DNEVNIK

DIANE BUDISAVL}EVI 1941-1945.

1941.

Uvod
Moja velja je Slovenka. Od nje sam saznala za pomo koju ovdanji Slovenci pruaju izbjeglicama sa slovenskih podruja koja su zauzeli Nijemci. Moja krojaica je idovka. Nekoliko puta mi je pripovijedala o velikoj akciji pomol i koju je idovska bogotovna opina namijenila svojim lanovima u koncentracijskim logorima. Za progonjene pripadnike pravoslavne vjere nije u Zagrebu postojala nikakva akcija pomoi. Moji prijedlozi nekim gospoama iz pravoslavnih krugova da se organizira takva pomo nisu naili na interes.

23. listopada 1941.

Moja ogorica, ga Mira Kuevi saznala je prilikom posjete gi Mariji Laevi da postoji veliki koncentracijski logor u kojem se osim idovki nalaze i pravoslavke s djecom. idovska bogotovna opina ima nalog uzdravati taj logor i moda bi se mogli dati prilozi za pomo enama i djeci kranske vjere. Odluile smo se o tome poblie informirati u idovskoj opini. Istog dana poslijepodne otile smo u ured u Trenkovu 9, "Skrb za logore". Tamo prisutan g~spodin nije bio informiran mogu li se erimati prilozi za zatoenike koji nisu Zidovi. Obeao je da e se raspitati u Zidovskoj opini i molio nas da idui dan ponovo doemo. Moja ogorica i ja smo u to vrijeme samo namjeravale mjeseno davati novane priloge.
2

24. listopada 1941.

Budui da moja ogorica vie nije bila u Zagrebu, otila sam, prema dogovoru, poslijepodne sama u Trenkovu 9. Bila sam vrlo ljubazno primljena i neki
idovska opina u Zagrebu osnovana je 1806. godine. Do njemake okupaeije Zagreba i proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske djelovale su u Zagrebu tri idovske vjerske opine: najvea i najbrojnija opina Akenaza (palmotieva 16), sefardska (Karadieva 3) i opina ortodoksnih idova (Duga ul. 32). U vrijeme uspostave NDH u Zagrebu je ivjelo vie od 12.000 idova. Neposredno nakon uspostave NDH zabranjen je rad idovske opine u Palmotievoj 16. Odlukom idovskog odjela Ustakog redarstvenog povjerenstva, idovskoj opini dozvoljena je 16. svibnja 1941. obnova rada. Opina pod nazivom idovska bogotovna opina ima sjedite na Trgu kralja Tomislava 4. Nadrabinat i pojedini odsjeci, pa tako i odsjek "Skrb za logore", smjeteni su u Trenkovoj 9. Neke od zadaa idovske bogotovne opine biJe su uzdravanje puke kuhinje i dijeljenje besplatne hrane, uzdravanje doma nemonih starica i staraca, podupiranje siromanih idova te skrb za logore interniraca. Tako je 1941. u potpunosti morala uzdravati logore u Lobor-gradu i akovu, te pomagati dopunskom hranom, lijekovima i odjeom zatOenike u logoru Jasenovac. Marija Ladevi (1871-1961), rodakinja dr. Julija Budisavljevia.

13

Dnevnik

Diane

!3udisavljevi

gospodin Stein> me molio da s njim odem u glavni ured idovske bogotovne opine na Tomislavov trg 4. Tamo su mi objasnili da nije dovoljno samo davati pojedinane priloge ve je nuno u pravoslavnim krugovima organizirati jedan odbor koji e preuzeti brigu o pravoslavnim zatoenicama u logoru Lobor-grad U logoru se nalaze ene s djecom, vrlo loe smjetene, na golom podu, ispod krova koji nije stropom odvojen od tavana, bez pokrivaa i tople odjee, bez najpotrebnijeg. Bilo bi nuno da se nau ljudi koji e preuzeti brigu za r.jih. idovska opina ima od ustake policije potrebne dozvole za provedbu takve pomoi. Ukoliko jo nedostaju neke dozvole mogue ih je pribaviti. (Kako 52 k::.sn;je pok"zalc, te su tvrdnje bilo potpuno pogrene. N~e postoj,tlo nikakvo odobrenje Za akciju romoi izuzev za onu nareenu ZidovSk:oj orini.) Pitali su me namjeravam li organizirati takvu pomo. Odluno sam to za_"ijekala rekav; da jo nikad nisam suraivala u nekoj dobrotvornoj akciji, nikad nisam bIla lan neke udruge i da smatram da nikako nisam prikladna osob" za takav posao. J edi:lO sam spremna davati priloge za progonjene. ~uboiw potresena onime to sam ula o stanju interniranih, pristala sam u;;-.it; rc bude u mojoj moi da se akcija pomoi organizira. Meutim, moj razgovor S nekoliko poznanica nije doveo ni do kakvog rezultata.
4

26. listopada 1941.

Moj mu' se onda sjetio jednog znanca i poslijepodne doao je k nama arhitekt g. dr. Marko Vidakovi". Nakon to sam mu opisala situaciju, odmah je zduno pristao prihvatiti se posla. Bio je spreman otii u idovsku bogotovnu opinu na potonje dogovore. Dr. Vidakovi posvetio se akciji s neumornom marljivou i ustrajnou. (Zajedno smo radili do travnja 1944. Tada je dr. Vidakovi zapoeo samostalnu akciju i neumorno je dalje vodio. Budui da nisam eljela upravljati tuim novcem, preuzeo je blagajnu. Uredili smo to tako da je novac bio pohranjen kod mene u kasi za koju je dr. Vidakovi imao

,
I

Robert

Stein,

slubenik

idovske

bogotovne

opine

(Socijalni

odsjek).

l.obor-gT:lc! kod Zlatara. Logor osnovan krajem rujna 1941. u dvorcu koji je do tada koriten kao Dom staraca. l3iu je namijenjen za smjcraj srpskih i iJovskih ena s Jjccom. Prve zatoenice dovedene su u logor 5. i o. lisrop::tda 1941. iz logura l'ruica. G~acl, fiziko iscrpljivanjc i nchigijcnski uvjeti LI logoru dovdi su do masovnih oboljenja, osobito djece. ZiJovkc su iz ovog logora veinom transportirane u Auschwitz, 'I Srpkinje na prisilni rad u Njemaku. Kirurke klinike ~rcdicinskog fakulreta Sveuiurba-

\ Julije !3udisavljevi (1882-1981), spec. kirurg, predstojnik lita u Zagrebu, suprug Diane !3udisavljevi. , ~Iarko Vidakovi ni"iku i ruralnu (1890-1976), probkmariku.

arhitekr, urbanist i publicist. Studirao u !3eu i Pragu. Specijalizirao Doktorirao 1939. Jedan od glavnih suradnika D. !3udisavljevi.

1941.

klju. Na taj nain nijedan od nas nije samostalno mogao raspolagati novcem. Ukoliko njega nije bilo, a trebalo je neto platiti, uinila sam to svojim novcem koji mi je uz predoenje potvrde kasnije vraen. Tek nakon prestanka zajednikog rada morala sam sama voditi blagajnu.) Istog dana, pred veer, doao je k meni s preporukom gospodina Laevia uro Vukosavljevi i izrazio spremnost za suradnju. (Gospoclin Vukosavljevi, usprkos poodmakloj dobi, nije prezao ni od kakvih napora i dok je bilo potrebno svakodnevno je dolazio k meni i s mnogo samoodricanja i ljubavi radio za progonjene. Jo sada, u svibnj u 1945. on je moj vjerni suradnik. Opetovano me je uvjeravao da u svako doba mogu na njega u potpunosti raunati.) U idovskoj bogotovnoj opini mi je reeno da su iz Lobor-grada, koji se nalazi pod njemakom upravom (Vofksdeutsch'), stigle liste s imenima zatoenica u kojima je navedeno najpotrebnije to pojedina zatoenica treba. Dobit u prijepis onih lista koje se odnose na pravoslavke.
7

Poetak Akcije
27. listopada 1941.
Preuzela sam te liste u Trenkovoj (Pri/og 1). Budui da se nije nitko naao tko bi organizirao akciju pomoi, a da sam stalno razmiljala o tome kako je ona nesretnima nuna, nametnulo se samo od sebe, da uz pomo svoja dva portvovna suradnika, sama preuzmem taj zadatak. U meuvremenu se, meu do tada vrlo zaplaenim pravoslavcima, vrlo brzo proulo da je ipak mogue pruiti pomo i nevjerojatnom brzinom je zapoelo prikupljanje odjee. Narednih dana neprestano su dolazile i odlazile meni nepoznate gospoe. Neprekidno su stizali novi omoti. Budui da se smjelo raditi samo u tajnosti, a ja sam imala vrlo malo znanaca, savjetovala sam da se primijeni sistem "snjenih gruda". Svatko neka obavijesti svoje poznanike, ukoliko se u njih moe imati potpuno povjerenje, a oni neka obavijeste svoje znance, itd. Na taj je nain bilo za nekoliko dana mogue animirati velik broj ljudi i pribaviti znatan broj toplih odjevnih predmeta. Uz pomo mojih dviju keri

, ,

Lazar

Laevi

(1863-1949), nacionalnosti

suprug

Marije

Ladevi,

roakinje

dr.

J utija

Budisavljevia. Reicha u granicama iz 1937. i

Osobe njemake Austrije.

koje nisu ivjele na podruju

Njemakog

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

i nekoliko njihovih prijateljica zapoelo se u naem stanu sa ivanjem. Od vunenih i barunastih zastora ivani su djeji kaputi, haljine i pokrivai. U mojoj velikoj garai se razvrstavala i pakjralo. Zatim se kupovalo. Budui da sam zapoela i s prikupljanjem novca, imali smo neto sredstava za kupovinu. Jedan od glavnih uvjeta koji su postavljali darovatelj i bio je da se ne biljee njihova imena. (Razlog tome je bio strah od progona. Tih zahtjeva sam se do kraja pridravala. Tek kasnije, moda prekasno, pouena iskustvom, poela sam, kad je to zatraeno, za darovane priloge izdavati potvrde, tako da su darovatelji mogli dokazati da su dali prilog. Medutim kod mnogih, esto velikih priloga, potvrda je bila izriito odbijana. Budui da sam se strogo pridravala zahtjeva darovatelja da nikakva imena ne biljeim, nisam kasnije mogla kazati tko je sve i koliko darovao.) Kupovali smo u prvom redu vree za slamu, budui da su nam u idovskoj opini rekli da su nabavi jene velike koliine slame, kako zatoenice ne bi morale spavati na hladnom podu. (Te vree, kao i niz drugih stvari, u prvom redu deke, uprava logora nije kasnije podijelila zatoenicama.) Kupovali smo zatim deke, koje se moglo dobiti samo pomou "kartica". Kupovali smo, dakle, onoliko deka koliko nam je bilo dato kartica. Na sajmitu sam kupila papue.Tamo su me upozorili na firmu "Negro"" kod koje smo naruili vei broj bakandi (Pnlog 2). Odustali smo od zamisli da za svaku pojedinu zatoenicu sloimo paket, smatrajui da ne moemo sloiti sve to je u svakoj pojedinoj listi bilo navedeno. Zatoemce neka same provedu raspodjelu ve prema tome to je svakoj najpotrebnije. Osim toga, bilo je ve prilino hladno i eljeli smo to je mogue prije poslati barem dio stvari. Uz to, postojala je stalna opasnost da nam ustae skupljeno oduzmu, pa nismo eljeli u mojoj garai imati preveliko skladite. U idovskoj bogotovnoj opim su nas uvjeravali da postoji potpuno jamstvo da e sve to se poalje u logor biti podijeljeno zatoenicama. Smjelo se slati samo odjeu, cipele, vree za slamu i pokrivae, a ne i hranu i duhan.

Poiljke u Lobor-grad
6. studenoga 1941.
Bio je za sve nas sretan dan kada smo u Trenkovaj bala uivenih u vree za slamu,
Ncgro Ferdo, Graani 149.

mogli predati 14 velikih

1941.

7. studenoga 1941.
7 pojedinanih paketa u velikim papirnatim vreama i

8. i 9. studenoga 1941.
ponovo 11 bala i 3 pojedinana paketa.

8. studenoga 1941.
Saznala sam da je iz Lobor-grada putena zatoenica ga Kovaevi jom djecom i da se nalazi u Zagrebu. sa svo-

9. studenoga 1941.
Posjetila sam je i saznala neke pojedinosti o logoru - onoliko koliko se ta vrlo zaplaena ena usudila govoriti. Kao najvanije, saznala sam da se pravoslavke osjeaju potpuno izolirane od idovki, da su meu sobom izabrale komandanticu, Radojku Vasiljevi, koja se jako brinula za svoje supatnice i da se njoj moe mirno prepustiti pravedna raspodjela robe. Nakon toga smo otili u idovsku opinu i ponovo adresirali pakete i to za pravoslavne zatoenice, na ruke Radojke Vasiljevi. Moj cilj je sada bio da, ako ikako bude mogue, odem osobno u logor i da na licu mjesta utvrdim najbolji nain organiziranja pomoi. U idovskoj bogotovnoj opini su mi savjetovali da se obratim dr. Pajasu. Dr. Pajas se brinuo za tienike starakog doma koji se takoer nalazio u Lobor-gradu. Moj mu mi je ugovorio sastanak s njim.

11. studenoga 1941.

Dr. Pajas mi je obeao da e me prvom prilikom pokuati povesti sa sobom. Tijekom razgovora sve se vie u meni budila sumnja u stvarnu raspodjelu robe poslane u logor. Stoga sam jo istog dana otila u idovsku opinu i zabranila odailjanje bala i paketa koji su jo bili u opini, rekavi da je dogovoreno da se oni raspodijele posredstvom starakog doma. S velikim negodovanjem sam

Dnevnik Diane Budisavljevi

12. studenoga 1941.

saznala da je prethodne veeri komandant logora Karl Heger bio u Trenkovoj, vidio bale i strogo naredio da se smjesta natovare na njegov kamion. Tome se nisu usudili usprotiviti. Bili su to debeli, topli pokrivai, zimski kaputi, haljine, rublje, cipele, veim dijelom u odlinom stanju, mnoge stvari gotovo nove. U to su vrijeme ljudi te stvari jo imali, mogli su ih dati i davali su ih rado. ovjek je bio tako sretan da se moe izvui iz dotadanje letargije i da moe stvarno pomoi svojim ljudima. (Kasnije smo saznali da od svih tih nunih stvari gotovo nita nije bilo podijeljeno, sve je komandant upotrijebio u vlastite ili druge svrhe.) Konano ostvaren. je moj cilj da osobno odem u logor, nakon nekoliko odgoda, bio
lO

Posjet Lahor-gradu
25. studenoga 1941.
Dr. Pajas je doao po mene unajmljenim ustakim autom za koji sam platila benzin i posudbu. Vozio je njegov sin. Utovarili smo kod mene nekoliko paketa, izmedu ostalog jedan s pamunim maramama za glavu koje nam je dao jedan tvorniar. Zatim smo otili u stan dr. Pajasa, gdje je utovareno jo mnogo paketa i gdje nam se pridruila sestra Anka Mele" iz Crvenog kria. Zatim smo otili u idovski odsjek Ravnateljstva ustakog redarstva, iji je predstojnik Ki.ihnel'2 morao izdati dozvolu meni i sestri za posjet logoru. Propusnice su nam bile izdane bez ikakvih potekoa. elim naglasiti da mi je i kasnije, kadgod sam to trebala, predstojnik izlazio u susret i uvelike pomagao. (Nakon osloboenja taj je ovjek, koji je i idovima pomagao koliko je mogao, poinio samoubojstvo.) Usprkos propusnicama, u Lobor-gradu nam je bio zabranjen ulaz. Tek nakon duljih pregovora uspio je dr. Pajas dobiti dozvolu da uemo u zgradu pod uvjetom da ni o emu to emo vidjeti nikome nita ne govorimo. Dr. Pajas mi je savjetovao da cijelo vrijeme budem uz njega. Po,.. Karl Heger, urar iz Zagreba, pripadnik njemake narodne skupine (Vo/ksdeuIJCb), komandant logora u Lobor-gradu. " Anka Mele (1903-?), diplomirana medicinska sestra. Godine 1942. na privremenom radu u Hrvatskom
crvenom kriu.

" Vilko Kuhncl, predstojnik idovskog odsjeka u Ravnateljstvu ustakog redarstva NDH.

1941.

sluala sam ga i zahvalna sam mu to si je dao mnogo truda kako bi mi omoguio vidjeti sve najvanije prostorije i kako bi mi omoguio porazgovarati sa zatoenicama onoliko koliko su mi to stalni pratioci dopustili. Ujutro je ta straa bila vrlo stroga, ali nakon posjete mjesnom upniku, kod kojeg smo se sami pozvali na zakanjeli ruak, poslijepodne se straa promijenila i tijekom duljeg boravka lijenika u ambulanti, ekajui ga u hodniku, mogla sam bez daljnjeg u prisustvu sada susretljivih uvara govoriti sa enama koje su me okruile. Bilo je to na idovskom odjelu. Kasnije, u dvoritu, ekale su me pravoslavke i sad sam konano saznala za mene najvanije injenice: da od bala koje smo poslali nita nije bilo podijeljeno i da se moe slati hrana koja im je nuna. Na moje pitanje to najvie ele dobila sam jednoglasan odgovor - enjak. Kako ne bih prokockala ponovni odlazak u logor, pridravala sam se nareene zabrane opisa prilika u logoru i svojim suradnicima samo rekla da je sada na najvaniji zadatak slanje hrane i traenje da se ono to smo poslali i podijeli.

Biskup Popi

28. studenoga 1941.

Posjetila sam dr. K.leinbergera, za kojeg je bilo poznato da svoja njemaka poznanstva u velikoj mjeri koristi za pomo progonjenima. Savjetovao mi je da se obratim protestantskom biskupu koji je bio posrednik izmeu folksdojera l4 i njemakog Wehrmachta i imao je znatan utjecaj kod organizacija folksdojera. To je bilo vrlo vano, budui da su komandant logora i strae pripadali formaciji folksdojera.

29. studenoga 1941.

Razgovor s protestantskim biskupom Poppom.

Prethodnih dana vodila sam razliite razgovore, izmeu ostalog s gom dr. tampar, lijenicom za djecu i sestrom Ankom iz Udruge sestara pridruenih
Philipp Popp (1893-1945), biskup Evangelike crkve u NDH .

. Od 1935. do 1945. Wehrmacht je naziv za regularnu oruanu silu nacistike Njemake. Sastojala sc od kopnene vojske (Heli), ratne mornarice (Knegslllarine) i ratnog zrakoplovstva (Luftwalfe).

19

Dnemik Diane Budisavljevi

Crvenom kriu. Zakljuile smo da je najbolje rjeenje da se jednom tjedno u logor autom prevezu sendvii i tamo podijele. Ve prema sredstvima s kojima emo raspolagati, sendvii e sadravati razliite namirnice i pritom e se paziti na potreban broj kalorija. Da bi se to moglo ostvariti, potrebna je dozvola za ulazak u logor i za dijeljenje hrane. To bi nam mogao ishoditi biskup i zbog toga sam ga posjetila. Najprije nije htio vjerovati da su ene i djeca u logorima. A onda, kad sam ga zamolila za pomo, postao je vrlo suzdran, opirno mi je govorio da vodi velike polemike, jer se propagira samo prijelaz na katoliku vjeru, a ne i na protestansku. Zbog te svae ne eli nita traiti od vlade. Kad sam mu kazala da se u velikoj mjeri radi o enama koje su prele na katoliku vjeru, kazao je da je onda zadatak nadbiskupa da se pobrine za te ljude. Uostalom, na folksdojere nema utjecaja. Neka se obratim tajniku nadbiskupa i traim audijenciju, za to e mi dati preporuku.

Prvi przjem kod nadbiskupa 5tepincal5

1. prosinca 1941. Stepinca.

Kod tajnika nadbiskupa

3. prosinca 1941.
Moj prvi prijem kod nadbiskupa dr. Stepinca. I tamo je rezultat razgovora bio potpuno negativan. adbiskup mi je rekao da nema nikakvog utjecaja na vladu, tamo nita ne moe ishoditi. Spreman je zauzeti se za stvar, ali unaprijed zna da ne moe nita postii. Krug mojih suradnika se u meuvremenu proSIrlo. Pomagali su mi ga Becii" s kerima, ga dr. Divjak, gjca Stana Radosavljevi, gica Mirjana Lackovi, ing. Vasili. Od njega sam saznala za prisustvo i adresu poslanika iz l7 Sarajeva, dr. Besarovia Budui da smo pretpostavili da e se on u velikoj

" Alojzije Stepinac (1898-1960), zagrebaki nadbiskup. " Ljubica Beci (1887-1972), mr. farmacije, supruga slikara Vladimira Becia. Zajedno s kerima Mjrom Beci-Urban (rod. 1916) i Veram Beci-Velebit (rod. 1920), suradnica D. Budisavljevi. ,- Sava Besarovi (1889-1945), dravni dunosnik u DH. Poetkom 1942. pozvan kao predstavnik Srba u Hrvatski dravni sabor, a 23. veljae izabran za saborskog biljenika. Od 11. listopada 1943. dravni ministar u Vladi lDH.

1941.

mjeri zauzeti za pravoslavne, nastojala sam se s njim sastati. Napisala sam mu pismo kojim sam traila da me primi. Uinila sam to 9. prosinca 1941.

Istovremeno sam o tome razgovarala s g. Vukosavljeviem. Bio je spreman dr. Besarovia potraiti u hotelu Esplanade. Nakon prethodnog telefonskog dogovora sastao se s njim 10. prosinca 1941.

u 10 sati prije podne i u 3 sata poslijepodne je dr. Besarovi doao k meni, nakon to je u 11 sati imao audijenciju kod poglavnika. 12. prosinca Dr. Besarovi 1941. kod mene u 18,30.

Ministar dr. Artukovi

13. prosinca 1941.

18

Dr. Besarovi kod mene u 15,30 sati. U skladu s mojim nastojanjem da dobijem dozvolu za posjete logoru, ishodio mi je audijenciju kod ministra unutranjih poslova dr. Artukovia. 16. prosinca 1941.

Audijencija kod Artukovia. Bio je vrlo ljubezan, ali je izjavio da nije kompetentan za ono to meni treba, jer takvu dozvolu moe izdati samo ravnatelj za

'" Andrija Artukovi (1899-1988), odvjernik i poliriar. Od 16. travnja 1941. do 10. listopada 1942. ministar unutranjih poslova NDH, zatim do 1. listopada 1943. ministar pravosua i bogotovlja, a od 29. travnja do 1. listopada ponovo ministar unutranjih poslova. Od 11. listopada 1943. do kraja rata dravni prabiljcnik - uvar dravnog peata.

21

Dnevnik

Diane

Burusavljevi

sigurnost Kvaternik". Kad sam rekla da mi se tamo nee dozvoliti prijem, obeao mi je da e ga ishoditi. Budui da je ravnatelj na putu, neka mu se javim 19. Ja moje pitanje je li moj rad za internirane uope dozvoljen, izjavio je da jest i da mi u tome ni jedna instanca nee praviti bilo kakve tekoe. Na toj usmenoj dozvoli sam u budunosti gradila svoju Akciju. Bila je to moja jedina, bila sam svjesna, naravno, vrlo iluzorna zatita od ustaa. Od 19. prosinca 1941. cijeli tjedan sam dnevno telefonirala ministrovu tajniku. U poetku mi je bilo dozvoljeno razgovarati i sa samim ministrom. Svaki put mi je rekao da ga zovem idui dan. Kasnije mi je bilo samo reeno da ministra nema, ali mi poruuje da jo nita nije mogao uiniti. Odgovori su bivali sve krai, sve neljubazniji. Na kraju sam zakljuila da ministar Artukovi ili nee ili ne moe ishoditi prijem kod ravnatelja sigurnosti. Prekinula sam s telefoniranjem bojei se neugodnih posljedica. 21. prosinca U ovdanjoj 1941. bolnici umrla je zatoenica iz Lobor-grada Biljana Radan.

23. prosinca 1941.

1

jezin sprovod

za koji je trokove

snosila Akcija.

Poiljke

hrane u Lobor-grad

Zatoeni u Lobor-gradu bili su iz Bihaa, Sarajeva, Mostara i Stoca. Za potonje se naroito zauzimao g. M. (bankovni inovnik). Budui da odailjanje namirnica jo uvijek nije u veoj mjeri bilo organizirano, pridruila sam se njegovoj privatnoj akciji, tako da je dvoje studenata iz Hercegovine odnosilo male pakete u logor. Tamo su putovaLi vlakom, a zatim kolima od kolodvora do

"

Eugen Dido Kvaternik (1910-1962), politiar. U travnju 1941. imenovan ravnateljem za javni red i sigurnost NDH, a li svibnju dravnim tajnikom LI Ministarstvu unutranjih poslova. Postavljen na c.:lo Ustake nadzorne slube (UNS) 23. kolovoza 1941. kao ustaki nadzorni zapovjednik. U kolovozu 1942. imenovan i zapovjednikom nadzorne slube u ustakoj vojsci. Paveli ga razrijeio dunosti u rujnu 1942.

22

1941.

logora. Takvi paketi su slani 18. i 20. prosinca. Kako smo u meuvremenu saznali da je odreeni broj ena i djece prevezen u novoosnovani logor u Gornjoj RijedO, studenti su pristali i tamo odnositi pakete.

24. prosinca

1941.

Putovali su tamo po jednom vrlo hladnom i vjetrovitom danu. Bilo je mnogo snijega. Jedva su izdrali put po takvoj hladnoi. No, priali su nam da im je sve tekoe nadoknadilo veliko veselje i srea zatoenica kad su spoznale da nisu potpuno zaboravljene.

29. prosinca

1941.

Bilo je to ponovo vrlo kritino vrijeme za pravoslavne. Stoga sam odluila telegrafirati dr. Besaroviu, koji se tada nalazio u Sarajevu, da iskoristi svoje jake veze s poglavnikom i zauzme se za progonjene.

30. prosinca

1941.
u Lobor-grad.

Slanje namirnica

6. sijenja 1942.
Poslijepodne predstavnika posjet g. Nedeljkovia iz Beograda. Najavio njemakog Crvenog kria iz Beograda. nam je dolazak

7. sijenja 1942.
Slanje namirnica. Napravili smo male pojedinane ansku djecu interniranu u Lobor-gradu. Posjet Rakovia i Mayera iz Beograda. Isto i pakete, adresirane na kr-

Logor Gornja Rijeka, nedaleko Krievaca, osnOvan je 1941. kad je dio zatoeniea iz Lobora prebaen u tamonji dvorac. U tom su logoru veinom bile zatoene Srpkinje s djecom, uglavnom iz BiH. U logoru je bilo prosjeno 200 do 400 zatoenica. Krajem svibnja 1942. enski logor prestaje funkcionirati, a od lipnja 1942. u Gornjoj Rijeci je "Djeji dom za izbjegliku djecu".

23

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

8. sijenja 1942. Mnogo se govorilo. Trebali bi napraviti popise svih onih koji su odvedeni i zatim nestali. Predloeno nam je da pristupimo njemakom Crvenom kriu kako bismo imali zatitu te velike organizacije. Trebali bi napraviti izvjetaj koji e se ponijeti u Beograd. Neka to pripremimo dok se oba gospodina vrate s puta koji ih je trebao voditi u nekoliko logora. U meuvremenu je srpska crkvena zajednica iz Sarajeva poslala nekoliko velikih sanduka s odjeom i obuom. Meni je preputeno dijeljenje tih stvari. Zbog prethodnog loeg iskustva koje smo imali s poiljkama u logore, odjeu i obuu nisam sada htjela slati u logor, ve sam traila mogunost dobivanja dozvole za osobnu razdiobu. uli smo da jedan ustaki advokat, dodue uz vrlo visok honorar, moe ishoditi takvu dozvolu. Odluili smo radije rtvovati vei novani iznos i tako spasiti odjeu i obuu za internirane. Inae je postajala opasnost da sve opet nestane. 9. sijenja 1942. Kod advokata. Odbio je moju molbu da mi pribavi dozvolu za osobno dijeljenje robe u logoru. Izjavio je da se ne bavi intervencijama. Razgovor je bio besplatan. 10. sijenja 1942. Razgovor s Rakoviem, Mayerom i pindlerom.

Budui da je opet nastupilo jedno krajnje kritino razdoblje - u Trenkovoj je sve bilo konfiscirano - nismo eljeli preuzeti odgovornost da se odjea i obua poslana iz Sarajeva u mojoj garai oduzme. Unajmili smo kamion i sve to smo u meuvremenu skupili, poslali smo u logor. Dodali smo i vei broj paketa s namirnicama (Prilog 3). Kako kamion nije bio pun, utavareno je neto i u Trenkovoj. Odatle je bio i pratilac kamiona.

14. sijenja 1942. Rakovi i Mayer su stvarno putovali na jug zemlje, ali nisu posjetili ni jedan jedini logor. Doli su u oprotajni posjet prije povratka u Beograd. Budui da smo ve tada sumnjali u to da su oni bili slubeno poslani, nismo im dah u

24

1942.

meuvremenu sastavljeni izvjetaj. Nae sumnje su se kasnije pokazale opravdanima. Sve je to bila prevara. Posjet dr. Besarovia.

23. sijenja 1942.

Nazvali su me poslije podne iz idovske opine da je tamo stigla jedna ena koja je osloboena iz Lobor-grada i zamolili da se za nju pobrinem. Odmah 2 odlazim u opinu. Ispostavilo se da mora otii na Trg N u ustaku policiju po potvrdu o oslobaanju. Dobit e je taj ili idui dan. Dogovoreno je da svoj koveg ostavi u idovskoj opini i isto poslijepodne ode po potvrdu. Tada sam imala jo vrlo malo iskustva s metodama ustake policije i nisam uope mislila na to da eni najprije dadem poteni obrok hrane i naem joj smjetaj za no i tek idui dan je poaljem u policiju. Bila je odmah opet uhiena, 2 smjetena na Savsku cestu i tek nakon nekoliko tjedana opet osloboena (4. travnja 1942).

2. veljae 1942.
Posjet dr. Besarovia.

J. veljae 1942.
Razgovor u uredu dr. Ki.ihnela. Pokuavam dobiti pismeno odobrenje za voenje svoje Akcije, jer se u meuvremenu ispostavilo da idovska opina nema nikakva odobrenja koja bi moj rad bilo kako titila od ustaa. U uredu su mi saopili da se njihove kompetencije odnose samo na idove. Budui da se moja Akcija odnosi na rad arijevaca za arijevce, moram traiti odobrenje od 23 Ravnateljstva za javni red i sigurnost Tamo neka se obratim ravnatelju Vutucu. U ured na Gornjem gradu, meutim, nisu mi dozvolili ulazak. Moram najprije telefonski traiti odobrenje za prijem.

" Na Trgu N (frgu Kulina bana, danas Trg rtava faizma) br. 10 nalazio se Ured Ustakog redarstva (ustaka policija).
22

Ured zatitnog redarstva (zatvor), Savska c. 60. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost: sredinja policijska ustanova NDH, osnovana 4. svibnja 1941.

25

Dnc\'nik

Di3nc

Budis3\'ljc\'i

Treba li traiti dozvolu za rad?

6. veljae 1942.
Posjetio me dr. Besarovi. Kad sam mu saopila svoje nakane, kazao je da nije za mene da odlazim u taj ured. On e to sve za mene srediti i ne samo da e mi pribaviti eljeno odobrenje, ve jedno koje e mi dati mnogo vee mogunosti za rad. (I kasnije mi je u nekoliko navrata takva odobrenja obeavao, ali nikad nije obeanja ispunio.) Kad sam se ubrzo uvjerila da ne mogu nita oekivati, podrobno sam raspravljala sa svojim suradnicima da li da ipak pokuam osobno otii spomenutom gospodinu. Napokon smo odluili da to ne uinim, jer je postojala velika vjerojatnost da dozvolu ne dobijem, ve da mi se zabrani i daljnji rad. Uz izriitu zabranu, dakako, ne bih mogla dalje raditi. Ovako sam se barem mogla osloniti na usmenu Artukovievu dozvolu. Ako bi se moj rad morao prekjnuti, ne samo da se interniranima ne bi moglo pomoi - ta pomo koliko god je bila mala, ipak je bila pomo - ve bi izostalo i znaenje koju je ta pomo imala za zatoenice. Kako su mi same kasnije opetovano govorile, injenica da se netko za njih brine pomagala im je da ne klonu duhom. isu se vie osjeale tako naputene kao tijekom ljetnih mjeseci kad su ih vukli iz logora u logor. Uvijek se naao netko da pomogne idovkama i komunistkinjama, dok se za pravoslavke nitko nije brinuo. Osim toga, smatrala sam da je uspjeh Akcije i u tome da su zaplaeni pravoslavci u Zagrebu uvidjeli da mogu, iako u maloj mjeri, pomoi pripadnicima svoje vjere. To im je poneto vratilo volju za ivotom. Znala sam da e svi biti jo zaplaeniji i osjeati se jo bespomonijima ako bismo moraLi obustaviti rad.

9. veljae 1942.
Posjet g. Rajevia. Htio je s nama stupiti u vezu u ime srpskog Crvenog kria iz Beograda.

26

1942.

Djeca slobodna
19. veljae 1942.
Dr. Besarovi na ruku. Poslijepodne me nazvao dr. Rosenberg iz idovske bogotovne opine i saopio mi da su pojedina pravoslavna djeca, do ukljuivo 14 godina starosti, osloboena iz logora. To mu je javio ustaki predstojnik i zaduio ga da me o tome obavijesti. Otila sam odmah u opinu podrobnije se o tome informirati. Nakon toga odlazim u hotel dr. Besaroviu. Usprkos tome to u podne o tome nije nita znao i to je to tek sada saznao od mene, odmah je to osloboanje predstavio kao svoju zaslugu.
24

Proi susret s prof. Breslerom

20. veljae 1942.

25

Prijepodne sam odmah otila dr. Kiihnelu. On mi je informaciju potvrdio i pitao me gdje e djeca biti smjetena do vremena kada e im moda i majke biti osloboene. U tom asu nisam znala to bih mu odgovorila. Otila sam direktoru Crvenog kria Hoferu. Treba naknadno kazati da sam kod njega ve i prije bila, kad sam pokuavala dobiti dozvolu za razdiobu hrane. Smatrala sam da bi se prvenstveno Crveni kri trebao brinuti za internirane. Direktor mi je meutim tada kazao da im je od strane ustaa preporueno da ne vode brigu o logorima. Budui da se sada radilo o osloboenoj djeci, mislila sam da e se Crveni kri za njih pobrinuti. Direktor je to odluno odbio, ali mi je preporuio da se obratim predstojniku Odjela za zatitu djece u

"
25

Dragurin

Rosenberg,

pravnik,

lan Vijea idovske

bogorovne

opine.

Kamilo Bresler (Bressler, Bri:isler) (1901-1967), pedagog i socijalni radnik. Roen u Vakufu, Uiteljsku kolu zavrio u Petrinji, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Od 1928. vodio je Odjel za zdravstvenu propagandu u koli narodnog zdravlja u Zagrebu, a od 1938. naelnik je Odsjeka za socijalnu zatitu Odjela za socijalnu politiku Banovine Hrvatske. Pod utjecajem tamparovih ideja o socijalnoj medicini, radi na zdravstvenom prosvjeivanju omladine i odraslih te osniva Odsjek za socijalnu zatitu djece i omladine. Tijekom 11. svjetskog rata do 1943. radi u Ravnateljstvu za socijalnu skrb, a posebno se angairao u spaavanju kozarake djece i smjeraju rarne siroadi. Nakon zavretka rata radi u Ministarstvu socijalne politike i predaje na Vioj koli za socijalne radnike do 1960. kad je umirovljen.

27

Dnevnik Diane Budisavljevi

Ministarstvu mljena.

udrube

26

Nazvao ih je i ishodio da tamo budem odmah pri-

(Na taj sam se nain upoznala s prof. Breslerom (Prtlozi 4 i 5) kojem u se u daljnjem radu esto obraati s molbama za pomo i kojem se ne moe u dovoljnoj mjeri zahvaliti za sve to je uz opasnost za vlastiti ivot uinio za progonjenu pravoslavnu djecu i uope za svu djecu koja su bila u nevolji. U najteim okolnostima koje su nastupile ljeti 1942. uvijek je naao naina da pomogne, a ako se nije nalo nikakvo rjeenje, tome su bile uzrok uasne okolnosti, a nikada nedostatak dobre volje i samoprijegora tog ovjeka.) Prof. Bresler mi je na pitanje to raditi s djecom odgovorio da ih djelomino 27 moe smjestiti u Zavod za odgoj gluhonijeme djece Djelomino bi ih trebalo smjestiti i u porodice. Naruio me za idui dan, jer je o svemu morao najprije porazgovarati sa svojim ministrom i tek mi tada dati siguran odgovor. Ve sam prethodnog dana molila svoje suradnike da poslijepodne dou na dogovor o smjetaju djece. Odluili smo idui dan pozvati vei broj pravoslavaca, smatrajui da se za djecu koju Ministarstvo nee preuzeti moramo sami pobrinuti, naravno, tek nakon temeljitog raskuivanja koje mi je prof. Bresler ve obeao. 21. veljae 1942. Kod prof. Breslera sam morala najprije ekati, jer je jo razgovarao s ministrom, ali sam nakon toga dobila dobru vijest, da je nakon upita na najvioj razini, Ministarstvo dobilo doputenje da se za djecu zauzme i da se svi mogu smjestiti u Zavod za gluhonijeme. Bila sam odreena da u pratnji jednog slubenika i jedne slubenice Ministarstva otputujem u logor, tamo preuzmem djecu i dovedem ih u Zagreb (Prilog 6). Bilo je samo veliko pitanje hoe li se majke htjeti odvojiti od djece, budui da se, naravno, nije smjela primijeniti nikakva prisila. Odmah sam otila u Zavod za gluhonijeme na dogovor s 28 g. Domljanom . Telefonski je ve bio obavijeten o mom dolasku. Dogovorili smo organizaciju transporta. Dobivam zadatak informirati se o najblioj e-

" Mjnistarstvo udrube, Smiik1asova ul. 23. I. Odjel drutvenog osiguranja, zatite i skrbi, Odsjek brige za obitelj i djecu: Kamilo Brcsler, odsjeni savjetnik; proelnik odjela: dr. Salih Kulovi; ministar udrube (1942): dr. Lovro Sui. " Zavod za odgoj gluhonijeme djece, luca 83. Ljudevit afari, ravnatelj 1942, dr. Lujo Domljan, zdravstveni savjetnik. " Lujo Domljan, lijenik, zdravstveni savjetnik u Zavodu za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu.

1942.

ljeznikoj postaji, mogunostima transporta do postaje, itd., budui da on o tome nita nije znao. Na put bi trebalo krenuti to prije. Prilikom poslijepodnevnog sastanka s pravoslavcima pokazalo nuno da Ministarstvo preuzme svu djecu. Prije nego to sam informaciju, ula sam mnoga opravdanja za odbijanje uzimanja lji i savjet da se iz logora preuzme samo onoliko djece koliko stvo moi zbrinuti. se kako je bilo uspjela dati tu djece u obitee ih Ministar-

22. veljae 1942.

G. Vuk.osavljevi se upravo vratio od dr. Besarovia. Obavijestio ga je o planiranom nainu zbrinjavanja djece. Dr. Besarovi moli da ga posjetim. Kad sam to uinila, dr. Besarovi mi je rekao da ni u kom sluaju ne odem po djecu, jer radi na tome da se oslobode i njihove majke. To e mu uspjeti samo uz obrazloenje da se u Zagreb ne moe dovesti djecu samu. Dozvolu e dobiti najkasnije za osam dana i neka svakako tako dugo priekam. Na alost, dala sam se nagovoriti i odgodila sam put.

23. veljae 1942.

Otila sam slubeniku u Zavod za gluhonijeme.

24. veljae 1942.

Prof. Bresleru objasnila razloge odgaanja puta. Moram prof. Bresler nije bio sporazuman s odgodom. odmah kazati da

Poiljke paketa u Lobor-grad

Pomo u namirnicama za Lobor-grad se u meuvremenu odvijala na sljedei nain: idovska bogotovna opina je svakog tjedna u pratnji jednog svog slubenika slala kamion u logor. Tu smo i mi mogli dodati nae pakete za kranske zatoenice. Budui da su se nakon prvih poiljki, koje su bile adresirane na imena s listi koje smo svojedobno dobili, javile i ostale ene i djeca, imali smo prilino potpun popis zatoenika koji su se tamo nalazili. Bilo ih je 173. Meu njima i neke katolkinje koje su bile internirane kao ko-

29

Dncvnik

Dianc

Budisavljcvi

munistkinje i za koje smo se takoer brinuli. Budui da nismo mogli skupiti sredstva da svaki tjedan svima aljemo pakete, napravili smo toan raspored kome emo u pojedinom tjednu slati poiljku. Pritom su djeca bila obuhvaena ee od odraslih. Budui da je cijela Akcija mogla raditi samo skriveno, nije imala slubeni karakter, nismo se, naravno, poput idovske opine mogli obratiti odjelu za prehranu zbog dodjele namirnica, ve smo morali sve kupovati na crno. Svako poslijepodne, uoi dana kad je kamion trebao otii, skupili smo se kod mene i u trpezariji je bilo veliko pakiranje. Posao je bio podijeljen: jedni su pravili porcije, drugi zamatali, trei slagali pojedinane pakete, g. Vukosavljevi ih je zamatao i vezao. Adresirao ih je najee ing. Vasili. Budui da cijena za pojedini paket, koju smo idovskoj opini plaali za prijevoz (p,.tlog 1), nije ovisila o njegovoj veliini, obino smo pakirali u jedan paket porcije za dvije osobe i napisali na paket oba imena. Ukobko se radilo o majci s veim brojem djece, obitelj je dobila jedan zajedniki paket naizmjence jednom jedna, a drugi put druga djeca, tako da je majka dobila paket svaki tjedan. U meuvremenu mi je poela pomagati ga Bojani. Bila je to vrlo marljiva, portvovna, pouzdana i ustraj na suradnica. Preuzela je velik dio mog posla i na taj nain mi je mnogo pomogla do jeseni 1942. kad je zajedno sa svojim muem zapoela samostalnu akciju i sve svoje slobodno vrijeme posvetila naputenoj djeci. Slali smo kruh koji smo kod pekara davali pei od kukuruznog brana, tvrdo kuhana jaja, maslac ili mast, varke, sir, slaninu, kobasice, limune, sol, luk, enjak, masline, aj, kavni nadomjestak, ovomaltine, za djecu neko vrijeme konzerve s mbjekom koje smo mogli nabaviti u Zagrebu, eer, suene jabuke, smokve, narane; ve prema tome to je bilo mogue nabaviti, jer u to vrijeme prodaja na crno nije jo bila tako otvoreno dozvoljena kao kasnije.

Pretres stana
25. veljae 1942. Opet je poslijepodne bilo rezervirano za slaganje paketa. U trpezanj1 Je ve bio sanduk s limunima i sanduk s enjakom. Pripremani su mab paketi sa eerom i soli. Prisutni su bili ga Bojani, g. Vukosavljevi, g. ing.vasili i moje keri Jelka i Ilse. Moj mu je bio u ordinaciji. Zazvonilo je. Dob su detektivi predvoeni Vrtljakom pretraiti stan. Odmah su kroz trpezariju otili u orw-

30

1942.

naciju. Svi prisutni su morali ostati. Zapoelo je pretraivanje itavog stana i svih ormara. Trebalo je otvoriti jedan zidni ormar u kojem je moja ki Ilse imala svoje stvari, a klju je bio u njenom stanu. Jedan ustaa ju je autom tamo odveo i na taj nain je njezin mu saznao da neto nije u redu. Pokuao je odmah stupiti u vezu s dr. Besaroviem koji je bio na nekoj sjednici u Saboru. Tamo je bio i ravnatelj Kvaternik. jegov tajnik je nazvao na stan. (To smo sve saznali kasnije.) Pozivala sam se na usmeno odobrenje ministra Artukovia i odobrenje dr. Ki.ihnela koja, meutim, nisu postojala u pismenom obliku. Stoga se pokualo nazvati dr. Ki.ihnela, ali je naen tek mnogo kasnije. Kao jedini slubeni dokument imala sam putni nalog od Ministarstva udrube za putovanje u Lobor-grad. To sam pokazala. Zbog tog naloga je prof. Bresler imao neugodnosti. Izgleda da me je netko prijavio da sam prethodnog dana preko jedne ovdanje pediterske firme poslala kamion pun robe partizanima. Osim toga se traila i jedna tajna radio stanica. Bili su to ustaki detektivi koji su pripadali politikoj policiji. Kasnije je pozvana i gospodarska policija i na kraju neki slubenik koji je trebao zapeatiti stan, budui da su nam rekli da emo svi biti zatvoreni. Nekoliko puta sam morala ii u svoju garau, gdje su pregledane sve stvari. Na kraju, kad su mi ve bili oduzeti kljuevi od garae i moje privatne smonice, sve se sredilo prije spomenutom intetvencijom dr. Besarovia. Bili smo, dakako, vrlo uznemireni proivljenim i moj mu je traio od mene da Akciju obustavim, jer postoji opasnost da njega i svoje suradnike odvedem u logor.

Dr. Kii.hnel daje pismenu dozvolu za rad

26. veljae 1942.
Ujutro odlazim prof. Bresleru. Saznajem da je i on bio pozvan na odgovornost zbog putnog naloga kojeg mi je izdao. No, moje traenje da nekog drugog poalje u Lobor-grad nije prihvatio. Smatrao je, naprotiv, da trebam sve provesti kako je dogovoreno i tako svima pokazati da se strogo drim propisa koje je izdao poglavnik. Nakon Ministarstva udrube odlazim u ustaki idovski odsjek Ustake policije pokuati dobiti dozvolu za rad. Predstojnik me primio vrlo ljubazno, ali smatrajui da nije nadlean, ne eli mi dati pismeno odobrenje. Kae da je

31

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

moj rad apsolutno dozvoljen, ali je zaboravio izvijestiti druge ustake policijske stanice da ga je odobrio. Kae da mogu mirno nastaviti s radom. Objasnila sam mu da se ne radi toliko o meni, ve o mojim suradnicima, budui da sam svima rekla da je na rad dozvoljen i sada snosim odgovornost ako budu zatvoreni. Konano je na moju opetovanu izjavu da od Ravnateljstva za sigurnost ne mogu dobiti nita napismeno, dr. Ki.ihnel bio spreman izdati pismenu dozvolu. Mogla sam je poclii idui dan.

Organizacija
27. veljae 1942.

Akcije

Dobivam pismenu dozvolu za voenje svoje Akcije (Pnlog 8). Odmah sam je odnijela fotografu i dala napraviti nekoliko kopija. Polazei od ove dozvole, za koju sam tono znala da mi u odreenim prilikama nee nita znaiti (svaka ustaka institucija se drala vlastitih pravila i nije uvaavala eventualne pogodnosti koje je odobrio neki drugi ustaki ured; na to me je i dr. Ki.ihnel upozorio), odluila sam, usprkos prigovoru mog mua, nastaviti Akciju, budui da su se i svi moji suradnici izjasnili za nastavak rada. Ve sam prije u nekoliko navrata razgovarala sa svojim suradnicima, naroito s dr. Vidakoviem, o tome tko treba nastupati kao odgovorni rukovodilac Akcije. Ja svakako, ali da li i netko od mojih suradnika? Naroito sam eljela da dr.vidakovi, koji je od poetka preuzeo blagajnu, jer nisam eljela raspolagati tuim novcem, zajedno sa mnom zastupa Akciju. No i on i ostali suradnici uvijek su to odluno odbijali plaei se da e biti proganjani ako slubeno nastupaju. Na taj sam nain od poetka bila sama odgovorna za itavu Akciju, sve se radilo pod mojim imenom i mojim rizikom. Bilo je razumljivo da se moj mu bojao za mene i sebe i nije bio suglasan s mojim radom. No, eljela sam pomoi koliko je to ikako bilo mogue. Budui da nitko drugi nije elio preuzeti rizik, nije mi preostalo drugo no da sama za sve preuzmem odgovornost. Polazila sam od stajalita da moj ivot nije vredniji od ivota neduno proganjanih i ako sam u mogunosti drugima pomoi, pritom sam u prvom redu mislila na djecu, moj je ivot bio tako bogat da moram primati dogaaje onakvima kakvi e biti. Djeca su jo uvijek bila u Lobor-gradu, jer je dr. Besarovi, usprkos mojem inzistiranju da odem po njih, traio da ostanu u logoru, budui da je navodno radio na tome da se oslobode i majke i smatrao da e to postii u najskorije vnJeme.

32

1942.

2. oujka

1942.
s prof. Breslerom. Smatra da bi svakako trebalo to prije otii

Opet dogovor po djecu.

Dovoenje djece iZ Lobor-grada

17. i 18. oujka 1942. (Pri/og 9)
Ing. Vasili kod prof. Bresiera. Profesor mi poruuje da ne vjeruje kako e nastojanja dr. Besarovia biti uspjena, odnosno smatra da e majke biti osloboene i ako e djeca ve biti odvedena iz logora. Svaki dan je neizmjerno tetan za zdravlje djece. I meni je bilo sve tee ostavljati djecu u logoru, tako da sam odluila, usprkos izriitoj zabrani dr. Besarovia, ipak otii po njih. Bilo je dogovoreno da najprije odem u logor i razgovaram sa enama hoe li nam predati djecu, budui da je trebalo izbjegavati svaku prisilu. Da u logor 29 ne bih ila posve sama, dr. Maloji mi je dao kao pratnju sestru Jelku JO Habulin iz Ministarstva zdravlja.

19. oujka 1942.

Odlazimo u Lobor-grad. Budui da nije bilo komandanta Hegera, mogla sam ui u logor tek nakon podueg pregovaranja s njegovim zamjenikom. Dobila sam dozvolu govoriti sa enama. Sestra me morala ekati u dvoritu. Veina ena se nije htjela odvajati od djece, ali nekoliko djece bez majke i nekoliko drugih mogu preuzeti. Sad se pokazalo da je bilo dobro da je transport djece bio neto odloen, jer je zima bila vrlo otra, a djeca vrlo slabo odjevena. Nita od toplih stvari koje smo poslali nije bilo poclijeljeno. Prenoile smo u Zlataru.

20. oujka 1942.

Vratile smo se u Zagreb.
,., Miron Maloji (1893-?), spec. za plune bolesti, zdravsrveni savjetnik u Zdravsrvenom zavodu u Zagrebu .

Jelka Habutin (1916-?), godine 1941. sestra pomonica u Institutu za tuberkulozu u Zagrebu.

33

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

21. oujka

1942.

Dr. Besarovi izvjetava o audijenciji kod poglavnika. Krajnje je nezadovoljan to sam udIuila dovesti djecu.

23. oujka

1942.

Kod prof. Bresiera, a zatim kod g. Domljana u vezi s dovodenjem djece. Zatim razgovor s dr. Malojiem o raskuivanju djece. Put je dogovoren za idui utorak. U 14,30 telefonski dogovor s komandantom Hegerom. Izvjetava da e u ponedjeljak, 30. oujka, 150 ena i djece po nalogu njemakog Wehrmacht:! biti transportirano u Srbiju. Jo e me 25. nazvati mogu li u utorak doi po djecu. Poiljke namirnica su predane u Trenkovu 13,20. i 27. sijenja, 3,12,16. i 25. veljae, 2, 10. i 17. oujka za Lobor-grad (Prilog 10) i 18. oujka pet velikih potanskih paketa za Gornju Rijeku (Prilog 11), kamo je tijekom zime odveden izvjestan broj srpskih ena i djece zbog nedostatka mjesta u Lobor-gradu. Budui da su tamo namirnice dovoene preko Lobor-grada, zatoenice su tijekom zime prole teko razdoblje, jer zbog velikih koliina snijega cesta tijekom nekoliko tjedana nije bila prohodna. Za njih se u velikoj mjeri brinula ru31 ska lijenica dr. Kiseljevskaja iz Varadina. Ona je u nekoliko navrata bila i kod mene kako bi se posavjetovala o pomoi za taj logor. I njezina prijateljica J2 s ovdanje Dermatoloke Idinike na Salati dr. Wevern je pruala pomo.

24. oujka
Pred nom lako nom

1942.
3J

veer me nazvala ga erne Radila je u stanici Crvenog kria na Glavkolodvoru. Saopila mi je da sljedee jutro dolaze djeca iz Lobor-grada. sam odmah smatrala kako se radi o nesporazumu, da je rije o odgodetransportu djece koji sam trebala voditi, otila sam ipak

" Nataliia h:iscljevsbja (I 899-?), spee. za plune bolesti, diplomirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1928/29. Nakun udlaska u tadanji SSSR 1945. (navodno u Moskvu), gubi joj se svaki trag. " Katarina 1931/32.
11

Wevern Nakon

(1906-?), spce. dermatovenerolog, diplomirala na Medicinskum fakultetu u Zagrebu rata odlazi u tadanji SSSR (navodno u jaroslavlj), gdje joj sc gubi svaki trag. scsrra Crvenog kria. Radila je
LI

Vera crnc, Jobrovo!jna ko]od voru LI 7.agrebu.

prihvamoj

stanici Crvenog

kria na Glavnom

34

1942.

2J. oujka 1942.

ujutro na kolodvor, ali kako sam i oekivala, djeca nisu stigla. Cijeli dan sam uzalud ekala na obeani telefonski poziv komandanta Hegera.

26. oujka 1942.

Telefonski razgovaram u Zagrebu s komandantom Hegerom. Njegov je otac tog dana bio tu sahranjen. Dogovoreno je da u doi po djecu u subotu ujutro. Prethodnog dana sam na kolodvoru upoznala sestru Habazin , predsjednicu sestara Crvenog kria (Prtlog 12). S njom sam dogovorila kako provesti opskrbu transporta koji e otii u Srbiju. Bilo je to prvi put da sam se obratila za pomo sestri Habazin. I ovaj put, kao i bezbroj puta kad sam je u budunosti trebala, naila sam kod nje na veliku predusretljivost i spremnost za pomo. U daljnjem radu sam u sve veoj mjeri upozna vala i cijenila njezinu veliku dobrotu, nesebinost i spremnost za pruanje pomoi. Tijekom svih ratnih godina posvetila je sestra Habazin svoj ivot iskljuivo pomoi onima kojima se najmanje pomagalo, koji su bili najvie proganjani i radila je uvijek tamo gdje je bilo najopasnije, bilo zbog opasnosti od progona, bilo zbog opasnosti od infekcije. Ni na to se nije obazirala, niega se nije plaila kad je trebalo pomoi. Izraavam joj svoje najdublje potovanje i zahvalnost. le moe se u dovoljnoj mjeri izraziti sve dobro to je za narod uinila. Istog jutra otila sam predstojniku Ki..ihnclu i pitala vrijedi li jo moja punomo za odlazak po djecu u logor.
34

27. oujka 1942.

U 13,25 odlazak za Zlatar s g. Domljanom i gicom Nevenkom iz Zavoda za gluhonijeme, te sestrom Jelkom iz Ministarstva zdravlja. U Lobor-gradu najprije razgovor s komandantom Hegerom. Pokazao mi je listu s imenima osoba koje su predviene za transport u Srbiju. Meu njima ima i djece koju sam trebala preuzeti. Pokazalo se da je moj popis, koji sam priredila na osnovi pisama zatoenica, toniji od komandantovog. Tako je pozvana jedna ena kako bi se dokazalo da stvarno ima vie djece nego to je navedeno u Hegero-

" Dragica Habazin, dobrovoljna bolniarka Hrvatskog crvenog kria.

35

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

voj listi. U protivnom postojala je opasnost sti svu svoju djecu u Srbiju.

da joj nee biti dozvoljeno

odve-

Nakon toga razgovarala sam s majkama koje su trebale ostati u logoru i pitala koja e mi povjeriti djecu. Na kraju dobivam dvoje djece bez majke, Peru i Spasu Grubjea, zatoenica Bijeli mi daje svog sina lZistu, Muratovi sinove Milorada i Mladena (Pn/og 13). Tijekom pregovora s majkama dolo je nekoliko mladih zatoenih djevojaka i molilo da i njih povedemo. Kau da su u logoru posve bez roaka i da e tu propasti. Zadnjih tjedana je tamo vladala jaka epidemija tifusa. Neke djevojke su ga preboljele, a druge su se bojale da e se zaraziti. Na moju molbu g. Domljan je sa mnom otiao komandantu. Najprije je naa molba odbijena, ali kad se g. Domljan jako zaloio da nam se djevojke povjere, dogovoreno je da e nam se djevojke dodijeliti, ali da se moraju vratiti u logor ako to bude zatraeno. Budui da smo djevojke mogli povesti samo pod tim uvjetom, morali smo pristati. Na to smo i djevojke upozorili. To je ponajprije znailo da nijedna od njih ne smije kui, ve moraju do svog stvarnog osloboenja ostati na brizi Ministarstva udrube. Jo nikad nisam vidjela toliko radosti kao kod tih mladih bia koja su ve mjesecima bila zatoena, a sad su se mogla vratiti u ljudske ivotne uvjete. Bile su to Danica Markovi, Srba Teji, Vera Puki, Vera arenac, Bosa Vlaisavljevi i Staka Popovi. Dok smo pregovarali s komandantom doao je dr. Stern. Doao je zajedno s nama da, kao i gotovo svake subote, u logoru pomogne bolesnima. Javio je da postoji teka bolesnica koja mora odmah biti podvrgnuta operaciji slijepog crijeva. Njegova molba da je se preveze u Zagreb u bolnicu bila je grubo odbijena, najprije pod izgovorom da nema auta. Kad je lijenik kazao da postoji mogunost prijevoza i da e idovska opina snositi troak, bilo mu je grubo reeno da o tome nema vie kazati ni rijei. Kad je lijenik otiao pokuala sam posredovati i rekla da kao ena lijenika znam da odgaanje operacije upale slijepog crijeva moe dovesti do smrti. Dobila sam vrlo hladan odgovor da to nee biti prva ena koja je umrla u logoru. Bilo je to reeno na tako neizmjerno hladan i bezduan nain da smo i g. Domljan i ja bili pod dojmom toga itavu veer. Odvoenje jo jedne mlade djevojke koja je bila katolkinja bilo nam je zabranjeno, jer je ta djevojka bila pod posebnom paskom Gestapoa]'.
Gcstapn,
makoj.

'5

skraerUca

za Gdm'lJe SlaalfjJo!i,ei (tajna

dravna

policija),

tajna policija

li

I-jitlerovskoj

Nje-

36

1942.

Bilo je dogovoreno da e djeca i djevojke, koji su u meuvremenu bili popisani na posebnu listu, biti sljedee jutro dovezeni kamionom na kolodvor. Tamo emo ih preuzeti. Bilo mi je onda jo mogue u dvoritu podijeliti neto hrane, Limuna i kondenziranog mlijeka za djecu, tj. pod pas kom straara podjelu je preuzela voditeljica koju su zatoenice izabrale. Tako smo nakon nekoliko sati boravka u logoru s tekim dojmovima otili u Zlatar, gdje smo proveli no. Nas tri ene, ali i g. Domljan, bili smo duboko potreseni ivotom u logoru, anaroito bezdunim ponaanjem komandanta. o bilo je sve to jo blago prema onome to sam kasnije vidjela prilikom boravka u ustakim logorima.

28. oujka 1942.

U 5 sati ujutro g. Domljan na kolodvoru u ime Ministarstva udrube preuzima djecu. Bila su dovedena kamionom. Po dolasku na Glavni kolodvor u Zagrebu, sestra I--Iabazin djeci daje kavu i zajedno s ostalim sestrama i dezinfekto rom odvodi ih u stanicu za raskuivanje. Odatle se djecu odvodi u Zavod za gluhonijeme. U Zavod smo poslali dva sanduka s limunima, kako bi djeca to prije dobila hranu s vitaminima (PTI/og 14).

Lohor-grad, transport za Beograd

Predveer odlazim u stanicu Crvenog kria i sa sestrom I--Iabazin dogovaram pojedinosti o opskrbi transporta iz Lobor-grada za Srbiju. Kasnije se pokazalo kako je naa pomo bila nuna, jer bi njemaki Wehrmacht vodio transport bez ikakve opskrbe. Istina, Wehrmacht je obvezao upravu logora da svakome dade hranu za dva dana, ali komad kruha i nekoliko jaja koje je svaka ena dobila, bili su u prvom satu pojedeni.

29. oujka 1942.

U subotu poslijepodne kod mene veliki posao. Pozvani su svi suradnici. Trebalo je zamotati 150 paketa s hranom za put. Paketi su oko 19 sati prevezeni na kolodvor u ambulantu Crvenog kria, zajedno s 25 kg graha, 1 kg masti, 1 kg masla, 3 kg brana, krumpirom, 2 kg eera, kavnim nadomjestkom, 3 kg luka, enjakom, 2,5 kg soli. Sve za opskrbu transporta. Moram naglasiti da je

37

Dnc\'nik

Diane

lludis:lvljevi

u to vrijeme nabavljanje namirnica bilo vrlo teko i da je g, Omikus preuzeo brigu za nabavke,

30. oujka 1942.

Vlak ima 45 minuta zakanjena, ali transport nije u vlaku, U direkciji eljeznice ne moemo nita doznati o tome to je s transportom, U 10 sati me naziva komandantov brat i kae da se zbog prsnua gume na posljednjem kamionu zakasnilo na vlak i da e transport stii izmedu 13 i 13,30, U 13 sati sam opet na kolodvoru, ali transport jo nije najavljen, Sestre odlaze na Sava-kolodvor"" kuhati i javljaju da e transport stii u 15 sati, Doekujem vlak na Sava-kolodvoru, Sti:i.e u 15,30, Dijeli se kava, Dajem da se popie tko treba cipele i moji suradnici odlaze u moju garau - nae skladite, sv~ pripremiti, Sa sestrom Habazin pratim transport u stanicu za raskuivanje' , Bilo je predviaeno da transport brzim vlakom nastavi put u 22 sata, budui da je bilo prekasno da stigne na putnikj u 19 sati, U transportu se nalazi jedna katolkinja iji roditelji ive u Zagrebu, Moli komandanta da je oslobodi, On kae da sam ne moe nita odluiti, pa odlazi njemakom oficiru koji kontrolira transport, Ja se takoaer za nju zauzimam, ali uzalud, Oficir me pita to ja tu traim, Pokazujem mu svoju dozvolu za rad, Poinje strano na mene vikati, budui da dozvola glasi za rad preko idovske opine, kako mogu raditi sa idovima, Bolje da se ne brinem za arijevke ako to ne moe biti drugaije nego preko idovske opine, Djevojka mora u Beograd, U 18,50 dolazi komandant i kae da brzi vlak nee preuzeti transport, tako da za deset minuta moramo biti na kolodvoru, Inae se mora ekati do sljedeeg jutra, Svi se brzo oblae, ulaze u vagone gdje se tijekom puta dijeu hrana, Habazin telefonira na Glavni kolodvor da vlak prieka, Na kolodvoru ve ekaju moji suradnici, U meauvremenu su pripremili u velikim papirnatim vreama hranu, cipele i odjeu koju smo imali, Sve se daje enama smjetenim u tri vagona, Pomagali su i strani ljudi koji su se zatelJi na peronu, Pripadnici Slovenskog crvenog kria su podijelili mnogo potrebnih lijekova, Medu interniranima bilo je i bolesnih, Umjesto u 19, vlak odlazi u 20,30,

,", Danas
1~

Z"p:ldni

kolodvor,

Trg francuske

republike

13, oko dananjeg Autobusnog kolodvora

LI

Stanica i':a raskuivanjc Aveniji !\1, Dria,

nalazila sc na tzv. Kan:1lu, prostoru

38

1942.

31. oujka 1942.

Poslijepodne piemo lanovima obitelji na adrese koje su nam zatoenice juer navele. Korespondenciju su uglavnom vodili moji suradnici. Zbog manjkavog poznavanja jezika ja se tim poslom uope nisam mogla baviti.

1. travnja 1942.
Daljnja obrada pote.

2. travnja 1942.
Obavijeteni smo da kamion odlazi u logor, pa smo iznimno ujutro napravili pakete i odmah ih dostavili u Trenkovu. Odlazim u Ustako redarstvo i molim predstojnika Ki.ihnela da dozvoli prijevoz u bolnicu Drenke Simi koja ima tifus i ir na dvanaesniku (Prilog 17) i Zorke Ivanovi koja ima tifus. Odobrava se. Osim toga predstojnik obeava da e se zauzeti za Zorku Radovanovi, koja se od 23. sijenja nalazi u zatvoru na Savskoj cesti. Dalje, traim oslobaanje Jove Popovia, koji se prije nalazio u Lobor-gradu, budui da djeaka treba smatrati osloboenim poput ostale djece. Zbog toga, meutim, moram otii u Upravu policije gdje mi upravitelj kae da je to dijete s majkom, poput svih politikih zatoenika, 20. oujka odvedeno na Trg N. O tome obavjetavam predstojnika Ki.ihnela i molim da intervenira. Nije mi uspjelo dijete osloboditi. U ovom sluaju, kao i u mnogim drugima, velika oteavajua okolnost je bila da nisam imala slubeno odobrenje za svoju Akciju. Telefoniram dr. Sternu u idovsku bogotovnu opinu o transportu bolesnica. On sumnja da je Ivanovi sposobna za transport. Obeaje da e kad u petak ode u Lobor-grad pregledati bolesnicu i odmah me obavijestiti o njenom zdravstvenom stanju, kako bi se u subotu mogao obaviti transport. Nazivam u Ministarstvo zdravstva dr. Malojia. Obeava provedbu transporta. Posjeujem djecu u Zavodu za gluhonijeme i poslijepodne se pie lanovima njihovih obitelji. Odmah prvih dana nakon dolaska djece iz Lobor-grada u Zavod, otila sam s muem posjetiti ih. Direktor nas je pozvao u svoju kancelariju i prigovorio da se za djecu previe brinemo. Tamo je on odgovoran i nije u redu da se djeci donose namirnice. Prigovorio je to smo poslali limune. Kako se moe toliko davati pravoslavnoj djeci dok muslimanska djeca koja se

39

Dncvnik

Dianc

Budisavljc\'i

tamo nalaze moraju biti zadovoljna onime to tamo dobiju? Svo osoblje se ve uzrujava to se na taj nain postupa. Pokuali smo mu objasniti, naroito moj mu s medicinskog stajalita, da su djeca dola iz logora jako pothranjena, da su limuni nuni zbog nedostatka vitamina kod djece, isto tako maslac i sir koji su djeci doneseni. To ga je donekle umirilo, ali je zabranio daljnje donoenje hrane. Smijem donositi samo lijekove i vitaminske preparate koliko god esto elim. No, moram mu se uvijek unaprijed najaviti. Moje suradnice trebaju prekinuti s posjetama. J. travnja 1942. Dr. Stern me obavjetava, da uslijed izdane zabrane putovanja, ne moe otii u logor. Telegrafiram u komandanturu logora s plaenim odgovorom i traim izvjetaj o zdravstvenom stanju bolesnih ena. 4. travnja 1942. Iako nije stigao odgovor na moj telegram, u Ministarstvu zdravlja odnosno u 3 Higijenskom zavodu ', ipak je odlueno da se poalju ambulantna kola. Zahtijeva se da u Ustakom redarstvu traim dozvolu za dezinfektora koji treba preuzeti obje ene. Telefoniram dr. Kiihnelu. Obeaje mi izdavanje dozvole. Odlazim k njemu i u 11 sati vraam se s traenim papi rom, to odmah javljam dr. Malojiu. Auto odlazi u 12 sati. Dolazi k meni po dozvolu. U meuvremenu mi telefonira dr. Rosenberg iz idovske bogotovne opine da treba dovesti i jednu enu s uklijetenim bruhom, za koju ve ima dozvolu za transport. O tome obavjetavam dezinfektora. U 14 sati stie k meni potpuno prokisla Zorka Radovanovi. Na molbu svog mua bila je pomilova na ve u sijenju, a onda je bila zatoena u Savskoj. Sad su joj dali propusnicu da se moe vratiti kui u Mostar. Dok ona ostaje kod mene, odlazim u idovsku opinu i raspitujem se za njezin koveg kojeg je svojedobno tamo ostavila. Naveer odlazi po njega i u 19 sati preko Broda putuje u Mostar. Moji suradnici predaju telegram za njezinog mua.

"

Higijcnski

zavod

sa kolom

narodnog

zdravlja,

I\lirogojska

ccsta 4.

40

1942.

Progoni na Kordunu
6. travnja 1942.
Prijepodne kod mene sastanak s dr. Vidak.oviem i dr. Kesiem)9, koji radi na Kordunu kao vojni lijenik. Obavjetava nas o velikim nevoljama djece bez roditelja na Kordunu. Moj mu mu nabavlja mast protiv svraba koju je ve teko dobiti. Dr. Kesi pripovijeda o iseljavanju itavih sela.

7. travnja 1942. (PrtlOzi 18, 19)

Ve dulje vremena traim da dr. Vidakovi ode sa mnom prof. Bresleru, kako bismo mu zahvalili na pomoi za nau djecu iz Lobor-grada. Nakon nekoliko odgaanja danas odlazimo u posjet i upoznajem profesora sa svojim suradnikom. Naveer dobivam sprovodnicu iz Sarajeva i ispostavlja se da je dr. Besarovi, usprkos mom protivljenju, dao da mi se poalju odjea i obua koje je pravoslavna crkvena opina skupila u Sarajevu. Nisam eljela da srvari budu kod mene, bojei se da bi mi ih ustae mogle oduzeti i da bi to opet moglo dovesti do premetaine stana. Zbog toga je dr. Vidakovi

8. travnja 1942.
otiao u idovsku bogotovnu opinu i ishodio da se sanduci tamo pohrane. Opini je predana sprovodnica i opina se pobrinula za prijevoz s kolodvora na na raun. Dr. Besarovi naziva. Nezadovoljan je ovakvim rjeenjem. Dolazi odgovor na moj telegram poslan 3. travnja u Lobor-grad s obavijesti da su ene odvedene u bolnicu. To mi je u meuvremenu ve bilo javljeno. Bolesnicu za koju se brinula idovska opina nije bilo mogue povesti zbog nedostatka mjesta. No dovezena je drugim kolima.

" Branko Kcsi (1910-1988), spce. socijalne medicine. Od prosinca 1942. u Zdravsrvenoj sredinjici dravnih namjetenika, organizator zdravstvene zatite.

41

Dnevnik

Diane

l3udisadjevi

9. travnja 1942. Sa sigurnou smo raunali da e amnestija pripremana za dravni praznik 10. travnja omoguiti oslobadanje majki. U veernjim novinama itam o amnestiji, ali ene nisu njome obuhvaene. Odmah nazivam dr. Besarovia. Kae da je amnestija za Lobor-grad posve sigurna, ali nije jo bilo vremena provesti je. Vie ga brinu mukarci u Jasenovcu'''. I na tome e dalje raditi, ali nema vremena, pretrpan je poslom i vrlo loe se osjea.

11. travnja 1942.

Kod mene g. Vukosavljevi i dr. Vidakovi. Dolazi i g. Omikus i pripovijeda da se novoimenovani pop Hrvatske pravoslavne crkve jako zalae za internirane. Odluujemo posjetiti ga. Posjeujem djecu u Zavodu za gluhonijeme.

(Prilog 20)

Pravoslavni sveenik
12. travnja 1942. U 11,30 razgovor kod popa u Ilici 7 - Vukosavljevi, Vidakovi i ja. Pridruuje nam se gda Bojani. Dola je zbog svog uhienog ogora. Predajem sveeniku listu interruranih koji se jo nalaze u Lobor-gradu odnosno u Zavodu za gluhon.ijeme u Zagrebu. Molim da se zauzme za oslobadanje djece i naroito majki, koje se nee odvajati od svoje ve osloboene djece, kako bismo na taj nain izvukli iz logora barem djecu s majkama. Kako smo kasnije saznali, nae su nade u pomo popa bile uzaludne. Nije se za neduno progonjene pravoslavce uope zauzeo. Poslijepodne s muem posjeujem dr. Malojia. On

'" Sredinji i najvei sustav koncentracijskih logora na podruju NDH kod sela jasenovca, kojc se nalazi na lijevoj obali Save, nedaleko od utoka Une u zapadnoj Slavoniji. Bio je u funkciji od posljednjih dana kol",'oza 1911. do 22. travnja 1945. Obuhvaa" je pct zasebnih I"gorskih cjelina: jasenovac 1 kraj sela I(rapjc na obali Save; jasenovac II nedaleko od sela Broiee; jasenovac III (sredinji i najvei logor, tZV. "Ciglaoa") na rubu naselja jasenovac, na velikom posjedu i u industrijskim pogonima poduzetnika Ozrena Bai:1 i obirclji~ Jasenovac ]V li samom Jasenovcu (tzv. "Koara") i Jasenovac V li Staroj Gradiki. L'sp. Nataa .\Iaraui, jasenovac 1941-1945. Logor smrti i radni logor,jaseoovac - Zagreb 2003.

42

1942.

nam pomae gdje god moe. Sad elim s njim razgovarati pitanjima Akcije. 13. travnja 1942.

o nekim aktualnim

Saznajem da je kamion komandature logora u gradu i da preuzima pakete u Trenkovoj. Odmah pripremam pakete s hranom za nae tienike i odnosim ih u Trenkovu. 14. travnja 1942. Ve je prethodnog dana g. Vukosavljeviu u Trenkovoj reeno da se sanduci iz Sarajeva moraju to prije preuzeti. Sad mi isto iz Trenkove javljaju telefonom. O tome telefonski izvjetavam Besarovia. On u Saboru ima radnu sobu. Istovremeno urgiram oslobaanje majki u Lobor-gradu. Besarovi je krajnje zlovoljan. Kae da sanduke pohranim u svojoj garai, preuzima svu odgovornost u odnosu na ustae. Uostalom, ne eli vie sa mnom raditi, jer imam previe zahtjeva, a on je preoptereen poslom. Potrait e druge ljude s kojima e suraivati. Ve prije mi je obeao da u dobiti dozvolu da stvari osobno u logoru razdijelim. Dosadanje iskustvo nam je pokazalo da je gotovo sve to smo poslali uprava zadrala. Stoga nismo vie nita htjeli slati. Nakon etvrt sata me opet nazvao, sada vrlo ljubazan i pita jesam li u Trenkovoj sredila daljnje pohranjivanje sanduka. Vrlo hladno sam mu odgovorila da u zamoliti jednog od svojih suradnika da poslijepodne ode tamo. Najavio je da e me posjetiti izmeu 15 i 16 sati. Poslijepodne je svoj posjet opet otkazao. Dola sam do zakljuka da s dr. Besaroviem ne moemo raunati i da svoje daljnje planove moramo graditi ne osvrui se na sva njegova obeanja. 15. travnja 1942. Dr. Stern mi predaje listu interniranih u akovu 41. Tamo se u posljednje vrijeme nalaze i pravoslavni zatoenici, meu kojima ima i djece. Predlae mi da i
" Logor u akovu osnovan je krajem 1941. Smjeten je LI prostorijama nekadanjeg mlina "Cereale", usprkos protivljenju akovake biskupije, koja je bila vlasnik tih prostorija. Prvi transporti sa enama i djecom stigli su u akovo u prosincu 1941. Tada je u logor smjeteno 1870 idovki i oko 50 Srpkinja. U veljai 1942. u logor je doveden transport iz Stare Gradike. Bile su to zatoenice oboljele od tifusa, pa se epidemija proirila na cijeli logor u kojem je tada bilo oko 3000 zatoenica. Poetkom lipnja 1942.
logor je rasputen, a zatoeruce su
LI

tri transporta

odvedene

LI

Jasenovac

i pobijene

na Gradini.

43

Dncvnik

Dianc

Budisavljcvi

tamo aljemo namirnice. Smatra da bi to bilo vanije od slanja u Lobor-grad. Logorom upravljaju ustae. Poslijepodne je doao dr. Maloji. Razgovaramo o nekim aktualnim pitanjima raskuivanja zatoenika ije oslobaanje oekujemo. 16. travnja 1942. Prijepodne posjeujem djecu u Zavodu za gluhonijeme. Dobivam pisma za dvije majke koje se nalaze u logoru. Poslijepodne pripremamo pakete za Lobor-grad i Gornju Rijeku. Odluujemo da emo pakete slati i u akovo. Slanje e takoer ii preko Trenkove.

Oslobaenje pravoslavnih ena i djece

17. travnja 1942. Naveer je dr. Pajas bio na klinici kod mog mua. Obavijestio ga je da mi Heger poruuje kako treba osloboditi sve pravoslavke u Lobor-gradu. 18. travnja 1942. Odmah ujutro odlazim dr. Ki..ihnelu u Ustako redarstvo. Pokazuje mi kopiju telegrama poslanog komandantu Gornje Rijeke u Novi Marof, u kojem stoji da se sve pripadnice pravoslavne vjere imaju osloboditi iz svih logora i iz svih zatvora, ukoliko se ne sumnja da su komunistkinje. Kae da mu nije poznata slubena odredba o provoenju te naredbe, pa naziva ravnatelja Vukosava u Ravnateljstvo za javni red i sigurnost. Ne nalazi ga. Dobivam dozvolu da u ponedjeljak opet doem. 19. travnja 1942. Nedjelja. Odlazim s muem djeci u Zavod za gluhonijeme.

44

1942.

20. travnja 1942.

Odlazim u Ustako redarstvo dr. Ki.ihnelu. Kao i uvijek, mora se najprije telefonski pitati smijem li u njegov ured. Kad portir dobiva dozvolu, puta me gore. U predvorju ve eka neki gospodin. Nakon nekog vremena izlazi dr. Ki.ihnel. Kad me vidi kae da e stvarno pravoslavke u Lobor-gradu i Gornjoj Rijeci biti osloboene. Pitam hoe li ene doi u karantenu (iz dva razloga: u logoru je vladala teka epidemija trbunog tifusa koja jo nije prola. Osim toga, mogunosti nabavljanja namirnica u Bosni i Hercegovini su ve bile vrlo loe, pa sam eljela da se ene nakon gladovanja u logoru dobro oporave prije nego to se vrate kuama). Na to me dr. Ki.ihnel poziva u kancelariju gdje su bili prisutni meni nepoznati gospodin iz Ravnateljstva za javni red i sigurnost, komandant Heger i Ki.ihnelov tajnik. Razgovara se o karanteni. Zakljuuje se da je ona nuna. Postavlja se problem smjetaja. Spominjem Zavod za gluhonijeme. Uz odobrenje nazonih odlazim prof. Bresleru. On se slae da se djecu moe prihvatiti. Isto tako i majke, ukoliko Ravnateljstvo za njih izda dozvole boravka da ih se ne bi tamo kasnije opet uhitilo. Vraam se dr. Ki.ihnelu i izvjetavam. Gospodin iz Ravnateljstva, koji me je ekao, obeava da e jo istog poslijepodneva naj kraim putem dostavati dozvole Ministarstvu. (To nije bilo uinjeno i Ministarstvo udrube je kasnije imalo tekoa zbog ena.) Na moje pitanje mi je reeno da se i ene u akovu imaju osloboditi. Doi e u karantenu u Brod. Komandant Heger vie nije nazoan. Budui da se oekuje da e se u 13 sati vratiti u Ustako redarstvo, kau mi da e me tada nazvati kako bi s komandantom dogovorila dan transporta. Kako do 14,30 nije bilo telefonskog poziva, pokuavam nazvati Hegera kod njegovog brata u Zagrebu. Nije se jo vratio, kazat e mu da mi se javi. U 16 sati ponovo nazivam; zaboravili su na mene, a komandant je u meuvremenu otiao u Lobor-grad. Savjetuju mi da iza 17,30 na zovem potu u Zlataru. U 16,30 odlazim s dr. Vidakoviem u Zavod za gluhonijeme. Vidakovi eli posjetiti djecu, a ja razgovarati s direktorom. ] edan djeak loe vidi i eljela bih ga odvesti okulistu. Direktor kae da najprije treba priekati nova odijela koja je ve naruio, a onda e djeaka poslati lijeniku s jednom sestrom. Ne trebam se oko toga brinuti. Nita nije znao o tekoama s vidom, jer mu djeak o tome nita nije rekao. Vrlo ljubazno je sa mnom dogovarao smjetaj ena koje se oekuju. Zajedno s dr. Vidakoviem, koji je u meuvremenu bio kod djece, dogovaramo kako dobiti dozvolu da djeca mogu pohaati kolu. U 17,45 vraam se kui. U meuvremenu nazvati Zlatar, ali je ve otiao. Saopeno 11,30. Logor nema telefona. je nazvao komandant. Pokuavam mi je da e me nazvati u utorak u

4S

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

Poslijepodne su svi moji suradnici bili kod mene. Namjeravali smo pripremiti pakete za akovo. Zbog obeanog oslobaanja nismo to onda na alost uinili (na alost, jer do osloboenja akova nije dolo). Kod svih vlada veliko oduevljenje. Prijepodne sam nazvala dr. Malojia u Ministarstvo rantena za akovo kako bi se pripremila ka-

21. travnja 1942. Prijepodne me naziva komandant Heger zbog transporta. Dovest e ene i djecu koja se jo tamo nalaze tijekom idueg tjedna. Nema nikakve urbe. Traim da to bude to prije pod izgovorom da momentaino u Zavodu za gluhonijeme ima mjesta. Ako ene sada ne dadu, mogao bi stii neki drugi transport i onda e sve bici zauzeto. Ponajvie se bojim da bi ustae mogle izdati protunaredbu. Da sam imala pravo pokazalo se na alost kasnije u akovu, gdje se nitko nije dovoljno zaloio za hitno preuzimanje interniranih. Transport je dogovoren za 23. Iz Zlatara e me obavijestiti kad kamioni, kojima e se ene dovesti, onuda produ. Poslijepodne s dr. Vidakoviem u Zavodu za gluhonijeme kako bi s direktorom tono sve dogovorili o smjetaju ena. Najavljeno je 60 osoba. Posjeujemo djecu. Tamo susreemo nekoliko naih suradnica. U 19 sati odlazim u misiju Crvenog kria na kolodvoru kako bih sa sestrom Habazin dogovorila raskuivanje i opskrbu hranom nakon dolaska iz Lobor-grada. Sestra obeaje da e dati 30 litara mlijeka i eer.

Transport iZ Lobor-grada
23. travnja 1942. U 8,45 se sastajemo i pripremamo pakete s hranom. Bit e podijeljeni po prijemu u stanici za raskuivanje. Po osobi 2 tvrdo kuhana jaja, 10 dkg sira, 20 dkg kruha. Za pratnju, takoer paketi s hranom i 200 cigareta. Za sestre Crv~nog kria kruh, sir i 100 cigareta. U 9 poziv s pote u Zlataru da je transport ve proao. Priblino 65 km bi morao prei u otprilike tri sata. U 12,15 dolazi auto Crvenog kria sa sestrama po pakete. Nema vijesti o tran-

46

1942.

sportu. eto iza 14 sati naziva komandant Heger i javlja da se putem moralo popraviti tri kvara na gumama, a sad se etvrti vie ne moe popraviti. Cijeli transport stoji oko 2 km pred rnomercem 42. Kamioni su otvoreni. Cijelo prijepodne pada jaka kia. Treba doi po ene. Najprije nazivam u Ministarstvo dr. Malojia. Jo je tamo i pokuat e nai vozaa kamiona. Bit e to teko, jer je ofer ve otiao. Uzimam taksi i odlazim u stanicu za raskuivanje gdje ekam sestru Habazin. U blizini susreem direktora Crvenog kria Hofera i sestru Anku. Mislili su da je transport ve davno stigao i eljeli su ga posjetiti. U stanici se nalazi samo jedna pomona sestra. Sestra Habazin se autom odvezla do jednog sporednog kolosijeka i tamo opskrbljivala hranom transport Dalmatinaca. Direktor Hofer odlazi za njom. Ja ostajem u stanici. Hofer se vraa. Nije naao sestru Habazin. Pretpostavlja se da je u Vinogradskoj bolnici. Direktor Hofer naziva bolnicu iz vojne stanice. Nalazi je i ona obeava da e se odmah odvesti do transporta. Kako je u meuvremenu stigao i auto iz Ministarstva, dolazi ubrzo prvi dio transporta: mala djeca i dvije ene. Zatoenici iz Gornje Rijeke su proteklih dana dovedeni u Lobor-grad kako bi s ostalima mogli biti prevezeni u Zagreb. Svi su potpuno mokri. Kako je u meuvremenu stigao vei broj mladih mukaraca i tuirao se, ene i djeca su odvedeni u jednu prostoriju za presvlaenje koja je grijana. Ovdje djeca dobivaju mlijeko, ene kavu, a svi pakete s hranom. Uskoro dolazi s dva kamiona i ostatak transporta te pratnja. Kad su svi pojeli, odlazi se na tuiranje. Stie komandant Heger. U meuvremenu je nabavio novu gumu. S njim dogovaram dostavljanje otpusnica za djecu koja se ve nalaze u Zagrebu i za bolesnice u Kunoj bolnici'3. Otpusnice je zaboravio donijeti. adaije dogovaramo dostavu prtljage osloboenih ena. Zbog nedostatka prostora nije ju bilo mogue ponijeti. Sanduk odjee poslane iz Sarajeva se raskuuje i raspodjeljuje. Isto tako i cipele (Pniog 21). Takoer dvije haljine i neto odjee za djecu, koju smo prikupili. Sve je to bilo nuno, jer su neki bili gotovo u prnjama. Od onoga to smo poslali u logor bilo je samo malo stvari podijeljeno i to ono najloije. Crveni kri je zatim dao veeru - grah. Sa sanitetsk.im vozilima prijevoz u Zavod za gluhonijeme. Predzadnjim kolima i ja odlazim. U 18,45 stiem kui .

., Gradska etvrt u zapadnom dijelu Zagreba. " Kuna bolnica osnovana je 1892. na Mirogojskoj cesti 8. Danas Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi".

47

Dnevnik

Diane

Budisavljcvi

24. travnja 1942.

U 8 sati nazivam idovsku bogotovnu opinu i saznajem da se mogu poslati paketi za Lobor-grad, ukoliko se predaju prije 9 sati. Na brzinu priprernam pakete za 8 katolkinja koje su jo u logoru i za Dau Lizdek. Nju se nije moglo dovesti, jer jo nije preboljela tifus. Poslijepodne dr. Vidakovi pie pisma u Sarajevo i Mostar i obavjetava o oslobadanju. Odlazim u Zavod za gluhonijeme podijeliti djeci Calcipot. Naravno uvijek uz prethodnu dozvolu direktora.

26. travnja 1942.

U Zavodu s muem. Direktor nam kae da su posjeti i poljoni zbog ljubomore muslimana koji su u Zavodu. nepoeljni

27. travnja 1942.

Od uprave u Lobor-gradu dobivam otpusnice za djecu i odlazim u Zavod kako bi ih predala direktoru. Od djevojaka saznajem da jednu od njih ve opet u Sarajevu trae ustae.

28. travnja 1942.

U Ministarstvu udrube u vezi s dopisom iz Jajca o Ljubici Popovi. Za nju i njezinu djecu se ne moe nita uiniti.

29. i 30. travnja 1942.

Dr. Vidakovi u Ministarstvu kod prof. Bresiera, radi dozvole za putovanje Vojne Jaki i Cvije Nikoli (Prtlog 22). Potonja je iz Lobor-grada bila poslana u Zidovsku bogotovnu opinu zbog lijeenja u Ginekolokoj klinici. Nakon otpusta iz bolnice pobrinuli smo se za njezin smjetaj i prehranu za koje smo snosili trokove. Sada je zajedno s ostalim enama bila osloboena i arko se eljela vratiti kui svojoj djeci. O zdravlju djece i njihovu smjetaju kod susjeda dobili smo ve pismenu obavijest. Prepiska s opinom.

48

1942.

Razmjena Mare Bijeli

1. svibnja 1942.
Komandant .Heger kod mene. Obavjetava me da idui dan mora preuzeti Maru Bijeli i njezino etvero djece. Mora je zbog razmjene odvesti u njemaku Feldkommandaturu. Predveer odlazim u Zavod za gluhonijeme to priopiti direktoru. Kae da mu treba pismeni nalog. Razgovaram sa enama i saznajem da 20 kg marmelade, koju smo 26. oujka poslali u logor, nije bilo podijeljeno. ene su vidjele da su obje velike limenke od po 10 kg bile utovarene u komandantov auto i da ih je on odvezao u Zagreb. Dana 25. oujka bila sam u Trenkovoj i tamo su mi izriito tvrdili da sve poiljke im stignu u logor preuzimaju idovski inovnici, koji se tamo stalno nalaze, i d.ijele ih enama. No izgleda da su se idovski inovnici brinuli samo za idovke, jer su mi ve djeca koja su sa mnom 28. oujka stigla u Zagreb te ene s kojima sam 30. oujka bila u stanici za raskuivanje, konano sada ispriale da se paketi esto danima nisu dijelili. Ostajali su u ugrijanoj kancelariji tako da su se namirnice kvarile. Pas koji je bio u kancelariji nagrizao je pakete. ene koje su bile odvedene u Beograd dobile su vrlo malo i to najloije od brojne odjee i rublja to smo poslali u logor. Isto se desilo i enama koje su sada bile u Zavodu za gluhonijeme. Od mnogobrojnih kaputia koje su saile moje keri i njihove prijateljice samo je jedan uti kaputi bio dan jednom djetetu. Od deset tuceta potpuno novih marama za glavu najvie ih je deset bilo podijeljeno enama. Djelomino su ih dobile idovke, a djelomino su ih idovke i lanovi uprave prodavali u logoru za 50 kuna. Vei broj marama je izgleda uope nestao. Prijepodne je kod mene bila Vojna Jaki zbog propusnice. e moe je dobiti na policiji. aljem je u Ministarstvo udrube gdje poslijepodne dobiva dozvolu za putovanje i besplatnu putnu kartu za sebe i Cviju. Budui da je potrebna fotografija, aljemo poslijepodne Cviju fotografu.

2. svibnja 1942.
Vojna Jaki odlazi ujutro u Zemun. Dolazi Cvija i predaje nam fotografiju. Dr. Vidakovi odlazi sa slikom u Ministarstvo udrube po peat. Zatim odlazi u Kunu bolnicu saopiti Zori Ivanovi kako sam se prethodnog dana dogovorila s komandantom .Hegerom, koji idui tjedan putuje u Beograd, da je po-

49

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

vede. Tako se ona ne mora brinuti za dokumente. dana imala uni napad i jo lei.

Bolesnica je prethodnog

Prijepodne odlazim u Zavod za gluhonijeme i dajem Bijelievoj i njenom sinu cipele, 2 para vunenih arapa i 500 kuna. Odjeom su bili dobro opskrbljeni. 44 Po uputi direktora afaria nita ne govorim o predstojeoj predaji komandantu Hegeru. Na osnovi informacije komandanta Hegera da Daa Lizdek, koja je oboljela od tifusa, jo etrnaest dana nee biti sposobna za put, nazivam dr. Malojia u Ministarstvo zdravstva. Kae mi da se sanitetski auto moe po enu poslati im se to slubeno zatrai. Nazivam dr. Klihnela, ali ga nema. Nazivam Hegera na Medveaku. Komandanta ne oekuju u Zagrebu. Nazivam potu Zlatar i saznajem da je komandant tamo proao kamionom na putu za Zagreb ve u 9 sati. Nazivam Zavod za gluhonijeme i molim da me Heger nazove kad stigne. Naziva me u 12 sati. Dajem mu broj Epidemiolokog odsjeka. Obeava da e odmah tamo nazvati. Neto kasnije naziva g. Domljan da nema direktora, a Heger trai izruenje Bijelieve; to da se radi? Kaem da mrektor trai pismeni zahtjev. Neka se nazove Ministarstvo udrube i trai prof. Bresiera. Komandant osobno razgovara sa mnom. Vrlo je zlovoljan. Kaem mu da su ene i djeca povjereni Ministarstvu i da ja tu nemam to odredivati. Neka se osobno povee s Ministarstvom. aveer Cvija ikoli putuje kui u Mezgraju, Teoak. Dali smo joj par drvenih cipela za jedno od njezine djece, slamnatu vreu, 1.000 kuna i hranu za put. Ga dr. Divjak je prati na kolodvor. Cvija Nikoli nam je bila predana od idovske bogotovne opine 2. prosinca 1941. kako bi osigurali njezin smjetaj u Ginekolokoj klinici (PTllog 23). Moj mu se za to pobrinuo. akon otputanja 29. prosinca 1941. dolazi k nama i smjetamo je u Prihvatilite na Tomislavovom trgu. Gda Divjak je 5. sijenja 1942. smjeta kod ge Ane Palama, kojoj smo za Cviju plaali boravak i hranu. Plaalo se tjedno. Ga Palarna, pravoslavka, udovica s jednim sinom, tvornika radnica, vrlo marljiva, vrlo siromana, dobivala je od Akcije neto odjee i rublja za svoje dijete. U 19 sati me posjeuje dr. Maloji. Izvjetava o akovu. Vijesti su nepovoljne. ene jo uvijek nisu slobodne. Veliki logor za karantenu u Brodu jo nije

"

Ljudevit

afati,

tavnatelj

Zavoda

za odgoj

gluhonijeme

djece u Zagrebu,

lIica 83.

50

1942.

gotOV. e zna se kuda bi se ene moglo smjestiti. Bojim se, da ako se ene uskoro ne oslobode, to nee dabro zavriti, tim prije to ni iz ovdanjih zatvora jo nitko nije bio osloboen.

4. svibnja 1942.
Kako akovo jo uvijek nije osloboeno, pripremamo 15 paketa nakon to sam ponovo 3. saznala da je tamo interniranima vrlo teko. Prilikom predaje tih paketa u Trenkovoj 9 saznajem da je stigao popis mukaraca u Staroj 45 Gradiki i da se tamo mogu potom slati paketi. Naveer dobivamo 2 telegrama iz Bijeljine da se Markovi i Teji mogu vratiti kui. Nismo znali je li tamo mir i eljeli smo se najprije informirati da mlade djevojke ne izloimo opasnosti.

J. svibnja 1942. Dobivam listu iz Stare Gradike, bez oznake vjerske pripadnosti. Moji suradnici izdvajaju imena onih za koje se moe pretpostaviti da su arijevci i slau listu (Prilog 24). Iz Kune bolnice javljaju da je Drenka Simi zdrava i zbog nedostatka mjesta treba napustiti bolnicu. Molim da je zadre do kraja tjedna. Ujedno saznajem da je i Daa Lizdek u bolnici (Pri/og 25). Dr. Vidakovi saznaje kod Besarovia da e se akovo osloboditi najkasnije za osam dana, pravoslavke, kao i Ljubica Popovi koja se s djecom nalazi kod policije. Dr. Besarovi je vrlo nezadovoljan da sanduke iz Sarajeva nisam ja pohranila. Nek ostanu pohranjeni tako dugo dok ih osobno ne bude mogao razdijeliti u Jasenovcu.

6. svibnja 1942.
Poslijepodne me naziva prof. Bresler. Odlazim k njemu. Zabrinut je to Uprava policije trai popis pojedinih ena. Smatra da se moramo pobrinuti da

'S

Koncentracijski logor u sastavu koncentracijskih logora Jasenovac Uasenovac V).

51

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

sve to prije odu kuama. Ne moe dobiti dozvole za put, a samo s dozvolom Ministarstva, nakon uplitanja Uprave policije ih ne moe pustiti.

7. svibnja 1942.
Odlazim dr. Ki.ihnelu. Obeava dozvolama za ene. (Pr/log 26) da e u Policiji razgovarati u vezi s putnim

12. svibnja 1942.

Naziva me sekretar iz Ustakog redarstva i kae da nazovem policiju u Petrinjskoj i pitam je li stigla dozvola za izdavanje viza. (Prtlog 27)

13. svibnja 1942.

Razgovaram s predstojnikom Odjela za putovnice. Poslijepodne odlazim s dr. Vidakoviem u Zavod za gluhonijeme. Direktor nam kae da je poduzeo korake da od Ravnateljstva dobije otpusnice za ene. Sad se ispostavlja da su ene mogle bez daljnjega izravno putovati kui s otpusnicama iz logora. No, nakon meuboravka u Zagrebu moraju od Ravnateljstva dobiti nove otpusnice na osnovi kojih e dobiti dozvole za put. Direktor kae da e o tome dalje voditi brigu. elimo od ena saznati koja u prvo vrijeme boravka kod kue treba potporu. Direktor nam, meutim, kae da e Ministarstvo udrube enama dodijeliti novac. To kasnije ipak nije bilo uinjeno.

18. svibnja 1942.

Direktor afari me naziva i kae da e Uprava policije za nekoliko dana izdati otpusnice. Moji suradnici ele posjetiti Zavod, pa molim direktora da im to dozvoli. Posjet je dogovoren za srijedu poslijepodne.

20. svibnja 1942.

Prijepodne dr. Vidakovi nas odgovara od zajednikog posjeta Zavodu, budui da je prethodnih dana bilo vie uhienja. Poslijepodne se takoder o tome razgovara. Kako se svi boje da bi se moglo kontrolirati tko posjeuje pravoslavce, odlazi sa mnom u Zavod za gluhonijeme samo ing. Vasili. Od direktora sazna-

52

1942.

jemo da opet ima novih tekoa s dobivanjem otpusnica. Ujedno predajem otpusnicu, koja mi je dostavljena iz Lobor-grada za Dau Lizdek.

22. svibnja 1942.

Poslijepodne dolaze u kancelariju dva radnika sa eljeznice i jedna ena iz Jasenovca. Kae da su od tamo odvedeni njezini stari roditelji i pita moemo li saznati kuda.

23. svibnja 1942.

Direktor afari mi telefonira da se za nekoliko dana moe putovati. Za Akciju naruujemo bakande kod firme "Negro".

Duhovi: poticaj na rad za Kordun

24. svibnja 1942.
(Duhovi). Obavijest iz Gline o progonima na Kordunu. Pismo od dr. Kesia - neka pomognem djeci. Sadraj pisma: Svi se uhiuju, vagoni su spremni, mukarce, ene i djecu trpaju u vagone, vagoni odlaze ne zna se kuda, ne moe se saznati kuda se djecu odvodi (Prilog 28).

2I. svibnja 1942.

Prijepodne paketi za akovo.

26. svibnja 1942.

U 9,30 kod prof. Breslera. Duboko je utuen. Kae da zna za sve. Jo je gore nego to sam ula, no ne moe nita poduzeti. Uope ne zna kuda su djeca odvedena. Ministarstvo je nemono, ne smije se upletati.

53

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

Druga audijenezja kod nadbiskupa

Odlazim nadbiskupovu tajniku. Odmah mi je isposlovao audijenciju. Nadbiskup je vrlo suzdran. Ne eli se zainteresirati. Kae da nema nikakvog upliva na vladu. Ispriao mi je da je zbog stana jedne idovke bio kod nekog ministra. Taj mu je obeao da e ena moi ostati u stanu, a sad ju se usprkos tome namjerava iz stana izbaciti. Kaem da sam dola traiti da spasi jedan narod, a on mi pria o nekom stanu. Onda je poeo kritizirati Nijemce, nacizam, Hitlera, da su oni svemu krivi. Kaem mu da se njemaki biskupi jako zauzimaju za svoje vjernike i suprotstavljaju Hitleru. Mnogi od ovdje progonjenih su preli na katoliku vjeru i njegova je dunost zauzeti se za njih. Od velike je vanosti za Crkvu da ljudi znaju kako se u vremenu njihove najvee nevolje za njih brinula. Na kraju obeava da e se zauzeti. Budui da u to 4l mnogo ne vjerujem, nazivam poslijepodne kanonika Bakia i molim za prijem. Molim da sa svoje strane utjee na nadbiskupa. Molim da se kanonici sastanu i da se svi zajedno zauzmu za progonjene s Korduna.

27. svibnja 1942.

Prof. Baki mi telefonira i moli da poslijepodne doem k njemu. Kome treba, dijelimo

U 16,30 idem s gom Bojani u Zavod za gluhonijeme. bakande.

U 18 sati sam kod prof. Bakia. Tamo upoznajem msg.jesiha", voditelja Katolike akcije's. Opisujem jad, koliko o tome znam. Traim pomo.

", Stjepan .,- Pavao

Baki (1889-1963), msg. Jesih (1890-1963),

teolog

i publicist,

kanonik

i generalni katolike

vikar Zagrebake akcije u Zagrebu .

nadbiskupije

duhovnik

Nadbiskupske

. Katolika akcija (KA) je organizacija laika u Katolikoj crkvi, ija je svrha u javni i privatni ivot unositi karolika naela te tako potpomagati rad hijerarhije. lanovi KA nisu mogli biti sveenici niti redovnici. Papa Pio Xl. enciklikom "Urbi arcano" proglasio je 1923. naela KA i odredio da se ima organizirati u svim biskupijama i upama. 10\ je organizirala razne vjerske skupove, predavanja, priredbe i ptoslave, naroito Papina dana. Prije dolaska komunista na vlast, zagrebakj nadbiskup Stepi nae raspustio je sve organizacije KA, pa je ona kod nas formalno prestala postojati.

54

1942.

28. svibnja 1942.

Prijepodne s dr. Vidakoviem k msg. ] esihu u Katoliku akciju. Zatim prof. Bresleru. isam ga nala. U podne me naziva msg.] es ih - u 16,30 audijencija kod nadbiskupa. U 15 sati posjet dr. Besarovia - prvi nakon 14. travnja. Zatim dolaze dvije djevojke iz Zavoda za gluhonijeme. U 16,30 dolazim s dr. Vidakoviem msg. ]esihu. Vodi nas nadbiskupu. Nadbiskup nas obavjetava da je imao sastanak s ministrom udrube i da e se obojica u velikoj mjeri zauzeti za spas deportirane djece. Nadbiskup e za djecu uiniti sve to je u njegovoj moi. Djeca e biti smjetena u enske samostane. Svi samostani, svi djeji domovi, svi internati e preuzimati djecu, sve to moe stavit e na raspolaganje. Bili smo potpuno oamueni velikim obeanjima koja smo dobili. (Ali se nisu ostvarila.) Nakon audijencije odlazim u 18 sati prof. Bakiu, zahvaljujem se za njegovu intervenciju i to me je upoznao s msg. ] esihom.

30. svibnja 1942.

Naziva dr Besarovi. Saopava mi da putuje u Bijeljinu. Spreman je povesti djevojke koje su odanle. Djevojke trebaju idue jutro u 8 sati doi u hotel Esplanade. Otii e s njima u policiju po dozvole za put. Kae da kupimo karte za drugi razred brzog vlaka. Naveer me poziva sestra Habazin. Prolazi transport djece iz Srbije u vicarsku. Ovdje e dobiti hranu. Sestra eli da to vidim. Naravno, odlazim na kolodvor. Sve pulman-vagoni, sestre u pratnji, sve prvoklasno. ista propaganda. Otra suprotnost marvinskim vagonima kojima smo kasnije dovodili djecu iz logora.

1. lipnja 1942.
Dr. Vidakovi kod prof. Bresiera pribavlja sve to je djevojkama potrebno za put. Dolazi s vrlo loim vj es tima. Sve velike nade koje je pobudio nadbiskup propale su. Nita se ne moe uiniti. Ministarstvo ne moe niti saznati gdje su djeca. U Ravnateljstvu ne dobiva nikakvu informaciju. Nema nikakve mogunosti za pomo. Odluujemo da s nae strane pokuamo uiniti sve za spas djece.

55

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

Poslijepodne dr. Vidakovi i ja u Zavodu za gluhonijeme. Naveer prati djevojke na kolodvor. Dajemo im hranu za put. Putuju: Danica Markovi, Mica Devlji, Persida Nikoli, Darinka Savi, Drenka Simi i Srba Teji.

2. lipnja 1942.
Prijepodne kod dr. Rosenfelda u idovskoj tu namirnica za Staru Gradiku. opini. Raspitujem se o transpor-

Poslijepodne dolaze u kancelariju 2 seljaka iz Slunja. Pripovijedaju o stranim progonima u susjednim predjelima. Iz njihovog mjesta eli delegacija otii nadbiskupu i traiti da se zauzme za njih. Svi su preli na katoliku vjeru i obeano im je da nee biti proganjani. ele biti mirni seljaci. Ne zahtijevaju nita drugo nego da ih se ostavi kod kue, da im se dozvoli raditi, ele obradivati svoju zemlju. Mole da im ishodim audijenciju kod nadbiskupa. Odlaze kui, obavjetavaju druge i zatim svi dolaze opet ovamo na audijenciju. Dr. Vidakovi i ja odlazimo s njima msg. jesihu. On za delegaciju dogovara audijenciju za petak, 5. lipnja.

3. lipnja 1942.
Prvi put kod ge Precca za koju sam ula, da se, koliko god moe, zalae za progonjene. Kod nje susreem Mokova'" suradnika, sada na Kordunu, koji je doao na osmodnevni oporavak na Sljeme. Ni on mi ne eli nita kazati o sudbini djece, za koju jo uvijek ne znamo kamo su odvedena. Kako treba otii velilci transport za Mostar - Sarajevo u kojem e biti ene s mnogo male djece, a policija je postavila uvjet da transport mora imati pratnju, telegrafiramo u Sarajevo da poalju pratitelja.

J. lipnja 1942. Negativan odgovor iz Sarajeva. Ne mogu pribaviti dozvolu za put. Neka nekoga poaljemo na njihov troak. Dr. Vidakovi odlazi po savjet sestri Habazin. Ona e nai sestru u Crvenom kriu.

'" Ante Mokov (1911- vjerojatno 1948). geoeral i ustaki pukovnik. U ljeto 1942. postavljen za zapovjednika Poglavnikovih tjc1esnill zdrugova u ustakoj vojsci. U listopadu 1944. imeoovao zapovjednikom 1. hrvatske udarne divizije.

56

1942.

Transport radnika
U 4,30 ujutro me zovu iz misije na kolodvoru da e odmah stii transport iz Stare Gradike s radnicima za Njemaku. Treba pomoi na Sava-kolodvoru kod opskrbe. Obavjetavam o tome gu Bojani. U transportu ima oko 400 mukaraca. Poslijepodne odluujemo kupiti porcije, jer postoji veliki manjak sua. Namjeravali smo svakom radniku dati jednu porciju. o, ubrzo se uspostavilo da je zbog velikog broja transporta to nemogue. Ipak kupujemo kod firme lMervar"S() nekoliko stotina porcija (Pri/og 29). aljemo ih Crvenom kriu na Glavnom kolodvoru odakle ih se sanitetskim autom odvozi na Sava-kolodvor.

Transport kui Sarajevo - Mostar; Zavretak rada za Lo bor-grad

6. lipnja 1942.
U ime sestre Habazin nam je javljeno da e sestra za pratnju biti na raspolaganju u ponedjeljak naveer.

7. lipnja 1942.
Odlazim u Zavod za gluhonijeme pribaviti suglasnost direktora afaria za transport u ponedjeljak naveer. Saopava mi da su Zora ikoli i Dragica Vukovi 6. naveer otputovale u Zemun.

8. lipnja 1942.
Poslijepodne pripremamo pakete za akovo i hranu za transport. Sa suradnicama dogovaram pomo sestrama Crvenog kria pri transportima iz logora.

'" eljeznarija "Mervar i Hodnikovi", Petrinjska 3.

57

Dnevnik

Diane

Budisavljc\'i

Kako su transporti stizali nou, a mi nismo imali dozvole za nona kretanja, sestra Haba%in nam je ponudila da e nas prevoziti kui sanitetsk.im autom. Prema tome, mogu sudjelovati samo suradnice koje ne stanuju daleko. U 17,30 naziva sestra Nevenka Mitrovi da ne eli putovati, jer mora ostati kod kue. Moljm da dode k meni. Nakon velikog nagovaranja od strane dr. Vidakovia i mene ipak pristaje putovati. U 21 sat na kolodvoru. Mala djeca i ene su prevezeni sanitetskim autom. Isto tako i prtljaga. Vea djeca i mladi ljudi idu pjeke. Putuju: u Sarajevo Vasilija Gogi, Vera Puki, Vera arenac, Milica i Anica arenac, a u Mostar Pero i Spaso Grubjea (u Mostaru saznaju za oevu smrt; majka im je umrla u logoru), Stana i Branislava Markovi, Anica Soraji s djecom Borikom, Radojkom i Rajkom (PTllog 30). Osim toga, izravno iz Kune bolnice na kolodvor dolazi Zorka Ivanovi i putuje u Beograd. Bosa Muratovi s etvero djece mora zbog bolesti jednog djeteta (ospice) ostati u Zagrebu.

Prva obavijest o djeci u Staroj Gradiki

U 10 sati naveer sestra Habazin saznaje da u 11 sati prolazi opet jedan transport koji treba snabdjeti hranom. Odvozim se s njom na Juni kolodvor". Dok ekamo vlak koji kasni, upoznaj cm rukovodioca transporata za Njemaku g. Heckera. Ovaj put su u transportu ene s djecom. Kaem Heckeru da ne alje djecu u Njemaku, neka mi ih ostavi ovdje. Slae se s time, ali mi unaprijed kae da se nijedna ena nee htjeti odvajati od djeteta. Dozvoljava mi da sa svima govorim. Nijedna se nee odvojati od svog djeteta. To je razumljivo, jer za vrijeme kratkog zaustavljanja u noi, u mraku, nakon svega to su te ene proivjele, kako da vjeruju da se njihovoj djeci eli dobro. No, kau mi da dolaze iz logora u Gradjki, da tamo ima jo mnogo djece, mnoga su bez roditelja, majke su im odvedene ve s prijanjim transportima ili su umrle. Neka oslobodim tu djecu. Smatraju da ima vie od tisuu djece. Postaje mi jasno da su to djeca koju smo do sada traili, prognana s Korduna i drugih podruja i da moram poduzeti sve da se ta djeca spase. Kad je vlak otiao, Hecker me malo ironino pitao to je s djecom koju sam htjela preuzeti. Kaem mu to su mi ene ispriale i traim da mi pomogne da tu djecu izvuem iz 10-

51

Juni

kolodvor

1944. mijenja

naziv u Zapadni

kolodvor,

a nalazio

sc na istoj lokaciji

kao i cian as.

58

1942.

gora. Ve mi je prije prof. Bresler obeao da e Ministarstvo preuzeti svu djecu koju dovedem. Trebam ih samo dovesti u Zavod za gluhonijeme. To isto je vrijedilo za sestru Habazin. Ona je na moju intervenciju ve neku djecu, koja su dola sama ili s nekim transportom izbjeghca, izravno s kolodvora odvela u Zavod. Hecker mi je obeao da e se informirati o djeci u logoru. Njegovi slubenjci odlaze u logor kako bi tamo orgaruzirali prijem radnika i naloit e im da o djeci razgovaraju s komandanrom. Budui da je taj razgovor voen nou izmeu 2 i 3 sata, bojala sam se da ga Hecker moda nee ozbiljno shvatiti.

9. lipnja 1942.
Odmah ujutro otila sam u njegov ured na Trgu N 3 (Deutsehes Mim:rterium fiir ArbeiterbeseheiffuniJ. Dok sam s njim razgovarala, doao je jedan gospodin u civilu. Hecker mu je rekao u vezi s ime sam dola i napomenuo da se taj gospodin uvijek interesirao za djecu. Ponovo sam opirno objasnila svrhu svog dolaska. ajprije sam morala razjasniti nesporazum - obojica su mishla da sam dola u ime Crvenog kria. Rekla sam da se Crveni kri uope ne brine za pravoslavnu djecu, da sam zapoela potpuno privatnu akciju pomoi i da moji suradruci i ja ehmo pomoi progonjenoj djeci. Kako se kasnije ispostavilo 52 taj gospoilln je bio kapetan von Kotzian . Obeao mi je da e se o svemu raspitati i zapisao je moj broj telefona.

Evakuacija logora akovo

11. lipnja 1942.
Telefonski sam obavijetena da e se itav logor u akovu evakuirati. Budui da je pravoslavrum enama i djeci ve obeano oslobaanje, neka pokuam ishoditi da se odmah oslobode, jer e inae biti odvezeni u nepoznatom smjeru. Budui da sam se zadnje vrijeme stalno zanimala za akovo, a da nita rusam uspjela uiniti, bilo mi je odmah jasno da ni sada u posljednjem trenutku nita vie neu moi postii. Odmah sam nazvala Besarovia, ah, naravno, rusam od njega dobila nikakvu pomo. Iz oskudnih vijesti koje su procurile iz akova, moglo se zakljuiti da je to bio veliki logor smrti. Bunari su bih na" AJbert von Ko[Zian, roen 19'13. u Cosclu, Gornja lezija, kapetan u njemakoj vojsci.

59

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

mjerno zaraeni tako da su trbuni tifus i dizenterija odnijeli mnogo rtava. Zatim je zavladala epidemija pjegavca. Bolesnici nisu bili izolirani, pa se epidemija stalno irila. Kad je ustaama, pod ijom upravom je taj logor bio, umiranje jo uvijek bilo prepolagano, logor je evakuiran. ene i djeca su izgleda odvedeni u Jasenovac i tamo likvidirani. (Nakon osloboenja to se potvrdilo.) Prijepodne bila sam kod sestre Habazin kako bih s njom dogovorila opskrbu transporata. Crveni kri za njih nije nita davao. U poetku ni od njemakih instanci nije bilo pomoi, tako da je snabdijevanje svaki put bilo problem. No sestra Habazin ga je svaki put izvrsno rijeila. U podne me nazvao kapetan von Kotzian i kazao da se jako zanima za djecu i da e me uskoro moi detaljnije o tome obavijestiti. To nas je sve jako razveselilo, jer nisam raunala da e se on ozbiljno zauzeti. Naveer opet prolaz jednog transporta. U ovom su transportu bile neke ene i djeca u vrlo loem zdravstvenom stanju. Dali smo im lijekove. udilo nas je da se tako bolesni ljudi transportiraju u Njemaku. Kod svih transporata je bio prisutan i predstavnik ilegalnog Slovenskog crvenog kria i dijelio je uglavnom lijekove i sredstva za jaanje. Openito se ilegalni Slovenski crveni kri jako zauzimao za nae tienike. U 4,15 me Hecker vozio kui svojim autom. Tijekom vonje sam ga opet podsjetila na svoja nastojanja da izbavim djecu iz logora. U to vrijeme imala sam kunu pomonicu koja nije znala kuhati, tako da sam nakon napornog nonog rada, koji je esto trajao do jutra, prijepodne ve opet morala biti u kuhinji. Naravno da sam se tijekom itavog rada za Akciju morala brinuti i za svoje veliko domainstvo, mnogo toga sama napraviti, i to u vrijeme kad je uslijed ratnih prilika voenje domainstva bilo jako oteano.

12. lipnja 1942.

U 17,30 sam s dr. Vidakoviem pozvana kapetanu von Kotzianu u hotel Esplanade, gdje je stanovao. Saopava nam da je o oslobaanju djece pregos varao s maralom Kvaternikom , kojeg poznaje. Kvaternik ga je uputio na svog sina i von Kotzian se nada da e uspjeti ishoditi povoljno rjeenje.
" Slavko Kvaternik (1878-1947), poljtiar i vojskovoa. U imc poglavnika A. Pavelja i uz asistenciju E. Veesenmayera, izaslanika Njemake, 10. travnja 1941. proglaava NDH. Nakon povratka A. Pavelia u Hrvatsku, slubeno postaje drugim ovjekom NDH (lan Glavnog ustakog stana, poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, ustaki kriJnik i maral). l'ormalno razrijeen dunosti 4. sijenja 1943.

60

1942.

Naveer sam u kolodvorskoj ambulanti kod sestre Habazin. Tui se na moje suradnice. One u svojim velikim nastojanjima da na kolodvoru svuda pomognu, takoer nakon transporata u ienju sua, izazivaju negodovanje sestara, koje se boje da e biti odgurnute u stranu. Rasporedile smo posao. Ja sam zajedno s predstavnikom ilegalnog Slovenskog crvenog kria, gospodinom 5 Colnarom , najee dijelila cigarete koje je za svaki transport davala Akcija, jer nam je na taj nain bilo najjednostavnije proi kroz itav transport i sa svima razgovarati, a da pritom ne izazivamo previe panje kod ustaa koji su straarili kod svakog vlaka. Ve u ovom transportu su nas ene bojaljvo pitale jesu li djeca dovedena iz logora. Ustae su im u logoru oduzeli djecu i kazali da e biti smjetena u Zagrebu u djeje domove. Kako smo kasnije saznali, bio je to samo izgovor da se majke lake odvoje od svojih najdraih. Djeca su ostavljena u logoru da tamo propadnu. To se pokazalo kasnije kad su roditelji slali sve vie pitanja o svojoj djeci. Mogli smo utvrditi da djecu, koja su ve u svibnju oduzeta majkama, nigdje ne moemo nai.

13. lipnja 1942.

Saznajem za povratak sestre Neven~e Mitrovi iz Sarajeva.

14. lipnja 1942.

edjelja. Kako snabdijevanje transporata jo uvijek nije na zadovoljavajui nain bilo rijeeno, a da Slovenci u tome imaju iskustva, jer su snabdijevali velike transporte Slovenaca koje su Nijemci prognali sa slovenskih podruja, molila sam g. Coinara i gu erne, jedinu gospou koja se Crvenom kriu dobrovoljno javila kao pomona sestra i tamo obavljala stalnu sestrinsku slubu, da dou k meni na razgovor. Razgovoru su prisustvovau dr. Vidakovi i moj mu. Ga erne je pomagala kod svih transporata Slovenaca, zatim kod transporata ena za Lobor-grad koje su u Zagrebu prole dezinsekciju. Pomagala je svugdje, gdje su i sestre Crvenog kria pomagale kad je bila velika nevolja. I sada je pomagala na kolodvoru pri snabdijevanju transporata. Tekoa za moju Akciju kod transporata je bila da mi naravno nismo raspolagali s dovoljno sredstava za opskrbu itavog transporta. Mogli

AJojz Coinar, dclegat Slovenskog crvenog kria pri Hrvatskom crvenom kriu u Zagrebu.

61

Dnevnik

Diane

Budisavljcvi

smo samo dati dodatnu pomo, kao cigarete, limune za djecu i ene, neto lijekova. Katkad, zahvaljujui uvijek za pomo spremnoj gdi Bojani, neto sira i kobasica za mlade.

Transport vraen iZ Man'bora

Tijekom razgovora nazvao me Hecker. Budui da se stalno zanimam za preuzimanje djece, obavjetava me da 80 djece i 200 ena iz prolog transporta nije zbog bolesti i iznemoglosti preuzeto u Mariboru i da e biti vraeni. Prema dogovoru s ustaama morao bi te ljude vratiti u logor, a mogu si predstaviti kakva sudbina ih tamo eka - sigurna smrt. Ukoliko elim, zauzet e se da ene i djeca ostanu u Zagrebu i da budu meni dodijeljeni. Odmah sam odgovorila da u djecu zadrati pod svaku cijenu, a to se tie odraslih, moram se najprije pobrinuti za smjetaj. Dao mi je broj svog telefona s napomenom da mu se to prije javim. To je bio najljepi dar koji sam u ivotu dobila - mogunost da ljude spasim od sigurne smrti. Kako se ispostavilo, idui dan kad je transport stigao, bilo je 220 djece, 124 ene i 6 mukaraca. Bila je sretna okolnost da su kod mene bili ljudi pod svaku cijenu spremni pomoi, tako da smo brzo ra~ravili sve mogunosti smjetaja transporta. Najprije sam nazvala direktora Safaria u Zavod za gluhonijeme. Sreom je bio tamo i kazao da je spreman preuzeti djecu, ali ne moe i odrasle. Obavijestio nas je da je prof. Bresler otputovao u Sarajevo. To je bilo loe, jer bi taj ovjek, uvijek spreman pomoi, sigurno naao neko rjeenje za smjetaj odraslih. Odluili smo svakako zadrati itav transport. Dok se idui dan provede raskuivanje, nai e se valjda neki nain da ih smjestimo. Javila sam Heckeru da preuzimam itav transport.

15. lipnja 1942.

Transport kasni i umjesto tijekom noi stigao je tek u tri sata poslijepodne. U transportu ima 350 ljudi (Pn!og 31). S Glavnog kolodvora odmah su odvedeni u stanicu za raskuivanje i tamo smjeteni na sporedni kolosijek. Dijeljenje hrane. Pranje. Odvodenje djece u Zavod kasni, jer su sestre morale prisustvovati nekom koncertu Crvenog kria. Ne moe se dobiti sanitetskj auto, tako da ostajem s djecom u stanici za raskuivanje. Djelomino se nalaze i vani. Poinje kia - vrlo teke prilike. U meduvremenu pitaju iz Zavoda kad e djeca stii. Obavjetavam ih s grinjom savjesti da ima vie od najavljenih 80 dje-

62

1942.

ce, naime 220. Konano su u pono i posljednja djeca odvedena, dok ene i mukarci jo nisu smjeteni i provode no u barakama stanice za raskuivanje. Odmah nakon predaje djece odlazim na juni kolodvor, transport s 860 ena i mladih. jer je najavljen novi

16. lipnja 1942.

Budui da smjetaj odraslih jo nije osiguran, odlazim, usprkos noi provedene na kolodvoru, ujutro nadbiskupu. On odmah poziva direktora svog SS Karitasa , gospodina Dumia, s kojim dogovara to treba uiniti. (Bio je to moj prvi susret s direktorom Dumiem. On je kasnije vodio itavu kolonizaciju djece.) Ve je dan prije dr. Vidakovi dogovarao smjetaj odraslih i sad je za njih odobrena j eronimska dvorana'" i ljudi su tamo odvedeni tijekom prijepodneva, uz izuzetak nekoliko ena koje su izravno odvedene u Bolnicu za zarazne bolesti. U meuvremenu je organizirana i prehrana - kuhat e sestre Crvenog kria na junom kolodvoru i onda e se hrana prevesti.

17. lipnja 1942.

Odlazim direktoru Zavoda za gluhonijeme i saznajem da je 147 djece bolesno: 2 teki TBC i skorbut, 3 teki skorbut, 30 skorbut u poetnom stadiju, 29 svrab, 30 proljev ... Svakog dana nekoliko ena iz jeronimske dvorane mora biti prebaeno u Zaraznu bolnicu, kako se kasnije ustanovilo, zbog pjegavca.

18. lipnja 1942.

Sestra Habazin svu djecu ponovno odvodi u stanicu za raskuivanje. Pomo u j eronimskoj dvorani preuzele su suradnice moje Akcije i obavljale su taj posao s mnogo portvovanja.

55

Karitas Nadbiskupije zagrebake, Vlaka 36. Osnovan 1933. u Zagrebu po uzoru na sline ustanove u drugim zemljama, udruene LI savezu "Caritas Cathol.ica" sa sjeditem LI Baselu. Za vrijeme II. svjetskog rata vrhovni nadzor nad Karitasom pripadao je zagrebakom nadbiskupu. Dijelio se na Sredinjicu u Zagrebu, zajednice u jednom gradu ili dekana tu i odbore u pojedinim upama. Svrha organizacije biJa je "njegovati, jaati i iriti duh djelotvorne ljubavi prema blinjima". u Hrvatskom knjievnom drutvu

". Dvorana

Sv.

Jeronima,

Trg kralja Tomislava.

63

Dnevnik

Diane

Budisavljcvi

19. lipnja 1942.

Razgovor s direktorom Dumiem u vezi s Jeronimskom e ljude odatle smjestiti u sela kao radnike. dvoranom. Pokuat

21. lipnja 1942.

Po elji sestre Habazin suradnice moje Akcije sudjelovale su u akciji ulinog skupljanja priloga za Crveni kri. Ja sam sa svojim kerima i gom prof. Radonii (ona nije bila suradnica moje Akcije) imala blagajnu na uglu Jelaievog trga i Bakaeve. Skupili smo taj dan najvie novca.

22. lipnja 1942.

Opet transport za Njemaku - 237 mukaraca, 444 ene i 35 mladih iznad 15 godina. Djece vie nije bilo. Ona su sada sva oduzimana majkama u logoru i tamo ostavljana. Odrasli koji su se nalazili u Jeronimskoj dvorani bili su oskudno odjeveni. Otjerani su od kue, a da nisu smjeli ponijeti dodatnu odjeu. Ako su sluajno neto imali, to su im ustae ukrali u logoru. Odluili smo im podijeliti odjeu iz dva sanduka poslana iz Sarajeva, pogotovu to su to bili ljudi iz Bosne. Podijelili smo ih poslijepodne - bojim se dosta nespretno.

23. lipnja 1942.

Kako su ljudi uskoro trebali otputovati, podijelili smo neto novca. Poslijepodne posjeujem djecu u Zavodu za gluhonijeme. Svi su od tamonjeg direktora dobili lijepu novu odjeu. Prof. Bresler trai da se nade lijenik koji e pomagati u Zavodu. Tamonja lijenica ne moe sve obavljati sama.

24. lipnja 1942.

Sestre s kolodvora me obavjetavaju jer zbog bolesti ljudi nije prihvaen da se itav transport u Mariboru. od 22. lipnja vratio,

64

1942.

25. lipnja 1942.

Transport stie u 11,30 na Glavni kolodvor i premjeta se do stanice za raskuivanje. Obavjetavam svoje suradnice i od 14 do 19,30 pomaemo pri raskuivanju. Ima mnogo ena ija su djeca, meu kojima ima i dojenadi, ostala u Staroj Gradiki. Hecker me vozi kui i opet ga molim za pomo da se dozvoli oslobaanje djece iz logora. Budui da se kod ovih transporata ve pokazalo da u Gradiki haraju zarazne bolesti, naroito pjegavac, moralo se misliti, da ukoliko uspijemo odanle dobiti djecu, trebat e za njih organizirati stanicu za karantenu. Bilo bi nemogue odmah kolonizirati tu djecu, jer bi postojala prevelika opasnost od irenja zaraze.

26. lipnja 1942.

Saznajem da je Zavod za gluhonijeme u karanteni zbog pjegavca. To je bilo jako loe, jer u tom razdoblju nisu mogla tamo biti smjetana nova djeca (sve do 7. srpnja).

27. lipnja 1942.

Prijepodne dogovor s prof. Breslerom, a kasnije s msg. jesihorn o ureenju stanice za karantenu. Zatim dogovor s direktorom Dumiem da se ene iz ovog novog transporta takoer smjeste u jeronimsku dvoranu. Poslijepodne S7 odlazim na IKanal" gdje zdravi ljudi iz vraenog transporta stanuju u vagonima. Razdijelila sam veliku vreu od 60 kg enjaka, a za mlade nekoliko sanduka limuna. To smo nabavili novcem Akcije. Mukarci su bili smjeteni kraj baraka i kraj njih su straarili ustae. Preko ice sam im smjela dodavati enjak. Bila sam duboko potresena s koliko pohlepe su ljudi uzimali enjak, biljku koja je u narodu cijenjena kao ljekovita. Naveer smo pozvani kod dr. Dragiia. Tamo se trebam upoznati s maj 058 rom Kneheom iz njemake Feldkommandature, budui da se on jako zauzi-

,- Podruje oko dananjeg Autobusnog kolodvora gdje se nalazila i Stanica za raskuivanje. s, Wilhelm Knche, roen 1885. u Duisburgu, major u njemakoj vojsci.

65

Dncvnik

Diane

Budisavljcvi

mao za progonjene pravoslavce. Nadamo se da e se zauzeti i za djecu u logorima. itavu veer su ga svi nazoni podrobno informirali o evakuaciji sela i odvajanju djece od majki u logorima. Prije veere moj mu pregledava na elucu. jednu enu u Jeronimskoj dvorani s irom

28. lipnja 1942.

Razgovor s dr. Malojiem o ureenju stanice za karantenu djece i o organizaciji rada u stanici za raskuivanje gdje posao ne ide kako treba. aveer zdravi ljudi iz "Kanala" ponovno na stanicu, jer se vrlo loe osjeam. odlaze u Njemaku. Nisam otila

Transport vraen iZ Linza

29. lipnja 1942.
Nou u 0,30 naziva me Hecker i javlja da na Junom kolodvoru stoji transport s 280 ena i djece koji su zbog velike slabosti vraeni iz Linza (Prilog 32). Bib su iz transporta od 15. bpnja. Ne moe nai sestru Habazin i pita to da radi. Nazivam misiju na kolodvoru i pitam za sestru Habazin. Kau mi da je otila kui, ali tamo nema telefon. O tome obavjetavam Heckera. On odlui do nje otii autom. Kasnije naziva sestra s kolodvora da je vlak ve na Glavnom kolodvoru - tO da radi. Kaem da se odveze do "Kanala" (stanice za raskuivanje) i neka tamo ljudi tijekom noi ostanu u vagonima. Idue jutro sestra Habazin e uiniti to je potrebno.

30. lipnja 1942.

U 7,30 teJefoniram dr. Malojiu. Njegova supruga pomae kod transporta. Daje mi privatni broj prof. Bresiera, ali saznajem da je profesor na putu. Nazivam, posredstvom susjeda, dr. Vidakovia koji nema telefon. On preuzima brigu za smjetaj. Osjeam se vrlo loe, ab odlazim taksijem oko 10 sati u stanicu za raskuivanje. Sestra Habazin trai lijenika za bolesne iz transporta od 25. bpnja. Nazivam mua prema ijem savjetu sestra Habazin naziva dr. Brosslera (brata prof. BresIera) koji radi u Crvenom kriu. Zatim dr. Brossler

66

1942.

i primarijus HLihn telefoniraju mom muu. Primarijus dr. Thaller preuzima pregled odraslih. U meuvremenu je dr. Vidakovi sredio da e svi ljudi iz dananjeg transporta, te ene i djeca koji su ostali iz transporta od 25. lipnja biti smjeteni u barake u dvoritu Zavoda za gluhonijeme. Tamo treba hitro provesti neke popravke, naroito na krovovima. O tome su se brinuli dr. Vidakovi i ing. Vasili. 2. srpnja 1942. Svi ljudi iz jeronimske dvorane odlaze u Golee, Raji. Samo dvije bolesne ene se smjetaju u Zavod za gluhonijeme. U 5 sati ujutro dola sam u dvoranu. Sastajem se sa sestrom Habazin. Vodimo ljude na Glavni kolodvor gdje ih direktor Dumi i njegove sestre smjetaju u vagone i prate. Vraam se kui u 6,45. U 7,30 su me telefonom zvale sestre s kolodvora i saopile da je stiglo 100 djece iz Stare Gradike na putu za Gornju Rijeku. Trebam odmah doi i pomoi dijeliti mlijeko. Poslijepodne odlazim direktoru u Zavod za gluhonijeme. Kasnije dogovor s dr. Malojiem o karanteni za djecu. U Brodu se namjeravalo urediti veliku stanicu za karantenu i raunalo se da e se tamo moi smjestiti veliki broj djece. U meuvremenu se ispostavilo da to nije mogue provest!. 4. srpnja 1942. 200 djece, djeaka i djevojica, na proputovanju (Prt!og 33). Nadgledaju ih ustae, a za njih se brinu zatoenice, ene iz Stare Gradike. Na kolodvoru sam od 9)0 do 10. Dijeli se mlijeko. Vagoni su zatim premjeteni na sporedni kolosijek i tamo moraju ekati odlazak vlaka za Gornju Reku. Ponovo dolazim sa svojim suradnicama i od 12 do 14)0 pomaemo u dijeljenju hrane. Istovremeno biljeimo imena i podatke koje sva djeca imaju na kartoniima koji im vise oko vrata. Na alost, to nismo uinili kod prvog transporta. Vjerovali smo obeanju voditelja transporta, jednog ustae, kojeg je dao sestri Habazin, da e nam dati listu s imenima djece. Poslijepodne odlazim u Zavod za gluhonijeme.

59

GO

"

Kurt

Hlihn

(1875-1963), (1891-1949),

oftalmolog,

predsjednik

Hrvatskog

crvenog

kria.

'" Lujo Thal1er

spee. internist,

povjesniar

medicine.

67

Dnevnik Diane Budisavljevi

J.

srpnja 1942.

Razgovaram s prof. Breslerom, jer smatram da je nuno da se u Gornjoj Rijeci organizira lijenika sluba. O istome razgovaram s dr. Malojiem. On mi 61 savjetuje da osobno razgovaram s dr. eiem

Stanica za raskuivanje
6. srpnja 1942.
Prijepodne odlazim dr. Neiu u Ministarstvo zdravstva. Nakon toga odlazim dr. ernozubovu i razgovaram o raskuivanju. Stanica za raskuivanje je bila vojna, to je kod raskuivanja ena i djece priinjavalo tekoe, jer u raskuivanju civilnih osoba vojni slubenici nisu sudjelovali. Nedostajalo je etera, koji se nije smio koristiti za civilne osobe, sapuna, aparata za brijanje, koji se nisu mogli dobiti ako nije bilo odreenog dezinfektora. Nadalje, budui da je kod svakog transporta bilo i bolesnika s pjegavcem, sestre Crvenog kria su bile spremne obavljati posao samo u gornjim prostorijama gdje su ljudi smjetani nakon kupanja. Tako su u donjim prostorijama gotovo iskljuivo radile suradnice moje Akcije. Pritom nismo imale nikakva zatitna sredstva, dok su posluitelji, ukoliko su h~eli raditi, ipak imali gumene rukavic.e, itd. Traim da i mi dobijemo zatitna sredstva ili da se za raskuivanje moraju angairati samo za to osposobljeni ljudi.

7. srpnja 1942.
Naziva me kapetan von Kotzian i moli da odem u Heckerov ured. Tamo dobivam s toliko nestrpljenja oekivanu obavijest, da je ravnatelj Kvaternik dao dozvolu za preuzimanje djece iz koncentracijskih logora.

8. srpnja 1942.
Dogovor s prof. Breslerom. Poslijepodne s kapetanom von Kotzianom. Kasnije u misiji na kolodvoru. Sestra Habazin trai da i suradnice moje Akcije putuju po
,., Eugen Nei (1899-1983), majariolog. Godine 1941. predstojnik Socijalno-medicinskog odjela Ministarstva zdravstva. Od 1942. u zagrebakom Zdravstvenom zavodu (bivem Higijenskom zavodu), najprije kao proelnik Bakteriolokog odsjeka, 1943. kao upravitelj Zavoda, a od 1944. kao proelnik Higijenskog odsjeka.

1942.

djecu. Planira osmodnevni boravak u Gradiki. Kaem da nikako ne mogu tako dugo izbivati iz kue. Spremna sam otii s njom i kao i ona vratiti se za jedan do dva dana. Moje suradnice se ne mogu pridruiti usprkos nagovaranju sestre Habazin. meuvremenu sam dobila novu kunu pomonicu. Sad imam djevojku koja znade k'Uhati, tako da je moj mu zbrinut tijekom mog izbivanja.)

eu

Putovanje u Staru Gradiku

9. srpnja 1942.
Prijepodne me naziva prof. Bresler i obavjetava da je sve ureeno. Odlazim na kolodvor i saznajem da se polazi u 15,30. Brzim vlakom smo putovali do Okuana, a odatle autobusom do Bosanske Gradike. Tamo stiemo u 18,30 i namjeravamo tu prenoiti. 01oditelj transporta je bio ,gospodin Broz iz Crvenog kria. Blagajnike poslove je obavljao gospodin Stefanec iz Ministarstva udrube. Putovala je i sestra Habazin i oko deset sestara Crvenog kria.) Nakon dolaska smo najprije u jednoj gostioni kraj mosta jeli. Dok su se ostali brinuli za prenoite, odluile smo sestra Habazin i ja s g. Brozom, voditeljem naeg transporta, otii u logor i s komandantom logora dogovoriti za sutradan mogunost preuzimanja djece. U logor smo stigli u 17,30. ekamo pred upravnom zgradom. Neposredno prije nas stigao je auto s nekim ljudima. Kako se kasnije uspostavilo bili su to ministar za zdravlje, ministar za koncentracijske logore i nekoliko njemakih oficira. Promatramo kako ih, ve tada vrlo ozloglaeni, komandant logora Luburi"2 vodi na jedno vrlo kratko i povrno razgledavanje logora. Luburi je nekoliko puta proao kraj nas, a da se uope na nas nije osvrnuo. ekamo, ekamo dalje. Ve smo oficiru koji nas je primio priopili razlog naeg dolaska. Gospoda odlaze u jednu zgradu. Mi jo uvijek ekamo. Na odreenom odstojanju od nas nalaze se dva lijenika u bijelim kutama. Bila su to dva zatoenika u pratnji ustakog straara. Ne usudimo se s njima razgovarati. Ve se poelo smraivati kad je Luburi izaao. Pravio se vrlo iznenaenim to tu ekamo. Slae se da doemo drugo jutro. Moemo doi kad god elimo, od 8 sati nadalje, ali sada neka doemo s njim. Ispriava se to su nas ostavili da tu stalno stojimo. Ulazimo u trpezariju. Na-

,., Vjekoslav Maks Luburi (1914-1969), general i ustaki pukovnik. U srpnju 1941. imenovan voditeljem UNS-ova Ureda IlJ. (Ustake obrane), ija je funkcija organizacija logora, uprava i osiguranje. U kolovozu 1941. osnovao logor) asenovac.

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

knadno i mi dobivamo veeru. Sad je uslijedio vjerojatan razlog zbog kojeg smo i mi bili pozvani. Zapoele su zdravice za koje nas je Luburi oito elio kao sluatelje. Govore ministri, hvale Luburia preko svake mjere: kako su vrlo pomno razgledali logor, da su sve nali u najboljem redu i da su pohvale itekako zasluene, jer dobro znaju da kroz logor prolazi veliki broj ljudi, dnevno dolazi nekoliko tisua mukaraca i ena koji onda odlaze na rad u Njemaku. Te su pohvale kod nas izazivale mune utiske. Na mene naroito Luburiev odgovor. Zahvaljivao se za pohvale i ukazano povjerenje. Kazao je, da ako je njegovo voenje tako zadovoljavajue, mora istaknuti da je pro63 ao kroz prvorazrednu kolu - uio je u Njemakoj u logoru Oranienburgu Prilikom mog posljednjeg boravka u Innsbrucku u oujku 1941. ula sam upravo o tom logoru uasne pojedinosti, tako da sam sada mogla zamisliti muke interniranih u Gradilci, iako se u to vrijeme jo nije toliko znalo o strahotama koje se tamo zbivaju. Luburi i njegovi gosti spremili su se za odlazak. Autom je trebalo jo otii u neko drugo mjesto. Put tamo vodio je kroz Bosansku Gradiku. Budui da se u meuvremenu ve smrailo, traila je sestra Habazin da se i nas poveze kako svuda na putu postavljeni straari ne bi na nas pucali. Luburi je takvu mogunost vrlo neljubazno odbacio i kazao da moemo mirno ii. Meutim, sestra Habazin nije htjela popustiti, pogotovo jer je ekalo mnogo automobila. Konano je jedan njemalci oficir izrazio spremnost povesti nas svojim autom na taj kratki put. Upravo je stigla obavijest da se iz jednog pristiglog transporta tijekom prelaska mosta jedan ovjek bacio u vodu i morao je biti strijeljan. U autu nam je ijemac pripovijedao da je u Okuanima na kolodvoru pretuen jedan sveenik, jer je prilikom ukrcavanja ena i djevojaka u vagone za transport kazao da ih se vodi u jemaku samo zato da dou u javne kue za vojnike. To je ozlojedilo gomilu. Ciniki je dodao da to to je sveenik kazao odgovara injenicama, ali tako neto se ne govori i opravdano je to to mu se dogodilo. Sestra Habazin i ja smo to jedva mogle sluati i bile smo sretne kad je kratka vonja zavrila i kad smo mogle izai iz auta. Nai suputnici su nas ve sa zebnjom ekali. Nisu si mogli objasniti kako to da nas tako dugo nema. Prenoite je bilo rijeeno vrlo skromno. Jedna soba za mukarce i jedna mala s dva kreveta za sve nas ene. Sestra Habazin i ja, kao voditeljice transporta, dobile smo krevete s kojih smo skinule gornje madrace od kojih su si nae suputnice na podu pripremile leaj. Budui da nas je bilo mnogo, osam ili deset, nije bilo mira i malo sna.

,., Njemaki

koncentracijski

logor

blizu

Berlina.

1942.

10. srpnja 1942.

Pumpa za vodu u kui je bila neispravna, tako da smo ujutro u troje otili u potragu za nekim bunarom i malo se umili. Tijekom doruka, koji nas je sve okupio, na je voditelj ustanovio da nemamo nita ime bismo mogli popisati djecu. Tek smo tada potraili jedan duan i nabavili papira, olova ka, page i male kartone kakvi se upotrebljavaju za biljeenje cijena na tkaninama. Kad smo doli u logor opet smo morali dugo ekati, jer se nije smjelo poeti prije nego to je komandant stigao. Zatim nam je dodijeljen jedan lijenik. Za svako dijete je trebao procijeniti je li sposobno za transport. Budui da su za ustaku koloniju u Gornjoj Rijeci morala biti birana samo najzdravija, najjaa djeca, mislio je lijenik da i sada mora obavljati takav izbor. No, uskoro je shvatio da se radi o velikoj akciji spaavanja. Svakom je djeteru pogledao u grlo zbog difterije koja je harala u logoru i proglasio ga sposobnim za transport. Najprije su to bila djeca ve odvojena od majki koje su prethodnih dana odvedene.

Djeja bolnica u Staroj Gradiki

Zatim smo otili u tzv. djeju bolnicu. Najprije nekoliko soba u kojima su djeca leala u krevetima. Ona koja su bila sposobna za transport, odnesena su u posebnu prostoriju. A onda je dolo neto stravino. Sobe bez ikakvog namjetaja. Bile su tu samo none posude, a na podu su sjedila ili leala neopisivo mrava mala djeca. Svakom se djetetu ve mogla nazrijeti smrt u oima. to s njima uiniti? Lijenik je kazao da je tu svaka pomo ve prekasna. Voa transporta je odluio da svako dijete koje se nekako moe povesti povedemo i tako pokuamo pomoi. Uinjen je izbor. Djeca su postavljena na noge i ono koje se jo nekako moglo drati, bilo je predvieno za transport. Djeca koja su se ruila, koja vie nisu imala nimalo snage, morala su ostati. I stvarno je veina tih jadnih bia umrla jo tijekom dana. U jednu sobu u kojoj je vladala difterija i ve su sva djeca bila na smrt bolesna nismo ni ulazili, kako ne bismo i druge zarazili. U dvoritu su u meuvremenu bili postavljeni stolovi i izraivane su liste. Uz svako ime je napisan broj i ceduljica s odgovarajuim brojem bila je djetetu zavezana oko vrata.

71

Dnevnik Diane Budisavljevi

Preuzela sam bolnicu i pokuala sam uz pomo ena iz hrvatskog logora, koje su skrbile za djecu, dobiti podatke za ova mala iznemogla bia. Neka su ve prije bila predviena za transport u Gornju Rijeku, a onda su zbog bolesti morala ostati. Ta su djeca imala ceduljice s podacima oko vrata. Za neke od preostalih sam uspjela dobiti neke podatke, ali mala umirua stvorenja nisu mogla nita kazati. Umrla su djelomino tamo, a djelomino od nas preuzeta kasnije, kao i toliko tih malih muenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeu, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. oeno devet mjeseci, u bolu roeno, s oduevljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovana i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite ene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol. Ve tijekom mog rada u bolnici neka su djeica umrla. Njihova jadna mala tjeleca su stavljana na stepenice koje su vodile na tavan, meu prljavo rublje, gola, nije im se ostavilo ni odijelce. Tada jo nisam znala da e i u Zagrebu u 64 Domu za dojenad samo papir omotovati jadna tjeleca umrlih. Druga su djeca ekala na polazak sjedei gotovo itavo vrijeme na nonim posudama sa stranim proljevima. Pritom su kao hranu dobivala samo tvrdo kuhan grah. Debelo crijeva im je visilo, bili su puni muha, ba kao to su i itav logor i sve prostorije i svi ljudi bili puni muha zbog mnogobrojne stoke. Naroito je bilo mnogo svinja dotjeranih s Korduna i Kozare i sada su ih drali u logoru. Prije dva dana bio je doveden veliki transport ena i djece. Nisu jo bili rasporeeni i boravili su na velikoj livadi uz bolnicu. Pitala sam sada te ene bi li nam dale svoju djecu da ih povedemo. Odluno su to odbile. to e se dogoditi njima, to neka bude i s njihovom djecom. Na je zadatak bio preuzeti samo djecu bez roditelja ili djecu iji ih roditelji dobrovoljno daju; nikakva prisila. Za vrijeme ruka prekinuli smo rad, jeli u menzi i onda opet nastavili. Pogledala sam to je s mojim malim bolesnicima. Opet su neki umrli. Tad su doli logorai koji su trebali odnijeti jadna mrtva tjeleca. Iako je krpa pokrivala mali teret, neka ruica, neka no ica mrava do kostiju visila je i tako su prolazili kraj ena na livadi. Prolazili su meu njima, uzdu itavog reda ena. Moda su logorai eljeli spasiti njihovu djecu. ene koje ve tri dana nisu ni za sebe ni za svoju djecu dobile hranu, koje su ono malo to su imale od kue ve potroile, koje su za hranjenje svojih plauih najdraih imale samo svoje suze i svoj oaj, sada su gledale te male izgladnjele leeve. I jo jedan nosa
" Dom za dojenad - josipovac, Moinskoga 47 (danas lazorava 49). Godine 1942. tu su smjeteni Djeji dom Ministarstva zdravstva, kojim rukovodi dr. Olga Bonjakovi i Zavod za zdravstvenu zatitu matera i djece, kojim rukovodi dr. Luka Bezi.

1942.

mrtvih, i jo jedan; njih sedam jedan za drugim. I sad vie nisu mogle izdrati. I ako vlastito srce iskrvari - spasiti, spasiti najdrae. Dole su do stolova gdje su pisane liste, gurale su se i molile: "Uzmite, uzmite, ne moemo ih hraniti, ne moemo dozvoliti da umru od gladi". Bili smo u logoru od sedam sati ujutro do osam naveer. U meuvremenu je zaplijenjen linijski autobus koji nam je sada morao prevoziti djecu na stanicu u Okuanima. Nismo mogli povesti svu djecu, jer nismo imali dovoljno vagona na raspolaganju. Postavilo se pitanje da li povesti bolesnu djecu ili umjesto njih zdravu. Voditelj transporta odluio je povesti bolesnu, kako bi im se to prije mogla pruiti lijenika njega. Tako su posljednjim prijevozom preneseni mali skele ti. Svako dijete jo je dobilo haljinicu ili odijelce. ene su nam dale najbolje to su imale. Dale su nam i marame da ih upotrijebimo kao pelene da ne zamaemo autobus, jer smo imali i posve malu djecu sa stranim proljevima. Traila sam da nam se daju none posude. Za to je bilo potrebno odobrenje komandanta. S posljednjim autobusom sam se i ja odvezla. Bilo je dogovoreno da za dva dana opet doemo i preuzmemo ostalu djecu. Prijepodne je bio doao i Luburi. Bio je bijesan to mora predati djecu. Kazao je da ima dovoljno katolike djece koja u Zagrebu rastu u bijedi. eka se za njih brinemo. jegova majka je svoju djecu takoer morala odgajati u najteim okolnostima, u najveoj bijedi, itd. Onda nam je opet prijetio da samo o njegovoj dobroj volji ovisi hoe li nas pustiti iz logora. Ima mogunosti sakriti nas tako da nas nitko ne moe nai. Moe nas traiti i za nas pitati tko god eli. to ministri odlue, to se njega uope ne tie. Pobrinut e se da i ministri dou u logor. I kad ih bude tamo imao, onda e samo on odluivati to e se desiti. U logoru jedino on ima vlast. U logor je prijepodne dola i jedna komisija lijenika i dravnih cijepljenja protiv tifusa. sestara zbog

Poslijepodne je bilo snimanje za neki propagandni film. Malim djeacima su obukli ustake uniforme izraene od vrlo loe papirnate tkanine. U tim uniformama smo ih i mi poveli, ukoliko nisu imali nita drugo za obui. Odvedeni su u mali ograeni park, kojim je inae smio raspolagati samo komandant. Djeca su postavljena kao da im se dijeli hrana. Dovedena su i djeca s livade koja su ve tri dana gladovala, koja su vapila za hranom. Dugo su stajala na arkom suncu, a onda je bilo samo snimanje; hranu nisu dobili. Kad smo ujutro doli u logor, morali smo na ulaznim vratima ekati dok nije stiglo komandantovo odobrenje da moemo ui. Tada sam u jednoj dugakoj zgradi, na desnoj strani, na prozorima vidjela djeake, lijepu djecu, po mojoj procjeni u dobi izmeu 8 i 12 godina, koji su gledali na jarak pun svinja. 73

Dnevnik

Diane

Budisa\'ljevi

Smrad je bio oajan. Kad smo prijepodne doli do djece, traila sam i te djeake. Osobno sam to rekla oficiru, a i na voditelj je traio da nam dadu djecu iz te zgrade. Odgovoreno nam je da tamo uope nema djece. Kad smo idui put doli u logor uzalud sam gledala u prozore traei djeake - nisam ih vie vidjela. Bili su to sve tako stravini utisci u tom danu koji su mi se neizbrisivo urezali u pamenje. Na putu za kolodvor vidjeli smo selo u kojem su mnoga djeca imala svoj dom - kakva bol za malene. U Okuanima su i moja bolesna djeca smjetena u vagon. Bila sam sama s 62 djece, koja su leala na drvenom podu, bez slame, u marvinskom vagonu, bez ikakve hrane i pia. Djeca su bila gladna i edna. U jednoj baraci kraj kolodvora kupila sam minerall1e vode za moj i susjedni vagon, gdje su takoer bila teko bolesna i slab ana djeca. Put je bio uasan. Cijelu no se ulo stenjanje i kukanje. Vlak je vrlo esto stajao, vozio polagano, katkad se i vraao. Put do Zagreba se inio beskonanim. Djeca su, ukoliko su jo imala snage, traila hranu. Sve to sam mogla uiniti bilo je tjeiti ih da emo se u Zagrebu za njih brinuti. Morala sam ih tjeiti da e njihove majke sigurno opet doi po njih. U polusnu su djeca zvala majku, baku ili djeda - ve prema tome s kim su bila nauena spavati. Jedno jadno malo djetece je stalno moWo "dedo pokri me, pokri me dedo, meni je hladno". Na svakoj stanici sam dijeWa minerainu vodu koju su djeca eljno srkala. Tijekom vonje nisam se u vagonu mogla maknuti, kako ne bih na nekoga nagazila. Vea su djeca stalno sjedila na nonim posudama, a mala su se prljala. Pod je bio pun blata i djejih glista. Nastojala sam koliko sam mogla djecu premjetati kako bi ih izvadila iz blata. Pred jutro, na stanicama su dolazili ljudi, vidjeli jad, dodavali nam vode. Prilikom duljih zaustavljanja zdrava djeca su izlazila iz vagona. Sestre su se iscrpile sputajui djecu iz vagona i diui ih opet natrag. Mnogi vagoni nisu imali stepenicu. Kod slabih u zadnja dva vagona, nije se moglo ni pomiljati da ih se vadi iz vagona. Uspjela sam dobiti grablje, tako da sam barem mogla izbaciti gliste. inilo mi se da prije nego to neko dijete umre gliste naputaju tijelo, jer prema jutru, kako su mi neka djeca bivala slabija, itava su kJupka glista naputala tijelo.

Dolazak prvog transporta

11. srpnja 1942.
Konano smo oko 9 sati stigli na Glavni kolodvor (Prtlog 34). Sva su moja djeca jo iva, ali dok smo stigli do Stanice za raskuivanje troje mi ih je umr-

74

1942.

lo. Meu njima jedan vei lijepi djeai. I u dva druga vagona je bilo mrtvih; strana optuba na .Hitlera, koji je oduzeo majke; protiv ustaa koji ele unititi djecu jednog naroda. Na Glavnom stiti vagone. kolodvoru smo se zadrali dulje vrijeme, jer je trebalo premje-

Radnik iZ Njemac1ee u transportu nalazi svoje umirue dijete

Prije nekoliko dana dva su se radnika vratila iz Njemake, kamo su se javili kao dobrovoljni radnici da bi mogli uzdravati svoje obitelji. Bilo im je obeano da e moi slati novac. Kad su uli za progone, dobili su dopust da potrae svoje. Jedan od njih, iz Mostara, naao je enu i jedno dijete. Bili su vraeni iz Maribora i oboje bili u Zaraznoj bolnici. Nedostajala mu je mala djevojica. Doao je k nama. Kazali smo mu da prieka, jer emo uskoro dovesti djecu iz logora. Sada su obojica ekala na transport na kolodvoru. Dobili su dozvolu da prou uzdu itavog vlaka, ali malu djevojicu nisu nali. Otac je zvao "Ljubo, Ljubo" du itavog transporta, ali nije bilo odgovora na oev zov. Bio je ve i kod mene, ali uzalud. No, imala sam malu djecu, tako slabu da vie nisu mogla sjediti. Opet je otac doao do vagona i sada sam svako malo dijete podigla i najednom se prolomio straan oev krik. U jednom malom umiruem djetecu prepoznao je svoju ker, koja je nekad bila tako punana i jaka. Ne moe je uzeti, jer najprije moramo proi kroz stanicu za raskuivanje. Otiao je unaprijed tamo. Bojim se da e mi i to dijete umrijeti prije nego to ga otac preuzme. o izdralo je. Kad je vlak konano stao, druga djeca izlaze na livadu. Sama su se svrstala u red da odu u stanicu. No, moja moraju ostati leati dok se ne donesu nosila. Pozivam oca i kaem mu da ne eka, neka dijete to je bre mogue sam odnese u baraku gdje ekaju lijenici. Sav obliven suzama ovjek je jedva imao snage preuzeti taj, ah, kao perce lagani teret. Preuzeo je svoje djetece jo ivo i doveo ga jo do lijenika, iako je svaka pomo bila prekasna. Na kolodvoru su druge sestre preuzele transport; Otuirala sam se i oko 11 sati otila kui. na posao bio je zavren.

U transportu je bilo 700 djece. Neobino teko je bilo osigurati smjetaj za djecu. Razliiti moji razgovori u Ministarstvu zdravlja i kod nadbiskupa bili su svi bez rezultata. Vea zgrada koja bi posluila kao karantena nije stavljena na

75

Dnevnik Diane Budisavljevi

raspolaganje. Neka si pomognemo kako znamo ili neka djecu ostavimo u logoru. Dozvola za dovoenje djece bila je tako nevoljko dana. Ustae nisu stvarno eljele da se djeca spase. I ministar udrube je nevoljko dao odobrenje za smjetaj i brigu za djecu, uz usmenu preporuku da se dovede to je mogue vie nepoznate djece, koja e se onda odgajati u ustakom duhu. Ni od kuda pomoi, tako da je problem smjetaja bio iskljuivo preputen prof. Bresleru koji je uinio uda. Nedavno je bio naputen jedan veliki talijanski 6s logor u jastrebarskom . tale jo nisu bile poruene. Te su tale sad na brzinu, s ono malo sredstava s kojima se rasEolagalo, koliko je bilo mogue ureene. U starom dvorcu su prof. Dragii i njegova supruga s mnogo samoodricanja uredili bolnicu. Tu je sad smjeten veliki broj djece. Mnoga za koju je ve bilo prekasno, ali veliki broj je bilo mogue spasiti od sigurne smrti koja ih je ekala u logoru.

Drugo putovanje u Staru Gradiku

13. srpnja 1942.
Ujutro u 6,25 ponovno odlazak u Staru Gradiku. Ovaj put su nalog za put 67 dobila i dva domobranska lijenika, dr. Tomai i dr. Milas Pomogli su nam kod preuzimanja i transporta djece. Kako je poslijepodne padala kia, pisali smo liste u predvorju djeje bolnice. Djecu koju smo popisali ustae su odvodile na prvi kat. Odmah su ih odvajali od majki koje su bile zatvarane iza dr-

" jastrebarsko - Reka. "Prihvatilite za djecu izbjeglica" u jastrebarskom, gracliu jugozapadno od Zagreba, osnovano 11. srpnja 1942. kad u njega preko Zagreba stiu prvi transporti djece iz Stare Graclike. Zdravija djeca smjetena su u 4 drvene barake koje su prethodno sluile kao staje i konjunjce talijanske vojske. U bivem dvorcu grofa Erdody;a bila je smjetena bolnica za djecu. Kasnije je u franjevakom samostanu osnovana karantena. U jastrebarskom se moglo smjestiti oko 1000 djece. Kad je daljnjim transportima taj broj premaen, osnovan je krajem srpnja 1942. logor Reka, udaljen 3 km od jastrebarskog. Tu je u naputene barake smjeteno vie od 2000 djece. Upravu u jastrebarskom i Reci imale su asne sestre "usmiljenke" kongregacije "Sv. Vinka Paulskog". Upravitcljica Dravnog djejeg doma ujasrrebarskom bila je sestra Barta Pulherija (1882-1972). Dio djece odveli su partizani prilikom napada na jastrebarsko 26. kolovoza 1942. Vei dio djece prihvatile su na skrb obitelji iz Zagreba, jastrebarskog i okolnih sela, a clio je koloniziran posredsrvom Karitasa Nadbiskupije zagrebake. Oba logora rasformirana su u studenome 1942. godine, ali je odreen broj djece ostao u bolnici do kraja rata. Usp. iril Petei, Djeji dom u jastrebarskom. Dokumenti (1939-1947), Kranska sadanjost, Zagreb 1990. " Branko Dragii (1895-1947), spec. za djeje bolesti. Od 1927. na Klinici za djeje bolesti Godine 1941. umirovljen, a 1942. upuen u Djeji dom u jastrebarskom. " Vladimir Milas (1896-?), zdravstveni savjetnik u Ministarstvu zdravsrva u Zagrebu.
li

Zagrebu.

76

1942.

venog zida u dvoritu te zgrade. Ne moe se opisati kakvi su se bolni prizori tu odvijali. Koliko je bilo hrabrosti u tih ena. Neka mala djeca nisu se htjela odvajati od majki i sada su oaj ne majke govorile svojim najdraima "bit e ti lijepo, nemoj se bojati, uskoro u doi po tebe". I uvijek opet tiho pitanje upueno nama, hoe li vie ikada vidjeti svoju djecu. Stalno smo ponavljali da e djeca doi u domove, da im neemo uiniti nita naao, da emo se za njih brinuti dok se majka ne vrati iz Njemake i sama preuzme svoje dijete. I nakon upisa u listu, posljednji poljubac, posljednji zagrljaj, esto samo na brzinu, jer su bezduni ustae nasilno razdvajali majke od djece. Na je nalog bio ne preuzeti previe djece odjednom, kako bi ih se u vagonima moglo bolje smjestiti i da bi raskuivanje i smjetaj djece u Zagrebu bolje funkcionirao. Zbog toga smo morali izvjestan broj djece ostaviti, ali smo s komandantom logora dogovorili da emo za dva dana doi po tu djecu. Oba domobranska lijenika su trebala ostati, tako da nam mogu pomoi i kod idueg transporta. Imali smo 650 djece. S jo jednom sestrom preuzela sam vagon s 56 djece. Veina ih je bila mlaa od pet godina. Bilo je i osmero dojenadi starih od deset dana do godine. No ovaj put smo na podu imali slamu. U Okuanima su znali za transport i ene su nam naveer donijele aja, kruha, voa i kolaa. Tako su se djeca barem malo mogla okrijepiti.

14. srpnja 1942.

Dolazak u Zagreb.

Tree putovanje u Staru Gradiku

IJ. srpnja 1942.
U 6,25 opet odlazak. Stigli smo ovaj put s velikim zakanjenjem. Ve na koG lodvoru u Okuanima nam je saopeno da je dr. Tomai ' nazvao i kazao 69 da su ene s djecom odvedene u Mlaku Sestra Habazin je jo jednom nazvala lijenika. Nisu ga vie uope pustili u logor i kazali su mu da su djeca

<,'

Drago Tomai (1901-1951), lijenik u Epidemiolokom sku higijenu i pouavanje naroda.

odsjeku Higijenskog zavoda i Odsjeku za kol-

" enski logor koji je pripadao kompleksu jasenovakih logora pod nazivom Logor VJ.

77

Dnevnik Diane Budisavljevi

odvedena. (To nije bilo tono. Djeca su preko cijelog ljeta bila u logoru i tek u kasnu jesen ustae su dovele one koji su preivjeli - 12. studenoga 1942. 91 teko bolesno dijete od njih vie od 300 koje smo morali ostaviti.) Pitali smo na kolodvoru, pitali smo stanovnike mjesta, ali nitko u posljednja dva dana nije vidio prolaz transporta. Bili smo uvjereni da su djeca jo u lo~oru. Sestra Habazin telefonira u Zagreb i dobiva nalog da iz logora Dubica" dovede 200 djece. U mjestu se nalazila skupina izbjeglica iz Bosne koji su se trebali vratiti i sad su ekali dozvole za put. Ljudi u velikoj bijedi s mnogo male djece. Sestra Habazin im je podijelila hranu koju smo ponijeli za planirani transport. Kako do poslijepodneva nije bilo vlaka, a nismo imali dozvolu za kretanje mjestom - naa je dozvola vaila samo za neposredno daljnje putovanje u Staru Gradiku - provodili smo vrijeme u maloj gostioni u blizini kolodvora. Naiao je kamion s logoraima kako bi preuzeo robu na kolodvoru. S njima je bio i komandant. Doao je u gostionu i jo jednom kazao da su djeca ve odvedena. Njegovo je ponaanje vrlo neugodno. Pod dojmom Luburieve prijetnje da e nas sve potrpati u logor, ak je i sestra Habazin izgubila svoje inae tako veliko samopouzdanje i traila je da ekamo vlak na kolodvorskom peronu. Smatrala je da smo tamo sigurniji. Ostali putuju izravno u Zagreb, a sestra Habazin i ja u Dubicu, u tamonji logor. Prolazili smo kraj bezbroj seljakih kola kakva su imali seljaci s Kozare i koja su morali ostaviti kad ih se trpalo u vagone. U Dubici su deurala kola Crvenog kria. Lijenik i sestre su nam kazali da je prethodnog dana logor ispranjen, svi su u vagonima odvedeni prema Beogradu. Prevezli su nas bolnikim kolima do Zagreba. Stigli smo u 20,45. Putem su nam sestre priale o stranim dogadajima koji su se zbili prethodnih dana. Ljudi su dovlaeni ovamo usprkos obeanjima datim preko plakata i letaka baenih avionima da e se moi vratiti kui svatko tko se preda ustaama. Svi su bili zarobljeni, mukarci velikim dijelom strijeljani, stoka i sva imovina oduzeti. 16.

srpnja 1942.

Odmah ujutro odlazim s dr. Vidakoviem kapetanu von Kotzianu u njegov ured u Feldkommandanturi. Izvjetavamo o djeci koju nismo mogli dobiti. Naziva ravnatelja Kvaternika. Dobiva odgovor da se nita ne zna o tome gdje su ta djeca, ali e se raspitati.

_" Logor u Hrvatskoj Dubici, gradu u kotaru Glina.

1942.

Ve pred odlazak u Okuane nije mi bilo dobro, boljelo me grlo. Poslijepodne sam morala lei zbog angine.

Mogu se dovesti djeca i trudnice iZ logora

21. srpnja 1942.
Kapetan von Kotzian mi telefonira da se sva djeca i trudne ene mogu dovesti iz logora.

23. srpnja 1942.

Pismo od majora Knehea s istom obavijesti.

24. srpnja 1942.

Prof. Bresler me naziva u vezi s Gornjom Rijekom. Ministarstvo zdravlja je dalo nalog da slubujui lijenik iz Varadina kontrolira logor. Prof. Bresler je bio tamo zajedno s ministrom udrube kako bi pregledao logor. Smatrao je da je tamo stanje zadovoljavajue, sve je pohvalio. Kako se na alost ubrzo pokazalo, sve je to bila bezobrazna prijevara. itav logor je ureen za taj jedan posjet ministra. Poslijepodne sam s g. Vidakoviem bila kod kapetana von Kotziana, a kasnije kod majora Knehea. Jo uvijek traim djecu koju nam nisu dali.

Logon' Mlaka i Jablanac

25. srpnja 1942.
Odlazak sestri Habazin u kolodvorsku misiju. U isto vrijeme dolazi sestra koja radi u Jablancu. Poslao ju je tamonji lijenik kako bi izvijestila o strahotama koje se zbivaju u tom logoru. U Mlaku i Jablanac su dovedeni zatoenici iz Stare Gradike i tamo se nalaze u najgorim moguim uvjetima. Prisutna je i

79

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

lijenika komisija s dravnim sestrama kako bi ljude cijepili protiv tifusa, ali ne mogu sprijeiti da ene i djeca dnevno u velikom broju umiru.

26. srpnja 1942.

Odlazim dr. Dragiiu i dogovaram daljnje mogunosti smjetaja djece.

27. srpnja 1942.

Ujutro odlazim majoru Kneheu zbog gore spomenutih logora. akon toga prof. Bresleru. Dajem mu pismo koje sam prije dobila od majora Knehea, o dozvoli dovoenja djece i trudnica iz logora. Pismo je poslano i u Ministarstvo, ali prof. Bresler o tome nita nije znao. Zajedno odlazimo ministru. Odobrava da odemo i po tu djecu (ministar ubai).

Jastrebarsko
Prof. Bresler odlazi slubeno autom u Jastrebarsko i poziva me da mu se pridruimo S nama se vozila i jedna od sestara zaposlenih u Jastrebarskom. U gradu je morala neto obaviti. Prof. Bresler se trudio da mi tamo sve pokae. ajprije bolnicu u starom dvorcu. Tu smo zajedno s lijenicima ruali. Poslijepodne odlazimo kolima u Reku gdje su smjetena mala djeca, gotovo sva gola. Ga dr. Dragii nam tumai kako je teko to obino po troje djece lei u istom krevetu, bez pelena, tako da se stalno prljaju. Obeavam da e se moja Akcija pobrinuti za pelene. Pokazane su mi i barake gdje se nalaze vea djeca, park i groblje u kome svako dijete dobiva njegovani grob - ah, tako mnogo bezimenih grobova, a u svakom grobu majino najdrae bie. Zahvalna sam prof. Bresleru to si je dao truda sve to mi pokazati.

Pelene za Jastrebarsko
28. srpnja 1942.
Dogovor sa suradnicama e se za to pobrinuti. Akcije o odjei i rublju za Jastrebarsko. Ga Bojani

80

1942.

Transport Mlaka - Jablanac

29.

srpnja 1942.

Opet je dolo vrijeme da se neka djeca izbave. Prof. Bresler je svojim neumornim nastojanjima uspio u Sisku osigurati veliku dvoranu za smjetaj djece. Ovaj put idem s osobnim nalogom koji mi je na zahtjev Ministarstva udrube izdao Crveni kri (Prilog 35). Na taj nain imam vie mogunosti za djelovanje. U 6,1 O sati putuju sestra Habazin, predstojnik Pere kao voa puta, g. tefanec opet kao blagajnik i sestre, koje su ve bile i u Staroj Gradiki (one su tek idui dan dole za nama). U Jasenovcu se ukrcavamo u seljaka kola koja su tamo ekala. Duboko smo potreseni to se zatoenici koji su dovedeni vlakom prevoze u Jasenovac kolima koja imaju znak Crvenog kria. Najprije odlazimo u mjesto u komandaturu, jer put u Mlaku ide kroz koncentracijski logor i za svaki prolaz je neophodno dobiti dozvolu. Dobivamo dozvolu za viekratni prolaz kroz logor. Jednu zajedniku za sestre, a mi ostali svatko na svoje ime, tako da moemo prolaziti neovisno o ostatku transporta (Prtlog 36). Pred ulazom u logor kola moraju stati. a svaka kola se penju dvojica ustaa - jedan sjeda naprijed, a drugi otraga. IZroz logor se vozi korakom. Upozoreni smo da ne smijemo govoriti, ne smijemo se ogledavati. Na izlazu iz logora, kod posljednje straarske kule ustae su se opet iskrcale i vozimo se dalje. Zatim se dolazi na jednu iroku cestu na kojoj rade zatoenici. Prvog dana ih je bilo mnogo, iduih puta sve manje. U samom logoru se nalaze brda jastuka i pokrivaa - vjerojatno oduzeti ljudima s Kozare. Uz rijeku se nalaze hrpe natpisa s imenima zagrebakih ulica. Ti su natpisi pred kratko vrijeme svi morali biti skinuti. Zatim u umi opet zatoenici sa straarima. Sijeku drva.

Mlaka
Zanimljiv je nain gradnje u Mlaki. Kue su zbog mogunosti izlijevanja Save iz korita graene na stupovima. Kad se stigne, desno su nastanjene kue u kojima stanuju izbjeglice iz Hercegovine koje vlada favorizira. Lijevo su kue koje su ukuani napustili i gdje su sada smjeteni zatoenici. Kue su ve oteene od vremenskih neprilika, kako ve izgledaju kue iji su stanovnici na brzinu odvedeni - vrata i prozori, igrake vjetra i kie. U bivoj upnoj kui koja je u izvjesnoj mjeri ouvana, ustae su zidove koristile kao mete za pu-

81

Dnevnik Diane Budisavljevi

canje, kvake su nedostajale. Tu je bila smjetena uprava logora. Bila je tu istovremeno komisija koju je Ministarsrvo zdravlja poslalo za cijepljenje protiv tifusa. Komandant je bio dr. Karaola, a njegov zamjenik dr. Dovje, te 4 sestre iz kole za sestre iz Zagreba. Kao suprotnost tim bezdunim lijenicima, dr. 71 1 ikola Vadkov iz Zagreba. On je poslao sestru u Zagreb kako bi traila pomo za zatoene. Sestra Habazin i g. tefanec se poslijepodne opet vraaju kako bi organizirali transport za idui dan. Kako je ve bilo prekasno da se isti dan krene s prvim transportom, namjeravalo se s pisanjem lista poeti tek idui dan. Pouena iskustvom iz Gradike, da je bolje enama ostaviti neto vremena kako bi odluile odvojiti se od djece, odluila sam ih na to pripremiti. Pod vodstvom vrlo susretljivih sestara iz kole obila sam kue i posjetila sam u prvom redu ene koje su netom rodile, kojih je bilo vei broj, i podijelila im ono malo hrane koju smo donijeli. Ponajvie limune. Dio smo morali sauvati da idui dan imamo neto za putovanje nae djece.

Jablanac
Kasnije odlazim s dr. Vadkovom u Jablanac. Pokazao mi je cijeli logor. Bio je smjeten pod vedrim nebom i tu su se ene i djeca nalazili ve nekoliko tjedana. Tog ljeta je skoro svakog poslijepodneva i tamo bilo jakih oluja i kie. Iz oblinje ume je veina ljudi donijela po nekoliko grana kako bi se barem malo zatitili od kie odnosno od arkog sunca. Ljudi su imali vrlo lijepu stoku koju su tijekom dana uvali, jer im je bilo obeano da e se iz logora moi vratiti kuama. Zbog toga ih se nije moglo nagovoriti da neto zakolju - radije su zajedno sa svojom djecom umirali od gladi. Ono malo hrane koju su dobivali (najee nesamljevenu kuruzu) morali su sami pripremati. Sve je bilo krajnje oskudno. Posvuda su gorile male vatrice. Meu kamenima je drobIjena kuruza kako bi se onda skuhala. Sada je bila izdata zabrana klanja stoke. Lijenik je posjetio bolesne. Naroito stare ene i mala djeca nisu mogli podnijeti glad, vlagu i arko sunce, tako da su dnevno umirali u velikom broju. Lijekove i bolju hranu im nije mogao pribaviti. Teko bolesni su dobivali malo mlijeka koje su im morali dati vlasnici krava, zbog ega je dnevno dolazilo do svaa.

71

Nikola Vadkov (1903-1970), lijenik, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1928/29.

82

1942.

U cijelom logoru sam govorila da e se idui dan moi djeca predati na uvanje. Razgovarala sam i sa sestrom koju je ovamo poslao Crveni kri. Ni ona nije ljudima mogla pomoi. Pripovijedala mi je kako ene raaju bez pomoi logorskih lijenika. To su mi i u Mlaki sestre kazale. Raale su bez ikakve pomoi. Bilo je sve to uasno vidjeti i sluati. 30. srpnja 1942. Ujutro odlazim s dr. Vadkovom i jednom sestrom ponovno u Jablanac. Ovaj put seljakim kolima. Uvijek se deava isto. Najprije se nitko ne moe odluiti, a onda ih dolazi toliko da se jedva sva djeca mogu preuzeti. Lijenik je svakom djetetu pogledao grlo, jer ima mnogo difterije. Bolesne je odmah iskljuio. Ovaj put imamo nalog ne dovoditi teko bolesnu djecu, jer se ne zna kuda bi ih se smjestilo. Imamo vrlo malo mjesta na raspolaganju. Prof. Bresler je nakon velikih napora uspio u Sisku za djecu osigurati jednu veliku dvoranu. Zavod za gluhonijeme i Jastrebarsko jo su puni. SJ osip ovca samo loe vijesti - gotovo sva dojenad je umrla. Zbog toga ne dovoditi dojenad. Ukoliko majka ima mlijeka, bolje dijete ostaviti kod majke. Radimo do dva sata. Zatim odlazimo u Mlaku gdje nas eka zajedniki ruak s lijenicima i sestrama. No sam takoer provela sa sestrama. Bile su tako Ijubazne i prepustile mi krevet. Zbog toga su dvije spavale na jednom krevetu. Bili su to pravi kreveti - daske na kojima se nalazila slama. Cak je na njoj bila plahta. Nakon ruka je dr. Vadkov opet s jednom sestrom otiao u Jablanac kako bi tamo organizirao odlazak djece. Ja sam ostala u Mlaki i organizirala odlazak djece odavde. G. Pere je prijepodne ovdje izradio liste. Kako je trebalo najprije odvesti djecu iz J ablanca, jer su tamo okolnosti bile gore nego u Mlaki, iz Mlake je odveden samo manji broj djece. Prijepodne je sestra Habazin, koja je u meuvremenu bila u Zagrebu, dovela deset sestara Crvenog kria. Sada su djeca ukrcavana na seljaka kola i s njima po jedna sestra. Uenice su u meuvremenu narezale limune i svako dijete je dobilo nekoliko komada kako bi na putu mogla utaiti e. Put do stanice je trajao oko dva sata. Vea su djeca smjetana u kola bez pratnje. U Mlaki se nalazio predstojnik opine koji je zajedno sa svojim selom doveden iz Stare Gradike, te jo nekoliko mukarca koji nisu bili sposobni za rad u Njemakoj zbog bolesnih ruku. Taj se predstojnik izvrsno ponio. Pomagao je gdje god je mogao. S velikim portvovanjem se brinuo za svoju nesretnu opinu. Donijeli su mi jedno malo umirue dijete. Neka ga povedem, jer mu je tijekom noi umrla majka. ije bilo nikoga da na njega pripazi. Ustruavala sam se preuzeti nesretno dijete i izloiti ga naporima putovanja. Sigurno bi na

83

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

putu do kolodvora umrlo. Traila sam od ena koje su stajale oko mene da ga to malo vremena koliko mu preostaje da ivi pripaze. Nijedna to nije htjela uiniti - nije njihovo i njih se ono ne tie. Iako sam im govorila da se i mi brinemo za njihovu djecu koja nisu naa roena, da u nesrei moramo jedni drugima pomagati, to nije nita koristilo. Onda je doao predstojnik i odmah je bio spreman pobrinuti se za jadnog crvia. Iz Mlake sam povela vei broj djeaka koji su u logoru bili bez roditelja, nisu nikoga imali i bili su sretni da mogu biti izbavljeni. Zadnjim kolima sam se i ja odvezla. U kolima sam imala samo dojenad. Usprkos nagovaranju da tako malu djecu ostave kod sebe, neke majke su traile da ih povedemo. Bile su tako neizmjerno nesretne, jer su zbog uzrujavanja i gladi ostale bez mlijeka. U logoru nisu mogle dobiti mlijeka ili je ono to su dobile bilo premalo. Tako su svakog dana morale promatrati kako njihovo dijete sve vie propada. U takvim sluajevima mi je bilo strano teko odluiti to uiniti. Iskustvo iz prijanjih transporta me pouilo da tako mala djeca ne mogu izdrati napore. No, ovdje ih je takoer ekala sigurna smrt. Sestre su me u takvim sluajevima stalno pitale za savjet. Pokuavala sam majkama objasniti da transport po velikoj vruini za njihovo maleno donosi mnoge opasnosti. No, ako su majke i dalje traile da dijete povedemo, odluila sam to uiniti kako bismo majke potedjeli da moraju promatrati kako im dijete na presahlim grudima polagano umire. Bile su to neizmjerne boli s kojima smo se susretali i spoznaje o tolikim mukama mogle su se podnijeti samo zato, to je bilo toliko posla da o njima nismo mogli razmiljati. Sestra Habazin je ve bila otila. G. Pere je bio jako bespomoan. Komandant logora se ni o emu nije brinuo. Tako je voenje transporta bilo moja zadaa. Tijekom vonje je dolazilo do kvarova. Kola su uslijed stajanja na suncu bila isuena, a nije bilo mogue obaviti manje popravke, tako da su oteenja bivala sve vea. Putem su se lomile osovine i otpadali kotai. Tako smo nekoliko kola izgubili i morali smo djecu premjetati na druga kola koja su ve bila gotovo puna. Sreom su se neka kola koja su ve stigla do kolodvora vraala, pa smo ih mogli ponovo upotrijebiti. U jasenovcu su gostione ve bile zatvorene, tako da sestre nisu imale mogunosti neto pojesti. Za djecu smo imali samo ono to su nam dale ene u jasenovcu. inile su to u velikom strahu. Nalazili smo se u bastionu ustaa i nije se znalo hoe li takav postupak biti kanjen. Istina, komanda Jasenovca je dala odobrenje za dijeljenje hrane, ali strah je ipak bio prisutan. S dvije sestre sam preuzela vagon s dojenadi i kasno naveer smo krenuli s 850 djece. Ovaj transport je u cijelosti iao u Zagreb. Mala djeca su smjetena na j osipovac i u Zavod za gluhonijeme, a neto vea u jasku (Prtfog 37).

84

1942.

Transport iZ Mlake
2. kolovoza 1942.

Odlazak za Jasenovac (Pri/og 3f!). Ovaj put sa svim sestrama, jer je veliki broj djece ve proli put popisao g. Pere. Dakle, moi emo se isti dan vratiti. Sestra Habazin se nakon ruka vratila u Zagreb pripremiti dolazak. Meni je u Mlaki preputena itava organizacija, jer se dr. Vadkov vratio u Zagreb. (Bio je u Mlaki samo privremeno zaposlen.) Dr. Karaola se morao pobrinuti za transport ena koje su ustae vodili pjeke u Jasenovac. ene se navodno vode na rad u polja. Preuzeli smo od njih jo naveer u Jasenovcu troje dojenadi. ene su s djecom zatvorene u vagone. U jednom se jako tue na ed. Nije im vie dozvoljeno otii do bunara. Nakon pregovaranja, ustaa iz pratnje ponovo je otvorio vagon i smijemo enama dati nekoliko boca mineralne vode. Na transport je sada neto bolje opskrbljeno Imamo aja u velikim kantama za mlijeko, zatim mineralne vode, limuna. Na podu imamo slamu koju smo izvadili iz kola kojima su djeca dovedena - 906 djece. Od toga

3. kolovoza

1942.

800 ostaje u Sisku, a 101 dojenad, mala, slaba ili bolesna djeca putuju dalje u Zagreb u dva vagona. Do Siska bila sam s dvije sestre u vagonu s dojenadi. Ovaj put sam ponijela mnogo bijelog omotnog papira kojim sam po noi mogla malene pokriti. Papir sam mogla staviti i na zaprljani pod, tako da smo stigli neto istiji. Oba vagona za Zagreb odlaze tek u 13 sati. Do 11,30 ostajem kod djece. Pomaem malene nahraniti. Mlijeko je stiglo tek u 10 sati. Bilo je narueno, ali nije bilo isporueno. Zatim sam se u ljeilitu okupala i tamo malo odspavala. Oko 15 sati pomaem kod odvoenja djece koja su u meuvremenu raskuena. Zbog nedostatka prevoznih sredstava prof. Bresler ih 72 pjeke vodi u "Sokolski dom" Oko 17 sati sam gotova i sad mogu potraiti
" Djeji logor u Sisku osnovan je u kolovozu 1942. kada u njega stie prvi transport djece iz logora Mlaka. Smjeten je u zgradi biveg Jugoslavenskog sokola, tzv. "Sokolani", zgradama samostana sestara Sv. Vinka, zgradi solane Reis, zgradi osnovne kole u Novom Sisku i u tzv. "Karanteni". Potkraj rujna 1942. u rom je logoru bilo 4720 djece. Vrlo loe stambene, higijenske, prehrambene i zdravstvene prilike utjecale su na veliku smrtnost djece. Potkraj rujna 1942. dio djece je predan obiteljima na skrb ili vraen rodbini, a vei dio djece prebaen je u Zagreb i smjeten u Zavod za odgoj gluhonijeme djece, na Josipovac i u Jeronimsku dvoranu. Iz tih ustanova dio djece preuzele su zagrebake obitelji, a dio je koloniziran posredstvom Karitasa. Logor je prestao s radom 1943. godine.

85

Dnevnik

Diane

Burusavljevi

neku gostionu, jer od ruka prethodnog dana nisam nita jela. U ljeilitu nisam nita mogla dobiti, a ono to sam ponijela za put podijelila sam gladnoj djeci. Nabavila sam jo boica za mlijeko, papira za izradu lista kojeg nam je ponestalo i odlazim na kolodvor na veeru. Bilo je dogovoreno, budui da su ustae namjeravale raspustiti logor u Mlaki, da se g. Pere i ja jo istu veer vratimo u jasenovac. Tako bismo odmah idui dan mogli od majki preuzeti djecu, prije nego to budu odvedene. U 20 sati odlazimo za jasenovac. Tamo vidimo kako se opet jedna skupina ena i djece ukrcava u vagone. ao mi je djece koju tako vie ne moemo preuzeti. Nadajui se da e se moi vratiti kuama, majke nam prethodnog dana nisu htjele djecu prepustiti. Kako su mi kasnije priale uenice, kad su majke vidjele da e biti odvedene, dole su komandantu logora i lomei ruke molile da im se djeca preuzmu i nama predaju. Nekoliko djece nas je doekalo, ali - je li to bila lijenost ili opakost komandanta - reeno je da nema vie papira za izradu lista. To je bilo tono, ali bilo je velikih araka svijetlog papira na kome se moglo dobro pisati. Djeca su odvedena s majkama.

Odlazak u Mlaku
4. kolovoza 1942.
Kola su bila naruena za 6 sati. 1ajednom je Pere odluio ne ii u Mlaku, ve posjetiti neki drugi logor koji je u meuvremenu ve bio rasputen. Moda se nije htio voziti kroz logor jasenovac. Naime, prethodnog dana dogodilo se neto alosno. Ostala sam u Mlaki dok sva kola nisu otila. Kad sam krenula, molila sam vozaa da prestigne sva kola kako bih mogla voditi ukrcavanje u vagone u jasenovcu. Pere se trebao voziti zadnji kako bi pomogao u prekrcavanju djece ukoliko na nekim kolima doe do kvara. U logoru jasenovac je jedan ustaa zaustavio jedna kola koja su bila ispred mene. Tri djeaka su se morala iskrcati i ustae su ih zadrale. Budui da su u kolima bila samo vea djeca, koju nije pratila sestra, kasnije nismo mogli ustanoviti zato su djeaci uhieni. Kad su moja kola prolazila kraj ustae, htjela sam pregovarati o djeacima. Doviknuo mi je, meutim, da se moram voziti dalje. Kad sam stigla na kolodvor pitala sam odmah za imena djece i napisala obavijest za Perea, kojom sam traila da kao voa transporta trai da nam se djeca vrate. Ta mu je cedulja dana na putu kroz logor gdje su se kola kriala. Nije nita poduzeo i kasnije mi je prigovorio da sam ga tom ceduljom mogla dovesti u opasan poloaj. O onome to ustae rade u logoru mora se utjeti i ni u kom slu-

86

1942.

aju se ne smije prigovarati. Tako sam sada morala ii sama i put kroz koncentracijski logor mi je bio vrlo neprijatan. Nitko o meni ne bi nita saznao da su me tamo zadrali. Kad sam stigla u Mlaku zapoela sam s uenicama odmah upisivati djecu u liste. Oko 10 sati su dole ustae odvesti oko 1000 ena, iako je bilo dogovoreno da u jo taj dan moi preuzimati djecu i da e ene biti odvedene tek idui dan. S predstojnikom je prethodnog dana bilo dogovoreno da e mi staviti na raspolaganje onoliko kola koliko to bude mogue, budui da su mnoga bila u kvaru. Sad su ustae uzele ta kola i njima odvodili ene. Obeali su mi da e im stignu u Jasenovac kola opet vratiti. Oekivali smo ih poslijepodne. Kad su ustae dole, nastala je strahovita guva. Mnoge ene su se jo u zadnji as odluile predati nam djecu. Trebalo ih je brzo popisati. Konano su stigle i sestre iz Zagreba, tako da je pisano nekoliko lista. Bilo je mnogo uzrujavanja i zbrke. Bilo je djece koja jo nisu bila popisana, a ustae su nasilno odvodile majke. Odlazila sam jo do kola koja nisu odmah krenula i jo su mi neka djeca dana. Ve prije, dok se ene jo nisu mogle odluiti da li da nam predaju djecu, govorili su im ustae da je bolje da nam ih dadu, jer ih oni ne trebaju. Ne znaju to e s malom djecom i bacaju ih u logoru u rijeku. Mislila sam da je to isprazna prijetnja, ali kasnije kad sam o tome govorila s lijenikom, kazao mi je da je to vjerojatno istina. Obavijestila sam komandanta logora i o tri djeaka koja su nam prethodnog dana oduzeta i traila da mi tu djecu oslobodi, budui da je ve ranije pripovijedao kako poznaje komandanta u Jasenovcu i ee se s njim sastaje. Meutim, odbio je bilo kakvu intervenciju. Oko 12,30 zavreno je odvoenje ena. Sestre su mi donijele ve naruene, ali na alost prekasno isporuene metalne brojeve. Tako smo ih ipak jo mogli upotrijebiti. To su jedina mala djeca iji se identitet kasnije mogao sa sigurnou utvrditi. Naroito to vrijedi za Sisak. Brojevi na kartonima su se esto rastrgali ili uprljali i postali neitki. Zbog toga imamo tako veliki broj nepoznate djece. Nakon ruka pregledala sam liste i ustanovila da je u onoj zbrci nekoliko sestara koristilo iste brojeve. Kod velike djece se to moglo ispraviti, ali bio je velilci posao izdvojiti svu djecu s istim brojem i dati im nove brojeve. Napravljena je velika hrpa odbaenih pernatih jastuka i lijepih plahti koje ustae prethodnog dana nisu enama dozvolile ponijeti. Budui da bi se te stvari na otvorenome ionako unitile, kazala sam starijoj djeci da izaberu najbolje komade da ih ponesemo u Sisak, gdje postoji manjak svega. U meuvremenu je pala veer, a kola se jo nisu vratila. U crkvi koja se koristila kao skladite, nalazile su se vree pune kuruznog braa. Tamo ih se uvalo, a ljudi su umirali od gladi. Traila sam od komandanta da nam to brano dade. U jed-

87

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

nom velikom i nekoliko manjih kotlova, koje smo nali u ostavljenim kuama, sestre su djeci kuhale veeru. Na livadi je bilo krava i na moje traenje nekoliko sestara i vee djece koja znaju musti odlaze po mlijeko. Mlijeko odmah kuhamo kako bismo nahranili dojenad. Djeca su si u meuvremenu na otvorenome s jastucima uinila leajeve. Pokrili su se plahtama i ostavljenim rukom tkanim tepisima. Namjeravali smo ih preko noi ostaviti spavati na otvorenome. No, kad su se pojavili teki crni oblaci, traio je lijenik (komandant logora) da djecu smjestimo u kue. Otila sam s njim da vidimo kuda bismo ih najbolje mogli smjestiti. U meduvremenu je i hrana bila gotova. Malene smo ve nahranili i sad su se vea djeca okupila oko sestara. Jali su si i posude sa licama. Oko devet sati, bila sam s lijenikom u jednoj kui, stigla su kola. Istog trena je hrana bila ostavljena i sestre i djeca su se svaali oko mjesta u kolima. Naroito neke od osam sestara, koje su mi poslane da pomognu, otro su zahtijevale da se odmah krene, da one ni po koju cijenu ne ele prenoiti u selu. Snosila sam odgovornost za itav transport, budui da g. Pere nije ni poslijepodne doao. Loa kola - sigurno smo morali raunati s novim kvarovima; loe ceste s dubokim rupama koje su se i danju teko izbjegavale; moji tienici, djelomino dojenad, djelomino slabi i bolesni; savjetovala sam se s bjenicima, s vozaima, s prisutnim an darom i odluila da se ne ide. Sestre su jako nezadovoljne. Nee pomoi djecu odvesti u kue. Raspravljam s lijenikom, jer ni on ni njegove sestre ne ele pomoi. Konano mj pomau mladi ustae koji su dovezli kola. Na kraju pomau i sestre Crvenog kria. Pojavile su se nove tekoe. Ve je mrak, a ima vrlo malo elektrinih svjetiljki. Velika djeca idu vrlo posluno, ab malene treba nositi. Morab smo ih traiti u brdima jastuka. U tome je naroito savjestan bio jedan mladi ustaa koji je bio zdvojan, jer se bojao da emo neko malo dijete previdjeti, pa e pokisnuti. U meuvremenu su se oblaci opet razvukli i nije padala jaka kia. S kobma su se vratile i neke majke koje su ustae bez rijei trpjele. Idui dan trebale su se vratiti u novi logor. Transport ena je stigao u Jasenovac i tamo se trebao ukrcati u vagone. No, nije bilo dovoljno vagona. Dugo su ekale, a onda ih se opet odvelo kroz logor i idui dan smjestilo na obalama Save. Ponovo spavam s pomonim sestrama. Ostale su se smjestile u trpezariju. Nekoliko ih je bilo u kuama kod djece.

Posljednji transport iZ Mlake

I kako je bilo dogovoreno, idui dan se u 5 sati poelo s transportom. Traila sam da mi se dade kuruznog brana. Na prva kola su natovareni i kotlovi tako

88

1942.

da se u Jasenovcu moe za djecu kuhati. Svi jastuci i deke su takoer na tovareni. Nekoliko djece koja su ve na umoru ostavljam. Lijenik obeaje da e ih predati seljacima na drugom kraju sela. ekoliko vrlo slabih je tijekom noi umrlo u ambulanti, u kojoj su bila smjetena prethodnog dana. Konano su sva djeca smjetena u kola. Ukrcale su se i ene koje su se vratile svojoj djeci i sad se moraju opet javiti u logor. U zadnjim kolima, gdje je bilo rezervirano mjesto za mene, bila su smjetena naj slabija djeca. Predstojnik opine i drugi mukarci iz prognanog sela su mi savjetovali da dadem iskrcati dvoje ili troje djece koja su oigledno bila na umoru. Bojala sam se da e mi ta djeca na putu umrijeti, pa e se iva i mrtva djeca morati zajedno voziti. Ta su djeca ponovo odnesena u ambulantu i tamonji lijenik, koji se uostalom uope nije brinuo za moj transport, obeao je da e se pobrinuti za smjetaj jadnih malenih ukoliko preive taj dan. Kad sam otila oprostiti se od lijenika i sestara uenica, nala sam ih na doruku. Nagovorili su me da neto pojedem. Najprije nisam htjela gubiti vrijeme, budui da su druga kola ve otila, ali sam onda ipak na brzinu pojela dva jaja. Kasnije sam bila zadovoljna to sam to uinila, jer do idueg prijepodneva nisam nita jela, osim poslijepodne nekoliko lica kiselog mlijeka. Kola koja su otila naprijed, bila su brzo dostignuta. Ovaj put sam ja bila na kraju da se mogu pobrinuti za djecu ako se neka kola pokvare. Kad smo prolazili kroz jedno malo mjesto (moda Koutarica) vidjela sam na obalama Save ene koje su prethodnog dana odvedene. S njima je bilo mnogo djece i odluila sam da, ako bude ikako mogue, pomognem i toj djeci. a kolodvoru je bilo vrlo ivo. Sestra Habazin je dola iz Zagreba i donijela kotlove pune hrane. Gladna djeca su nahranjena. Vagoni su ve stajali spremni. Trebali su biti prikljueni na idui vlak.

Odlazak u privremeni enski logor

Pripovijedala sam sestri o djeci kojoj je potrebna naa pomo. Kao i uvijek kad je trebalo pomoi, odmah smo se razumjele. Sestra Habazin mi je rekla da odem po djecu, a ona e transport zadrati tako dugo koliko bude potrebno da se vratim. Mislili smo da e to biti rano poslijepodne. Neto tee je bilo nagovoriti naeg voditelja Perea, koji je doao na kolodvor, da se sa mnom odveze do komandanture kako bismo dobili neophodno odobrenje komandanta Jasenovca, budui da je on traio da se ene dovedu. Sreom sam rekla vozaima mojih i dvoje posljednjih kola da priekaju na kolodvoru. Ostala kola su, im su se djeca iskrcala, opet otila. U pratnji g. Perea idem u komandanturu. Deurni ustaa naziva komandanta (komandant Matijevi koji

89

Dnevnik Diane Budisavljevi

se nalazio u logoru n(j. Reeno je da povedem onoliko djece koliko hou, ionako se ne zna to s njima zapoeti. Pere me je ostavio da se ponovo sama vozim kroz logor, no ovaj put sam mirnija, jer svi znaju kuda sam otila. Drugim kolima se g. Pere vratio na kolodvor. Molila sam ga da mi poalje nekoliko sestara kako bi mi pomogle. Papir, pisala, itd. ve sam bila sama ponijela. Htjela sam da me kola kojima sam se dovezla priekaju i s novim transportom odvedu ponovo do kolodvora. No, mukarcima i njihovim enama je komandant u Mlaki obeao da e se moi vratiti u svoje selo i sad su jako urili vratiti se u Mlaku. Nadali su se da e isto poslijepodne moi otii kuama. Nisam saznala jesu li uistinu bili puteni na slobodu ili su ih zvali natrag samo zato da budu poslani u smrt. Voza mojih kola me je uvjeravao da u logoru na obali Save ima dovoljno kola koja naveer mogu prevesti djecu. Komandant tog meulogora, kojem sam se odmah javila i objasnila mu zato sam dola, kazao mi je da u do veeri dobiti dovoljno kola iz Jasenovca. Bio je ve obavijeten o mom dolasku.

Meulogor kod Jasenovca

Prola sam kroz itav logor i govorila enama da u preuzeti djecu. Bilo je mnogo teko bolesnih ena i djece. Leali su na zemlji. ele mi predati mnogo djece koja su teko bolesna, udnovato plava u licu. Kaem da ne smijem dovesti teko bolesnu djecu. Znam da u Zagrebu nema mogunosti smjetaja. Zarazna bolnica je puna djece iz prijanjih transporta. Ostale bolnice takoer ne mogu ili ne smiju preuzeti djecu. Ne moemo ih smjestiti u ustanove sa zdravom djecom, jer e nam sva umrijeti. Bilo je strano to nisam zdvojnim majkama u njihovom oaju mogla pomoi. Ionako smo prilikom dolaska u Sisak idui dan u jednom vagonu imali dva mrtva djeteta. U meuvremenu su mi dole u pomo dvije sestre. Improvizirali smo u jednom seljakom dvoritu izmeu dvije kue pisarnicu - donesena su nam tri stola i tri stolca, tako da je svaka radila na jednoj listi. Vea su djeca pod naim nadzorom vjeala ostalima cedulje s brojevima. Imala sam jo i metalnih brojeva za najmanje. Zapoeli smo u 12 i radili do oko 17 sati. Nekoliko puta

" Logor I Il (Ciglana), pripadao je kompleksu jasenovakih logora, a bio je smjeten na prostoru gdje su nekad bili industrijski pogoni ciglana, lonara, mlin i pilana. Dijelio se na muki (1IJA), enski 1J1B i IIJC - logor unitenja pomou gladi i ei.

90

1942.

sam traila kola za transport, no dobila sam ih samo etvero. Komandant ih je traio iz logora Jasenovac. Obeana su, ali preko sat vremena se ruje moglo nita uiniti, jer su prolazila velika stada volova, krava i teladi. Krasna stoka. Goruli su ih u jasenovaki logor. Sve je to bila stoka jadnih protjeranih pravoslavaca. Seljanka u ijem smo dvoritu radili, dala nam je lonac s kiselim mlijekom. Gotovo vie nisam mogla govoriti. Izrada lista je vrlo naporna. Svaku enu se mora pitati za podatke. Neke daju krive podatke - esto baka predaje dijete i umjesto djetetova imena kae svoje ili ime majke. Mora se ponovo pitati, ispravljati. Kao uvijek, mnoge ene se tek zadnji as odluuju predati dijete, kad ve treba otii. Tako popisujem samo malu djecu, a vea koja znaju svoja imena e biti popisana u Sisku. Kad je konano prestao prolaz stoke i kad se slegnuo ogroman oblak praine kojeg su podigli, pourivala sam polazak znajui da me se ve nestrpljivo oekuje. Napunili smo 15 kola s djecom i poslali ih na kolodvor. Kao i prethodnog dana upozoravam vee djeake da se prilikom vonje kroz logor sagnu i budu potpuno tihi. Jako se bojim da e mi opet djeake zadrati ako se bude smatralo da su stariji od 14 godina. Nema dovoljna mjesta. Zbog toga je nareeno da idu i neka kola koja se nalaze u ovom logoru i da ih voze ene. Nekoliko mukaraca koji su u logoru ne putaju. Sad opet nastupaju tekoe. Neka kola su se pokazala neupotrebljivima. Onda ova majka ne da dijete ovoj eru, ovo smije sjediti samo na ovim kolima, druga majka nee dijete povesti, ova hoe povesti samo svoje dijete. Zadnji as jo dolaze majke koje bi ipak predale svoje dijete. Ponovo vadim liste. U tim sluajevima se i komandant meu logora zauzimao za tu djecu. Bila je to velika zbrka. Komandant i ustae viu na ene, jer se meusobno svaaju koja e voziti prva, koja e povesti koje dijete. Bespomono stojim kraj njih. Bila sam potpuno promukla, potpuno iscrpljena. Konano u 19 sati, kad vie nijedna ena nije htjela predati dijete, svaka oekujui da e se moi voziti vlastitim kolima, to su ustae nakon svih onih svaa odluno odbili, prola sam jo jednom kroz logor i pitala eli li jo netko predati dijete. Bilo je jo mjesta na kolima. Kad se vie rutko ruje javio, odvezla sam se u alosnoj dvojbi jesu li zaista sva djeca koja su popisana u listama otila s nama. Jo nijedan transport nije bio tako teak to se tie ponaanja majki. Na kolodvor sam stigla kad je jedna ena koja je prethodnog dana predala dijete traila da joj se ono vrati. Kad joj ga sestre rusu htjele dati, dobila je napadaj plaa. Kazala sam ako majka eli, neka joj vrate dijete, jer smo dobili strogi nalog da ne dovodimo djecu bez suglasnosti majki. o, druge ene, koje su se svojim kolima sada morale vratiti i rastati se od svoje djece, nagovarale su enu da dijete ostavi, jer su se uvjerile da sestre na djecu paze i da su u vagoruma dobro smjetena.

91

Dnevnik Diane Budisavljevi

Bio je to izvanredno naporan dan, pun stravinih utisaka, jada i oaja, utisaka koji su me dugo progonili i te alosne spoznaje su vjerojatno bile uzrok mom dugotrajnom pobolijevanju koje je zapoelo ovim transportima. Polazimo oko 23 sata s 1.200 djece. Imala sam dojenad koju sam opet paljivo pokrila bijelim omotnim papirom, jer no je bila hladna.

6. kolovoza

1942.

U 5 sati ujutro stiemo u Sisak (Pri/og 39). Tek oko 6 sati vlak vozi do stanice za raskuivanje. Tijekom stajanja na kolodvoru popila sam alicu aja, prvo to sam uzela nakon prethodnog dana. to sam imala pripremljeno za put, dala sam nekolicini jadne djece iz posljednjeg transporta, za koju se u Jasenovcu nije pripremila hrana. Neto malo su dobila od suosjeajnih ena u mjestu. Sestra Habazin se prethodnog dana vratila u Zagreb. Sada je dola u Sisak i svuda pomagala. Sestre u 8 odlaze za Zagreb same, jer sva djeca ostaju u Sisku. Ja jo ostajem. Popisujem veu djecu koju prethodnog dana nisam mogla popisati zbog nedostatka vremena. Brinem se za dojenad. Zatim sam se okupala i oko 12 ruala na kolodvoru. Raskuivanje u Sisku se vrlo teko provodilo, jer se nije raunalo na tako velik broj djece. Nije bilo prostorije u kojoj bi okupana djeca mogla ekati na odjeu. Morala su gola van, to ne bi bilo teko da je vrijeme bilo toplije, ali tih je dana ba bilo dosta oblano i puhao je hladni vjetar. U 13,20 odlazim za Zagreb. Oteena mi je lijezda na desnom kraj niku. Moram se lijeiti.

7. kolovoza

1942.

Zbog otekline vratnih lijezda odlazim taksijem na inhalacije u kliniku. Leim s temperaturom. Prof. Bresler me naziva i moli da doem k njemu, ali zbog bolesti ne mogu otii.

Zabrana kolonizacije
10. kolovoza 1942.

Odlazim prof. Bresleru. Kae mi da su ustae u ]aski postavile nekog komesara i profesor se boji da bi djeca mogla opet biti odvedena. Trebali bi ih to prije kolonizirati, ali ustae to ne dozvoljavaju.

92

1942.

13. kolovoza

1942.

akon to smo djecu doveli iz logora, moja je briga usmjerena na djecu u Gornjoj Rijeci i Feriancima. Ve sam u Gradiki saznala da su ustae tamo organizirale djeju koloniju. Zbog toga u Ministarstvu stalno traim da odemo i po tu djecu. Budui da su sva mjesta za smjetaj djece zbog zabrane kolonizacije bila popunjena, nije se znalo kuda s daljnjom djecom. Zato su mi u Ministarstvu stalno govorili da se odlazak po njih mora odloiti. U Feriancima su gotovo sva djeca umrla. U Gornjoj Rijeci je Ministarsrvo vodilo pregovore s ustaama, kako bi logor doao pod upravu Ministarstva. Nekoliko puta je dolo do sporazuma, ali kad je dogovoreno trebalo provesti, ustae su sve opet opozvale.

68 smrtnih sluajeva u 3 dana u Gornjoj Rijeci

Sad je odjednom doao nalog da Ministarsrvo preuzme logor, jer je u tri dana 68 djece umrlo od pjegavca. Izgleda da su u logor dovezene deke islamarice iz Stare Gradike, a da ih se prethodno nije raskuilo i na taj nain je prenesena zaraza, odnosno prenesene su ui. Poslijepodne odlazim s dr. Vidakoviem majoru Kneheu. Susreem tamo i kapetana von Kotziana. Molim da se ishodi dozvola za kolonizaciju djece, osobito one u Jastrebarskom. S jedne strane postoji opasnost da ustae djecu opet odvedu u logor. S druge strane, kod tako velikog broja djece svaka pojava zarazne bolesti dovodi do pobolijevanja gotovo sve djece. Nadalje govorimo o mogunosti da se djeca iz logora, ponajprije Ferianaca odvedu u Srbiju, jer ovdje nemamo za njih mogunost smjetaja. Bili smo se ve informirali u Srbiji i dobili odgovor da moemo poslati onoliko djece koliko hoemo. Zatim govorimo o trudnicama u logorima. Dozvola za njihovo dovoenje je, istina, bila dana, ali takoer nije bilo mogue rijeiti pitanje njihova smjetaja. Ako ih se i dovede, postojala je opasnost da ih ustae ponovo uhite. Major Knehe i kapetan von Kotzian pokuali su neto uiniti, ali njemaki opunomoenik za Srbiju, koji je uskoro doao u Zagreb, zabranio je dovoenje ena i djece. Na taj je nain sudbina tisua djece i trudnica bila zapeaena. Poslijepodne odlazim gi Bojani. Ona je preuzela ivanje odjee, sada najhitnije za malu djecu u Jastrebarskom.

93

Dnevnik Diane Budisavljevi

14. kolovoza

1942.

Sestra Habazin me naziva da se ide u Gornju Rijeku. Ne mogu se pridruiti zbog jo uvijek oteenog i upaljenog grla.

1zrada kartoteke za Ministarstvo

Naziva me prof. Bresler i moli da i za Ministarstvo izraujem kartoteku. Dobivam od njih kartice koje nisu bile tiskane. Ukoliko smo mi ve imali napisanu karticu, prepisana je za Ministarstvo. Ostale su odmah pisane s kopijom za Ministarstvo. Poslijepodne odlazim u Zavod za gluhonijeme. Direktor se tui na ene iz Lobor-grada, koje su jo tamo, da ne ele pomoi u radu s djecom. Kako sada ima jako mnogo djece, ima i mnoga posla. Dobivam listu djece iz Gornje Rijeke.

17. kolovoza

1942.

U Ministarstvu udrube dobivam sve transportne liste kako bi iz njih mogla prepisati podatke u kartoteku. Liste su u velikom neredu. Nisu vie sreene prema transportima i imamo mnogo posla da ih opet sloimo.

Transport iZ Stare Gradike

Saznajem da je najavljen transport djece iz Stare Gradike. Dovest e ih ustae. Treba ve za ruak stii. Nismo o tome nita znali. Ne znamo kuda djecu smjestiti - sve je puno. Transport stie tek poslijepodne. Odlazim u stanicu za raskuivanje. Pomaem u dijeljenju hrane djeci. Dojenad je nakon kupanja smjetana u barake. Pomaem tamo. Autom Crvenog kria odlazim u kolodvorsku ambulantu po boice, aj, itd. Kasnije odlazim s prof. Breslerom u Zavod za gluhonijeme. Tamo nema mjesta.

94

1942,

"Invazija"

na Josipovae

Kau nam da bi se na Josipovcu moglo nai mjesta. Naime, studenti koji su se smjestili u djeji dom, veim su dijelom otili na ferije, Odlazim s prof. Breslerom na Josipovac i ostajem odmah tamo i pomaem u pripremama za prihvat dojenadi, Dogaaju se strane stvari. Dolaze tzv. majke - to su ene koje se tamo smjetaju nakon poroda zajedno sa svojom djecom i za to trebaju pomagati u poslu. Naroito se jedna ponaa kao da je luda, smije se "Oh, opet dolazi transport djece, opet e biti mnogo mrtvih; oh, kako se veselim kad mogu vidjeti kako mnoga djeca umiru, itd,". Bilo je jezivo. Deurna sestra Crvenog kria bila je bespomona. Nitko joj nije htio pomagati. Nije mogla dobiti nikakvo rublje. Neku smo djecu smjestili skupa i pripremali prazne krevete, koliko je bilo mogue. No to je bilo vrlo malo. Tek kad je s prvim transportom djece stigao prof. Bresler i naredio da se jo dvije sobe imaju isprazniti, mogli smo ih nekako smjestiti. Kako nije bilo lijenika, niti ikoga iz uprave, veina djece je ipak preko noi ostala u barakama kod stanice za raskuivanje. Budui da je kod ovog transporta bilo naprosto nemogue svu djecu smjestiti, prof. Bresler je predloio da se pokua neku djecu smjestiti u obitelji. Rekla sam to gi Bojani, koju smo zvali da pomogne u barakama. Ona je to dalje proirila svojim znancima, tako da je vei broj najmanijh jo istu veer dobilo novi dom. Prof. Bresler je takoer jednog djeaia odveo svojoj majci. Ja nisam mogla preuzeti dijete, jer sam gotovo itav dan izbivala iz kue. Inae bih morala obustaviti brigu za drugu djecu ili preuzeto dijete prepustiti kunoj pomonici, koja se zbog mnogo posla u kui ne bi mogla posvetiti djetetu. Posljednjim autom koji je doveo djecu na J osipovac odvezla sam se u stanicu za raskuivanje i oko pola noi dola kui.

18. kolovoza

1942.

U 8,30 opet dolazim u stanicu za raskuivanje, aljem jo neku djecu na Josipovac. U meuvremenu je dr. Vidakovi ishodi o kod nadbiskupa da se za veu djecu stavi na raspolaganje Jeronimska dvorana. I ta su djeca morala no provesti u stanici za raskuivanje. Pomaem kod transporta te djece u Jeronimsku dvoranu. Sa svojim suradnicama tamo preuzimam brigu za djecu. Pomau nam 4 sestre Crvenog kria iz Broda, U 14 sati dolazim kui i odmah se poslijepodne opet vraam u dvoranu.

95

Dnevnik Diane Budisavljevi

Josipovae
19. kolovoza 1942.

Prijepodne sam opet u jeronimskoj dvorani. U podne se na poziv prof. 74 Bresiera sastajem s njim i dr. Beziem u Zavodu za gluhonijeme. Profesor daje iz skladita mnogo materijala za pelene za josipovac. Dolazi sa mnom kui. eli da za djecu iz posljednjeg transporta, koja su na josipovcu, uredim stanicu i preuzmem njezino voenje. Bilo bi to pod imenom Crvenog kria. Obeao mi je razliita ovlatenja. Mogla bih izabrati i lijenicu s kojom elim suraivati. Mogu takoer dobiti potrebne stvari. Neka mu samo javim sve to je potrebno, naravno samo ono to je nuno. On e s Crvenim kriem urediti da mi se to isporui. Kaem da jo nikad nisam radila u nekom domu, da nemam nikakvog iskustva. Ipak eli moju suradnju. Ostali odjeli na josipovcu su puni i za djecu iz logora nuno je urediti posebni odjel. Kae mi da e poslijepodne biti u jeronimskoj dvorani i neka tada dam odgovor. Dr. Bezi je prijepodne bio kod prof. Bresiera i potpuno zdvojan mu saopio da su iz prethodnog transporta gotovo sva djeca umrla. Ne zna to uiniti, nema nikoga tko bi organizirao njegu djece. Poslijepodne odlazim sestri Habazin i kaem joj kakvu sam ponudu dobila. Pitam da li da se prihvatim tog posla. Mogu to uiniti samo ako dobijem njezinu podrku, jer se kao njegovateljice trebaju zaposliti sestre Crvenog kria. Kae mi da svakako tamo radim. Oko 18 sati se u ]eronimskoj dvorani sastajem s prof. Breslerom i kaem mu da sam spremna jo iste veeri zapoeti posao na josipovcu. Povela sam jednu od sestara iz Broda. Na josipovcu me ne doekuje samo prof. Bresler, ve i dr. Be75 zi i direktorica ustanove, ga dr. Bonjakovi Pokazuju mi druge odjele. Dr. Bezi mi naroito pokazuje svoj odjel gdje svako dojene ima u posebnom ormariu boicu i drugi pribor. Sve se sjaji od istoe. Utoliko je vei kontrast doljnji odjel gdje i po estero djece lei u jednom krevetu, bez rublja, bez uloaka za madrace, strano. Preuzimam odmah nono deurstvo i odmah mogu ustanoviti da svega manjka, od hrane nadalje. Ostajem i neko vrijeme prijepodne, a onda odlazim na kliniku na zraenje jo uvijek nateenih lijezda.

Luka Bezi (1901-?), spee. za djeje bolesti. Zdravstveni nadzornik u Ministarstvu zdravstva u Zagtebu. Rukovodi Domom za majke i dojenad na josipovcu. Olga Bonjakovi-Goszl (1895-?), spec. za djeje bolesti. Rukovodi Ptihvatilitem dtavnih djejih kolonija na josipovcu.

-5

96

1942.

Stanica Crvenog kria na Josipovcu

20. kolovoza 1942.
Poslijepodne opet odlazim na josipovac, nakon to sam prijepodne i onda opet poslijepodne bila u j eronimskoj dvorani. Tamo je ureeno da je osim sestara Crvenog kria tijekom gotovo itavog dana prisutna i jedna od suradnica moje Akcije. Kadgod doem informira me se to sve manjka. Osim za hranu, za sve ostalo, kao to su praak za rublje, posude za pranje rublja, ugljen za grijanje vode, lijekovi, potrebna je pomo i moje Akcije. Crveni kri, osim to je stavio na raspolaganje sestre, koje je, meutim, plaalo Ministarstvo i dovozio hranu, nije preuzeo nikakvu daljnju brigu. Hrana je kuhana u Zavodu za gluhonijeme. Sestra Habazin mi je na josipovac poslala gu epi, koja je organizirala raspored sestara. Nas dvije smo se uglavnom bavile pitanjima organizacije, jer nije bilo niega. Za sve smo se najprije morale pobrinuti. Sad smo imali neto pelena izraenih iz tkanine koju je dao prof. Bresler. Mnogo je dala i moja Akcija. Napravljen je plan koliko sestara moe na raspolaganje staviti Crveni kri. Ve sam prve noi imala utisak da je medu sestrama dolazilo do svae, jer su se smjenjivale sestre Crvenog kria, dravne i druge sestre, tako da su nakon nekog propusta uvijek jedne na druge svaljivale krivnju. Uvedeno je da su se u 24 sata smjenjivale tri sestre, jedna je radila nou, druga prijepodne, a trea poslijepodne. U istoj sobi su radile razliite sestre. Traila sam sada da na stanici Crvenog kria rade samo sestre Crvenog kria, da se u istoj sobi uvijek smjenjuju iste sestre, kako bi se uspostavio kontakt izmeu sestara i djece. Nadalje, da se sestre samo dva puta u 24 sata izmjenjuju: jedna da radi nou, a druga danju. Traila sam da zbog toga sestre budu i vie plaene - kod tri smjene svaka sestra je dobivala 100 kuna, a kod dvije smjene sada trebaju dobiti po 150 kuna. Ustanovu to nee vie kotati. Dr. Bezi mi je dao slobodne ruke. Neka uinim kako god hou, samo neka to prije uspostavim red, jer nije mogue djecu pregledati i lijeiti u ovakvom neredu u kakvom lee. Kako od prof. Bresiera nisam dobila obeane ovlasti (u Crvenom kriu je u meuvremenu bio izloen velikoj kritici zbog pomoi pravoslavnoj djeci), dakle nisam imala nikakvih slubenih ovlatenja, nije mi od poetka preostalo drugo, nego da sve to sam zamislila provedem posredstvom ge epi. Bilo je to vrlo komplicirano i oduzimalo je mnogo vremena. o, pokazalo se nakon nekoliko dana, kad me je direktor Crvenog kria izravno dezavuirao, da je takav oprez u postupcima bio opravdan. Bilo mi je mogue raditi dalje samo tako da sestrama ne dajem izravno nikakve naloge.

97

Dnevnik Diane Budisavljevi

21. kolovoza

1942.

Poslijepodne odlazim zajedno s gom epi gi dr. Bonjakovi. Saopavam joj da Crveni kri moe preuzeti 3 sobe i to dvoranu u prizemlju te jednu veu i jednu manju sobu na prvom katu. Predlaem dulje radno vrijeme i veu plau sestrama. To se prihvaa. Razgovaram o rublju, jer na odjel u tome nije zbrinut. Molim je da preuzme na odjel kao lijenica. To je odbije76 no, a dodjeljuje nam se dr. Miler Dr. Bezi bio je spreman samo biti savjetnikom.

22. kolovoza 1942.

Prijepodne razgovaram s dr. Beziem. Slae se sa svim mojim prijedlozima. Ponovo mi kae da mi daje slobodne ruke za organizaciju rada sestara. Naveer, na poetku none smjene, oko 19 sati, Crveni kri preuzima stanicu. Tu sada rade samo sestre Crvenog kria i istaice. Nema vie "majki". Tako je odredio dr. Bezi kako bi sprijeio prijenos zaraza na gornje katove.

Kolo n izaczja
23. kolovoza 1942.
Nedjelja. Kratka lijenika vizita dr. Miler, ali samo kod teko bolesnih. Oko 11 sati dolazi prof. Bresler na josipovac. Traio me je kod kue. eli sa mnom razgovarati. Odlazimo u park na jednu klupu. Radi se o sljedeem. Nakon dugotrajnih nastojanja i estih razgovora s ministrom, prof. Bresleru je konano uspjelo dobiti dozvolu za kolonizaciju djece. Dozvola vrijedi za sve djeje domove. Sada treba brzo djelovati prije no to doe suprotan nalog ustaa i da ne izbije nova epidemija neke bolesti, to bi kolonizaciju opet odgodilo. Ministarstvo ne smije preuzeti kolonizaciju, tako da pripreme mora provesti netko drugi. Prof. Bresler pita mogu li to preuzeti moji suradnici. Treba putovati u razliite opine i na licu mjesta sve dogovoriti sa seljacima, jer se koloni-

" Hermina Miiller (Miler) (1897'), spee. za djeje bolesti. Godine 1942. postavljena za ugovornu lijenicu u Dravni dom za malu djecu (prihvatilite za izbjegliku djecu) na Josipovcu.

98

1942.

zacija velikih razmjera moe provesti samo po selima, ali ne u gradu. Kaem da to moji suradnici nee moi uiniti, jer ve najvanije nee biti mogue postii, a to je dobivanje dozvola za putovanje, budui da su moji suradnici najveim dijelom bili pravoslavci. Osim toga, nijedan nema kontakta sa seljacima i mi jednostavo nismo u stanju organizirati tako veliku stvar kao to je kolonizacija tisua djece. No, budui da je nadbiskup svojedobno obeao da e sve njegove organizacije biti na raspolaganju djeci, a do sada jo nita s te strane nije uinjeno, predlaem da tamo potraimo pomo. Konano, svaka opina ima sveenika koji ima kontakt sa stanovnicima opine, pa bi se kroz postojeu crkvenu organizaciju kolonizacija najbre mogla provesti, a da se ne troi vrijeme na stvaranje neke nove organizacije. Prof. Bresler se sloio s mojim prijedlogom. Moli me da ugovorim to hitniji sastanak. Njemu svako vrijeme odgovara. Odmah odlazim (bilo je oko podneva) u Katoliku akciju gdje usprkos nedjelji susreem msg. ]esiha. Rastumaila sam mu zato sam dola. Obeao je da e poslijepodne doi k meni na dogovor i da e dovesti direktora Karitasa g. 77 Dumia Obojica su stvarno dola. Doao je i prof. Bresler.

Organizacija kolonizactje
Dogovorene su smjernice daljnjeg djelovanja. Moram naglasiti da ni msg. ]esih ni g. Dumi nisu iznijeli ni najmanji prigovor na obim predstojeeg posla, niti ga uinili upitnim. Naprotiv, nakon to im je prof. Bresler objasnio kako zamilja rad, obojica su izrazili potpunu spremnost prihvatiti se posla. Dogovoreno je da e msg. ] esih otputovati u Sisak i smjestiti djecu koja su tamo u sisake opine, dok e direktor Dumi otii u ostale opine i dati naloge sveenicima, a i sam stupiti u vezu s nadstojnicima opina. Bio je to poetak nove aktivnosti Karitasa. Samo iz Zagreba je na taj nain kolonizirano oko 5.000 pravoslavne djece. U kasnu jesen su kolonizirana i djeca koja su zbog gladi dola iz Bosne i Hercegovine, a kasnije i izbjeglice iz cijele zemlje. Na kraju i povratnici iz logora u Italiji. Tisue djece i odraslih je dolo na selo i rad posredstvom nadbiskupskog Karitasa i ini mi izvjesno zadovoljstvo da sam tom irokom zbrinjavanju ljudi koji su ostali bez svog doma poloila kamen temeljac.

"

Stjepan

Dumi,

bojnik

ratne

mornarice

li

m., ravnatelj

Karitasa

Nadbiskupije

zagrebake.

99

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

Prva lijenika vizita na Josipovcu 7 dana nakon transporta

24. kolovoza 1942.

Temeljita lijenika vizita. Prvi put su djeca iz transporta od 17. kolovoza lijeniki pregledana i ustanovljene su strane injenice. U krevetima je bilo po dvoje do etvero djece. Zbog velikog manjka pelena nije ih se moglo drati istima. Presvlaena su samo ujutro i naveer. Naravno da su se meusobno prljala. Deavalo se da je zdravo dijete lealo meu bolesnima, najee s dizenterijom. Tako su neka djeca koja su stigla zdrava, sada takoer bila teko bolesna. Vidim da se lijenica nee moi brinuti za vie od stotinu teko bolesne djece. Najprije predlaem da djecu razdvojimo: da najmanju sobu upotrijebimo kao bolesniku sobu za zarazne bolesti, susjednu veliku sobu za bolesti koje nisu tako zarazne, a zdravu djecu da smjestimo u veliku dvoranu u prizemlju. Tog rasporeda smo se drali tako dugo dok smo imali na raspolaganju sve tri prostorije. U meuvremenu je dr. Bezi naredio da se za na odjel uredi posebna mlijena kuhinja, kako bi se sprijeio bilo kakav kontakt s gornjim katovima i tako sprijeio prijenos zaraze. Prof. Bresler je prilikom svog posjeta prethodnog dana obeao da e Crveni kri nabaviti potrebno sue i molio me da sa sestrom koja radi u mlijenoj kuhinji popiem to je potrebno. Lijenica treba price, itd. U podne odlazim s popisima, u kojima smo stvarno popisali samo ono to je bilo nuno potrebno, u Ministarstvo. Prof. Bresler mi kao funkcionar Crvenog kria potpisuje popise. Trebam ih odnijeti tajniku Crvenog kria. Ujedno sam traila da nam se mora dodijeliti jo jedna lijenica, budui da samo jedna ne moe zbrinjavati tako veliki broj bolesne djece. Kakva korist od sestara i njege ako izostane lijenika pomo. I o tom pitanju moram razgovarati u Crvenom kriu, jer sam na primjedbu da postoji veliki manjak lijenika odgovorila da je ga dr. tampar, koja je kao pravoslavka bila bez posla, spremna pomoi. No za to mora dobiti odobrenje. Sve sam to sada rekla tajniku Crvenog kria. Obeao mi je da e sve prenijeti direktoru kojeg momentaino nema.

25. kolovoza

1942.

Kako mi je telefonski saopeno da je sue s popisa odobreno, odlazim u Crveni kri, preuzimam popise od tajnika i predajem ih firmi "Mervar" gdje mi obeaju da e sve pripremiti. Jedino nije odobrena nabavka lijenikih instru-

100

1942.

menata. To emo dobiti iz skladita Crvenog kria. Ga dr. Miler hitno trai price za injekcije koje su joj nune. Zbog toga poslijepodne s josipovca nazi78 vam privatnu ordinaciju direktora prof. Hi.ihna, gdje mi ga Koch kae da idui dan u 8,30 doem direktoru Crvenog kria.

"Oluja" predsjednika dr. Hiihna

26. kolovoza 1942.

U prisustvu dr. Brosslera iz Crvenog kria, vrlo neugodan razgovor s direktorom Hi.ihnom. jako je ljut zbog osnivanja stanice Crvenog kria. Ne eli da radim za Crveni kri, ne eli nita dati za stanicu, trai da narudba za sue bude stornirana, ukoliko je sue ve isporueno mora se vratiti, sa stanicom na josipovcu nee imati posla. Moje traenje da nam se dodijeli jo jedna lijenica je glatko odbijeno. Predbacuje mi da sam predloila gu dr. tamparpa ona je pravoslavka. Na to sam odgovorila da je i prof. Dragii, koji radi u jaski, pravoslavac, da su ga maknuli sa sveuilita, da je bio zatvoren, a da sada njegov rad u jastrebarskom nailazi na ope odobravanje. Prema tome, isto tako moe dr. tampar doi na josipovac. Na to je direktor vrlo podrugljivo kazao da takav zahtjev moe postaviti samo jedna gospoa Budisavljevi. Nakon tog razgovora pitala sam prof. Bresiera, na ije sam traenje dola na josipovac, to da dalje radim. Da li da prekinem s radom? No, profesor je traio da rad nastavim. Sad sam naravno mogla jo manje nego prije izravno neto uiniti, ve sam, kako sam to ve prije opisala, mogla raditi samo posredovanjem ge epi koju sam poticala na uvijek nove napore. No, lijenicu odjel nije dobio i uz manjak njegovateljica, naroito pri hranjenju dojenadi, to je jedan od razloga da je veliki broj tih malih nedunih muenika umro. Kuhinjsko posue je u meuvremenu bilo isporueno. Rekla sam dr. Beziu da direktor Hi.ihn trai da se ono vrati. Dr. Bezi je preuzeo plaanje rauna u ime Ministarstva, jer je sue bilo nuno potrebno. Trebalo je u to vrijeme u mlijenoj kuhinji kuhati za vie od 100 djece. Iz zajednike kuhinje dobivana je samo pregana juha i vrsta hrana za veu djecu. Poslijepodne razgovor s dr. Malojiem. Bezuspjeno je sa svoje strane pokuao dobiti dozvolu za lijeniku pomo za nau stanicu.
'" Jana Koch (1906-1986), socijalna radnica. Od 1941. do 1943. radi u Hrvatskom crvenom kriu.

101

Dnevnik Diane Budisavljevi

28. do 30. kolovoza 1942.

Zbog visoke temperature ne idem na josipovac.

31. kolovoza 1942.

Prof. Bresler me telefonski molio da doem na josipovac da dogovorimo daljnji rad. Zbog toga prijepodne opet idem gore. No, profesoru je prije toga tamo pozlilo i bio je dulje vrijeme bolestan.

2. rujna 1942.
Uz dosta napora nam je konano uspjelo u stanici uspostaviti kakav-takav red. U meuvremenu smo dobili i neto vie pelena. Ga Koch nam je od Crvenog kria dala neto haljinica i odijelca. Mogli smo nabaviti umetke za krevete, tako da se madrace moglo drati istima. Moja Akcija je naruila metalne brojeve - vee koje smo objesili na krevete i posve male koji su objeeni djeci, tako da je nakon kupanja i spremanja kreveta svako djjete dolo opet na svoje mjesto. Za svako dijete su pod istim brojem izraeru i bolesruki kartoni, tako da se stalno mogla pratiti temperatura, prehrana, terapija. Sve su to stvari koje izgledaju same po sebi razumij ive, ali o kojima prije na alost njje bilo mogue voditi rauna. Uinjen je izbor sestara. Svaka soba je za dan odnosno no dobila po jednu odgovornu sestru. Sestre su preuzele brigu o rubiju. 1a taj nain je barem djelomino bilo mogue sprijeiti veliki nestanak rublja. Uspjeli smo dobiti i jedan vei aparat za raskuivanje, pa su sve deke i madraci bili raskueru. Bilo je uasno mnogo dizenterije, iako su teko bolesna djeca odvoena u Zaraznu bolnicu. Kako je ta bolnica bila prepuna i velik broj djece je umirao ili se tamo zarazio drugim bolestima, nastojali smo lake sluajeve lijeiti u naoj bolesnikoj sobi.

Josipovae - omalovaavanje
3. rujna 1942.

od strane dr. Hiihna

Direktor Htihn dolazi najosipavac. Najprije poziva u kancelariju sve lijeruke i pomone lijenice iz drugih odjela na gornjim katovima, samo ne dr. Miler. Posjeuje sve odjele, sve hvali, ali kad je doao u jednu od naih soba i kad

102

1942.

mu je reeno da je to stanica Crvenog kria, odmah odlazi. Ga doktor i ja smo bile u susjednoj bolesnikoj sobi. Namjerno je izbjegao susret s nama i kako smo kasnije ule, o nama govorio s mnogo prezira. Sve je to naravno pridonijelo da su mi poloaj i rad na ]osipovcu bili jo vie oteani.

J. rujna 1942.
Poslijepodne su konano stigle iz Crvenog kria price i lijekovi, te serum koje smo opetovano traili. Do sada se sve moralo posuivati od drugih odjela, to je neizmjerno oteavalo rad, jer se esto moralo ekati dok traeni instrument u drugom odjelu vie nije bio potreban ili dok bi lijenica koja ga je imala zakljuanog stigla.

6. rujna 1942.
Prethodnog dana se petero djece vratilo iz Zarazne bolnice. Sada smo u stanici imali 32 djece. a alost, iz posljednjeg transporta mnogo je djece umrlo. Odreeni broj su preuzeli hranitelji. 1eka djeca su bila u Zaraznoj bolnici. U poetku rada na] osipovcu odlazila sam tamo i prijepodne i poslijepodne. Imala sam tada kunu pomonicu koja je znala i neto kuhati, tako da sam bila slobodna za svoju djecu. Nakon pobolijevanja zapoetog odlascima u logore, patila sam od tekih proljeva koje nisam mogla sprijeiti nikakvim lijekovima, nikakvom dijetom. Naglo sam m.ravila - u jednom mjesecu 16 kg, tako da sam se u posljednje vrijeme vrlo loe osjeala. Zbog toga sam morala smanjiti svoje odlaske na] osipovac. Budui da je prijepodne dolazila tamo lijenica i da je osim toga nekoliko sati dnevno u bolesnikoj sobi su79 pruga vedskog konzula ga Wohlin s mnogo samoprijegora njegovala jadne male bolesnike, odluila sam odlaziti gore samo poslijepodne tako da i tada sestre budu pod nadzorom. Oko 19 sati je najee dolazila ga epi i tad smo dogovarale sve ta je bilo potrebno. Vukla sam se tako jo neko vrijeme, ali bivalo mi je sve gore. Svi pregledi na klinici, sve terapije su bile bezuspjene. Konano se zakljuilo da su moje tegobe izazvane psihikim imbenicima.

-, Wohlin, supruga Ragnara Wohlina, vedskog konzula u Zagrebu.

103

Dnevnik Diane Budisavljevi

22. rujna do 12. listopada 1942.

Zbog toga sam pokuala s oporavkom na visinskom zraku i provela razdoblje na Sljemenu. Moj posao na] osipovcu namjeravala je preuzeti ga Bojani, ali je zbog teke bolesti svoje keri nakon kratkog vremena morala prekinuti s radom. (Prtlog 40)

16. listopada 1942.

Djelomino oporavlienja nastavljam s radom na] osipovcu. Posjeujem i dom u Kukuljevievoj 19 " gdje su tijekom moje odsutnosti otvorene jaslice za nau jadnu djecu iz logora. Naveer sam na kolodvoru. Stigao je transport djece iz logora u Sisku.

17. listopada 1942.

Posjeujem gu Kaestli , suprugu vicarskog konzula. elim je zainteresirati za djecu, kako bih moda na taj nain preko Svicarske ishodila pomo za njih. Naveer sam opet na kolodvoru zbog novog transporta iz Siska.
81

18. listopada 1942.

Ga Kaestli dola je po mene autom u ]eronimsku dvoranu. Tu su ovaj put, na alost, smjetena i sasvim mala djeca. Nakon razgovora s dr. Miler uzimam petero najmanjih, starih nekoliko mjeseci u auto i vozimo ih na] osipovac. Odatle odlazimo u Kukuljevievu, pa opet u ]eronimsku dvoranu, jer je ga Kaestli odluila preuzeti jedno dijete. Izbor je pao na jednog malog djeaia. im je vidio gospodina Kaestli, priljubio se uz njega i nije ga vie htio pustiti. Kad se brani par drugi dan opet vratio i kad je maleni svog novog oca odmah prepoznao, bio je s mnogo ljubavi prihvaen i do kraja rata kod njih njegovan.

19. listopada 1942.

Dolazi g. Bojani s jednim ovjekom po imenu trbac. Ovaj nam kae da ima prilike vrlo jeftino nabaviti dobro pamuno rublje za djecu, koje se rasprodaje
Djeji dom i Udruga hrvatskih uiteljica, Kukuljevieva 19, predsjednica Matilda Kerdi, ravnateljica Sofija Potonig. " Irena Kaestli, supruga generalnog vicarskog konzula u Zagrebu.

104

1942.

u jednom velikom skladitu (izgleda da se radi o nekom ustakom spremitu). G. Bojani kae da mu je dao dio novca skupljenog za Karitas i neka ja dam neto novca od Akcije, jer je roba stvarno odlina ijeftina. 1ismo istina ovjeka poznavali, ali kako ga je g. Bojani toplo preporuio, vjerovali smo da e sve biti u redu i dali mu traenih 30.000 kuna. trbac je radio u jednoj firmi gdje su pohranjivane i tkanine za Karitas i kazao mi je da e i roba za mene tamo stii. im stigne bit u obavijetena i mogu je tamo razgledati i s njom raspolagati. Kasnije sam se kod ge Bojani stalno raspitivala o robi. Najprije mi je reeno da je ve sve isporueno, ali moram na razgledavanje malo priekati dok se roba ne rasporedi, jer je kupljena za razliite svrhe. Onda je reeno neto drugo, uvijek opet neki izgovor, dok 29. studenoga nisam od dr. Vidakovia traila da od Strbca trai osobno objanjenje.

21. listopada 1942.

Poslijepodne je bila kod mene ga Koch. Zatim neke od mojih suradnica. Na kraju je doao g. Omikus. Osim to je dao nekoliko novanih priloga, nije do sada s nama u veoj mjeri aktivno suraivao, pa smo ga pokuali zainteresirati za djecu. Privoljeli smo ga da posjeti Zavod za gluhonijeme. Tu ga se stradanje djece vrlo dojmilo i kae da radimo potpuno pogreno i da e se on sada prihvatiti organizacije posla.

Mala djeca u jeronimskoj dvorani

22. listopada 1942.
Kod posljednjeg transporta direktor Zavoda za gluhonijeme nije elio uzeti sasvim malu djecu. Tako su k njemu dola samo vea. Malena, kad vie nije bilo mjesta na Josipovcu i u Kukuljevievoj, morala su biti smjetena u J eronimsku dvoranu. Bilo je to prvi put da su djeca stara samo nekoliko mjeseci dola u dvoranu, gdje nisu postojale nikakve mogunosti za njihovu njegu, niti je postojala mogunost za ureenje mlijene kuhinje. Opetovano sam razgovarala u Ministarstvu, gdje su mi jo prethodnog dana obeali da e djeca ipak biti smjetena u Zavod za gluhonijeme. Tako se nisam zaudila kad me dr. Vidakovi poslijepodne nazvao i kazao da je ve naruen autobus Crvenog kria i neka doem pomoi djecu prevesti. Molio me da se i ja povezem posljednjim autobusom i pokuam umiriti direktora. Sad se tek ispostavilo da

105

Dnevnik Diane Budisavljevi

je dr. Vidakovi sve uinio na svoju ruku. Kazao je direktoru da ima svega nekoliko djece i kad se direktor sloio da ih se dovede, doveo ih je oko 40. Povezla sam se autobusom i pomogla da se djeca smjeste u sobe. Odmah sam pozvana direktoru. im su djeca izala iz autobusa, nisu ekala da ih se ponese stepenicama, ve su vrlo velikom brzinom sama na rukama i nogama pu zala uz stepenice. Nisam to ponaanje razumjela dok nisam primijetila da kad stignu u sobu nestaje smijeh s njihovih lica i gotovo sva poinju zdvojno plakati. Ispostavilo se da su se djeica nadala da ih vodimo njihovim majkama. Ve su me sestre u Jeronimskoj dvorani upozorile na neku dvogodinju-trogodinju djecu koja su stalno lunjala dvoranom i susjednim prostorijama traei i zovui svoje majke. Kod direktora se na mene sruila prava oluja. Pokuala sam ga umiriti i kazala da je glavno da su djeca u Zavodu, jer je nou padala kia, a u dvorani prokinjava krov. Drugo jutro dvorana je bila puna vode. No premjetaj je uslijedio prekasno. Veliki broj djece je iz Siska doao s ospicama kojima se sada, zbog hladnoe u dvorani, pridruila i upala plua, tako da smo veliki broj te djece izgubili.

Kartoteka u Zavodu za gluhonijeme

4. studenoga 1942.
Pregovaram u Zavodu za gluhonijeme da dobijem dozvolu za prepisivanje kartoteke (Prtlog 41). Nakon dosta razgovora konano je dogovoreno sljedee: pokazalo se da je nemogue da netko od nas (to smo pokuali) dolazi u Zavod i prepisuje tamonju kartoteku, a onda se opet s tih listi prepisuju podaci na kartice; previe posla i previe netonosti, jer ve kod prepisivanja moe doi do pogreaka. Osim toga smo za mnogu djecu iz Siska, Jastrebarskog ili izravno iz transportnih lista imali u kartoteci podatke, pa bi ponovno prepisivanje u liste bio opsean nepotreban posao. Tako sam dobila odobrenje da svako poslijepodne uzmem sve kartice pod jednim slovom, a drugi dan poslijepodne smo ih morali vratiti. Sve kartice jednog slova, da u Zavodu ne doe do zbrke. Ako je netko pitao za dijete pod tim slovom, upuen je na mene. Na taj nain je zapoeo veliki posao koji je trajao nekoliko mjeseci. Najprije se karticu moralo usporediti s naom kartotekom. Kod neke djece smo samo upotpunili podatke, a ako ime nije bilo u naoj kartoteci, kartica je prepisana u oblinjem uredu s kojim smo dogovorili da sve kartice koje smo

106

1942.

im donijeli naveer ili ujutro moraju biti prepisane do podneva. Onda smo podatke na prepisanoj kartici usporedili s originalom i do najkasnije pet sati ih je netko od nas vratio u Zavod. ajee sam to ja uinila, jer mi je to bilo usput kad sam ila na Josipovac. Kartice je najee podizao dr. Vidakovi, jer je stanovao u blizini Zavoda. Podizali smo kartice naravno samo u one dane kad smo znali da emo ih moi obraditi. Vrlo esto sam to sama radila i to nerijetko do 12 ili 1 sat nou.

Akcija Omikus - Bojani

J. studenoga 1942.
Dr. Vidakovi je bolestan. Doli su k meni g. Omikus, brani par Bojani, ga Beci i kasnije dr. Meleda. Omikus odmah naglaava da nisu doli razgovarati ve izvijestiti. Pomou potvrda Karitasa skupili su oko 800.000 kuna. Novac je predan Karitasu, jer se moralo imati slubeni naslov, ali smatraju da samo oni imaju pravo njime raspolagati. Novac e se upotrijebiti za djecu koja su u Zagrebu smjetena u domovima. Traim da se u prvom redu snabdiju odjeom i obuom djeca koja su kolonizirana kod seljaka, a koja su im esto dovedena bosa i u prnjama. To se odbija. Dr. Meleda smatra da su seljaka djeca nauena ii bosa, na selu i zimi mogu ii bosa. Omikus ponovo kritizira rad moje Akcije smatrajui da se nita ne radi. Ovaj put kae da je izrada kartoteke suvian posao, jer ona ne moe biti 100% potpuna. Bojani kae da je osigurao mjesene iznose od 200.000 kuna za smjetaj djece u privatne kue. On je zajedno sa svojom enom i gom Beci jesenas poeo traiti u Zagrebu mjesta za smjetaj djece. Velik broj djece je uspio smjestiti u djeje domove u samostanima na Jordanovcu, u Sestinama i drugdje, te u obitelji koje su bile spremne da uz novanu naknadu preuzmu dijete na skrb. Ja sam se od te akcije distancirala, smatrajui da bi seljaka djeca trebala ponajprije biti smjetana kod seljaka, gdje e ivjeti u istim uvjetima kao kod kue. U Zagrebu bi trebalo smjetati samo malu djecu, jer seljaci ne ele preuzeti djecu mlau od est godina. Vea djeca su i u Zagrebu bila jako traena, naroito djevojke, jer su u mnogim domainstvima mogle raditi kao besplatne kune pomonice. Smatrala sam da su djeca na selu, iako i tamo trebaju raditi, mnogo vie na zraku nego zatvorena u gradskom stanu. Tamo dobivaju i bolju hranu. Bila su i pod boljom kontrolom, jer seljak nadgleda kako drugi postupa s djetetom. Djeca imaju i kontakt meusobno, dok u gradskim stanovima mogu biti potpuno izolirana. Moglo se pretpostaviti da tko u gradu

107

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

uzima malo dijete, to sigurno ini iz ljubavi prema djetetu i da e tu biti dobro. To se kasnije pokazalo kao tono. Bilo je sluajeva djeca iskoritavana i da je to prijavljeno Ministarstvu ili Karitasu i morala biti oduzeta. Mala djeca su bez iznimke nala novi dom i ljubav. Znala sam za skupljanje novca, ali bilo je reeno da emo i dalje raditi u okviru moje Akcije, tako da sam sada bila vrlo iznenaena odvojiti od moje Akcije i raditi za Karitas. No nisam nita kazala, poetku bilo izriito reeno da ovo nije savjetovanje. Osim toga, nae stajalite najprije raspraviti s dr. Vidakoviem.

tom djeteda su vea ta su djeca roditeljsku svi zajednu to se ele jer mi je na eljela sam

12. studenoga 1942.

Doao je dr. Besarovi s jednim gospodinom iz sarajevske crkvene opine. Dr. Besarovi opet kae da e mi nabaviti dozvolu za skupljanje priloga koja e biti nezavisna od Karitasa (koju naravno nikad nisam dobila). Na moje ponovljeno traenje da i Sarajevo da priloge za nabavu odjee i obue za koloniziranu djecu, budui da je veina djece iz Bosne, kae da e i za Sarajevo pribaviti dozvolu za skupljanje priloga i onda mi odmah staviti na raspolaganje nekoliko milijuna za djecu. Niti to se nije ostvarilo. Kao i prije, dr. Besarovi priznaje da se u Zagrebu daje mnogo vie za djecu nego u Sarajevu, gdje je vrlo teko nekoga zainteresirati za davanje priloga za djecu, iako i tamo ima imunih ljudi. To, nisam sigurna da se on uope potrudio takav interes pobuditi.

Josipovae
1J. studenoga 1942.
Razgovor

J eronimsku

s direktorom Karitasa Dumiem. Dobivam kartotene kartice za R2 dvoranu i popis iz Staklenika Daljnje mi se obeavaju.

Zbog upale oiju odluila sam ne ii na J osipovac nekoliko dana. Zdruenim naporima ge epi i mojima uspjelo nam je za na odjel dobiti dosta toga to

" Staklenik

je ptipadao

Nadbiskupiji.

Nalazio

se unutar

nadbiskupskog

parka

na poetku

Stare Vlake.

108

1942.

je bilo nuno za ureenje barem donekle urednog, istog i higijenskim zahtjevima odgovarajueg djejeg doma. Tome je mnogo pridonijelo to, to je ga epi, tijekom mog oporavka na Sljemenu, dobila od dr. Bezia dozvolu da postavi bijele eljezne djeje krevete. Ti su kreveti bili prije drani za rezervu. Tako je sada bilo mogue odravati red, jer je u jednom krevetu bilo jedno, a najvie dvoje djece. Imali smo sada i dovoljno plahti, pelena, te haljina i odijela koje nam je donijela iz Crvenog kria ga Koch, tj. prilozi Crvenog kria su uvijek predavani u kancelariju i morali smo se pobrinuti da barem dio toga doe u nau stanicu, koju Crveni kri i dalje nije priznavao. Bila je sramota kako je stanica izgledala kad smo je preuzeli. Lijenici iz ustanove se nisu htjeli brinuti za stanicu, direktorica je izjavljivala da je se stanica ne tie, da je za nju nadlean samo dr. Bezi. On se opet tuio da ne moe nita uiniti, da najprije treba uspostaviti red. Tek e se onda moi djeca lijeniki zbrinjavati. Sada je odmah prvi dojam, kad se ulo u neku sobu, bio red dostojan bolnice. No, dolazilo je stalno do rivali teta izmeu dr. Bezia i direktorice ustanove. Vie uope nismo znali kome se obratiti. Prigovaralo se sad s jedne sad s duge strane da ne uvaavamo njihove kompetencije. Nama je konano bilo svejedno kako se odvija svaa oko kompetencija izmeu Ministarstva udrube i Ministarstva zdravlja. Bilo nam je samo vano stvoriti najbolje mogue uvjete za brigu o naoj djeci. Pritom je stalno bilo imriga. esto zbog nespremnosti da se neto uini, esto zbog nespretnosti, esto stvarno iz zlobe, bilo je vrlo teko raditi i sa svima biti u dobrim odnosima.

16. i 17. studenoga 1942.

Pregovori s direktorom Kostreniem o krevetima i tekstilu za Karitas koje je trebala darovati jedna tvornica pod kontrolom banke. Za taj dar je bilo potrebno dobiti dozvolu Zajednice, to je bilo dosta teko, jer je gotovo sva roba bila namijenjena za vojsku ili ustae. Dar je bio najprije namijenjen mojoj Akciji, ali kako ja nisam imala slubenu dozvolu, a banka i tvornice su smjeli darove davati samo slubeno priznatim dobrotvorin ustanovama, sami smo dar namijenili Karitasu. Znali smo da e na taj nain biti za djecu, dok s Crvenim kriem nismo mogli raditi.
83

"

Nikola

Kostreni.

ravnatelj

Hrvatske

dravne

banke.

109

Dnevnik Diane Budisavljevi

ivanje
26. studenoga 1942.
Nakon moje posjete Jastrebarskom u kolovozu, kad se pokazalo da je djeci nuno potrebna odjea, razgovarala sam s gom Bojani i ona je preuzela izradu odjee. Djelomino ona sama, djelomino zajedno, nabavile smo sredstvima Akcije tkanine koje je ona preuzela i s nekoliko znanica ivala. Prva velika poiljka je onda isporuena u Jastrebarsko za malu djecu. Ali bilo je tako mnogo djece koju je trebalo odjenuti, budui da su iz logora dola samo oskudno odjevena, a sada je zima bila pred vratima. Budui da je ivanje privatno bilo naravno mnogo prepolagano, predloila sam gi Bojani da damo ivati u strunoj koli. Tamo je ivana i odjea koju je ga Koch donosila na J osipovac. Zajedno s gom Koch ile su ge Bojani i Beci direktorici te kole i stvarno smo tamo naili na puno razumijevanje. Uenice su zaduene za ivanje za djecu. Osnovani su i posebni teajevi na kojima su se skupljale ene i odreenog dana u tjednu pod vodstvom direktorice ivale odjeu. No, j to je bilo premalo. Kad je Karitas raspolagao s veim novanim sredstvima, molio nas je direktor Dumi da se pobrinemo za konfekciju. S dr. Vidakoviem ila sam u razliite manu fakture, ali nismo nali nita odgovarajueg, jer je trebalo raditi i to je mogue jeftinije. Posredstvom jednog darovatelja moje Akcije upozoren je potpukovnik Gaji na moje nevolje i odmah je izrazio spremnost da se stavi na raspolaganje Akciji. Pregovarao je s razliitim firmama i uskoro je s tri firme dogovoreno da jedna radi rublje za djeake, druga odijela za djeake, a trea haljine za djevojice. (Pn'!o'{/42, 41) Najvanija su bila odijela za djeake. Dogovoreno je da se u tri veliine izrade hlae i kaputii s depovima. Sad su bila izraena tri ogledna kompleta i danas sam ih trebala pogledati. Gaji je traio da se nitko ne uplee u njegov posao. Sve elje i prigovore trebalo je njemu prenijeti, a razgovore s firmama je elio voditi sam. Vrlo smo dobro proli, jer je roba bila djelomino poklonjena, a djelomino isporuena po tvornikim cijenama.

27. studenoga 1942.

Odlazim prof. Kogoju zbog jakog ispadanja kose. Od odlaska ljeti u logore ispalo mi je vie od polovice kose i ono jo uvijek traje.
Franjo Kogoj (1894-1983), spee. dermatovenerolog. Predstojnik KJjnike za kone i spolne bolesti u Zagrebu.
84

110

1942.

Poslijepodne dobivam obavijest da su kupljena dugmad i kope za tisuu odijela za djeake.

28. studenoga 1942.

Planirali smo darivanje djece za Sv. Nikolu, pa sam otila u tvornicu Bizjak gdje su mi obeani keksi. Dolazi ga Bojani i moli da se neto od toga dade i djeci za koju se ona brine. Budui da je i Crveni kri obeao da e neto dati (jabuke i kekse), neke ene su obeale da e ispei mlijeni kruh, dogovaramo da se sve donese u Zavod za gluhonijeme i da emo tamo zajedniki napraviti pakete. Ponovo traim od ge Bojani odjeu saivenu od tkanina kupljenih novcem moje Akcije i popis rublja poslanog u jasku. Vodim evidenciju za sva sredstva dobivena i utroena u ime Akcije i elim da uvijek mogu O tome dati tone podatke.
8i

29. studenoga 1942.

Budui da trbac jo uvijek nije isporuio obeanu robu, traim da dr. Vidakovi odluno zatrai obeano. Bila sam odgovorna za potroen novac. Novac nije bio moj, ve je pripadao Akciji i kod sve veeg njegova obezvreivanja nisam mogla dozvoliti da se sve tako odugovlai. A i ga Bojani mi je prije duljeg vremena kazala da je njoj isporuen njezin dio robe.

3. prosinca 1942.
Prijepodne kod prof. Bresiera u vezi s predajom josipovca. Tamonje svae oko nadlenosti nisu prestajale i rad je bio sve tei. Odlueno je da, budui da se broj djece smanjio, jer su neka umrla ili bila predana hraniteljima, odmah predamo dvoranu u prizemlju, a uskoro i itavu stanicu direktorici. itav inventar je trebalo ostaviti, a prethodno ga tono popisati.

4. prosinca 1942.
Poslijepodne sastanak s gom epi na josipovcu. Izvjetavam je o nalogu prof. Bresiera da predamo stanicu. Prijepodne sam bila u Zavodu za gluhonijeme gdje smo spremili pakete za Sv. Nikolu.
Tvornica Bizjak V. i drug., tvornica keksa i dvopeka, Savska 20 (kasnije 32). Godine 1946. postaje "Josip Kra", tvornica keksa, Zagreb.

gs

111

Dnevnik

Diane

BudisavJjevi

J. prosinca 1942.
Prijepodne na josipovcu preuzimam rublje iz dvorane, prema inventaru koji su popisale sestre (Pnlog 44). Kontroliram i zakljuavam rublje u ormar u bolesnikoj sobi. Dvorana u prizemlju se predaje direktorici zajedno sa svim krevetima koji su tamo postavljeni. Poslijepodne odlazim s dr. Vidakoviem u Karitas i dobivam odobrenje za prijepis kartoteke. Z~tim odlazim u Zavod za gluhonijeme i preuzimam eakete. 12 dajem gi dr. Stampar u Kukuljevievoj 19. Tamo me naziva ga Sepi i javlja da se na mene na josipovcu ve nestrpljivo eka. Iako nisam prethodno bila obavijetena, ga Koch je gore javila da u donijeti pakete za Sv. Nikolu. Kako je tamo darivanje bilo zakazano mnogo ranije, to nisam znala, kad sam stigla ono je ve prolo i sad su samo djeca iz stanice Crvenog kria dobila darove. Dobila su pakete i od direktorice. Kad sam dola ve su ekali obueni Nikola i vrag, lijenice su me ekale - sve mi je to bilo jako neugodno, jer ne volim kasniti. No, nita o pripremama nisam znala. Ga epi je propustila o tome me obavijestiti. Kako se jo uvijek nisam oporavila od tekih proljeva, jako me iscrpljuje to moram mnogo hodati obavljajui razliite poslove. I moj mu pati od reumatskih tegoba jaih nego inae. Zbog toga smo odluili poslijepodne pozvati ofera koji naim automobilom odvozi mog mua kud je potrebno, a mene na Josipovac. Tamo doe opet po mene ili ako ga moj mu ne treba, eka na mene. Te su mi vonje veliko olakanje. e bih inae napore izdrala.

7. prosinca 1942.
Dok nisam bila kod kue, ge Beci i Bojani donijele su 4 odijela za djeake, 6 haljina i 8 kaputa. To je prvo to sam nakon dosta vremena od davanja 38.000 kuna od Akcije dobila.

8. prosinca

1942.
dolazi potpukovnik Gaji. Bio je bolestan.

Nakon duljeg vremena 9. prosinca

1942.

Dr. Vidakovi i ja odluili smo za Akciju nabaviti cipele. O tome razgovaramo s potpukovnikom Gajiem. Jo tijekom prolog tjedna razgovarali smo s njim

112

1942.

da se pobrine za izradu haljina i rublja, to je i uinio. Za nas i Karitas rade: Kuevi - odijela za djeake, Domaa tvornica rublja - rublje i Krznotekstil - haljine. Vrlo smo zahvalni potpukovniku Gajiu za njegovu suradnju. 10. prosinca 1942.

Budui da trbac nije odgovorio na pismo koje mu je napisao, dr. Vidakovi ga je prijepodne potraio u njegovu duanu. Nije ga naao, ali je kasnije s njim telefonski razgovarao. trbac je izjavio da se osjea povrijeenim to ga se poziva na red i zato e novac poslati natrag, a robu zadrati za sebe. Iako je novac u meduvremenu dosta izgubio na vrijednosti, pristali smo na to rjeenje, jer smo bili uvjereni da je Strbac robu ve odavno prodao. 12. prosinca 1942.

U 19 sati s muem kod dr. Marchesija. Razgovaramo o novom namjetenju sestre Habazin. Predlaem da se sestra zaposli u gradskom Crvenom kriu. Pitam mogu li pod firmom Crvenog kria naruiti kou za svoju Akciju. Predlaem da se u gradskom podruju organizira akcija za prehranu djece bez oeva. Za to se dr. Marchesi jako zainteresirao. 13. prosinca 1942. se vratio iz Karlsruhea potraiti svoju Dajem mu od Akcije odjeu za djecu. me je zvala supruga vicarskog konzudelegat Meunarodnog crvenog kria

Na Josipovcu susreem radnika koji djecu. Ima sreu da je oboje naao. Kad sam se vratila kui, saznajem da la. Poruuje mi da u Zagrebu boravi iz eneve. 14. prosinca 1942.

Kod prof. Bresiera. Poslijepodne 1J. prosinca 1942.

kod ge Kaestli.

Ponovo kod prof. BresIera. Dogovorila sam mu sastanak s delegatom Schirmerom. Naveer me posjetila sestra Habazin.

- dr.

113

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

17. prosinca 1942.

Kod Karitasa. Pristaje se da se za mene preda molba za nabavu koe. Naveer posjet dr. Marchesija u vezi s Crvenim kriem.

21. prosinca

1942.

Ga konzul Kaestli pozvala je zastupnika Crvenog kria iz eneve, dr. Schirmera i mene u svoj dom poslijepodne prije njegova odlaska. Uglavnom govorimo o organizacijskim pitanjima. Dr. Schirmer me obavjetava da je s ministrom vanjskih poslova dogovorio priznavanje Meunarodnog crvenog kria i pristupanje Hrvatskog crvenog kria toj organizaciji, te da su ureena neka temeljna pitanja. Govorimo o predstavniku u Zagrebu. Ga Kaestli i ja smatramo da bi bilo najbolje da se barem na nekoliko mjeseci poalje delegat iz eneve, koji bi mogao raditi nezavisno, jer bi se u naim nemoguim uvjetima vicarski poslovni ovjek koji ovdje ivi stalno na nekoga obazirao. Obeava da e taj prijedlog prenijeti u enevu. On se tamo ne vraa, jer odlazi izravno u Berlin gdje je delegat.

23. prosinca 1942.

Kao i nekoliko prethodnih dana, poslijepodne, nakon Josipovca odlazim u lokal "Kod tri gavrana" gdje suradnice Akcije zajedno sa sestrama gradskog Crvenog kria pripremaju boine pakete za djecu.

"Dijete k majci"
Potaknuta izjavom direktora Dumia da nekim majkama zbog velikog siromatva ne moe vratiti djecu (Prilog 45), kad one nisu u stanju igdje djecu smjestiti i za njih skrbiti, odluila sam pokuati nai nain da se i u tim sluajevima moe pomoi da majke ponovo dobiju svoju djecu. Nakon razgovora dr. Vidakovia s direktorom Dumiem osnovali smo kod Karitasa fond "Dijete k majci" i kao poetni kapital poloili od Akcije 100.000 kuna i 100 pari cipela (Prztoi}' 46, 47). Pismeno smo utanaili da je taj fond osnovan kako bi se mogla vratiti djeca i onim majkama koje su izgubile svoj dom. Svrha je potpore da majke mogu za sebe i svoju djecu kod stranih ljudi platiti boravak. Dr. Vidakovi se trudio da i druge zainteresira za taj fond. 114

1942.

24. prosinca

1942.

U Stakleniku je preko Boia smjeten vei broj djece i to pravoslavna djeca iz logora preuzeta iz Zavoda za gluhonijeme, katolika i muslimanska djeca dovedena izravno s terena, kao i odrasli iji su domovi bili porueni, tako da su morali napustiti svoja sela. Nakon Boia ih je Karitas trebao sve kolonizirati. Karitas nas je pozvao na boinu proslavu. Bili smo tamo g. i ga Bojani, ga Beci, dr. Marchesi, moj mu i ja (dr. Vidakovi je bolestan). Omikusova kerka je u bolnici, pa ni on nije mogao doi. Nadbiskup je svoj djeci podijelio pakete koje je pripremio Karitas.

26. prosinca

1942.

Prijepodne u kancelariji Karitasa predajem za djecu u Stakleniku meso i kruh koje sam dobila za razdiobu. Sestra je zadovoljna, jer je tog dana imala malo kruha.

31. prosinca

1942.

Dobila sam dvije trajne kobasice za razdiobu. Odlazim u Staklenik. Najprije sam ih namjeravala dati samo bolesnoj djeci. Ostala djeca su zbog toga nesretna, pa me ena koja ih uva moli da reem male komadie, ali da svakom djetetu neto dam. Uz dosta muke uspjela sam svakom od preko 100 djece dati mali komadi. Tamo je bila i jedna majka s jednomjesenim djetetom, druga s bebom od 14 dana. U Stakleniku je bilo hladno i vladao je propuh. Nakon toga, kao svakog dana, odlazim na josipovac.

1. sijenja 1943.
Prijepodne s dr. Vidakoviem i muem kod nadbiskupa, zatim kod msg. jesiha, zatim taksijem do prof. BresIera. Kod kue je bila samo njegova supruga. Poslijepodne sam s muem bila jo i kod konzula Kaestli, ali ga nije bilo kod kue.

4. sijenja 1943.
U Stakleniku. Odnijela sam od Akcije toplu odjeu za dojenad. Zatim odlazim prof. Bresleru zamoliti ga da i on uini to moe za smjetaj majki i dojenadi iz Staklenika, jer je tamo jako hladno.

115

Dnevnik Diane Budisavljevi

Kontrola djece kolonizirane u Zagrebu

Sreem profesora i s njim odlazim u Zajednicu sestara u vezi s mojom poodavnom eljom da se posjete djeca koja su smjetena u obitelji u Zagrebu i kontrolira kako se s njima postupa. U zadnje vrijeme se ee ulo o nekim sluajevima gdje se s djecom loe postupalo. Saznajem da u djejim domovima u Bosni vlada pjegavac i saznajem o nekom serumu koji bi mogao dati Meunarodni crveni kri. Telefoniram dr. Marchesiju, tajniku gradskog Crvenog kria i molim da se pobrine za taj serum. 7. sijenja 1943. Kod dr. Marchesija dobivam tkanine koje su prilikom skupljanja priloga za Boi bile predane kod "Tri gavrana" i stavljene na raspolaganje mojoj Akciji. Iz tih tkanina sam dala napraviti haljine za djevojice i koulje za djeake u 87 Domaoj tvornici rublja i u Industriji krzna. 8. sijenja 1943. Ozljeda koljena.
86

11. sijenja 1943.

Dr. Marchesi kod mene u vezi s nekim pitanjima Crvenog kria. Opet traim da se urede javne kuhinje. 16. sijenja 1943. Dr. Vidakovi preuzeo je gotovu cijelu kupovinu tkanina za koloniziranu djecu i u vezi s time gotovo svakog dana vodi razgovore u Ministarstvu ili uredu za tekstil.

" Zajednica sestara, sredite za socijalno-higijenski rad sestara pomonica (prije Sredinji ured sestara pomonica u Zagrebu), sa sjeditem u Tomaievoj 10. ,- Domaa [Vornica rublja (DTR), K.rajika 20-22, poslovanje zapoela 1914. godine. Djeluje i danas.

116

1943.

20. sijenja 1943.

Iz svih transportnih lista, koje sam posudila u Minstarstvu udrube, suradnica je ispisala podatke za svu djecu mlau od est godina (Prilog 48). Popis je uinjen prema brojevima i to tako da je svaka stotina ispisana na poseban papir. adali smo se da emo na taj nain nai ime i podatke za bezimenu djecu za koju za sada znamo samo transportni broj. Bio je to jako mukotrpan posao, ali se pokazao vrijedan truda, jer je na osnovi tih lista bilo mogue mnogim roditeljima nai djecu. Tog dana dobila sam kopije svih ispisanih lista. Prepisivala ih je kod sebe ga urina, ro. Hlavka. Ona nam je i inae dobrovoljno preuzela velik dio pisanja.

22. sijenja 1943.

Po drugi put sam u Ministarstvu posudila itavu kartoteku Sisak da ju jo jednom proradim i kontroliram podatke koje smo imali, pogotovo s obzirom na bezimenu djecu. Saznali smo da su u tijeku velike akcije njemakih i ustakih trupa i da se mnoga sela evakuiraju. Brinemo za sudbinu djece, jer smo uli da se odrasli opet odvode na rad u Njemaku. Razgovor o tome s prof. Breslerom bio je bez rezultata, jer je njegovo traenje kod ministra da se pomogne bilo odbijeno. Pokuat emo opet kod kapetana von K.otziana. Telefonski ga ne moemo nai, no kasnije je on nazvao. Naveer u 20 sati se dr. Vidakovi s njim sastao. eljeli smo da ovaj put akcija spaavanja obuhvati i majke, barem one s malom djecom, kao i trudnice. Smatramo da bi se svi mogli predati K.aritasu i onda kolonizirati.

23. sijenja 1943.

Kako bismo dobili privolu za na plan, odlazimo u 9,30 dr. Vidakovi i ja u audijenciju nadbiskupu. To je moj prvi izlazak nakon povrede koljena. Bljuzgavica je i vrlo teko hodam. ekamo vie od jednog sata, jer su pred nama na razgovor ula dva sveenika. Traim od nadbiskupa da se u sluaju veih evakuacija pobrine za djecu. Odmah je to bez premiljanja prihvatio. Uope se ne postavlja pitanje da li pomoi, ve na koji nain pomo organizirati. Nadbiskup kae da e odmah dati pozvati msg. ] esiha i s njm se posavjetovati o akciji. Iznenadila me ta bezuvjetna spremnost na pomo, pogotovo kad se uzme u obzir nezainteresiranost mnogih nekadanjih pravoslavaca za bilo kah.'VU pomo djeci. Nakon nadbiskupa odmah odlazimo msg. ]esihu izvijestiti ga o nevoljama i molimo za svesrdnu pomo. Obeajemo da emo ga stalno obavjetavati o situaciji.

117

Dnevnik Diane Buclisavljevi

Poslijepodne telefonski razgovaram s kapetanom von Kotzianom. Prije podne je bio kod generala. Obavjetava me da se akcija nee tako skoro provesti. Planira se da se mukarci s obiteljima, za koje se moe smatrati da su pouzdani, ostave u svojim domovima. Djeca roditelja koji e biti poslani na rad u Njemaku bit e kolonizirana preko Karitasa. Mukarci koje e se nai s orujem u rukama bit e dovedeni pred ratni sud. Kapetan je obeao da e se stalno informirati kod generala i o tome me obavjetavati. Skreem mu panju da bi bilo poeljno da Karitas bude na vrijeme obavijeten kako bi imao dovoljno vremena za organizaciju akcije pomoi. O naim upitima o djeci u Jasenovcu, kapetan mi jo ne moe nita kazati. Na nau intervenciju je sa strane Nijemaca kod policijske uprave traena dozvola za oslobaanje te djece. Jo nije doao nikakav odgovar. Obeano nam je da e se ponovo pisati, ako do ponedjeljka ne doe odgovor. U Ministarstvu udrube dobili smo liste iz logora Jasenovac, kako bismo iz njih ispisali imena djece koja se tamo nalaze, ukoliko su u listama popisana. 24. sijenja 1943. Nedjelja. Dr. Vidakovi izvjetava o svom neuspjehu pela. U garai poplava. Pukla je cijev. 27. sijenja 1943. Saznajem da bi bilo poeljno o pomoi djeci razgovarati sa sekretarom skog nuncija. Odluujemo otii k njemu. papinu vezi s kupovinom ci-

Predveer odlazim sestri Habazin i pitam je da li je i dalje voljna pomoi nam oko djece. Kako sam pretpostavljala, s veseljem je to potvrdila. 28. sijenja 1943. Kako nismo htjeli razgovarati sa sekretarom papinskog nuncija bez nadbiskupova znanja, otiao je dr. Vidakovi prijepodne nadbiskupu i dobio njegov pristanak za planirani posjet. Otiao je i prof. Bresleru. Poslijepodne mi je donio dopis direktora Durnia kojim mi, prema dogovoru, potvruje da sam za kartoteku Karitasu dala na raspolaganje jednu sobu (Prtlog 49). Tu sam potvrdu moWa kao svojevrsnu zatitu svog stana. Dr. Vidakovi je prijepodne i poslijepodne bio na razgovorima u nekim tvornic:o.ma u vezi s isporukom tkanina za Karitas za djecu iz logora. Za moju Akciju ne moemo nita nabaviti, budui da su Ministarstvu mogle uputiti molbu samo slubene organizacije, a ja za svoju Akciju nemam slubenog naslova. Prethodnog dana je ing. Vasil.i bio puten iz logora. 118

1943.

29. sijenja 1943.

U 10 sati s dr. Vidakoviem posjeujem dr. josipa Masuccija , ga odlazim u Zavod za gluhonijeme zbog fotografija djece. Dr. Vidakovi odlazi direktoru ma za Karitas. banke Kostreniu
RR

O.S.B. Od njei deka-

u vezi s tkaninama

31. sijenja 1943.

Kapetan von Kotzian telefonira da se mogu dovesti djeca iz logora.

1. veljae 1943.
Dr. Vidakovi na razgovoru kod direktora banke u vezi nove pomoi Karitasu. Ona je oteana, jer sve to se daje Karitasu podlijee oporezivanju. Banke mogu bez poreza davati priloge samo Crvenom kriu. Dr. Vidakoviu je obean vei prilog ako se rijei pitanje poreza.

2. veljae 1943.
Prijepodne dr. Vidakovi odlazi nadbiskupu i dogovara molbu Ministarstvu financija. O istome razgovara i s msg. jesihorn. Poslijepodne odlazi msg. Masucciju u vezi s pomoi djeci. Msg. e idui dan razgovarati s poglavnikom.

Djeca na terenu
4. veljae 1943.
Kapetan von Kotzian me obavjetava: 1. Uprava policije je odobrila dovoenje djece iz jasenovca. Iduih dana treba biti izdana uredba o tome. Ukoliko to ne bude uinjeno tijekom tjedna, kapetan e opet posredovati; 2. Djeca u podrujima njemakih operacija: nastojat e se ljude ostaviti u njihovim domovima. Nije se razmiljalo o djeci koju se nae bez roditelja, ali je prihvaen kape'" Giuseppe Carmelo Masucci (1906-1964), benediktinae i diplomatski dunosnik. Od kolovoza 1941. tajnik papinskog legata G.R. Marconea u Zagrebu.

119

Dnevnik Diane Budisavljevi

tanov prijedlog da se predaju mojoj Akciji. Generala Glaisea v. Horstenaua je opirno izvijestio o mojoj Akciji. Pravit e se razlika izmeu mirnog puanstva i boraca. o sve to jo nije aktualno, jer operacije zbog loeg vremena i visokog snijega jo nisu poele i nee ni tako skoro poeti. Na moju primjedbu da su u Bosni i Srijemu ve evakuirana neka mjesta, odluno je odgovorio da o tome nita ne zna. a moje pitanje to se dogaa s djecom koja se u njemakom radnom logoru u Sisku oduzimaju roditeljima, takoer kae da o tome nita ne zna, da e se raspitati. Utuena sam, jer izgleda da je gotovo nemogue spasiti djecu iz podruja gdje se vode operacije. Kapetan me uvjerava da djeca nee biti odvoena u koncentracijske logore, ve da e se izravno s terena predati na skrb. Takoer se ne namjerava razdvajati dojilje od njihove djece. Oficir iz Siska se doao posavjetovati to da radi s djetetom za koje je preuzeo brigu, a dijete je sklono krai. To je kod djece iz Bosne bio est sluaj.

B9

6. veljae 1943.
Saznajem o evakuaciji na podruju Slunja, te o loem postupanju s interniranima u njemakom radnom logoru u Zemunu. Podoficir Prechtl, iz Innsbrucka, koji je nekoliko puta bio kod nas i kojem sam govorila o stradanju djece, izradio je za njemakog generala u Srbiji izvjetaj o nunosti zbrinjavanja djece na terenu. Za taj rad je bio pohvaljeno Na osnovi toga je njemakim sanitetskim oficirima trebao biti izdan odgovarajui nalog. Prijedlog je bio da sanitetski oficiri skupe naputenu djecu i predaju ih Karitasu ili najblioj upnoj kui, odnosno da se uz sanitetske odjele urede posebni odjeli za djecu.

Organizacija u Karitasu
8. veljae 1943.
Prijepodne odlazim u Karitas zbog kolonizacije 50 djece iz Jaske i daljnjih mogunosti za prepisivanje kartoteteke. To bi bilo nuno, jer imamo vrlo ivu prepisku s Njemakom, a kako je Karitas kolonizirao velik broj djece, ne moemo dati informaciju gdje se djeca nalaze (Pnlog 50 - 4 komada). Uvijek
,., Edmund Glaise von Horstenau (1882-1946), general i povjesniar. Za predstavnika Vrhovnog zapovjednitva njemakih oruanih snaga pri hrvatskoj Vladi imenovan 14. travnja 1941. U jesen 1944. povuen u Fiihrerovu priuvu.

120

1943.

mi se obeaje posudba lista za prepisivanje, a onda se opet sve odlae ili dobijem podatke samo za nekoliko djece, esto koju ve imamo. Kako smo sami, direktor koristi priliku da mi objasni kako je organizirao posao. Pokazuje mi nain na koji vodi raunovodstvo. Pokazuje potvrde o robi koja je poslana u sela. Na svakoj cedulji je napisano ime djeteta, hranitelja, sveenika i upe, a navedeno je i to je dijete dobilo. Prema tim ceduljama Dumi namjerava sastaviti popise i tako registrirati tono mjesto boravka pojedinog djeteta. Stanje blagajne: oko 800.000 kuna. To su bila sredstva koja su uplatili samo seljaci. Kad je u prosincu 1942. u Karitasu dobivena prva odjea za djecu iz logora, postavilo se pitanje kako odjeu raspodijeliti seljacima. Najprije se misWo da je se dade besplatno. No, u tom sluaju bi za oblaenje oko 5.000 kolonizirane djece trebalo imati velika novana sredstva. Ve je do tada bilo teko dobiti vee koliine novca koje su kao priloge davala ministarstva i banke. Pod ustaama nije bilo vrijeme kad se moglo organizirati skupljanje novanih priloga za pravoslavnu djecu u veim razmjerima. Zbog toga je direktor Dumi prihvatio prijedlog gospode iz druge grupe, koji su bili trgovci, da od seljaka naplati tvorniku cijenu isporuene robe. Pritom se smatralo da seljaci uzimaju samo djecu koja im mogu i neto pomoi, pa je onda u redu da ih za to obuku. Seljak sam nije mogao nita nabaviti, osim po visokim cijenama na crno. Sva1U e rado robu platiti po normalnoj cijeni. Tako e Karitas biti vrsta posrednika. Platio je robu, ali je onda opet taj novac dobio i njime mogao kupiti novu robu. Samo seljaci koji su vrlo loeg imovinskog stanja dobili su za preuzetu djecu robu na dar. Direktor je rekao da se esto deavalo da su siromani seljaci u pojedinom selu odmah izrazili spremnost da preuzmu i mlae dijete, koje i nije moglo mnogo pomoi, dok bogatiji nisu uope htjeli uzeti dijete ili su pod izvjesnim pritiskom na to pristaj ali, ali su onda jako pazili da to bude starije dijete od kojeg e imati i koristi. Poslijepodne saznajem o oe1Uvanoj uredbi poglavnika o djeci u logorima.

11. veljae 1943.

Ga konzul Kaestli mi donosi fotografiju vicarsku. djeteta koje je preuzela. Putuje u

17. veljae 1943.

Nakon povrede koljena prvi put odlazim na )osipovac. Tu se nalazi jo samo mali broj djece iz logora. Dolaze mnoge majke koje su osloboene iz logora i pitaju za svoju djecu.

121

Dnevnik Diane Budisavljevi

U meuvremenu je napravljen novi raspored. Donju veliku dvoranu preuzelo je Zdravstvo i tamo su smjetene majke. U boksovima je dojenad za koju se brine Ministarstvo udrube. U bivoj stanici Crvenog kria, koju je sada u cijelosti preuzela direktorica, smjetena su djeca i to u velikoj sobi malobrojna djeca koju smo mi bili preuzeli i djeca iz stare zgrade koja je sada zatvorena, priblino desetero djece. Bolesnika soba se i dalje koristi za bolesne i tamo su bolesna djeca iz kolonije. Poela sam iz registra u kancelariji prepisivati imena djece koja nisu zabiljeena u naoj kartoteci (Prtlog 51). Na traenje domaice ispraznila sam svoj pretinac.

18. veljae 1943.

U 10,30 je dr. Vidakovi kod dr. Masuccija. Saznaje da je poglavnik izdao nalog da treba voditi brigu o djeci-izbjeglicama. Karitas podnosi molbu Ministarstvu unutranjih poslova da tu djecu moe kolonizirati. Molba za oslobaanje od poreza priloga banaka Karitasu jo nije rijeena. Radi se o 80%. U vezi s tim dr. Vidakovi razgovara s msg. Jesihorn. 16. je u Zavod za gluhonijeme stiglo 150 djece iz Siska. djece koja su u Zaureenja bolnice

Ujutro sam bila kod gradskih sestara u vezi s kontrolom grebu privatno smjetena. aveer je doao dr. Marchesi i izvijestio o napredovanju Crvenog kria.

23. veljae 1943.

Prof. Bresler me telefonski obavijestio da je dobio izvjetaj sestara koje su kontrolirale djecu smjetenu u Zagrebu. Poziva me da doem izvjetaj pogledati. Dr. Vidakovi se iz Karitasa vratio vrlo utuen, jer Karitas ne predaje molbu za oslobaanje od poreza, niti molbu za pomo djeci na terenu koju je traio nuncij. Tu intervenciju nije mogao isposlovati ni kod msg. ]esiha. Ministarstvo udrube je obealo daljnju novanu pomo im dobije izvjetaj o utroku prije predane svote. Taj izvjetaj jo nije uinjen, iako se direktor Dumi ali da su gotova sva sredstva potroena. U Ministarstvu trgovine dr. Vidakovi saznaje da je sav tekstil od prije dva dana namijenjen samo vojsci. Nita se vie ne moe dobiti.

122

1943.

U 16,30 imam razgovor s Schmidlinom, stalnim delegatom Meunarodnog 90 crvenog kria u Zagrebu Uskoro treba putovati u vicarsku i elim od njega traiti da i Meunarodni crveni kri trai dozvolu da se dovedu djeca s terena i iz logora i da se predaju Ministarstvu udrube ili Karitasu. Nakon gotovo pola sata zakljuujem da ne govorimo o istoj stvari. On je razumio da traim pomo Crvenog kria da se djeca dovedu. e moe vjerovati da je osnovna tekoa dobivanje dozvole da se ode po njih, a kad se dozvola dobije da sami moemo organizirati odlazak po djecu. Najvanije je dobiti takvu dozvolu, a ovdje nema nikoga tko takvu dozvolu moe ili hoe ishoditi. On smatra da je to samo po sebi razumljivo i da nikakva dozvola za takav postupak ne treba. Mnogo se vie zanima za statistiku, koliko je djece spaeno 1942, negoli za spaavanje djece koja su sada u nevolji. Moj je utisak: "od njega ne moemo nita oekivati". U svakom sluaju traim da u enevi, gdje e boraviti 3 do 4 tjedna kako bi se uveo u novi posao, izvijesti o stradanjima nae djece i o goruoj nunosti da se djeci na terenu pomogne. Na to kae da se o tome u Zenevi sve tono zna i zna se vie nego to on zna. Oko 20 sati me naziva dr. Marchesi i upozorava na oglas u novinama koji je dalo jedno ensko udruenje u Samostanskoj ul. 16. Oglasom se trai pomo za djecu-izbjeglice. Racli se naravno o jednoj ustakoj organizaciji. Molba za nabavu koe za Akciju je odbijena - nita se ne moe dobiti.

2J. veljae 1943.

Odluujemo zamoliti nadbiskupa nje djeci na terenu. za pomo da se dobije dozvola za pomaga-

26. veljae 1943.

Dr. Marchesi kod mene. Izvjetava o razgovoru sa Schmidlinom, kojeg poznaje. Treba osnovati odbor, za sada privatno, koji e pripremiti sve za dovoenje djece, njihovu karantenu, snabdijevanje i smjetaj. Tek kad sve bude organizirano moe se raunati na pomo Crvenog kria. Smatram da je provedba takvog plana nemogua, jer se samo uz pomo slubenih organizacija, a ne samo privatno takva pomo moe organizirati .

." Delegacija Meunarodnog Crvenog kria u Hrvatskoj, Preradovieva 24. Delegat je bio Julio Schmidlin (CO/mti lillemational de la Croix-Rouge, Dilegation en Cmatie).

123

Dnevnik Diane Budisavljevi

28. veljae 1943.

U vezi s navedenim prijedlogom razgovaram s dr. Malojiem i saznajem da 91 je dr. ernozubov trebao urediti sve za karantenu evakuiranih, ali to ne moe uiniti, jer nema baraka ili drugih mogunosti za smjetaj.

2. oujka

1943.

Dr. Vidakovi kod nadbiskupa. Nadbiskup je spreman poglavniku predati molbu da se pomogne djeci na terenu. alje Vidakovia Karitasu da mu se jo isto jutro podnese odgovarajui dopis na potpis. Dr. Vidakovi odlazi Dumiu. G. Dumi se razljutio - ne daje si nita nareivati od nadbiskupa, radi dobrovoljno, ponueno mu je samo 500 kuna koje je odbio. Sada mu je sve postalo preglupo. Svaki dan dolaze drugi nalozi. Djeca koja su trebala biti dovedena iz Italije i za koje je naao mjesta za kolonizaciju jo nisu stigla, a za djecu se sad stalno pita. Svega mu je dosta i to e nadbiskupu kazati. Biljeim to kako mi je dr. Vidakovi priopio. Poslijepodne me posjeuje sestra Habazin. S njom dogovaram mogunost da osobno odemo na teren i izvidimo kako pomoi djeci iz evakuiranih podruja. Kad sam za to pokuala dobiti pomo od kapetana von Kotziana rekao mi je da mu moram tono kazati gdje se nalaze djeca kojoj treba pomoi. Iz Zagreba se to naravno nije moglo utvrditi. Uslijed zabrane putovanja privatnih osoba, informacije s terena nisu stizale u Zagreb. Sestra Habazin je izrazila spremnost da sa mnom ode na teren, ali za to treba i od njemakih vlasti dozvolu za putovanje, jer su to podruja u kojima operiraju njemake trupe. Von Kotzian je bio na putu i moramo ekati njegov povratak.

30. oujka

1943.

Razgovor s kapetanom von Kotzianom pokazuje da s njegovom pomoi vie ne moemo raunati. Nije mi jasno da li vie ne eli ili ne moe pomoi. Nije to izravno kazao, ali ne prihvaa da na terenu gdje su njemake trupe uope ima djece koja su u opasnosti ili koju se evakuira. Ogoren je samom pomisli da bi njemake trupe mogle djeci neto uiniti naao. No, mi raspolaemo sigurnim informacijama da i njemake trupe ubijaju djecu. Dozvola za put za
Niktopolion ernozubov (1890-1981), spee. za bakteriologiju i serologiju. Od 1943. voditelj Epidemiolokng odsjeka u H igijenskom zavodu sa kolom narodnog zdravlja u Zagrebu.

'H

124

1943.

sestru Habazin je nemogua, moram na drugi nain saznati je li moda stvarno nekolicini djece potrebna pomo, to ne smatra vjerojatnim. Istog dana mi dr. Marchesi saopava da e Meunarodni crveni kri dati toplo donje rublje i lijekove za koje je vlada dala dozvolu za devize. Date su velike pogodnosti za otkup deviza. Ovdanji Crveni kri bi trebao preuzeti plaanje, ali za sada to nije uinio.

31. oujka

1943.

Kod prof. Bresiera u vezi s izvjetajem sestara o djeci smjetenoj u Zagrebu (Pn"fo~!52) 53} 54). Dogovaramo nalaenje mjesta za est veih djeaka koji bi htjeli izuiti neki zanat. Nakon toga odlazim u Karitas. Direktor mi kae da je prole subote odran sastanak Karitasa, Crvenog kria, njemakog Wehrmachta i vlade o pomoi i dovoenju evakuiranog stanovnitva iz podruja juno od Mostara. Radi se o 70.000 ljudi, koji su najveim dijelom teko bolesni. Oko 25.000 bi moglo putovati. Karitas bi proveo kolonizaciju, ali je transport nemogu, jer je prekinut eljezniki promet u podruju ratnih operacija, a talijanski Crveni kri je odbio staviti na raspolaganje brodove koji bi ljude prevezli u Suak. U Karitasu dogovaram smjetanje djeaka na zanat. (prije osam dana prestala sam uzimati lijekove protiv mog pobolijevanja proljeva. Morala sam ih stalno uzimati od kolovoza 1942.) od

Prof. Bresler 'iskljuen 'iZ Crvenog kria 'iposlan na prisz:ln'i dopust

1. travnja 1943.
U Ministarstvu udrube saznajem za iskljuenje prof. Bresiera iz Crvenog kria. Izmeu ostalog mu se predbacuje da je u vezi sa mnom i da mi prenosi informacije o zbivanjima na terenu. To ne odgovara injenicama. U gotovo svim sluajevima sam o postupcima s djecom ve znala i odlazila sam k njemu samo kako bih se posavjetovala o mogunostima pomoi. Poslijepodne vicarske. saznajem o povratku delegata Schmidlina i jo dva gospodina iz

125

Dnevnik Diane Budisavljevi

6. travnja 1943.
Prof. Bresler je prisilno poslan na bolovanje. To mu je jutros saopeno prilikom dolaska u ured. Morao je smjesta predati posao svom nasljedniku.

29. travnja 1943.

Kod dr. Marchesija. Dogovor s prof. Breslerom, dr. Malojiem i dr. ernozubovim o Meunarodnom crvenom kriu i o pomoi djeci. Bez rezultata.

Pnjepis kartoteke
3. svibnja 1943.
Kako se od smjenjivanja prof. Bresiera bojim pretresa stana i oduzimanja kartoteke, odluili smo itavu kartoteku prepisati. Uinila je to ga Dakula. Kupili smo velike biljenice u koje se mogu umetati stranice, tako da se moe prepisivati strojem. Sad je takva jedna biljenica bila puna i dr. Vidakovi ju je odnio nadbiskupu. Biljenicu je nadbiskup pred dr. Vidakoviem zakljuao u trezor.

4. svibnja 1943.
Na moje traenje dr. Vidakovi odlazi sadanjem predstojniku odjela u Ministarstvu udrube, g. Schmidu, jer dr. Dragii smatra da je nuno djecu u Jaski kolonizirati. Postoji opasnost obolijevanja od zaraznih bolesti kad je na okupu tako mnogo djece. Osim toga, postoji stalna bojazan da ustae djecu uhite ili upotrijebe kao taoce.

J. svibnja 1943. Poslijepodne zbog iste stvari odlazim direktoru Dumiu. Pokazuje mi dopis Ministarstva udrube s nalogom da otputuje u Jasku i na licu mjesta odlui to uiniti, djecu povesti ili ostaviti tamo. amjerava 6. otputovati.

126

1943.

7. svibnja 1943.
Poslijepodne u Karitasu. Direktor mi saopava da je iz Jaske doveo 18 djece stare 8 do 13 godina. Sljedei dan e ih u 6 sati poslati u Posavske Brege (Prt~ log 55). Djecu koja su dovedena iz Prozora i jo se nalaze u Stakleniku poslat e u Jasku. To je dogovorio sa sestrom Pulherijom, iako se ona tome najprije protivila. U Jaski ima jo 72 male djece.

Kartoteka
Na moj prijedlog izmijenili smo rad na kartoteci u vezi s traenom djecom. Od sada su pisma iz Njemake slana najstarijem traenom djetetu, a sva djeca jedne obitelji su dopisnicom obavijetena o upitu i adresi roditelja koji ih trai. Na poleini kartice u kartoteci smo zapisivali adresu osobe koja pita za djecu. Nadala sam se da emo kod eventualnog idueg upita nekog od rodbine ili drugog roditelja (najee su upit slali majka ili otac) moi obitelj obavijestiti o mjestu boravka pojedinih njenih lanova (Prt'log 56). Nadalje, uredili smo posebnu kartoteku s adresama roditelja i imenima djece koju nemamo u naoj kartoteci.

10. svibnja 1943.

Poslijepodne sastanak s dr. Malojiem, prof. Breslerom i dr. Vidakoviem. Razgovaramo kako organizirati pomo djeci na terenu, odnosno kako dobiti dozvolu za pruanje takve pomoi. U meuvremenu se ispostavilo da ni delegat ne smije nita poduzeti za djecu bez odobrenja vlade. Razmiljamo o tome da se obratimo naim iseljenicima u Americi kako bi oni izvrili pritisak na vladu.

11. svibnja 1943.

Kod firme Negro naruujem 500 pari bakandi.

Kod nas ga Bojani. Dobro poznaje direktora Centrale za kou i pokuat e isposlovati kou za nau Akciju.

127

Dnevnik

Diane

BudisavJjevi

Uhienje radnika i radnica iZ Njemake kofi dolaze na dopust

Dola nas je obavijestiti kako je nekoliko ena dolo iz Njemake traiti svoju djecu i sada su zatvorene. To je bio prvi takav sluaj za koji smo saznali. To sc na alost jo jako esto ponavljalo. Ljudi su dolazili s njemakom dozvolom za put, ali bez vize nae drave. a granici ih se uhitilo i dovodilo u Zagreb. Ako je sve dobro prolo, bili su prvim transportom opet poslani u Njemaku, a da nisu imali priliku interesirati se za svoju djecu. No, vrlo esto ih se opet odvodilo u koncentracijski logor. Ukoliko su neki i uspjeli prei granicu i odlazili potraiti svoju djecu i svoj dom, tako da su putovali preko Novske, tamo su zatvarani i odvoeni u Jasenovac gdje su svi stradali. Traili smo od majora Knehea da, ako se za te ljude ne moe ishoditi slobodan boravak u Hrvatskoj, treba obavijestiti sve tvornice u Njemakoj da ih ne alju ovamo na dopust. Ga Dahllla je tjednima gotovo dnevno odlazila u Karitas kako bi posudila liste za prepisivanje u nau kartoteku. Bio je to zadatak koji je zahtijevao mnogo strpljenja. Rijetko je neto dobila, najee joj je reeno da doe idui dan. Kad se posao previe otezao, morala sam uvijek opet osobno razgovarati s direktorom, onda bi rad malo krenuo, pa opet stao. Uobiajilo se unatrag dva mjeseca da ga Dakula u Karitasu preuzima pisma kojima se pitalo za djecu, a za koju tamo nisu imali podatke. Tada bismo za djecu potraili podatke u naoj kartoteci i najee oclmah i odgovorili. Dala sam napraviti peat s mojom tonom adresom (Pnlog 57). Sad smo tim peatom oznaili svaki odgovor. eljela sam da se u Njemakoj sazna za moju adresu, kako bi mi se ljudi mogli izravno obratiti i da im moemo odgovoriti. Znali smo da se u Karitasu na pisma esto dugo vremena ne odgovara. Isto se deava i u drugim slubenim institucijama, kao u Ministarstvu udrube ili Zavodu za gluhonijeme.

21. svibnja 1943.

Direktor Kostreni nam za Karitas obeava 1.500 metara podstave iz tvornice Ivani u Osijeku. Podstavu je bilo tee nabaviti od tkanine.

22. svibnja 1943.

Dr. Vidakovi je htio jo jednu biljenicu pohraniti kod nadbiskupa, naao. ali ga nije

1943.

Djeca na terenu koja gladuju

Supruga vedskog konzula dugo je vremena njegovala bolesnu djecu na Josipovcu, a kad je stanica Crvenog kria rasformirana, zamoWa sam je da pomae u jaslicama u Domu hrvatskih uiteljica u Kukuljevievoj 19. Dola je sada k meni kako bismo razgovarale o organizaciji pomoi u hrani za djecu na terenu i u Dalmaciji. Namjeravala je traiti od vedske vlade da se za nau djecu alje pomo kao i za djecu u Grkoj.

24. svibnja 1943.

Na moju molbu prof. Bresler doao je prijepodne k meni. Od otkaza u Ministarstvu radi kod Meunarodnog crvenog kria. Savjetuje mi u kojim bi se mjestima u Dalmaciji napravila skladita za smjetaj hrane za djecu. Poslijepodne je u vezi s pomoi djeci doao k meni major Pletz. Poslala ga je ga Wohlin. Govorimo o tome da bi domobranska komanda organizirala pomo djeci na terenu.

2I. svibnja 1943.

Prijepodne ga Wohlin i ga de Cock, iji je brat prije bio autant kod poglavnika i kojeg e se moliti intervencija na najviem mjestu. Trebao bi poglavnika upozoriti na bijedu gladne djece.

26. svibnja 1943.

Prijepodne razgovor s prof. Breslerom o istoj stvari. Poslijepodne kod sestre Habazin u vezi s transportima. Odlazim u Kukuljevievu kako bih predala namirnice i papirnate ubruse. Zatim u Zavod za gluhonijeme gdje sam ve dulje vrijeme molila da mi ponovo posude kartoteku na prepisivanje, budui da je od prolog puta kada smo je smjeli prepisati, u Zavod stiglo mnogo nove djece (PrtYo~/58) 59). No, udovoljenje mojoj molbi je ve u nekoliko navrata bilo odlagano. Direktor mi je obeao da emo dobiti kopije kad on kartoteku uredi. U meuvremenu, moramo za djecu za koju nemamo podatke, odgovoriti da za njih ne znamo ili pak za svako pojedino dijete pitati u Zavodu. Informaciju nismo mogli dobiti telefonski.

129

Dnevnik

Diane

Buclisavljevi

27. svibnja 1943.

Prijepodne dogovor s prof. Breslerom. Poslijepodne kod ge Wohlin. amjerava otputovati. Obavjetava me o razgovoru s glavnim ravnateljem 92 Stipiem o prehrani djece u Dalmaciji uz pomo vedskih brodova. Dr. Vidakovi je prijepodne bio kod kapetana von Kotziana, jer smo saznali da se ene iz logora u Osijeku vode u Njemaku u oajnim uvjetima. Kapetan je obeao da e pokuati neto uiniti. Izgleda da je uspio da se prijevoz neto popravI.

28. svibnja 1943.

Najosipovcu traim podatke o djeci. Kartoteka je tamo dosta loa, vrlo komplicirana. Slubenica je jedva nala nekoliko imena. Na Josipovcu su sada smjetena nova djeca koja su avionom dopremljena iz Gospia.

2. lipnja 1943.
Sestra Habazin me je nazvala kako je bilo dogovoreno, jer je najavljen jedan transport iz Osijeka. Dolo je 150 mukaraca i 125 ena. Bili su smjeteni u marvinske vagone. Jedan vagon bio je pun djevojaka starih 15 godina i vie, jedan vagon ena, trei zajedno djevojke i ene. Mladi ljudi su bili veseli to odlaze u Njemaku i to su mogli napustiti logor. Nisu imali pojma kakva ih strana sudbina eka. Pratnja, formacija folksdojera, rekla je da se ne odvode na rad u tvornice, kao oni koji se javljaju dobrovoljno, ve da e biti odvedeni u logore. Majke kau da su odvedene od kue, a djecu su morale ostaviti potpuno samu. Jedna je imala etvero djece, najstarije osam godina. enama sam podijelila cedulje sa svojom adresom i rekla da se iz jemake jave, pitaju za svoju djecu, a ja u pokuati neto saznati o njihovoj sudbini. Bilo je teko sa enama razgovarati, jer ih je straa uvala. Tek kad su se iskrcale iz vagona kako bi im se podijeWa hrana, mogla sam im se neto bolje pribliiti. Jedna od sestara Crvenog kria mi je pomagala u ispitivanju ena j dijeljenju cedulja. Nikad nijedan znak ivota od tih ena kasnije nije dobiven.

"2

Ivo Stipi (1893-1945), zdravstvo Ministarstva udrube.

lijenik. Godine 1943. imenovan glavnim tavnateljem unutarnjih poslova, a potom za dravnog tajnika

LI

Glavnog ravnateljstva za Ministarstvu zdravstva i

130

1943.

Iste takve cedulje sa svojom adresom ve sam prije predala u stanici Crvenog kria na kolodvoru sestri Habazin, da ih moe dijeliti radnicima koji su odvoeni u jemaku, kako bi ljudi znali koga pitati za svoju djecu.

Cedulje sadresom
4. lipnja 1943.
Iza 15 sati dolazi jedan slubenik iz Gestapoa s jednom takvom ceduljom i kae da je Wehrmacht naao takve cedulje na kolodvoru i predao ih Gestapou da ispita to te cedulje znae. Odvodim ga u kancelariju, pokazujem mu kartoteku i pisma iz Njemake, koja su u to vrijeme jo veinom bila adresirana na Karitas. Prisutni su bili dr. Vidakovi, gica Radosavljevi i g. Vukosavljevi. G. Vukosavljevi poznaje gospodina i razgovara s njim. Pozivam se na majora Knehea, s kojim sam ve prije govorila o tome da bih upite iz Njemake po mogunosti eljela usmjeriti na sebe, to je on smatrao dobrim. Tako je ispitivanje Gestapoa prolo bez daljnjih posljedica.

J. lipnja 1943.
Sastanak s majorom Kneheom. Ima loe miljenje o delegatu Schrni dlinu. Nisam spomenula dolazak Gestapoa, ali napominjem da pokuavam upite iz Njemake usmjeriti na sebe. Gubi se previe vremena ako se za djecu pita na mnogim mjestima, a onda odatle dolaze k meni i trae informacije o djeci. Knehe smatra da je krajnje vrijeme da se uvede red u dopisivanju s radnicima u Njemakoj. Pripovijeda da se 60 pripadnika tjelesne bojne prijavilo SS trupama.

11. lipnja 1943.

Mnoge ene koje su vraene iz Njemake zbog bolesti, nalaze se u logoru u Sisku. Tamo za njih skrbe sestre Crvenog kria. Predstojnica tih sestara, Fabijani, nam je napisala dugu listu s imenima djece ije su majke tamo u logoru. Mnogu djecu smo nali, neka su umrla, a o mnogim malenima nismo mogli dati informacije. Poslijepodne je doao Majstorovi iz Ministarstva udrube. Govorimo o posljednjem transportu iz Osijeka. Kae mi da bih morala znati tone adrese u

131

Dnevnik Diane Budisavljevi

Srijemu i Slavoniji, gdje su 1943. djeca ostavljena, a onda e on pokuati preko upana tu djecu nai.

12. lipnja 1943.

U Karitasu zbog Smiljane i njezine ne u logor, a sestra Habazin ih je Njemaku. Majka je bila smjetena celariji Karitasa, ali je tamo zbog majke. Bile su protjerane iz Siska, odvedekao bolesne uspjela spasiti od transporta u uStakleniku, a Smiljana zaposlena u kanneprihvatljivog ponaanja dobila otkaz.

16. lipnja 1943.

Dolaze k nama ubai i direktor tedionice u Staroj Pazovi Sava Petrovi. G. Petrovi je spreman prihvatiti nekoliko veih djeaka. O posjeti smo bili unaprijed obavijeteni - ga Beci je gospodina nagovorila da preuzme djecu. Nisam se sloila s tim planom. Smatrala sam da nam preuzimanje vee djece ne pomae, jer nije bilo nikakvih tekoa da tu djecu smjestimo kod seljaka. Trebalo je nai smjetaj za malu djecu iz jaske. Tako smo ga uspjeli nagovoriti da uredi dom za malu djecu. Plan mu se sviao. lmao je neke prazne stanove na velikom imanju i konano je odluio umjesto tri vea djeaka, kako je prvotno elio, prihvatiti desetero male djece (kasnije ih je bilo mnogo vie - 45). Dr. Vidakovi odmah odlazi u Karitas pribaviti njihovo odobrenje. Dogovorio je sve potrebno za odijevanje. Sve e to biti na raun g. Petrovia. Obeano mu je takoer da e biti osigurana pratnja za put.

21. lipnja 1943.

Kako moje zdravlje nakon odlazaka u logor jo uvijek nije dobro, a kako mi je prologodinji boravak na Sljemenu pomogao, odlazim na 14 dana ponovo gore.

6. srpnja 1943.
Kod mene je Anela Roguli iz Stare Pazove. Umjesto 10, moe povesti 47 djece. Na kraju ih je otilo samo 45. Odlazim oboljelom dr. Vidakoviu, jer moramo odluiti je li uputno poslati djecu na put, budui da su putovanja eljeznicom bila ugroena. Ipak smo odluili poslati ih, nakon to sam se posavjetovala i s direktorom Dumiem. Zbog predstojeeg velikog hodoaa u

132

1943.

Mariju Bistricu, za koje Dumi mora voditi posebne vlakove, put se mora odgoditi za 15. Prije toga Dumi nema vremena pobrinuti se za potrebne dokumente, itd. Naveer dr. Marchesi izvjetava o radu Crvenog kria.

9. srpnja 1943. Poslijepodne nog kria. sam s muem posjetila dr. Marchesija i razgledala bolnicu Crve-

10. srpnja 1943. Poslijepodne je k meni dola ga Roguli zbog dogovora o putu.

13. srpnja 1943. Dr. Vidakovi s gom Roguli kod Karitasa. Vlak odlazi prema voznom redu. Naveer oko 9 sati me naziva Dumi da je njegov pomonik doveo iz Jaske 45 djece - 31 djeaka i 14 djevojica. Ostala djeca zbog bolesti ne mogu na put. Dvije slovenske sestre, koje ve nekoliko mjeseci rade u J aski kod djece, pratit e transport. Sestre e putovati dalje do Beograda. Tako je rijeena primjedba ge Roguli da se ne bi rado u Osijeku iskrcavala u pratnji katolikih sestara. 14. srpnja 1943. Sestra Habazin bila je u Osijeku. Danas se vratila i u 18,45 sam s dr. Divjak i gom Roguli kod nje da se dogovorimo o odlasku djece. Ispostavilo se da usprkos Dumievu obeanju nikakav vagon nije rezerviran. Sa sestrom Habazin odlazim u baraku Crvenog kria gdje nam sestre obeaju da e idui dan vagon sigurno biti rezerviran. Nemam u to povjerenja i molim sestru Habazin da idue jutro doe. Ona sama ne moe nita uiniti, jer je zahtjev Karitasa predan Crvenom kriu, a sestra Habazin tamo vie nije dodijeljena. Usprkos tome obeaje mi da e idue jutro doi. Vlak polazi u 7,10.

133

Dnevnik

Diane

Buclisavljevi

Odlazak dJece u Staru Pazovu

lJ. srpnja 1943.
U 5,30 naziva me ga dr. Divjak. Kod nje stanuje njezina roakinja ga Roguli. Javili su joj iz Crvenog kria da djeca ne mogu putovati brzim vlakom, ve putnikim koji polazi u 6 sati. Kaem joj, budui da je za putniki vlak prekasno, da doe s gom Roguli na brzi, a ja u se pobrinuti za ostalo. Nazivam Crveni kri na kolodvoru i kaem da djeca moraju putovati brzim vlakom. Nazivam opskrbnu stanicu, ali sestra Habazin jo nije stigla. Kad sam u 6,30 dola na kolodvor ubrzo je i ona stigla i uspjela je isposlova ti da su djeca bila autobusom Crvenog kria dovedena na Zapadni kolodvor zajedno s osobama jz pratnje, sestrom Habazin i dr. Vidakoviem, koji je u meuvremenu stigao. Na Zapadnom kolodvoru djeca se ukrcavaju u kompoziciju brzog vlaka koji je stigao iz Italije. Taj dan vlak je stigao sa zakanjenjem tek u 7,45, tako da su svi mogli na vrijeme stii. Vagon s djecom je na Glavnom kolodvoru prikopan na vlak i oko 18 sati djeca su sretno stigla u Staru Pazovu. Sve je uspjelo zahvaljujui iskljuivo posredovanju sestre Habazin - Crveni kri uope se nije brinuo.

23. srpnja 1943.

U Karitasu ujem da djeca koja su trebala doi iz logora u Italiji, zbog loeg zdravlja nee doi. Djeca u koncentracijskim logorima u Hrvatskoj se ne putaju, jer ih se namjerava upotrijebiti za odmazdu protiv partizana. Od idovske bogotovne opine smo dobili karte 51 zatoenika u Jasenovcu i Staroj Gradiki (Prilog 60). Zatoenici, uz dozvolu komandanta logora, mole poiljke hrane. To je znak da su poiljke slubeno dozvoljene. Sluajno je to poslijepodne kod nas bio ministar Kostreni i pokuavam ga zainteresirati za slanje ivenih namirnica. Smatram da takvu organizaciju ne mogu preuzeti privatne osobe, ve je mora provesti Crveni kri. Sve ove godine se govorilo o tome kako je teko to se u logore ne moe slati hrana, a sada se ne moe dopustiti, kad su poiljke dozvoljene, da ljudi umiru od gladi samo zato jer se nema tko za njih pobrinuti. Kad se zapone sa slanjem poiljki moe se oekivati da e se mnogi zatoenici javljati i da e biti potrebna iroka akcija slanja paketa. idovska opina alje pakete idovima, ali dakako, ne preuzima brigu i za arijevce. Kako predviam da e Crveni kri praviti velike tekoe, smatram da ugledni Zagrepani moraju od Crvenog kria traiti da to uini.

134

1943.

Crveni kri moli obavijesti o djed

28. srpnja 1943.
Iz odjela za kartoteku u Crvenom kriu dolazi slubenica s dvije dugake liste s imenima djece koju se trai i moli da dademo informacije o toj djeci (Pr/log 61). Dva dana prije je u novinama bio veliki lanak s fotografijama kako se u Crvenom kriu radi na kartoteci djece. No, oni nemaju nikakve vee kartoteke, ve tek poinju s njenom izradom na osnovi informacija koje su dobili u Ministarstvu udrube. Gospoa je saznala da je moja kartoteka najsveobuhvatnija i zato je dola k meni. Bio je to poetak rada za Crveni kri koji je trajao do kraja rata. Dali smo Crvenom kriu informacije za oko 1.500 djece. Nastojim zainteresirati to vie ljudi za poiljke u logore. Dr. Vidakovi preuzeo je pregovore s bankama za financiranje tih poiljki. Ve mu je obeana pomo. Poslijepodne nas je potraila ga Holiac (?) kako bismo posredovali za njenog uhapenog sina. Bio je u Savskoj, zatim dulje vrijeme u bolnikom odjelu na Rebru, opet u Savskoj, zatim u Jasenovcu, gdje je u veljai 1945. pogubljen.

30. srpnja 1943.

Prijepodne odlazim u Ministarstvo udrube Majstoroviu i predstojniku Schmidu zbog djece u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Schmid kae da za tu djecu jo nita nije mogao poduzeti, jer nije znao da ima djece u koncentracijskim logorima. Zatim se poblie raspitivao o poiljkama hrane o kojima je ve uo od ravnatelja Kostrenia. eli da mu dr. Vidakovi o tome napie izvjetaj. Poslijepodne kod mene dogovor o eventualnoj preraspodjeli u Crvenom kriu. O tome me je dr. Marchesi pred nekoliko dana pitao. Prisutni su prof. 93 Bresler, dr. Maloji, dr. Vidakovi i dr. Bori Smatra se da bi bilo dobro da se dr. Bori zaposli u Crvenom kriu, kako bi u prijelaznom razdoblju spasio inventar Crvenog kria.

" Berislav Bori (1891-1977), spee. epidemiolog i bakteriolog. Od 1943. zdravstveni savjetnik u Glavnom ravnateljstvu za zdravstvo te upravitelj Zdravstvenog zavoda u Zagrebu.

135

Dnevnik Diane Burusavljevi

31. srpnja 1943.

Ujutro razgovor s dr. Marchesijem. ram mu o razgovoru. Prethodnog dana nije mogao doi. Referi-

U 10 sati kod ge Wohlin kako bi ona razgovarala s ravnateljem Stipiem o dr. Boriu i Crvenom kriu. amjerava Stipia pozvati na veeru kako bi naroito njezin mu mogao s njim o tome razgovarati. Rezultat tog razgovora je istina bio negativan, ali je za budunost ipak neto uinjeno.

Novana pomo Kukuljevievoj

4. kolovoza 1943.

Ga dr. tampar me zove u djeji dom u Kukuljevievoj. Tamo dogovaram s njom i direktoricom Kerdi financijsku pomo. Ministarstvo odobrava mjeseno 1.400 kuna za pojedino dijete u jaslicama i 1.200 kuna za ostalu djecu. Nita za odjeu. Sada postoji dug od 170.000 kuna. Odluila sam u ime Akcije dati za djecu koja su prole godine dovedena iz logora i koja su jo uvijek tamo 50.000 kuna.

6. kolovoza

1943.

Naziva me sestra Habazin da doem u logor. Odlazim tamo s gom Wohlin. U logoru se nalaze 52 ene, radnice iz Njemake, koje su nakon 15 mjeseci dobile dopust kako bi potraile svoju djecu. Imale su njemaku putovnicu bez hrvatske vize. Na granici su uhiene. etiri dana bile su na policiji, zatim dovedene u logor i 9. trebaju opet biti transportirane u jemaku. Ga Wohlin i ja popisujemo sve podatke o traenoj djeci i obeajemo da emo im do idueg poslijepodneva dati obavijesti. Dr. Vidakovi o enama obavjetava sveenika Hrvat94 ske pravoslavne crkve Federera , koji radi u radnim logorima u Njemakoj. Prilikom svog boravka u Zagrebu je pred par dana doao k nama. Dr. Vidakovi je od biskupa Lacha , koji radi u Crvenom kriu, saznao da je na sjednici direktor Huhn kazao: "Naa je dunost slati pakete u logore".
95

,. Miroslav Miron ['ederer, hrvatski pravoslavni sveenik u njemakom Reichu. " Josip Lach (1899-1983), pomoni biskup zagrebaki od 1940. godine.

136

1943.

7. kolovoza 1943.
Naziva Federer da je u vezi s enama bio kod ministra Artukovia. Artukovi je o tome razgovarao s ravnateljem Crvenkoviem%. Poslijepodne odlazim u logor. Paljivo smo traili podatke o djeci, ali smo ih nali vrlo mali broj, od kojih su mnoga umrla (Pn'log 67). Neka su bila u Gornjoj Rijeci. Umrla su tamo ili ovdje u Zaraznoj bolnici. To su uvijek bila najstarija meu braom i sestrama. Za male uope nismo imali podatke u kartoteci, jer su to uglavnom bila djeca koja su jo u svibnju ili poetkom lipnja predana u logoru i kad smo mi u srpnju doli, nismo ih vie nali ive. Nalazim jo samo nekoliko ena u logoru, jer je u meuvremenu bio odobren dopust i veina ih je otputovala. Ostale su ekale na vlak koji je polazio idue jutro. Njemaki slubenik u logoru mi kae da je dopust odobrio na vlastitu odgovornost, jer se ovdanje vlasti nisu za ene brinule. Prolog tjedna je dr. Vidakovi ishodio za Karitas dozvolu za nabavu 6.000 pari arapa po staroj cijeni u jednoj tvornici u Sarajevu. Dumi je odmah poslao jednog svog pomonika po robu.

9. kolovoza 1943.
Ujutro sam otila u idovsku bogotovnu opinu nadajui se da u dobiti neke savjete o organizaciji slanja paketa u logore. Nisam mnogo toga saznala. Oni alju "ekspres" s popratnim dopisom za komandanta logora. On im potvruje primitak - ne zatoenici. Zatoenici smiju potvrditi prijem paketa tek kad im se idui put odobri pisanje karte. Poslijepodne odlazim u Kukuljevievu i predajem gi Kerdi ek na 50.000 kuna (Prtlog 63). Tamo sva djeca imaju hripavac, jer je zbog premalo mjesta nemogua izolacija.

12. kolovoza 1943.

Dr. Vidakovi prijepodne kod direktora Hi.ihna zbog slanja paketa u logore. Hi.ihn kae da e sve uiniti, ali mu treba novana pomo. Za tu e se akciju otvoriti poseban konto. Nakon toga dr. Vidakovi odlazi direktoru Kostreniu zbog prijenosa sredstava na taj komo.
"" Filip Crvenkovi (1898-1967), ustaki dunosnik. Od prosinca 1941. upravitelj Ravnateljstva dravnih monopola u Zagrebu. Nasljeuje E. Kvaternika kao zapovjednik Ustake nadzorne slube (UNS). Od prosinca 1942. do rujna 1943. ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost.

137

Dnevnik Diane Budisavljevi

14. kolovoza

1943.

Naziva kapetan von Kotzian zbog djece Draunig, za koju smo molili njegovu intervenciju.

17. kolovoza

1943.
Zori, dr. Marchesi, prof.

Poslijepodne kod mene biskup Lach, predsjednik Bresler. Program: 1. opskrba dojenadi mlijekom

2. javne kuhinje za djecu bez hranitelja 3. oslobaanje djece u logoru Jasenovac pomone i Stara Gradika kria za logore Jasenovac na dopust; zatvaranje. i 4. djeca i trudne ene na terenu 5. kontrola posebne Stara Gradika 6. radnici iz Njemake ishrane Crvenog

dolaze kui u Hrvatsku

Svi smatraju da se s Crvenim kriem ne moe raditi i da bi trebalo tamo dovesti nove ljude.

20. kolovoza

1943.
po-

Poslijepodne predsjednik Zori obavjetava o razgovoru sa zamjenikom glavnika, kome je dao prijedlog o promjenama u Crvenom kriu.

21. kolovoza

1943.

Dr. Vidakovi je kod prof. Hlihna saznao da je ministar ani?7 odobrio slanje paketa u logore. Novootvoreni konto glasi: "Fond za posebnu hranidbenu pripomo kod Hrvatskog crvenog kria". Odlazi u banke i obavjetava da se sredstva mogu uplatiti na taj konto.

23. kolovoza

1943.

Od katolikog sveenika iz Hrvatske Dubice dobivamo listu s imenima pravoslavne djece koja se tamo trae (Pnlog 64). Nismo nali nijedno dijete. Ka,- Milovan ani (1882-1946), odvjetnik i politiar. Od veljae 1942. do studenoga 1943. dravni ministar u Predsjednitvu Vlade. U veljai 1942. postavljen za povjerenika Hrvatskog crvenog kria.

138

1943.

snije sam saznala da je veina te djece stradala u ] asenovcu izgleda amci s djecom prevrtani u sredini rijeke. Dumi obavjetava dr. Vidakovia da mu je potrebno koji se vraaju iz logora u Italiji.

i to tako da su

mnogo tkanine za ljude

25. kolovoza 1943.

Nadbiskup je na klinici posjetio generala Prpia '. Pozdravlja mog mua i kae mu da e uskoro stii vei transport ljudi iz Italije i da rauna na pomo moje Akcije. Dr. Vidakovi u Karitasu dobiva pristanak da se za moju Akciju dadu arape.
9

26. kolovoza

1943.

Prijepodne sam kod Schmida u Ministarstvu udrube zbog djece u koncentracijskim logorima. Zatim odlazim u dom u Kukuljevievu 19 i tamo dogovaram s gom Wohlin njezin susret sa Schmidlinom iz Meunarodnog crvenog kria. Poslijepodne naziva sestra Habazin u vezi s jednom trudnicom koja se vratila iz Njemake i mora je se negdje smjestiti. Pitam u Karitasu - obeaju da e je uzeti od 1. rujna, ako u meuvremenu doe transport iz Italije da onda pomogne.

30. kolovoza 1943.

Saznajem da su ene s podruja Odra - Mlaka odvedene kao taoci.

1. rujna 1943.
Dr. Vidakovi saznaje o oslobaanju djece u logoru Sisak. Saznajem o 30 mrtvih u Radincima kod Rume. Najprije streljanje, a zatim pljakanje itavog mjesta. Dogovor s gom Wohlin. Spremna je da zajedno odemo po djecu u Sisak. Trebalo je to biti zajedno s direktorom Dumiem. Saopavam mu nau spremnost da mu pomognemo kako je traio. Kasnije je otiao sam.
" Ivan Prpi (1887-1967), general. U travnju 1942. postavljen za glavara stOera Glavnog stana poglavnika. Od 7. listopada 1942. do 2. rujna 1943. glavar Glavnog stOera hrvatskog domobranstva.

139

Dnevnik Diane Budisavljevi

2. rujna 1943.
Budui da transport iz Italije nije doao, Karitas ne moe preuzeti trudnicu. Dr. Vidakovi je u meuvremenu kod g. Madjera u Ministarstvu udrube isposlovao mjeseno zbrinjavanje 7-10 trudnica. Odlazim u Ministarstvo po uputnicu, ali ena mora osobno doi.

3. rujna 1943.
Sestra Habazin je na puru, druga sestra je bolesna i nema nikoga da se za trudnicu pobrine. Vie ne moe ostati u njemakom radnom logoru. Odlazim u njemaki radni logor i odatle odvodim enu u Ministarstvo, a zatim u dom za trudnice na Goljak kuda je upuena.

9. rujna 1943.
Daljnji upiti od Crvenog kria o djeci. U budunosti pno je Crveni kri pitao za oko 1.500 djece. e ti upiti biti esti. Uku-

10. rujna 1943.

Nakon dugotrajnih pregovaranja konano mi direktor Dumi odobrava pisivanje njegove kartoteke o djeci koju je kolonizirao Karitas. pre-

Dr. Vidakovi mi predlae da iz vicarske za Akciju naruim mlijeko. Odmah se s tim prijedlogom slaem. Saznajem o nezgodi povjerenika Dumbovia
99

iz Siska.

11. rujna 1943.

Razgovor s prof. Breslerom o narudbi mlijeka. Zatim odlazim u Crveni kri g. Paveliu predati daljnje kartice iz logora. Daje mi 7 kartica djece u logoru da ih predam delegaru Meunarodnog crvenog kria.

~ Ante Dumbovi (1901-1978), povjerenik u Povjerenitvu u Sisku za smjetaj, nadzor i skrb izbjeglike djece.

140

1943.

Poetak akcije nabave mlijeka iZ eneve

13. rujna 1943.
Razgovor s prof. Breslerom o narudbi mlijeka. Profesor je o tome u meuvremenu pitao delegata u Meunarodnom crvenom kriu gdje sada radi. Zatim odlazim u banku direktoru Kostreniu. Kae mi da za dobivanje deviza moram imati predraun.

14. rujna 1943.

Kod Schmidlina. Daje mi adresu u enevi kamo moram pisati zbog mlijeka. Predajem mu kartice djece iz jasenovca. Ne pokazuje interes da se zauzme za oslobaanje te djece. Zapoela sam s gom Dakula rad u Karitasu na prepisivanju kartoteke. Donosili smo nae kartice - uvijek jedno slovo i onda prepisivali podatke iz tamonje kartoteke.

lJ. rujna 1943.

Dumi odlazi u Sisak razgledati djeje logore. Ne eli u tome nau suradnju, iako je ona prije bila dogovorena. Daljnji rad na kartoteci.

17. rujna 1943.

Piem u enevu i traim predraun za mlijeko.

4. listopada 1943.
U Karitasu rad na kartoteci.

J. listopada 1943.
Saznajem da je dr. Bori imenovan u odbor za razdiobu mlijeka koje je poklonio Meunarodni crveni kri. Od direktora Dumia dobivam veliku biljenicu s listama djece kako bi ih mogla prepisati.

141

Dnevnik Diane Budisavljevi

6. listopada 1943.
U Kukuljevievoj 19 saznajem o premjetaju losna to gubim suradnicu. konzula Wohlina. Jako sam a-

8. listopada 1943.
Dobivam odgovor iz eneve u vezi s mlijekom (Pri/og 65).

Ga Dakula, koja je esto sama odlazila u Karitas i radila na kartoteci, izvjetava me o Dumievim predbacivanjima i zabrani daljnjeg rada na tamonjoj kartoteci.

9. listopada 1943.
Dr. Vidakovi odlazi u banku zbog molbe za devize za mlijeko.

11. listopada 1943.

Moja Akcija nije slubeno priznata tako da nikakve molbe ne mogu predati u ime Akcije. Ranije sam to radila preko idovske bogotovne opine, a sada je Karitas bio spreman predavati i potpisivati molbe za moju Akciju. Sada trebamo molbu za otkup deviza za mlijeko i to ide pod firmom Karitasa. Dumi je bio na putu, tako da se tek danas mogu s njim sastati. Pristaje izdati molbu. U podne mogu doi po nju. S direktorom Kostreniem je bilo dogovoreno da mu se molba osobno preda. N o, Dumi mu je molbu izravno poslao u dobroj namjeri da me potedi odlaska u banku. Rauna da e se molba povoljno rijeiti. Malo sam zabrinuta, jer je nisam direktoru osobno odnijela. U podne pitam g. Dumia to nam predbacuje. Kae da smo poslali dvije dopisnice u jednu opinu i pitali je li jedno dijete dobilo zimski kaput i da li se s jednim drugim djetetom dobro postupa. Iz opinske uprave su mu te dvije dopisnice poslali na uvid. Izgleda da to smatra kontrolom svog rada i zbog toga je vrlo ozlojeen. Traim da mi dopisnice, koje smo navodno mi pisali, pokae. Kae da su negdje zametnu te, ali e mi ih pokazati im se nau. o, nikad ih nisam vidjela. itko od mojih suradnika nita ne zna o pisanju takvih dopisnica. Moda je sve bio samo izgovor da nam se zabrani prepisivanje kartoteke.

142

1943.

Kartice djeje skupine u Jasenovcu

12. listopada 1943.
Opet smo preko idovske bogotovne opine - Skrb za logore, dobili kartice od djeje grupe u Jasenovcu. Pokazala sam ih prof. Bresleru. Profesor telefonira delegatu Meunarodnog crvenog kria u vezi s oslobaanjem te djece. No, delegat za to nije zainteresiran. Dr. Vidakovi o djeci razgovara s g. Madjerom u Ministarstvu udrube. G. Madjer predaje molbu za njihovo oslobaanje Ravnateljstvu za javni red i sigurnost. Crveni kri alje pakete i toj djeci. Dajemo da se u pakete doda Calcipot D koji mi je preostao od rada za Lobor-grad.

13. listopada 1943.

Dr. Vidakovi s gicom Kogoj predaje Crvenom kriu 10 paketa po 50 tableta.

14. listopada 1943.

K meni dolazi mlada ena - prosjakinja s dvoje djece. Bila je iz Bosne. Mu joj je u vojsci. Kae da za njega dobiva 1.000 kuna, a za sebe kao izbjeglicu 400 kuna. Ne moe se zbog borbi vratiti kui. Preko ljeta radila je kod seljaka i tamo dobivala hranu. Sad vie nema posla, pa je dola u Zagreb. Sve me se to dojmilo i odluujem ponovo poduzeti korake za prehranu djece.

1J. listopada 1943.

U Karitasu saznajem da je naa molba za devize odbijena (Prtlog 66). Ponovo traim arape. Dr. Vidakovi je kao uvjet za svoju pomo Karitasu u rjeavanju pote traio da i Akcija dobije dio arapa. arape se jako trae, a mi ih ne moemo nabaviti. Reeno mi je da emo ih dobiti, ali tek za neko vrijeme. Direktor kae da sada arape mora predati Ministarstvu udrube. Kasnije u dobiti i tkanine za ensku odjeu. (Sve je to bilo rniljeno uz plaanje Karitasu.) Kae mi da e u Staklenik biti dovedena djeca iz Jaske, jer je u Jaski vojska rekvirirala prostorije. Dovest e se i djeca iz Siska. Majke s djecom su putene kuama. Direktor kae da je Ministarstvo udrube za Staklenik dalo krevete na kat i govori o novoj akciji za invalide za koje u Maksimiru trebaju biti postavljene barake. Ponovo uzalud traim na uvid one dvije dopisnice.

143

Dnevnik Diane Budisavljevi

Poslijepodne ta za djecu.

poziv iz Crvenog kria da je potreban

Calcipot D za jo 7 pake-

16. listopada 1943.

Dr. Vidakovi predaje Crvenom kriu pakiranje s 1.000 tableta Calcipot D.

17. listopada 1943.

Dogovor: predsjednik Bori. Program: Zori, dir. Kostreni, dr. Marchesi, dr. Maloji, dr.

1. javne kuhinje za djecu 2. javne grijaonice za zimu 3. referat za pakete za logor, vitamini za djeje pakete 4. pitanje nabave mlijeka za djecu (dijeljenje) 5. pitanje masti za pakete za logor.

18. listopada 1943.

Dr. Vidakovi s dr. Boriem odlazi biskupu Lachu, koji je lan Crvenog kria, i moli da biskup stavi na dnevni red idue sjednice Crvenog kria pitanja o kojima smo 17. govorili. Dr. Vidakovi odlazi u Karitas i u banku zbog ponovne vize za kupnju mlijeka. predaje molbe za de-

19. listopada 1943.

Dr. Vidakovi je u Karitasu dobio molbu i predaje je banci.

Nova organizacija kartoteke

Odluila sam napraviti novi popis djece za koju ne znamo gdje se nalaze i to prema abecednom redu imena majke. Nadam se da emo tako identificirati jo neku bezimenu djecu. U kartoteci imamo mnogo djece za koju samo pie da su preuzeta iz logora i onda opet mnogo djece koja su kolonizirana, a za koju se 144

1943.

ne zna otkud su. Kasnije se pokazalo da je na taj nain bilo mogue pronai djecu. Kroz ponavljano zapisivanje djece u razliitim ustanovama, dok konano nisu bila kolonizirana, kod zapisivanja prezimena esto je dolazilo do pogreaka, tako da su u kartotekama iz kojih smo mi prepisivali, bila uvrtena pod drugim slovom ili je njihovo prezime bilo napisano drugaije nego to je to zabiljeeno u logoru. Tako je konano bilo mogue mnogim roditeljima dati obavijesti o djeci za koju je prije pisalo da se ne zna gdje se nalaze. Radilo se, naravno, uvijek o mlaoj djeci. Starija su svoja imena tono navodila.

20. listopada 1943.

Dr. Vidakovi je saznao za prispjee velike poiljke vicarskog Crvenog kria.

22. listopada 1943.

Molba za otkup deviza za mlijeko odobrena.

23. listopada 1943.

Za devize uplaeno (Prtlog 67). 384.180 kuna (ukljuivo manipulativni trokovi)

U kancelariji Meunarodnog crvenog kria susreem prof. Bresiera i dr. Boria. Dogovaramo gdje mlijeko pohraniti (u podrumu Higijenskog instituta). Dr. Vidakovi razgovara s dr. Huhnom bi li bilo mogue da se mlijeko poalje na Crveni kri, jer u tom sluaju ne bi trebalo platiti carinu. Ako se alje na Karitas moramo platiti carinu. Odobrava se.

25. listopada 1943.

Dr. Vidakovi je isposlovao da je direktor Huhn poslao dopis Ministarstvu udrube zbog intervencije za djecu u Jasenovcu. Sa sekretarom razgovara o masti za pakete za logore.

2. studenoga 1943.
Kod direktora Dumia zbog arapa koje hranitelji male djece kolonizirane u Zagrebu jako trae. Ponovo pitam za dopisnice. avodno su kod Dumieva

145

Dnevnik Diane Budisavljevi

pomonika koji je na putu. Moram ekati dok se ne vrati. Govorim o svojoj elji da se urede javne kuhinje. Dumi misli da e to Crveni kri teko organizirati, treba to drukije uiniti. Razmiljam o tome i idui dan opet tamo odlaZim.

3. studenoga 1943.
Direktor Dumi mi daje 3 tuceta djejih arapa i 2 tuceta mukih kratkih arapa. Ponovo razgovaramo o javnim kuhinjama. Dumi se za njih zainteresirao i kae da e o tome govoriti s nadbiskupom, s kojim ima poslijepodne sastanak. Smatra da bi to trebao preuzeti nadbiskup. jegova je dunost da ne dozvoli da djeca gladuju. Smatra da se s biskupom Lachom ne moe raditi, jer nije dovoljno prodoran. Poslijepodne dolazi sestra Habazin. Dajem joj sanitetski materijal za transporte partizana za Njemaku. Kasnije dolazi dr. Marchesi u vezi s dozvolama za putovanje u NDH povratnika iz Njemake, koji dolaze traiti svoju djecu. Ve se o tome razgovaralo i s prof. Breslerom. Nadalje, odluujemo da dr. Vidakovi ode ministru Besaroviu i trai odgovarajuu dozvolu. Odluujemo da dr. Vidakovi ode u Ministarstvo udrube i nadbiskupu te trai intervenciju za oslobaanja djece iz logora.

4. studenoga 1943.
Dr. Vidakovi kod nadbiskupa. Razgovara s njim o javnim kuhinjama. Nadbiskup energino kae da e on stvar preuzeti u svoje ruke. Dr. Vidakovi ga obavjetava o naim ranijim razgovorima s biskupom Lachom. Dr. Vidakovi je bio i u Ministarstvu udrube u vezi s djejim logorom Sisak. Reeno mu je da je sve u rukama direktora Dumia. On je ve pred neko vrijeme dobio nalog da ode po djecu. Madjer telefonira Dumiu i kae mu da to hitnije mora na put. Dr. Vidakovi telefonira sekretaru Crvenog kria zbog svinjetine za pakete. o nita jo nije poduzeto. (Svinjetina treba dati mast za pakete za logore.) J. studenoga 1943. U Ministarstvu udrube je dr. Vidakoviu reeno da nadstojnik Schmid dozvoljava intervenciju za oslobaanje djece iz logora, samo ako za to dobije pismeno traenje od Crvenog kria ili Karitasa.

146

1943.

6. studenoga 1943.
Dr. Vidakovi odlazi u Crveni kri zbog molbe koju trai Ministarstvo udrube. Takoer i u vezi sa svinjetinom. Direktor Dumi je otputovao u Sisak po djecu, jer je od Ministarstva udrube dobio izravni nalog za putovanje. Ima ulogu povjerenika.

9. studenoga 1943.
Dr. Vidakovi trai biskupa Lacha. Nema ga u kancelariji. Nadbiskupov tajnik mu kae da nadbiskup eli razgovarati s njim. Saznaje da je nadbiskup bio kod ministra gospodarstva i s njim razgovarao o namirnicama i pregovorima s partizanima da za karitativne svrhe, ponajprije za djecu, dozvole dopremanje namirnica u grad. Ministarski savjet se sloio da se s partizanima razgovara. Jadbiskup kae da bi Dumi zajedno s jednim sveenikom i moda jo nekima trebao otii na te pregovore. Treba uiniti popis imena onih koji e ii, a nadbiskup e popis odnijeti ministru. Dr. Vidakovi je poslijepodne bio kod biskupa Lacha. Sloili su se da Dumi tu novu dunost ne bi trebao preuzeti, jer je ve sada preoptereen poslovima. Lach bi posao predao jednom kanoniku. Dogovoreno je da dr. Vidakovi i dr Bori idue jutro dou biskupu.

IJ. studenoga 1943.

Biskup Lach predaje organizaciju i pregovore dr. Boriu.

16. studenoga 1943.

Prijepodne sam u Crveni kri odnijela daljnje dopise iz logora koje sam dobila preko idovske bogotovne opine. Razgovaram s Paveliem u vezi s estim dopisima da paketi nisu isporueni, zatim u vezi s opskrbom masti (paveli je bio slubenik u Crvenom kriu koji je vodio odjel za slanje paketa). Dr. Vidakovi kod direktora Lichtera u odjelu za tekstil. Trai 2.000 m za Kariras. Lichter vrlo ljubazan. Kae da je 1/4 robe koja se ne moe prodavati (100.000 m), namijenjena izbjeglicama. Sve ve dugo lei, ali do sada to nitko nije traio. Sve e sada dati Karitasu kao jedinoj ustanovi koja se brine za izbjeglice. Nije potrebna molba. Dumi je, naravno, oduevljen kad je to uo. Trai sliku dr. Vidakovia i mene s naom kartotekom za svoj godinji izvje-

147

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

taj. Protivim se tome. Karitas s mojom Akc90m nema veze. To je na privatni posao i Karitas se time ne treba hvaliti. Zelim sauvati samostalnost nae Akcije i obraati se Karitasu kad nam treba njihova pomo, odnosno kad mi njima moemo pomoi za dobrobit djece. Poslijepodne dolazi urar Kneevi u vezi s prilozima na konto Crvenog kria za slanje paketa u logore. Dr. Vidakovi kod dr. Boria. Dr. Bori izvjetava o sjednici u Crvenom kriu u vezi s razdiobom mlijeka. Direktor Hi.ihn je na sjednici izjavio da e stupiti u vezu s partizanima, kako bi se osigurala hrana za javne kuhinje. Biskup Lach na sjednici nije rekao da nadbiskup eli preuzeti tu akciju. Dr. Bori je izradio traeni prijedlog za dijeljenje mlijeka i predat e ga ministru gospodarstva. Sugerirat e mu da dade nalog Crvenom kriu da tu akciju preuzme. Tako e Crveni kri imati pokrie. Bolje je raditi s Crvenim kriem nego s Karitasom, jer Dumi ne eli nita dati iz ruku i itavu opskrbu mlijekom organizirati u Stak1eniku. To je nemogue, jer se ne moe traiti da loe odjevena i obuvena djeca iz udaljenih dijelova grada moraju ii tako daleko i da po ovoj zimi moraju dugo ekati, to bi bilo neizbjeno kad bi se sva djeca skupila na jednom mjestu. Treba u svim dijelovima grada urediti mjesta za raspodjelu mlijeka.

20. studenoga 1943.

Delegat Schmidlin me naziva i kae da je stiglo 100 sanduka mlijeka iz vedske na adresu otputovale ge Wohlin. azivam predstojnika u vedskom uredu koji dalje vodi konzularne poslove. On nita o tome ne zna. Prije odlaska kazala mi je ga Wohlin da kad mlijeko stigne, preuzmem s dr. tampar raspodjelu. No, nije ostavila nita napismeno.

24. studenoga 1943.

Kako nismo nita dalje uli o javnim kuhinjama, dr. Vidakovi naziva dr. Boria. Pretpostavljeni dr. Boria, Stipi, zabranio je doktoru voditi pregovore. I dr. Bori je uvjeren da se s Crvenim kriem ne moe suraivati. Ne eli suraivati sa sveenicima, tako da naputa taj posao. Obeaje da e svoj prijedlog o dijeljenju mlijeka idui dan dati dr. Vidakoviu kako bi ga mogao dalje proslijediti. Urar Kneevi je pokrenuo meu svojim znancima skupljanje priloga za Crveni kri za pakete hrane za logore.

148

1943.

2J. studenoga 1943.

Direktor Kostreni je nabavio 100 kg eera za Crveni kri za pakete za logore. Delegat Schmidlin ne daje mlijeko koje je stiglo na ime ge Wohlin, dok ona ne da nalog za to.

26. studenoga 1943.

Dr. Vidakovi je od direktora Schramma saznao da je ve u srpnju odran sa1 stanak izmeu ministra Krafta O i direktora Hlihna i da je Kraft kazao da e dati na raspolaganje dovoljne koliine namirnica za sve akcije Crvenog kria. Schramm je izjavio da on treba snabdijevati siromane u gradu. Ima u skladitu namirnica i dat e ih na raspolaganje ako Crveni kri uredi javne kuhinje. Trai da zbog toga dr. Marchesi doe k njemu. Isto poslijepodne telefonski o tome obavjetavam dr. Marchesija.

29. studenoga 1943.

Telefoniram dr. Marchesiju. Sva svoja zaduenja u Crvenom kriu je napustio.

2. prosinca 1943.
Kako bismo i dalje pokuali neto uiniti za javne kuhinje, dr. Vidakovi odlazi Turkoviu, koji je i funkcionar u gradskom Crvenom kriu. Objanjava mu nunost organiziranja takvih kuhinja, te da bi to Crveni kri mogao uiniti. N o, Turkovi za to nije pokazao interes. Jednog dana izmeu 10. i 20. bio je kod mene povjerenik Dumbovi iz Siska zbog odjee za djecu preuzetu iz logora Sisak. Savjetujem mu da podnese molbu Zajednici za tekstillO!. Dr. Vidakovi za Karitas dobiva 45.000 m tkanine koja se ne smije prodavati. Traim kod delegata Schmidlina i dobivam pomo za pakete Crvenog kria djeci u logorima i to sir, kondenzira no mlijeko ivitamine. Schmidlin kae da
Stefan Kraft (1884-1959), politiar. Krajem 1942. imenovan ravnateljem Glavnog ravnateljstva za prehranu u Ministarstvu narodnog gospodarstva, u svojstvu dtavnog tajnika. kasnije u Tomievoj 2.

Im

"H Zajednica za tekstil, Poslovna sredinjica Zajednice za tekstil biJa je smjetena na Jelaievom trgu 6, a

149

Dnevnik Diane Budisavljevi

je teta to se ne moe raspolagati mlijekom koje je stiglo na ime ge Wohlin. Kako mi je ga Wohlin kazala da se nakon prispjea mlijeka mogu pobrinuti za njegovu raspodjelu, Schmidlin na raun Akcije alje u G6teborg telegram g. Wohlinu i pita mogu li mlijekom raspolagati.

24. prosinca 1943.

Iz vicarske dobivam predraun, koji moram predati odjelu za devize (Prilog 68). Dobivam i obavijest da e prva poiljka, ije slanje do sada nije dozvolila vicarska vlada, biti poslana tijekom sijenja.

25. prosinca 1943.

Prije Boia dobila sam napolitanke i bombone koje sam djelomino dala u dom u Kukuljevievoj 19. Poslijepodne ostalo nosim u Staklenik. Tamo je smjeteno osmero djece bez roditelja s podruja Novske i sedmero djece koja su se s roditeljima vratila iz logora u Italiji.

Sestra iZ logora u Sisku

28. prosinca 1943.
U podne je k meni dola sestra Katinka iz logora u Sisku. Dajem joj odjeu za malu djecu. Poslijepodne je po pomo dola jedna ena s troje djece, izbjeglice iz okolice rudnika Sevnica. Mu je umro. Oboje su Hrvati.

29. prosinca 1943.

Savjetujem se sa sestrom Habazin i gom erne o raspodjeli mlijeka koje smo naruili iz vicarske. eljeli smo da ga dobiju djeca s Korduna.

150

1943.

30. prosinca

1943.

aveer je doao Dumbovi iz Siska. Predao je molbu za tekstil, ali nije ovlaten u Ministarstvu traiti kredit.

31. prosinca
Razgovaram

1943.
u Crvenom kriu s Paveliem o paketima za djecu u logoru.

5. sijenja 1944.
Dr. Vidakovi razgovara u Karitasu o skrbi za djecu iz Sevnice. Ona je bila dogovorena, ali ne i ostvarena. Djeca su s majkom trebala biti kolonizirana. Nabavio je ostatke svile koje je traio Karitas. Uspjeno zagovara Dumbovievu molbu, ali nedostaje kredit za preuzimanje robe.

10. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi izvjetava nadbiskupa o nabavci 45.000 m tkanine i ostataka svile. Govori o ustakom katolikom sveeniku u Jasenovcu, koji ispovijeda zatoenike, a zatim njihove ispovijedi koristi protiv njih. Govori mu o vanosti ureenja javnih kuhinja. Takoer ga izvjetava da se u njemakom radnom logoru nalazi 30 mukaraca koji su dobili dopust i doputovali iz jemake kako bi potraili svoje obitelji. Na granici su bili uhieni i sada ih se sljedeim transportom namjerava opet odvesti u Njemaku na rad, a da se nisu mogli raspitati za svoje obitelji. Ja sam isto prijepodne u Karitasu.

11. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi prijepodne u Karitasu. Nadbiskupov sekretar mu kae da je nadbiskup razgovarao s ~eneralom Glaiseom v. Horstenauom i ministrima ,02 Lorkoviem i Heferom OJ.
'"' Mladen I..orkovi (1909-1945), politiar. U lipnju 1941. imenovan ministrom vanjskih poslova, a u travnju 1943. razrijeen te dunosti. Od rujna 1943. ministar unutarnjih poslova, a privremeno i vanjskih poslova. Od sredine 1944. zajedno s A. Yokiem pokree akciju kojom bi DH prekinula vezanost za Njemaku i prela na stranu sila pobjedniea. U kolovozu 1944. optuen za urotu protiv A. Pavelia i Njemake te zatvoren u Lepoglavi, gdje je ubijen. '"' Stjepan Hefer (1897-1973), odvjetnik i politiar. Od veljae 1942. lan Hrvatskog dravnog sabora, a od rujna 1943. ministar seljakog gospodarstva i prehrane.

151

Dnevnik Diane Burusavljevi

U podne odlazim u Karitas. Dumi mi pokazuje pismenu dozvolu za odlazak po djecu u Jasenovac. Nije za to raspoloen, ne zna kud e djecu smjestiti. Kad sam rekla da su sva djeca stara 12 do 15 godina, kae da se u Okuanima trai 50 djece za kolonizaciju. Pisat e odmah u logor Jasenovac da se djeca dovedu na tamonji kolodvor, pa e ih povesti kad s ostalom djecom bude na proputovanju. Tako djeca nee morati najprije dolaziti u Zagreb. to se tie nabavke mlijeka za zagrebaku djecu, smatra da je preopasno pregovarati s partizanima. Moda nee biti mogue vratiti se, moda e biti zadran kao talac. Mislim da e praviti velike smetnje u provedbi tog plana. Piemo Dumboviu u Sisak da na vrijeme javi svoj idui dolazak u Zagreb, kako bi s dr. Vidakoviem otiao u Karitas i razgovarao o mogunostima dobivanja kredita.

12. sijenja 1944.

Predajem listu s imenima djece u logoru Delegaciji Meunarodnog crvenog kria i traim vitaminske preparate za pakete za njih, koji se alju posredstvom Crvenog kria (Prilo,?/69, 70). Poslijepodne razgovaram s delegatom Schmidlinom o njegovoj intervenciji da se poduzmu koraci za opskrbu grada mlijekom iz susjednih mjesta. Tuno je mlijeko za malu djecu do 4 godine, za trudnice i za dojilje. (Zbog nedovoljnih koliina mlijeka poveana je smrtnost dojenadi.) Zainteresirao se za moj plan o ureenju javnih kuhinja. Kae neka se provedu sve organizacijske pripreme, a on e onda staviti na raspolaganje namirnice. To e se provesti pod imenam: "Pomo djeci od Meunarodnog crvenog ~ia". Pokazuje mi danas prispjelu punomo od g. Wohlina za sebe i dr. Stampar. 100 sanduka mlijeka iz Svedske trebaju raspodijeliti u djeje domove.

13. sijenja 1944.

Dogovor s dr. tampar o raspodjeli mlijeka iz vedske.

14. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi saznaje da su za nau akciju nabave mlijeka preko Karitasa devize odobrene, ali nije odobrena nabava sira i kakaoa. Treba pisati u enevu i saznati koliki su trokovi prijevoza, osiguranja i provizije samo za mlijeko.

152

1944.

Javne kuhinje
17. sijenja 1944.
Kod mene dr. Bori, predsjednik Zori, dir. Kostreni i dr. Vidakovi. Razgovaramo o ureenju javnih kuhinja. Dr. Bori kae da nema djece koja bi ih koristila. Oko 1.000 djece mogu jo preuzeti na prehranu postojei djeji domovi. Izgleda da ima najvie 100 djece koja bi tu mogunost koristila i to samo djeca u dobi od 7 do 14 godina. Prof. Bresler, koji je tada bio na prisilnom odmoru, mi je kasnije, kad se vratio na rad u Ministarstvo, objasnio zato su gospoda svojevremeno smatrala da nema siromane djece. Siromatvo je bilo tako veliko da su mnoga djeca bila tako slabo obuena i obuvena da nisu zimi mogla na ulicu, pa nisu mogla ni do mjesta gdje bi se dijelila hrana. Osim toga, ene su se bojale da nee biti hrane, ve da e se prijave za prehranu upotrijebiti zato da se djeca popiu i onda odvedu u logore. Mi smo ve tada znali da ima mnogo bijede, naroito u obiteljima gdje su oevi bili zatvoreni i nastojali smo neto uiniti da ta djeca dobiju topli obrok.

22. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi je u Crvenom kriu saznao od Pavelia da mukarci koji su puteni iz logora dolaze bez ikakvih novanih sredstava. Trae da im Crveni kri pomogne, ali tamo za to nema novanih sredstava na raspolaganju. Dr. Vidakovi i g. Vukosavljevi trae da u ime Akcije u Crvenom kriu osnujem fond kojim bi se te osloboene ljude potpomagalo. Ja sam protiv toga, jer to ne ulazi u okvir moje Akcije. Ne elim raditi nita to bi moglo posluiti kao izgovor da mi se moj rad, za koji znam da ga vladajui krugovi ne odobravaju, potpuno zabrani. Konano smo dogovorili da od sredstava Akcije damo 50.000 kuna, ali da dr. Vidakovi kae da je on to skupio, a ne da su to sredstva Akcije, slino kao to i Karitas sredstva koja mu dajemo iskazuje da smo ih mi skupili, a ne da su to sredstva Karitasa. No, dr. Vidakovi to ne prihvaa.

24. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi e novac osobno predati Crvenom kriu za gore navedenu svrhu, ali bez poprarnog pisma o osnivanju posebnog fonda sa strane moje Akcije (Prilog 71), ve samo kao uplatu na takav fond koji treba osnovati.

153

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

Jednog od prethodnih dana dr. Vidakovi je bio kod nadbiskupa i predloio mu da pregovore s partizanima o opskrbi mlijekom preda delegatu Meunarodnog crvenog kria. Nadbiskup kae da e se raspitati kod ministra smije li to uiniti. Nakon toga dr. Vidakovi razgovara s Lichterom o dodjeli tkanina Dumboviu. Nakon toga, razgovor s biskupom Lachom u vezi s kuhinjama za djecu. On takoer ne vjeruje da u Zagrebu nema djece kojoj je potrebna pomo.

26. sijenja 1944.

Poslijepodne ne kuhinje. kod mene sestra Habazin. Dogovaramo sastavljanje lista za jav104

Tog poslijepodneva su potvrene vijesti koje smo ve dobili, da erkezi pod njemakom komandom unitavaju itava sela.

27. sijenja 1944.

Dr. Vidakovi u Karitasu. Dobiva nadbiskupov dopis delegatu u vezi s opskrbom mlijekom (Prtlog 72). Zamoljen je da pismo osobno predamo delegatu. Kako Dumi jo uvijek nije otiao po djecu u logor, dobio je na nae traenje pismeni nalog od Ministarstva udrube da neodgodivo ode po djecu u Jasenovac (Pnlog 73). Ve ima putnu kartu. U vezi s organizacijom javnih kuhinja preko Meunarodnog crvenog kria, prethodnih dana vodila sam razliite razgovore. Izmeu ostalog i s gom erne. Upozorena sam da budem jako oprezna, jer je Schmidlin ve mnogima obeavao opskrbu i neka nikako ne raunam da e on svoje obeanje odrati. Ne bi bilo dobro da se ljudi nadaju da e dobiti hranu, a da se onda obeanje ne moe izvriti. Dogovorili smo se da emo postupiti na sljedei nain. Mlijeko koje je dobiveno iz vicarske posredstvom Crvenog kria dijeli se u mljekararna, na osnovi karata, djeci kojoj je ono nuno. Razdiobu nadgledaju sestre Crvenog kria. Sestre Habazin i erne su takoer u taj posao bile ukljuene. Dr. Bori i delegat su tvrdili da je zadatak tih sestara saznati koju djecu bi trebalo snabdjeti hranom. Sestre Habazin i erne za to nisu znale, ali su po-

". Vjerojatno se radi o kozakoj diviziji koja je 1943. oformljena u Srijemu. Pod vodstvom njemakog generala von Pannwitza operira]a je na podruju Hrvatske. Isticala se okrutnim postupanjem prema civilnom stanovnitvu.

154

1944.

vremeno pitale roditelje, koji su dolazili po mlijeko, zato se nisu javili za dobivanje hrane. Odgovor je bio da ih nitko nije pitao. Neka se samo pone s takvom akcijom i bit e toliko zainteresiranih da svi niti nee moi doi na red. U ovom razdoblju stalnog poskupljivanja nisu radnici stajali najloije, jer su im plae ipak bile povisivane, ve oni koji su imali stalne plae, umirovljenici i proganjani, dakle pripadnici prijanjeg srednjeg sloja. Trebalo je saznati barem priblian broj onih koji bi javne kuhinje koristili. Namjeravali smo u pekarama izvjesiti plakate kojima se pozivaju oni kojima su obroci hrane nuni, da se jave. Smatrali smo da veina ljudi ipak dnevno barem doe po kruh. Nadalje, sestre koje nadgledaju dijeljenje mlijeka e takoer pitati. Pretpostavili smo da e posredstvom onih koji su obavijeteni o dobivanju hrane, to saznati i oni koji o tome nita ne znaju.

Schmidlin - nabava mlijeka

Trebalo je sada vidjeti namjerava li delegat odrati svoje obeanje. Pri tome je trebalo izbjei izravno pitanje kako ga ne bismo uvrijedili ako stvarno namjerava odrati obeanje, odnosno da mu kroz nepovjerenje ne damo izgovor da od obeanja odustane. Delegat je prisustvovao tjednim sastancima sestara koje su nadgledale razdiobu mlijeka. Navijestio je da e prisustvovati i iduem sastanku. azvala sam ga i izvijestila o naim predradnjama. Kao da vrsto vjerujem da e obeano i izvriti, molim ga da na iduem sastanku dade sestrama upute da prilikom razdiobe mlijeka pitaju roditelje tko je zainteresiran za razdiobu hrane. Delegat Schmidlin mi na to odgovara da vie nije za tu akciju zainteresiran, smatra da je vanije hranu slati u provinciju, npr. u Banju Luku, ibenik ili Crikvenicu. Tamo je bijeda mnogo vea nego u Zagrebu. Sestre su pitale oko 4.000 obitelji i nije se nalo ni 500 djece kojima je hrana potrebna. Smatra da u Zagrebu nema djece koja su u nevolji, itd. Poslijepodne mi dr. Vidakovi daje nadbiskupov dopis da ga osobno uruim delegatu. Sastajem se zbog toga u 17,30 sa Schmidlinom. Kae da e se za dovoz mlijeka zauzeti, ali ini mi se da nije naroito zainteresiran. Kaem da je nadbiskup napisao pismo nakon to je prije toga traio dozvolu mjnjstra. Delegatu se kontrola razdiobe tako velikih koliina mlijeka ini vrlo sloena. To e zahtijevati mnogo vremena i strpljenja, a on nema nikoga na kog bi se stvarno mogao osloniti. Osim toga, smatra da bi se kod dobre organizacije moglo u irem gradskom podruju nabaviti dovoljno mlijeka za djecu. Zato

155

Dnevnik Diane Buclisavljevi

bi se on zauzimao samo zato to su gradonaelnik i drugi nesposobni, itd. Na kraju je ipak kazao da e o tom pitanju razgovarati s ovdanjim vlastima, ali ne zna kada. to se tie javnih kuhinja, moe preuzeti jo oko 60 djece. amjerava za 200 djece dati hranu preko gradskih domova, a taj broj jo nije upotpunjen.

Njemaki transport Dalmatinaca

3. veljae 1944.
Sestra Habazin, koja je kao prva sestra radila u njemakom radnom logoru (bio je to sabirni logor za transporte radnika za Njemaku), tamo se u prvom redu, usprkos zabrani, brinula za pravoslavce i zarobljene partizane. Kad su sve njezine mogunosti bile iscrpljene, traila je katkada pomo moje Akcije. Tako je i danas nazvala i molila da doem u logor. Kad sam poslijepodne tamo dola s gom Dakulom, ispriala nam je sljedee: u logoru je smjeteno 70 mukaraca, dijelom intelektualaca, dijelom radnika i nekoliko ena izmeu 17 i 22 godine, meu njima jedna udata, iz Splita, ibenika, lO5 Trogira i okolice. Nakon to su Talijani tijekom Badogliove vlade napustili to podruje, doli su najprije partizani kojima su se pridruili mladi. Kad su se partizani morali povlaiti pred Jijemcima, reeno ja da e svi koji ostanu biti strijeljani. Mladi su se prikljuili partizanima. Mukarci su radili kao sanitetsko osoblje, djevojke u kuhinjama i bavile su se pranjem i krpanjem rublja. Kasnije je dolo do borbi s Nijemcima i ova skupina se predala Nijemcima. U meuvremenu je u dogovoru s Nijemcima izdan poglavnikov proglas da se svi, koji se dobrovoljno predaju, mogu vratiti kuama i bit e im vraeno ono to im je bilo oduzeto. Nakon predaje je ovih 82 ljudi utrpano u marvinski vagon u kojem ima mjesta za 50. Vagon je zapeaen i tri dana su bili bez vode i hrane na putu. Na Zapadnom kolodvoru je vagon gurnut na sporedni kolosijek. ulo se njihovo zapomaganje i to je javljeno sestri Habazin, koja je u eljezniarskim krugovima bila poznata kao velika zatitnica progonjenih. Pod izgovorom dijeljenja legitimacija, itd. dobila je dozvolu komandanta logora da ljude dovede u logor gdje su kao prvo dobili

'OS

Pietro Badogtio (1871-1956), maral ltatije. Nakon pada Mussotinija, 25. srpnja 1943. kralj Vittorio Emanuele pozvao ga je da formira vladu. Zajedno s kraljem 3. rujna 1943. potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju Italije.

156

1944.

hranu i vodu. Uinila je to bez dozvole, na vlastitu odgovornost. Sad je trebalo spasiti ljude ropskog rada u Njemakoj. Otila sam u Delegaciju gdje sam nala prof. Bresiera. Potresen je onim to sam mu ispriala. Zajedno razgovaramo s delegatom. De1egat ne eli nita poduzeti. Kae da se Crveni kri moe tek brinuti kad su zatoenici u logoru, ali ne o nainu transporta. Stotine tisua Rusa je zarobljeno i morali su proi tisue kilometara do logora. Taj transport sigurno nije bio nita humaniji. Kad su toliki mogli to izdrati to da se on brine za 82. Traila sam, naime, da se pobrine za humanije transporte u budunosti. Otila sam od njega vrlo neraspoloena. Naveer sam zamolila jednog dalmatinskog lijenika (dr. Zanelu!') da doe k meni. Znala sam da je on u vezi s velikim brojem Dalmatinaca u Zagrebu. Intervenirali su kod ministra za osloboena podruja Bulata 107 i sljedee poslijepodne su ljudi osloboeni.

4. veljae 1944.
Poslijepodne s gom Dakulom opet odlazim u lo~or. Odnijela sam neto odjee. Bili su tamo ministar Bulat i sekretar Seitz! da ljude oslobode. Za ovu grupu sve je dobro zavrilo, ali su zato daljnji transporti bili jo gori. I dalje su oni koji su se predali odvoeni u Njemah."U i to izravno. Ako je u Zagrebu dolo do prekida putovanja, ljudi nisu ostajali ni u vagonima, niti su bili odvoeni u radni logor, ve pod strogom straom zatvarani u nedovrenu Glavnu potU!09,gdje je zimi u vlanim nezavrenim prostorijama bilo strahovito hladno. O hrani da se i ne govori.

9. veljae 1944.
Direktor Dumi se iz logora vratio bez djece. Komandant trai za svako dijete iz Jasenovca ili Stare Gradike poseban dokument s potpisom Ravnateljstva za javni red i sigurnost, s dozvolom za oslobaanje.

". Sreko Zancla (1891-1988), spec. ginekolog u Klinici za enske bolesti i porode u Zagrebu. "" Edo Bulat (1901-1984), politiar. Imenovan za ministra Dalmacije 12. travnja 1941, a u svibnju 1941. postaje privremeni ustaki povjerenik za Dalmaciju. Od 13. sijenja 1942. poslanik NDH u Rumunjskoj, alO. rujna 1943. imenovan lanom Vlade i ministrom za osloboene krajeve. Od 20. svibnja 1944. ministar bez lisnice.

". Ladislav Seitz (1868-?), zaposlen u Zagrebu u gradskoj kJaonici kao nadglednik - nadzornik stonog trita. Radio u gradskoj upravi od 1. studenoga 1931. do 30. lipnja 1945. kad je umirovljen. " Glavna pota, danas Sredite pota Zagreb, Kneza Branimira 4.

157

Dnevnik Diane Budisavljevi

Prijepodne je kod mene bio g. Dumbovi iz Siska zbog kupovine tkanine za tamonju djecu. Telefonski nalazim dr. Vidakovia kod Karitasa i za poslijepodne su se dogovorili da se kod mene nau. Dr. Vidakovi u Crvenom kriu razgovora s direktorom Hlihnom. Direktor kae da moemo kad god trebamo za Akciju raditi pod imenom Crvenog kria. Pod pritiskom javnog miljenja dr. Hlihn je od poetka slanja paketa za logore sve vie mijenjao svoj neprijateljski stav prema Akciji.

10. veljae 1944.

U Crvenom kriu dobivam dopise za Ministarstvo namirnica za pakete za logore. Dr. Vidakovi ih u dalje proslijediti. Za djeji dom na Tomislavovom kon nekoliko loih ravnatelja preuzeo g. Bojani, Schramrna dozvolu za dodjelu namirnica. u vezi s mau i podjelom skladu s dogovorom treba trguli", ije je vodstvo nadr. Vidakovi dobiva od

Naknadno o posjeti g. Dumbovia: predao mi je listu bezimene djece za koju je samo naveden transportni broj. Obeala sam, i to sam obeanje mogla ispuniti, da u mu nai imena mnoge djece (Pntog 74).

18. veljae 1944.

Dr. Vidakovi je nabavio ugljen za Dom na Tomislavovom trgu.

19. veljae 1944.

Posjet iz Komesarijata za izbjeglice u Beogradu.

21. veljae 1944.

Dr. Vidakovi saopava da e Djeji dom na Tomislavovom trgu biti rasformiran (Prdog 75). Djeca e biti predana Karitasu, kao i mjeseni prilozi namijenjeni njihovu uzdravanju. Djecu bi trebao preuzeti Karitas i smjestiti ih u novoosnovani dom na nadbiskupskom dobru na Brestovculli. Da izbje-

"" Djeji dom Tomislavov trg u Starevievom domu, na uglu Tomislavovog i Starevievog trga. '" Nadbiskupsko dobro Brestovac na Sljemenu.

158

1944.

gne useljavanje ili konfiskaciju, nadbiskup ustupiti za djeji dom. Dom nije podupirao
ma.

je odluio dio tamonje zgrade ni u hrani ni novanim sredstvi-

Ponovo

posjet iz Beograda kao i 19. veljae. za nabavu mlijeka.

Pismo iz vicarske u vezi s trokovima

Sukob

dr. Vidakoviem

22. oujka 1944.

Prijepodne vrlo neugodan razgovor s dr. Vidakoviem o proirenju Akcije. On se sve vie bavi odraslima, dok ja svoj rad elim ograniiti na pomo djeci. Rekao mi je da ni ne znam to on sve u moje ime poduzima. To me je razbjesnilo. Ukoliko dajem svoje ime i odgovaram za sve to moja Akcija radi, onda se smije raditi samo ono za to znam i s ime se slaem. Na to mi je odgovorio da e samostalno nastaviti rad s odraslima. S time se slaem ukoliko napusti moju Akciju, jer nije mogue da neto radi u svoje ime, a neto u moje. Nije mogue povui granice. No, nije elio raditi potpuno sam. Na to sam rekla da mi onda ne preostaje drugo nego da ja napustim zajedniki rad i sama dalje radim. Dr. Vidakovi kae da e za svoj rad skupljati novane priloge. Traim da prestane sa skupljanjem novca za moju Akciju. Vie nikakav novac za moju Akciju nije dao, ali je izgleda ipak skupljao novac i u moje ime. To sam ustanovila kad je nakon osloboenja jedan gospodin nazvao i traio da mu izdam potvrdu na 7 milijuna kuna koje je dao kao prilog mojoj Akciji. Ispostavilo se da je taj prilog dao dr. Vidakoviu nakon to smo prestali zajedno radi112 ti. (Zrani napad .) Daljnje skupljanje za moju Akciju sam odbila, jer je nemogue te dvije blagajne drati odvojenima. Osim toga, dr. Vidakovi ne moe kazati da neto skuplja za sebe, a neto za mene. Do nesuglasica je dolo u vezi s 200.000 kuna koje smo imali na raunu u banci. Kod tadanjeg gubitka vrijednosti novca, to nije bio neki veliki iznos. Novac smo skupili u nadi da emo moi naruiti jo jednu poiljku mlijeka iz vicarske. Pregovori za otkup deviza su se otegli. Molba je najprije bila odbijena, zatim je reeno da ipak postoje izgledi da dobijemo devize, dok na kraju molba nije bila konano

'" Bombardiranje

Zagreba

od strane

saveznike

avijacije.

159

Dnevnik

Diane

Budisavljevi

odbijena. Onda je dr. Vidakovi htio, na prijedlog direktora Kostrenia, nabaviti eljezne pei, koje su se mogle povoljno kupiti. Namijenio ih je za novosagraene stanove u koje e se nakon rata vratiti pravoslavci. Smatrala sam da je vanije odmah pomoi kad je bilo toliko bijede. Ako se nakon rata sagrade kue, nekako e se ve nai i pei. Ipak sam na kraju pristala da se pei nabave, da izbjegnem sukobe. No, u meuvremenu je dr. Vidakovi od toga odustao. Idui njegov plan bio je organiziranje potpore za svu siromanu djecu u Zagrebu. Svaka majka koja doe k nama i trai pomo, treba dobiti novac i bez provjere je li joj on uistinu potreban. To nije bilo u duhu nae Akcije. Smatrala sam da nemamo dovoljno novca za takvu potporu. Osim toga, drati vrata otvorena i za kojekakve lane navode. Neke provjere su pokazale da su esto davani krivi podaci o djeci, krive adrese, itd. Daljnja ideja dr. Vidakovia bila je da se novac daje za zagrebaku djecu iji su oevi bili u Savskoj ili u logorima. To je, ukoliko se pokae da je u pojedinom sluaju pomo nuna, bila i moja elja. No, esto su k nama dolazile i neke vrlo otmjeno obuene ene kojima se pomo morala dati gotovo na silu. Moji ostali suradnici, naroito ga Dakula i g. Vukosavljevi, a i ja eljeli smo Akciju i dalje voditi u starom duhu - pomagati najsiromanijima. Tako je opet dolo do neslaganja miljenja. Konano je dr. Vidakovi kazao da e mi idui dan donijeti nekoliko prijedloga kako dalje zajedno raditi, ali da nije u redu da zbog mog ponaanja novac u banci propada.

Vrginmost
Poslijepodne ga Dakula kae da su ene i djeca u Vrginmostu i okolici potpuno bez pomoi - u najveoj bijedi, bez odjee i obue. Katkada dolaze u Reicu. Trebalo bi tamo poslati na pouzdan nain nau pomo. G. Vukosavljevi i ja se slaemo da se to uini. To je i prava svrha nae Akcije - pomoi progonjenima na terenu. Naveer o tome razgovoram sa svojim muem. Poslijepodne mu je dr. Vidakovi govorio o naim nesporazumima. Tuio se na mene i rekao da iskljuivo radi za progonjene, da nema namjetenja, ima potpuno otrcano odijelo u kojem vie ne moe ii okolo, a ja ne prihvaam sve njegove prijedloge. Traio je da i moj mu sa mnom o tome razgovara. Odluili smo posavjetovati se s prof. Breslerom, naroito u vezi s planom dr. Vidakovia o velikoj akciji potpore. Ve sam u nekoliko navrata eljela s njim razgovarati, ali profesor nije imao vremena.

160

1944.

Zavretak suradnje s dr. Vidakoviem

23. oujka 1944.

Dr. Vidakovi dolazi vrlo slubeno na razgovor. Izriito trai prisustvo mog mua. Najprije za uzimam stav prema njegovim jueranjim optubama da on skuplja novac, a da se ja protivim njegovim prijedlozima kako novac utroiti. Na osnovi blagajnike knjige mu pokazujem da smo u prola dva mjeseca izdali 140.000 kuna samo za svrhe koje je on predloio. U tom razdoblju skupio je najvie 40.000 kuna mjeseno. Prema tome je izdano u svrhe koje je on predloio mnogo vie nego to je skupio. Stoga smatram da njegove optube da mu se u svemu protivim, nisu opravdane. Podatke iz blagajnike knjige je prihvatio. Slae se da pomognemo enama s Korduna. Sporazum/eH smo se da vie ne skupga pnloge za mo/u Akciju. Kako se nakon rata ispostavilo, taj je sporazum prekrio, ali mi nikad nije uruio novac.

24. oujka

1944.

Dolazi prof. Bresler. Ispriava se to nije doao ranije, ali brinuo se za pravoslavno clijete koje je preuzeo, a koje je oboljelo od upale plua. Razgovaramo o planu dr. Vidakovia da se potpomau sva siromana djeca u Zagrebu. Profesor smatra da je to uz mala sredstva kojima raspolaemo nemogue. Slae se da pomognemo enama na Kordunu. Pokuat e nai rjeenje da im se na pouzdani nain pomo poalje.

3. travnja 1944.
Preuzimam blagajnu od dr. Vidakovia. U iduem razdoblju on unosi jo neke stavke u blagajniku knjigu. J. travnja 1944. Gospoa DakuJa je ponovo dovela enu iz Srpskih Moravica , podruja gdje su partizani, koju nam je svojedobno preporuio vladin ured. Proli put je dobro stigla kui. Sada je dola s kerkom koja se ovdje zaposWa. Dajem joj
l13

111

Danas Moravice, mjesto u Gorskom kotaru.

161

Dnevnik Diane Budisavljevi

5.000 kuna s kojima eli u Karlovcu kupiti kuruzu, zatim 1 m plave tkanine, kao dodatak komadu koji je dobila proli put. Oko 17,30 naziva me ga Precca da odmah odem u politiku policiju u orievoj'14 i preuzmem nekoliko djece za Karitas. Iako znam da neu nita moi uiniti, odlazim na policiju. Odatle odlazim u Kukuljevievu 19. Dajem novac gi rurektor Kerdi za nabavu jaja i boja za Uskrs. Vea djeca se jako vesele kad mogu jaja sama bojati. a taj nain mi imamo manje posla. Nakon ruka smo ga Dakula i ja bojale jaja za bolnice. 7. travnja 1944. Dolaze dvije ene koje su se vratile iz Njemake. Poslala ih je sestra Habazin iz njemakog radnog logora. Bile su u Leverkusenu sa starijim kerima. Vraene su, jer nisu bile sposobne za rad. eljele su se vratiti kui u jedno selo blizu Dubice. Dole su u blizinu svog mjesta, gdje im je reeno da su njihovi domovi porueni, pa su se vratile u Zagreb. Sada ih treba kolonizirati. Inae postoji opasnost da e ih uhititi i odvesti u logor. Svaka ima po jedno dijete koje je Karitas kolonizirao. Htjele bi otii svojoj djeci. Spremne su raditi to god treba. Odlazim s njima u Karitas. Direktor kae da ih moe preuzeti samo ako mu ih Crveni kri dodijeli. Najjednostavnije e biti ako izravno otputuju u upe gdje su im djeca i tamo se pobrinu za smjetaj. O tome obavjetavam sestru Habazin. Ona obeaje da e sve srediti. Vozne karte e dati Ministarstvo. Svakoj eni dajem 2.000 kuna, jer su svoju utedevinu potroile za put od granice do Dubice i natrag. Iza ruka doao je Seko iz Mostara, koji je svojedobno oslobodio svoju majku. On je u vojsci. Dajem mu 1.000 kuna. 8. travnja 1944. Poslije ruka ga Dakula i ja odlazimo u bolnice Milosrdnih sestara"5, Sveti Duh 11(, i Dispanzer i dajemo djeci uskrnja jaja, kolae koje sam ispekla, bombone i napolitanke, koje sam sauvala od velikog priloga za Boi.

'" Policija u orievoj,

losrdnica".

Redarstvena oblast za grad Zagreb, orieva 4.

'" Bolnica milosrdnih sestara, osnovana 1846, Vinogradska cesta 29. Danas Klinika bolnica "Sestara mi'" Bolnica Sveti Duh, osnovana 1804, Ulica Sv. Duha 64. Danas Opa bolnica "Sveti Duh".

162

1944.

9. travnja 1944.
Nakon ruka su ponovo dole ene koje su bile kod mene 7. Dala sam im pismene preporuke, koje sam potpisala, za sveenike u opinama gdje su im kolonizirana djeca. Kako su me kasnije djeca obavijestila (ene su bile nepismene), oba hranitelja su prihvatila i majke. Tako je uspjelo sjediniti majke s njihovom djecom.

10. travnja 1944.

Saznajem da je stiglo davno narueno mlijeko iz vicarske (Pnlog 76).

13. travnja 1944.

Odlazim u Ministarstvo posavjetovati se s prof. Breslerom kako mlijeko raspodijeliti. Najbolje kao produetak akcije Meunarodnog crvenog kria. On je gotovo potroio svoje zalihe, pa je postojala opasnost da zagrebaka dojenad ostane bez mlijeka. U dobivanje mlijeka bila su ukljuena od nas navedena slabija djeca iz logora, kolonizirana u Zagrebu.

IJ. travnja 1944.

Dr. Vidakovi, koji jo samo tu i tamo dolazi k meni, kae da je s Crvenim kriem uredio preuzimanje i skladitenje mlijeka. Momentalno vagoni jo stoje u Vrapu.

20. travnja 1944.

Dobivam od prof. Bresiera na prepisivanje kartoteku sJ osipovca i iz Karitasa. Oko kartoteke iz Karitasa smo, svojedobno samo s djelominim uspjehom ja, a kasnije Ministarstvo, vodili viemjesenu bitku, jer Dumi nikako nije htio dati na uvid kartoteku. Tako smo svaki put, kada smo pretpostavljali da je neko dijete kolonizirano, morali posebno traiti podatke u Karitasu. Prepisivanje kartoteke iz Karitasa bilo je dovreno 27. svibnja, a sJ osipovca 12. lipnja.

163

Dnevnik

Diane

Burusavljevi

Crveni kri alje pakete u logore

6. svibnja 1944.
Dr. Vidakovi je u ime Akcije predao u Crvenom kriu novani prilog za pakete za djecu u logorima. Bilo je to uinjeno i u oujku. Akcija slanja paketa, s dosta muke pokrenuta, sad konano funkcionira. Nesporazum oko koritenja preostalog novca, kojeg smo imali u banci, izgladili smo tako, to smo prema savjetu prof. Bresiera, odluili kupiti tekstil. Budui da u duanima vie niega nije bilo, a eljela sam po mogunosti kvalitetnu robu, odluili smo kupiti seljake tkanine na trnici.

13. svibnja 1944.

Zajedno s gom Dakula kupila sam tkanine pogodne za izradu rublja i hlaa za djeake. Utroili smo na to gotovo sva sredstva koja smo imali na raspolaganju. Robu smo dobili po relativno povoljnim cijenama. Neto smo jo kupili u lipnju i srpnju. akon tog razdoblja cijene su naglo rasle.

16. lipnja 1944.

U skladu s mojom namjerom da svoju Akciju odvojim od one koju vodi dr. Vidakovi, posljednjih tjedana sam se s njim savjetovala samo o utroku zajedno skupljenih sredstava, ne obavjetavajui ga o ostalim aktivnostima Akcije. U prvo vrijeme dolazio je jo svakodnevno, kao da nije primjeivao moju suzdranost. Kasnije su njegovi dolasci bivali sve rjei. Kako njegova posljednja zabiljeka u blagajnikoj knjizi ima dananji datum, to je bio jedan od posljednjih puta da je doao. Tek nakon osloboenja doao je ponovo po suglasnost za jedan izvjetaj, koju nisam dala. Nakon njegova otputanja iz zatvora imali smo posljednji neugodan razgovor u vezi s izvjetajem koji je tada sastavio. Po zavretku suenja nadbiskupu, jednom je ispred kue doekao mog mua nakon ordinacije i saopio mu da je spremnost mog mua da svjedoi u korist nadbiskupa vrlo nepovoljno ocijenjena.

1. srpnja 1944.
Kod mene je povjerenik monjem logoru. Dumbovi
IZ

Siska. Moli pomo

za djecu u ta-

164

1944.

KolovoZ 1944.
akon to su dr. Vidakovi i moj mu prestali skupljati priloge za moju Akciju, dobivala sam samo manje priloge. Mjeseno je davao priloge g. Vukosavljevi, neke priloge su skupili ostali suradnici, redovito sam i ja davala priloge, tako da smo u kolovozu opet raspolagali s neto veom svotom novca. Kako je seljaka roba ve bila dosta skupa, izrazio je g. Vukosavljevi spremnost da sa mnom ode u neke tekstilne tvornice. Kod Pavelia sam dobila 30 pulovera bez rukava po tada povoljnoj cijeni od 1.100 kuna. Obeano mi je i 50 m tkanine za muka odijela, ali sam na nju nekoliko mjeseci uzalud ekala. Neprestano ivo dopisivanje u vezi s kartotekom.

22. prosinca

1944.

Naziva me sestra Habazin da se u njemakom radnom logoru nalaze pravoslavci, stanovnici itavog jednog sela (Crkveni Bok). Pobjegli su pred pokoljima ustaa u susjednim selima i stavili se pod zatitu najblie njemake komande. Sada trebaju biti transportirani u Njemaku. Ima mnogo djece. Obuena su samo u najnunije, jer su morala naglo pobjei. S gom Dakulom odnos im na brzinu skupljenu odjeu. Donosim odjeu i

23. i 24. prosinca 1944.

Sad su nam dobro doli puloveri. Tijekom zime nije za Akciju bilo mnogo posla. Dopisivanje s Njemakom je bilo gotovo zamrlo. Upiti su rijetko dolazili. Crveni kri takoer gotovo nikakve veze s roditeljima u Njemakoj nije imao. Vrijeme koje smo imali na raspolaganju ga Dakula i ja smo koristile za temeljitu obradu kartoteke. Kako je dosta ljudi na njoj radilo, bilo je pogreaka, naroito u ulaganju kartica. Panju smo naroito usmjerile na bezimenu djecu i onu za koju se znalo zadnje boravite, ali ne i otkuda su. Uspjelo nam je u veem broju sluajeva identificirati djecu za koju se mislilo da su izgubljena. Izradili smo liste djece za koju smo pretpostavljali da smo ih nali, ali nismo bili sigurni, nadajui se da emo nakon oekivanog skorog zavretka rata moi putovati u pojedina mjesta gdje su djeca koloni zirana i kroz osobno ispitivanje sluajeve razjasniti (Pnlog 77). (To nam kasnije nije bilo omogueno.)

165

Dnevnik Diane Budisavljevi

2. svibnja 1945.
Tekstil koji mi je u nekoliko navrata bio obean, na kraju je zaplijenjen, sam umjesto toga na sajmitu kupila nekoliko djeakih odijela. pa

8. svibnja 1945.
Osloboenje.

9. svibnja 1945.
Oduzet nam je automobil.

Iduih dana sve vie radnika i pripadnika armije dolazi k meni pitati za svoju djecu, jer su uli da je moja kartoteka najtonija.

24. svibnja 194J.

Saznajem za hapenje dr. Vidakovia.

OZNA zahtijeva slike

25. svibnja 194J.
Prijepodne kod mene dva ovjeka koji, navodno po nalogu Ministarstva socijalne politike!!? (kako se kasnije ispostavilo, bili su iz OZNE!!), zahtijevaju albume s fotografijama djece!!9. Ti isti ljudi su kasnije bili kod ge Dakula. Ona je imala kopije kartoteke koju smo pohranili kod nadbiskupa. Morala ih je sada predati. Iona i ja smo za predani materijal dobile potvrde.

H7

Osnovano temeljem Odluke O Narodnoj vladi Hrvatske 1945. godine. Izmeu ostalog, pteuzima poslove prijanjeg Ministarstva udrube. Nalazi sc u DukJjaninovoj 3.

'" OZNA: Odjeljenje zatite naroda pri Povjerenitvu za narodnu obranu Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, osnovano 13. svibnja 1944. Jedinstvena centralizirana organizacija obavjetajne i kontraobavjetajne slube, pretea UDB-e (Uprava dravne bezbjednosti). '" etiri od pet albuma nalaze sc danas u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.

166

1945.

Juer je kod mene bila jedna pravoslavka traiti svoje dijete. Mogla sam joj dati podatke o hraniteljima. Danas ujutro je dola s djetetom, lijepo obuenim u bijelo i enom koja je za dijete skrbila. Pitaju treba li se kod mene dijete predati majci. aljem ih u Ministarstvo. Dijete je tamo bilo voeno kao bezimeno. Bio je zabiljeen samo transportni broj. Iz Ministarsrva dolazi k meni g. Madjer (na je telefon bio iskopan) i pita kako to da znam ime djeteta, broj je toan. Dijete je bilo iz transporta iz Siska. U Ministarstvu liste nisu bile obraene. Ministarsrvo mi je uvijek posuivalo liste kako bih upotpunila svoju kartoteku. Identificiranje ovog djeteta bilo je rezultat naeg intenzivnog rada preko zime. Ujedno obavjetavam g. Madjera da sam morala predati albume s fotografijama. To je kod prof. Breslera u Ministarstvu izazvalo prilinu pomutnju, jer se pretpostavilo da neovlateni pojedinci iz ustakih krugova namjeravaju unititi moju kartoteku. Bila sam sama u stanu. Uskoro dolazi jedan "drug" i jedan vrlo snaan ovjek, i pita jesam li telefonirala da se kod mene iseljava dravna imovina. Kaem da nisam i pokazujem telefon koji su nam iskljuili. Zatim dolazi kuepaziteljica iz Ministarstva i donosi mi pismo Ministarsrva, koje mi je isposlovao prof. Bresler (smijenjen je sa svog rukovodeeg poloaja) za zatitu kartoteke. Priloeno je pismo kojim me profesor upozorava kako se pretpostavlja da se moja kartoteka eli unititi. Za ruak dolazi g. Dakula i obavjetava o oduzimanju kopije kartoteke.

26. svibnja 1945.

Ujutro odlazim prof. Bresleru. Uskoro dolazi njegova nasljednica Tatjana 20 Marini Odlazi na razgovor ministru. Bio je to Draunig, kome smo spasili djecu iz logora, tonije koju je na traenje moje Akcije, naroito dr. Vidakovia, Dumi doveo kad je bio u logoru. Reeno mi je da ekam. ekala sam dugo vremena. Bojala sam se da bi moja nova kuna pomonica mogla nekome predati kartoteku, pa sam nakon poduljeg uzaludnog ekanja otila kui. U podne je doao g. Dakula. Ispriao je da je elio izvijestiti prof. Breslera to se prethodnog dana dogodilo. Profesora nije bilo, pa mu je reeno da se obrati Tatjani Marini. Od nje je saznao da je sve uinjeno po njezinoj naredbi i da e danas u 16 sati doi preuzeti moju kartoteku. Nije dola.

'" Tatjana Marini (1897-1966), uiteljica. Godine 1942. direktorica kole za odgajateljice u Rudarna. Na poziv K. Bresiera, zajedno s uenicama pomae u skrbi djece u Jastrebarskom i Reci. Po zavretku rata naelnica Odjela zatite i skrbi u Ministarstvu socijalne potitike.

167

Dnevnik Diane Budisavljevi

27. svibnja 1945.

Kod ge Vidakovi saznajem da je isti ovjek koji je bio kod mene i ge Dakula, jedan mucavac, uhitio i njenog mua. Poslijepodne mi je dr. Kesi kazao da je moje albume s fotografijama vidio u Ministarstvu kod ge Ogrizovi i da se g. Bojani dobrovoljno javio na rad u Ministarstvu. U podne je na telefon opet ukopan.

Predaja kartoteke
28. svibnja 1945.
Dolaze neke ene i pitaju za djecu koju su predale u logoru u Sisku. Imam jo nekoliko fotografija. Misle da su prepoznale jedno dijete. Telefonski pitam prof. Bresiera kuda da ene uputim. Kae u Rakoga 9. Ujedno mi kae da e g. Madjer doi i preuzeti moju kartoteku. Oko 10,30 dola je gica Kogoj. Odmah zatim i g. Madjer s nosaem i portirkom. Ostavljam Vere nu u ekaoni. S g. Madjerom odlazim u trpezariju. Kae da je doao po kartoteku i pita hou li mu je dati. Ne, dobrovoljno je neu predati, jedino ako ima nalog. Pokazuje mi dopis Ministarstva potpisan od Tatjane Marini, nae!nice. Kaem da u mu onda kartoteku predati. Neka mu dam to hou i za to e mi dati potvrdu. Kazala sam da ako moram kartoteku predati, onda u mu dati sve (Pn'/og 78). Kaem mu da sam oajno uvrijeena. Predajem kartoteku, biljenice za nalaenje nepoznate djece, registar za fotografije i biljenicu s popisom posebnih oznaka na djeci. Zovem gicu Kogoj i predlaem g. Madjeru da im ona u Ministarstvu pomae tako dugo dok se netko ne uvjeba u radu s kartotekom. Osim abecednog rasporeda imali smo jo i poseban raspored, kako bismo po mogunosti pokuali identificirati to je mogue vei broj nepoznate djece. Bio je to glavni cilj koji smo si postavili za razdoblje nakon rata. Pronalaanje vee, tono popisane djece, nije nikome zadavalo tekoa. No, eljeli smo to je mogue vlfe male cjjece vratzti '!Jihovim roditelJima. I bila je to sada velika bol, moja i ge Dakule, da nam se tako naglo na rad na naoj kartoteci oduzeo i da nam je na taj nain bilo onemogueno to ostvariti. Znali smo da e sada mnoge majke uzalud traiti svoju djecu. Strano rastajanje u logorima, dugogodinja enja za njima na radu u Njemakoj, a sada nee nai svoje najdrae. Dogovoreno je da Verena odmah ode s g. Madjerom. Kaem joj da je nae nastojanje uvijek bilo pomoi majkama i djeci i neka je postupak protiv mene

168

1945.

ne odvrati da i dalje radi za njihovu dobrobit. Morala sam se itavo vrijeme maksimalno kontrolirati da ne klonem. Bilo mi je strano teko to mi se moj viegodinji rad na ovakav nain oduzima. Ne toliko zbog predaje kartoteke uvijek smo raunali s tim da emo je predati Crvenom kriu ili nekoj drugoj ustanovi - ve zbog nemogunosti da se mnogi roditelji sjedine sa svojom djecom. Gica Kogoj je neko vrijeme pomagala u Ministarstvu u radu s kartotekom, ali joj je ubrzo dano na znanje da njen rad tamo nije poeljan. Poslijepodne istog dana, kad sam se malo primirila, otila sam sestri Habazin i obavijestila je da sam i dalje spremna u ovo teko vrijeme pomoi i da moe na mene raunati ako joj moja pomo bude potrebna. No, to se nije ostvarilo, jer je i ona bila stavljena "na led".

29. svibnja 1945.

Prijepodne se ing. Vasili doao oprostiti prije odlaska iz Zagreba. Od njega prvi put saznajem o jednom izvjetaju to ga je sastavio dr. Vidakovi i poslao na razliita slubena mjesta, a i inae raspaavao, naroito meu studentima. Budui da ni ja ni moji najblii suradnici nismo dobili primjerak tog izvjetaja, nastojimo ga nabaviti. To mom muu uspijeva tek

10. lipnja 1945.

Nakon to sam izvjetaj proitala, smatrala sam da na njega moram odgovoriti, jer bi utnja znaila slaganje sa svime to je u njemu napisano.

14. lipnja 1945.

Zajedno s gom Dakula odluila sam da zalihe odjee, koje smo zbog sigurnosti pred kraj rata pohranili kod Meunarodnog crvenog kria, poaljemo na Kordun u podruje Vrginmosta, jer je tamo stanovnitvo naroito teko stradalo u ratu. Kako se sada pruila prilika da odjeu poaljemo, otile smo po nju u skladite (Prilog 79).

17. lipnja 1945.

Nakon razgovora s advokatom, sastavila sam odgovor na pisanje dr. Vidakovia. Moja ki ga je prevela i sad se postavlja pitanje kome ga predati. Bilo bi uputno predati ga OZ I kod koje se nalazi i izvjetaj dr. Vidakovia. Budui da

169

Dnevnik Diane Budisavljevi

je dr. Vidakovi jo bio u zatvoru, bojala sam se da bih mu na taj nain mogla tetiti. Tako sam konano, u dogovoru sa svojim muem i g. Vukosavljeviem, 12 odluila dati odgovor prof. Guiu ', s molbom da ga preda kuda bude smatrao da je uputno. Meni je bilo vano da u svakom asu mogu dokazati da sam prema krivim navodima u izvjetaju zauzela stav, kako mi se ne moe prigovoriti da sam se utnjom sloila sa svime to je u njemu izjavljeno. Svojim najbliim suradnicima dala sam kopije oba dokumenta. G. Vukosavljevi je o tome izvjestio i g. Omikusa, Meledu i Bojania. Dr. Vidakovi nije svoj izvjetaj poslao nikome tko je bio tono upoznat s radom moje Akcije.

26. srpnja 1945.

Prof. Bresler je u Ministarstvu sazvao sastanak. Neke gospoe iz Srpskog l22 l23 prosvjetnog drutva pod vodstvom ge Kalember su se eljele brinuti za djecu dovedenu 1942. iz logora. Nakon savjetovanja s prof. Breslerom trebalo je to sada raspraviti u irem krugu. Bile su, uz spomenute i mene, prisutne jo i gospoe Dragii, Bojani, Beci, gica Kogoj, moja ki Jelka, g. Vukosavljevi i u ime svoje oboljele ene g. Dakula. Jedan od prijedloga bio je da Srpsko prosvjetno drutvo preuzme protektorat nad svom djecom koja su u ratu izgubila roditelje, a nalaze se u Republici Hrvatskoj. Trebalo bi preuzeti cjelovitu brigu za djecu. To je jedina mogunost da se stvarno uini neto znaajno. S time se nisu gospoe sloile. jihova briga bi se ograniila na pravoslavnu djecu, a za ostalu neka se pobrine nadbiskup. Bilo je previe razliitih prijedloga, tako da smo se razili bez rezultata.

13. kolovoza

1945.
kria i na suradnju u obzir moju austrijsku raditi, odnosno da je je obustavljen rad na

Pozvana sam na osnivaku sjednicu gradskog Crvenog toj ustanovi. Odbila sam to smatrajui da, uzimajui u narodnost, sada nije vrijeme kad bih mogla uspjeno moj rad viim strukturama nepoeljan, budui da mi kartoteci i mojoj Akciji.

Il<
122

Branimir Gui (1901-1975), spee. otorinolaringolog. Od 1927. na Klinici za uho, grlo i nos u Zagrebu. "Prosvjeta", srpsko kulturno-prosvjetno drutvo. Osnovali su ga lanovi Srpskog kluba vijenika ZAVNOH-a u Glini u studenome 1944. Programski zadaci: "gajenje, potpomaganje i razvijanje svih vrSta kulturnog i naunog ivota Srba u Hrvatskoj, irenje prosvjete u narodu i potpomaganje siromanih uenika i studenata, uvrivanje i produbljivanje bratstva i jedinstva Srba i I-frvata". Nakon II. svjetskog rata konstituiran je vei broj pododbora irom Hrvatske, a glavni odbor je u Zagrebu.
boraca
li

'" Smilja Kalcmber, po zavretku II. svjetskog rata voditeljica Sekcije za zatitu i zbrinjavanje djece palih
srpskom kulturno-prosvjcr.nom drutvu "Prosvjeta",

170

1945.

JO dulje vrijeme k meni dolaze mnoge majke koje su se vratile iz Njemake, kao i pripadnici Jugoslavenske armije i pitaju za svoju djecu, jer im je bilo poznato da mogu dati najbolje informacije. Moram ih sve odbiti i kazati da nemam dozvolu za daljnji rad i da obavijesti mogu dobiti samo u Ministarstvu. Tamo na kartoteci rade novi ljudi, koji o sudbini traene djece nita ne znaju. Ve smo na sastanku 26. srpnja ustanovili da kartoteka vie nije u redu, to je bilo neizbjeivo kad neupuene ruke s njom barataju.

30. kolovoza

1945.

U tajnitvu Nadbiskupije traim prijepise kartoteke koje smo svojedobno tamo predali. Kau mi da ih je prije duljeg vremena uzeo dr. Vidakovi. Na moje pismeno traenje dobivam oba sveska.

1. listopada 1945.
Svesci sadre samo mali dio kartoteke, jer je prepisivanje za gluhonijeme, Karitasu, itd. uslijedilo tek kasnije. kartoteke u Zavodu

7. veljae 1947.
Na traenje AF_a Ulini odbor preko raj ona dobiva nalog da od mene trai pismeni izvjetaj o radu Akcije. Nakon to mi je dr. tampar potvrdila istinitost naloga, predala sam izvjetaj o radu svoje Akcije datiran 12. veljae 1947. koji sam izradila uz suglasnost prof. Bresiera (Pnfog 80).
I24

'" AF: Konferencija za drurvenu aktivnost ena. Organizacija osnovana 1942. Do kraja 1952. djelovala pod nazivom Antifaistika fronta ena. Nakon tOga je u nekoliko navrata mijenjala naziv. Djelatnost organizacije bila je usmjerena na okupljanje i sudjelovanje ena u obnovi i izgradnji zemlje, poboljanje socijalne i zdravsrvene zatite, posebno brige o djeci te razvoj samoupravijanja i socijalistikih drurvenih odnosa.

171