za cigarete od zlata i platine koje su mi uvalili opsjednuti igrai kako bi mogli dalje igrati. Proveo sam na stotine sati u dvoranama gdje se igra rulet samo kako bih ondje mogao promatrati tipove, ali sm nikada ne upotrijebim niti jedan jedini eton. Taj osobiti ivani podraaj mi je stran, ak i na burzi, stoga nikada ne prouavam aktualne teajeve. Neprekidne varijacije me ne zanimaju. Velika nesrea za opsjednute je ako dobiju odmah na poetku svojeg sustava igre, jer onda postaju jo vie opsjednuti. U starom Beu nekada je reeno: "Jedan idov gubitkom posljednjih 1.000 dolara gubi i razum." Ovdje vrijedi: igra gubi svoj razum dobivanjem prvih 1.000 dolara. Jednom mojem prijatelju javljeno je da je u kockarnici njegov sin aktivan u dvorani za rulet. "Sjedi li ili stoji?", glasilo je spontano pitanje. Ako stoji, igra samo sporadino, moe izgubiti ili dobiti, ali ako sin sjedi, onda igra bez stanke i zasigurno e napustiti kockarnicu bez prebijene pare. Kako se reklo prije stotinu godina u Monte Carlu: "Niti crveno, niti crno ne dobiva, dobiva samo bijelo!" Naime, kockarnica je pripadala brai Blanc (fr. bijelo). Sigurno je tono da igra ruleta uiva u pobjeivanju, ali ve drugi njegov uitak je gubljenje, jer njegovo je zadovoljstvo u ivanom podraaju, a ne u novcu. Stoga se meu milijunaima nalaze i strastveni igrai na sreu, svejedno s kakvim svotama iskuavaju svoju sreu. A kakve posljedice moe imati ovisnost o igri pokazuje zanimljiv primjer Andra Citrona kojeg sam ve spomenuo u drugom kontekstu. Genijalni konstruktor automobila i industrijalac postao je ovisan o kocki na osobito tragian nain. Dvadesetih godina bio je zvijezda u Francuskoj. Andr Citroen prireivao je spektakularne automobilske relije, takozvane crne relije kroz afriki kontinent i ute relije kroz Kinu. Njegova ideja koja je doivjela veliku pozornost bila je da se Eiffelov
105

toranj ukrasi divovskim natpisom "Citron". A upravo njegov smisao za javni rad bio je koban za njega. Deauville je u to vrijeme bio vrlo elegantno kupalino mjesto gdje se sretalo pariko drutvo preko vikenda, a u sreditu mondenog ivota nalazila se kockarnica. Citron zapravo nije kartao, no u Deauvilleu je poeo kartati bakaru s namjerom da moda neto malo zaradi, neto malo izgubi - glavni dogaaj bio je da su novine sljedeega jutra prenijele vijest u tra-kolumni: Andr Citron, glasoviti industrijalac, dao je veeri osobit sjaj i velianstveno je igrao. Iste veeri on je zaradio i - postao ovisan. Sada je svaku veer provodio u dvorani za bakaru i gubio i gubio. Njegova supruga pokuavala ga je iskljuiti iz igre, no pravilo svih kockarnica u svrhu zatite ovisnika o igri jest da samo igrai mogu zahtijevati da im se zabrani pristup. Andr Citron uope vie nije mislio na to, uzimao je velike svote iz svojeg poduzea, zaduivao se sve vie kod svoje matine banke A. Spitzer und Cie. sve dok ga jednoga dana direktor banke Deauville nije posjetio i vidio da Citron kocka kao luak. Kraj prie: svi krediti su blokirani, Citron je za zelenim stolom izgubio automobilsku tvornicu koju je izgradio i uspjeno vodio. Kocka je poput droge i moe ovisnika unititi kao morfij ili kokain. Mnogi burzovni igrai odaju se svojoj strasti ne samo na burzi. Jedan moj dobar prijatelj bio je totalni igra: prije podne na burzi, oko podneva je iao na konjike utrke, poslijepodne je igrao brid, a naveer rulet. Naravno, umro je kao siromaan ovjek. Zadovoljstvo igraa je izazov sudbine. Poznajem jednoga koji ima novca kao pljeve, ali esto ne poniti svoju kartu u tramvaju. Njegova igra ide ovako: ako je ponitim, a kondukter ne doe, imao sam peh; doe li, imam sreu. Ako ne ponitim kartu i budem kontroliran, to je osobit peh, a ako ne budem kontroliran, izvukao sam veliku sreku. Najinteligentniji ljudi ostavljaju svu svoju inteligenciju u garderobi prije nego to uu u dvoranu kockarnice - ili u burzovnu dvoranu. Jedan matematiar koji slovi kao genij u svojoj struci (u djeakoj dobi predstavljen je caru Franji Josipu kao 'udo od djeteta'), moj je dobar prijatelj. Kada smo jednom prigodom stajali za stolom u Monte Carlu i promatrali igrae, rekao mi je najednom: "Pogledaj, Andr, onu eprtlju tamo, stalno ulae na crno. Zar ne primjeuje da imamo crvenu seriju?" U takvom sluaju psiholozi govore o kockarskoj zabludi, oni pritom misle na tipini krivi zakljuak igraa koji sreu gotovo prisiljava u statistiku normalnu raspodjelu. Kao to kae Dostojevski u svojem romanu Kockar: "Naravno da kod ruleta nitko ne igra na crveno, ako je kugla ve deset puta zastala kod crvenog." Jednako tako burzovni sudionici esto polaze od toga da se sada mora zavriti crna serija, odnosno da neki teaj koji im se ini previsok mora sada opet pasti. Ali u statistikom pogledu to ni u kojem sluaju nije opravdano, jer za odreeni sluaj, za tono odreeni dan na burzi ne moe se nikada unaprijed rei hoe li teaj porasti ili pasti jer esto ima dugih crvenih ili crnih serija.
106

Ovisan o burzi
I burza moe ovjeka uiniti ovisnim jer na burzi vlada sasvim poseban ugoaj. Zrak koji se udie u unutranjosti tog uzavrelog borilita djeluje poput droge. Poznavao sam mnoge koji su pukim sluajem doli na burzu i nisu joj se vie mogli othrvati. To najbolje ilustrira sljedea anegdota. Nakon sloma burze 1929. u New Yorku je bilo na tisue burzovnih profesionalaca u totalnom bankrotu i morali su nai druga zaposlenja, pa ak i manje vrijedne poslove. Susree se dvoje nekadanjih kolega s burze i jedan od njih pita: "to radi sada?" - "Prodajem etkice za zube za jednu tvrtku. A ti?" - "Rei u ti u povjerenju, ja sam jo uvijek na burzi, ali moja supruga misli da sviram glasovir u jednoj javnoj kui." (To je jo uvijek bilo bolje nego baviti se burzom.) Jedan moj prijatelj bio je ovisan o burzi. Bavio se poslovima vezanima uz elik i eljezo i za Korejskog rata razvio je poslove koji su donosili milijune. Pravio se vaan i priao da je svoj novac zaradio s mnogo truda i znoja. U njegovim oima mi burzovni igrai bili smo nitkovi, lijenine i paraziti za gospodarstvo. Zapravo, bio je u pravu, iako se ja zasigurno ne stidim to nikada nisam radio, a unato tomu vodio i vodim prilino ugodan i udoban ivot. Upozorio sam prijatelja: "I Korejski rat nee trajati vjeno i jednoga e dana biti sretan da moe uloiti svoj poteno zaraen novac u dobre dionice, jer svi su izgledi da e to biti uskoro, ve bi se sada trebao malo upoznati s jednim burzovnim listom. Sljedeega dana doao je k meni. Razmiljao je o mojoj napomeni, dao mi papir i pero i ja sam trebao postaviti listu burzovnih vrijednosti koje je elio kupiti za probu. Nije razmiljao o pekulaciji, htio je samo malo pokuati. Na prvom mjestu napisao sam mu njemake obveznice Young, francusku seriju, na drugom mjestu junoafrike dionice De Beersa, a nakon toga jo nekoliko amerikih prvorazrednih vrijednosnih papira. Lista se pokazala dobrom. Youngove dionice uskoro su se ustostruile, dionice De Beersa udeseterostruile, a sve druge su takoer iznimno porasle. Kada su se ve nakon prvih kupnji tako povoljno kretali teajevi, moj prijatelj je nabavljao sve vie i vie dionica, u New Yorku, u Europi, pa ak i u Australiji. Prvo je kupovao svojom gotovinom, onda je imao sve vie sredstava na raspolaganju, a na kraju je kupovao na kredit. Na vrhuncu svojega angamana poeo je raunati i otkrio da njegove burzovne diferencije iz dana u dan ine pet puta vie od njegova obiteljskog budeta. Osim toga, otkrio je da teajevi mogu i padati. A i burza je postajala sve vie suiavom, razlike su bile sve vee, tako da ivci mojeg prijatelja nisu vie mogli izdrati sva ta uzbuenja. Jednog lijepog dana tijekom sjednice na burzi (moda su dionice De Beersa upravo nakratko pale za nekoliko bodova), doivio je ivani slom i zavrio je u bolnici za psihike bolesnike. U jakom uzbuenju njegova se obitelj dogovarala to e uiniti. Donijeli su odluku da e likvidirati cijeli burzovni angaman. Prodani su svi vrijednosni papiri i cijela njegova imovina nije se vie sastojala od klimavih dionica, nego od fine gotovine koja se nalazila na bankovnom raunu. I to se onda dogodilo?
107

Tijekom dugih mjeseci u kojima se moj prijatelj podvrgnuo lijeenju spavanjem, bankrotirala je burza. Bio je to snaan pad teaja i estoki slom svjetskih burza u proljee 1962. Kada je moj prijatelj potpuno izlijeen otputen iz bolnice, teajevi su bili na najnioj razini. No on je bio sretan i smjekao se kao novoroene. Lijeenje spavanjem spasilo je njegovu imovinu. S njegovim na kredit kupljenim vrijednosnim papirima bez prodaje bi zasigurno potpuno propao. I moja je savjest bila potpuno ista. Dodue, ja sam taj koji ga je zaveo na burzu, ali: Sve je dobro to se dobro zavri. No nije jednostavno kada se jednom zarazi burzovnom groznicom. Ako posjeduje papire, drhti i boji se da e pasti; ako ih nema, onda drhti da e narasti. I moj ozdravljeni prijatelj je drhtao. Kada su teajevi poeli rasti, postao je nervozan. Kada su se dionice jo vie penjale u visinu, uhvatila ga je panika, pekuliranje na rast teajeva je pred vratima, a on nije tu. Uzaludno sam ga upozoravao. Opet je poeo kupovati... Dodue, prezirem parazite na burzi, igrae koji svaki dan kupuju i prodaju, ali priznajem da bez njih burza ne bi bila burza i da bez burze kapitalistiki sustav ne bi mogao egzistirati. to je vie parazita u igri, to je vei promet i vea likvidnost. A to je vea likvidnost, to je vee jamstvo za svojevrsnog ulagaa da svoje dionice moe uvijek prodati na likvidnom tritu s visokim prometom. Ako bih elio cijelu priu o pekulaciji saeti u jednoj reenici, morao bih rei; homo ludens je roen, on je igrao, dobivao i gubio i nee nikada umrijeti. Stoga sam uvjeren da e nakon svake burzovne depresije, kada ljude obuzima stvarno gaenje prema dionicama i burzi, opet doi vremena kada e se zaboraviti sve rane prolosti i kada e ljudi osjeati da ih burza privlai kao komarce svjetlo. I ako to ne budu uinili iz vlastitih pobuda, onda e se visoko razvijena burzovna industrija pobrinuti za to, a u prvom redu mamac koji se zove novac. Mogao bih usporediti homo ludensa i specijalni sluaj burzaa s alkoholiarom koji nakon tekog opijanja u mamurluku sljedeeg jutra odlui da nikada vie nee popiti ni kap alkohola. No ve poslijepodne opet pije koktel, a onda jo jedan, pa jo jedan, i u pono je opet jednako pijan kao prethodne veeri. Dakle, svi su opsjednuti i ludi? Moda je i dobro da je tako, jer kakav bi svijet bio bez luaka, a tek bez burze? I odakle bi dolazili dobici na burzi da nema luaka?

108

JEDANAESTO PREDAVANJE

Trajna vrijednost glupih

Knez Johannes von Thurn und Taxis s kojim se uvijek rado naem i koji je sasvim suprotan imidu plejboja, za to slovi u javnosti, vrlo je pametan i visoko obrazovan ovjek, a jo k tomu briljantan zabavlja sa zagonetnim, katkad gotovo zloestim vicem, predloio mi je da s njim jednom napiem knjigu o ljudskoj gluposti. To bi zasigurno bila tema za mnogo svezaka! Moj i oev prijatelj, profesor Albert Hahn, stalno me upozoravao: "Ne moete dovoljno precijeniti ljudsku glupost." Nikada neu zaboraviti to je rekao jedan prijatelj burze kojega sam esto sretao prije ezdeset godina i koji je tada imao ve osamdeset godina. Svu svoju mudrost vezanu uz burzu saeo je u jednoj reenici koju mi je stalno ponavljao: "Cijela burza ovisi samo o tome ima li vie dionica od idiota, ili vie idiota od dionica." Hvala Bogu da na burzi ima iznimno mnogo glupana. to bi burza bila da nema glupana? Rado idem u burzovne dvorane (svejedno u kojoj zemlji), jer nigdje na svijetu ne mogu na jednom etvornom metru sresti tako mnogo ljudi koji snano ive iznad svojih duhovnih horizonata. Svatko tko jedanput uspije podignuti teaj sa 100 na 110 umilja da je genij i ve obraunava novi godinji prihod. Jadnici, jo ne znaju kakve im sve pljuske prijete. No vano je i uti ih i znati kako analiziraju dogaaje u svijetu i gospodarstvu kao to i dobar karta, osobito igra pokera, treba poznavati tijek misli svojih protivnika. pekulant esto moe vie profitirati od gluposti drugih, nego od osobne mudrosti. Od glupana se moe poneto i nauiti, poglavito ono to ne treba initi. Karl Farkas, poznati konferansje u bekom kabareu Simpl doao je jednu veer na pozornicu, pogledao dolje prema publici i rekao sa svom ozbiljnou: "Sve sami glupani!" Nakon toga zauo se grohotan smijeh. elim doivjeti isto, da mogu jednom u svojem kabareu, burzovnoj dvorani, publici rei isto. No ta publika zasigurno se ne bi nasmijala, jer moji kolege su previe tati i smatraju se odve pametnima.

109

Oni koji umiljaju da su najmudriji

No burzai na nekom mjestu uvijek umiljaju da su njihovi kolege s onu stranu granica, ako ne pametniji, onda sigurno bolje informirani. Za ilustraciju elim ispriati priu iz Drugog svjetskog rata. U to su vrijeme zbog manjka deviza postojali strogi propisi o stranim valutama. Francuzi su bili obvezni da pod dravnim nadzorom kao bankovni depozit poloe vrijednosti koje posjeduju u inozemstvu. Na listi vrijednosnih papira koji su se trebali deponirati nisu bile navedene samo nevane dionice i bijedne obveznice koje se nisu mogle prodati u inozemstvu i od kojih se nije moglo oekivati da donesu devize. Propisi su izuzimali samo drugorazredne i nezanimljive vrijednosti. S druge strane devizna je kontrola takoer dovela do strogog kontingentiranja uvoza i izvoza stranih vrijednosti. Niti jedan strani vrijednosni papir nije se mogao uvesti u Pariz ako se nije izvezao neki drugi vrijednosni papir u istom iznosu, kako bi se pribavile odreene devize. Tako je gotovo automatski uspostavljena potrebna ravnotea. U ono su vrijeme naftne vrijednosti, a osobito dionice Royal Dutcha, bile vrlo omiljene u Francuskoj. No za pribavljanje dionica Royal Dutcha bilo je potrebno uvesti neku drugu vrijednost iz inozemstva u vrijednosti toga iznosa. Odreene patnike japanske obveznice nisu bile na slubenoj listi. A i neplodni pregovori izmeu francuske i japanske vlade nisu donijeli niti najmanji uspjeh. Malo je ljudi na Parikoj burzi poznavalo te zaboravljene nazive, a jo su manje bili poznati u inozemstvu. No najednom su se te japanske obveznice pojavile u vicarskoj kao da su iskoile iz Pandorine kutije. Zaprepateni promatrai vidjeli su kako se trite sve vie punilo njima. Nitko to nije razumio. U Parizu su se sve vie irile glasine da e se kao kupci pojaviti vicarci. Doista, neke francuske banke koje su specijalizirane za meunarodnu arbitrau neprestano su kupovale, a dobro informirani ljudi znali su da se to dogaalo kako bi se papiri mogli dalje prodavati u vicarskoj. U vicarskoj se pak onda proirio glas da je Pariz kupac; doista su vicarci neprestano kupovali arbitrane banke, a dobro informirani ljudi znali su da se to dogaalo kako bi se papiri mogli dalje prodavati u Parizu. aputalo se sada po Parizu da su vicarci informirani o vjerojatnoj nagodbi s Japanom, a vicarci su pak vjerovali da Francuzi imaju povoljne vijesti o pregovorima s Tokijem. Svi su se slagali u tome da neto ima u zraku. Mnogi su ljudi dopustili da ih ponese trend jer su bili pod d o j m o m velikih transakcija za koje se inilo da upuuju na odlinu regulativu. Oni koji su stajali malo po strani i bavili se samo sitnim poslovima postali su uznemireni, pijunirali su i pratili dogaaje. Teajevi su postupno rasli sve do onoga dana kada je papir prekoraio granice razuma.
110

A na Dalekom istoku jo uvijek nije bilo niega novoga, jo nije postignuta nikakva regulativa. Gdje se, dakle, nalazila istina? U emu je bila tajna? Evo objanjenja: budui da je francusko trite htjelo pribaviti dionice Royal Dutcha, arbitri su kupovali vrijednosne papire na vicarskim burzama, kako bi ih mogli prodati u Parizu. Operacija je bila potpuno legalna, pod izriitim uvjetom da se moglo plaati devizama koje je netko dobio prodajom neke druge inozemne vrijednosti, a koja je uvezena iz Pariza u vicarsku. Morala se, dakle, u dostatnoj koliini pronai strana vrijednost koja se mogla kupiti u Parizu, a koja se bez gubitka mogla prodati u vicarskoj. 'Japanci' su se tu fantastino uklapali. U Francuskoj se mogla kupiti bilo koja eljena koliina, a isto tako proizvoljna koliina mogla se prodati u vicarskoj. Zato? Jednostavno zbog toga to su drugi arbitri kupovali japanske obveznice u vicarskoj, slali ih na manje ili vie legalan nain u Francusku i prodavali ih na Parikoj burzi. S protuvrijednou u francuskim francima priskrbili su si na crnom tritu strane devize kako bi mogli platiti svoje kupnje u vicarskoj. Tako je dolo do toga da su isti papiri stalno putovali tamo-amo izmeu Francuske i vicarske. Velike arbitrane banke slale su 'Japance' iz Pariza u Zrich, a arbitri crnog trita opet su povratno slali iste papire u Pariz. Ako je etnja izmeu Pariza i vicarske moda i tekla bez povrede zakonskih odredbi, onda povratno putovanje vicarska-Pariz bez sumnje nije slijedilo sasvim valjano... Logino je da se teaj uope nije smio promijeniti, jer je tono jednak broj papira stajao na raspolaganju na zdjelicama vage za kupnju i prodaju. Ali oni kojima je miris peenja uao u nosnice i omamio ih i koji su u velikim transakcijama ugledali znakove povoljne regulacije, ometali su ravnoteu. Mala, samo vrlo mala teina, nekoliko grama vie na jednoj strani vage i ve vrijednost papira raste bez kraja. To je tako trajalo sve dok jednoga dana nije donesena regulativa koja je bila vrlo nepovoljna za vlasnike obveznica i koja je dovela do toga da su teajevi pali otprilike za 50%, i to do ugovorno utvrene razine. To je bila dobra pouka za one koji misle da njihovi kolege na drugim tritima stalno znaju vie od njih! ovjek si uvijek umilja da je susjedov travnjak uvijek zeleniji od njegova.

Postoje i obrazovani glupani

Zato, osobito u Saveznoj Republici Njemakoj, ima tako mnogo mladih ljudi koji studiraju ekonomiju? Sasvim jednostavno: oni ele da na njihovoj posjetnici podebljanim slovima pie rije diplomirani ekonomist. Velika poduzea i banke pri zapoljavanju novih ljudi ve nekoliko godina preferiraju one kandidate kojih imaju dokaz da nisu nepismeni.
111

Medu diplomama upravo je najjednostavnije doi do one za ekonomiju, sigurno mnogo jednostavnije nego do one diplomiranoga inenjera. Treba samo nauiti napamet neke knjige, ne treba mnogo razbijati glavu. I tako se proizvodi mnogo diplomiranih ekonomista. alim ih zbog toga to su protratili pune etiri godine svojega dragocjenog vremena i tvrdim da je ekonomska znanost zapravo jedna pseudoznanost. O n o malo to se naui, zastarijeva iz godine u godinu. Nisam jedini koji zastupa ovo stajalite. Druga po veliini brokerska tvrtka na Parikoj burzi (400 zaposlenika) izdvaja kandidate koji dolaze s diplomom diplomiranog ekonomista s obrazloenjem da su ogranieni, da ne znaju globalno misliti, a uz to su jo i umiljeni. Kao to je ve rekao Molire: "kolovana budala je vea budala nego ona nekolovana." Ako razgovaram s kolegom s burze, koliko god on bio briljantan, ve nakon dvije reenice primjeujem da je studirao ekonomiju. Njegovi argumenti i analize vrlo su stijenjeni i on ne moe izai izvan toga. I za to mu je trebalo etiri ili pet godina studiranja? To me podsjea na jednu anegdotu. Kada je Einstein bio zamoljen da kae nekoliko reenica o teoriji relativnosti, odgovorio je: "Ako mi lijepa mlada dama sjedi pola sata u krilu, ini mi se da je to samo pet minuta. No ako m o r a m samo pet minuta sjediti na vruoj pei, ini mi se kao da je to pola sata." Nakon toga je jedan sluatelj apnuo svojem susjedu: "I za to je dobio Nobelovu nagradu?" A koliko je bio iskren Al Smith, guverner drave New York, glasovit i vrlo popularan ameriki dravnik koji je gotovo postao predsjednik, vidimo iz njegova priznanja. Na jednom skupu netko mu je dobacio: "Gospodine guverneru, na kojem ste sveuilitu diplomirali?" -"Ja? Na ribljoj trnici New York Cityja!" I Albert Hahn, profesor ekonomskih znanosti, koji je iza sebe ostavio imovinu od oko 40 milijuna dolara, opisao je svoje burzovne pekulacije ukratko, ali iskreno: "Ne traim nita za vlastite gluposti koje kao profesor izjavim!" Moj savjet za sve mlade ljude koji studiraju ekonomiju i poslije ele na burzu zbog toga glasi: "Sve to ste nauili na fakultetu trebate o d m a h i radikalno zaboraviti. To je samo optereenje za sljedei posao."

IOS i ja - poglavlje iz povijesti ljudske gluposti

Moda je to milost kasne pogodnosti da su nai putovi vie od etvrtine desetljea upadljivo paralelno tekli. Jer Adolf Theobald, osniva Capitala, uinio me stalnim kolumnistom magazina - to u to vrijeme uope nisam namjeravao biti. Konano, nikada nisam skrivao da sam pekulant - ak sam ponosan na to. Kako se poslije ispostavilo, bio je to idealan uvjet da se moe promiljati o burzi i novcu. Danas sam najstariji komad namjetaja u redakciji.
112

Naravno, burzovne savjete, koje su drugi htjeli uti od mene, nikada nisam davao. Jer zapravo ne postoje pravi savjeti. Drim prije svega do jedne kineske mudre izreke: "Ima li prijatelja, daruj mu ribu. Ako ga pak doista istinski voli, naui ga loviti ribe." Nisam ljude tedio 'negativnih' savjeta - upozorenja. Svoju prvu veliku borbu vodio sam ezdesetih godina protiv, zbog IOS-zbrke * ozloglaenog Bernija Cornfelda i njegovih partnera - protiv masivnih otpora sa svih strana i tada prisutne redakcije Capitala. Reeno mi je da njemaka publika ne eli itati moja upozorenja o maniji fondova koji su se irili i o doglednoj prijevari ulagaa. ele uti informacije o tome na koji se nain netko moe obogatiti, ali mrana predvianja o tome da postoji mogunost da se izgubi sav novac ne dolaze u obzir. Potpuno kao kod Ericha Kstnera: gdje je ono pozitivno? No uspio sam se probiti i sljedeih mjeseci objavio sam mnogo lanaka na tu temu. Kako je zavrila pustolovina IOS-a, to je danas ve jedno poglavlje u povijesti financija i u vjenoj prii o ljudskoj gluposti. Prijanji IOS-ovi predstavnici, koji su mi tada pisali protestna, ak prijetea pisma o tome da u ja otetiti njihov posao, kau mi danas: "Gospodine Kostolany, vaa slika uvijek visi iznad mojeg pisaeg stola." Koliko su istinite rijei Francuza Antoinea Rivarola: "Ako si u pravu 24 sata prije ostalih, onda 24 sata slovi kao luak." Gotovo da sam i ja zavrio kod IOS-a, barem je postojala namjera da me angairaju. Henry Buhl III. stajao je na elu upravljanja portfeljem. Traio je menadere, strunjake za novac i osvrtao se medu strunjacima. Moj prijatelj Gaston Coblenz, prijanji europski dopisnik New York Herald Tribunea rekao mu je da poznaje starog burzovnog lisca s velikim iskustvom i 'koji je mnogo stariji od svih nas'. Nakon toga me Henry Buhl bezuvjetno elio upoznati. No ja sam prvo bio suzdran, jer sam ve tada znao kakva je situacija s IOS-om. Iz znatielje sam napokon prihvatio njegov poziv na sastanak u enevi. Za rukom u hotelu du Rhone rekao mi je da trai trgovce koji e stalno trgovati tamo-amo, koji e stalno reagirati na promjene teajeva, ne samo u roku od jednoga sata nego i u roku od dvije minute. Uspjeh je arobna rije. To je pokazalo i jedno skupo istraivanje koje je proveo: uspjeh postiu samo oni menaderi portfelja koji se stalno okreu i postiu dobit.
* Investors Overseas Services je poduzee za prodaju uzajamnih investicijskih fondova koje je 1955. osnovao Bernard Cornfeld. Zaposlio je 25.000 ljudi koji su od vrata do vrata diljem Europe, osobito u Njemakoj, prodali njegovih 18 uzajamnih investicijskih fondova. No trite je palo i zajamene dividende trebale su se isplatiti iz glavnice tvrtke, to je osnova tzv. piramidalne sheme. IOS je bio prisiljen dati dionice na inicijalnu javnu ponudu. Obaranje cijena prodajom prisililo je mnoge investitore, IOS-ove zaposlenike i menadere portfelja da prodaju svoje dionice. Cornfeld je u svibnju 1970. izbaen iz IOS-a, a sljedee je godine IOS grupa propala, (nap. prev.) 113

Upozorio sam ga da razmisli o ovome: jedan je trgovac moda ulagao u dobar sektor, primjerice u industriju raunala koja je u to vrijeme doivljavala velik uspon. Naravno, kod rasta teaja od 100 na 200 ima dovoljno slobodnog prostora kako bi ponovno stalno ulazio i izlazio, to jest kod 100 kupovao, kod 105 prodavao, kod 110 opet ulazio itd. On je, dodue, sudjelovao od 100 do 200, ali u konanici je zaradio samo 40 bodova, a ne 100. Sve to je bilo izmeu je isti zrak. Drugi je trgovac moda imao peh, primjerice s dionicama zrakoplovnog poduzea koje su u to vrijeme doivjele pad od 100 na 70. On uope nije imao ansu postii uspjeh, jer nije htio riskirati gubitke koji bi bili tetili mjesenoj ili tjednoj 'kontroli uspjeha' njegove karijere koja je uobiajena za taj posao. Dakle, on je ekao, teaj je pao na 90, morao je ekati dalje - i izvjesio. To je ono to odluuje o uspjehu pojedinog trgovca, ne kratkoroan rezultat, kako je istraivanje navodno pokazalo. Henry Buhl bio je toliko pod d o j m o m da mi je unato mojoj fundamentalnoj kritici njegove filozofije ponudio da uem u IOS i da odmah od poetka radim s deset milijuna dolara. Na moje pitanje kako e tvrtka (koja je upravljala s oko tri milijarde maraka od njemakih uteevina) sprijeiti da ne kupim upravo 10.000 IBM-ovih dionica, dok neki drugi kolega (bilo je deset trgovaca) prodaje 10.000 IBM-ovih dionica, odgovor Henryja Buhla III. bio je kratak, ali je govorio mnogo. Rekao je da mu to uope ne smeta. Ako budemo spretni, obojica moemo ostvariti profit. Moja naknada bila bi uostalom onih 20 posto od rezultata, za koji sam potukao Dow Jones indeks. O tome da Dow Jones moe jednom i pasti, o tome uope nije bilo govora. O n o to sam uo u tom razgovoru bilo je dovoljno za mene. Nisam otiao u IOS. Umjesto toga napisao sam svoj prvi lanak protiv tog prevarantskog poduzea. Naalost, moja kampanja razotkrivanja dola je prekasno. Tisak je godinama prikazivao djelatnost investicijskih fondova u najljepim bojama. Uvjeren sam da su upravo najopsenije, raskone reportae o sjajnom i luksuznom ivotu osnivaa fondova i njihovih menadera pridonijele tomu da su tisue tedia poklonile svoje povjerenje tim pustolovima i njihovu novom kralju Midi, poznatijem kao Bernard Cornfeld. Dnevni tisak izvjeivao je opirno i neutralno o dogaajima u industriji off shore fondova. No on nikada nije temeljito napao fondove. Sama ta injenica bila je najbolja propaganda. Kada se prisjetimo nametljivih, glasnih i prevarantskih obeanja prodavaa fondova i kada ih se usporedi s 'uspjesima', moe se samo postaviti pitanje: kako se to moglo dogoditi? Kako su odgovorna tijela u Njemakoj tako dugo mogla pasivno promatrati tu prevarantsku djelatnost? Postavlja se pitanje zato je industrija off shore fondova u Njemakoj imala tako golem uspjeh, ako ne uzmemo u obzir da je reklama bila potpuno slobodna. Pronaen je novi trik, jer off shore fondovi su investicijski fondovi koji se registriraju u egzotinoj zemlji gdje ne podlijeu nikakvoj kontroli zakonodavstva ili

114

drugih nadzornih tijela. Posljedica toga je da njihovi upravitelji nikada ne mogu biti podvrgnuti kontroli, dakle, 'kradi' su vrata irom otvorena! Jesu li gospoda Cornfeld & Co geniji? Zasigurno nisu. Cijela arolija oko fondova u ruke im je dola samo stjecajem sretnih okolnosti. Uvjeren sam da Cornfeld nije bio varalica. Bio je samo neiskusan, neobrazovan, primitivan i uope nije znao to je to burza. Takoer, nije imao pojma o povijesti burze. On je doista mislio da je pronaao eksploziv. Takoer nije znao da se ve u 17. stoljeu na Amsterdamskoj burzi jednako tako veselo pekuliralo kao danas na Wall Streetu. Budui da su teajevi neprestano rasli nekoliko godina, postavio je tezu da vrijednosni papiri godinje na burzi donose petnaest posto dobiti. I on je doista uvjerio publiku u tu monstruoznu la. Vojska njegovih zaposlenika gledala ga je kao da je apostol. Njegov privatni ivot, luksuz kojim je bio okruen, samo je poveavao njegov ego u oima tih ljudi. Svatko je elio postati drugi Cornfeld. I mali ljudi su mislili; ako je Cornfeld sa svojim fondovima mogao stei takav imetak, onda e to moi i oni. No oni uope nisu pomiljali na to da je Cornfeldov luksuzan ivot financiran njihovim novcem. Priznajem da sam i sam prema 'velikom' Cornfeldu jednom osjeao neto to bi se moglo nazvati zaviu. Bilo je to na izlobi antikviteta u Grand Palaisu u Parizu koju rado posjeujem. Divio sam se prekrasnim komadima i odjednom pomislio: Bernie Cornfeld mogao bi si priutiti sve to se ovdje nudi, iako se u to uope ne razumije, mogao bi se samo nasmijati i kada je rije o najviim cijenama. Poela me izjedati zavist. Onda se najednom ula glazba, jedna Brahmsova simfonija koju iznimno volim. O d m a h sam bio potpuno utjeen. To je neto to ja imam, a on zasigurno ne. Njegov neoekivan uspjeh objanjavao se s jedne strane preko nesklada izmeu najednom eksplozivno naraslog uteenog kapitala i nedostatne, gotovo nepostojee infrastrukture za upravljanje ulozima na drugoj strani. A odakle je trebala potjecati ta infrastruktura? Njemaka publika je od 1930. bila iskljuena iz meunarodne struje kapitala. Odakle je Njemaka, dakle, trebala uzeti prave strunjake na podruju investicija, a osobito na meunarodnom podruju? Prema tome nije udo da se mali njemaki tedia osjeao sretno kada je sada takozvani 'investicijski savjetnik' zakucao na njegova vrata. Bio je vrlo dobrodoao i pozvan na alicu kave u kuu. Niti u jednoj drugoj civiliziranoj zemlji nije bio doputen taj nered u tolikoj mjeri. Stoga su off shore investicijski fondovi i fondovi za nekretnine bili usmjereni samo na to da opljakaju njemaku publiku. Svi su nosili etiketu: "Proizvedeno za Njemaku." Menaderi fonda ongliraju tamo-amo s najopasnijim i esto bezvrijednim papirima, mislim, sve do danas. Njihova metoda je ovakva: odmah nakon to kupe dionicu, opet je odbacuju s malom koristi, prelaze na drugi papir i tako dalje, s namjerom da privuku budue kupce fonda s uspjesima dobiti. Ako su ti menaderi nesretnim
115

sluajem uloili u loe dionice, ostaju u gubitku. Male dobiti, veliki gubici. Niti jedan strunjak s iskustvom ne moe predvidjeti uspjeh igraa te vrste. Oni ostaju pekulanti iz prikrajka, ak i onda kada posluju milijardama. Uvijek je rije o istim metodama i o istom mentalitetu. Performance funds nisu investicijski fondovi (kako ih razumiju europske banke), nego je rije o sasvim vulgarnim igrakim sindikatima. Njemaki tedie ak i ne znaju da se s njihovim uteenim feninzima esto upravlja bezobzirno i neodgovorno, esto preko prevarantskih papira. Osobno sam pekulant, pa prema tome znam to je to pekuliranje i u koji se rizik mora ui. Biti aktivan na burzi - da - ali s vlastitim novcem! Osim toga, obeanje godinje dobiti od petnaest posto je obmana s apsolutno pogrenim injenicama. Menaderi fonda imaju u prosjeku dvadeset pet godina i nemaju pojma o podmuklim zamkama burze. U sljedeim godinama oni e stei nekakvo iskustvo, no to e onda za vlasnike udjela biti prekasno. Menaderi fonda imaju samo jedno iskustvo i to o tome kako se fondovi mogu najbolje pribliiti povjerljivim kupcima. I zato tek sada skupljati dugogodinje znanje o gospodarskoj politici, novcu i tritu kapitala, kada se postupa samo prema naelu koje je formulirao jo Alexandre Dumas: "Dobar posao, to je uvijek novac drugih!" Da sam tada uspio u tome da samo jednog tediu odvratim od toga da uloi 1.000 njemakih maraka u certifikate fonda, smatrao bih da je moja misija ispunjena. Zato sam bio toliko pesimistian? Voenje investicijskog fonda zahtijeva tri uvjeta: potenje, osjeaj odgovornosti i iskustvo. O potenju se ne elim dalje izjanjavati, pogotovo stoga to svakoga smatram potenim dok on ne dokae suprotno. to se tie morala menadera fonda, imam svoje osobno miljenje. No budui da nemam uvid u knjige, ne mogu dati objektivan sud. Moje pesimistino stajalite poiva na mojem dugogodinjem burzovnom i ljudskom iskustvu. to se tie njihova osjeaja, mogu bez sumnje izrei najotriju kritiku. Uvjerilo se male ljude koji nemaju pojma o burzi i pekulaciji u to da e godinje ugrabiti dobit od petnaest posto. Ta vrsta burzovne filozofije poiva na optikoj zabludi, njezino je irenje jednostavno kriminal. Na burzi se moe zaraditi, mnogo zaraditi, eventualno i obogatiti se, ali moe se i izgubiti, mnogo izgubiti i takoer i totalno propasti. Ali nikada se ne moe na burzi osigurati godinji prihod koji se moe izraziti u vrstim postocima. Prodavai su doista bili rafinirani i obueni. Jednom prigodom primio sam jednoga od njih jer sam htio upoznati reklamnu strategiju. Jedan moj prijatelj proslijedio je moju adresu s napomenom da je tu netko, ali nije poslovan ovjek, nego glazbenik ili pisac, vrlo imuan ovjek, to bi bilo neto za IOS. (Danas se neto takvo ne bi moglo realizirati, postao sam poznat preko medija.) Sasluao sam govor i moram rei da je doista bilo fantastino kako mi je laskavo prezentirao IOS-ov koncept. Gotovo da sam bio pobijeen!
116

Na temu iskustvo elim ustvrditi sljedee: menaderi fonda su i sami vjerovali u godinji rast od petnaest posto, a i u nain na koji on treba tei na burzi; upravo to je dokaz njihova neiskustva. A budui da su bili neiskusni, postupali su i neodgovorno. Nisu slutili kakve e im sve stupice postaviti burza. Menaderi fonda pokuali su skinuti odgovornost sa sebe zbog vlastita fijaska na burzi. Smatrali su da nisu odgovorni za to to su teajevi pali. To je u osnovi krivo. Kao prvo, Dow Jones indeks u sijenju 1972. nije zabiljeio mnogo niu vrijednost nego to je povijesno bila njegova najnia razina. Da su menaderi fonda s uteenim feninzima pokupovali prvorazredne vrijednosti, uope ne bi nastali gubici, vlasnici certifikata ak bi ostvarili i profite. No oni su pokupovali mnogo bezvrijednih i prevarantskih papira, a esto su i kupljene dionice, takozvane dionice s pismom (dionice od koji na burzi ovlateno kotira samo malen iznos, najvei dio je blokiran) s prevarantsko visokim cijenama uvrstili u svoje bilance. Osim toga odgovorni su za to to su male ljude zaveli na te divlje burzovne pekulacije, iako su oni prethodno sa svojim tednim raunima, hipotekarnim obveznicama i tako dalje, posjedovali skroman, ali siguran dohodak. Dobio sam na stotine pisama malih tedia koji su se alili na to da se zbog fondova danas nalaze u traginim financijskim situacijama. Koju pouku mogu izvui iz prie o arobnim fondovima? Za svakoga, pa i najmanjeg kapitalista koji raspolae s dosta sredstava za izgradnju malog portfelja s relativno irokom paletom, kao dobro ulaganje ostaju vrijednosni papiri (dionice, zamjenjive obveznice i tako dalje) koje on odabire uz pomo iskusnog strunjaka. Za minimalnog tediu ija sredstva nisu dovoljna za varijaciju ulaganja mogue rjeenje su investicijski fondovi, ali iskljuivo oni koje kontroliraju europska tijela. A Bernie Cornfeld & Co? Oni jo i danas ive u luksuzu, a gospodin Cornfeld hvalio se u nekom intervjuu u Hollywoodu da privatnu imovinu procjenjuje na 40 do 50 milijuna dolara. I sve to na troak malih tedia. Zauujue je da se do danas nikad nije dogodio ni najmanji sukob s nekom rtvom. Drskost te gospode iz fondova i glupost malih tedia uistinu se ne moe precijeniti.

117

DVANAESTO PREDAVANJE

Niti jedna burza ne slii drugoj

Kada europske burze zatvaraju svoja vrata, New York se budi. Nekoliko sati poslije Chicago, zatim San Francisco, a u vrijeme kada je u Americi no i Wall Street ide na poinak, burza u Tokiju na drugoj strani svijeta prima gomilu ljudi koja se svaki dan slijeva u nju. Nakon Hong Konga slijede Singapur, Sidney, Tajvan, onda Bombay, a rano ujutro smjenu preuzimaju Tel Aviv i Atena; zatim dolazi Milano, takoer i Madrid, a istodobno Frankfurt, Pariz i London. Nekoliko sati poslije opet dolazi Wall Street i tako se zatvara krug od 24 sata. Danas u zapoeti s najnovijim roenjem burze - Budimpetanske burze. U povodu njezina roenja drao sam predavanje na maarskom jeziku gdje sam po nalogu strunjaka pokuavao uvjeriti mlade komuniste da je burza neto to je neizostavno za gospodarski razvoj. Salvador Dal je tvrdio da je kolodvor iz Perpignana sredite svijeta. Ne elim ii tako daleko i rei da je Budimpetanska burza financijsko sredite svijeta, iako se u tome skriva traak istine. Burze za vrijednosne papire i burze za itarice nalazile su se jedna pokraj druge u istoj monumentalnoj zgradi izgraenoj u jugendstilu. Burza itarica i njezina terminska trgovina bile su prije 1914. najvanije u Europi, skladite zrna Austro-Ugarske Monarhije. Cijela je Maarska pekulirala na itarice, u prvom redu na zob - koji je za vojsku bio toliko vaan kao danas benzin. Obje burze zatvorene su 1949., a posljednji sam dan i sam doivio. Nakon 40 godina zimskoga sna, zahvaljujui novom razvoju, burza vrijednosnih papira ponovno je oivljena 1988. - kao mikroburza. Sada (1990.) transformirala se u miniburzu sa samo 60 dionica, 400 obveznica, 35 banaka koje imaju udjele i brokerima koji sjede za stolom u obliku potkove i od 10 do 12 sati glasno pozivaju svaku ponudu i svaku potranju. Miniburza s minitransakcijama, ali ipak burza u gradu u kojemu je sveuilite do 1990. nosilo ime Karla Marxa. Veliko dostignue

119

za renesansu mikrokapitalizma ili minikapitalizma u Maarskoj, s velikom nadom da e sitne ribe jednoga dana postati velike... Kada sam prije mnogo godina putovao po Sovjetskom Savezu, htio sam iskazati svoje potovanje prema glasovitim 'umrlim' burzama Moskve i Peterburga (tada nisam slutio da bi one jednom mogle biti 'toboe mrtve', pa ni za nekoliko desetljea). Niti jedan ovjek u Moskvi nije mi znao rei gdje se nalazi stara burza; veina njih nije uope razumjela pojam burza. Napokon sam sreo starijega gospodina koji me doveo do poasne zgrade koja je u njegovo vrijeme bila skladite robne kue Gum. U Sankt Peterburgu znao sam gdje se nalazi burza: na rijeci Nevi, nasuprot mjestu gdje je stacionirana zatiena krstarica Aurora. Danas je u njoj smjeten muzej marine. Fotografirao sam ih za uspomenu. Kad sam prije etiri godine predavao na Vestfalskom sveuilitu Wilhelm u Mnsteru dola su dvojica profesora iz Moskve i rekla: "Vi ete doivjeti i to da vas mi pozovemo da na moskovskom sveuilitu odrite predavanje o burzi." Rekli su da u se veseliti to u moi sudjelovati i u ponovnom otvaranju starih burza u Moskvi i Peterburgu. Iz Budimpete putujemo u smjeru sunca prema zapadu. Sljedea stanica je Be: danas slatka mala burza, ali s velikom tradicijom jo iz vremena kada je Be bio sredite Austro-Ugarske Monarhije. Dodue, ona to vie nije, no ona se prije tri-etiri godine iahurila kao najuspjenija burza, gdje se, gledano u postotku, mogu ostvariti najvee dobiti - ali, naravno, s vrlo malim kvantitetama. Zato danas nije nita drugo nego vrlo ponosna na svoj uspjeh. Za razliku od Bea, burza u Zrichu stoji u obrnutom odnosu prema veliini zemlje. Gust promet, velika buka, veliki pekulanti s meunarodnim uvarima iz cijeloga svijeta. vicarcima nije potrebno pekulirati u Americi. Ako su Europljani pod d o j m o m u ovom ili o n o m smjeru tendencije prethodne veeri na Wall Streetu, mogu odmah, bez ekanja da se otvori Njujorka burza, trgovati s amerikim papirima na burzi u Zrichu. Istodobno u Milanu traje ivahna trgovina u burzovnoj dvorani sa sudionicima koji su spremni ui u rizik, gdje se na galeriji kao potpora nalaze i ene. Osim toga, tu je i Venecija: miniburza na najljepem bulevaru na svijetu - kanalu Grandeu. Pokraj crkve St. Moisea poivaju kosti Johna Lawa, najveeg pekulanta u povijesti, koji je u m r o kao jadni prosjak. Kada dodem u Veneciju nikada ne proputam poloiti kiticu cvijea na njegov grob. Zatim burza u Rimu: sagraena 1821. na temelju odluke vatikanske vlade. Kada govorimo o jugu, ne smijemo zaboraviti Madrid i Lisabon. Madrid ima najljepu burzovnu dvoranu s osobito elegantnim agentima. Publika smije besplatno na galeriju, ali to se vie ne isplati. Ovdje u doslovnom smislu rijei postaje sve tie jer se agenti sa svojim glasnim aktivnostima sve vie zamjenjuju raunalima u uredima. Zanimljivo je, meutim, da Francova slika jo uvijek visi u jednoj kongresnoj dvorani na burzi. panjolska je burza danas jo relativno nevana, ali moe joj se proreci briljantna budunost.
120

A prednost Barcelone jest to svatko tko plati 50 pezeta moe na parket. Lisabon je postojao oduvijek, ali nakon velike euforije - uvezene iz Rija - ostao je, navodno, mrtav, iza Spinole, gdje ne samo da su sva poduzea postala dravna nego su i strogo blokirani svi ulozi u dionicama. Tijekom jednog posjeta osobno sam doivio da su u jednom danu obavljene samo tri transakcije (s dravnim papirima) - manje nego na sajmu nasuprot obali Taja. Objanjenje sam naao odmah nakon to sam proitao imena triju ulica koje povezuju grad s burzom: Ulica srebra, Ulica zlata i Ulica skupljaa starih dronjaka. Bilo mi je jasno. Publika je dolazila do burze preko prve dvije spomenute ulice, a naputala ju je Ulicom skupljaa starih dronjaka... Sada, s euforijom svjetskih burza i ulaskom Portugala u EZ, tobonji mrtvac opet je oivio. ak sam i ja ondje morao odrati predavanje studentima i pekulantima i uvesti ih u tajne pekulacija. Paralelno radi burza u Frankfurtu i sve njemake burze. Frankfurt - nekada posjed Rothschildovih. Sada se to snano promijenilo. Jo se i danas prepriava anegdota kada su oni pitali rabina von Frtha kako se trebaju ponaati sljedee godine. Odgovor je brzo doao, ali bio je dvoznaan: "Kupiti ne prodati" - bez zareza! I onaj najmudriji ne bi mogao postati mudar iz ovoga savjeta. U Frankfurtu burza je otvorena kasnije i organizirana je kruto, prema njemakoj maniri. Berlin, nekada golem s terminskom trgovinom, opcijama i zajedno sa svim ikaniranjima (kao to je opet zapoelo u Frankfurtu), danas je jo samo provincijska podrunica Frankfurta i Dsseldorfa. Zahvaljujui posljednjim dogaajima i od toga opet moe postati svjetska burza. Mnchen: bronana ploa na ulazu s natpisom 'pekulacija' otvoreno nam kae to se dogaa u zgradi. Prva burza na podruju Demokratske Republike Njemake mogao bi biti Leipzig. Dalje sjeverno nailazimo na burze u Bruxellesu i Amsterdamu. Burza u Bruxellesu nekada davno imala je mnogo enske klijentele i zbog toga je bila prilino histerina. Amsterdamska burza ponosna je na svoju prolost jer je prva burza u modernom smislu. Prije kompjutorizacije, ve u 17. stoljeu, funkcionirala je poput modernih burza dananjice. Jo sjevernije nalazi se Kopenhagen i najpristupanija burza na svijetu, smjetena u staroj kraljevskoj palai. Posjet stranog burzovnog igraa uvijek je dobrodola prigoda za mnogobrojne kulinarske specijalitete. Oslo: "Svaki pristojan ovjek smije ui ovamo", pie u jednom lanku. Ostaje samo da se ustvrdi to je to pristojan ovjek. Stockholm: najtia burza - moglo bi se uti kako iglica pada na pod - i s mnogo sjevernjake flegmatinosti. Ve 1932. posjetio sam burzovnu dvoranu; ve su se tada kotacije provodile preko elektrinih ureaja; nema tu "ja dajem..., ja uzimam..."; potrebno je samo pritisnuti gumb za prijavu ponude i potranje, kvantitete i teaja; sve ostalo obavlja raunalo.
121

I kako bih mogao zaboraviti Pariz gdje sam zapravo odrastao? Najstrastvenija i najotvorenija burza za nove ideje! Sve do prije nekoliko godina tu je publika bila najbrojnija: izmeu 5.000 i 10.000 osoba - ovisno o senzaciji dana. Danas se, naalost, stialo i u Parizu. Nas stotinjak susreemo se ondje, ali samo zato kako bismo priali anegdote. Parika je burza do sada bila poprite za borbu sindikata. Osim toga, bila su mogua i velika kretanja teaja - zahvaljujui podravljenju i privatizaciji koja je slijedila nakon toga. London! Sa svojom tradicijom i etiketom to je najvie aristokratska i najvie internacionalna svjetska burza. Ali ...horrible dictu: nedavno u velikoj burzovnoj dvorani nisam mogao izbrojiti vie od 20 osoba - prokletstvo raunala! A zahvaljujui tim raunalima mladi zlatni momci ongliraju uokolo milijardama svojih poslodavaca. Nakon sloma 1987. otputeno ih je 60.000, jer su ostavili gubitke koji prelaze sve mjere. pekulacija je u jednakoj mjeri aktivna na robnim burzama, od plemenitih metala do papra. Ovdje postoji sasvim osobito trite: trgovina zlatom i srebrom. U uredu bankarske kue Rothschild svaki dan u 10.30 sastajalo se pet vodeih brokera za plemenite metale. Ne zato kako bi zajedniki popili aj, nego da bi ustvrdili teajeve za zlato i srebro. Iako za tu vrstu trgovine ve Chicago predstavlja snanu konkurenciju, u njihovim su knjigama obuhvaene sve narudbe svijeta. I Moskva je nedavno zahtijevala da bude zastupljena na tom tritu, jer se ve dulje vrijeme pojavljuje kao prodava - nakon to je sjednica zavrena, za nekoliko minuta, bez bilo kakve ivahnosti i vreve, teajevi se kabelima povezuju sa svim uglovima svijeta i mogu uzrokovati mnogo buke. Nakon Europe, skoknut u do nekih burza June Amerike. Buenos Aires: velika kockarnica, glasna i odvratna. Ovdje se lovi u mutnom i ulae sve na to da voda i dalje ostane mutna. Na burzu znatno utjeu unutarnjopolitiki dogaaji koji katkad uzrokuju teajna kolebanja od 1 do 100. Lima: siuna burza u kojoj sam tijekom jednog posjeta prebrojio tri osobe; predsjednika koji je predsjedao, teajnog brokera koji je uvrtavao podatke u burzovnu kotaciju i jednog sudionika koji je svaki put zatresao glavom kada bi teaj bio unesen. Caracas: burza je poela okupljanjima u 19. stoljeu u hladu drveta; a do danas je izrasla u vrlo moderan neboder. Rio de Janeiro: imao je tu i tamo svoje sjajne dane koji su ak zarazili Lisabon. Gospoda esto pregovaraju o pekulacijama s nekretninama, ali i o vrijednosnim papirima zahvaljujui galopirajuoj inflaciji. Montevideo se smjeka dok drugi iz June Amerike stiu zube. Poslovi - osobito s devizama - cvjetaju, dok drugdje u Junoj Americi vlada nered, i oni su retrogradni kada drugdje opet nastupi mir. U odreenoj mjeri su vicarska ovog kontinenta. Sada slijeemo na Wall Street o kojemu su objavljene mnoge knjige, lanci i rasprave. I tako ne mogu rei nita novo. Ameriko srce kuca prema pulsu Wall Stree122

ta. To je El Dorado velikih financijaa, od herojskih vremena do dananjeg dana. Ali savjesni dravni slubenici nadziru operacije i trebali bi zatiti tako esto opljakanu publiku. Naalost, to im ne uspijeva uvijek; grupni interesi previe su snani i mogu sprijeiti mnogo vanih, eljenih mjera. Publici cijele Amerike na raspolaganju stoji moderna tehnologija. Teajna vrpca okree se istodobno s kotacijom i tako brokeri na Pacifiku moraju ve u est sati ujutro biti u svojim uredima. Teko zanimanje! I u najmanjem gradu u Indijani ili Novom Meksiku igrai mogu u istoj minuti sudjelovati u transakcijama koje se obavljaju u New Yorku, moda ak i bolje nego da se nalaze ondje. Ritam teleprintera naznauje volumen operacija. Ako radi mirnije, to znai da je posao manji. A ako vrpca brzo iskae iz stroja i ak ne moe registrirati operacije, to znai da se na Wall Streetu dogaaju velike stvari. Procvat ili panika, to se moe prepoznati po zvuku teleprintera. Chicago: kraljica burza itarica, gospodarska komora, diktira cijenu naeg kruha svagdanjeg. No danas je to i mnogo vie. Mora promatrati i znati to se dogaa u toj vrevi i amoru jer je Chicago najvie igra ruleta kad je rije o kamatama, valutama i indeksnim pekulacijama. I s najmanjim ulogom mogu se zaraditi, ali i izgubiti milijuni. Prema toj perverznoj igri ruleta, burza vrijednosnih papira je mala partija skata. Uvijek piem protiv toga; ali to znai moja mala rije, ona je kao igla u plastu sijena! Dva sata poslije dolazi San Francisco, gdje se mogu zakljuiti poslovi vrednujui vijesti koje zahvaljujui vremenskoj razlici tek nakon 'zatvaranja redakcije' dolaze u New York. Preimo sada preko Velike bare: Tokio je najivahnija burza svijeta, sredite atrakcija svakodnevnog ivota Japanaca. Oni imaju toliko mnogo novca da ne znaju u to bi ga uloili. I tako u cijelom svijetu kupuju sve to se moe kupiti za novac. Zato onda ne bi kupili i vlastite dionice, kada ve sve drugo to postoji na svijetu preplauju? Cijeli grad pria samo o burzi, bestseleri japanskih nakladnika: knjige o pekulaciji. I vlada igra veliku ulogu za tendenciju; jer samo jedna naredba vlasti da se kupi ili proda ve uvruje tendenciju. Mentalitet publike sasvim je drukiji i Europljaninu sasvim nerazumljiv. Idemo li sada dalje, stii emo u Hong Kong. Burza - Kula babilonska - od engleskog do kineskog, od francuskog do maarskog, od hebrejskog do ruskog, svaki je jezik zastupljen; ona je nasljednica angaja, ali koliko dugo? Sidney: engleska tradicija, amerika koncepcija gospodarstva, glavni akteri su Europljani. Burzu su osnovale maarske izbjeglice. I tako ona nije trite za kolsku djecu ili srane bolesnike. Dionice se mogu lako kupiti, ali teko ih je opet prodati. Johannesburg je pak organiziran u engleskom stilu, prema modelu Londonske burze dok jo nije bilo raunala. Vrlo ozbiljno trite, unato politikim komplikacijama, gdje se trguje rudnicima zlata u sasvim velikom stilu.
123

I Bombay sa svojom burzom postupa vrlo britanski. Glavni akteri su Perzijanci s jakim oksfordskim naglaskom. Jo vee mnotvo nego u Europi sklapa poslove na tritu zlata koje se hrani preko uvoza na crno. pekulira se na sve: pamuk, jutu, katkad ak i na viski; specijalni kladioniari prihvaaju oklade o tom kako e vjerojatno izgledati zavrni teaj Dow Jonesa na Wall Streetu. Mali ljudi ovdje okuavaju svoju sreu. Na putu u smjeru zapada prolazi se pokraj Tel Aviva. Koliko god to paradoksalno zvualo, ondje je burzu vrlo teko pronai. Prije nekoliko godina ljudi koje sam pitao za burzu uope nisu znali da postoji neto to se naziva burza. No u meuvremenu su djeca odrasla. Prije mnogo godina, za izraelsko-egipatskog rata, burzovni igrai pobjegli su tijekom bombakog napada u p o d r u m kako bi se zatitili od zranog napada, ali im je opasnost prola, otrali su natrag i burza je hrabro nastavila dalje s radom, kao da se uope nije nita dogodilo. Istanbulska burza smjetena je u skladitima kavijara na obali Bospora; publika je arolika: Grci, Sirijci, Armenci, idovi, cijeli svijet, samo nema Turaka. I sada, prije nego to su prola 24 sata, dolazimo u Atenu, u modernu, godine 1901. osnovanu burzu. Dva koraka udaljena od Sokratova drveta, gdje su se nasljednici mjenjaa novca ve odavno okupljali u sakoima i cilindrima. Sve te burze sve vie djeluju kao komunikacijske cijevi, postaju sve ovisnije jedne o drugima. Negdje u svijetu pritisne se neko dugme, i na udaljenosti od 5.000 kilometara moe se osjetiti posljedica. To je burza..., carstvo poput onoga cara Karla V., u kojemu sunce nikada ne zalazi.

124

ZAVRNI KOLOKVIJ

Moje tri karijere

Uskoro u napuniti 85 godina. Dodue, ostaje mi jo mnogo vremena da ostarim. No povod da se opet jednom povue bilanca uvijek postoji. Kakav je saldo? Mogu li biti zadovoljan? I da i ne! Ne - jer je vrijeme prolo vrlo brzo. Da - jer sam imao samo jednu ambiciju postii materijalnu i intelektualnu neovisnost. To je ispunjeno i mogu uivati u tome. "Tako je dobro kada nisi niiji gospodar i niiji sluga!" U tome je moj uspjeh. Moji su roditelji bili dobrostojei graani gornjeg srednjeg stalea: otac pametan, ugledan poduzetnik u Budimpeti, majka - vrlo muzikalna - istinski zaljubljenik u umjetnost, iji talenti za pisanjem i slikanjem nisu doli do izraaja jer je cijeli ivot posvetila odgoju svoje djece. Kao to kae Goethe: "Od oca sam naslijedio figuru za ozbiljno voenje ivota, a od majke veselu prirodu i volju i elju za matovitim priama." Naravno, cjelokupna imovina izgubljena je nakon Drugog svjetskog rata. No zahvaljujui izobrazbi koju su mi dali, mogao sam se u vicarskoj u njihovoj dubokoj starosti kraljevski brinuti za njih. Studirao sam filozofiju i povijest umjetnosti na sveuilitu u Budimpeti. Studij muzikologije nisam upisao jer sam se padobranom prizemljio na Parikoj burzi i ondje i ostao. Poslije sam studirao u dungli financijskog svijeta u New Yorku, Londonu i Zrichu. Danas se u deset gradova osjeam kao kod kue, govorim etiri jezika: maarski s dragim Bogom, francuski s prijateljima, engleski s bankarima, njemaki sa svojim uenicima, a sva etiri jezika s damama. Ve s 35 godina - moja prva karijera je takorei bila gotova - mogao sam s prihodima svojeg kapitala otii u mirovinu. No bez aktivnosti i briga s 50 sam postao neurotian, ak su me muile i depresije. U toj krizi zapoela je moja druga karijera kao financijskog novinara i autora knjiga - zahvaljujui jednom profesoru psihologije. Zamolio sam za savjet poznatog Leopolda Szondija koji je pouavao i radio u Zrichu. On me podvrgnuo Szondijevu testu koji se i danas posvuda primjenjuje: morao sam odabrati 48 fotografija i posloiti ih prema simpatiji i antipatiji. Szondi
125

je ponovno izmijeao karte i ja sam nekoliko puta ponavljao vjebu. Zatim je poeo kalkulirati i napokon me izravno pitao: "Tko je u vaoj obitelji bio sadist? Nemojte se plaiti, pritom mislim na nekoga tko posjeduje mnogo energije i lako eksplodira."- "Naravno, moj otac", odgovorio sam spontano, "on je znao biti strano eksplozivan. Moja majka je bila vrlo njena." - "Onda ste naslijedili prirodu svojega oca. Pohranili ste u sebi vrlo mnogo energije koja eli eksplodirati, ali ne nalazi ventil. Imate li katakad napadaje bijesa?" Morao sam priznati. "Eto, vidite! Budui da ste civiliziran ovjek, vaa se priroda bori protiv izljeva nakupljene energije, nastaje duevni konflikt. Da ste primitivac, savjetovao bih vam da cijepajte drva, lomite eljezo, lupate kamenjem! Da ste u odgovarajuoj dobi, preporuio bih vam da studirate kirurgiju jer ete moi rezati. Ali sada vam savjetujem: Piite! to vas osobito zanima?" Rekao sam mu da su glazba i burza moje dvije velike strasti pa mi je savjetovao da piem o tome. Zahvalio sam mu i obeao da u zapoeti s predloenom terapijom; i jo se sjeam koliko sam se osjeao posramljen kada mi je svjetski poznat profesor nakon konzultacija uruio honorar: pedeset franaka. I tako sam osim burzovnog profesionalca (to ne troi energiju) postao i plaeni pisac, jer ja sam velik fanatik kad je rije o glazbi (lijepa rije za onoga koji je opsjednut glazbom), no nisam dovoljno kolovan da bi glazba bila moj posao. Moja prva knjiga, napisana na francuskom jeziku, prevedena je na sedam jezika i 1960. objavio ju je Henry Goverts pod naslovom Das ist die Brse. Ubrzo nakon toga postao sam kolumnist u Capitalu. Otada, depresije su mi neto sasvim nepoznato. Voltaire je, dodue, rekao: "Lake je pisati o novcu nego zaraditi ga." No kod mene je bilo obrnuto. Ja sam prvo morao stei novac, da bih onda mogao i pisati o njemu. Kada je knjiga Das ist die Brse objavljena, sada ve prije 30 godina, osim mnogo pozitivnih komentara postojala je i recenzija u Weltwocheu iz Zricha koja je nosila naslov "Ispovijest jednog hohtaplera" (umjesto "Ispovijest jednog pekulanta"). U tom su me sluaju, oito, zamijenili s Felixom Krullom. Moja sestra koja je ivjela u Zrichu jako se uzrujala zbog toga to su njezina brata nazvali hohtaplerom. Prijatelji su mi savjetovali da se branim pred sudom, no ja nisam pomiljao na to. Oduevljeno sam rekao samom sebi: svi radije itaju ispovijest jednog 'hohtaplera' nego suhoparnu raspravu bilo kojeg financijskog strunjaka. Knjiga je doivjela velik uspjeh. I u uglednom ekonomskom magazinu Trend koji izlazi u Beu, prije nekoliko godina objavljen je velik lanak o meni koji je opet zapoinjao tom iritantnom rijeju. Neke su burzijance pitali to misle o meni, a moj prijatelj, maarski aristokrat grof Ambrozy, koji je prije odlaska u mirovinu radio na rukovodeem mjestu u jednoj bekoj bankarskoj kui, a danas uzgaja orhideje, oitovao se na sljedei nain: "Smatram gospodina Andra Kostolanyja, kojega inae vrlo cijenim, hohtaplerom." Dokaz: jednom sam ga pozvao na veeru i na kraju dopustio da plati kavu.

126

Naravno, to je bila njegova neslana ala, no asopis je s veseljem prihvatio njegovo miljenje. I to se dogodilo? Upravo zbog tog lanka dobio sam iz Bea mnogo prijava za moj seminar. Kako se postaje hohtapler? - To se rado htjelo nauiti. Bila je to reklama za mene. Sa seminarima o burzi, koje prireujem ve 16 godina sa svojim prijateljem i partnerom Gottfriedom Hellerom, zapoela je moja trea karijera - kao 'profesora burze'. Ve sam tada bio rado sluan gostujui referent u bankama i na sveuilitima, ali kako mi nigdje nije ponuena slubena i stalna katedra, osnovao sam - iako ne na sveuilitu, nego za kavanskim stolom - vlastiti seminar o znanosti o burzi i prognozama na burzi. Tako sam si mogao ispuniti svoju elju za vlastitom katedrom, s koje sam - dodatno uz svoju novinarsku aktivnost - mogao novim naratajima prenositi svoje teorije i iskustva. O n o to je 1974. prvobitno zapoelo kao pokuaj s 30 sudionika (i s primilju da se pridobiju kupci za individualno upravljanje portfeljom koje je osnovao Gottfried Heller) pokazalo se uskoro i kao pothvat koji donosi dobit (ono to je jeftino nita ne vrijedi) s deseterostrukim brojem sudionika. U meuvremenu je na mojim seminarima sudjelovalo 30.000 uenika i uenica, od studenta s nekoliko groeva u depu, sve do multimilijunaa koji su netom prodali svoja poduzea i ele znati to uiniti s novcem, od vlasnika bordela do biskupskih upravitelja. Neki dolaze ak nekoliko puta; m o r a m pretpostaviti da postoje i oni koji su ovisni o 'malo Kostolanyja' ili u svakom sluaju 'ovisni o burzi'. Meni osobno nikada nije dosadno, naprotiv, vikendi na seminarima za mene su golema kavana i uvijek zabavni (ne bih to smio rei naglas). Politike i gospodarske situacije koje analiziram stalno se mijenjaju i moj repertoar nije malen. Alfred Biolek, ije novinarske kvalitete cijenim, rekao mi je oduevljeno na kraju talk-showa koji sam s njim prireivao na jednom sajmu: "Svaku veer postavljam vam ista pitanja, a vai odgovori nikada ne zvue isto." Nikada ne dajem burzovne savjete. Savjeti su stvar banaka i brokera koji se ele rijeiti papira ili inkasirati provizije, to stalno ponavljam. Ali uvjeren sam da moji 'uenici' kod mene ue razmiljati, analizirati, biti izdrljivi i manje drhtati. A da su pritom i sve uspjeniji, zakljuujem iz zahvala koje mi alju. Ope sam poznat kao veliki 'kavanski amater' - to nije udo, jer kavana je idealno neformalno mjesto susreta za burzovne igrae. Imao sam susrete u kavanama u mnogim gradovima svijeta: u Parizu, naravno, sve do danas, u New Yorku, u Cannesu, takoer u Hamburgu, Frankfurtu ili u foajeu za goste njemake banke u Dsseldorfu. U Mnchenu postoji stalno mjesto za susrete s Kostolanyjem u podrumu Bavarskog dvora koje je osnovao moj stari prijatelj i uenik Peter Rieger. On je dodue dravni slubenik, no u slobodno vrijeme bavi se burzovnim pekulacijama - s mnogo strasti, ideja i originalnosti. Peter Rieger ve ima uenike koji takoer nisu profesionalni burzai - to ne znai da se manje razumiju u pekulacije nego brokeri i trgovci. Naprotiv! Dvojica naj127

boljih poznavatelja burze bili su primjerice optiar i graver po zanimanju, jedan od njih je ak godinama bio konobar u poznatom vicarskom gastronomskom lancu; i ja sam im zahvalan za neke vrijedne ideje. Danas su obojica vrlo uspjeni financijski savjetnici i rade s velikim krugom kupaca. Prisjetimo se kako je rekao Albert Einstein: "Mata je vanija od znanja." Na Kostolanyjevim stalnim susretima redovito se, ovisno o situaciji, optimistino ili pesimistino intenzivno raspravlja o sudbini svijeta. Novinari se esto ude to tako mnogo vremena provodim u kavani. Odgovaram im: ja svoju profesiju mogu obavljati svugdje, ne samo u burzovnoj dvorani ili za pisaim stolom. Misliti se moe svugdje. Katkad se - ba meni - priiva etiketa 'burzovni guru' - naziv koji nikada ne prihvaam i nikada nisam zahtijevao. Gurui poput pape nepogreivi su qua definitionem, dok se mi ostali, ak i oni s iznimnim iskustvom, moemo prevariti. 'Profesor burze' sa 70 godina iskustva, to bih eventualno prihvatio. Nedavno me jedan prijatelj aljivo nazvao 'Reich-Ranicki burze'. Samo Marcel Reich-Ranicki naziva se i 'papom knjievnosti', obojica zacijelo naginjemo apodiktinim ocjenama, propustili smo akademsku karijeru i kolege nas napadaju. Ipak Reich-Ranicki oblikovao je narataj knjievnih kritiara, a ja ne elim znati koliko je izdavaa vrijednosnih papira ili njihovih pijuna sjedilo kod mene na seminarima. Moda ima neto u ovoj usporedbi?

Moje idovsko nasljedstvo

S Marcelom Reich-Ranickijem takoer dijelim zastraujue iskustvo. On o tome govori u intervju s Herlindom Koebl koji je objavljen u njezinoj knjizi Jdische Portrts. Doivio sam neto slino. Kada na nekom predavanju u Saveznoj Republici Njemakoj upotrijebim odreene rijei, primjerice Hitler, idov ili osobito Auschwitz, osjeam hladnu struju zraka u prostoriji, kao da prolazi crni aneo. U prvom trenutku imam osjeaj da sam rekao neto vrlo glupo ili da sam povrijedio neki tabu. Te se rijei ne smiju izgovoriti. Unato tom neugodnom fenomenu koji zacijelo ima veze s grinjom savjesti i neprevladanom prolou, imao sam nakon rata u Njemakoj vrlo malo iskustva s otvorenim antisemitizmom. Jedan jedini put dogodio se doista neugodan ispad zbog kojeg sam ak i podnio prijavu. Bilo je to na jednoj konferenciji u Frankfurtu na Majni gdje se raspravljalo o dravnom bankrotu te o za i protiv novca. Neki od nazonih 'proroka' prognozirali su da e njemaka marka uskoro u potpunosti izgubiti vrijednosti. Ja sam prigovorio da je njemaki novac izgubio vrijednost samo nakon Prvog svjetskog rata i nakon to je slomljen Hitler. Naveer sam u hotelu dobio pismo u kojemu je stajalo da e od koe s moje glave jo jednom izraditi zaslone za svjetiljke. No to je bila apsolutna iznimka.
128

esto sluam filosemitske primjedbe iza mojih leda, dakle autentine su. Knez Johannes von Thurn und Taxis rekao je jednom tijekom rasprave o Bogu i novcu tiho svojoj susjedi: "Ba me zanima to e pametni stari idov rei na to." To mi nije smetalo; kod njega ne osjeam ni najmanji daak antisemitske srdbe, vie mi je to zazvualo kao kompliment. Mislim da jedan dio mojega uspjeha proizlazi iz toga to imam neobino ime koje nije lako zapamtiti, potjeem jo iz starih vremena i kao Maar iz Austro-Ugarske Monarhije s drugoga planeta, a svojom sam grbaom u posljednjih 70 godinama proao svim burzama svijeta. "Taj stari idov svjetskoga kova, od njega se vjerojatno moe tota i nauiti", mogao bi netko pomisliti. Ja uistinu volim Njemaku i Nijemce (nisu tako umiljeni kao primjerice Francuzi), a oni stalno nazadni danas se zasigurno nalaze u manjini. Dodue, odreene mudre i superpatriotske izreke koje se opet sve vie mogu uti, donose sa sobom opasnost da bi u Njemakoj opet mogao zaivjeti antisemitizam - premda je injenica da u toj zemlji jedva jo ima idova. Vie me uznemiruje mrnja prema idovima u Poljskoj, Sovjetskom Savezu, naalost i u Maarskoj, gdje takoer jedva da jo postoji navodni utjelovljeni neprijatelj. Ja sam idovskog podrijetla, ali sam krten kao katolik; i moji su roditelji pokopani kao krani u Zrichu na brdu iznad grada. Nikada nisam osjeao posljedice zbog svojeg podrijetla, sve dok Hitler nije doao na vlast. Za njega sam bio idov. Kada je poinio jezive zloine nad idovima, osjeao sam duboku bol i bio sam jednako pogoen kao i svaki idov. Sa idovskom religijom zapravo me nita ne povezuje, ali kao i pariki nadbiskup, kardinal Lustiger, ija je majka umrla u Auschwitzu i koji je kao kranin nosio utu zvijezdu, nikada ne nijeem svoje korijene. Nakon okupacije Francuske u lipnju 1940. emigrirao sam iz Pariza preko panjolske u Ameriku. To je uzrokovalo nekoliko problema jer je imigracijska stopa bila vrlo niska za Maarsku, vrijeme ekanja bilo je 20 godina. Ja sam onda dobio vizu za posjet jer sam mogao dokazati da - kao kranin prema tadanjem maarskom zakonu - nisam idov i nisam potpadao pod - tadanje - maarske zakone o idovima, dakle mogao sam se u svako doba vratiti u Maarsku. Kao idov slovio sam tek nakon to Nijemci okupirali Maarsku i uveli njemake rasne zakone. Hitler je jednostavno difamirao idove kao narod karakterizirajui ih kao pekulante, to su djelomice i bili. Razlika izmeu kupovne i prodajne cijene i razlika izmeu kamate koju dobiva za uloge i one koju treba platiti za kredite ostala je - unato Hanzi i Fuggeru - stoljeima strani instrumentarij. idovi su se bavili trgovinom novcem jer im druga zanimanja nisu bila na raspolaganju. Novi zavjet zabranjuje lihvarenje. Dakle, neko vrijeme zauzeli su gotovo monopolistiko stajalite u tom sektoru, zanimanje je prelazilo s oca na sina. Poslije je u antisemitskoj propagandi jo igralo ulogu da su mnogi idovi iz odreenog nagona da izau iz dijaspore stvorili velike karijere (to je provociralo zavist drugih); ne samo u financijskim zanimanjima nego i u matematici, teorijskoj fizici ili glazbi.
129

U svakom sluaju, trgovina novcem nije uroena idovska domena. I Kinezi su u tome bili jako uspjeni, takoer i Armenci. A na Wall Streetu danas se moe nai svaka rasa, svaka nacionalnost. Ovu ozbiljnu temu (koja se sada ubraja u ivotno iskustvo 'kozmopolitskog starog idova) elio bih zavriti jednom utjenom priom. Prije mnogo godina posjetio sam po tko zna koji put Veneciju. Nakon to sam ve proao bezbrojnim uliicama i preao mnogo mostova, naao sam se na jednom zatvorenom trgu. Najednom je iz p o d r u m a izala stara bezuba ena, ogrnuta dronjcima i pozdravila me prijateljski: "alom!" Bio sam u idovskom getu. Trg je siromaan i prazan. Starica mi je pokuala na talijanskom ponuditi svoje usluge da me provede kroz geto. Ili smo kroz nekoliko jadnih ulica. "Ovdje je stara, a ovdje nova sinagoga, ovdje staraki dom, ondje djeji dom, talmudska kola", rekla je starica. Ali, iskreno reeno, nije bilo zanimljivo i pitao sam iz iste rutine: "A koliko ljudi ivi ovdje u ovoj etvrti koju nazivate geto?" - "Ah, gospodine, ostalo nas je 300. Nekada nas je bilo 30.000 idova. Vrvjelo je od ljudi, mladih i starih, trgovaca i obrtnika. Ali ve je mnogo prolo od toga." Ja sam mislio na nesreu koju su priredile Hitlerove legije. "A gdje su svi", pitao sam spreman na ono najuasnije. "Ah", rekla je starica uzdiui i melankolino, "svi su otili daleko odavde. Oni su na Trgu svetog Marka, na kanalu Grande. Vlasnici su trgovina, bankari, milijunai... "

Leptir-mana ili monokl

Jedanput je jedan novinar napisao da je rijetko tko uinio tako mnogo za burzu kao Andr Kostolany - jer sam 'zaveo' cijeli jedan narataj na to da se bavi burzom. Je li uistinu tako pozitivno mislio? elim misliti da je tako. Naravno da volim suglasnost i pljesak publike. Zato piem knjige i drim predavanja. Moje zadovoljstvo nije deset posto autorskog honorara, nego je to deseterostruki iznos koji su itatelji bili spremni rtvovati za moje misli. Nema sumnje da je injenica da bude pohvaljen vea radost od same zarade novca. No i za ugledne umjetnike naknada za njihovu sliku ostaje najvanija potvrda njihova uspjeha. Pa i lijepa bogata ena sa zadovoljstvom e uzeti honorar kada je angairana kao model za fotografiranje, jer on je najbolji dokaz da je doista lijepa i poeljna. Takoer, mnogo mi znai kontakt s mladei. Kada me studenti pozovu na predavanja, prvo kod njih osjeam veliko potovanje, sve dok ne primijete da sam sasvim obian ovjek koji je spreman satima razgovarati s njima. Kada sam ja zapoinjao na burzi, onda sam najvei dio toga to se moe nauiti predajom (a ne vlastitim djelovanjem) doznao od burzovnih profesionalaca koji su bili 30-40 godina stariji od mene. Danas su moji uenici esto 50-60 godina mladi od mene.
130

Neki razgovori nemaju veze s financijskim poslovima. Mladi ljudi, primjerice, od mene ele nauiti kako se odnositi prema ljudima ili kako se odjenuti. Neki me ak imitiraju u odijevanju. Ne bezuvjetno, u smislu da i oni sada nose leptir-manu, ali ipak imitiraju stil. Uvijek sam bio strunjak kad je rije o odijevanju. Jedno od mojih najboljih ulaganja bila je moja garderoba, odgovorio sam u jednom intervjuu. U mladosti sam mnogo pazio na odijevanje, moda zbog toga to sam imao komplekse zbog svojeg izgleda. Smatrao sam svoju pojavu beznaajnom, u svakom sluaju, nisam bio mlad ovjek dobrog izgleda. Zato sam se iznimno dobro odijevao. Ja sam u ono vrijeme bio neto poput - dodue uvijek korektno odjevenog - minkera. Kada me pitaju, uvijek savjetujem: trebalo bi se odijevati radije malo konzervativnije, nikada pretjerano po posljednjoj modi. Ako me ne pitaju, nikada ne kritiziram kako se netko odjenuo, na tom osjetljivom podruju ne elim nikoga povrijediti. Katkad neki modni detalj moe spasiti cjelokupnu pojavu. Dobar prijatelj iz Budimpete redovito me posjeivao na Azurnoj obali. Jedne ljetne veeri bili smo pozvani na elegantnu koktel-zabavu. Kad je rije o garderobi, bio je na vrlo niskim granama, a ja mu nisam mogao pomoi kod njegovih metar osamdeset. to uiniti? Doao sam naposljetku na ideju da mu pribavim monokl, to svakom daje dozu elegancije. U svom sjaju te mondene zabave doista je to njegovu figuru uinilo elegantnom. Pritom m o r a m misliti na Ferenca Molnra koji je jednom prigodom rekao: "Vrlo je elegantno nositi monokl, ali ipak se bez njega izgleda bolje."

Nije potrebno biti bogat, nego neovisan

Za sve tri moje karijere vrijedi: Ne mete nova metla dobro, nego stara. Materijalna neovisnost dala je i intelektualnu neovisnost svakome koga ne volim, a poglavito svima onima koji me ne vole zato to znam citirati Goethea. Logino je da u tom sluaju postoje oni koji ti zavide. No to mi ne smeta. Drae mi je imati tisuu zavidnih nego jednoga koji me ali. Unato tomu, imam stotine prijatelja; najmlai ima 15 godina, najstariji je nedavno umro sa 105 godina. Ako govorim o profesijama, ima tu uenika, profesora i multimilijunaa, u drutvenoj hijerarhiji nali bi se glavari carevina i kraljevina, crkveni knezovi pa i sitni prevaranti i depari. I to sve nisam doivio, gdje jo nisam ivio i pekulirao? Prije sam patio od nesanice. Nisam mogao zaspati, pa sam poeo brojiti prema jednoj staroj metodi. Nisam brojio ovice, nego prvo moje kolske prijatelje, zatim gradove i zemlje u kojima sam ivio, opere koje sam posjetio i ene koje sam poznavao. No tek kada sam proao brokere koji su imali posla sa m n o m i burze na kojima sam imao posla (u oba sluaja okrugli broj 75), smirio sam se i nakon 50. burze, mislim da je to bila ona u Lisabonu, zaspao sam.
131

Koje mi prednosti i koje nedostatke donosi starost? S dolaskom starosti mijenja se generalno psiholoko stajalite i osjeaj za vrijeme. Kada sam bio mlad ovjek, inilo mi se da je potrebno vrlo brzo zaraditi novac, osjeao sam veliku privlanost pustolovnih i riskantnih pekulacija, dakle, privlaila me igra i razmiljao sam vrlo kratkorono. Danas ivotne stvari promatram oputenije i s odreenim filozofskim stajalitem. Ne znam to e biti sutra, ali znam to je danas i to je bilo juer, a to je ve mnogo. Sada razmiljam dugorono i planiram po godinama, pritom naravno uope ne znam hou li sutra jo biti iv. Danas mi vrijeme prolazi iznimno brzo - ne kad je rije o novanim stvarima, jer za to imam veliko strpljenje. No da bih mogao udovoljiti svim svojim interesima, potreban mi je dan dug 48 sati. Ne mogu nauiti nikakvu novu materiju, nita novo to ve nisam prouavao. Zato smo mi stariji sve kreativniji u svojoj struci. Svaki dan nauim neto novo vezano uz to, svako i najmanje ivotno iskustvo, svaki najmanji dogaaj pohranjuje se u moje osobno raunalo (moju glavu), vae se, suvine informacije se odbacuju i meu starim znanjem automatski se klasificira samo ono to je bitno. Zbog bezbrojnih problema na financijskom tritu morao sam stalno biti koncentriran i tako sam osobito trenirao osobinu koja je prema miljenju mnogih psihologa vrlo rijetka. Kada ne trebam svoju glavu, mogu se iskljuiti i u njoj stvoriti potpuno zamraenje; kada mi je opet potrebna da rijeim neki problem, mogu ukljuiti 'svjetlo' i situaciju vidim tako jasno, kao da je osvijetljena reflektorima. - U mojoj radnoj sobi vlada najvei nered, uistinu prava staja, no u mojoj glavi jo uvijek vlada savren red. Jednom prigodom jedan 25-godinjak upitao me pomalo zloesto bi li se elio mijenjati s njim? "Naravno", odgovorio sam, "pod uvjetom da u svojem kovegu ponesem svoje iskustvo i svoje doivljaje!" On nije znao da i starost ima svoje ari. Nije takoer znao da mi koji smo stariji od 80 od grada Pariza dobivamo poseban dar: u podzemnoj eljeznici od 9 do 17 sati moemo se s kartom drugoga razreda voziti u prvom razredu. ivot poinje tek u 85. godini. Nisam li u pravu?

132

Kazalo
A
"Agent de Change", 27 Akademija znanosti, 13 Alexander, tvrtka, 23 Alpbach, 63 Antisemitizam, 28, 128, 129 A. Spitzer und Cie., 106 AT&T, 62,89 Atena, 119,124 Auschwitz, 50, 128, 129 Austro-Ugarska Monarhija, 74, 77, 107, 119,120, 129 Be, 19, 67, 69, 78, 104, 105, 120, 126-127 Berlin, 5 2 , 7 7 , 9 8 , 9 9 , 121 Bliski istok, 65 Blue chips, 62 Blumenthal, Michael, 72 Bombay, 119,124 Boulevard des Capucines, 30 Braa Blanc, 105 Braa Hunt, 103 Brecht, Bertolt 70 Buchenwald, 95 Budimpeta, 21 Budimpetanska burza penice, 44, 119 Buhl III., Henry, 113-114

B
Bacon, Francis, 88 Baker, Josephine, 22 Balogh, lord, 64 Balzac, 22 Bankarska konferencija u Mnchenu, 13

Bulonjska uma, 83 Burza, 15-17,23 'Burzovna mudrost', 16 burzovna logika, 43 burzovna matematika, 39 burzovni brokeri, 23, 25 June Amerike, 122 netransparentnost, 16

133

u Bruxellesu, -121 u Stockholmu, 121 uloga psihologije, 15,17 Burzovna tendencija, dugorona, 36 kratkorona, 35-36 srednjorona, 36 Bush, George, 64 Bayerischer Hof, 13

C
ekovna knjiica, 20

D
Daimler-Benz, 36-37 Daleki istok, 111 Dal, Salvador, 119 Darvas, Lili, 21

C
Capital, magazin, 16, 50, 90, 92, 112, 113,126 Carco, Francis, 22 CEBIT sajam, 57 Champs-lyses, 22 Chemnitz, 80 Chevalier, Maurice, 22 Chicago, 48, 49, 56, 102, 119, 122, 123 Christians, dr., 92 Chrysler, 37-38 Citron, Andr, 94,105-106 Coblenz, Gaston, 113 C O - C O M liste, 52 Comdie Franaise, 53, 93 Conditio sine qua non, 45 Confusin de confusiones, 30, 43 Cornfeld, Berni, 113-117 Cripps, Staford, sir, 14 Csepel, otok, 93 Csepel, poduzee, 93

Das ist die Brse, 126 Dassault, Marcel, 94-95 De Beers dionice, 107 de Castellane, Boni, markiz, 20 de Gaulle, general, 27 de Montaigne, Michel, 63 de Monzie, Anatole, 27 Deauville, kockarnica, 94,105-106 dem Weis, Nathan, 98 Demokratska Republika Njemaka, 77-81, 121 Den Haag, 97 Der Massenkonsum, 15 Deutchen Museum, 60 Deutsche Bank, 91-92 Devalvacija, 14 Dionice, 'Paris-Basa', 85 Dolar, 16 Dolarski pekulanti, 16 Dostojevski, 106 Dow Jones indeks, 48, 49, 56, 64, 66, 114, 117, 124 Dr. Oetker, 91

134

Dresden, 80 Drugi svjetski rat, 29, 52, 56, 60, 70, 110,125 Dumas, Alexandre, 116

knjievnost, 63 trite, 111 vlada, 70 Frankfurt, 28, 63, 99, 119, 121, 127, 128 Frankfurter Allgemeine, 63 Funta, 14, 26

E
Edison, Thomas, 87 Effecten-Spiegel, 60 Einstein, Albert, 34, 112, 128 Eisenhower, 89 Elliottova teorija valova, 104 Engels, Friedrich, 34 Engleska banka, 52 Engleska, 76 Europska zajednica, 53 Expo 67, 88

Future indeks drutvo, 56, 102

G
Galicija, 57 Genscher, 60 Goethe, J. W 38, 125, 131 Gorbaov, Mihail, 5 1 , 5 2 , 6 1 'Gorbaovljevo pekuliranje na rast cijena', 51,53 Gould, Anne, 20 Goverts, Henry, 126 Greenspan, Alan, 59, 66

F
Fait accompli fenomen, 41,66 Falk & Co., 64 Farkas, Karl, 81, 109 Farrell, Robert, 64 Fascinacija novcem, 19-34 Faust, 38 FAZ magazin, 45 Faze burzovnog ciklusa, 44 Feldstein, Martin, 64-65 Folies Bergers, 93 Francuska banka, 26 Francuska, glazba, 70

Gross, Johannes, 45,91

H
Hahn, Albert, 109,112 Halfmoon Street, 97 Hannover, 57 Harvard, 50 Heller, Gottfried, 127 Herriot, Edouard, 87 Herriotova vlada, 27 Hindenburg, 74 Hitler, Adolf, 27, 28, 32, 67, 80, 128-130

135

Hladni rat, 52

Knock, dr., 63 Kockar, 106 Koebl, Herlinda, 128 Kohl, kancelar, 78 Konfucije, 104 Kostolany, Andre, 13, 19, 25, 27, 32, 34, 57, 60, 70, 89, 90, 97, 113, 136-128, 130 Kostolanyjeva nagrada, 70

Hofmann, Gustav, 85 Holding Franaise, "Holfra", 25-26, 28 H o m o speculator, 87 Hudson Bay, 61 Hussein, Saddam, 65

I
Iacocca, Lee, 37, 94 IBM, 36-37,56-57 Igre na sreu, 20 Indeksni ugovor, 48-49 Isotta-Fraschini, 37 Israel, denuncijant, 26-27 Istoni blok, 52

pekulant, 13 Kremlj, 51 Kreuger, Ivar, 24 'Krez', 19 Krull, Felix, 126 Kuh, Anton, 32

L
L'Extension de l' Industrie Franaise, 25 La Manche, 102 Lambsdorff, Otto Graf, 72 Law, John, 120 Le Bon, Gustave, 35 Le Touquet, 22 Le Trouhadec, 53 Legija asti, 27, 28 Leipzig, 80 Lessing, 98 Leviticus, Moritz, 97 "Logika d.d.", 16 London School of Economies, 50 London, 24, 30, 38, 50, 56, 64, 96, 97, 119, 122, 125 Londonska burza, 64

J
Janos H., 29 Japan, 16, 30, 52, 65, 110, 111, 123 Johnson, Ben, 30 Junk bonds, 62

K
Karlo V., car, 124 Krtnerstrae, 67 Kstner, Erich, 113 Katona, George, 15,45 Kellermann, Bernhard, 102 Keynes, John Maynard, 36, 64, 73, 88
136

"Lopov iz Bagdada", 22 Louis Philippe, 78 Lustiger, kardinal, 102, 129 Lyon, Victor, 85

New Delhi, 89 New Orleans, 22 New York Herald Tribune, 113 New York, 112, 113, 119, 123, 125, 127 Newton, Isaac, sir 88 Novi Amsterdam, 54

M
Madridska burza, 120 Maarska, 32, 33, 51, 73, 74, 77, 79, 91, 93, 119, 120, 129 Manhattan, 54 Marx, Karl, 34 Maxwell, Elsa, 20 'Mayflower Amerikanci', 20 Mendelssohn, Moses, 98 Mendelssohn-Bartholdy, Felix, 99 Menzer, Ernst, 30, 32, 33 Merrilla Lynch, 64 Michelin, obitelj, 94 Minhenska pinakoteka, 13 Molnr, Ferenc, 92,131 Monte Carlo, 83-84,105-106 Montparnasse, 22 Morgan, John Pierpont, 64 Morus, Thomas, 34 Muliar, Fritz, 57 Mnchen, 13, 30, 60, 92, 102, 121, 127

Nj
Njemaka, Istona, 78 monetarna pitanja, 14 Savezna banka, 14 Njujorka burza, 83,96, 120

0
Obveznice, dravne, 97 industrijske, 61 japanske, 60, 110 ruske, 61 trite, 36, 56 Orient Express, 22 Oscar, pa, 103 Oustric, Albert, 25-27, 29

N
Nafta, 16 'naftni ok', 17 Nagrada Goncourt, 29

P
Palaa Rothschild, 27 Pandorina kutija, 110 Papa Ivan XXIII., 102
137

Parc Monceau, 27 Parika burza, 25, 28, 110-112, 122 slom Oustrica, 25 Pariz, 15, 21-29, 33, 52, 69, 85, 95-98, 110-112, 115, 119, 122, 125, 127, 129, 132 Parlament, 14 Pecunia non olet (Novac ne smrdi), 29 Perquel, Adrien, 27 Pesimistini ulagai, 17 Peugeot, 25 Phl, Karl Otto, 78-79 Poiret, 22 Poljska, 77, 79, 129 "Potjera za zlatom", 22 Poullain, 93 Prechter, Robert, 63, 104 Pruska, istona, 74 Prvi svjetski rat, 64, 93, 128 Psihologija gomila, 35 Psihologija masa, 42 Psihologija publike, 15 Psychological analysis of economic behavior, 15 Psychological economics, Puccini, Giacomo, 34 15

Rieger, Peter, 127 Rimska burza, 120 Riquet, Pre, 95 Rivarol, Antoine, 113 Romains, Jules, 53, 63 Rothschild, 19, 27, 99, 121, 122 Royal Dutch, 111 Rue Royale, 33

S
Sachs, Beckmesser, 76 SAD, 1 5 , 3 7 , 4 8 , 5 1 , 5 2 , 6 5 , 6 6 , 8 9 San Francisco, 119, 123 Savezna banka Savezne Republike Njemake, 14, 48 Savezna Republika Njemaka, 16, 32, 75, 77-79, 81,90, 99, 111, 128 Savezne rezerve amerike emisijske banke, 48 Savezne rezerve, 59, 66 Schicchi, Gianni, 34 Schlesinger, 48 Schmidt, Helmut, 35, 72 Schmitz, Horst, 92 Schopenhauer, 19 Schopenhauer, filozof, 47

R
Rastinjak, 22 Reagan, Ronald, 5 1 , 5 2 , 6 4 Reichenberg, 33 Reich-Ranicki, Marcel, 128 Rheinhardt, Max, 21

Shakespeare, 88 Shaw, George Bernard, 19 Si la bourse mtait conte, 15 Siemens, 36, 50, 90 Silicijska dolina, 31 Simpl, beki kabare, 109 Sindikat arapskih zemalja, 16

138

Slom burze, 1929., 59, 64, 107 listopad 1987., 35, 45, 48, 49, 51, 54, 55, 59, 67, 78 Smith, Al, 112 Sotheby's, 30 Sovjetski Savez, 52, 67, 77, 120, 129 Spiegel, 78 St. Germain des Prs, 99 St. Louis des Invalides, 95 Stockholm, 24 Sddeutsche Zeitung, 61 Sustavi EOP-a, 54 Sveuilite Konstanz, 18 Szondi, Leopold, 125

T
Tannenberg, 74 Tehniki fakultet u Darmstadtu, 18 Tel Aviv, 119,124 Iheobald, Adolf, 112 Tokio, 110,119,123 Train, John, 45 Trend, magazin, 126 'Trite vlanih nogu', 26

V
"Valpone", 30 Voltaire, Franois-Marie, 72, 126 von Bethmann, Philipp Freiherr, 63

S
panjolska, 94, 120, 129 Spekulacija, devizama, 16 na pad cijena, 16, 24-26, 39, 40, 47, 49, 50, 69, 71, 84, 86 na porast cijena, 2 3 , 2 4 , 4 1 , 4 7 , 50-53, 64, 71 pekulanti, 1 7 , 1 8 , 2 5 , 2 8 bik, 84-87 medvjed, 84-87 pekuliranje u tri faze, 45-46 vicarska, 110,111,122,125

von Primnitz, barun, 99 von Quadt, Peter, 92 von Thurn und Taxis, Johannes, knez, 109 Vyth, A. J., 96,98 Vyth, Hugo, 97

W
Wall Street, 28, 51, 54, 56, 60, 61, 64-66, 75, 83, 84, 115, 119-124, 130 Washington, 51,59 Watson mladi, 56 Weinreb, Eugne, 50 Weiss, Manfred, 93,94 Westdeutsche Landesbank, 92-93 Wilde, Oscar, 60

139

Wuppertal, 91

Zlatni standard, 59 Zrich, 78, 111, 120, 125, 126, 129 Zweig, Stefan, 30

Y
Young obveznice, 107 eneva, 51, 113 idovi, 26, 28, 32, 86, 99, 105, 124, 128-130 Zimmerer, Carl, 102 Zlatni momci, 49, 55

140