Sie sind auf Seite 1von 141

Pripreme za dravnu maturu HRVATSKI JEZIK

Neli Mindoljevi, prof. Zagreb

HRVATSKI JEZIK 1. GLAS (FONETIKA I FONOLOGIJA) 1.1. Jezik i govor (govorno priopavanje) ........ 2 1.2. Hrvatski standardni jezik .. ..........3 1.3. Glasovi (nastajanje i podjela glasova, funkcija glasova u jeziku, fonem) .4 1.4. Pismo (grafija) i pravopis (ortografija), grafem, pisanje i izgovor i , d i 5 1.5. Morfonologija (morfem) ...............8 1.6. Glasovne promjene . .9 1.7. Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika .. ....17 1.8. Vrednote govorenoga jezika, interpunkcija.. ..20 1.9. Stilistika pisma i glasova; hrvatski standardni jezik i narodni govori, idiom20 1.10. Hrvatska narjeja . .24 2. RIJE OBLICI I VRSTE RIJEI (MORFOLOGIJA) 2.1. Morfem. Podjela morfema 26 2.2. Osnova rijei. Vrste osnove .. ...27 2.3. Gramatike kategorije. Vrste rijei ...........28 2.4. Promjenjive vrste rijei29 2.5. Nepromjenjive vrste rijei ..44 3. REENICA (SINTAKSA) 3.1. Odnosi u gramatici. Sintaksa. Sintagma . 46 3.2. Reenica kao jezina jedinica. Gramatiko ustrojstvo reenice47 3.3. Vrste reenica ...48 3.4. Tekst. Ustrojstvo teksta. Red rijei. Interpunkcijski znakovi u tekstu ......50 4. LEKSIK/ RJENIKI SUSTAV (LEKSIKOLOGIJA) 4.1. Semiologija, semantika. Leksikologija. Leksem ..52 4.2. Raslojenost jezika (vremenska, podruna, funkcionalna stilovi) ...53 4.3. Leksiko posuivanje. Purizam. Onomastika. Frazeologija ..54 4.4. Tvorba rijei ..56 5. POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA ...58 6. STILISTIKA (Pjesnike figure) ......63 7. VERSIFIKACIJA (Stihotvorje) - kvantitativna; silabiko-tonska .................65 8. HRVATSKI PRAVOPIS (kratka povijest) .67 KNJIEVNOST 1. Knjievnost. Znanosti o knjievnosti. Podjela knjievnosti. Rodovi i vrste .68 2. Temeljna civilizacijska djela (Stari Istok) .....74 3. Klasina/antika knjievnost (grka knjievnost, rimska knjievnost) ....75 4. Srednjovjekovna knjievnost ............78 5. Hrvatski humanizam 83 6. Renesansa ....84 7. Barok ..89 8. Klasicizam .94 9. Prosvjetiteljstvo 95 10. Hrvatska knjievnost 18. st. ...96 11. Romantizam .99 12. Protorealizam (enoino doba) 104 13. Realizam i naturalizam .106 14. Modernizam 112 15. Moderna knjievnost 20. st. Avangarda. Moderna poezija, proza i drama ..117 16. Hrvatska knjievnost od 1914. do 1929. 125 17. Hrvatska knjievnost od 1929. do 1952. 126 18. Druga moderna (1952. 1969.) ..129 19. Postmodernizam (1970. 1995.) 133 20. asopisi i novine ....138

HRVATSKI JEZIK
1. GLAS (fonetika i fonologija) 2. RIJE oblici i vrste (morfologija) 3. REENICA (sintaksa) 4. LEKSIK/RJENIKI SUSTAV (leksikologija)

GLAS (fonetika i fonologija)


JEZIK I GOVOR
GOVORNO PRIOPAVANJE SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA) To je proces prenoenja poruke, slanje poruke i primanje poruke od poiljatelja do primatelja (od govornika do sluatelja ili sugovornika). Sporazumijevanje je osnovna funkcija jezika. Poruka je obavijest koju prenosimo. Priopajni ili komunikacijski kanal jest put kojim poruka ide od govornika sugovorniku, od poiljatelja poruke do primatelja poruke. Put poruke: i proces slanja i proces primanja poruke ide u tri faze: psiholoka, fizioloka i fizika (i obrnuto). Bukom u kanalu nazivamo smetnje i tekoe u sporazumijevanju do kojih dolazi ukoliko samo jedan segment ili odsjeak poruke nije primljen onako kako je poslan (lonac/konac). Stvara se nesporazum u komunikaciji. JEZIK. GOVOR. JEZINI ZNAK. JEZIK je sustav znakova kojima se ljudi sporazumijevaju. KOD je sustav znakova (zbornik) za sporazumijevanje. JEZINI ZNAK odnosi se na stvarni svijet, a ima sadraj i izraz. Jezine znakove ostvarujemo kao razlikovne glasove (foneme), u pismu kao slova (grafeme), a znaenje ili sadraj ostaje isti. Rije ima IZRAZ (oznaitelj ili oznaka) i ZNAENJE ili SADRAJ (oznaeno). Izraz jezinog znaka: njegova materijalna strana, oblik (glasovi, slova). Sadraj jezinog znaka: njegovo znaenje. GOVOR je ostvarivanje jezika u izgovoru. Jezik se mijenja kroz vrijeme (dijakronija) i na prostoru (dijatopija). JEZINA (LINGVISTIKA) EKONOMIJA jest nastojanje da se sa to manje izraza izree to vie sadraja. ZALIHOST ili redundancija jesu oni elementi koje moemo razumjeti zahvaljujui okolini ili kontekstu (ostalim elementima poruke) i koji su, zato to su pretkazivi, suvini (ova crven_ jabuka, mi bi__). To je vei broj znakova, jezinih sredstava, nego to je potrebno za razumijevanje. Zalihost je, dakle, viak obavijesti zbog konteksta.

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK


Indoeuropski jezici: veina jezika kojima se nekad govorilo od Indije do zapadne Europe. Indoeuropska jezina zajednica raspala se oko 2000. g. pr. Kr. i nastalo je vie srodnih skupina: indoiranska, albanska, grka, italska (dananji romanski jezici), keltska, germanska i baltoslavenska. Baltoslavenska skupina raspala se u 2. tisuljeu prije Krista na baltiku i slavensku (praslavensku). Sve do 3. stoljea Slaveni su govorili jednim jezikom. Nema pisanih spomenika. Praslavenska jezina zajednica jedna je od najsrodnijih unutar indoeuropske jezine zajednice. Slavenska skupina: istonoslavenska, zapadnoslavenska i junoslavenska. Junoslavenska skupina: hrvatski, slovenski, srpski, makedonski, bugarski i staroslavenski jezik. Staroslavenski je prvi zapisani slavenski jezik. To je knjievni jezik Konstantina irila utemeljen na jednom junoslavenskom narjeju.

IDIOMI HRVATSKOGA JEZIKA (idiom = govor) Idiom je zajedniki termin za svaki pojedini idiolekt (govor pojedinca), lokalni jezini sustav, dijalekt i jezik. Idiomi hrvatskoga jezika: organski idiomi (govor ue, najee seoske sredine, plemena, roda) i neorganski idiomi (substandardni idiomi i standardni jezik). Substandardni idiomi: govori koji nisu usko vezani uz odreenu sredinu, tj. govori izmeu organskog idioma i knjievnog (standardnog) jezika. Substandardnim idiomima pribrajamo: razgovorni ili kolokvijalni jezik, dobne argone (naratajne, uglavnom uenike i studentske), strune ili profesionalne argone, atrovaki jezik kao jezik rubnih drutvenih skupina. HRVATSKI STANDARDNI JEZIK Knjievni jezik jednoga naroda (i pisani i govorni oblik) slui tom narodu kao univerzalno sredstvo sporazumijevanja. Uz taj termin rabi se i termin standardni jezik (standard = norma, mjerilo, pravilo). Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan. Znaajke hrvatskoga knjievnog (standardnog) jezika Potpuno je autonoman (samostalan) u odnosu na bilo koji idiom; ui se! Normiran je. Normu ini skup pravila, sustav propisa. Mora biti funkcionalan u svim komunikacijskim situacijama. Funkcionalni stilovi: knjievnoumjetniki, znanstveni, publicistiki, administrativni i razgovorni. Ostvaruje se u odreenom prostoru (stabilan u prostoru) i prilagodljiv u vremenskom slijedu (elastino stabilan u vremenu). Norma i normiranje standardnoga jezika Norma: sustav propisa kojima se odreuje to je u standardnome jeziku pravilno, a to nije. Normativni prirunici: pravopis, gramatika, rjenik i jezini savjetnik. Vrste norma: ortografska (pravopisna), ortoepska (pravogovorna), gramatika (morfoloka morfemi i rijei; sintaktika reenice), leksika i stilistika. ZNANSTVENE DISCIPLINE U OKVIRU LINGVISTIKE FONETIKA prouava glas sam po sebi (fon), artikulacijska i akustika svojstva glasova. FONOLOGIJA prouava foneme, glasove u funkciji, njihova funkcionalna svojstva. MORFOLOGIJA prouava morfeme i rijei. MORFOFONOLOGIJA (MORFONOLOGIJA) prouava funkciju fonema u morfemima. SINTAKSA prouava spojeve rijei ili sintagme, reenicu i tekst. SEMANTIKA prouava sadraj, znaenje jezinoga znaka. LEKSIKOLOGIJA prouava i opisuje rjeniki sustav. LEKSIKOGRAFIJA se bavi sastavljanjem rjenika. ETIMOLOGIJA prouava podrijetlo i razvoj pojedinih rijei. STILISTIKA se bavi stilom, povezana je i s teorijom knjievnosti.

GLASOVI
Nastajanje glasova Glas je najmanji odsjeak izgovorene rijei. Govorni organi se dijele na pomine i nepomine. Glas stvara zrana (fonijska) struja koja nastaje skupljanjem i irenjem plua. Ona se modificira prolazei kroz dunice, dunik, grlo, usnu (i nosnu) upljinu. Glasovni oblik dobiva provlaei se kroz glasiljke. Dalje dolazi u grlo, nad grlom je drijelo koje vodi u usnu ili nosnu upljinu gdje dobiva konaan oblik. Pri njezinu oblikovanju sudjeluju jezik, donja (pomina) i gornja (nepomina) eljust, zubi (dentes), usne (labiae),desni (alveoli), nepce (palatum) i to tvrdo (palatum durum) i meko (palatum velum) i resica (uvula). Visina glasa ovisi o broju i duini titraja glasiljki. Jaina glasa ovisi o otvoru glasiljaka. Podjela glasova po nainu kako nastaju Prema nainu nastajanja svi se glasovi dijele na otvornike i zatvornike. Prema funkciji u rijei glasovi se dijele na samoglasnike ili vokale (slogotvorne glasove) i suglasnike (neslogotvorne glasove). Pri izgovoru je suglasnika prolaz zranoj struji potpuno otvoren i ona nesmetano prolazi iz plua do usana. Ovako nastali glasovi zovu se otvornici. Pri izgovoru suglasnika govorni su organi potpuno ili djelomino zatvoreni. Ovako nastali glasovi zovu se zatvornici. Zatvornici se dijele na zvonanike ili sonante (nastaju ako je prolaz zranoj struji djelomino zatvoren) i umnike ili konsonante (prolaz potpuno zatvoren). SLOG je dio rijei koji se izgovara kao cjelina. Nositelj sloga je otvornik (kao jezgra), a uz njega obino dolazi i zatvornik: od-la-zi-ti, o-ti-i, grm, svijet (1 slog!). Ponekad je zatvornik samoglasnik (slogotvorno r). Slogovi mogu biti otvoreni (ako zavravaju samoglasnikom) ili zatvoreni (ako zavravaju suglasnikom), dugi ili kratki, naglaeni ili nenaglaeni OTVORNICI Otvornici hrvatskoga jezika su: a, e, i, o, u i dvoglasnik ie (na mjestu jata). Dvoglasnik ie izgovara se kao dva glasa. On je samoglasnik jer tvori slog: svijet, rijeka, bijel (svet, svit; reka, rika; bel, bil). Ostvaruje se razliito u hrvatskim narjejima: kao ije, je, e ili i. Podjela otvornika prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu: visoki (i, u), srednji (e, o) i niski (a) Podjela otvornika prema vodoravnom poloaju jezika prema nepcu: prednji (i, e, ie), srednji (a) i stranji (o,u) ZATVORNICI Pregled zatvornika hrvatskoga jezika ZVONANICI (sonanti, zvonki zatvornici): j, l, lj, m, n, nj, r, v (m, n, nj = nazali ili nosnici); pribliavanjem organa suzi se i djelomino zatvori prolaz zranoj struji. UMNICI (konsonanti): b, c, , , d, d, , f, g, h, k, p, s, , t, z, ; dodirivanjem govornih organa potpuno se zatvori prolaz zranoj struji ili nastane tjesnac o koji se tare. Podjela zatvornika prema NAINU tvorbe zvonanici (sonanti) m, n, nj (nosnici, nazalni), j, l, lj, r, v zatvorni (praskavi, eksplozivi) b, p, d, t, g, k poluzatvorni (sliveni, afrikate) c, , , , d tjesnani (frikativi) s, , z, , f, h Podjela zatvornika prema MJESTU tvorbe dvousneni, bilabijali: b, p, m (lat. labiae: usne) usneni (labijali) usnenozubni, labiodentali: v, f (lat. dentes: zubi) prednjojezini, zubni, dentali: d, t, n, c, z, s jezini desnici, alveolari: r, l srednjojezini, prednjonepani, palatali: , , , d, , , j, lj, nj (palatum: nepce) stranjojezini, zadnjonepani, velari (jedrenici): k, g, h (Zapamti! Palatali ili nepanici su sva slova s kvaicom ili crticom, slova od dva znaka i jo samo j.)

Podjela zatvornika prema ZVUNOSTI zvuni b d g z d bezvuni p t k s f c h zvonanici, sonanti (neutralni): m, n, nj, j, l, lj, r, v Ova se podjela glasova temelji na poloaju i nainu rada glasiljki. Bezvuni suglasnici nastaju kad su glasiljke oputene pa je prolaz zranoj struji nesmetan. Zvuni nastaju kad su glasiljke zategnute pa titraju. Neutralni zvonanici nisu ni zvuni ni bezvuni.Zbog ovih svojstava glasova nastala je glasovna promjena jednaenje suglasnika po zvunosti. Uz neke iznimke, zvuni se suglasnik ne moe ostvariti ispred bezvunoga pa prelazi u svoj bezvuni par (vrabac vrapca), a bezvuni ispred zvunoga prelazi u svoj zvuni par (glas glazba). Zvonanici su neutralni to znai da se ostvaruju bez promjene, bez obzira na zvunost odnosno bezvunost glasova ispred ili iza njih. U svim navedenim podjelama glas se ne promatra u kombinaciji s drugim glasom, ve se promatra fon glas sam po sebi. FONETIKA je znanstvena disciplina koja prouava artikulacijska (mjesto i nain tvorbe) i akustika (zvunost) svojstva glasova, tj. prouava glas sam po sebi, njegova svojstva.

FUNKCIJA GLASOVA U JEZIKU (funkcionalna svojstva glasova)


Fonoloka opreka ili opozicija Biti / piti glasovi /b/ i /p/ imaju ulogu (funkciju) da razlikuju (jednu rije od druge). Foneme tako i izdvajamo iz rijei, suprotstavljanjem (oponiranjem) jednih drugima, npr. 1. /biti/ - /piti/ - /siti/ - /miti/ - /viti/ ili 2. /kvar/ - /kvas/ ili 3. /kova/ - /kola/ ili 4. /spavaica/ /spavaica/. Vano: glasovi mogu mijenjati znaenje drugim rijeima samo ako se nalaze u istoj fonolokoj okolini (u istom kontekstu), tj, na istom (premda bilo kojem) mjestu u rijei, s istim naglaskom (duga tuga, spavati spajati, mlad mlak). Fonoloku okolinu ine svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema. Kontekst je okolina jezine jedinice u kojoj ona dobiva odreeni smisao (lat. contextum: skupa tkano, prepleteno). FONEM (gr. phone: glas, ton, zvuk) RIJE je izgovoren ili napisan skup glasova, ili jedan glas, koji neto znai. U naem jeziku od jednoga glasa mogu biti sastavljeni samo veznici (i, a), prijedlozi (u, o, k, s), uzvici (u, o, a, e) i zamjenica nj, a druge vrste rijei ne. Glas razlikuje znaenje, odnosno rijei. JEZIKOSLOVLJE (lingvistika), znanost o jeziku, razlikuje posebnu vrstu znakova razlikovne glasove, od kojih se sastoje rijei i koji razlikuju rijei. Za sporazumijevanje glas sam za sebe nije dovoljan potreban je glas u funkciji. Glasovi imaju funkciju u jeziku mogu mijenjati znaenje rijei. FONEM je razlikovni glas. Fonem je najmanja jezina jedinica koja ima samo izraz, nema znaenja, slui za stvaranje rijei i za razlikovanje njihova znaenja. Fonem FON je glas sam po sebi, bez obzira na to je li fonem ili nije, neovisno o njegovoj funkciji. (Foneme pamtimo kao 30 slova abecede + otvornik ie i samoglasno r.) Fonem i rije pripadaju razliitim jezinim razinama, sustavima fonolokoj (fonoloke jedinice, glasovi, nemaju znaenja) i morfolokoj (morfoloke jedinice, rijei, npr. veznik i, imaju znaenje), odnosno leksikoj, rjenikoj. FONOLOGIJA je dio jezikoslovlja koji prouava foneme u funkciji (razlikovne glasove). Prouava njihova funkcionalna svojstva, njihovu funkciju, ulogu, a ta je razlikovanje znaenja rijei. Fonemi, npr. /b/ i /p/, sami po sebi nemaju znaenja, ali razlikuju znaenje rijei biti od piti. FONETIKA je dio jezikoslovlja, i to dio fonologije koji prouava glasove bez obzira na njihovu funkciju u jeziku. Fonetika prouava artikulacijska svojstva glasova, tj. mjesto i nain tvorbe (npr. b i p su dvousneni, artikuliraju ih obje usne) i akustika svojstva, njihovu zvunost (npr. b je zvuni, a p bezvuni glas).

je glas koji sam NEMA znaenje, ali ima razlikovnu ulogu.

Odnos fonetike i fonologije Fonetika prouava glasove ljudskoga govora neovisno o njihovoj funkciji. Fonologija prouava kako jezik iskoritava ove glasove (koje je fonetika opisala) radi priopavanja (komunikacije). Fonem odsjeno razlikovno sredstvo Fonem je dio smislenog lanca (lanac glasova ini rije), on je odsjeak toga istog lanca. Lanac d-u-g-a sastoji se od etiri odsjeka (segmenta). Stoga se fonem naziva i odsjenim ili segmentnim razlikovnim sredstvom. ALOFONI ili FONEMSKE VARIJANTE jesu dvije izgovorne varijante istoga glasa. To su glasovi ija razlika je uvjetovana mjestom (pozicijom) u rijei ili glasovnom lancu. To znai da razliito izgovaramo isti glas na razliitim mjestima u rijeima npr. glas /m/ izgovaramo dvousneno u rijei [mati], a usneno-zubno u rijei [tramvaj]. Ili jo [Ana] i [Anka], [uma] i [ue], [tanak] i [tanka], [tramvaj] i [bomba]. Alofon je izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom fonema u rijei. (gr. allos: drugi) Foneme inae oznaavamo kosim zagradama, a fonemske varijante (alofone) uglatim! NAGLASAK, DUINA I (REENINA) INTONACIJA PROZODIJA je znanost o naglascima, kraini/duini slogova i intonaciji. Nadodsjena (prozodijska) obiljeja: naglasak, intonacija, duina. Naglasak: Pao je grd. (veliko naseljeno mjesto); Pao je grad. (tua, smrznute kapi kie) Duina: Tamo nije bilo vojnika. (genitiv jednine); Tamo nije bilo vojnika. (genitiv mnoine) Intonacija: Tamo nije bilo vojnika. (izjavna); Tamo nije bilo vojnika? (upitna reenica)

PISMO (GRAFIJA) I PRAVOPIS (ORTOGRAFIJA)


GRAFEMSKI SUSTAV Fonem je glas, a slovo je GRAFEM. Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za foneme to je sustav slova kojima biljeimo foneme hrvatskoga jezika. GRAFEMATIKA je znanstvena disciplina koja prouava prijenos fonema u grafeme (prijenos fonemske strane jezika u grafemsku). Naelo da jednomu fonemu odgovara jedan grafem prihvatila je i naa hrvatska jezina znanost, ali se ono ne provodi dosljedno. Dogaa se da jednomu fonemu odgovaraju dva grafema ili da uzastopnu pojavu fonema, npr. /t/ i /s/ u bratski ostvarujemo kao /c/: (bracki) itd. Za na jezik ne vrijedi pravilo Pii kao to govori. Slova hrvatske latinice dijele se u etiri skupine: temeljna slova (jednoslovni grafemi); izvedena slova (izvode se s pomou dijakritikih znakova): , , , , ; dvoslovi (digrafi): d, lj, nj; troslov (trigraf): ije. Jedan fonem moe se biljeiti razliitim grafemima: fonem t (potvrda, odcijepiti). Razliiti fonemi mogu se biljeiti istim grafemom. Grafem s znak je za tri fonema: s mukom /s/, s brigom /z/, s enjom (). PRAVOPIS ili ortografija propisuje pravila o pisanju grafema, rijei i skupova rijei, npr. pravila o pisanju velikog i malog slova. (gr. orthos=pravilan, grapho= piem) PRAVOGOVOR ili ortoepija (gr. orthos = pravilan, epos = govor) obuhvaa pravila o izgovoru rijei, npr. pravilo da silazni naglasak ne moe biti u sredini rijei. Iz mnotva izgovornih varijanata izdvaja one koje proglaava knjievnima (normativnima). Norma je skup osobina kojima se utvruje jezik jezine zajednice kao uzor kojemu se treba prilagoditi. Naela na kojima je zasnovan PRAVOPIS Glasovi se mogu biljeiti na dva osnovna naina: etimoloki i fonoloki. Etimoloki (korijenski) pravopis trai da rije piemo tako da se vidi njen nastanak, unato tome to se izgovor rijei promijenio (preddvorje > pred, dvor; svjedoba > svjedo/iti/, -ba; kazalitni > kazalit/e/, -ni). Fonoloki (glasovni) pravopis trai da svako slovo (grafem) u rijei tono odgovara glasu (fonemu) koji izgovaramo (predvorje> dva d stopila su se u jedan glas; svjedodba > jednaenje suglasnika po zvunosti; kazalini > ispadanje suglasnika). Na je pravopis FONOLOKO-ETIMOLOKI. U pisanju rijei najee potujemo fonoloko naelo. Piemo i izgovaramo: Rab rapski, sladak slatka, kazalite kazalini.

Ima i rijei koje su pisane po etimolokom naelu. Piemo podiati, jedanput, gradski, a itamo potiati, jedamput, gracki. Glasovne promjene koje nastaju meu rijeima u govornome nizu ne provode se u pisanju. Piemo kod kue, radit u, bit u, s bratom, bez papira, a izgovaramo kotkue, radiu, biu, zbratom, bespapira. Postoji i druga podjela: 1. fonoloki pravopis isti se fonem pie istim slovom: opi, retka, ropski, vrapca, stambeni, kazalini, otpjevati, gozba, srdba, junatvo; 2. morfonoloki pravopis isti se morfem pie uvijek istim slovima: obi, redka, robski, vrabca, stanbeni, kazalitni, odpjevati, gostba, srba, junatvo; 3. historijski pravopis (etimoloki, korijenski) rijei se piu onako kako su se pisale u prolosti (prema etimologiji/podrijetlu ili korijenu rijei/izvornom obliku rijei bez obzira na izgovor). Prema tom nazivlju, na sadanji pravopis je FONOLOKO-MORFONOLOKI.

IZGOVOR I PISANJE GLASOVA I Glasovi i dva su razliita fonema i sudjeluju u razlikovanju znaenja rijei. Npr. mlaenje (od mlaiti): mlaenje (od mlatiti); spavaica (ena koja spava): spavaica (koulja za spavanje). Ima mnogo rijei u kojima dolaze glasovi i , a da, s gledita suvremenoga stanja jezika, nije vidljivo prema emu: ekati, aa, itati, ovjek, uti, arati itd., mo, no itd. GLAS Suglasnik dolazi u oblicima rijei kojima osnova zavrava na k, kao alternanta glasa k (k/), te u izvedenicama od tih rijei: vuk vue, pjesnik pjesnie, plakati plaem, pei /pek-ti/ peem, pee, ali: oni peku, dovui dovukoh dovue, rei rekoh ree, pei /pek-ti/ peah, plakati plai, skakati skai, pei /prema peku i pekao/ peen, jak jai, najjai, gorko gore, najgore, majka majica, ruka ruetina, otok otoanin, Rijeka Rijeanin, junak junaan, mrak mraan, mrak mraiti, jak jaati. Suglasnik dolazi u oblicima rijei kojima osnova zavrava na c, kao alternanta glasa c (c/), te u izvedenicama od tih rijei: stric strie, zec zee, stric strievi, klicati kliem, klicati klii, ptica ptiurina, kolac kolina, ljubica ljubiica, Vinkovci Vinkovanin, ptica ptiji, srce sran, iglica igliast, ulica ulini, kolac koliti Glas nalazi se: u rijeima kojima postanak nije vidljiv: Bra, ekati, ovjek, hlae, klju, toka, bi, aj, ast, edo, elo, iji, ipka, ovjek, udo, gr, ki, koveg, kre, lin, ma, maak, narana, poeti, veer; u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k : buka buan, jak jai, jaina, mrak mraan, mraiti se, pomrina, pei (pek-ti) peem, peen, plakati plaem, pla, plaljiv, ruka runi, znak znaiti , oznaen. (Ali! Iznimke: lijeska lijee, trijeska trijee, pljeskati pljeem, pritiskati pritiem, stiskati stiem); u rijeima prema osnovnom c: djeca djeji, djeurlija, micati miem, pomiui, mjesec mjeseina, mjeseno, zec, zeevi, zeji; u sufiksima imeniki sufiksi: -a: igra, kroja, plesa, pokriva, -aa: cvjetaa, jabukovaa, kuhaa, -jaa: kremenjaa, savijaa, -iar: alkoholiar, elegiar, -i: baloni, kameni, orai, -ica: cjevica, granica, -ina: cjevina, tetoina, -e: kume; (rjei imeniki sufiksi: -eak: grmeak, plameak, -iak: krajiak, kremiak); -i: ribi, vodi, brani, goni /uvijek oznauje vritelja radnje/, -aga: rupaga, -iina: dobriina, -ina: sestrina); pridjevski sufiksi: -aak: dugaak, punaak, -ian: ironian, simpatian, -iki: humanistiki, pacifistiki; (rjei pridjevski sufiksi: -aan: ubitaan, -aki: akovaki, zagrebaki, -iv: prijemiv, -iast: modriast, plaviast); kajkavsko u imenima (vlastita imena, zemljopisni pojmovi i sl.: akovec, egec, rnomerec, Zaretje); u slavenskim prezimenima (bugarska, eka, slovaka, slovenska, ruska: upani, Fjodor Mihajlovi Dostojevski). GLAS Suglasnik nalazi se u oblicima rijei kojima osnova zavrava na t, kao alternanta glasa t (t/), te u izvedenicama od tih rijei: pamet pameu (i pameti), tvrdoglavost tvrdoglavou (i tvrdoglavosti), kretati kreem, pamtiti pamah, kretati krei, kratiti kraen, pamtiti pamen, ljut ljui, najljui, uto ue, najue, brat braa, cvijet cvijee, pamtiti pamenje, Split Splianin, platiti plaati, posjetiti posjeivati.

Glas nalazi se: u rijeima kojima postanak nije vidljiv: uk, ki, kua, no, ve, elav, gae, lea, neak, plua, eer, tisua, voe; (u nekim stranim imenima grkoga i orijentalnoga podrijetla je nastalo od glasa k : iril od gr. Kyrillos, ilim perz. kilim); u rijeima i izvedenicama prema osnovnom t: brat braa, cvijet cvijee, ljut ljui, radost radou, svet sveenik, zapamtiti zapamen; prema osnovnom u rijei (jednaenje suglasnika po zvunosti): sme smekast, e eca (pravopisna norma doputa i oblike sa slovom : smekast, eca), u imenima (vlastita imena, zemljopisni pojmovi i sl.): Drakovi, Mihanovi; kajkavsko : itarjevo, Trakoan. I ovdje vrijedi pravilo da se neka imena mogu pisati dvojako: Peenica i Peenica. Suglasnik nalazi se u sufiksima imeniki sufiksi: -i: komadi, konji, pui, -oa: istoa, sljepoa, hladnoa (rjei imeniki sufiksi: -a: gola, -da: srnda, -ba: zelemba, -aa: mokraa); pridjevski sufiks: -ai: crtai, domai, pisai (rjei pridjevski sufiks: -ei: srnei, pilei); glagolski zavretak -i: infinitiv glagola: pei, tei, doi, gl. prilog sad.: dolazei, pekui, slavei. IZGOVOR I PISANJE GLASOVA D i Glasovi d i veinom se nalaze u rijeima stranoga podrijetla. To su: turcizmi (posuenice iz turskoga jezika), orijentalizmi (iz svih orijentalnih jezika perzijskog, turskog, arapskog) i u novije vrijeme najbrojniji anglizmi ili anglicizmi (posuenice iz engleskoga jezika). GLAS D u rijeima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom posuenice iz engleskog i turskog jezika): budet, dem, dokej, dez, demper, dep, depar, deparac, dudo, dungla, duboks, tinejder, menader, dojstik, doging, dip, dus, pidama, kanda, patlidan, dihad, fereda, damija; prema osnovnom : naruiti narudba, svjedoiti svjedodba, predoiti predodba, uiti udbenik; sufiksi podrijetlom iz turskoga jezika: -dija: eirdija, buregdija, -dinica: buregdinica, evabdinica; u nekim stilski obiljeenim rijeima: buniti se bundija, galamiti galamdija, raunati raundija. GLAS u rijeima kojima postanak nije vidljiv: aneo, akovo, avao, urica, on (potplat), ak, aki, avolski, urevac, urevaki, uve, evanelje, laa, meu, sme, vjea; prema osnovnom d: mlad mlai, grozd groe, prilagoditi prilagoavati se, glodati gloem, glad glau (i gladi), ploditi ploah, roditi roen, buditi buen, posuda poe, grad graanin, labud labui(Pri jotaciji d se stapa s glasom j u palatal.)

MORFONOLOGIJA
MORFEM. ALOMORF (gr. morphe = oblik) Morfem je najmanja jezina jedinica koja IMA znaenje. Suprotstavimo li rijei kola i zima, opazit emo da one imaju jedinice po kojima se razlikuju kol , zim i jedinice po kojima se poistovjeuju a. Podjela morfema po poloaju: korijenski (obiljeavamo: K), prefiksalni (prefiks = predmetak P) i sufiksalni (sufiks = dometak S). Morfemi P K K S S S pred - star - o slav en - sk - i Granice morfema: P+K spojnik o, K+K K+S S+S S+S Primjeri morfemske analize: oblak (K), na-obla-i-ti (P+K+S+S), obla-ak (K+S), put (K), grad-sk-i (K+S+S), kol-a (K+S), obal-n-i (K+S+S), pro-hlad-n-o (P+K+S+S).

Alomorfi ili morfemske varijante Alomorfi su razliiti oblici istog morfema kojih su razlike uvjetovane mjestom u rijei. Jedinice od i ot u rijeima odbiti i otpustiti imaju isto znaenje, to znai da ine isti morfem. U rijeima oblak, oblai i oblaci takoer zamjeujemo dio koji je u svakoj rijei vrlo slian izrazom je djelomino razliit zbog neke glasovne promjene. Alomorf je varijanta morfema izrazom djelomino razliita, a sadrajem jednaka. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u rijei zamijenjen drugim (zbog glasovne promjene). Alternacije (zamjene) jednoga fonema drugim u morfemu prouava znanost koja se zove morfonologija ili morfofonologija. To je dio gramatike koji prouava fonemski sastav morfema i veze izmeu sastava morfema. Izraz morfema zove se morf, npr. temeljni morfem pek ima morfe (izraze, oblike): pe(en),

mene, ovjek ljudi.

Alomorfi jednoga morfema mogu biti i potpuno razliiti, zovu se supletivni alomorfi: ja

pek(ao), pec(ivo), pe(i).

GLASOVNE PROMJENE
Fonoloki uvjetovane alternacije (zamjene). Do njih dolazi zbog prirode samoga fonema, odnosno drugaije raspodjele fonema unutar morfema. Ovoj skupini pripadaju jednaenja suglasnika (po zvunosti i po mjestu tvorbe) te udvajanje i ispadanje suglasnika. Morfoloki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog fonema, nego nekom gramatikom kategorijom (pade, lice) ili tvorbenom kategorijom (umanjenica, uveanica, zbirna imenica i sl.). Morfoloki je uvjetovano nepostojano a (kratak kratki), nepostojano e (akovec akovca), prijeglas (poljom > poljem), navezak (tad tada), zamjena l sa o (itao itala), palatalizacija (prah praina), sibilarizacija (oblak oblaci), jotacija (cvijet cvijee) te alternacije ije, je, e i i (zvijer zvjerad).

NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u razliitim oblicima iste rijei: u N jd. i G mn. nekih imenica: vrabac, vrapca, vrapci, vrabaca, narana, narane, narane, naranaa, izloba, izlobe, izlobe, izloaba u N jd. pridjeva (neodreeni oblik): umoran, umorna; modar, modra; bistar, bistra; dugaak (neodreeni vid), dugaki (odreeni vid); vjean, vjeni, siguran, sigurni u N jd. nekih zamjenica: kakav, kakva; sav, svega; nekakav, nekakva NEPOSTOJANO E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima javlja samo u nekim oblicima. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih govora u knjievni jezik, zadravaju neka svoja izvorna obiljeja. Javlja se u N i A kajkavskih imena mjesta: Belec Belca; akovec akovca; Ivanec Ivanca; Klanjec Klanjca, Vrbovec Vrbovca u N nekih kajkavskih prezimena: Gubec Gupca, Sremec Sremca, Tkalec Tkalca U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan i javlja se u svim padeima: Maek Maeka Maeku , odec odeca odecu PRIJEGLAS je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika, suglasnika c i suglasnikih skupova t, d. Prijeglas se provodi u I jd. imenica srednjega roda: poljom>poljem, suncem, igralitem, goditem u I jd. i u svim padeima mnoine imenica mukoga roda kojima osnova zavrava na palatale: ranjem, kraljem, muem, pritem, dudem.., ranjevi, ranjeva, ranjevima ; kraljevi, muevi, pritevi, dudevi Prijeglas se ne provodi u jednoslonih i dvoslonih imenica mukoga roda koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e: Be Beom, je jeom, pade padeom. NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih rijei bez kojih dotina rije moe biti, a da se njezino znaenje nimalo ne mijenja. Navezak imaju: 1. zavisni padei pridjeva: dobrog dobroga; dobrom dobromu dobrome; dobrim dobrima 2. zavisni padei zamjenica: mog moga; mom momu mome; mojim mojima; njim njime 3. prilozi: tad tada, sad sada, kad kada, nikad nikada 4. prijedlozi: s sa, k ka, nad nada, pod poda, pred preda, uz uza, iz iza

Uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on moe glasiti i nj, ali tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj. Prijedlog k moe glasiti ka ako iza njega slijedi rije koja poinje suglasnikom k ili g, odnosno suglasnikim skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu, ka knjizi, ka koli, ka zgradi. Prijedlog s moe glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s, z, ili ili suglasniki skupovi gdje je drugi suglasnik s, , z, : sa sobom, sa strahom, sa kolom, sa psom, sa Ksenijom,

ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika l samoglasnikom o na kraju nekih rijei ili na kraju sloga. Alternacija l/o provodi se: u mukome rodu glag. prid. r.: hodala, hodao, htjela, htio, itao, pisao, radio, bio; u N jd. nekih imenica mukoga roda: avao, posao, dio, kotao; u N jd. pridjeva mukoga roda: cio, mio; ispred sufiksa -ba: dijeliti dioba, seliti selidba i seoba u zavisnim padeima imenica na -lac: gledalac, prevodilac, tuilac, etelac Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. i G mn.: N jd. prevodilac, N mn. prevodioci; G jd. prevodioca, G mn. prevodilaca; Alternacija l/o ne provodi se: u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik l na kraju dugoga sloga: bolnica, jelka, znalac, alac; bijel, stalan; u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce, ogledalce; u nekih imenica sa suglasnikom l na kraju kratkoga sloga: molba, alba Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: aneo i anel, predio i predjel, seoce i selce, aneoski i anelski, cio i cijel, odio i odjel, seoski i selski PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj: velari (mekonepani suglasnici) k, g, h ispred samogl. e i katkada ispred i prelaze u palatale (nepanike) , , : vuk vue, velik veliina, rak rai, rekoh - ree; plug plue; mnogo mnoina; draga draica; duh due, prah praina; dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u palatal : mjesec mjesee, mjeseina; ptica ptiica; zec zee; dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal : vitez - vitee. K, G, H (ispred e, i ) => , , ; C (ispred e, i ) => , Z (ispred e ) => . Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova. Palatalizacija se provodi: u V jd. imenica m. r. koje zavravaju na k, g, h: (vojnik) vojnie, (drug) drue, (Bog) Boe, (puh) pue, (stric) strie, (mjesec) mjesee, (knez) knee u prezentu glagola s osnovom na k, g, h: peem (pei osnova je pek +ti peku), sijeem (sjei sjek+ti, sijeku) u 2. i 3. licu aorista istih glagola: (sjekoh) sijee, (ispei = ispek+ti, ispekoh) ispee, (dii = dig+ti, digoh) die u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: uveanice (junak) junaina, (mukarac) mukarina, umanjenice (ruka) ruica, (knjiga) knjiica, (krug) krui, (noga) noica, (muha) muica, (prah) praak te (srce) sran u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) buiti, (drug) druiti se, (prah) praiti u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) vuji, (Bog) Boji, (trbuh) trbuast, (stric) striev, (knez) kneev. Palatalizacija se ne provodi uvijek, npr. baka bakin, pjega pjegica, buha buhica, Luca Lucin, Jozo Jozin

mnom, preda mnom, nada nj

Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se pie sa , a ne sa . Navezak moe doi i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva rije, odnosno rije koja se u reenici upotrebljava kao da je nepromjenljiva: Sebinjaci svaku reenicu poinju sa ja. S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz, niz, uz : iza sna, niza stranu, uza zid. Prijedlozi nad, pod, pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se, nada mnom, poda

sa penicom, sa rzanjem, sa Brezine (Bezine).

10

SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari (mekonepani, jedrenici) k, g, h ispred samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c, z, s. Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova. K, G, H (ispred i ) => C, Z, S. Sibilarizacija se provodi: u D i L jednine imenica . r.: slika slici, majka majci, knjiga knjizi, svrha svrsi; u N, D, V, L i I mnoine imenica mukoga roda: pjesnik pjesnici, pjesnicima, pedagog pedagozi, pedagozima, propuh propusi, propusima; u N i V kratke mnoine imenica mukoga roda: ak aci, vrag vrazi, duh dusi; u imperativu nekih glagola kojima osnova zavrava na k, g, h: rei (prema rek+ti, rekao) reci, recimo, recite, pei (pek+ti, pekao) peci , tei (tek+ti, tekao) teci..., lei (leg+ti, legao) lezi... Sibilarizacija se ne provodi: u mnogim opim imenicama: liga ligi, kolega kolegi, psiha psihi, papiga papigi, juha juhi, baka baki; u imenicama odmila (hipokoristici): seka seki, zeko zeki.. u nekim imenima i prezimenima: uka uki, Luka Luki, Anka Anki, Dubravka Dubravki, Grga Grgi, Olga Olgi, Ladika Ladiki, Gliha Glihi u etnicima . r.: Beanka Beanki, Vukovarka Vukovarki, Braanka Braanki u nekim zemljopisnim imenima: Krka Krki, Kartaga Kartagi, Volga Volgi u veini tvorenica enskoga roda na -ka: bolniarka bolniarki, frizerka frizerki, novinarka novinarki, srednjokolka srednjokolki, intelektualka - intelektualki u imenica na -cka, -ka, -ka, -tka, -zga: kocka kocki, maka maki, voka voki, patka patki, mazga mazgi u nekih posuenica: Bask Baski, bronh bronhi Dvostruke likove imaju: neke tuice: flamingo flaminzi i flamingi; neka zemljopisna imena: Lika Lici i Liki, Poega Poezi i Poegi, Gradika Gradici i Gradiki, Aljaska Aljasci i Aljaski; neke ope imenice na -ska, -tka, -vka: guska gusci i guski, humoreska humoresci i humoreski, pripovijetka pripovije(t)ci i pripovijetki, travka travci i travki. JOTACIJA (jota - grki naziv slova j) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov palatalni suglasnik. Jotacija se provodi: u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): slai, blai, tii u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem, -jah): miem, voah u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen): izraen, zapamen u instrumentalu jednine imenica enskog roda (nastavak -ju): radou, pameu u zbirnim imenicama (nastavak -je): cvijee, granje nepalatal + j > palatal c+j> klicati > kliem (klic + -jem); zec > zeji (zec + -ji) d+j> mlad > mlai (mlad + -ji); roditi > roen (rod + -jen) g+j> blag > blai (blag + -ji); brz > bri (brz + -ji) h+j> mahati > maem (mah+-jem); puhati>puem (puh+-jem); suh(+-ji) > sui k+j> jak > jai (jak + -ji); skakati > skaem (skak + -jem) l + j > lj sol > solju (sol + -ju); zagrliti > zagrljaj (zagrl + -jaj) n + j > nj tanak > tanji (tan + -ji); gran(a) + -je > granje; jesen + -ji > jesenji s+j> pisati > piem (pis + -jem), piu (pis + -ju); visok > vii (vis + -ji) t+j> smrt > smru (smrt + -ju) z+j> brz > bri (brz + -ji); lagati > laem (lag + -jem > laz + -jem) Kako emo znati je li u prezentu dolo do palatalizacije ili jotacije? Stavimo glagol u 3. lice mnoine prezenta i vidimo je li dolo do promjene. Ako promjene nema (npr. od pei pek+ti peku peem), onda je to palatalizacija. Ako promjena postoji (npr. pisati pis +ju piu piem), onda je to jotacija.

11

EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije. To su glasovne promjene koje nastaju kad se izmeu usnenih suglasnika b, p, m, v, f umee suglasnik l (epentetsko l ) koji s glasom j ini novi suglasnik lj : b + l + j > blj groblje (grob + l + je); grublji (grub + l + ji) p + l + j > plj gluplji (glup + l + ji); snoplje (snop + l + je) m + l + j > mlj grmlje (grm + l + je) v + l + j > vlj ivlji (iv + l + ji); mravlji (mrav + l + ji); zdravlje (zdrav + l + je) f + l + j > flj Vakuf > Vakufljanin (Vakuf + l + janin)

JEDNAENJE SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po zvunosti i po mjestu tvorbe)


1. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI Zvuni suglasnici Bezvuni suglasnici b p d t g k z s d f c h

Do jednaenja dolazi kada se dva suglasnika razliita po zvunosti nau jedan pokraj drugoga. Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi suglasnik)! Openito pravilo: kad se bezvuni suglasnici nau ispred zvunih, prijei e u svoje zvune parnjake i obrnuto. (Sz = suglasnik zvuni; Sb = suglasnik bezvuni) Sz+Sz > Sz Sz => zvuni suglasnik moe stajati samo ispred zvunoga suglasnika: iz+graditi > izgraditi Sb+Sb> SbSb =>bezvuni suglasnik moe stajati samo ispred bezvunoga: s+topiti > stopiti 1. Sz + Sb > SbSb => zvuni ispred bezvunoga prelazi u svoj bezvuni par: b/p: rob+stvo > ropstvo; vrab+ca > vrapca; gib+ka > gipka; d/t: slad+ka > slatka; g/k: bog+ca > bokci; z/s: odlaz+ka > odlaska; iz+kopati > iskopati; uz+put > usput Odstupanja u pisanju zvunoga suglasnika d (ne prelazi u t ili ne ispada) u trima sluajevima: 1. d u predmecima ispred bezvunih c, , , s, : nadcestar, odcijepiti, podcijeniti, podcrtati; nadovjean, odepiti, podiniti; odunuti, odutjeti; nadsvoditi, odseliti, odsjek, predsjednik, odsutan, predstava, podstavljen; nadumar, oduljati se, odetati se, poditi... 2. d u sloenicama s predmecima ispod- i iznad-: ispodprosjean, iznadprosjean 3. d u drugim sloenicama zbog jasnoe: naddravni, naddrutveni, poddijalekt, podtajnik, podtip, predturski. Kad osnova rijei zavrava na bezvune skupove st i d, u tvorbi ispred zvunoga suglasnika najprije ispada t, a onda se provodi jednaenje: gost+-ba>gosba=>gozba; vjet + -ba > vjeba => vjeba. 2. Sb+Sz > SzSz =>bezvuni suglasnik ispred zvunoga prelazi u svoj zvuni par: p/b: top+dija > tobdija; t/d: svat+ba > svadba, kosit+ba > kosidba; katkad k/g: burek+dija>buregdija; s/z: glas+ba>glazba; s+biti>zbiti; /d: naru+ba> narud+ba, narudbenica Odstupanja od drugoga pravila, pisanje u nekim oblicima: u sloenicama u kojima su prvi dio brojevi, npr. petgodinji, dvadesetgodinji, tisugodinji u predmecima stranoga podrijetla, u imenima i u nekim sloenicama: adhezija, Habsburgovci, jurisdikcija, postgalenski, postdiplomski, podtekst 2. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu) Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga nau dva suglasnika razliita po mjestu tvorbe. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome. Jednaenje po mjestu tvorbe provodi se kod samo etiri suglasnika: s, z, h, n.

12

1. s + , , lj, nj, > (Prednjojezini) umnik s ispred (srednjojezinih) nepanika , , lj, nj prelazi u svoj (srednjojezini) parnjak, nepanik: misao (mislju) > milju; s + epati > epati; (iz+arati) >isarati > i()arati, nositi (nosnja) > nonja; bijesan (bjesnji) > bjenji To se jednaenje katkad provodi poslije neke druge promjene, npr. jednaenja po zvunosti: izupati (isupati) > iupati; jotacije: list + je > (listje lise) > lie. 2. z + , d, lj, nj, > umnik z zamjenjuje se ispred , d, lj, nj nepanikom : kazniti (kaznjiv) > kanjiv; paziti (pazljiv) > paljiv; voziti (voznja)>vonja; miraz+dijka>miradijka; razariti > raariti > raariti, kukuruz-njak > kukurunjak, mlaz-njak > mlanjak. Zamjena suglasnika z nepanikom dogaa se i poslije neke druge promjene, npr. jotacije: grozd (grozdje groze) > groe. Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u i , ne jednae se: ako njima zavrava predmetak (prefiks), a lj i nj su na poetku korijena: sljubiti, izljubiti, razljutiti, iznjuiti, raznjihati; ako su l i j rezultat jotacije (l + j, n + j), nastali stapanjem s glasom j nakon kraenja korijenskoga sloga, npr. sljepoa (prema slijep), snjeiti (prema snijeg), ozljeda (prema ozlijediti), bjesnjeti (prema bijesan). 3. h + , > Suglasnik h zamjenjuje se nepanikom ispred nepanika i : orah (orahi)> orai; trbuh (trbuhi)>trbui; drhtati i dahtati drhem, dahemi drem, daem (vrijede oba lika) 4. n + b, p > mb/nb, mp/np Kad je zvonanik n na kraju korijenskoga morfema, a sufiks zapoinje usnikom b, zamjenjuje se nosnikom m (n /m): stan + beni > stambeni; obran + beni > obrambeni; hiniti (hinba) himba, zelemba, prehrambeni, crmpurast ... Jednaenje se ne provodi u pisanju sloenica kad je n na kraju prvoga dijela sloenice (u pismu n, u izgovoru uvijek m): jedanput, izvanbrodski, vodenbuba, izvanbrani ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA STAPANJE SUGLASNIKA Kada se jedan uz drugoga nau dva ista suglasnika, oni se stapaju u jedan suglasnik. Pridjev bezvuan sloenica je nastala od predmetka bez- i pridjeva zvuan: pojavila su se dva jednaka suglasnika (-zz-), tzv. udvajanje (geminiranje), od kojih jedan ispada: bez + zvuan > bezzvuan > bezvuan. Slino i preddvorje > predvorje; Rus + ski > russki > ruski; bezakonje, obeznaniti, odahnuti, odijeliti. JEDNAENJE I STAPANJE / ISPADANJE SUGLASNIKA U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje suglasnika po zvunosti, a onda dolazi do stapanja/ispadanja: pet + deset > peddeset > pedeset; iz + sipati > issipati > isipati; iz + shod > isshod > ishod; Englez + ski > englesski > engleski; od + tud > ottud >otud; iseljenje, iscrpiti U nekim se rijeima najprije provodi jednaenje po mjestu tvorbe, a onda ispadanje: bez + ini > beini > beini; raz + ariti > raariti > raariti. U nekim rijeima provedena su oba jednaenja suglasnika, a zatim stapanje/ispadanje: iz + arati > (zvuno jedn.) isarati > (mjesno jedn.) iarati > (stapanje) iarati; raz + iriti > ras + iriti > rairiti > rairiti; est + deset > esddeset > ezddeset > ezdeset. Odstupanje od ispadanja. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju: u superlativu pridjeva koji poinju zvonanikom j: najjednostavniji, najjasniji, najjeftiniji, najjai, najjuniji

13

u nekim sloenicama (radi jasnoe) iji korijen poinje istim suglasnikom kojim zavrava predmetak: naddravni, jedna dvadesettreina (1/23), izvannastavni, kreppapir, hiperromantian, superrevizija, kilogrammetar, nuzzarada. Dvojako pisanje Doputeno je dvojako pisanje nekih rijei, to ne znai da se ti oblici razliito i izgovaraju, npr. zadaci i zadatci, pogoci i pogodci. U nekim oblicima moe se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t. Doputeno je dvojako pisanje troslonih i vieslonih imenica na dac, -dak, -tac, -tak, tj. s uvanjem ili bez uvanja polazne osnove u pisanju: mladac mladci /mlaci; pogodak pogodci/pogoci; mlatac mlatci /mlaci; svetak (blagdan) svetci/sveci. Izuzete su tri rijei: oci, suci, sveci (od svetac). ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA D, T, S U nekim oblicima moe doi do ispadanja suglasnika d i t:: 1. d i t ispred c i sudac (sudca) > suca, suci; otac (otca) > oca, oci; svetac (svetca) > sveca, sveci; svetev > sveev 2. d i t ispred sufiksa tina (u izvedenicama): Hrvat + tina (hrvattina) > hrvatina; Buzet ( Buzettina) > Buzetina 3. d i t u suglasnikim skupovima st, t, zd, d ispred nekog drugog suglasnika (osim r, v ): bolestan (bolestna) > bolesna, bolesno; godite (goditnji) >godinji, godinje; nudan (nudna) > nuna, nuno 4. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks nae iza suglasnika i (suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom ski, a korijen im zavrava na - ili ): pjeva + -ski pjevaski => pjevaki; ribi + -ski ribiski ribiki; igraki, osnivaki plemi + -ski plemiski => plemiki; Gospi + -ski > gospiki; zapreiki Odstupanje od ispadanja: u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t, ve ostaje suglasniki skup st na kraju korijena, tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim rijeima stranoga podrijetla: aorist + ni > aoristni; azbestni, protestni t i s ne ispadaju u rijeima koje zavravaju sufiksima -ski, -stvo: grad + -ski > gradski; brodski, ljudski, sudski, bratski, hrvatski,brat + -stvo> bratstvo; hrvatstvo, sredstvo, sudstvo d ne ispada u sloenica na -to: budto, kadto, pokadto

ALTERNACIJE ije / je / e / i
Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata (, tzv. rogatog e) danas se nalazi ije (svijet), je (svjetlost), e (vredniji) ili i (vidio). U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se biljei troslovom ije. Ima razlikovnu ulogu: U prvom dijelu knjige govori se o umjetnikom djelu. Nekad se pisao ie, a posljednjih stotinu godina pie se ije. Gdje se (uvijek dugi) dvoglasnik izgovara, tu se pie ije.

KRAENJE I DULJENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije /je / e/ i) Do razliitih realizacija (odraza ili refleksa) jata najee dolazi jer se dugi slog krati (ije u je, e ili i, npr. bijel bjelji) ili se kratki slog dulji (je prelazi u ije: razumjeti razumijevati). DULJENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije) Duljenjem postaje dvoglasnik ie (pie se ije) u sljedeim tipovima i rijeima: 1. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvrenim glagolima i glagolskim imenicama (ako u svrenom obliku nije u osnovi rije mjera, mjesto i sjesti): dospjeti: dospijevati, dospijevanje; odoljeti: odolijevati, odolijevanje; razumjeti: razumijevati, razumijevanje; zapovjediti: zapovijedati, zapovijedanje; (Iznimke: mjera zamjeriti: zamjerati, zamjeranje; mjesto namjestiti: namjetati, namjetanje; sjesti zasjesti: zasjedati, zasjedanje). 2. Na mjestu osnovnoga e, i u rijeima letjeti, lei, liti, njihovih sloenica i sloenica sa -zreti u poloajima u kojima se taj slog dulji, dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati, lijetanje, lei: lijegati, lijeganje, dozreti: dozrijevati, dozrijevanje, liti: lijevati, lijevanje

14

3. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre- dulji pa u prijeimamo dvoglasnik ie (ije) prijekor prema prekoriti, prijelaz prema prelaziti, prijedlog (predloiti), prijelom (prelomiti), prijenos (prenositi), prijepis (prepisati), prijevod (prevoditi), prijevoz (prevoziti); u drugih ostaje -pre : pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet, prerez, presjek, preskok To je zato to se neke takve imenice govore i s kratkim naglascima na -pre, npr. prevrat, prebjeg, pretek, pa se taj -pre samo produljio, a nije se zamijenio dvoglasnikom. U kolebanju izmeu likova sa -pre i prije- bolje je upotrijebiti likove sa prije-. 4. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice umijee, dospijee i prispijee. 5. U pojedinanim rijeima: htijenje (uz htjenje) prema htjeti; mnijenje (mniti, mnim); pijevac,

pijetao (pjevati); odijelo (odjeti), opijelo (opjevati), sijelo (sjesti).

U ostalim rijeima, koje su u pretenoj veini, duljenjem ne postaje dvoglasnik, nego samo dugo je: u genitivu mnoine: mjesto mjesta, djelo djela, vjera vjera, medvjed medvjeda ispred dva suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v : djelo djelce, vjera vjerna, vjernik u sloenicama tipa kutomjer, polumjer, toplomjer u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva, djevin, djevac; djed: djedo u nesvrenih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi rijei mjera, mjesto i sjesti : zamjerati, namjetati, zasjedati (V. gore toku 1.) u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac bezvjerje, krivovjerac krivovjerje, licemjer licemjerje, proturjeiti proturjeje. Takoer i u troslonih izvedenica s dvoglasnikom u osnovi: izvijestiti izvjee, obrjeje / obreje, uz kolebanje jer je: naslijediti naslijee i nasljee, ali samo korijenje, porijeje i u rijeima: mjerov (mjera), vjetac, vjetica, pjev (pjevati), bdjenje (bdjeti), htjenje/ htijenje Glagol sjei i njegove sloenice imaju u jednim oblicima je, a u drugima dvoglasnik ie (ije): sjei, sijeem, sijee, sijeci, sijekui, sijecijah, sjekao, sjekla, sjeen ;

nema u korijenu odraz jata, dobro je spomenuti da se javlja u sljedeim kategorijama i rijeima: u prez. glag. biti, liti, piti, iti, umjeti (i sloenica), sloenica sa -htjeti, -spjeti i smjeti, brijati i sl.: liti lijem, piti - pijem, iti ijem, umjeti umijem, razumjeti razumijem, sporazumjeti sporazumijem, smjeti smijem, prohtjeti prohtijem, dospjeti dospijem, prispjeti prispijem, uspjeti uspijem , brijati brijem glagoli bdjeti, vreti i njihove sloenice, u prezentu (uz bdim, bdi, probdim, probdi, vrim, vri, provrim, provri), imaju i troglasovni slijed ije: bdijem, probdijem, vrijem, Glagol zreti u znaenju gledati u sloenici nazreti, obazreti, prozreti ima prezent nazrem, obazrem, prozrem U znaenju sazrijevati (uz zrem i zrim, sazrem, sazrim) ima i likove s troglasovnim slijedom: zrijem, sazrijem pridjevi s mofemnom granicom u padeima: niijega, novijega G jd. imenica na -ija kao kutije, rakije prilog prije enski lik broja dva dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dvie) zastarjeli zamjeniki i pridjevni likovi na -ijeh, -ijem(a), npr. tijeh, dragijeh, tijem, u vie posuenica: dijeta, garsonijera, garderobijer, higijena, hijena, orijent, orijentacija

odsjei, odsijeem, odsijee, odsijeci, odsjekoh, odsijee, odsjekosmo, odsjekavi, odsjekao Tako je i u glagola isjei, nasjei, podsjei, posjei, presjei, rasjei, sasjei, usjei, zasjei Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se pie troslovom ije), dakle, rije

provrijem

dragijem(a)

KRAENJE KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < je/ e/ i) Imenice i imenske rijei U mnoinskih oblika jednoslonih imenica mukog roda: svijet svjetovi, bijes bjesovi.. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mnoini neke imenice ne krate korijenski slog, dvoglasnik ostaje: lijek lijeka lijekovi; dio dijela dijelovi; tijek tijeka tijekovi; brijeg brijega bregovi / brjegovi; smijeh smijeha smijehovi. Kratka mnoina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi, brijezi, korijeni...

15

U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog produuje, krati se korijenski slog): dijete djeteta; tijelo tjelesa; vrijeme vremena/vrjemena U oblika s tri uzastopna duga sloga: slijedei (glag. pril. sad.) sljedei (pridjev), npr. Slijedei uitelja, uao je sljedei uenik.; svijetlei svjetlei (npr. svjetlei objekt); kolijevka koljevaka; pripovijetka pripovjedaka; popijevka popjevaka U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel bjelji, najbjelji; vrijedan vrjedniji najvrjedniji; bijedan (naj)bjedniji; trijezan (trezven, srb.!) (naj)trjezniji; lijepo Nijedan pridjev u hrv. standardnom jeziku nema u komparativu i superlativu ije. U prednaglasnome poloaju: primijeniti primjenjivati; procijeniti procjenjivati; sprijeiti spr(j)eavati; zaprijeiti zapr(j)eivati; rijeiti rjeavati; razrijeiti razrjeavati; lijep ljepota; slijep sljepoa; bijel bjelina; cijel cjelovit; grijeh gr(j)ehota; brijeg br(j)egovit; bijel bjeloput; lijev ljevoruk U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti promjena; odijeliti odjel; lijepiti ljepilo U zbirnih imenica na -ad: drijebe dr(j)ebad; zvijer zvjerad; U izvedenica na -ar i -ak: cvijee cvjear; lijek ljekar; lijev ljevak (ljevoruk ovjek) U deminutiva (umanjenica) na -i, -i, -ica, -ica: mijeh mjei; korijen korjeni; grijeh gr(j)ei; trijeska tr(j)eica U augmentativa (uveanica): svijet svjetina; mijeh mjeina; brijeg br(j)eina U pridjeva na -ast, -cat , -it: bijel bjelkast; cijel cjelcat; vijek vjeit; rjeit, korjenit U sloenih pridjeva tipa gologlav: dugovjek, skupocjen, bjelokos, sjedokos, ljevoruk...

(naj)ljepe

Izvoenje iz ve izvedenih rijei ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit cjelovitost; rjeit rjeitost; prijelaz prijelazni. Glagoli Ije prelazi u je kada od svrenoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvreni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti). Krati se jer je jat tada u prednaglasnom poloaju: dodijeliti dodjeljivati, ocijeniti ocjenjivati, razmijeniti razmjenjivati, rijeiti rjeavati, primijeniti primjenjivati. Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida, obino kada od svrenoga glagola koji u osnovi ima je tvorimo nesvreni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti): dospjeti dospijevati, podsjei podsijecati, sagorjeti sagorijevati, razumjeti razumijevati. Iznimka! Ako je u osnovi svrenoga glagola mjera, mjesto ili sjesti, ostaje oblik -je: zamjeriti se zamjerati, premjestiti premjetati, nasjesti nasjedati. E ili i prelazi u ije. Prema osnovnom e i i letjeti: lijetati, lijetanje; lei: lijegati, lijeganje; liti: lijevati, lijevanje; zreti: sazrijevati. Iznimka! U prezentu imaju ije glagoli umjeti: umijem, razumjeti: razumijem; -htjeti: prohtjeti, prohtijem; -spjeti: dospjeti, dospijem; smjeti: smijem. Ije ili je prelazi u i. Kad se je i ije nau ispred o, prelaze u i . Glagolski pridjevi radni od glagola voljeti: volio, voljela, voljelo; ivjeti: ivio, ivjela, ivjelo; vidjeti: vidio, vidjela, vidjelo; eljeti: elio, eljela, eljelo; crvenjeti se: crvenio se, crvenjela se, crvenjelo se; stidjeti se: stidio se, stidjela se, stidjelo se; htjeti: htio, htjela, htjelo. Iznimke: sjeo, odsjeo, zapodjeo i vreo, zreo (uz glagole vrio, zrio. Pridjevi su samo vreo i zreo.) Pravilo ne vrijedi samo za glagole. Isto se dogaa u rijeima: cijeo >od cijel > cio cijela; dio dijela.) Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadrat e ga i u ostalim oblicima: grijeiti, grijeim, grijeili. Isto se ponaaju glagoli koji imaju skup -je (tjerati, tjeram, tjerali). Iznimke: sjei, drijeti i mrijeti i njihove sloenice (posjei, prodrijeti, umrijeti...): sjei sijeem, drijeti drem (zast.; derati), mrijeti mrem; posjei posijeem, prodrijeti prodrem, umrijeti umrem

16

NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA


NAGLAENE I NENAGLAENE RIJEI SLOG je najmanja izgovorna jedinica, dio rijei koji se izgovara kao cjelina. U rijei je onoliko slogova koliko rije ima samoglasnika. Uz samoglasnike. u HSJ nosilac sloga moe biti i r (br-do). Slogotvorni mogu biti i l, lj, n, obino kao zavrni suglasnici iza dugoga sloga, i to u posuenicama iz stranih jezika: bi-cik-l, Krem-lj, njut-n, kned-l, monok-l, den-tl-men. Fonem koji moe biti nosilac sloga naziva se slogotvornim ili silabikim fonemom. To su samoglasnici i neki sonanti (r, l, lj, n). NAGLASAK (AKCENT) jest isticanje sloga visinom i jainom glasa. Naglaeni slog istie se jainom, trajanjem i intonacijom, npr. kazalite. Jaina (intenzitet) naglaeni dio rijei izgovaramo jae. Trajanje (kvantiteta) naglaeni slog moe biti dug ili kratak. Intonacija (kretanje tona) moe biti silazna (ton se sputa) ili uzlazna (ton se podie). PROZODIJA je znanstvena disciplina (gr. prosodia = naglasak + trajanje/kvantiteta) koja prouava prozodijske jedinice ili prozodeme: naglaske, jainu, trajanje i intonaciju. Ona je dio fonologije. Naglasni sustav (akcentuacija) hrvatskoga standardnoga jezika sastoji se od PROZODEMA: etiri naglaska (dva duga i dva kratka, dva uzlazna i dva silazna) nenaglaene kraine i (zanaglasne) duine. Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika zasniva se na novotokavskom etveroakcenatskom sustavu (starotokavski ima tri akcenta). Veina hrvatskih narodnih govora ima tri naglaska: obino dva duga, ali samo jedan kratak. Razdioba (distribucija) naglasaka U naelu jedna rije ima samo jedan naglasak. Odstupaju od toga dulje rijei, i to: sloenice, npr. svijetlozelen, pedesetogodinjak, elektrotehnika; polusloenice: spomen-ploa superlativi, npr. najplemenitiji, najpoznatiji. Jedan je naglasak primaran, glavni, npr. u superlativu je na osnovi. Nenaglaene rijei nemaju svoj naglasak, nego se izgovaraju zajedno s rijeju ispred sebe (doi u, ako vam se, danas je) ili s rijeju iza sebe (u kui, na Hvaru). Naglasnu (izgovornu) cjelinu ini naglaena rije i nenaglaena rije ispred ili iza nje koja se uz nju vee u izgovoru. Dobro mi je. (1 cjelina) uri ti se? (1 cjelina) Ne elim vam/ smetati/ u radu. (3 cjeline) VRSTE NAGLASAKA Hrvatski standardni jezik ima 4 naglaska: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ^ ` lav, san, riba, j agoda, p uniti, otar, s ir mjka, plv, dn, ptam, lt, brd slo, zdati, odvditi, zapstiti, izmknuti, planna trba, ptati, naslgati, mekac, razjpiti, prepisvanje

MJESTO NAGLASKA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU Ne moe svaki naglasak stajati na svakom mjestu u rijei. Tri (odnosno etiri) su osnovna pravila: 1. Jednoslone rijei imaju samo silazne naglaske: ) ) grd , grad , lk , l uk , ps , p as, t r g , c r n , n ov , n... 2. Dvoslone rijei imaju sva etiri naglaska na prvome slogu: mjka, rka, r iba, nga, na, slo, ran, para, pra, bmba, d obar, tma itd. 3. Troslone i vieslone rijei imaju na prvome slogu sva etiri naglaska, a na sljedeima samo uzlazne: Krlovac, sj enica, sjnica, g odina, prlika, slobda, potak, visna, mjstorica, talite, psljedica, pstojanost, hladvina, poduze, organizrati, nakupvati itd. 4. Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim rijeima ne stoji naglasak.

17

NENAGLAENA (ZANAGLASNA) DUINA U rijeima pamenje, hrvatsko, kazalite, cijeli, pozornicu oznaeni samoglasnici nisu naglaeni, a izgovaraju se dulje to su samoglasnici s nenaglaenim duinama: pmnje, Nenaglaena duina nalazi se iza naglaenoga sloga (vee se uz naglasak ispred sebe). Moe se nalaziti u osnovnom obliku neke rijei (kzalte), na tvorbenom sufiksu (dk) ili na nastavku (dbrh). Oznauje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi. Najei nastavci na kojima se nalazi nenaglaena duina: padei imenica: G jd. . r.: tm, vod; I jd. s.r.: tmm, vdm; G mn. svih r.: plj; odreeni oblik pridjeva: bijl, bijlga, bijlme itd.; nastavci za prezent.: gledm, gled, gled itd.; glag. prilog sadanji: taji, pi; glag. prilog proli: protvi, napsvi. NENAGLAENE RIJEI Naglasnu (izgovornu) cjelinu ini jedna naglaena i jedna ili vie nenaglaenih rijei koje se izgovaraju zajedno s naglaenim rijeima ispred ili iza sebe. U naglasnoj (izgovornoj) cjelini uvijek je samo jedan naglaeni slog uz jedan ili vie nenaglaenih. slogova (i brat e). S obzirom na naglasak, rijei mogu biti: naglaene rijei ili naglasnice (tonike rijei) ili klitike (rijei s vlastitim naglaskom) nenaglaene rijei ili nenaglasnice (atonike rijei) enklitike i proklitike (rijei bez svog vlastitog naglaska koje se s rijeju ispred ili iza sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu) PROKLITIKE (PRISLONJENICE, PREDNAGLASNICE) (prepozitivne atonike) jesu nenaglaene rijei ispred naglaenih (tonikih). Nemaju vlastitoga naglaska, pa se s rijeju (naglaenom) ispred sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu (gr. proklino, stavim naprijed). Dvosloni veznici (ili, niti) i neki prijedlozi (iznad) imaju svoj naglasak. Proklitike su: prijedlozi svi jednosloni prijedlozi: od, do, u, za, s(a) Tko je uz tebe bio na izlobi? dvosloni prijedlozi: meu, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko: Pourimo prema koli! Oko kole skau djeca.; svi trosloni s prefiksom iz-: ispod, iznad, izmeu veznici: a, i, ni, da, *(kad) (*kad moe biti i naglaen) Nema ni nje ni njega. negacija: ne Ne oekuj previe. Prelazak naglaska na proklitiku Prednaglasnice su nenaglaene kad se nau ispred rijei s uzlaznim naglaskom. Kada se proklitika nae ispred rijei sa silaznim naglaskom, naglasak moe prijei na proklitiku: urim u grad. Naglasak koji prelazi na proklitiku moe biti: kratkouzlazni (Nita n znm.) i kratkosilazni (urim u grd.) Naglasak obvezatno prelazi: a. nijenica ne i glagol: n ujm; b. prijedlog i mnom: pred mnm. ENKLITIKE (NASLONJENICE, ZANAGLASNICE) (postpozitivne atonike) jesu nenaglaene rijei koje se nalaze iza naglaenih. S rijeju (naglaenom) iza sebe spajaju se u jednu naglasnu cjelinu (gr. enklino, naslanjam). Enklitike su: glagolske nenagl. oblici prezenta pom. glag. biti: sam, si, je, smo, ste, su. Tu mi je. nenagl. oblici aorista pom. gl. biti: bih, bi, bi, bismo, biste, bi. Zar bi i oni doli? nenagl. oblici prezenta pom. gl. htjeti: u, e, e, emo, ete, e. Danas e doi. zamjenike nenagl. oblici osobnih zamj. u gen.: me, te, ga, je, nas, vas, ih. Vidim ga. u dativu: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. ini mi se da je tako. u akuzativu: me, te, ga (nj), ju (je), nas, vas, ih. elim te neto pitati. nenaglaeni oblici povratne zamjenice: se, si. Ona se veseli. estica (rijeca) li : eli li to uistinu?

hrvtsk.

18

Enklitiku esto stavljamo na mjesto gdje ne moe stajati! U reenici Prole subote sam bila u kinu. enklitika sam nalazi se iza stanke (pauze) prole subote izgovaramo zajedno, iza naglasne cjeline dolazi stanka pa se enklitika nema na to nasloniti. Dakle, iza naglaene cjeline i stanke ne moe stajati enklitika nego samo naglaena rije! Pravilno je: Prole subote bila sam u kinu. ili Prole sam subote bila u kinu. Ne valja: Ivan Vidovi je bio Treba: Ivan Vidovi bio je ili Ivan je Vidovi bio Pogreno: U novoj godini me mnogo toga veseli. Pravilno: U novoj godini mnogo me toga veseli. Redoslijed enklitika Pravila: Prvo dolazi glagolska pa zamjenika: Molio bih te. (Iznimka! Glagolska enklitika je 3. lice jedn. prez. pom. gl. biti uvijek dolazi na zadnje mjesto, pa tako i iza zamjenike: Poelio mu je sreu.); Od dvije zamjenike enklitike, najprije ona u dativu: Ako mu je pokloni, bit e sretan. Ako se nau zajedno sljedee enklitike, poredak je ovakav: rijeca li, *glagolska enklitika (osim je na zadnje mjesto), zamjenika enklitika u dativu pa zamjenika enklitika u genitivu i akuzativu: Smatra li da e mu ih pokazati? Kako li e mu se obradovati! eli li rei da joj

ih je dao?

VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA


RAZLIKOVNA SREDSTVA NA RAZINI RIJEI Fonemi (glasovi) su odsjena (segmentna) razlikovna sredstva sami nemaju znaenje, ali kao najmanji odsjeci glasovnoga lanca slue razlikovanju rijei. Osim fonema, razlikovna sredstva su i ona koja biljeimo iznad rijei, iznadodsjena (suprasegmentna) razlikovna sredstva naglasak, duina i intonacija. RAZLIKOVNA SREDSTVA NA RAZINI REENICE Obavijesni subjekt i obavijesni predikat. Kad sastavljamo neki tekst, uvijek idemo od poznatoga (staro) k nepoznatom (novo). Po obavijesti koju nosi (obavijesno ustrojstvo), reenica se dijeli na obavijesni subjekt (staro, poznato) i obavijesni predikat (novo). Reenini naglasak (logiki naglasak). Misao, pa onda i reenica, kree se od poznatoga ka nepoznatome. Ivan (poznato, obavijesni subjekt) je prole godine bio u Zagrebu (nova obavijest, obavijesni predikat). Odsjeci koji znae obavijesni predikat nose novu obavijest, pa su prema tome i smisleno ili logiko sredite reenice. Zato ih i izgovaramo jae od odsjeaka koji znae obavijesni subjekt. Logiki naglasak je najee upravo na onom dijelu obavijesnog predikata koji nosi novu obavijest, dakle, na kraju reenice. Ima rijei koje na sebe privlae logiki naglasak, npr. sav, posve (sasvim), savreno, potpuno itd., slino i neke zamjenice i prilozi, npr. On je potpuno lud. Svaka rije u reenici, ovisno o situaciji, moe imati logiki naglasak. O njemu ovisi smisao reenice. Logika pauza (stanka) Reenine sintagme su skupovi rijei, dijelovi reenice koji imaju odreeno znaenje i odreenu intonaciju (a odvojeni su odreenom pauzom). Prva je sintagma (Drugi dio moga kolovanja) nezavrna, a druga (zapoeo je prole godine) zavrna. Izmeu je sintagmatska ili logika pauza (stanka). O njoj ponekad ovisi smisao reenice (Hodati dugo, nije mogao. Hodati, dugo nije mogao. Ili: Ono to su djeca namjeravala uiniti psu, nije bilo bolno. Ono to su djeca namjeravala uiniti, psu nije bilo bolno.). Psiholoka, pak, pauza naglaava emociju. Reenina intonacija (logika melodija) Kretanje reeninoga tona (melodijska linija reenice) odreuje reeninu intonaciju (melodiju). I o njoj ovisi smisao reenice. Saznali su. (izjavna reenica intonacija uglavnom uzlazno-silazna). Saznali su? (upitna reenica intonacija obino uzlazna). Saznali su! (usklina reenica intonacija obino uzlazna, a prema kraju se sputa). Budui da razlikuje znaenje reenice (ima razlikovnu ulogu), naziva se logika melodija. Prozodijske jedinice (stanka, intonacija) istovremeno su i vane vrednote govorenoga jezika u svakodnevnim govornim situacijama naim rijeima dajemo dodatno znaenje.

19

VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA (saetak) Intenzitet je pojaanje napetosti govora. Stanka je odsjeak govornog vremena u kojem se ne izgovara tekst. Intonacija je kretanje reeninoga tona. Tempo (govorna brzina, vrijeme u kojem se govor odvija) je broj izgovorenih slogova u jedinici vremena. Ritam je ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja govora, napetosti i poputanja napetosti i sl. Modulacija, timbar, boja glasa je usklaivanje glasa s emocijom ili smislom. KAKO ZAPISATI VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA Ono to su u govorenom jeziku govorne vrednote, u pismu je interpunkcija. Reenini interpunkcijski znak zove se razgodak.

PRAVOPISNI ZNAKOVI: toka (.), upitnik (?), usklinik (!), zarez (,), toka sa zarezom (;), dvotoje (dvotoka) (:), crtica (), spojnica (-), trotoje (trotoka) (), vietoje (), navodnici (), polunavodnici ('), zagrade ( ) [ ] { }, kosa crtica ( / ), zvjezdica (*), izostavnik (apostrof) ('), znak jednakosti (=), znak za vie, dalo je (>), znak za manje, postalo je (<), naglasci ( , `, ^, ), znak duine (), krii (+), luk ), znak manje (minus) (), znak vie (plus) (+), znak mnoenja (X), znak diobe (dijeljenja) (:), znak ponavljanja (,,). TOKU piemo: na kraju izjavne reenice; kad se naslov sastoji od nekoliko cjelina: Fonem. Alofon. Fonetika i fonologija. iza kratica: npr., i sl., dr., mn. Toku ne piemo: iza trotoja ili crtice koji oznauju da misao nije zavrena: Ali, mi smo samo htjeli Dobro je na kraju naslova: Od reenice do teksta (naslov knjige), Cvijee u vazi (slika); iza sloenih (sastavljenih) kratica, oznaka mjernih jedinica, kemijskih simbola: PBZ, HAZU; m,

da ste doli, samo L, V, H, Ca

UPITNIK piemo: na kraju upitne reenice; ako se pita samo dijelom reenice (ili jednom rijeju), iza upitnika dolazi malo slovo: Znali smo Upitnik ne piemo: na kraju neupravnoga govora: Pitali su ga zato tako govori. ako je u naslovu upitna reenica, ali naslov vie objanjava ono to slijedi nego to pita: Tko je ega sit (pjesma Z. Baloga). USKLINIK piemo: na kraju uskline reenice; iza vokativa i iza usklika na kraju reenice (ako to elimo posebno naglasiti): Trebao bi to na poetku pisma iza imena onoga kome se obraamo: Dragi Ivane! Sretno sam stigao. iza pojedinih usklinih rijei u reenici: A on njega pljus! i pobjegne. kada se usklik posebno istie, stavljaju se dva ili tri usklinika: Sve znamo!!! Samo tako!! u zagradama, sam ili uz neke rijei, kada se eli neto istaknuti ili posebno upozoriti: (sic!),

da e doi, ali kada? tko bi znao.

znati, Ivane!; Uf, uf; gotovo je!

Usklinik ne piemo: u naslovu: Poplave prijete gradu Ali! Kada se neto eli posebno istaknuti ili kada je sastavni dio nekog drugog naslova, usklinik se moe pisati i u naslovu: Nafta u moru! Nai su prvi!

Dola su samo tri (!) uenika.

20

UPITNIK I USKLINIK / USKLINIK I UPITNIK dolazi u upitnim i usklinim reenicama koje istovremeno izraavaju i pitanje i uenje, odnosno i uenje i pitanje: I ti misli da u te ja tek tako pustiti?! Ali ja elim ii sama. eli!? ZAREZ Tri su glavna naela za pisanje zareza: nizanje (nabrajanje), naknadno dodavanje isticanje (posebno suprotnosti). nizanje (nabrajanje) naelo usporednosti: More je tiho, zagonetno i umirujue. Nezavisno pisanje imena mjesta i nadnevka: Zagreb, 30. svibnja 1991. Pisanje bibliografskih podataka: Petar egedin, O prozi Vladana Desnice, u knjizi Rije o rijei, Naprijed, Zagreb, naknadno dodavanje: Svi su ve otili, tj. nije bilo nikoga. Atribut i apozicija (imeniki dodaci) odvajaju se kada su iza imenice na koju se odnose: Nala sam olovku, zelenu. Ivan Maurani, velik pjesnik, bio je i hrvatski ban. Iza reenice, nezavisne i zavisne, koja se osjea naknadno dodanom: Doao je slavni igra, koji je imao plavu kosu. Vokativ uvijek odvajamo zarezom: Brate, pomozi! Daj apu, Popi! I tako, dragi, idem. Prilozi i rijece kojima se izrie stav, a nisu vre povezani s ostalim dijelovima ili su umetnuti, odvajaju se zarezom: dakako,

1960, str. 101.

Zarez ne piemo: kada piemo vie prilonih oznaka raznovrsnih po znaenju: Predavanje je 27. rujna u

dabome, dakle, doista, jamano, meutim, moda, naprotiv, zaista, naravno, nesumnjivo, neosporno, sigurno, vjerojatno, zacijelo. suprotnost: Ispred rijei i reenica sa suprotnim veznicima: a, ali, nego, no, ve i dr. Jedni su dolazili, a drugi odlazili. isticanje rijeima i, i to: Htio ga je posjetiti, i to odmah. Volio je more, i sunce, i borove. inverzija (kad zavisna reenica dolazi ispred glavne): Dok ostali spavaju, ti si budan. Zavisna iza glavne kao naknadno objanjenje: Danas emo doi, kako smo se i dogovorili. Gradskoj knjinici u 12 sati. U Zagrebu 1. sijenja 1999.

u nizanju dijelova jednog ispod drugog bez obzira na oblike oznaavanja u vezama poput jedan jedini, nov novcat, jedva jedvice u sastavnim i rastavnim reenicama: Htio je kruha i igara. Ili napii sve ili ostavi za sutra. Bez obzira na naelo suprotnosti, zarez ne piemo kada se veznik nego nadovezuje na komparativ: Jesi li danas sretniji nego juer? te ispred nego, ve u vezi sa ne samo: Ne samo da je zakasnio nego se nije ni javio. Pisanje ili nepisanje zareza u nizanju razliitih skupova rijei odreuje njihovo znaenje: Ne elim govoriti. Ne, elim govoriti.

TOKA SA ZAREZOM ima srednju vrijednost izmeu zareza i toke. Tona pravila nisu propisana, pa stavljanje ovisi o slobodnoj procjeni onoga koji pie. DVOTOJE nagovjetava nabrajanje i navoenje tuih rijei. Stavlja se: ispred dijela reenice u kojem se to nabraja: Kupili smo voe: jabuke, ljive, kruke i lubenicu. Dvotoje nije dobro staviti iza prednaglasnica, npr. ne: Ulaznice su za: Mariju, Jasnu, Nadu. nego: Ulaznice su za Mariju, Jasnu, Nadu. ili: Ulaznice su za uenice: Mariju, Jasnu,

Nadu.

Ne pie se ispred nabrajanja: a) koje se oznauje kraticama npr., tj.; b) iza naslova pod kojim se nabraja, npr. Kazalo, Sadraj itd. Pie se ispred upravnoga govora: Rekla je: Idemo!; iza dijela reenice koji se objanjava: Svi su se zaudili: to nitko nije oekivao. Zvali smo ga

izmeu brojaka za oznaku omjera, a ita se prema: Izgubili smo s 2 : 0. TROTOJE se stavlja tamo gdje je tekst: a) izostavljen ili nije naveden: Mnogi su uenici doli: Ivan, Marko, Stjepan, Marija ; b) isprekidan govor: Kako ste divni! VIETOJE (niz toaka) oznauje izostavljanje duljega teksta; sastoji se od pet ili vie toaka, pa i nekoliko redaka.

uko: imao je utu dlaku.

21

CRTICA ( ) Crticom se oznauje dulja stanka, koja je vea od one koja je oznaena zarezom. Stavlja se katkad umjesto zareza, zagrade, navodnika i dvotoja. Crticom su oznaeni umetnuti dijelovi reenice, odnosno umetnuta reenica, npr. Ustali smo

rano prije sunca da ne zakasnimo. Na uspjeh to su svi znali nije dolazio u pitanje. vea stanka, npr. Sluali smo nita se nije ulo. zamjenjuje navodnike u upravnom govoru. Pazi! Ako je ispred broja prijedlog od, onda izmeu brojeva treba staviti prijedlog do, a ne crticu, npr. Praznici su od 2. do 12. travnja. smjer kretanja izmeu dvaju ili vie mjesta: Dovrena je autocesta Zagreb Rijeka.

SPOJNICA (-) se pie bez razmaka (bjeline) s obje strane. Slui u pisanju polusloenica, npr. spomen-ploa, minus-pol, austro-ugarski car, hrvatsko-njemaki rjenik kad se prvi dio polusloenice ne sklanja, npr. Smail-age, ali se ne pie kad se on sklanja: ovjek aba, ovjeka abe. Stavlja se: pri lanjenju rijei (slogovi: Sla-vo-ni-ja; sricanje glasova: u--i-t-i; nastavaka: uenic-a, jagod-e); kod rijei sloenih s brojem, npr. 13-godinjak, 100-godinjica, 1960-ih, 80-ih godina. (Ne: 80tih jer je: osamdesetih, a ne: osamdesettih ); pri sklanjanju sloenih sastavljenih kratica stavlja se izmeu skraenice i nastavka, npr.

program HTV-a, boravak u SAD-u, poslovnica PBZ-a.

NAVODNICI Neto se navodi tono onako kako je reeno ili zapisano. Oznauje se upravni govor (ili s crticom). U reenici se oznauju pojedine rijei: tue rijei, rijei u prenesenom znaenju, npr. Da, brz si, kao pu.; rijei koje ne pripadaju knjievnom jeziku, npr. Kupio je dva tekera. Imena poduzea, ustanova, novina, asopisa, knjiga, umjetnikih djela, drutava i sl. mogu biti u navodnicima ako je to potrebno za prepoznavanje, npr. To su hoteli Marijan i Mihanovi. Piu se bez navodnika ako je jasno da su imena. Ako ustanova, npr. kola ima u nazivu ime i prezime znamenite osobe, onda se navodnici piu ako su ime i prezime u nominativu, npr. Osnovna kola Miroslav Krlea, a ne piu ako su u genitivu, npr. Osnovna kola Miroslava Krlee. POLUNAVODNICI slue za obiljeavanje unutar teksta pod navodnicima neke rijei ili reenice koja takoer treba navodnike, npr. Jahve ree: Za koga ti kaem: 'Neka ide s tobom', taj e s tobom ii. ZAGRADE Zagrade su: oble ( ), kose / /, uglate [ ] i vitiaste { }. U obinom tekstu upotrebljavaju se oble zagrade, a u strunim tekstovima i ostale. 1. Jae odjeljuju dio reenice ili reenicu (kojima se to dodaje ili objanjava) od ostaloga teksta. 2. Skraeno se oznauju dvostruki likovi istih rijei i oblika, npr. istog(a) znai istog i istoga. Katkad se zagradama skraeno piu razliite rijei koje imaju isti dio, npr. (pre)pisati. IZOSTAVNIK (apostrof) Pie se umjesto isputenoga slova, npr. Ili grmi il' se zemlja trese. Ne pie se: u skraenom infinitivu na -ti u sastavu futura, npr. itat u, bit u, vozit emo se; na kraju skraenoga infinitiva i glagolskoga priloga sadanjega (iako to nisu knjievni likovi), npr. po, sjedit, plesat; hodaju, misle; pri saimanju dvaju samoglasnika u jedan, npr. nao < naao, piso < pisao, ko < kao. ZNAK JEDNAKOSTI stavlja se izmeu rijei koje su po emu jednake: bijelog = bijeloga, pisat u = LUK se pie u nabrajanju umjesto toke uz redne brojeve i slova:

u pisati, sad = sada, moga = mojega.

1) papir: a) pisai, b) crtai, c) za kola 2) olovke: a) tvrde, b) mekane 3) knjige

KOSA CRTICA (/) upotrebljava se: 1. kao oznaka razdoblja koje obuhvaa dvije uzastopne vremenske jedinice (godine, stoljea), npr. k. g. 2004./05., na prijelazu 18./19.st.; 2. umjesto prijedloga po, na izmeu oznaka mjere, npr. Vozili smo 50 km/h.

22

STILISTIKA PISMA I GLASOVA


STIL I STILISTIKA Stil je izbor izmeu razliitih mogunosti za izricanje istoga sadraja Stilistika je znanost koja prouava stil. Stilem je stilistika jedinica, oznaena (markirana). publicistiki (novinski, (kolokvijalni).

Funkcionalni

stilovi

hrvatskoga

urnalistiki,

jezika:

knjievno-umjetniki, znanstveni, hibridni), administrativni i razgovorni

GRAFOSTILISTIKA (STILISTIKA PISMA) ili grafostilematika dio je stilistike koji prouava izraajna sredstva grafije (pisma) i pravopisa. Ponekad nailazimo na neobino pisane rijei ili reenice, tj. na tekstove koji odstupaju od pravopisne norme. Pisci ponekad potpuno izostavljaju interpunkciju, piu sve velikim slovom ili sve malim poetnim slovom. Ponekad pismo prenosi emocionalna stanja pisca, npr. ironiju: Njegovo Carsko i Kraljevsko Apostolsko Velianstvo izdalo je Svoje Previnje Runo Pismo. Neki put pisac oblikuje glasove naega jezika slovima (grafemima) kojega drugog jezika (Dvor et Ladanye Gornye) ili uporabom pisma iz prolosti (Oudi usrid luche nasa mlada plafca). FONOSTILISTIKA (STILISTIKA GLASOVA) znanost je koja se bavi stilistikim varijantama glasova (fonema). Razliite varijante glasova obino su uvjetovane individualnim osobinama govornika, stupnjem naobrazbe, slabim poznavanjem nekoga jezika ili lokalnim izgovornim osobinama. Individualne osobitosti izgovora kao postupak karakterizacije likova: lik u romanu Ranka Marinkovia Kiklop govori: Futva mofda bit e kafno. (Sutra moda bit e kasno.)

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK I NARODNI GOVORI


STANDARDNI JEZIK Jezik koji slui kao ope sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga drutva naziva se standardni ili knjievni jezik. U fonolokoj i gramatikoj osnovi hrvatskoga standardnoga jezika jedan je od novotokavskih dijalekata ijekavski novotokavski dijalekt. NORMA I KODIFIKACIJA (propisana norma) Strunjaci i drugi korisnici izgrauju i oblikuju standardni jezik svjesno, stvaraju njegov standard, normu. Standard je opisan i propisan u jezikoslovnim prirunicima: gramatikama, rjenicima, pravopisima. Propisana su jasna, obvezna pravila, jezik ima propisanu normu, kodificiran je. Ukupna jezina norma sastoji se od normi jezinih razina: pravogovorne, pravopisne, gramatike (morfoloke, tvorbene, sintaktike), leksike, stilistike. Standardni jezik svi ue. Norma je uzor kojemu se treba prilagoditi. NARODNI GOVORI Na jednoj strani imamo standardni jezik, jezini standard, a na drugoj strani imamo narodne govore. IDIOM Pojedinac moe govoriti knjievnim jezikom, a moe govoriti dijalektom, mjesnim govorom. Idiom je svaki oblik, varijanta nekoga jezika i standardni jezik i svaki mjesni govor. Mjesni je govor organski govor, idiom nastao razvojem kroz vrijeme i na nekom podruju, bez svjesnoga djelovanja njegovih govornika. Standardni je jezik neorganski idiom i nastao je svjesnim djelovanjem. ZNAAJKE STANDARDNOGA JEZIKA Standardni jezik ima viestruku funkciju, on je polifunkcionalan. Slui za ope javno sporazumijevanje (vijesti, obavijesti), za slubeno sporazumijevanje (propisi, obavijesti, ugovori), za umjetnosti (knjievnost, kazalite, film), za obrazovanje, za znanost, za pojedine struke. Za pojedina podruja razvili su se pojedini funkcionalni stilovi.

23

ARGON je idiom manje drutvene skupine jezine zajednice: sportski, aki, vojniki, struni (medicinski, glazbeni itd.). To je uporaba posebnih rijei (dijalektizama, tuica) ili uporaba rijei u nestandardnom, nekom drugom (prenesenom, suprotnom) znaenju, npr. cool, super, prva liga, turbo, bolnica,

guba.

atra ili atrovaki govor jest argon manje skupine, posebno zatvorene (gdje je jezik obino tajni).

HRVATSKI JEZIK ine svi hrvatski idiomi (u sadanjosti i prolosti): standardni jezik s funkcionalnim stilovima, argoni, pisani i usmeni (govorni) jezik, narjeja i mjesni govori.

HRVATSKA NARJEJA
GLAVNE OSOBITOSTI FONEMSKOGA I NAGLASNOGA SUSTAVA HRVATSKIH NARJEJA Hrvatska su se narjeja (tokavsko, kajkavsko i akavsko) razvila iz praslavenskoga jezika. Razdoblje toga jezika trajalo je negdje do poetka 8. stoljea, kada je zamijenjeno starohrvatskim razdobljem koje je trajalo negdje do kraja 10. stoljea. Hrvatski narodni govori dijele se na tri narjeja: tokavsko, akavsko i kajkavsko. Hrvatski jezik obuhvaa u potpunosti akavsko i kajkavsko narjeje i dio tokavskoga narjeja. Veina Hrvata govori tokavskim narjejem. tokavskim narjejem govore takoer Bonjaci, Crnogorci i Srbi. Razlike izmeu hrvatskih narjeja. Na mjestu gdje je danas u novotokavskome nepostojano a (starac), u kajkavskome je nepostojano e (starec), a u akavskome takoer nepostojano a (starac). Na tome je mjestu u staroslavenskome jeziku bio poluglas (tvrdi, tzv. jor ili meki, tzv. jer). Naglasne razlike: (novo)tokavsko je narjeje etveroakcenatsko, kajkavsko je tronaglasno (nema kratkouzlaznog akcenta) i akavsko je tronaglasno (dugosilazni, kratkosilazni i akut).

AKAVSKO NARJEJE Rasprostiralo se nekada na mnogo veem prostoru nego danas. akavsko je narjeje, kao i tokavsko i kajkavsko, nastalo negdje izmeu 4. i 8. stoljea. Prvi hrvatski pisani spomenik (Baanska ploa, oko 1100. g.) i prvi tekst hrvatske umjetnike knjievnosti (Judita Marka Marulia, napisana 1501. g.) pisani su akavskim narjejem.

Neke fonoloke znaajke akavskoga narjeja Refleks jata - ikavski govori - ekavski govori - ikavsko-ekavski govori - jekavski govori Glasovi - zamjena glasova: lj sa j, m sa n - gubljenje glasova - ar umjesto slogotvornoga r - u nekim govorima sauvalo se zavrno l (nema l u o) - i izgovaraju se meko, kao tj - skraeni infinitiv Naglasni sustav - troakcenatski, tri naglaska: dva silazna naglaska i jedan akavski uzlazno-silazni (akut)

dite (Dalmacija) dete (sjeverozapadni dio) dite, delati (Zadar) djete (Lastovo) jubav (ljubav), vidin (vidim) ka (kao), o (od), meu (meu) parst (prst) posal, posa (posao) vidit (vidjeti), oti (otii) nebo, grad e nog ~ (G jd.)

24

KAJKAVSKO NARJEJE Do provale Turaka (u 16. st.) zauzimalo je mnogo vei prostor nego danas (npr. velik dio Slavonije). Posebno bogata bila je kajkavska knjievnost u doba baroka (Juraj Habdeli, Dikcionar ili rei slovenske, Graz, 1670., prvi rjenik kajkavskoga jezika /hrvatsko-latinski rjenik/) i prosvjetiteljstva (Titu Brezovaki). Jezik djela Miroslava Krlee Balade Petrice Kerempuha (1936.) spoj je kajkavskog jezika 16., 17., 18. i 19. st., jezik starih rjenika, pjesmarica, ljetopisa, kalendara, umjetno stvoren, i najbolje pokazuje bogatstvo kajkavskoga jezika. Neke osnovne znaajke kajkavskog narjeja Refleks jata Glasovi

Naglasni sustav

dete - veinom ekavski govori - stsl. jat i poluglasovi (jor i jer) realizirali jesem (jesam) su se uglavnom kao vokal e (zatvoreno) vu kleti (u klijeti) - prijedlog u ostvaruje se kao v ili vu ruki, nogi (ruci, nozi) - ne provodi sibilarizaciju - javlja se tzv. protetiko v vuiti (uiti) doel (doao) - ouvalo se zavrno l (nema l u o) - u veini govora ne razlikuje se i , d i , ve se izgovara srednji glas (, ) - zvuni se suglasnici na kraju rijei vrak (vrag), bok obino izgovaraju bezvuno - troakcenatski: dva silazna i jedan dugouzlazlazni naglasak - silazni moe biti na bilo kojem mjestu u rijei (i na zadnjem slogu)

TOKAVSKO NARJEJE U Hrvatskoj se tokavskim narjejem govori u Slavoniji, Baranji, na Baniji, Kordunu, u Dalmaciji, djelomino u Gorskome kotaru i umberku. Neke osnovne znaajke tokavskog narjeja Refleks jata - ijekavski govori (juni) - jekavski govori (juni) - ikavski govori (zapadni) - ekavski govori (istoni) ou (hou) Glasovi - gubljenje glasova kruv (kruh), muva (muha) - zamjena glasa h nekim glasom ko (kao), nako (onako) - stezanje glasova poso, posa (posao), doo - stezanje ao u o ili a - gubljenje samoglasnika na kraju rijei al (ali) jope (opet) - premetanje i dodavanje glasova - zamjena l sa o raskopo - jotacija e (gdje), edo (djed) obojci - sibilarizacija - navezak zi njojzi (njoj), ovizi (ovi) Naglasni sustav tokavski govori dijele se na starotokavske govore i novotokavske. Starotokavski imaju troakcenatski sustav (poput akavskoga), a novotokavski imaju etveroakcenatski. Novotokavski govori (4 akcenta) osnovica su hrvatskoga standardnoga jezika. Veina Hrvata govori tokavskim narjejem. Dubrovaka knjievnost 16., 17. i 18. stoljea pisana je tokavskim narjejem (Marin Dri, najvei hrvatski renesansni komediograf; Ivan Gunduli, najvei hrvatski barokni pjesnik). U 19. st. Ljudevit Gaj predloio je tokavsko narjeje (novotokavski govor) za osnovicu buduega knjievnog jezika.

25

RIJE oblici i vrste rijei (morfologija)


MORFEM
FONEM I MORFEM Fonem je najmanja jezina jedinica koja sama nema znaenje, ali ima razlikovnu ulogu: m/a/j/k/a b/a/j/k/a. Fon je glas (sam po sebi), bez funkcije. Jedinica m u rijei moli-m ima znaenje: prvo lice, jednina, sadanje vrijeme.Takve najmanje jezine jedinice koje imaju svoje znaenje nazivamo MORFEMI. Morfologija je jezina disciplina koja se bavi morfemima. Grki morphe znai oblik. Rije se moe sastojati od jednog ili vie morfema (1: mir, dan, sutra; 2: kap-a, ku-a; 3: pada-ti, kap-ic-a; 4: stan-ar-sk-i ). Morfemska analiza jest dijeljenje rijei na morfeme: pod-stan-ar-sk-i, pod je prefiks, stan je korijen, ar je sufiks, sk je sufiks, i je nastavak. Neke rijei imaju nastavak u svim padeima osim u nominativu: N la, rad, G la-i, rad-a, D la-i, rad-u, A la, rad U nominativu ovakvih rijei nalazi se jo jedan morfem, to je nulti (ili nitini) morfem, obiljeava se sa . Ima sljedee znaenje: u tom liku, nominativu jednine, nema nastavka, a dalje ima. Npr: stol-, stol-a, stol-u, jelen-, Ivan-, stil-, brani-, vrijeme- itd.

ALOMORF Alomorf je varijanta (inaica) istoga morfema. Glasovne promjene dogaaju se na granicama morfema i tako mijenjaju izraz samoga morfema (izraz morfema zove se morf): cvijet cvjetovi, odsjediti otpasti, nizak niska, prah praina, vuk vuci. Djelomino razliiti izrazi istoga morfema (djelomino razliiti morfi) zovu se alomorfi. Npr. morfem rek (sadraj=znaenje:usmeno priopiti) ima alomorfe (djelomino razliite morfe): re, rek, rec, re koji dolaze u oblicima: ree, rekla, recimo, rei. Ili: momak, momka, momci, momad. Alomorfi jednoga morfema mogu biti djelomino ili potpuno razliiti. Potpuno razliiti alomorfi istoga morfema zovu se supletivni alomorfi: ja mene, ovjek ljudi, dobar bolji itd.

PODJELA MORFEMA
PODJELA MORFEMA PREMA POLOAJU (mjestu u rijei) P + K (+ I) + S = (A + K + A) KORIJENSKI morfem (sadri temeljno znaenje rijei): brodska, radnik, ena, nacrtati, prekriiti. AFIKSALNI morfemi (afiksi) jesu tvorbeni morfemi: PREFIKS, SUFIKS i INFIKS (interfiks). Prefiksalni morfemi (ispred korijena rijei): odlazak, otploviti, izgraditi, neslan, predstava, ispod. Sufiksalni morfemi (iza korijena rijei): pliva, nogometa, mladi, starac, gledatelj. Infiksi (interfiksi) mogu biti umetnuti: a) izmeu osnove i nastavka (radovi) i b) izmeu dvije osnove (strojopis). Infiks se javlja: kod duge mnoine imenica mukog roda (domovi), kod nejednakoslone promjene imenica srednjega roda (ramena), kao spojnik izmeu dviju osnova u sloenici (rukopis). Nastavci: rua, dolaziti, poi, domai, rijei, majke, lijepi, krug. Primjer: Crt-e- je na kol-sk-oj plo-i.

26

PODJELA MORFEMA PREMA FUNKCIJI RJEOTVORNI i OBLIKOTVORNI morfemi RJEOTVORNI morfemi slue za tvorbu novih rijei. Zovu se jo i LEKSIKI (koji se odnosi na rijei) ili DERIVACIJSKI (s pomou kojih izvodimo jednu rije iz druge). Rjeotvorne morfeme ine korijenski i tvorbeni morfemi (prefiksi, sufiksi, infiksi). OBLIKOTVORNI morfemi rijei stavljaju u meusobne odnose padee, glagolska lica. To su NASTAVCI. Zovu se jo i GRAMATIKI ili RELACIJSKI (koji stavlja u neke odnose) morfemi. rjeotvorni morfemi (leksiki ili derivacijski) pri ono to je pri emu grad znaenje veeg naseljenog mjesta -sk znaenje pripadnosti glav dio tijela pad kretanje prema dolje oblikotvorni morfemi (gramatiki ili relacijski; nastavci) -i (morfem padea) -a (morfem padea) -am (morfem glagolskog oblika) -jah (morfem glagolskog oblika)

prigradski glava padam biti (1. l. impf.)

bi

Svi glagoli u infinitivu zapravo imaju dvomorfemske osnove. To znai da iza korijenskoga morfema imaju jo 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak (prepis-a-ti, zamol-i-ti, usko-iti). Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu oznaimo nulti morfem (padati, pas--ti).

OSNOVA RIJEI
OSNOVA I NASTAVAK Na morfolokoj razini rije se sastoji od osnove i nastavka (nosa-, nosa-a, nosa-u; nonj-a, nonj-e, nonj-u, nosiv-, nosiv-a, nosiv-og(a), prenosi-ti, prenos-im, prenos-i). OSNOVA je dio rijei koji nosi njezino leksiko znaenje (zajedniki niz glasova upuuje na ono to je rijeima zajedniko u znaenju). Osnova (oblikotvorna) onaj je dio rijei koji se u promjeni ne mijenja. Dobivamo je micanjem nastavka u genitivu jednine: sat-a, plav-og(a) NASTAVCI su dijelovi rijei koji se nalaze desno od osnove. Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika rijei: sat-a, sat-u... MORFEM I OSNOVA RIJEI Rijeima se mijenja znaenje kad im dodajemo prefiks ili sufiks. Dakle, osnova se moe sastojati od jednog ili vie morfema. Dodavanjem prefiksa ili sufiksa korijen rijei dobiva dodatno znaenje, a samim time se i mijenja leksiko znaenje nove rijei: pre(P) nos(K) -i-ti(S); u(P) nos(K) -i-ti(S); pri(P) nos(K) -(S); nos(K) -iv, -(S) VRSTE OSNOVE: rjeotvorna (tvorbena) i oblikotvorna. Nove rijei u jeziku nastaju izvoenjem jedne rijei iz druge (brod brod-ski) ili slaganjem dviju rijei (ruka, pisati rukopis). RJEOTVORNA (tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili prefiks i tako tvorimo novu rije (mijenja se njezino znaenje). Rijei u nizu: zid zidar zidarski imaju isti korijen (zid), ali nemaju istu rjeotvornu (tvorbenu) osnovu rije zid posluila je za tvorbu rijei zidar, a rije zidar za tvorbu rijei zidarski. Znai, rjeotvorna osnova rijei zidarski je zidar, a ne zid. Zid je tvorbena osnova rijei zidar. OBLIKOTVORNA osnova jest osnova na koju se dodaje nastavak za oblike iste rijei zove se oblikotvorna osnova. N zidarsk i, G zidarsk og(a), D zidarsk om(u, e) Oblikotvorna osnova rijei zidarski glasi zidarsk. Mijenjajui rije kroz razliite oblike (padee, lica), ne mijenja se znaenje rijei nego samo njezin oblik. Oblikotvornu osnovu dobijemo kada rijei maknemo oblikotvorni (relacijski, gramatiki) morfem.

27

GRAMATIKE KATEGORIJE
Gramatika kategorija predstavlja razred (vrstu) u koji se svrstavaju pojedine rijei ili oblici rijei s obzirom na njihove gramatike osobine. Vrste gramatikih kategorija: 1. kategorija vrste rijei (promjenljive i nepromjenljive rijei) 2. kategorija oblika rijei (morfoloke kategorije) 3. kategorija poloaja rijei (sintaktike kategorije) 4. kategorija rijei KATEGORIJA VRSTE RIJEI Prema sadraju koji oznauju, rijei se dijele u 10 vrsta: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli prilozi, prijedlozi, veznici, estice (rijece, partikule), uzvici.

PROMJENLJIVE VRSTE RIJEI zovu se i punoznane ili leksike rijei jer imaju i leksiko i gramatiko znaenje. IMENICE imenuju bia, stvari i pojave. ZAMJENICE zamjenjuju (najee) imenice ili upuuju na neto oznaeno imenicama. PRIDJEVI se dodaju imenicama da bi ih poblie oznaili. BROJEVI (broje) oznauju koliinu ili poredak. GLAGOLI oznauju radnju, stanje ili zbivanje. NEPROMJENLJIVE VRSTE RIJEI zovu se i nepunoznane ili gramatike rijei. Slue za uspostavljanje odnosa meu punoznanim rijeima. PRILOZI se prilau (najee) glagolima i oznauju uvjete vrenja glagolske radnje. PRIJEDLOZI pokazuju odnose izmeu onoga to imenuju imenice ili na to upuuju zamjenice. VEZNICI povezuju dvije rijei, skupine rijei ili reenice. ESTICE (RIJECE, PARTIKULE) same nemaju znaenja, ali slue za (pre)oblikovanje reenice. UZVICI su rijei kojima izraavamo neki osjeaj, oponaamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i sl. KATEGORIJA VRSTE RIJEI Morfoloke kategorije imenskih rijei (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva) kategorija roda (muki, enski i srednji rod) kategorija broja (jednina i mnoina) kategorija padea (sedam padea hrvatskoga jezika) *kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba) *Kategoriju lica imaju i zamjenice (1., 2. i 3. lice). Morfoloke kategorije glagola kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba) kategorija broja (jednina i mnoina) kategorija vremena (sadanjost, prolost i budunost) kategorija vida (trajanje glagolske radnje: svrenost, nesvrenost) kategorija naina (nain vrenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni i eljni)

28

PROMJENJIVE VRSTE RIJEI


IMENSKE RIJEI ine etiri vrste rijei: IMENICE, ZAMJENICE, PRIDJEVI i BROJEVI. One se dekliniraju (sklanjaju) po padeima. Promjena rijei po padeima zove se deklinacija ili sklonidba. (lat. declinare: ukloniti, odvraati) Pridjevi se i kompariraju (usporeuju). (lat. comparare: usporediti) Imenske kategorije su: rod, broj, pade i lice (zamjenice, 1., 2. i 3. lice). Osnova (oblikotvorna) onaj je dio rijei koji se u promjeni ne mijenja. Dobivamo je micanjem nastavka u genitivu jednine; npr. sat-a, plav-og(a). Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika rijei: sat-a, sat-u..

GLAGOLI se konjugiraju (spreu) po licima pa se ova promjena zove konjugacija (sprezanje). (lat. coniugare: sklopiti, vezati, upregnuti zajedno) Glagolske kategorije su: lice, broj, vrijeme, vid, nain. Glagoli imaju dvije osnove: infinitivnu osnovu koju dobivamo micanjem nastavka -ti (radi-ti) prezentsku osnovu u 3. licu mnoine maknemo nastavak za prezent (rad-e) Glagoli na -i imaju istu infinitivnu i prezentsku osnovu (pek-u, id-u).

IMENICE rijei kojima se imenuju bia, stvari i pojave.


LEKSIKE OSOBINE IMENICA 1. Podjela imenica prema znaenju ope i vlastite OPE imenice ime za skup bia, predmeta i pojava koji imaju neke zajednike osobine (ovjek, stablo). Dijele se u tri skupine: one koje oznauju pojedinu vrstu imenice (jednina momak, mnoina momci itd.); zbirne (kolektivne) imenice imenuju skup (imenica, primjeraka iste vrste) koje doivljavamo kao cjelinu (momad, lie, zvjerad, perje, iblje). Zbirna imenica gramatiki je u jednini (jer imenuje jedan skup) iako znai mnoinu. Lake emo zapamtiti da su zbirne imenice gramatiki jednina ako pogledamo glagol koji uz njih dolazi: ene su, ali momad je igrala (enski rod, jednina), perje se rasulo (srednji rod, jednina). gradivne imenice imenuju tvar (grau, materijal) u bilo kojoj koliini (zrnce soli, kilogram soli, rudnik soli oblik imenice uvijek ostaje isti). Uvijek se upotrebljava u jednini (sol, zrnce soli, grumen zlata, komadi okolade, pahulja snijega, gram brana). Meutim, ako gradivne imenice znae razliite vrste neke tvari, iz stilskih razloga mogu se upotrijebiti u mnoini: kemijske soli, crna brana i dr. VLASTITE imenice slue kao ime pojedinom ovjeku, ivotinji, naselju (Davor, uo, Zagreb,Mars). 2. Podjela s obzirom na ovjekov dodir s onim to imenice oznauju: STVARNE (konkretne) oznaavaju neto opipljivo ili neto to moemo zamisliti kao opipljivo (kua, jabuka, sjene, listanje, aneo). NESTVARNE (mislene ili apstraktne) imenuju neto neopipljivo: osobine, osjeaje, stanja, prirodne i drutvene pojave (mudrost, duh, dobrota, bliskost, plemenitost, srea, umjetnost, sloboda, politika).

29

GRAMATIKE OSOBINE IMENICA Gramatike kategorije imenica su rod, broj i pade. KATEGORIJA RODA (muki, enski i srednji) Rod je gramatika kategorija koja se oituje u slaganju imenica s drugim imenskim rijeima (pridjevima, zamjenicama, brojevima): dobar ovjek, dobra ena, dobro dijete. Spol i gramatiki rod podudaraju se u imenicama koje znae ljude i neke ivotinje: Gramatiki rod ne podudara se sa spolom u sljedeim sluajevima: a) neke imenice oznauju ensku osobu, a mukoga su roda (taj curetak, taj djevojuljak), b) neke imenice koje oznauju ensku osobu mogu biti i srednjeg roda, to se vidi po rodu pridjeva (malo djevoje), c) imenica mome oznauje osobu mukoga spola, a srednjeg je roda (mlado mome). Rod se odreuje prema nastavku imenice: imenice koje u N jd. zavravaju na suglasnik (zapravo imaju nulti morfem) najee su mukoga roda (osim manjeg broja imenica enskoga roda): glas, spol, raspored. Imenice koje u N jd. zavravaju na -a enskoga su roda (osim onih koje znae muko bie): poruka, vonja, ljepota. Imenice koje u N jd. zavravaju na -o i -e srednjeg su roda (osim vlastitih imena i hipokoristika imena odmila):

mladi, djeak, dijete, maak, maka, lane, mae, vjeverica.

su mukoga roda, ali se dekliniraju kao imenice enskoga roda s nastavkom -a. Da su mukoga roda, vidi se po tome to otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici mukoga roda: odan sluga, njegov kolega, odani sluge, njegovi knjigovoe. KATEGORIJA BROJA (jednina i mnoina) Gramatika jednina najee odreuje jedno bie, stvar ili pojavu, ali postoje i iznimke: zbirne imenice (granje, perad, lie) po znaenju su mnoina, ali gramatiki su jednina. Imenica (ovo) lie je u jednini (mnoina imenice list glasi listovi). Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su zbirne imenice (telad, snoplje), a ovamo ulaze i vlastita imena osobna imena i nazivi naseljenih mjesta (Petar, Dubrovnik) te neke gradivne imenice (brano, mlijeko, sol, meso, mraz, bakar, neke apstraktne: zdravlje, pjevanje, gnjev, smijeh). Stilski, ne gramatiki, singularia tantum moe biti i u mnoini: Nema mnogo Dubrovnika. Tri su nae Dubravke... Ili za razliite vrste iste grae (Poznata su vina dinga i babi.) ili iste pojave (razliito mjesto ili doba: Kie su prestale. esti su mrazovi.) ili apstraktne (u prenesenom znaenju: bjesovi vladaju, smjehovi su kao ljudi) Pluralia tantum jesu imenice koje se upotrebljavaju samo u mnoini: grablje, ljestve, Vinkovci, Veliki Zdenci, hlae, kare, usta, prsa, lea. KATEGORIJA PADEA Padeom se izriu razliiti odnosi izmeu onoga to rije znai i sadraja reenice. Po padeima se mijenjaju imenske rijei. Promjena po padeima zove se deklinacija ili sklonidba. Nezavisni (samostalni) padei: nominativ i vokativ Zavisni (kosi) padei: genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental 1. NOMINATIV tko? to? (radi); nezavis., pade subjekta, imenuje neto, najee vritelja radnje 2. GENITIV koga? ega? (nema); izrie podrijetlo, pripadnost, osobinu, djelominost, udaljavanje; prijedlozi uz genitiv: bez, blizu, ispod, izvan, pokraj, prije 3. DATIV komu? emu? (prilazim); pade namjene i cilja Obino ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, unato, usprkos. 4. AKUZATIV koga? to? (vidim); najee pade objekta (predmeta radnje) prijedlozi: kroz, meu, mimo, na, nad, niz, o, po, pred, uz, za 5. VOKATIV oj! ej! Nezavisni pade i nije dio reenice (zato se i odvaja zarezom); pade dozivanja, oslovljavanja, obraanja. 6. LOKATIV (o) komu? (o) emu? (govorim) pade mjesta; prijedlozi: na, o, po, prema, pri, u 7. INSTRUMENTAL (s) kim? (s) im? (putujem) pade sredstva i drutva; pokazuje popratne okolnosti. Prijedlozi: meu, nad, pod, pred, s(a), za o Instrumental drutva dolazi s prijedlogom: Ivan se igra s bratom. o Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom: Putujem vlakom. Hvatam rukama.

nebo, olovo, raunalo, nepce, more. Imenice tipa sluga (vojvoda, starjeina, knjigovoa) oznauju osobu mukoga spola. One

30

o o

GRAMATIKA SINONIMIJA jest pojava kada se jedan gramatiki sadraj izraava razliitim izrazima: D dobrom, dobrome, dobromu. (gr. synonimos: imenjak) GRAMATIKA HOMONIMIJA: isti izraz (nastavak) rijeima daje tri razliita znaenja primjerice D broju, V broju, L (o) broju. (gr. homoios: jednak, slian + onoma: ime)

Imenice se dekliniraju prema TRIMA DEKLINACIJAMA pa govorimo o trima imenikim vrstama. Naziv su dobile prema nastavku u G jd: prva ili -a deklinacija (vrstaa imenice mukog i srednjeg roda) N stol, nebo, G stola, neba druga ili -e deklinacija (vrstae uglavnom imenice enskog roda) N rijeka, G rijeke trea ili -i deklinacija (vrstai imenice enskoga roda): N no, G noi

Sklonidba nekih imenica mukoga roda vrstea


U VOKATIVU jednine u imenica koje u N jd. imaju nulti nastavak (-) mogu biti dva vokativna nastavka: -e, -u. Nastavak -u imaju imenice kojima osnova zavrava na nepanik (palatal): kralj-u, prijatelj-u, konj-u, mu-u... Dobivaju ga i imena naroda i mjesta (etnonimi i toponimi) kojima osnova zavrava na -ez, -uz, -iz: Englez-u, Holandez-u, Francuz-u, Pariz-u. U imenica koje u N jd. zavravaju na -dak, -tak, -cak, -ak, -ak, -ak, -ac (i jo nekih), dvojni su oblici za vokativ, ali se vokativ ee tvori nastavkom -u: predak/pretku, patak/patku, cucak/cucku, ruak/ruku, steak/steku, omeak omeku/omeku, Otoac/Otocu. Dvojne oblike za vokativ imaju i imenice kojima osnova zavrava na -sk, -k: obelisk obelisku/obelie, oduak oduku/odue te imenice na -stak i -tak, ali prvo se gubi t: zalistak zalisku/zalie. Nastavak -e imaju imenice s osnovom na nenepanik: Ivan-e, brat-e, Osjeanin-e... Dvojne oblike (-u, -e) imaju samo rijei u kojima je r na mjestu nekadanjega palatalnog r. To su imenice na -ar: gljivaru/gljivare, gospodaru/gospodare, pekaru/pekare, ribaru/ribare, mornaru/mornare; imenice na -er: djeveru/djevere, frizeru/frizere; imenice na -ir: leptiru/leptire, pastiru/pastire. Vlastita imena i prezimena u vokativu Imena domaeg podrijetla koja u N jd. zavravaju na nepalatal dobivaju nastavak -e: Ivane, Tomislave, Vedrane, Josipe, a imena na palatal dobivaju nastavak -u: Blau, Mateju, Jurju. Domaa imena na -a u N jd. imaju vokativ jednak nominativu: Jura, Luka, Nikola. Domaa imena na -ica u N jd. imaju u vokativu nastavak -e: Ivice, Perice, Stipice. Domaa imena na -o ili -e imaju vokativ jednak nominativu: Ivo, Marko, Lujo, Anto, Ante, Mate, Stipe. Prezimena koja u N jd. zavravaju na -i ili -i imaju dvojne oblike: vokativ moe biti jednak nominativu Bosni, upani, a moe imati i nastavak -u: Bosniu, Ivanoviu, upaniu. Prezimena koja u N jd. zavravaju na -a, -e i imaju vokativ jednak nominativu: Bakota, Sikavica, Jonke, Stare, Boban, Nehajev, Kamov. U INSTRUMENTALU jednine mogu biti dva nastavka: -om, -em. Nastavak -em imaju imenice kojima osnova zavrava na nepanik i na -c: no-em, konj-em, tu-em, novc-em, stric-em, Hrvoj-em... Nastavak -om imaju imenice kojima osnova zavrava na nenepanik: stol-om, sir-om, kutom... Nastavak -om imaju i imenice na nepanik, ali ako je u slogu prije nastavka e: Be-om, je-om, pade-om, je-om... Imenice sa zavretkom telj, iako im je u slogu prije nastavka e, imaju samo nastavak -em: prijatelj-em, itatelj-em... Dvojni oblici -om i -em kada osnova zavrava na -ar: novinarom/novinarem, kritiarom/kritaarem, ribarom/ribarem, zlatarom/zlatarem. Imenica put ima oba nastavka: u doslovnom se znaenju upotrebljavaju oba nastavka (umskim putom, poljskim putem), u prenesenom je znaenju -em (krenuti dobrim putem). Mnoina ove imenice ima dva oblika: putovi, putevi. Imenice koje znae stanovnike naseljenih mjesta: Osjeanin, Karlovanin, Zagrepanin... imaju skraenu mnoinu jer u mnoini odbacuju in na koje im zavrava osnova u jednini: Osjeani...

31

U GENITIVU mnoine imenice crv, mrav, nokat, prst, zub mogu imati nast. -i i -a: zub-i i zub-a... Imenice gost, prst, nokat mogu u G mn. imati nastavak -iju: gost-iju, nokt-iju, prst-iju. Neke imenice mogu imati i vie oblika u G mn.: nokat-a, nokt-i, nokt-iju; mrav-a, mrav-i; gosti, gost-iju (ne moe gost-a!), zub-a, zub-i, (rjee) zub-iju. Deklinacija imenica mukoga roda stranoga podrijetla Imenice tipa projekt, element, ekspert, recept mogu proiriti osnovu umetanjem -a izmeu posljednjih dvaju suglasnika: projekat, elemenat, recepat, eksperat, ali se rjee upotrebljavaju (stilski su obiljeeni). Imenice stranoga podrijetla s nastavkom -o (kratkim -o) sklanjaju se ovako: auto, auta, autu, auto, auto, (o) autu, (s) autom; kakao, kakaa, kakau, kakao, kakao, o kakau, s kakaom. Tako i flamenko, tornado, rodeo, tempo. Imenice tipa hobi, studio kojima osnova zavrava na -i izmeu osnove i nastavka umeu -j: hobi, hobija, hobiju..., studio, studija, studiju... Tako i alibi, martini, poni, reli, viski, hipi, radio. Osobna i zemljopisna strana imena. Osobna i zemljopisna strana imena na -o, -i, -y ili ee izmeu osnove i nastavka umeu j: Mario, Marija, Mariju... Tokio, Tokija, Tokiju... Ghandi, Ghandija, Ghandiju..., Leopardi, Leopardija..., Vigny (Vinji), Vignyja, Vigniju... Kennedy, Kennedyja, Kennedyju..., Lee, Leeja, Leeju...Ako je -y samo pravopisni znak ili ako se ita kao j (a ne kao i), ne umee se j: Nagy, Nagya (Na, Naa), Kallay, Kallaya... Ako je i u skupini -io (Boccaccio) samo pravopisni znak, takoer se ne umee j: Boccaccio, Boccaccia (Bokaa). Ovako se pak sklanjaju imena s osnovom na samoglasnik koji se izgovara: Dante, Dantea, Danteu... Hugo (Igo), Hugoa, Hugou..., Nietzsche, Nietzschea (Niea)..., Rousseau (Ruso), Rousseaua (Rusoa)..., Liverpoola... Imena s osnovom na samoglasnik koji se pie, a ne izgovara: Moliere, Molierea (Moljera), Moliereu... Shakespeare, Shakespearea..., Baudelairea (Bodlera)..., Cambridgea (Kembrida)..., Voltairea (Voltera)..., Racinea (Rasina)... Ovako osobna strana imena s osnovom na suglasnik koji se pie, a ne izgovara: Maupassant, Maupassanta (Mopasana)..., Dumasa (Dimaa), Camusa (Kamija), Diderota (Didroa), Malrauxa (Malroa)... Sklonidba nekih imenica srednjega roda Imenice ud-o, neb-o, tijel-o, uh-o samo u mnoini mogu osnovu proiriti s es: ud-a, udesa; neb-a, nebes-a, tijel-a, tjeles-a, uh-a, ues-a. Imenice oko i uho mogu znaiti osjetila, ali i predmete: uho na loncu, na biljenici, oko na mrei ili pletivu. Ako znae predmete, u mnoini se sklanjaju kao imenice srednjega roda (N ok-a, uh-a, G ok-a, uh-a), a ako znae osjetila, u mn. se sklanjaju kao imenice . roda vrstei (N o-i, u-i, G o-i, o-iju; u-i, u-iju).

Sklonidba nekih imenica vrstee

U GENITIVU mnoine samo tri imenice imaju nastavak -u: ruk-u, nog-u, slug-u. Neke imenice mogu imati tri razliita oblika u G mn.: 1. oblik s nastavkom -a (osnova s nepostojanim a: sorat-a, crkav-a, koljak-a, izloab-a, svjedodab-a, rtav-a; bez nep. a: sorta, crkv-a, koljk-a, izlob-a, svjedodb-a, rtv-a), 2. oblik s nastavkom -i (sorti, koljki, crkvi...). Prednost uvijek treba dati obliku s nepostojanim a (naranaa, crkava, rtava). Imenice mati u svim padeima osim N jd. i V jd. osnovu proiruje s er, a imenica ki u svim padeima osim N jd: jednina N mati, ki, G matere, keri, D materi, keri, A mater, ker, V mati, ki, L o materi, keri, I materom, keri/kerju; mnoina N matere, keri, G matere, keri, D materima, kerima, A=N, V=N, L o materama, o kerima, I materama, kerima.

Sklonidba nekih imenica vrstei

U INSTRUMENTALU jednine veina imenica moe imati dva nastavka: -i, -ju (I jd. gladi, glau; krvi, krvlju; masti, mau; s ljubavi, s ljubavlju). Oba su pravilna, premda neki prednost daju obliku bez glasovne promjene (bez jotacije ili jednaenja po mjestu tvorbe): s gladi, s ljubavi, s misli. U GENITIVU mnoine sve imenice mogu imati nastavak -i, a nastavak -iju mogu imati samo neke imenice: kost (kost-i/kost-iju), koko, grudi, prsi, oi.

32

PISANJE IMENICA (pravopisna pravila) VELIKO I MALO SLOVO 1. Velikim slovom piu se svi lanovi vielanih imena (osim veznika i prijedloga): osobna imena, prezimena, nadimci i atributi: Ante Starevi, Crni, Karlo Veliki - imena sela, gradova, drava, kontinenata: Sveti Petar u umi, Stari Grad, Republika 2. Velikim slovom piu se: - imena stanovnika i naroda: Osjeanin, Slovenac, Hrvat - imena boanstava i mitolokih bia: Isus Krist, Zeus - poosobljeni misleni pojmovi: Rije - posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena na -ov, -ev, -in: Petrov, Jakovljev, Anin - poglavari drava bez osobnog imena: Predsjednik, Papa 3. Velikim poetnim slovom pie se samo poetna rije, a od ostalih samo vlastita imena: - zemljopisni pojmovi: Tihi ocean, Dalmatinska zagora, Dugi otok, Kraljiin zdenac - imena organizacija, drutava, ustanova, poduzea, tvornica i javnih skupova: - blagdani: Boi, Nova godina, Majin dan, Cvjetnica - objekti, naslovi: Dom sportova, Berlinski zid, Marjan-ekspres, Sveto pismo - jasno odreeni povijesni dogaaj: Bitka kod Siska, Drugi svjetski rat, Domovinski rat 4. Malim poetnim slovom piu se: - zanimanja, titule: profesor, ban, magistar, kralj Zvonimir, aga, grof - nazivi pokreta i povijesnih razdoblja i dogaaja: ilirizam, renesansa, srednji vijek - nazivi pripadnika pokreta, vjeroispovijesti, reda: ilirac, petrarkist, katolik, franjevac - ope imenice nastale od osobnih imena: ilet, mercedes, sendvi, amper, nikotin - nazivi pasmina: hrvatski ovar, simentalka, jorkirac - posvojni pridjevi od vlastitih imena na -ski, -ki, -ki: hrvatski, matoevski, eki, liki - pridjevi izvedeni od zemljopisnih imena i blagdana: paki, sisaki, boini, uskrsni

Hrvatska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Juna Amerika

Crveni kri, Pliva, Matica hrvatska, Druba Isusova, Drutvo hrvatskih knjievnika

ZAMJENICE su rijei koje zamjenjuju imenice ili upuuju na ono to je oznaeno


imenicama. Gramatika obiljeja: rod, broj, pade i lice. Dijele se po funkciji i po znaenju. Vrste zamjenica po funkciji 1. imenike zamjenice (zamjenjuju imenicu; tko? to? Ja. Nita.): line (osobne), povratna, upitnoodnosne tko i to, neodreene nainjene od tko, to, 2. pridjevske zamjenice zamjenjuju pridjeve; koji? iji? kakav? kolik? Moja, ovakva, tolika... Vrste zamjenica po znaenju 1. osobne ili line ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona 2. povratna zamjenica sebe, se 1. povratno-posvojna svoj 2. posvojne zamjenice moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov 3. pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovolik, tolik, onolik 4. upitne zamjenice tko, to, koji, iji, kakav, kolik (dolaze samo u pitanjima) 5. odnosne zamjenice tko, to, koji, iji, kakav, kolik (dolaze samo u zavisnim reenicama) 6. neodreene (neto neodreeno, neto suvie openito ili neto nijeno) se dijele na: a) imenine: netko, neto, nitko, nita, itko, ita, svatko, svata, tkogod, bilo tko, bilo to b) pridjevne: neki, nekakav, neiji, gdjekoji, svaiji, svakakav, sav, kojeiji, kojigod, ikoji... OSOBNE/line zamjenice zamjenjuju osobe/lica: ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, oni, one, ona. Imaju naglaeni i nenaglaeni oblik (njemu/mu, tebe/te...). Naglaeni se oblik najee upotrebljava: kod isticanja (Njemu reci, a ne meni.), suprotstavljanja (Doao si ti, a oekivali smo njega.), iza prijedloga (Ostani uz mene.). Akuzativ jednine: (ja) mene, me; (ti) tebe, te; (on) njega, ga, nj; (ona) nju, ju, je; (ono) njega, ga, nj.

33

U obraanju nekom nepoznatom ili nekom starijem, umjesto ti govorimo vi tada to vi znai jedninu. U pismu se onda takva zamjenica pie velikim slovom: Molim Vas, odgovorite mi potvrdno. Kad se obraamo osobama (vie od jedne), u pravilu piemo malim slovom: vi. Zamjenike enklitike su nenaglaeni (enklitiki) oblici zamjenica (genitiv, dativ i akuzativ: me, mi, me; te, ti, te i dr.) POVRATNA zamjenica sebe, se zamjenjuje sve line zamjenice i oznauje da radnja ne prelazi na drugoga nego subjekt vri radnju sam na sebi (Pita se to e sa sobom.) Povratna zamjenica nema nominativa (N --, G sebe, se, D sebi, si...) Ima isti oblik za sva tri roda, za sva tri lica, za oba broja: Mi se alimo, a on se ljuti. Ima enklitiki oblik u genitivu (se), dativu (si) i akuzativu (se) stoga se ponaa kao zamjenika enklitika: Nije si mogao pomoi. Zanaglasnica se oblikom je ista kao i estica se. Razlika: nenaglaeni oblik se mogue je zamijeniti naglaenim oblikom sebe (eljam se = eljam sebe), a estica se ne moe se zamijeniti oblikom sebe (Smijem se Smijem sebe). Zamjenjuje sve line zamjenice: Iza sebe vidi auto. (Auto je iza njega.) Dolazi uz povratne glagole upravo zbog znaenja oznauje da se radnja vri na subjektu: radovati se, smijati se, umivati se, uplaiti se. POSVOJNE zamjenice oznauju kojem licu to pripada, dakle, zamjenjuju pridjeve: moj, tvoj, njegov, njezin (njen); na, va, njihov. Zamjenice s osnovom na j (moj, tvoj, svoj, koji) imaju u G, D i L jd. mukog i srednjeg roda i stegnute oblike (oje se stee u dugo o): tvojega(a)/tvog(a), tvojem(u)/tvom(e, u)... POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA samo je jedna: svoj. Oznauje da neto pripada subjektu (da je vlasnitvo subjekta). Zamjenjuje sve posvojne zamjenice. N svoj, G svojeg(a), svog(a), D svojem(u), svom(e,u), A svojeg(a), svog(a), V ----, L o svojem(u), svom (e, u), I (sa) svojim Svoj se upotrebljava samo kada se eli oznaiti pripadnost subjektu: Ja imam moju knjigu. Ja imam svoju knjigu. Sa sobom su nosili sve svoje knjige. (Knjige koje su nosili bile su njihove.) Ja uzimam svoju knjigu, a ti svoju. (Prva knjiga je moja, a druga tvoja.) U reenicama: On ima njegovu knjigu. Oni imaju njihovu knjigu. nije jasno pripada li knjiga subjektu on, oni ili komu drugomu. Tek kada se upotrijebi zamjenica svoj, jasno je da knjiga pripada subjektu: On ima svoju knjigu. Oni imaju svoju knjigu. POKAZNE zamjenice upuuju na neto to se nalazi u blizini govornika ili na neto to je govorniku blisko: ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovolik, tolik, onolik. 1. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika) ovaj 2. lice (blie je sugovorniku nego govorniku) taj 3. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika) onaj esto se grijei u uporabi pokaznih zamjenica. Pogreno je rei: Dodaj mi tu knjigu koja je kod Ivana u hodniku. Tono je: Dodaj mi onu knjigu koja je kod Ivana u hodniku. (onu znai da upuuje na 3. lice) Pokaznim zamjenicama i upuujemo na ono to smo ve rekli ili to emo tek rei. Zbog toga se nazivaju i upuivai. Ako elimo uputiti na ono to smo rekli, upotrijebit emo pokaznu zamjenicu to: Kupila sam kruh i mlijeko. To je kotalo deset kuna. Ako elimo uputiti na ono to emo tek rei, onda pokaznu zamjenicu ovo: Kupio sam knjige. Kupit u jo i ovo: pisa i tipkovnicu. Valja pripaziti na pravilnu upotrebu pokaznih zamjenica kad su upuivai. Nije dobro: Mato je napisao pjesmu Notturno. Ova je pjesma poznata. Pravilno je: Mato je napisao pjesmu Notturno. Ta je pjesma poznata. UPITNE i ODNOSNE zamjenice imaju isti oblik, ali razliitu uporabu (funkciju): tko, to, koji, iji, kakav, kolik. Upitne se zamjenice upotrebljavaju u pitanjima, a odnosne uvode zavisnu reenicu u zavisno sloenoj reenici (zamjenica je u ulozi nepravog veznika ili veznike rijei). Tko je doao? to nosi? Koju knjigu ita? o Upitne: o Odnosne: Neka ue tko je doao. Daj mi to to nosi. Posudi mi knjigu koju ita. N tko to koji iji *kakav *kolik G kog(a) eg(a) kojeg(a) ijeg(a) kakvog(a) kolikog(a) D kom(e,u) em(u) kojem(u) ijem(u) kakvom(e,u) kolikom(e,u) A kog(a) to *kojeg(a) ijeg(a) kakvog(a) kolikog(a)

34

Pazi! Akuzativ za ivo jednak je genitivu (ovjek kojega ekamo), a akuzativ za neivo jednak je nominativu (autobus koji ekamo). o Kakav i kolik mogu se deklinirati i kao neodreeni pridjevi (N kakav, kolik; G kakva, kolika...) o Tko, to imenike su upitno-odnosne zamjenice.To su padena pitanja (tko za ivo, to za neivo). Imaju jedan oblik za sva tri roda, jedan oblik za jedninu i mnoinu i nemaju vokativ. o Koji, iji, kakav, kolik pridjevne su upitno-odnosne zamjenice. Imaju oblike za sva tri roda te za jedninu i mnoinu. NEODREENE zamjenice upuuju na neto neodreeno, neto openito i na neto nijeno. Tvorene su od upitnih i odnosnih zamjenica na dva naina: o dodavanjem prefikasa: ne-, ni-, i-, sva-, po-, to- ili dometanjem estice god. o dodavanjem estica ma, makar, bilo ili dometanjem estice god. 1. neodreene (upuuju na neto): netko, neto, neki/nekoji, neiji, nekakav; gdjetko, gdjeto, gdjekoji, gdjekakav; tkogod, togod, kojigod, ijigod 2. nijene: nitko, nita, nikoji, niiji, nikakav 3. ope: itko, ita, ikoji, iiji, ikakav; svatko, svata, svaki, svaiji, svakakav; kojetko, kojeta, kojeiji, kojekakav; ma tko, ma to, ma koji, ma iji, ma kakav, ma kolik; bilo tko, bilo to, bilo koji, bilo iji, bilo kakav; tko god, to god, koji god, iji god, kakav god; *sav (*zamjeniki pridjev sav, sva, sve ima vie znaenja: sveukupan, itav: sav ivot, sva radost, sve veselje (Pogreno je: svo blago), mnogo, jako: sav sam pospan) Pisanje neodreenih zamjenica Zamjenice tkogod, togod, kojigod, ijigod, kakavgod kad znae neto neodreeno, neutralno, piu se sastavljeno i imaju jedan naglasak. Mogu se zamijeniti zamjenicama netko, neto, neki, neiji, nekakav: Ako tkogod pita, reci mu. Ako netko pita, reci mu. Zamjenice tko god, to god, koji god, iji god, kakav god znae neto ope i sastavljene su od dvije naglaene rijei. Mogu se zamijeniti zamjenicama ma tko, ma to, ma koji, ma iji, ma kakav, ma kolik: Tko god da doe, ti uti. Ma tko da doe, ti uti. estica se god pie sastavljeno sa zamjenicom kada znai: netko, neto, neiji, nekakav..., a rastavljeno od zamjenice kada znai neogranienost, sve: svatko, svata, svaiji, svaki...: kogod/tko god Zna li tkogod odgovoriti? (zna li netko odgovoriti) Tko god zna, neka se javi. (svatko tko zna) togod/ to god Zna li togod? (zna li neto) to god zna, reci. (reci sve to zna) Kada se zamjenice nitko, nita, nikoji, niiji, nikakav, nikolik, itko, ita, ikoji, iiji, ikakav, ikolik upotrebljavaju s prijedlozima, onda se i- i ni- odvajaju i dolaze s prijedlozima: Ni za to me nemoj pitati. Jeste li se i za to raspitali? Nemoj me pitati ni za kakav razlog. Znate li i za kakav put? Ni u kojem sluaju to ne radi. Javi ako dolazi i u kojem sluaju. Nije dobro rei: s nikim, od nikoga, pred nikim, s niim, od niega, pred niim, s niijim, od niijega, pred niijim. Dobro je rei: ni s kim, ni od koga, ni pred kim, ni s im, ni od ega, ni pred im, ni s ijim, ni od ijeg, ni pred ijim. o

PRIDJEVI su rijei koje poblie oznaavaju imenice, tj. izraavaju razliite osobine bia, stvari i pojava. Oni se pridijevaju imenicama i poblie odreuju ono to znai imenica. Gramatika obiljeja pridjeva su: rod, broj i pade, odnosno pridjevi imaju obiljeja padea, broja, roda, odreenosti i neodreenosti, stupnja.
Pridjevi se dijele na opisne, gradivne i posvojne. OPISNI ili kvalitativni: kakvo je to (dobar, bistar, opasan, velik) GRADIVNI ili materijalni: od ega je to (zlatan, plastian, staklen, drven) POSVOJNI ili posesivni: ije je to (sestrin, dravni, opinski, obiteljski) Opisnim pridjevima pripadaju i glagolski pridjevi radni i trpni (poludjela, vien). Gradivni pridjevi esto se upotrebljavaju u prenesenom znaenju. Tada imaju sva obiljeja opisnih pridjeva: zlatno doba, elina volja.

35

Po znaenju, dvije su vrste pridjeva: opisni ili kvalitativni i odnosni ili relacijski. OPISNI pridjevi oznauju razliita tvarna (materijalna, prirodna, fizika) i netvarna (misaona, duhovna, psihika) svojstva predmeta: optika (taman, svijetao), akustika (tih, glasan), kinetika (pokretan, miran), kalorika (topao, hladan), kemijska (sladak, kiseo), intelektualna (pametan, glup), emocionalna (veseo, tuan), etika (dobar, zao), estetska (lijep, ruan), logika (istinit, laan) i dr. ODNOSNI ili relacijski pridjevi izriu svojstva koja predmet (bie, pojava) ima u odnosu na koji drugi predmet, npr. djedov, zaviajni, telei, trogirski, Boji itd. Odnosni pridjevi najee oznauju: podrijetlo i pripadnost (bakin, djeji, gradski, muki, narodni, puki, splitski, zeji), prostor (gornji, prednji, tamonji), vrijeme (proli, jueranji, sutranji, lanjski). Skupini odnosnih pridjeva pripadaju: posvojni pridjevi (pokazuju pripadnost): hrvatski, sestrin, djeji ; gradivni pridjevi (pokazuju grau): voden, staklen ; neki opisni pridjevi (oni koji izriu prostor i vrijeme): stranji, donji, budui, jueranji. Pridjevi mogu biti u odreenom ili neodreenom obliku. Odreenim pridjevom predmet se identificira, utvruje se koji je (crveni). Neodreenim pridjevom se predmet kvalificira, utvruje se kakav je (crven). Odreeni i neodreeni oblik pridjeva imaju razliitu deklinaciju i uporabu. neodreeni oblik pridjeva odreeni oblik pridjeva N dobr-i (ovjek); crn-i; sme-i N dobar- (ovjek); crn- G dobr-a (ovjeka), crn-a G dobr-og(a) (ovjeka); crn-oga; sme-ega D dobr-u (ovjeku); crn-u D dobr-om(e, u) (ovjeku); crn-omu; smeemu ... esto se u jednakim sluajevima upotrebljava ili jedan ili drugi oblik. Ipak ima primjera kad se upotrebljava samo u neodreenom obliku: kao dio imenskog predikata (Kaput je nov. ovjek je osamljen.) ili uz imenicu u atributskom skupu, kao dio genitiva svojstva (mladi lijepa glasa) ili samo u odreenom obliku: kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj glupi obiaj, onaj visoki ovjek), kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki, Dugi otok) ili kad je dio naziva, u terminima (bijeli jasen, pitomi kesten, jednojezini rjenik, raznostranini trokut). Posvojni pridjevi na ov, ev, in po svom su obliku neodreeni: Markov-, Driev-, Antin-, ali upotrebljavaju se i u odreenom obliku. Tako se moe uti posvojni pridjev u odreenom obliku: Nemamo ni jednoga Krleinoga ni Matoevoga eseja. A moe se uti i u neodreenom obliku: Nemamo ni jednoga Krleina ni Matoeva eseja. Prednost treba dati neodreenom obliku: Krleina (ne: Krleinoga) romana, Krleinu (ne: Krleinom) romanu; Matoeva eseja, bratova kaputa, Ivanovu (ne: Ivanovom) djetinjstvu... Odreeni oblici pridjeva mukoga i srednjega roda u genitivu, dativu i lokativu jednine imaju naveske. Navezak je zavrni samoglasnik padenoga nastavka koji nije obvezan: crn-og/crnoga; hrvatsk-og/hrvatsk-oga; crnom/crn-omu, crn-ome; sme-em/sme-emu. Oblici bez navezaka najei su u razgovornom obliku i jeziku medija. U njegovanom i biranom izrazu prednost treba dati obliku s naveskom: genitivu s naveskom a, dativu s naveskom u i lokativu bez naveska ili s nastavkom e: G hrvatskoga, D hrvatskomu, L o Deklinaciju neodreenog oblika lake emo zapamtiti ako gledamo nastavke koje dobiva imenica jer iste te nastavke dobiva i pridjev (G obina dana, D obinu danu).

hrvatskom/o hrvatskome.

KOMPARACIJA PRIDJEVA (STUPNJEVANJE) Kompariraju se u pravilu samo opisni pridjevi, gradivni ako su u ulozi opisnoga pridjeva; ostali ako su u prenesenom znaenju: Zlatnijih ruku od njegovih nema. Tri su stupnja komparacije: pozitiv (otar, suh, brz), komparativ (otriji, sui, bri) i superlativ (najotriji, najsui, najbri). Tvorba komparativa Nepravilna, tj. na poseban nain (samo 5 pridjeva): dobar bolji, zao gori, velik vei, malen manji, dug dui /dulji. Nastavkom -i (samo 3 pridjeva): mek meki, lak laki, lijep ljepi.

36

Nastavkom -ji (jotirane osnove):jak-ji>jai, suh-ji>sui, ljut-ji>ljui, brz-ji>bri, lud-ji> lui, mrk>mri (ee mrkiji), ist>ii (ee istiji). Pridjevi gorak, krepak ne odbacuju zavretke (kao niz-ak, niz-ji> nii, dalek dal-ji> dalji, dubok dub-ji> dublji, debeo deb-ji> deblji), nego imaju nepostojano a: gorak > gork ji > gori, krepak > krepk-ji > krepi (ei je oblik krepkiji; takoer krotak>kroi/krotkiji, mrzak>mri/mrskiji). Nastavkom -iji (veina pridjeva): vjet vjetiji, bistar bistriji. Pridjevi koji u pozitivu imaju dvoglasnik ije, pokrauju ga u komparativu: lijep > ljepi, bijel > bjelji, smijean > smjeniji, vrijedan > vr(j)edniji, prijek > pr(j)ei. Glasovne promjene u komparativu: jotacija (ljut-ji> ljui), nepostojano a (taman > tamniji), jednaenje suglasnika po zvunosti (drzak < drskiji), smjenjivanje ije > je (prijek > pr(j)ei. Postoje i nazivi: sintetika komparacija (otriji...) i analitika komparacija (vie otar, manje otar). Tvorba superlativa: naj+komparativ (najbolji, najdrskiji). Ako komparativ zapoinje sa j, oba se j piu: najjednostavniji, najjeftiniji, najjasniji... ULOGA PRIDJEVA U REENICI. Pridjevi se pridijevaju imenicama pa u reenici imaju najee ulogu atributa. Pridjevi se mogu i osamostaliti, biti u reenici bez svoje imenice. Tada mogu biti subjekt, objekt ili prilona oznaka. Pridjev koji je u reenici samostalan i ima ulogu imenice naziva se poimenieni pridjev: Maleni su mi najslai. Ivana sa starijima ide u kino. U razredu nema lijenih.

BROJEVI su rijei kojima se izrie koliko ega ima ili koje je to po redu.
Broj je vrsta rijei. Brojka je znak za broj (znamenka). Glavni brojevi (jedan, dva, tri) izriu tonu koliinu ega, redni brojevi (prvi, drugi, trei, stoti, tisuiti, milijunti, milijarditi) izriu koje je to po redu. Podjela glavnih brojeva: osnovni (od 1 do 9, 10, 100, 1000 itd) i izvedeni 11, 12, ..., 21, 99, 101, 1001 itd.) Sklonidba glavnih brojeva. Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan, dva, tri i etiri, a od rednih svi (jer su u stvari pridjevi). Stotina, tisua i milijarda mijenjaju se kao imenice mukog roda, a milijun, trilijun itd. mijenjaju se kao imenice mukog roda. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju. Jedan se mijenja kao neodreeni pridjev i ima sva tri roda i oba broja (N jedan, G jednog(a), D jednom(u,e), A jednog(a) za ivo i jedan za neivo, L jednom(u,e), I jednim. Dva: dva, dvaju, dvama, dva, dvama, dvama. Dvije: dvije, dviju, dvjema, dvije, dvjema, dvjema. Tri: tri, triju,: trima, tri, trima, trima. etiri: etiri, etiri-ju,

Pisanje rednih brojeva. Svi se redni brojevi piu s tokom: arapski: 2., 10., 18., 2006. i rimski: II., X., XVIII., MMVI. Pisanje brojeva: 25 dvadeset pet (izmeu moe doi veznik i, ali se sve rjee koristi), 100 sto, stotina, 200 dvjesto, dvjesta, dvije stotine, 25. dvadeset peti, 1/25 jedna dvadesetpetina, 11/34 jedanaest tridesetetvrtina, 12,75 dvanaest cijelih sedamdeset pet Pisanje rijei put(a) uz brojeve. Uz glavne brojeve dolaze dva oblika: 1. kada se pie sastavljeno, onda je oblik put (N): jedanput, dvaput, triput... (uglavnom do etiri); 2. kada se pie rastavljeno, onda je oblik puta (G): jedan puta, dva puta, tri puta itd. Uz redne brojeve dolazi oblik put: prvi put, drugi put, trei put itd. Pogreno je: prvi puta, po prvi puta. Iako se brojevi od dva do etiri sklanjaju, esto se mogu uti nepravilni oblici u kojima broj nije u odgovarajuem padeu: Danas nema dva uenika i tri uenice. Pravilno je rei: Danas nema dvaju uenika i triju uenica. Ako je broj s prijedlogom, moe se sklanjati, ali i ne mora: Otiao je s dvije prijateljice. Otiao je s dvjema prijateljicama. Brojevi od pet i nadalje i svi brojevi sloeni s tim brojevima, broj sto nepromjenjivi su.

etirima/etirma, etiri, etirima/etirma. Uz brojeve dva i dvije postoje i brojevi oba i obadva (za muki i srednji rod; sklanjaju se kao dva) te obje i obadvije (za enski rod; sklanjaju se kao dvije). Sklonidba rednih brojeva. Redni se brojevi sklanjaju kao odreeni pridjevi: prvi, prvoga, prvomu

37

BROJEVNE IMENICE su rijei koje su po obliku imenice, a po znaenju brojevi. Npr.: dvojica, obojica, trojica, troje, etvorica, etvero, petorica, petero itd. (Trojica su dola, a dvojica otila.) Svojevrsne su brojevne imenice i stotina, tisua, milijun, milijarda itd. Rabe se za izricanje sloenih brojeva: tri tisue Broj. im. tipa dvoje imaju posebnu sklonidbu: NAV dvoje, G dvog(a), DLI dvom(a). Isto i: Brojevne imenice etvero, petero (glase jo i etvoro, petoro, ali prvi oblici imaju prednost) sklanjaju se ovako: NGAV etvero, DLI etverim(a), a oblici NAV etve/oro, G etve/orga i DLI etve/orma mogu se ve smatrati zastarjelicama.

troje.

BROJEVNI PRILOZI su rijei kojima se izrie priblina koliina osoba, stvari ili pojava. Tvore se od brojeva: deset, petnaest, dvadeset, trideset, etrdeset, pedeset, ezdeset, sedamdeset, osamdeset, devedeset i stotinu sufiksom -ak: deset-ak, petnaestak, stotinjak. Sufiks -ak ve znai oko, jedno, nekih pa je oko pedesetak pleonazam (ili pedesetak ili oko pedeset). (gr. pleonazo = imam napretek) BROJEVNI PRIDJEVI: dvoji, troji, etvori /etveri, petori /peteri itd. Oni se pridruuju imenicama koje nemaju jednine (pluralia tantum) i imenicama koje znae kakav par ili kakvu cjelinu: dvoja vrata, dvoje tranice, dvoje noice Sklanjaju se kao odreeni pridjevi u mnoini: N dvoja vrata, G dvojih vrata, D dvojim vratima itd.

GLAGOLI su rijei kojima se izrie radnja, zbivanje ili stanje.


Po znaenju se razlikuju: glagoli radnje, zbivanja i stanja. Glagoli radnje oznaavaju namjerno, hotimino djelovanje: bacati, ekati, osloboditi, uriti, etati... Glagoli zbivanja oznaavaju nenamjerno, prirodno djelovanje: svitati, grmjeti, rasti, cvjetati, naoblaiti se ili zbivanja u ljudima koja nisu namjerna, svjesna ili voljna: debljati se,

mravjeti, veseliti se, alostiti se...

Glagoli stanja oznaavaju nedjelovanje, stanje, npr. boravljenje (biti, ostajati, stanovati), poloaj (leati, visjeti), mirovanje (mirovati, utjeti), boje (crvenjeti se), stanja svijesti (spavati, bdjeti).

Po vidu (aspektu) glagoli su: svreni i nesvreni te dvovidni. Nesvreni (imperfektivni) glagoli izriu radnju koja u odreenom vremenu jo nije svrena (bacati, ubacivati; ekati, doekivati; davati, izdavati; raditi, izraivati; zvati, dozivati). Dijele se u dvije skupine: trajni (durativni) trati, skakati, plivati i uestali (iterativni) radnja traje s povremenim prekidima: pretravati, preskakivati, isplivavati. Svreni (perfektivni) glagoli izriu radnju koja je u odreenom vremenu ve svrena; zavren je poetak radnje potrati, kraj radnje istrati, radnja u cjelini - pretrati ( (baciti, ubaciti; doekati; dati, izdati; doraditi, izraditi; dozvati, zovnuti). Veina se glagola razlikuje po vidu, pa svreni i nesvreni glagoli ine vidske parnjake: glagolski vid trajni uestali skakati preskakivati skoiti, preskoiti zvati zivkati dozvati, zovnuti stajati zastajati zastati Neki glagoli mogu biti dvovidni: nesvreni i svreni. Dvovidni glagoli: biti (dvovidni prezent budem, u futuru II.: kad budem doao), uti, vidjeti, glagoli vezani uz jelo: objedovati, ruati, dorukovati, uinati, zajutarkovati i veina glagola stranoga podrijetla s nastavkom -irati: akumulirati, organizirati, parkirati, telefonirati itd. (Neki stalno telefoniraju. Kad ti telefoniraju, odmah kreni.) Vid nije izreen u nastavcima, vid je izreen u glagolskoj osnovi.

nesvreni glagol

svreni glagol

38

Po predmetu radnje su glagoli: prelazni, neprelazni i povratni. Prelazni glagoli mogu imati uza se, kao predmet radnje, imenicu u akuzativu. (Djevojica vozi bicikl.) Neprelazni glagoli ne mogu uza se imati imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja. (Ivan je krenuo prema Splitu.) Povratni glagoli uza se imaju povratnu zamjenicu se. (ena se iznenadila.) Podjela: 1. pravi povratni glagoli (Umila sam se.), 2. nepravi povratni (bez povratnoga znaenja: Smijem se.), 3. uzajamno (reciprono) povratni (radnju vre dva ili vie subjekata jedan na drugome: Iva i Marija su se ugledale.) Glagolska stanja: aktiv i pasiv, tj. radno (Oni grade brod.) i trpno (Brod se gradi.) glagolsko stanje. Aktiv je radno glagolsko stanje kojim se pokazuje da subjekt vri radnju. (Ana ita knjigu.) Pasiv je trpno glagolsko stanje kad subjekt ne vri radnju, nego ju trpi. (Ivan e biti pozvan.) Glagolski naini: izjavni (indikativ) (Gosti su doli.); sva glagolska vremena su u indikativu (=izjava): Crtam. zapovjedni (imperativ) (Doi!); eljeni (optativ) (Dobro doli! ivjeli! Zdravi bili!); tvori se samo od glagolskog prid. radnog pogodbeni (kondicional) (Kad bi doao rekao bih ti.) Glagolski oblici 1. glagolska vremena: prezent, perfekt, imperfekt, aorist, pluskvamperfekt, futur I., futur II. 2. glagolski naini: imperativ, kondicional I., kondicional II. 3. glagolski pridjevi: glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni 4. glagolski prilozi: glagolski prilog sadanji i glagolski prilog proli 5. neodreeni glagolski oblik: infinitiv Svi ovi oblici mogu biti u aktivu ili pasivu. Prema nainu tvorbe glagolski oblici su jednostavni i sloeni. Jednostavni oblici tvore se nastavcima (sastoje se od jedne rijei): infinitiv, prezent, aorist, imperfekt, imperativ, optativ, glagolski pridjevi i glagolski prilozi. Sloeni oblici sastoje se od dviju ili triju rijei: perfekt, pluskvamperfekt, futur I., futur II., kondicionali.

JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI (jednostavni = jedna rije!)


INFINITIV je neodreeni glagolski oblik kojim se ne daje nikakav podatak o licu (bezlinost), broju, vremenu ili nainu. Infinitiv zavrava na -ti (priati, ubiti, nasmijati) i na -i (ui, rei, izbjei). Infinitivna osnova dio je glagola koji ostaje kad se odbije nastavak -ti, dakle pisa- od pisati, radi- od raditi. Takve su (dvomorfemske) sve osnove, pa i glagola rei (rek--/ti/), moi (mog--/ti/), ii (id--/ti/). Ispred infinitivnog nastavka ti nalazi se infinitivna osnova: ita-ti, pisa-ti, hoda-ti, misli-ti. Manji broj glagola u infinitivu ima nastavak -i. Odbijemo li taj nastavak, dobit emo krnju infinitivnu osnovu: pe-i, te-i, i-i, tu-i, vu-i, sje-i, mo-i. Prava se i potpuna infinitivna osnova u tih glagola vidi tek kada u 3. licu mnoine prezenta odbijemo osobni nastavak: pekti, tek-ti, id-ti, tuk-ti, sjek-ti, mog-ti. Dakle, glagolima na -i jednake su potpuna infinitivna i prezentska osnova (potpuna infinitivna: pek-ti, prezentska: pek-u, tek-u, id-u, tuk-u, vuk-u, sijek-u, mog-u). Iz vrlo starih oblika s potpunom infinitivnom osnovom i nastavkom -ti razvili su se zbog starih glasovnih promjena dananji oblici na -i: pei, tei, ii. Funkcija sufiksalnog morfema. Promjenom sufiksa (tvorbom glagola od glagola), glagolu se mijenja vid, a samim tim i znaenje. Tvorba svrenih glagola od nesvrenih zove se perfektivizacija: lupati (nesvreni) lupnuti (svreni). Tvorba nesvrenih glagola od svrenih zove se imperfektivizacija: zarobiti (svreni) zarobljavati (nesvreni). Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu piemo nulti morfem (padati, pas--ti ).

39

PREZENT ili sadanje vrijeme tvori se od svrenih i nesvrenih glagola nastavcima -em, -jem, -im, -am. Nesvreni prezent pomonog glagola biti: jesam/sam, jesi/si, jest/je; jesmo/smo, jeste/ste, jesu/su Svreni (dvovidni) prezent glagola biti: budem, bude, bude; budemo, budete, budu Prezent pomonog glagola htjeti: hou/u, hoe/e, hoe/e; hoemo/emo, hoete/ete, hoe/e Zanijekani oblik pomonog glagola htjeti: neu (ne u), nee (ne e), nee (ne e), neemo (ne emo), neete (ne ete), nee (ne e) Nastavci za prezent. Svi glagoli imaju dvomorfemske osnove iza korijenskoga morfema nalaze se jo dva morfema: sufiksalni morfem i nastavak za infinitiv (pjev-a-ti). Tako glagoli imaju 4 vrste nastavaka za prezent: perem (-em), piem (-jem), trim (-im), pjevam (-am). Prezentska osnova dio je prezenta koji ostaje nakon to se odbiju njegovi osobni/lini nastavci: rad-im, rad-e, gled-aju, it-am (a infinitivna osnova glasi: radi-ti, gleda-ti, ita-ti). Palataliziranu osnovu lako razlikujemo od jotirane palataliziranu osnovu imaju glagoli kojima infinitiv zavrava na -i (peem, ali peku; striem, ali strigu), a jotiranu osnovu glagoli kojima infinitiv zavrava na -ti (pis-jem> pi-em, glo-u, kli-e, zoblj-emo). Prezentom se izrie: prava sadanjost (Sjedim i piem.), prolost/pripovjedni prezent (Juer saznam i poludim!), budunost/futurski prezent (Sutra mi dolazi sestra.), svevremenost/ poslovini ili gnomski prezent (to oko ne vidi, srce ne eli.). AORIST je prolo svreno vrijeme. Tvori se od svrenih glagola nastavcima -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe ili -h, , , -smo, -ste, -e (pojesti: pojedoh, pojede, pojede; pojedosmo, pojedoste, pojedoe; tumaiti: tumaih, tumai, tumai; tumaismo, tumaiste, tumaie). Aorist pomonog glagola biti: bih, bi, bi; bismo, biste, bie (bi). Valja pripaziti na pravilnu upotrebu aorista biti jer se esto u svim licima nepravilno upotrebljava oblik bi (ja bi, vi bi, mi bi), a pravilno je: ja bih, mi bismo, vi biste. Aorist pomonog glagola htjeti: htjedoh, htjede, htjede; htjedosmo, htjedoste, htjedoe. Aoristom se izrie: prola radnja, budua radnja/ futurski aorist (Upomo, nastradah! u znaenju nastradat u), svevremenost (U tedie svega bie.), a est je i u pitanjima (Tko pobi toliko naroda?). Danas se aorist rijetko rabi i zamjenjuje se svrenim perfektom (proitah = proitao sam). IMPERFEKT je prolo nesvreno vrijeme. Tvori se od nesvrenih glagola nastavcima -ah, -ae, -ae, -asmo, -aste, - ahu; -jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu; -ijah, -ijae, -ijae, -ijasmo, -ijaste, -ijahu (vikati: vikah, vikae, vikae, vikasmo, vikaste, vikahu; uti: ujah, ujae, ujae, ujasmo, ujaste, ujahu; tresti: tresijah, tresijae, tresijae, tresijasmo, tresijaste, tresijahu). Imperfekt pomonog glagola biti: bijah/bjeh, bijae/bjee, bijae/bjee, bijasmo/bjesmo, Imperfekt pomonog glagola htjeti: htijah, htijae, htijae, htijasmo, htijaste, htijahu. Postoje jo dva oblika imperfekta (koji su danas zastarjeli): hoah/hotijah, hoae/hoijae, hoae/hotijae, hoasmo/hotijasmo, hoaste/hotijaste, hoahu/hotijahu. Imperfektom se izriu dogaaji koji su u prolosti trajali: On esto pisae i govorae. Danas se imperfekt vrlo rijetko rabi, nalazi se uglavnom u jeziku umjetnike knjievnosti. Zamjenjuje se perfektom nesvrenih glagola (pisah = pisao sam). IMPERATIV ili zapovjedni nain tvori se od infinitivne ili, rjee, prezentske osnove nastavcima , -mo, -te, -j; -j, -jmo, -jte; -i, -imo, -ite; -ji, -jimo, -jite. (nositi: , nosi, neka nosi, nosimo, nosite, neka nose; dati: , daj, neka da, dajimo, dajite, neka daju). Imperativ pomonog glagola biti: , budi, neka bude, budimo, budite, neka budu. Njime se izrie zapovijed, zabrana, opomena, molba, elja. Osnovno je znaenje imperativa elja, koja se pojaava zapovijeu: Zapjevajmo, djeco! Glagoli s prezentskom osnovom na -oj, mogu imati dvojake nastavke za imperativ: -, -mo, -te i -i, -imo, -ite: broj, brojmo, brojte / broji, brojimo, brojite. Neki glagoli ne tvore imperativ, njima poticaj za vrenje radnje ne moe doi od sugovornika: Pripovjedakim/historijskim imperativom izriemo prole dogaaje: A on udri po njima! OPTATIV je eljni nain, glagolski oblik kojim se izrie elja. Tvori se glagolskim pridjevom radnim u samostalnoj uporabi: Dobro doli!; Zdravi bili!; ivi bili pa vidjeli!

bijaste/bjeste, bijahu/bjehu.

htjeti, moi, morati, sviati se...

40

GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjev RADNI (aktivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci, u jednini -o, -ao, -la, -lo, a u mnoini -li, -le, -la (rekao, rekla, reklo, rekli, rekle, rekla). Radni pridjev pomonog glagola biti: bio, bila, bilo, bili, bile, bila. Radni pridjev pomonog glagola htjeti: htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela. Slui za tvorbu sloenih glagolskih oblika radnih (perfekta: On je pisao; pluskvamperfekta: bijae radio; futura II.: Kad bude studirao...; kond. I.: Mogao bih raditi i ja; kond. II.: Da je bila rekla). Glagolski pridjev TRPNI (pasivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci: a) -n, -na, -no, -ni, -ne, -na (bacan, zvan); b) -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena (donesen, opleten); c) -jen, -jena, jeno, -jeni, -jeni, -jena (ovijen, ispijen); d) -ven (mljeven, naduven, umiven); d) -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta (ganut, uzet). Slui za tvorbu glagolskih oblika trpnih (prezenta trpnog: Knjiga je itana/proitana/biva itana; imperfekta trpnog: Knjiga bijae/bjee itana; aorista trpnog: Knjiga bi proitana; perfekta trpnog: Knjiga je bila itana/proitana; pluskvamperfekta trpnog: Knjiga bijae/ bjee bila itana/proitana; futura prvog trpnog: Knjiga e biti itana/proitana; futura drugog trpnog: Kad knjiga bude bila itana/bude proitana; imperativa trpnog: Knjigo, budi itana/ proitana; kondicionala prvog trpnog: Knjiga bi bila itana/proitana; kondicionala drugog trpnog: Knjiga bi bila bila itana/proitana). Trpni ili pasivni glagolski oblici tvore se od glagolskog pridjeva trpnog i od oblika glagola biti i bivati. Infinitiv: biti noen; prezent: bivam noen; perfekt: noen sam; imperfekt: bijah noen; aorist: bih noen; pluskvamperfekt: bio sam noen; futur I.: bit u noen; futur II.: budem noen; imperativ: budi noen; kondicional: bio bih noen. Pridjevi trpnih glagola odnijeti, donijeti, prenijeti, ugristi, zagristi glase odnesen, donesen, prenesen, ugrizen, zagrizen. Nisu pravilni oblici: odneen, doneen, preneen, ugrien, zagrizen. (Zagrien ima drugo znaenje: zadrt, zatucan.) Kod upotrebe nastavka -t, -ta, -to... valja pripaziti jer pridjevi trpni glagola dati, udati, izraunati, prodati glase dan, udana, izraunan, prodan. Pogreno je: data, udata,

izraunat, prodat.

GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilog SADANJI ili particip prezenta tvori se samo od nesvrenih glagola i to tako da se u 3. licu mnoine u prezentu doda nastavak -i. (idu+i> idui, gledaju+i >gledajui). Njime se izrie radnja koja prati radnju izreenu glavnim glagolom ili upravnim glagolom. (Upravni je glagol glagol koji upravlja radnjom glagolskoga priloga sadanjeg, npr.: Gledajui ih duboko se zamislio; gledajui glagolski prilog koji prati radnju, zamisliti upravni glagol koji izrie radnju.). Izrie radnju koja moe znaiti: a. nain (Doli su pjevajui.), b. vrijeme (Penjui se, opazi vrh.); c. uzrok (Pogrijeio je ne uvaavajui njihove razloge.); d. uvjet (Radei tako, uspjet ete.) Glagolski prilog PROLI ili particip perfekta tvori se tako da se infinitivnoj osnovi doda nastavak -vi ili -avi (radi-vi). Nastavak -vi dodaje se ako osnova zavrava na samoglasnik. Tvori se samo od svrenih glagola (rekavi, bacivi, doivjevi, ispivi, uzevi). Njime se izrie radnja koja se dogodila prije radnje upravnoga glagola. Dakle, glagolski prilog proli stoji na mjestu zavisnoga dijela sloene reenice i izrie: a. vrijeme: (Iskopavi jamu = Kad su iskopali jamu); b. uzrok (Izvadivi trn = Budui da sam izvadio trn); c. uvjet (Krenuvi tim putem = Da ste krenuli tim putem); d. suprotnost (Uinio je to ne trepnuvi = a nije/ a da nije ni trepnuo). Glagolski prilozi pomonog glagola biti: budui, bivi Glagolski prilozi pomonog glagola htjeti: hotei/htijui, htjevi

41

SLOENI GLAGOLSKI OBLICI (sloeni = dvije ili vie rijei)


PERFEKT je prolo vrijeme. Tvori se prezentom pomonoga glagola biti (naglaenim: jesam, jesi, jest je, jesmo, jeste, jesu/ nenaglaenim: sam, si, je, smo, ste, su) i glagolskim pridjevom radnim (ii: iao sam, iao si, iao je, ili smo, ili ste, ili su). Perfekt pomonog glagola biti: bio sam, bio si, bio je, bili smo, bili ste, bili su Naglaeni se prezent pomonoga glagola biti (jesam, jesi, jest, jesmo, jeste, jesu) rabi najee u pitanjima i odgovorima na pitanja: Jesi li proitao? Jesam. Ili: itao jesam, ali nisam razumio. Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Jesam, proitao sam. Je li doao? Jest, doao je. Perfekt pomonog glagola htjeti: htio/htjela/htjelo sam, htio/htjela/htjelo si, U 3. licu jednine perfekta povratnih glagola obino se izostavlja enklitiki oblik pomonoga glagola: Auto se (bez: je) zaustavio. Petar se zabrinuo. Perfektom se izriu i dogaaji koji su prolosti trajali i dogaaji koji su u prolosti zavrili. Zato se tvori i od nesvrenih i od svrenih glagola: Redovito je obavjeivao svoje o tome to se tamo zbivalo. Napisao sam zadau. Perfektom se moe izrei i budua radnja futurski perfekt: Ako ne odgovori, stradao si. I on je, kao i prezent, est u poslovicama svevremenski, poslovini ili gnomski perfekt: im se budala diila, tim se pametan sramio. Perfektom se mogu zamijeniti sva prola vremena.

htio/htjela/htjelo je, htjeli/htjele/htjela smo, htjeli/htjele/htjela ste, htjeli/htjele/htjela su.

PLUSKVAMPERFEKT je pretprolo (ili davno prolo) vrijeme. Njime se izrie vrijeme prole glagolske radnje dovrene prije koje druge prole glagolske radnje. Tvori se od imperfekta ili perfekta pomonoga glagola biti i odgovarajuega glagolskog pridjeva radnog: bijah /bjeh /bio sam pisao, postavio vie pitanja.)

bijae /bjee /bio si pisao, bijae /bjee /bio je pisao, bijasmo /bjesmo/ bili smo pisali, bijaste /bjeste /bili ste pisali, bijahu /bjehu/ bili su pisali. (Kad nedavno o tome bijae govorio, jedan mu je sluatelj

Pluskvamperfekt pom. glagola biti: bijah bio, bijae bio, bijae bio, bijasmo bili, bijaste bili,

htjeli, bijahu htjeli

Pluskvamperfekt. pom. glagola htjeti: bijah htio, bijae htio, bijae htio, bijasmo htjeli, bijaste I pluskvamperfekt se danas zamjenjuje perfektom: bijah/bjeh/bio sam govorio = govorio sam. Nalazimo ga jo samo u jeziku umjetnike knjievnosti.

bijahu bili

FUTUR I. jest prvi glagolski oblik kojim se izrie budue vrijeme. Tvori se od prezenta pomonoga glagola htjeti i infinitiva odgovarajuega glagola (doi: ja u doi, ti e doi, on e doi, mi emo doi, vi ete doi, oni e doi; itati: ja u itati, ti e itati, on e itati, mi emo itati, vi ete itati, oni e itati). U glagola na -ti kad infinitiv prethodi prezentu pomonog glagola (odnosno kada pomoni glagol dolazi iza infinitiva), upotrebljava se krnji infinitiv glagoli na -ti gube zavrno -i bez zavrnog ti u izgovoru (itau), a u pisanju bez krajnjeg -i (itat u). Kad je pomoni glagol ispred infinitiva, svakako je potpun: (ja) u raditi. Glagoli na -i ne gube nijedan glas od infinitiva ni u izgovoru ni u pisanju (doi u, u doi). Futur I. pom. glagola biti: ja u biti /bit u, ti e biti /bit e, on e biti /bit e, mi emo biti Futur I. pom. glagola htjeti: ja u htjeti /htjet u, ti e htjeti /htjet e, on e htjeti /htjet e,

/bit emo, vi ete biti /bit ete, oni e biti /bit e

mi emo htjeti /htjet emo, vi ete htjeti /htjet ete, oni e htjeti /htjet e

Futurom se izrie: vjerojatna sadanja radnja /prezentski futur (Bit e da je tako. = Vjerojatno je tako.), prola radnja /pripovjedaki ili historijski futur (Na to e rei Ivan ili: Prije nego li e poi), osim prave i neprava budunost/svevremenost/poslovini ili gnomski futur (Podmuklo e pseto najprije ujesti.). Dosta je est na mjestu gdje se obino nalazi kondicional I.: Misli kako e umai (=kako bi umakao).

42

FUTUR II. ili futur egzaktni jest predbudue vrijeme: slui za izricanje budue radnje koja prethodi drugoj buduoj radnji. Tvori se od dvovidnog prezenta pomonog glagola biti (budem, bude, bude, budemo, budete, budu) i glagolskoga pridjeva radnog odgovarajuega glagola (pisati: budem pisao, bude pisao, bude pisao, budemo pisali, budete pisali, budu pisali). Radnja izraena njime stavlja se nasuprot radnji izraenoj futurom prvim te se moe rabiti samo u zavisnom dijelu sloene reenice: Kad bude prolazio pored njih, vidjet e to te zanima. Kad su posrijedi svreni glagoli, na mjestu futura drugog stoji prezent: Kad proe pored njih, vidjet e to te zanima. Futur egzaktni upotrebljava se samo u sloenim reenicama. Pogreno je umjest uo futura II. ili svrenoga prezenta upotrijebiti futur: Ako u prolaziti, navratit u. Ispravno je: Ako budem prolazio (futur II.), ... ili: Ako proem (prezent)... Svreni glagoli nemaju futur II. u zavisnim reenicama nego prezent: Ako proe, navrati. KONDICIONAL je glagolski pogodbeni nain kojim se izrie pogodba ili uvjet. Kondicional I. tvori se (naglaenim i nenaglaenim) aoristom pomonoga glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i glagolskim pridjevom radnim odgovarajuega glagola (raditi: /ja/ bih radio, /ti/ bi radio, /on/ bi radio, /mi/ bismo radili, /vi/ biste radili, /oni/ bi radili; znati: znao bih, znao bi, znao bi, znali biste, znali biste, znali bi). Naglaeni se oblik aorista pomonoga glagola biti rabi najee u pitanjima i odgovorima na pitanja: Bi li pisao? Bih. Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Bih, pisao bih. Kondicional I. pomonog glagola biti: bio bih, bio bi, bio bi, bili bismo, bili biste, bili bi Kondicional I. pom. glagola htjeti: htio bih, htio bi, htio bi, htjeli bismo, htjeli biste, htjeli bi

Kondicionalom I. izrie se: elja i mogunost (Rado bih otputovao nekamo.), namjera (Da bi to razumio, mora jo mnogo uiti.), u pitanjima mogunost (Kakav bi to mogao biti znak?), ublaena tvrdnja (Rekao bih da to nije tono. Molio bih te da malo pazi.), ponavljanje radnje u prolosti (Sastajali bi se redovito.). Kondicional II. tvori se kondicionalom I. pomonoga glagola biti i glagolskim pridjevom radnim odgovarajuega glagola (pisati: /ja/ bih bio pisao, /ti/ bi bio pisao, /on/ bi bio pisao, /mi/ bismo bili pisali, /vi/ biste bili pisali, /oni/ bi bili pisali; ostati: bio bih ostao, bio bi ostao, bio bi ostao, bili bismo ostali, bili biste ostali, bili bi ostali). Kondicional II. pomonog glagola biti: bio bih bio, bio bi bio, bio bi bio, bili bismo bili, bili Kondicional II. pomonog glagola htjeti: bio bih htio, bio bi htio, bio bi htio, bili bismo htjeli,

biste bili, bili bi bili

Kondicionalom II. izrie se mogunost ostvarenja radnje koja prethodi mogunosti ostvarenja koje druge radnje: Kad bi bio uio, nauio bi. No prirodnije se danas doimlje na njegovu mjestu kondicional I.: Kad bi uio, nauio bi. Pisanje sloenih glagolskih oblika PRAVILO: Negacija se pie odvojeno od glagola! infinitiv: ne raditi, prezent: ne radim, imperativ: ne radi, futur prvi: neu raditi, futur drugi: ne budem radio, perfekt: nisam radio, kondicional prvi: ne bih radio, glagolski prilog sadanji: ne radei IZNIMKA OD PRAVILA: U glagolskim oblicima nisam, nemoj, neu, nemam (u svim licima) negacija se pie sastavljeno s glagolom. Pravopisna norma doputa i pisanje negacije odvojeno od glagola u oblicima ne u. Pravopisna dvojakost: neu/ne u, nee/ne e, nee/ne e, neemo/ne

bili biste htjeli, bili bi htjeli.

emo, neete/ne ete, nee/ne e.

43

NEPROMJENJIVE RIJEI
PRILOZI su nesklonjive rijei koje se prilau imenicama da oznae koliinu onoga to znae,
dobro, neobino marljiv, pisati danas, raditi mukotrpno, ii gore, trajati vjeno. Prilozi, kao i pridjevi, imaju stupnjevanje: dobro bolje najbolje. Mjesni prilozi odgovaraju na pitanja gdje? kamo? kuda? odakle? otkud? dokle? dokud? To su: ovdje, ovamo, ovuda, odavle, dovde; tu, tuda, odatle, dotle, otud, dotud; ondje, onamo, onuda, odande, donde.
Mjesni prilozi gdje, kamo, kuda imaju razliitu uporabu: - gdje oznaava mjesto (ovdje, tu): ivim u Osijeku. - kamo oznaava cilj kretanja (tamo, nekamo): Putujem u Zadar. - kuda oznaava smjer, pravac kretanja (ovuda, onuda): Putujem preko Knina. Treba razlikovati i priloge ovdje, tu, ondje. Ovdje znai: na ovom mjestu, pored mene, tj . pored osobe koja govori o sebi. Olovka je ovdje (pored mene). Tu znai: na tom mjestu, pored tebe, tj. pored osobe kojoj je govor upuen. Olovka je tu (pored tebe). Ondje znai: na onom mjestu, podalje od mene i tebe. Olovka je ondje (dalje od nas). To vrijedi i za druge priloge ove vrste blie govoritelju: ovdje, ovamo, ovuda, odavle, odavde, dovde; blie sugovoritelju: tu, tuda, odatle, otud, dotud; podalje od govoritelja i sugovoritelja: ondje, onamo, onuda, odande, odanle, donde. Izuzima se prilog tamo koji znai onamo i ondje. Vremenski prilozi odgovaraju na pitanja: kada? sada, tada, onda, nikada, nekada, pridjevima i prilozima da oznae stupanj svojstva oznaenih njima i glagolima da oznae vrijeme, nain, mjesto, trajanje itd. radnje, stanja ili zbivanja oznaenih njima: mnogo ljudi, malo truda, vrlo

Nainski prilozi nastaju i od pridjeva i to: 1. od pozitiva, komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: drago, drae, najdrae, brzo, blago, lijepo, teko, tee, najtee, ljuto itd. Ti nainski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu jednine prilozi odgovaraju na pitanje kako? (Dijete se igra kako? veselo. Jelen tri kako? brzo. Trao je kako? sve bre.), a pridjevi kakvo? (Dijete se igra kakvo? veselo. Lane je kakvo? brzo. Kretnje su bile kakve? sve bre.); 2. nainski prilozi mogu nastati i od posvojnih pridjeva na ski: bratski, hrvatski, ljudski, kolski itd. Razlika: nainski prilozi odgovaraju na pitanje kako? (Govorimo kako? prilog hrvatski.), a pridjevi na pitanja iji? koji? kakav? (Na jezik je koji? pridjev hrvatski; Matica ija? pridjev hrvatska.).

gdjekad, ponekad, uvijek, juer, danas, sutra, lani, prije , poslije, davno, esto, rijetko, rano, kasno, odmah itd.; otkad? odsad, oduvijek, odavna, odmalena itd.; dokad? dosad, dotad, dogodine itd. Uzroni prilozi odgovaraju na pitanja zbog ega? zato? zato, stoga. Posljedini prilozi odgovaraju na pitanja s kojom posljedicom? s kojim ishodom? uzalud. Nainski prilozi odgovaraju na pitanja kako? kojim nainom? ovako, tako, onako, nekako, nikako, kojekako, svakako, kriomice, potajice, nasumce, napamet, naglas, odjednom, iznenada, jedva, svejedno...

PRIJEDLOZI su nepromjenjive rijei koje slue da bi se pokazali odnosi meu biima, stvarima i pojavama (nered pred vratima, oblaci nad gradom, djevojka iz sela, red uz prozor, umoran od uenja, sretan zbog uspjeha itd.).
Prijedlozi su: bez, blizu, do, du, ispod, ispred, iz, iza, izmeu, izvan, nadomak,

nakon, pomou, pokraj posred, prije, preko, protiv, radi, uoi, uslijed, vie, vrh, zbog, namjesto, mimo, izvan, k(a), kroz(a), meu, na, o, po, prema, pri, u, nad, pod, pred, s(a), za

Uloga prijedloga. Prijedlozi s genitivom znae mjesto, vrijeme, uzrok, svrhu itd. (Bio je ispred kue.), s dativom cilj kretanja, suprotstavljenost i doputanje (Krenuli smo k cilju.), s akuzativom mjesto, prostor itd. (Otili su u grad. Prolazili su kroza umu.), s instrumentalom drutvo, mjesto itd. (Stanuje s majkom. Oblaci su nad gradom.). Slubu prijedloga mogu imati i neki prilozi: Doi poslije. (prilog) Poslije mene ide ti. (prijedlog); Ne dolazi mi blizu. (prilog) Stanujem blizu parka. (prijedlog).

44

Valja razlikovati prijedloge zbog i radi. Zbog je uzroni, a radi namjerni prijedlog. Npr.: Nije doao na posao zbog zastoja u prometu (uzrok: jer je bio zastoj); Trim radi zdravlja (namjera: da bih bio zdrav). Samo prijedlozi nasuprot, usprkos (uprkos) i radi mogu stajati i iza imenice (uporaba stilski obiljeena): Borio se problemima usprkos. Prijedlog kroz oznaava kretanje: Prolazim kroz vrata. Ne valja ga upotrebljavati kao sredstvo: Kroz uenje napredujemo. (Ispravno je: Uenjem napredujemo.)

VEZNICI su rijei koje povezuju dvije rijei ili dvije reenice. Veznici su: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, ve, ili, da, dok, jer, ako, mada, makar, premda, iako, kao
Sastavni: i, pa, te, ni-ni, niti-niti; suprotni: a, ali, nego, no, ve; rastavni: i, ili-ili, bilo-bilo; iskljuni: samo, samo to, jedino, jedino to, tek, tek to; zakljuni: dakle, zato, stoga; subjektni: tko, to, koji; predikatni: tko, to, koji, iji, kakav, kolik; objektni: tko, to, koji, iji,

Veznici se mogu podijeliti i na prave veznike (slue samo za povezivanje rijei i reenica) i neprave veznike (povezuju zavisno sloene reenice: Odlaze kamo su eljeli. To je posao kakav si elio.) Nepravi pripadaju i drugim vrstama rijei: odnosne zamjenice, neki prilozi i neke estice. Pisanje zareza uz veznike: sastavni (i, pa, te, ni, niti) i rastavni veznici (i, ili, bilo) ne pie se zarez; suprotni veznici (a, ali, nego, no, ve) uvijek se pie zarez; iskljuni veznici (samo, samo to, jedino, jedino to, tek, tek to) uvijek se pie zarez izmeu reenica (Svi su doli, samo se on nije pojavio.), a kad odvajaju dvije rijei, zarez se ne pie (Sve volim osim matematike.); zakljuni veznici (dakle, zato, stoga) uvijek se pie zarez! Veznici zavisno sloenih reenica: u gramatikom poretku reenica (glavna pa zavisna) ne dolazi zarez (Gledam te jer si mi zanimljiva.), a u inverziji (zavisna ispred glavne) zarez dolazi uvijek (Kad bude mogla, navrati.). U uzronim reenicama ne valja upotrijebiti vremenski veznik poto: Nije dola poto je bila bolesna. Pravilno je rei: Nije dola jer je bila bolesna.

kakav, kolik, da, kako, gdje, kamo, kud(a), otkud(a), odakle, dokle, kad(a), otkad(a), dokad(a); atributni: koji, kakav, iji, to, gdje, kamo, kud(a), odakle; nainski: kako, kako to, kao da, koliko, to, nego (negoli), nego (negoli) to, kamoli, a kamoli, nekmoli, a nekmoli; pogodbeni: ako, kad(a), li; vremenski: kad(a), dokle god, kako, otkako, otkad(a), im, dok, kako, tek to, poto, prije nego/no, prije nego/no to; posljedini: da, te, tako da; dopusni: iako, ako i, premda, mada, koliko god, makar. Neki prilozi mogu imati slubu veznika: gdje, kada, kamo, odakle, otkad, kako, ve, dokle, poto, samo, dakle.

USKLICI su nepromjenjive rijei kojima se izraava neki osjeaj, raspoloenje, doziv ili prirodni zvuk. Usklici: ah, aha, aj, brr, eh, hej, hura, jao, joj, oh, mljac, tres, zum, halo, hej, ej, bljak, fuj ESTICE, rijece ili partikule rijei su koje slue samo za oblikovanje ili preoblikovanje
reeninog ustroja i za isticanje ili davanje drugaijega znaenja pojedinim rijeima. Upitne: li, zar (Dolazi li? Zar je doao?); uskline: li (Mudra li ovjeka!); potvrdne: da (Pie li? Da.); zapovjedne: neka (Neka bude svjetlost!); nijene: ne (Ne elim to.); ograniavajue: samo, iskljuivo (Samo on je govorio.); pojaavajue: ak, ak i (ak i on je to shvatio.)... Posebnu skupinu estica ine nepromjenljive rijei koje potiu: daj (Daj pouri!) i neke koje izraavaju kakav odnos, stav prema sadraju govora: konano, napokon, naravno, dakako, vjerojatno, navodno, moda, naprotiv, meutim (Hvala Bogu, konano si stigao!), a nekima se izraavaju odnosi meu reenicama: naime = uzrok, meutim = suprotnost. Takve se onda estice ne moraju odvajati zarezom: On je naime uinio sve da se ne svaaju. Svi e doi. Meutim svi nee govoriti. estice nemaju ulogu reeninoga dijela.

45

REENICA (sintaksa)
ODNOSI U GRAMATICI Kad elimo prenijeti neku obavijest, moramo odabrati rijei. Odnosi u gramatici koji se tiu odabira rijei zovu se paradigmatski odnosi. Kad odaberemo rijei, moramo ih razmjestiti u smislenu i gramatiki pravilnu reenicu. Odnosi u gramatici koji se tiu razmjetaja rijei zovu se sintagmatski odnosi. SINTAKSA (gr. syntaxis: slaganje) je znanost koja prouava reenicu i pravila po kojima se rijei slau u sintagme i reenice. Sintaksa je dio gramatike koji prouava i opisuje reenino ustrojstvo. Nai stari gramatiari nazivali su je skladnja ili rjeoslaganje. Sintaktike jedinice su: rijei, sintagma i reenica. SINTAGMA ili SPOJ RIJEI jest sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dviju punoznanica (sastavnica sintagme) koje su meusobno gramatiki povezane (moj glas, dobar ovjek, nedostian cilj). Npr. Dobri uenici (sintagma) su poloili (nije sintagma) teak ispit (sintagma). Jedna od tih rijei uvijek je glavna sastavnica sintagme (zove se i odreenica), a ostale rijei su zavisne sastavnice (zovu se i odrednice). Punoznane su rijei one koje imaju i leksiko i gramatiko znaenje (sve promjenjive rijei i prilozi). Nepunoznane rijei uspostavljaju gramatike odnose meu punoznanima, zovu se i gramatikim rijeima (prijedlozi, veznici, uzvici i estice). REENICA je temeljna sintaktika jedinica koja slui za prijenos cjelovitih obavijesti. Reenica je gramatika i znaenjska veza rijei kojom se prenosi obavijest. Reenica je misao izraena rijeima. (tradicionalna gramatika) Rijei (oblici) promatra se njihova sluba u veim sklopovima: Najbolji (atribut) uenici (subjekt) su dobili (predikat) vrijedne (atribut) nagrade (objekt). GRAMATIKI ODNOS IZMEU SASTAVNICA SINTAGME sronost, upravljanje i pridruivanje SRONOST ili kongruencija (lat. congruere podudarati se) jest slaganje rijei u reenici po rodu, broju, padeu i licu (dobri ljudi, slobodan izbor). Vrste sronosti: subjektno-predikatna sronost (subjekt se s predikatom slae u licu, broju i rodu Petar voli pjevati.), imenska sronost (slaganje sastavnica unutar sintagme u rodu, broju i padeu; glavna je sastavnica uvijek imenica, a zavisna bilo koja imenska rije) koja moe biti atributna (takva sintagma zapravo je imenica sa svojim sronim, pridjevnim atributom zavisna je sastavnica neka imenska rije: pridjev, zamjenica, broj dobra ena, moja majka, prvo dijete) i apozicijska (takva sintagma zapravo je imenica s apozicijom zavisna je sastavnica imenica pas Roki; apozicija ne mora biti srona po broju i rodu: rijeka Dunav, grad Vinkovci, mjesto Rijeka). Nesroni (imenski) atribut ne slae se u padeu s imenicom koju dopunjuje: aa vode, vrh planine, prvak u ahu, kola od vianja. Atribut i apozicija dopune su imenici, a ne samo jednom reeninom dijelu (subjektu). UPRAVLJANJE ili rekcija glavna sastavnica upravlja gramatikim osobinama glavne reenice glagolsko upravljanje: glavna sastavnica (obino glagol) upravlja gramatikim svojstvom zavisne sastavnice (pisati pismo); tzv. jako upravljanje: izravni objekt, dopuna iskljuivo u akuzativu (poljubiti dijete) i slabo upravljanje: glagol samo odreuje pade imenici (pjevati djetetu) imeniko: imenica zahtijeva dopunu (dolazak kui) pridjevsko upravljanje (pun vedrine) prilono (malo sree). PRIDRUIVANJE skup rijei kod kojeg zavisna rije nema gramatikih obiljeja (roda, broja, padea), kad je zavisna rije nepromjenjiva punoznana rije (marljivo /prilog/raditi, vikati glasno).

46

VRSTE SINTAGMA PREMA ULOZI (FUNKCIJI) ZAVISNE SASTAVNICE odredbena (atributna) sintagma zavisna sastavnica poblie odreuje imenicu, rezultat je sronosti i upravljanja; vrste: pridjevna (rezultat sronosti, pridjevni atribut: moja Marija), imenska (sronost, apozicija: sestra Marija; nesronost, imenski atribut: krema od kokosa) dopunska (objektna) sintagma zavisna sastavnica dopunjuje znaenje glavne, a glavna zavisnoj odreuje pade (odnos izmeu glagola i objekta), rezultat je upravljanja: svira gitaru. okolnosna (adverbijalna) sintagma glavna je sastavnica predikat, a zavisna sastavnica pokazuje okolnost vrenja glagolske radnje (odnos izmeu predikata i prilone/adverbijalne oznake); rezultat je pridruivanja: svira odlino.

REENICA I DISKURZ (lat. discursus razgovor, rasprava; ralanjivanje) Diskurz je jezina jedinica najvie razine, potpuni jezini izraz koji sadri sve to bi trebalo i to se htjelo rei. Osnovna mu je znaajka dovrenost. Reenica je takav io diskurza koji i sam moe biti diskurz. Pojmovi tekst i diskurz esto se pojavljuju kao sinonimi. Gramatika teksta ili sintaksa diskurza bavi se nainima na koje se reenice slau u vee cjeline. REENICA KAO JEZINA JEDINICA Svojstva reenice lanjivost je mogunost rastavljanja reenice na sastavne dijelove. Samostalni lanovi reenice su: subjekt, predikat, objekt i prilona oznaka. Nesamostalni lanovi: atribut i apozicija. Modalnost reenica nam prenosi obavijest o vremenu i nainu zbivanja radnje. Ciljna usmjerenost odnosno priopajna svrha reenice se prema priopajnoj svrsi dijele na izjavne, upitne i uskline. Obavijesnost dio reenice koji sadri novu obavijest zove se novo ili REMA. Dio reenice kojim govorimo neto poznato zove se poznato ili TEMA. GRAMATIKO USTROJSTVO REENICE Moj prijatelj Mario esto uveer, paljivo, kod kue izrauje starinske jedrenjake.

atribut apozicija

subjekt

PREDIKAT (stariji naziv: prirok) PREDIKAT je jezgra reenice, temelj reeninog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u reenici. Predikat ili dio predikata u reenici najee je glagol. glagol postaje predikat kada dobije predikatna obiljeja (predikatne kategorije): lice, broj, vrijeme, vid, nain. Najee kazuje radnju, stanje ili zbivanje. Vrste predikata: Glagolski predikat izrie se glagolom (Stigli su uzvanici.). Imenski predikat sastoji se od pomonog glagola biti ili postati to je njegov glagolski dio i zove se spona ili kopula i neke imenske rijei (imenice, zamjenice, pridjeva, broja; priloga) predikatnog imena:Ti si (spona) zlato (predikatno ime). To nije sve. On je prvi. aba je bila runa. Naprosto je postao zao. Predikatni proirak: imenski (saimanje dviju reenica uvrtavanjem predikata jedne reenice u drugu: Bio sam skriven iza vrata. Dugo sam ekao. > Skriven iza vrata, dugo sam ekao.) i glagolski (stezanje u jednu reenicu preoblikom glagolskog vremena uvrtenog predikata u glagolski prilog sadanji ili proli (Postali smo nemirni. Pribliili smo se moru. > Pribliivi se moru, postali smo nemirni.) Neoglagoljene reenice su one reenice u kojima predikat nije izreen (ali je vidljiv iz reenice): Dobar dan. Samo malo. Evo, odmah. Zovu se i eliptine (krnje) reenice: Vatra! U pomo! SUBJEKT (stariji naziv: podmet) SUBJEKT je ono o emu se u reenici govori. Izrie na to se odnosi obavijest izreena predikatom. Uvijek je u nominativu, odgovara na pitanje: tko? to?

prilone oznake: vremena naina mjesta

predikat

atribut

objekt

47

Subjekt nije isto to i vritelj radnje. Subjekt je uvijek u nominativu, a vritelj radnje moe se izrei i drugim padeima: Spava joj se. Ani nije dobro. U slubi subjekta najee je imenica (Djeca se igraju. Stie sloboda.), ali mogu biti i zamjenice (On je otiao.), pridjevi (Marljivi su uspjeni.), glagoli u infinitivu (Ljubiti je slatko.) i brojevi (Jedan se posebno istakao.).

GLAGOLSKE DOPUNE OBJEKT je predmet glagolske radnje. Izravni, direktni ili blii objekt objekt koji je uz prijelazni glagol u akuzativu (itam knjigu /akuzativ/.) ili u genitivu koji se moe zamijeniti akuzativom (Srca /genitiv/ nema.>Srce /akuzativ/ nema.) Neizravni, indirektni ili dalji objekt nije u akuzativu niti u genitivu koji se moe zamijeniti akuzativom (Dolazim kui /dativ/.). (aljem novac /blii objekt/ bratu /dalji objekt/.) Prijedloni objekt je neizravni objekt izreen prijedlonim skupom, tj. prijedlogom i imenicom ili poimenienom rijeju (Pogledao je prema kui. Govorio je o njemu.). PRILONE OZNAKE su rijei ili skupovi rijei koje dopunjuju glagole da bi oznaili mjesto, vrijeme, nain, uzrok ili koju drugu okolnost vrenja radnje. Prilone oznake: mjesta, vremena, uzroka, namjere, naina, drutva, koliine, posljedice, pogodbe, doputanja, izuzimanja. IMENINE DOPUNE ATRIBUT je rije koja se dodaje kao blia oznaka imenici, imeninoj zamjenici ili poimenienom pridjevu. Atribut je najee pridjev (Poteni profesori su omiljeni.) ili zamjenica (Volim moju malu zemlju.), a moe biti i broj (Kad sam bio tri moja brata), imenica (Bilo je to na obalama ljubavi.). Atributni skup jest skup rijei u slubi atributa (Imam punu kuu dosadnih gostiju.). APOZICIJA je imenica koja poblie odreuje drugu imenicu s kojom se slae u padeu (Tenisa Ivanievi sporta je godine. Moja sestra Iva luduje za njim.).

VRSTE REENICA
REENICE PO SUBJEKTU I PREDIKATU NEOGLAGOLJENE reenice nije izreen glagolski dio predikata. Stari naziv: eliptine ili krnje (Luda no! Vatra!). REENICE S NEIZREENIM SUBJEKTOM subjekt je jasan iz glagolskog oblika i konteksta ili govorne situacije (Nisam znala. Zato dolaze? Recite nam sve.). BESUBJEKTNE (BEZLINE) REENICE subjekt se ne moe odrediti (Trebalo bi nekamo otputovati. Odnekud bruji.). REENICE S VIE ISTOVRSNIH LANOVA s vie subjekata (Nestajali su ljudi, stvari, pojmovi, snovi.); s vie objekata uz jedan predikat (Sluala je i majku i oca.); s vie istovrsnih prilonih oznaka (Hodao je ustro, veselo, lako.).

REENICE PO PRIOPAJNOJ SVRSI po SADRAJU izjavne, upitne, uskline/ poticajne; po JESNOSTI jesne i nijene; izjavne (Ljudi su dobri.), upitne (Je li to dobro?), uskline (ivjela sloboda!), poticajne (Spoznaj samoga sebe!); jesne (Ja odlazim.), nijene (Ja ne odlazim.).

48

REENICE PO SASTAVU JEDNOSTAVNE PROIRENE i NEPROIRENE SLOENE ZAVISNO SLOENE NEZAVISNO SLOENE (ASINDETSKE) (SINDETSKE) SUBJEKTNE, PREDIKATNE, NEVEZNIKE VEZNIKE ATRIBUTNE, OBJEKTNE, reenini niz sastavne, rastavne, PRILONE (adverbne): suprotne, iskljune, mjesne, vremenske, uzrone, zakljune namjerne, pogodbene, nainske, posljedine, dopusne

JEDNOSTAVNE REENICE

Jednostavna neproirena ima samo subjekt i predikat: Ivan ita. Jednostavna proirena ima subjekt, predikat i barem jednu dopunu: Ivan ita roman. Sloena ima najmanje dvije reenice, tj. dva predikata: Ivan ita, a Petar spava. Jednostruko sloena ima dvije nezavisne reenice (Ivan je otputovao i dobro se proveo.) ili jednu glavnu i jednu zavisnu (Idemo tamo gdje su svi otili.). Viestruko sloena ima vie zavisnih i nezavisnih reenica: Doao sam kui i odmah

objedovao, pa sam se dobro odmorio jer mi je to bilo potrebno da bih obnovio snagu.

Jednostavne reenice koje se nalaze u sastavu sloenih zovu se SUREENICE ili klauze. Vrste sklapanja jednostavnih reenica u sloenu: povezivanje, uvrtavanje i sklapanje bez veznika (asindetsko sklapanje).

SLOENE REENICE NEZAVISNO SLOENE REENICE 1. NEVEZNIKE (asindetske) ili reenini niz (odvajaju se zarezima):

Majka ita, otac spava, pada kia.

2. VEZNIKE (sindetske; mogu stajati samostalno, povezane su veznicima): Katarina ui za maturu i slua glazbu. - sastavne /kopulativne/ - (veznici: i, pa, te, ni, niti): - rastavne /disjunktivne/ - (veznik: ili): Ui marljivo ili odustani od studija. Ivan ui, a sestrica mu smeta. - suprotne /adverzativne/ - (veznici: a, ali, nego, ve, no): - iskljune /ekskluzivne/- (veznici:samo, tek, jedino, samo to): zakljune /konkluzivne/-(veznici: zato, stoga, dakle):Lijep je dan, zato emo otii u prirodu.

Svi su stigli, samo je Antun zaspao.

ZAVISNO SLOENE REENICE 1. 2. 3. 4. 5. Predikatne (da, tko, to, koji, ije, kad): Ni kola vie nije to je nekad bila. Subjektne (tko, to, koji, ije, kakvo): Tko rano rani, dvije sree grabi. Objektne (to, tko, kad, gdje, kako, da): Nikad nije saznao to se tamo dogodilo. Atributne (koji, to, iji, kakav, kolik, kada, da): Sluam pjesmu koju odavno nisam ula. Prilone dopunjuju glagol glavne reenice sluei mu kao prilone oznake:

mjesne/lokalne/(gdje, kamo, kuda, otkuda, dokle, dokud): Sve je mrano gdje nema ljubavi. vremenske/temporalne/(kad, otkad,otkako, dokad, poto, dok, im, tek): Idemo kad svane. nainske/modalne/ (jer, kako, budui da, kao to, nego, kao da): Napravite kako je reeno. uzrone/kauzalne/(jer, kako, kad, to, budui da, zato to, zbog): Ostavili smo ih jer kasne. namjerne /finalne/ (da, kako, neka, ne bi, samo da, radi): Daruje da bi inio dobro. pogodbene /kondicionalne/ (ako, da, kad, samo ako, ukoliko): Rei u ti ako bude iskren. posljedine /konsekutivne/ (da, te) Tako se smijao da su mu potekle suze. dopusne /koncesivne/ (iako, makar, premda, koliko god, ako i):Iako su pobijedili, nisu bili sretni.

49

Kako najlake razlikovati pojedine vrste renica jedne od drugih? Subjektna reenica u glavnoj reenici nema subjekta (izreenog i neizreenog): Govori se /(to=subjekt)/ da je taj ispit najtei. Kasno se saznalo / da se to dogodilo. Bit e/ to biti mora. Predikatna reenica u glavnoj reenici ima samo sponu ili kopulu, bez drugog dijela predikatnog imena: Ona je /(takva=predikatno ime)/ da je na daleko takve nema. Objektnu reenicu razlikujemo od subjektne po tomu to glavna reenica ima subjekt (izreen ili neizreen): Oni su kasno saznali /(to=objekt)/ da se to dogodilo. Znam / (to)/ gdje je tvoja kola. Atributna reenica: u zavisnu reenicu moemo (kao suodnosnu rije) uklopiti objekt iz glavne reenice: Zgazio je na cesti ivotinju / koja (ivotinja) spada u zatiene vrste. USTROJSTVO TEKSTA Reenice se ukljuuju u tekst REENINIM PRILOZIMA, tj. rijeima prilone naravi koje nisu dijelovi reeninoga ustrojstva, nego slue za ureivanje odnosa na razini teksta. - Takva vezna sredstva zovu se KONEKTORI (suprotni: meutim, naprotiv; aditivni: tovie, osim toga; zakljuni: prema tome, dakle; vremenski: prije toga, zatim; dopusni: unato tome, usprkos tome; pogodbeni: u tom sluaju, inae; objasnidbeni: drugim rijeima, bolje rei - Drugoj vrsti reeninih priloga pripadaju MODIFIKATORI. Oni modificiraju znaenje cijele reenice ispred koje se javljaju: na alost, na sreu, vjerojatno, sigurno, istina, uglavnom i sl. RED RIJEI Osnovni red rijei promatramo reenicu izvan konteksta, kao jezinu jedinicu (S P O). Obiljeeni red rijei promatramo reenicu kao govornu jedinicu (iskaz), kao dio iskaza. Ono to je obavijesno vanije, to pripada remi, dolazi na istaknutija mjesta u iskazu (prvo i zadnje): Ui Ivan! Automatizirani red rijei je red rijei ija se pravila odnose na zanaglasnice (enklitike) i prednaglasnice (proklitike), a uvjetovan je intonacijom (Jesi li im rekao? Ni o emu ne elim razgovarati!). INTERPUNKCIJSKI ZNAKOVI U TEKSTU Interpunkcija (razgodak) jest unutarreenini ili meureenini znak u pisanome tekstu. Interpunkcijski znakovi su: toka, zarez, toka sa zarezom, dvotoje, trotoje, crtica, spojnica, upitnik, usklinik, navodnici, polunavodnici i zagrade. PISANJE ZAREZA - naelo usporednosti: Tamo su se zabavljali, plesali, pjevali, veselili se. - naelo naknadnog dodavanja: Svima nam je, ini se, dosadio. - naelo suprotnosti : Nisu doli, a najavili su se. Mi smo se borili, oni sakrivali. - naelo isticanja: Kupio je kuu, i to na glavnom trgu. - inverzija (zavisna reenica dolazi ispred glavne): Kad zavri, odmah kreni. - zavisna iza glavne moe se odvojiti zarezom kao naknadno objanjenje: U redu je, kako sam se

i nadao.

TOKA kao interpunkcijski znak oznauje u pismu dovrenost izjavne reenice. Ona se upotrebljava i kao pravopisni znak (skraenost rijei ili skupa rijei: dr., prof., npr., tj., i sl.) i red jedinice uz koju stoji (15. dan). TOKA SA ZAREZOM je znak nii od toke, a vii od zareza. Njime se odvajaju dvije relativno samostalne sloene reenice: Ako prihvate, bolje za nas; ako ne prihvate, opet emo dobro proi. DVOTOJE slui za pojanjavanje, za navoenje tzv. tuih rijei, za razvijanje teksta. TROTOJE oznauje da je neki tekst namjerno prekinut, a kad je u zagradama, znai da je isputen dio teksta.

ikako mogu, doi to prije.

umetnutu zavisnu reenicu odvajamo samo ako nije u uoj vezi s glavnom: Rekli su da e, ako

50

CRTICA ( ) odjeljuje dijelove teksta koji sadre naknadno objanjenje slina je dvotoju, najavljuje dijelove koji se niu, slui i umjesto navodnika, odvaja umetnute dijelove ili na nioj razini izmeu suprotstavljenih pojmova (Dinamo Hajduk). SPOJNICA (-) povezuje dijelove sloenica u kojima sastavnice zadravaju ravnopravan odnos: hrvatsko-engleski rjenik, socioloko-psiholoki, spomen-ploa i sl., zatim odvaja rijei izraene brojkom (30-ih godina) ili kratice koje se piu velikim slovom (UNESCO-a), a i rastavlja rijei ili oblike na sastavne dijelove. ZAGRADE oznauju kakvo dodatno objanjenje ili kakav usputni komentar. NAVODNICI se upotrebljavaju kad se tue rijei navode doslovno, kad se pridaje drugo ili neko specifino znaenje, a u navodnike se mogu staviti i naslovi knjiga, asopisa, nazivi poduzea, udruga, klubova i sl. POLUNAVODNICI imaju istu slubu kao i navodnici, ali u onom dijelu teksta koji je ve u navodnicima: Jeste li itali enoinu 'Branku' u osnovnoj koli?.

51

LEKSIK/RJENIKI SUSTAV (leksikologija)


KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI dijele se na jezik i nejezine kodove. LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVLJE prouava jezik. SEMIOLOGIJA (gr. semeion: znak) prouava nejezine kodove kao sustave znakova (ideograme, piktograme, signale, simbole). SEMANTIKA je dio znanosti o jeziku koji se bavi prouavanjem sadraja (leksikih znaenja) jezinog znaka. LEKSIKOLOGIJA je jezikoslovna disciplina (grana lingvistike) koja prouava i opisuje LEKSIK rjeniki sustav, rjenik nekog prirodnog jezika i sva opa pitanja koja se odnose na rije kao temeljnu jezinu jedinicu. LEKSEM (gr. lexis: rije) ukupnost svih oblika koje ima jedna rije, tj. oblik punoznane rijei koji ini ukupnost njezinih gramatikih oblika i leksikih znaenja (izraz + sadraj). LEKSIK (gr. lexicos: koji se odnosi na rije) tvore svi leksemi jednog jezika. Opi ili opeuporabni leksik ine rijei koje svim govornicima jednog jezika znae isto (npr. ena, rad, kia i sl.). Leksikologiju ini pet osnovnih znanstvenih disciplina: 1. Tvorba rijei prouava tvorbenu strukturu dosadanjih rijei dajui pravila za tvorbu novih rijei 2. Frazeologija prouava frazeme 3. Onomastika bavi se znaenjem i tvorbom vlastitih imena 4. Terminologija (nazivoslovlje) prouava strune nazive ili termine 5. Leksikografija umijee sastavljanja i pisanja rjenika Jednoznanice su leksemi kojima se podudaraju opseg sadraja i opseg jednog znaenja. Vieznanice su leksemi iji se sadraj sastoji od dvaju ili vie znaenja. PUNOZNANICE su preteito promjenljive rijei (imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi, prilozi) koje u sintaktike veze stupaju samostalno ili zajedno s nepunoznanicama imaju i gramatiko i leksiko znaenje. Leksem je oblik punoznanice u ukupnosti svojih oblika i znaenja. NEPUNOZNANICE ili odnoajne i gramatike rijei (prijedlozi, veznici, uzvici i estice) slue za uspostavljanje sintaktikih i znaenjskih odnosa izmeu punoznanica. Imaju samo gramatiko znaenje. PRENESENO ZNAENJE jest prijenos (dijela) znaenja da bi se istaknula jedna zajednika znaajka (lisac > lukavac). METAFORA je figura rijei (trop) prenesenog znaenja, skraena poredba, prijenos znaenja po slinosti (Pravi je lisac.). METONIMIJA je takoer figura rijei takoer nastala prijenosom znaenja, ali ne po slinosti, nego po asocijativnom dodirivanju ili povezanosti stvari i pojava; preimenovanje (Markov trg hrvatska vlada; itam Cesaria Cesarieve pjesme). DENOTATIVNO (neutralno, prvo, osnovno) ZNAENJE izravno upuuje na imenovanu stvar ili pojam (lav: afrika zvijer). KONOTATIVNO (obiljeeno, preneseno) ZNAENJE sadri emocionalne, ekspresivne, semantiko-stilistike i druge oznake ili asocijacije (lav: hrabar ovjek, junak).

52

Hiponim je leksem znaenjski podreen drugomu leksemu, hiperonimu (voe je hiperonim kohiponimu jabuka). Kohiponimi su hiponimi istoga reda (kruka, jliva, narana). SINONIMI su leksemi koji pripadaju istoj vrsti rijei i imaju razliit izraz, a isti ili slian sadraj (tuga alost; narataj generacija pokoljenje). Djelomini sinonimi su bliskoznanice (mu suprug). Potpuni sinonimi su istoznanice (sustav sistem). ANTONIMI su parovi rijei suprotnih znaenja (dan no). Razdioba po podrijetlu: 1. pravi ili raznokorijenski (istina la), 2. tvorbeni ili istokorijenski (istina neistina). Razdioba po naravi znaenjske opreke: 1. binarni (djeak djevojica), 2. stupnjeviti (visok nizak), 3. obratni (djed unuk). Znaenjski suprotstavljeni leksemi mogu se unato opreci povezivati: oksimoron (luda pamet, vrui led, umrli ivot). HOMONIMI su leksemi jednakih izraza, a razliita sadraja. Moraju imati razliita znaenja, jednak fonemski sastav, iste prozodijske znaajke (naglasak) i moraju se jednako pisati. Razdioba: oblini ili morfoloki (unuka, N jd. . r. /G mn. m. r.) i leksiki (kosa, vlasi na glavi /orue). HOMOGRAFI ili istopisnice rijei su razliita znaenja koje se isto piu, a razliito izgovaraju (lk luk, ps pas). HOMOFONI ili istozvunice rijei su razliita znaenja koje se isto izgovaraju, a razliito piu (dunja-Dunja).

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA


U ivotu leksika istovremeno se odvijaju dva procesa: pojavljuju se nove rijei i zastarjele izlaze iz uporabe. AKTIVNI leksik sadri sve uobiajene opeuporabne rijei razumljive svim govornicima knjievnog jezika. PASIVNI leksik sastoji se od zastarjelih rijei i od novih koje jo nisu ule u opu uporabu. HISTORIZMI su rijei zastarjele zato to su nestali predmeti, pojave ili pojmovi to ih oznauju (grof, kotar, krinolina, kuda), dakle iz izvanjezinih razloga. ARHAIZMI su rijei zastarjele zato to su neke nove rijei zauzele njihovo mjesto u aktivnom leksiku, razlozi su unutarjezini. Postoje: izrazni (lisje < lie), sadrajni (vra = lijenik), tvorbeni (davac > davatelj, ljepost > ljepota), fonoloki (sarce < srce), grafijski (oudi < ovdi, ovdje). NEKROTIZMI su leksemi pojedinog pisca, leksikografa koji nikad nisu uli u aktivni leksik (ulekova mnoba). KNJIKI LEKSEMI se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama ili samo u rjenicima (mirisnica = parfumerija).

PRIJELAZNI SLOJ LEKSEMA (na granici aktivnog i pasivnog leksika): ZASTARJELICE rijei koje se sve rjee rabe u standardnom jeziku (fiskultura), OIVLJENICE ili povratnice leksemi koji se vraaju iz pasivnog u aktivni leksik (putovnica, djelatnik, kuna, upanija), POMODNICE leksemi koji oznaavaju neku prolaznu modu (kokotica, tankerica, tajice), NEOLOGIZMI ili novotvorenice novostvorene rijei koje su nastale iz drutvenih i komunikacijskih potreba (izvanjezini razlozi; vikendica, viestranaje, suivot) i iz puristikih jezinih razloga kad se hrvatskom rijei nastoji zamijeniti posuena (dalekovidnica, predonik, prosvjednik, zaslon). Individualne novotvorenice su novostvorene rijei pojedinih pisaca (uvijek su stilski obiljeene), znanstvenika, djece

53

PODRUNA RASLOJENOST JEZIKA


LOKALIZMI su rijei svojstvene jednom mjesnom govoru (ir, splitski; gospar, dubrovaki). REGIONALIZMI su rijei svojstvene istoj skupini govora (manistra, primorski). DIJALEKTIZMI su prostorno najraireniji, pokrivaju cijelo podruje jednog narjeja: akavizmi, kajkavizmi, tokavizmi. Vrste: potpuni leksiki (kua - hia, strana - banda), leksiko-semantiki jedno znaenje u dijalektu, a drugo u standardu (tovar - magarac, teret), tvorbeni razlika samo u prefiksu ili sufiksu (jeek, bogatun), fonoloki razlika glasovna i/ili naglasna (pes ,vzeti, crikva), etnografski karakteristini za pojedine hrvatske krajeve, nemaju zamjenu u knjievnom jeziku (trukli, kropec, sukanac, bevanda, treete, zvizdan).

FUNKCIONALNA RASLOJENOST JEZIKA (FUNKCIONALNI STILOVI)


STIL je nain pisanja odnosno izbor jedne od razliitih jezinih mogunosti za izricanje istog sadraja. Jezini izbor ovisi o funkciji teksta. STILISTIKA prouava funkcionalnu stranu uporabe jezinih jedinica. STILEM je stilistiki obiljeen izraz. Funkcionalni stilovi u hrvatskom standardnom jeziku 1. KNJIEVNO-UMJETNIKI STIL (dramski, prozni, pjesniki) znaajke: subjektivnost, osjeajnost, prenesena znaenja; obuhvaa sve leksike slojeve hrvatskoga jezika; poetizmi leksemi karakteristini za pjesniki podstil (plam, sanak) 2. PUBLICISTIKI STIL s 1. hibridni podstilovi: esejistiki, reportani, polemiki, feljtonistiki; podstilovi: usko publicistiki i novinarski subjektivnost i objektivnost, poetizmi i struni leksemi 3. ZNANSTVENI STIL podstilovi: znanstveno-popularni, strogo znanstveni; znaajke: objektivnost, misaonost, struni nazivi ili termini 4. ADMINISTRATIVNI STIL podstilovi: poslovni, zakonodavno-pravni, diplomatski, politiki; znaajke: objektivnost, nema prenesenih znaenja, saetost 5. RAZGOVORNI (kolokvijalni) STIL svakodnevni leksik: - kolokvijalizmi (leksemi svojstveni jeziku izravne neslubene komunikacije, nema ih u biranom jeziku; posebna tzv. razgovorna gramatika, potapalice, redukcija suglasnika (ko, jel), naglasci - argonizmi (pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim drutvenim skupinama uenici, lijenici, sportai, kriminalci, hakeri; kulja,skinuti, popaliti) - vulgarizmi (verba obscena; ekspresivne rijei najnie stilske razine, etiki neprihvatljive, izvan norme; prostake, grube, nepristojne); esto iz tabuiziranih podruja, npr. seksualnosti.

LEKSIKO POSUIVANJE
To je svako preuzimanje neke jezine jedinice iz jednog jezika u drugi. Razlozi posuivanja su unutarjezini (preuzimanje jezine jedinice doprinosi jasnoi znaenja unutar sustava) i izvanjezini (politiki, kulturni, zemljopisni). Naini posuivanja: izravno posuivanje (lat. vena hrv. vena; e. pokus hrv. pokus), posredno posuivanje leksemi iz jezika davaoca posredstvom treeg jezika (kefir, ikebana, kiosk), kruno posuivanje kombinacija izravnog i posrednog (kravata od franc. cravatte od rijei Hrvat). POSUENICE su sve jezine jedinice posuene iz drugih jezika. Vrste posuenica: - STRANE RIJEI ni jednom se znaajkom ne uklapaju u hrvatski standardni jezik, navode se izvorno i istiu drugim tipom slova ili navodnicima (boss, flash, crack, hommage) - TUICE nekom svojom znaajkom se ne uklapaju u hrvatski standardni jezik (bistro, ou) - USVOJENICE (prilagoenice) potpuno su prilagoene jeziku primaocu na svim razinama tako da ih govornici vie ne osjeaju posuenicama (kola, paprika, krumpir, boja, temelj, arapa, dojam)

54

PREVEDENICE domae rijei nastale na temelju stranih (brzojav < telegram, neboder > eng. scyscreper) ZNAENJSKE POSUENICE posueno je samo znaenje i pridrueno izrazu proirujui mu znaenje (eng. mouse hrv. mi, raunalski naziv) EGZOTIZMI posuenice koje oznaavaju posebnosti pojedinih naroda: jela, pia (paelja, votka), folklorne pojmove (pono, bendo, fado, flamenko), graevine (iglu), biljke i ivotinje (avokado, gnu), novane jedinice (rupija, jen, dolar), politike i drutvene pojmove (kibuc, dihad, erif, lord) EPONIMI nazivi nekih otkria, izuma od osobnih imena (giljotina, nikotin, sendvi, huligan) INTERNACIONALIZMI rijei koje u vie jezika imaju isto osnovno znaenje i u osnovi isti izraz (politika, demokracija, mozaik, kronika, stil)

PURIZAM I JEZINA KULTURA Purizam (lat. purus: ist) jest posebna skrb za pravilnost i istou hrvatskog standardnog jezika.

Pravila jezinoga purizma: Egzotizmi, eponimi, usvojenice i internacionalizmi ostaju u jeziku. Posuenice bez zamjene ili zastarjele ostaju u standardu (esej, majstor, kritika). Hrvatski leksem ima prednost pred posuenicom ako su istog opsega sadraja (djelotvoran, a ne efikasan, tisua, a ne hiljada). Posuenicu treba rabiti samo kad je hrvatski leksem zbog ireg ili ueg opsega sadraja ne moe zamijeniti (autor i pisac, bizaran i nastran, repertoar i raspored). Treba dati prednost posuenici iji je izraz prilagoeniji naim normama (kriterij, portret, restauracija, kliej ispred izraza kriterijum, portre, restoran, klie). Ponovno posuivanje i prilagoavanje je pogreno (aktualan prema latinskom, a ne aktuelan to je ponovna posuenica iz francuskog).

IMENA (ONOMASTIKA)
ONOMASTIKA ili imenoslovlje je disciplina koja objanjava podrijetlo i znaenje imena. Vrste imena: 1. ANTROPONIMI (osobna imena, nadimci, prezimena), ETNONIMI (imena naroda), patronimi (prezimena u ijoj je osnovi oevo ime), matronimi (prezimena u ijoj je osnovi majino ime); 2. TOPONIMI: ojkonimi (ekonimi) imena naseljenih mjesta (Zagreb), oronimi imena gora i planina (Velebit), hidronimi imena voda (Sava, Plitvika jezera), horonimi imena veih podruja geografski, nepolitiki odreenih (Panonija, Pirineji, Mlijena staza), egzonimi hrvatska imena naselja izvan Hrvatske (Be, Napulj, Carigrad Istambul, Poun Bratislava, Jakin Ankona), ktetici posvojni pridjevi od imena mjesta (zadarski), etnici imena stanovnika (Splianka, Njemica).

FRAZEOLOGIJA
Frazeologija je lingvistika disciplina koja prouava ukupnost frazema nekog jezika. FRAZEM (gr. phrasis: izraz, izriaj) je vielana jezina jedinica koja se u govoru uvijek ostvaruje kao cjelina (trn u oku). Uvjeti postanka frazema: 1. postojanost veze lanova, ne moe se mijenjati ni zamjenjivati (biti na konju,bog bogova) 2. frazem se mora sastojati od najmanje dviju punoznanih rijei (biti na konju, loviti u mutnom) 3. kod barem jednog leksema dolazi do znaenjske preobrazbe (konj: bolji poloaj, bolja prilika) 4. frazem se moe pojaviti u kontekstu u svim sintaktikim funkcijama (Sad sam ja na konju.). VRSTE FRAZEMA Vrste frazema: imeniki (kamen smutnje, bog i batina), glagolski (vedriti i oblaiti, kupiti prnje), pridjevski (mrtav umoran, gol i bos), priloni (mirne due, navrat nanos, danas sutra). Frazeoloki sinonimi: kost i koa /suh kao bakalar; frazeoloki antonimi: ivjeti na kruhu i vodi /kao bubreg u loju; frazemske inaice, varijante: hladan kao kamen /hladan kao led; frazemi vieznanice: bog bogova. Frazemske sraslice barem jedna sastavnica nema svog leksikog znaenja (nema mile lale) Prema podrijetlu frazemi se dijele na: nacionalne ( mnogo e vode protei Savom, ispraviti krivu Drinu) i prevedene (Judin poljubac, Gordijev vor, ekati manu s neba).

55

LEKSIKOGRAFIJA
LEKSIKOGRAFIJA je dio znanosti o jeziku koji se bavi teorijom i praksom sastavljanja rjenika. Predmet leksikografije su JEZINI RJENICI. RJENIK je samostalan popis leksema nekog jezika s objanjenjem njihova znaenja. Glosari su prvi rukopisni popisi leksema (rukopisni rjenici) Vrste rjenika: enciklopedijski (enciklopedija, leksikon) i jezini (lingvistiki ili filoloki; jednojezini, dvojezini, viejezini; mali, srednji, veliki). Jednojezini mogu biti: objasnidbeni (najei), dijalekatski, povijesni, etimoloki, frazeoloki, pravopisni, rjenici sinonima, stranih rijei, odostrani, estotni rjenici. LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA u rjeniku ima vie dijelova: 1. natuknica ili lema (leksem koji se obrauje i tumai, stoji uvijek u kanonskom obliku: u infinitivu ili N jd.), 2. odrednica kratice (podaci uz natuknicu: gramatika, etimoloka, stilistika, normativna), 3. leksikografska definicija.
dskurs m 1. razgovor, rasprava, ralanjivanje 2. knji. tekst kao ostvarenje dijaloga izmeu pisca i itaoca nain i stil izlaganja s obzirom na temu ili podruje djelatnosti u kojem se ostvaruje [politiki diskurs; znanstveni 3. diskurs; knjievni diskurs]

HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA Faust Vrani, Rjenik pet najuglednijih europskih jezika, Venecija, 1595. Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, 1650. (tokavica) Juraj Habdeli, Dikcionar, Graz, 1670. (kajkavski estotnik) Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-latino-illyrico, Venecija, 1728. Ivan Belostenec, Gazophylacium, Zagreb, 1742. Sunik i Jambrei, Lexicon latinum, Zagreb, 1742. Joakim Stulli, Trojezini rjenik, 1801., 1806., 1810. (tokavica) Bogoslav ulek, Njemako-hrvatski rjenik, 1860., Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja I. II., 1875. Akademijin rjenik, 1880.-1976. Broz-Ivekovi, Rjenik hrvatskog jezika, 1901. Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, 1991. Vladimir Brodnjak, Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika, 1991. Rjenik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2000. Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi Liber, Zagreb, 2002.

TVORBA RIJEI
Promjena oblika rijei po kojoj dobivamo nove rijei naziva se tvorba rijei. Tvorba rijei ujedno je i dio gramatike koji prouava naine kojima na osnovi dosadanjih rijei nastaju nove. Rije koja je u tvorbenom procesu tvorbena ili ishodina rije zove se osnovna rije, a rije koja tvorbom nastaje zove se tvorenica. Tvorbena veza izmeu osnovne rijei i tvorenice postoji kad je u tvorenici vidljiva izrazna veza (glasovno podudaranje) i sadrajna veza (znaenjsko podudaranje). Npr. morski i umoriti se imaju izraznu vezu mor-, ali nemaju sadrajnu, pa navedeni par nije u tvorbenoj vezi. Osnovna rije je ona koja motivira tvorenicu u tvorbenom procesu, a tvorenica ona koja je motivirana osnovnom rijeju. Motivirane rijei su tvorbene rijei, npr. pridjevi morski i umski koji su u tvorbenoj vezi s imenicama more i uma. Nemotivirane su one rijei koje se izrazno i sadrajno ne mogu dovesti u tvorbenu vezu ni s jednom rijeju. Semantika analiza ili preoblika rijei jest pretvaranje njezina izraza i sadraja u niz rijei od kojih je barem jedna motivirala rije koja se analizira, npr. knjiica<mala knjiga, knjiara<prodavaonica knjiga, knjiki<, knjievnik<, knjigovenica<Ove su rijei u tvorbenoj vezi. Dio tvorenice u kojemu se uva izrazna i sadrajna veza s polaznom rijei zove se tvorbena osnova. Osnova je, dakle, niz glasova zajednikih osnovnoj rijei i tvorenici.

56

Rjeotvornu ili tvorbenu porodicu ine sve rijei koje imaju zajedniki niz glasova i znaenjsku vezu. Rijei u rjeotvornu porodicu povezuje korijen niz glasova koji je zajedniki svim lanovima porodice. U korijenu se uva znaenjska jezgra rijei. Sve rijei s korijenom knjig- su meusobno srodne. TVORBENA ANALIZA je rastavljanje tvorenice na tvorbene dijelove. Ona kazuje kako je rije nastala. Za pravilnu analizu rijei treba joj utvrditi osnovnu rije, odnosno tvorbeni uzorak i usporediti je s nizom rijei iste tvorbene vrste. Npr. rije nadumar (uzorak: umar nadumar) moe se usporediti s rijeima nadbiskup, nadlugar itd., a svima je zajedniki glasovni niz nad-. Prefiks ili predmetak jest niz glasova na poetku tvorenice. Po njemu se takva tvorba zove prefiksalna tvorba, npr. nadbiskup. Sufiks ili dometak ili tvorbeni nastavak zove se niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam nije ni rije ni njezina osnova. Takva se tvorbe zove sufiksalna tvorba. Tvorbeni nastavak valja razlikovati od oblinog nastavka! Oblini nastavak mijenja oblik iste rijei (cest-a, cest-e, cest-i itd.), a tvorbenim se nastavkom od jedne rijei dobivaju nove (cesta < cest-ar, cest-ica, cestar-ina itd.). U nekim se rijeima ne vidi nikakav sufiks, a ipak ih moemo dovesti u tvorbenu vezu, npr. propis s propisati, upis s upisati. Tvorbeni je znak odsutan, pa govorimo o nultom (nitinom) sufiksu ili sufiksu nula ( 0 ). Tvorbeni av je granica izmeu tvorbenih jedinica. On se poklapa s morfemskom granicom, ali svaka morfemska granica nije ujedno i tvorbeni av. U rijei plivaica tri su morfemske granice (pliv-a-ica), a samo je jedna od njih i tvorbena granica odnosno tvorbeni av (pliva-ica). TVORBENI NAINI. Dva su tvorbena naina: izvoenje i slaganje. Izvoenje je nain tvorbe u kojem se tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom rijei i tada se zove izvedenica. Slaganje je nain u kojem je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema rijeima i ona se tada zove sloenica. Sufiksalna tvorba: pliv-a, ku-ica, brat-ov, mir-ovati, gled-ati, glav-urda, prst-en, goli-av itd. Prefiksalna tvorba odreena je smjerovima tvorbe, odnosno tvorbenom vezom (neist jest prefiksalna tvorenica, a neistoa nije nego je sufiksalna). Prefiksi su uglavnom prijedlozi i estice ne i ni (nesrea). Prefiksalno-sufiksalna tvorba: doivotan, naprstak, dokoljenica itd. Slaganje. Izmeu prvog i drugog dijela sloenice obino se nalazi samoglasnik (najee o) koji spaja oba dijela u jedan pojam: blat-o-bran, nog-o-met, dom-o-ljub. Iako je u tvorbenoj vezi s dvjema rijeima, sloenica uglavnom ima jedan naglasak (ribolov, samopouzdanje itd.). Polusloenica ima dva naglaska, dijelovi su povezani crticom, a prvi se dio upotrebljava nesklonljivo (spomen- ploa, uzor-majka; spomen-ploe, spomen-ploi itd.). Sloeno-sufiksalna tvorba: slaganje+sufiksalna tvorba (srednj-o-kol-ac, knjievn-o-teorij-ski itd.). Srastanjem se u tvorenicu sraslicu spajaju dvije osnovne rijei (doma zet>domazet, tako zvani>takozvani, dan gubiti>dangubiti). Preobrazba ili konverzija je prijelaz rijei iz jedne vrste u drugu vrstu (glasovni sastav ostaje neizmijenjen, mijenjaju se gramatika obiljeja i sintaktiki poloaj): hrvatska, pridjev > Hrvatska, imenica.U tvorbi glagola od glagola, tvorba svrenih od nesvrenih naziva se perfektivizacija (kucati>kucnuti), a nesvrenih od svrenih imperfektizacija (ograniiti>ograniavati, osposobiti >osposobljavati, odluiti>odluivati, navaliti>navaljivati).

57

Povijest hrvatskoga jezika


JEZIK HRVATA DO KRAJA PETNAESTOGA STOLJEA
Kad su u sedmome stoljeu Hrvati doli u dananju postojbinu, ivjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture: nisu imali pisma. 7. STOLJEE. Hrvati su prihvatili kranstvo i za svoju slubenu uporabu LATINSKI JEZIK. Narod je slijedio poglavare u pokrtavanju, a misionari su sastavili i prve kranske molitve na hrvatskom jeziku: Oena i Ispovijed vjere. 9. STOLJEE. Godine 863. slavenski misionari, Sveta braa KONSTANTIN IRIL i METOD na poziv moravskoga kneza Rastislava, a poslani od bizantskoga cara krenuli su iz Carigrada u Moravsku iriti kranstvo i pritom (vjerojatno) prolazili Hrvatskom. Nakon smrti irilove, kad je Metod imenovan biskupom srijemskim i legatom (poslanikom) Svete Stolice za slavenske narode, on je u Panoniji (dananjoj Slavoniji) uspostavio svoju crkvenu organizaciju sa slavenskim bogoslujem, na glagoljskom pismu. Nakon njegove smrti 885., uenici protjerani iz Moravske doli su s knjigama i obredima u Istru, na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju. Gdje god su doli, irili su i utvrivali pismo GLAGOLJICU i obrede na STAROSLAVENSKOM JEZIKU. Tako su Hrvati ve potkraj 9. stoljea rabili dva pisma: LATINICU i GLAGOLJICU i dva jezika: LATINSKI I STAROSLAVENSKI s hrvatskim jezinim osobitostima ( staroslavenski jezik hrvatske redakcije ). Knjige na glagoljici irile su kransku kulturu. U tim su knjigama bili zapisani biblijski, liturgijski (liturgija: bogosluje), homiletiki (homiletika: vjetina propovijedanja), ali i zakonski tekstovi. Prognani Metodovi uenici bili su u bugarskoj dravi prinueni, umjesto glagoljice, pisati grkim pismom, a oni su to pismo uredili za slavenski jezik preuzevi znakove iz glagoljice. Tako je nastala irilica, nazvana po njihovu uitelju i sastavljau glagoljice Konstantinu irilu 12. STOLJEE. Jedan je dio Hrvata, preteno na jugu Hrvatske te u Bosni i Hercegovini, poeo rabiti poseban tip irilice. To je bila zapadna irilica, nazvana jo i BOSANICA ili bosanica. Tim su pismom napisane Povaljska listina (Povlja na Brau, 1184., prepisana 1250.), Poljiki statut (1444.), dubrovaki zbornik Libro od mnozijeh razloga te brojne rasprave i knjige. SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE karakteriziraju TROJEZINOST: staroslavenski, hrvatski i latinski i TROPISMENOST: glagoljica, irilica i latinica. Ve krajem 15. STOLJEA Hrvati su poeli rabiti latinicu kao svoje nacionalno pismo. Tropismeni su bili do devetnaestoga stoljea. Staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije pisana je Baanska ploa (oko 1100.) Pismo je prijelazni tip glagoljice s oble na uglatu glagoljicu (hrvatsku). Najstariji je zakonski spomenik na hrvatskome jeziku Vinodolski zakonik (1288.) Pismo je glagoljica, a jezik akavsko narjeje ikavskoga tipa. Drugi je takav zakonik Poljiki statut (1444.), na istom jeziku, ali pisan bosanicom. Do kraja 15. stoljea objavljeni su Zapis popa Martinca (glagolja, 1493.) i Ljetopis popa Dukljanina (napisan latinskim jezikom, na hrvatski preveden u 14.st.). (PRVO)TISAK Malo europskih naroda ima rane knjige, prvotiske ili INKUNABULE (do 1500. g.). Hrvati ih imaju devet. Glagoljike inkunabule: Misal po zakonu Rimskoga dvora, prva hrvatska tiskana knjiga (22. veljae 1483., glagoljica), priredili su je istarski glagoljai (o tome svjedoi zapis akna Jurja iz Roa), ali ne zna se pouzdano gdje je tiskana (Kosinj?), Brevijar po zakonu Rimskoga dvora (druga glagoljika, Kosinj?, 1491.), Traktat o ispovijedi (1492.), Baromiev brevijar, Senjski

misal, Spovid opena;

Latinike inkunabule: Molitvenik (oko 1490.), Oficij (oko 1490.) Lekcionar Bernardina Splianina (Venecija, 1495.). Glagoljake tiskare: Senj, Kosinj (Lika), Istra, Rijeka.

58

ZNAAJNI HRVATSKI SPOMENICI PISMENOSTI U SREDNJEM VIJEKU

Krstionica kneza Vieslava (8. st.), Luk iz Katel Suurca (8. st.), Natpis sa sarkofaga splitskog nadbiskupa Ivana (9. st.), Natpis kneza Trpimira iz Riinica kod Solina (9. st.), Trpimirova darovnica (852. g.), Natpis kneza Branimira iz opota kod Benkovca (9. st.), Drislavov natpis iz Kapitula kod Knina (10. st.), Natpis sa sarkofaga kraljice Jelene iz Solina
(976. g.) CRKVENOSLAVENSKI JEZIK I GLAGOLJICA: Kloev glagolja (9. st.), Grkoviev apostol (12. st.), Beki listii (12. st.).

LATINSKI JEZIK I LATINICA, rani srednji vijek:

Plominski natpis, Valunska ploa, Krki natpis, Baanska ploa, Jurandvorski ulomci, senjska ploa, Kninski ulomak, Plastovski ulomak, Supetarski ulomak. Glagoljiki liturgijski tekstovi (misali i asoslovi ili brevijari): Novakov misal (1368.), Hrvojev misal (1403./1404.). Pravni i knjievni tekstovi: Vinodolski zakonik (1288., najstariji hrvatski zakon, glagoljica), Istarski razvod (glagoljica, akavica, zove na jezik jazik hrvatski); knjievni: Zapis popa Martinca
(1493., Grobnik, glagoljica, hrvatski jezik).

(STARO)HRVATSKI JEZIK I GLAGOLJICA (najee epigrafi, glagoljski kameni spomenici):

HRVATSKI JEZIK I IRILICA: Povaljska listina (najstarija, 1184.), Povaljski prag (12. st.), Poljiki statut (1440., Poljica), Libro od mnozijeh razloga (Dubrovnik, prvi dvostruko rimovani dvanaesterci). HRVATSKI JEZIK I LATINICA: prvi latiniki tekstovi Red i zakon zadarskih dominikanki (1345., gotica), ibenska molitva (14. st.), Korulanski lekcionar (14. st.).

59

HRVATSKI JEZIK OD 16. DO 19. STOLJEA


Do esnaestoga stoljea Hrvati su svoje (uglavnom liturgijske) knjige pisali latinskim, staroslavenskim (odnosno crkvenoslavenskim) i hrvatskim jezikom. Pisali su trima pismima: latinicom, glagoljicom i irilicom (bosanicom). Od esnaestoga stoljea latinica je prvo pismo, a od sedamnaestoga i jedino hrvatsko pismo. ESNAESTO STOLJEE Zbog migracija stanovnitva dolazi do mijeanja hrvatskih govora svih triju narjeja. Taj svojevrsni opi (zajedniki) hrvatski knjievni jezik (tj. jezik hrvatske knjige) u suvremenome se jezikoslovlju zove hrvatski koine (gr. koinos: zajedniki). U djelima velikih hrvatskih pisaca (Zorani, Krnaruti, Luci, Hektorovi, Meneti, . Dri, Vetranovi, Maruli, M. Dri) primjeuje se tokavska i akavska stilizacija hrv. knji. jezika. U drugoj polovici 16. st. pojavljuju se prve tiskane knjige na kajkavskom narjeju: prijevod latinskoga djela Decretum tripartitum Ivana Pergoia (1574.) te Kronika kratka (1578.) i Postila (1586.) Antuna Vramca. Krajem stoljea zadarski kanonik i pisac ime Budini rabi latiniku grafiju koju je nainio (vjerojatno) prema ekome sustavu. Krajem stoljea pojavljuje se PRVI HRVATSKI TISKANI RJENIK. Objavio ga je 1595. g. FAUST VRANI pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rjenik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga, talijanskoga, njemakoga, dalmatinskoga tj. hrvatskoga i maarskoga jezika) SEDAMNAESTO STOLJEE Ve 1604. g. pojavljuje se i PRVA HRVATSKA GRAMATIKA. Objavio ju je BARTOL KAI pod naslovom Institutionum linguae illyricae libri duo (Dvije knjige temelja ilirskoga tj hrvatskoga jezika), na latinskom jeziku, s akavskim primjerima. Oko grada Ozlja javlja se tzv. ozaljski knjievni krug. U njemu djeluju knjievnici Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska i jezikoslovac Ivan Belostenec, koji stvaraju na hrvatskom knjievnom jeziku tronarjene osnovice (tokavsko-kajkavsko-akavske). Ivan Belostenec sastavio je veliki enciklopedijski rjenik latinsko-hrvatski i hrvatsko latinski Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih imena (Gazophylacium...). Objavljen je 65 godina poslije Belosteneve smrti. Najpoznatiji je kajkavski pisac toga razdoblja Juraj Habdeli. U njegovu djelu Zrcalo Marijansko (1662.) primjeuju se i tokavski i akavski elementi. Rjenike objavljuju Jakov Mikalja, Blago ilirskoga jezika ili Ilirski rjenik, 1649. 1651. i Juraj Habdeli Dikcionar ili rei slovenske, 1670. Osim ozaljskoga kruga, djeluju jo knjievnici Ivan (Divo) Buni Vui, Junije Palmoti i Ivan Gunduli (ijekavski tip tokavskoga narjeja).U Bosni djeluju franjevaki pisci, npr. Matija Divkovi (tokavska ikavica). OSAMNAESTO STOLJEE Godine 1728. Ardelio Della Bella objavljuje Rjenik talijanski, latinski, ilirski, a 1742. Andrija Jambrei Latinski rjenik s obzirom na ilirski, njemaki i maarski. Tada se pojavljuju pisci koji u knjievni jezik unose tokavsku ikavicu: slavonski Matija Antun Reljkovi, Antun Kanili i Vid Doen, te dalmatinski pisci Andrija Kai Mioi i Filip Grabovac. S latinskoga na tokavsku ikavicu Matija Petar Katani preveo je Sveto pismo. To je prvi tiskani prijevod cijele Biblije (1831.). Pavao Ritter Vitezovi zalagao se za jedinstven hrvatski standardni jezik, pokuao je pojednostavniti na grafijski sustav, a sastavio je i dva rjenika (latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski). U drugoj polovici 18. st. dolazi do pribliavanja i proimanja jezika hrvatskoga sjevera i hrvatskoga juga. To je vrijeme knjievne stilizacije novotokavskoga narjeja i poetka hrvatskoga standardnoga jezika..

60

HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEU


Devetnaesto je stoljee presudno u razvoju hrvatskoga jezika. U njemu se Hrvati definitivno ujedinjuju u knjievnom (standardnom) jeziku izgraenom na osnovi tokavskoga narjeja. ILIRCI I HRVATSKI JEZIK (prva polovica 19. st.) ime Starevi, idejni pretea ilirizma, u Trstu je 1812. objavio gramatiku Nova rioslovnica ilirika Naglaava potrebu za jedinstvenim hrvatskim standardom na tokavskom temelju. Prvi put uspjeno je opisan novotokavski etveronaglasni sustav. Antun Mihanovi u Beu 1815. objavljuje brouru Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. Zagovara uvoenje hrvatskoga jezika u javne poslove. U kolama se ue samo latinski i njemaki, a nema novina na hrvatskom jeziku. LJUDEVIT GAJ, voa iliraca, objavljuje u Budimu 1830. knjiicu Kratka osnova horvatsko slavenskoga pravopisanja. To je pokuaj rjeavanja grafijskih (slovopisnih) pitanja u kajkavskom jeziku, odnosno pokuaj uvoenja tzv. dijakritikih znakova za palatalne suglasnike. Kasnije, u lanku Pravopisz, predlae manje naglu grafijsku promjenu i to za sve Hrvate, a ne samo kajkavce. Gramatiari Vjekoslav Babuki (Osnove slovnice slavjanske nareja ilirskoga, 1836., Ilirska slovnica, 1854. i Antun Maurani (hrvatsko-latinska gramatika Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike, 1839. i Slovnica hervatska, 1859., uglavnom dosljedno provode revidiranu Gajevu reformu latinikoga slovopisa. Protivnici ilirizma mogli bi se podijeliti u dvije skupine: kajkavac Ignac Kristijanovi (Danica zagrebeka) i skupina javnih djelatnika protive se Gajevoj reformi i ne ele se odrei kajkavske tradicije, a ikavac Ante Kuzmani i tzv. zadarski krug oko asopisa Zora dalmatinska protive se Gajevoj reformi i orijentaciji ka (i)jekavici. ZASLUGE ILIRACA svakako su neprijeporne u ujedinjenju Hrvata u knjievnom jeziku i zajednikom pismu. Kruna njihova rada je prvi politiki govor na hrvatskome jeziku koji je 2.svibnja 1843.. odrao ilirac Ivan Kukuljevi Sakcinski, te kad Sabor 1847. prihvaa prijedlog da se hrvatski jezik proglasi diplomatikim (uredovnim) jezikom. JEZIKOSLOVNE (FILOLOKE) KOLE (druga polovica 19. st.) ZADARSKA filoloka kola. Ante Kuzmani zalagao se za ikavicu i za ouvanje dalmatinskoslavonske slovopisne tradicije. Kasnije su prihvatili reformirani pravopis, ali su ostali dosljedni ikavci. RIJEKA filoloka kola. Fran Kurelac drao je da osnovu standardnoga knjievnog jezika trebaju initi elementi zajedniki veini slavenskih jezika, tj. za vrlo zastarjele oblike (puno sokolov, en, sel; ja ispletu; to, vsaki), te nije ba imao izgleda na uspjeh. ZAGREBAKA filoloka kola temeljila se na rezultatima iliraca. Voa joj je bio Adolfo Veber Tkalevi sa zadatkom da kajkavce i akavce privede u kolo tokavacah. Protivnik skrajnje tokavtine, zagovornik oblika na -ah (jelenah). Pogrdno su nazivani ahavcima. Tkalevi je autor prve znanstveno utemeljene sintakse Skladnja ilirskoga jezika za srednja uilita (Be, 1859.), te cjelovite gramatike hrvatskoga jezika Slovnice hrvatske za srednja uilita (Zagreb, 1871.). BOGOSLAV ULEK najbolji je hrvatski leksikograf, autor je izuzetno vanih rjenika Njemakohrvatski rjenik te Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja I.II. Tvorac je mnogih rijei (dojam, pojam, kisik, naklada, sustav, zemljovid, kolodvor...). VATROSLAV JAGI najpoznatiji je hrvatski slavist uope. Razvio je polemiku s Tkaleviem oko pravopisne prakse (veberovci i trosmajerovci). HRVATSKI VUKOVCI Glavni predstavnik Tomo Mareti smatrao je da se pravilan jezik moe nai samo u narodnoj knjievnosti te u djelima Vuka Stefanovia Karadia i ure Daniia. To je znailo da je standardni jezik izjednaavao s organskim novotokavskim dijalektom, pa za svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.) uope nije uzeo djela suvremenih hrvatskih pisaca. Pero Budmani prvi je u svojoj gramatici upotrijebio termin srpsko hrvatski. Ivan Broz je 1892. nainio prvi pravopis po fonolokome naelu Hrvatski pravopis.

61

Franjo Ivekovi, na temelju grae koju je prikupio Broz, objavio je Rjenik hrvatskoga jezika, (dvosveani jednojezini, 1901.), s jezinim materijalom slinim onom u Maretievoj gramatici. Vukovci su bitno pripomogli ujednaavanju hrvatskoga standardnog jezika na osnovi tokavskoga narjeja, ali su u nedopustivo velikoj mjeri poistovjeivali standardni jezik s novotokavskim dijalektom. ak su i mijenjali izvorna vlastita imena, posebice akavska i kajkavska, ali i tokavska (ako su npr. bila ikavska): Vrbovac, Dionice, Spljet. Prekinuli su i tradicionalni razvoj knjievne tokavtine, a posve zapostavili vrlo razvijenu kulturnu i znanstvenu nadgradnju od 16. do 20. stoljea. Otro su im se suprotstavljali Vatroslav Jagi, Eugen Kumii, Antun Radi.

HRVATSKI JEZIK U 20. STOLJEU


PRVO RAZDOBLJE (1901. 1918.) obiljeeno je djelovanjem hrvatskih vukovaca. Postupno prevladavaju naela fonolokoga pravopisa (blisko Vukovu pravilu za srpski jezik Pii kao to govori). Brozov pravopis prireuje Dragutin Borani. Morfonolokim ili korijenskim pravopisom pie sve manje pisaca. Brozov rjenik dovrio je Franjo Ivekovi i taj je Rjenik hrvatskoga jezika prvi dovreni jednojezini rjenik hrvatskoga jezika. Nikola Andri u Braniu jezika hrvatskoga (1911.) prua otpor vukovcima i afirmira hrvatsku jezinu praksu. Pojavljuju se prva djela hrvatskog dijalektalnog pjesnitva (Mato, Nazor, Ljubi) koje svoje vrhunce dostie u sljedeem razdoblju, 1936., Krleinim Baladama Petrice Kerempuha. DRUGO RAZDOBLJE ( 1819. 1941.) Od stvaranja Kraljevine SHS uveden je i zajedniki jezik: srpskohrvatskoslovenaki. Praktino je taj JEZINI UNITARIZAM uinio srpski jezik slubenim na cijelome dravnom podruju. Struna komisija Ministarstva prosvjete (Tomo Mareti, Milan Reetar, D. Borani i Stjepan Ivi) priprema zajedniki pravopis hrvatskoga i srpskog jezika, a s rjeenjima iz srpskoga pravopisa. No, 1940. tiskan je prvi razlikovni rjenik hrvatskoga i srpskog knjievnog jezika: Petar Guberina i Kruno Krsti . TREE RAZDOBLJE (10. travnja 1941. do svibnja 1945.) Nezavisna Drava Hrvatska pojaano je inzistirala na JEZINOM PURIZMU (lat. puris: ist), a to je znailo elju za istoom hrvatskog jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih rijei. Hrvatski dravni ured za jezik imao je savjetodavnu ulogu i brinuo o istoi i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. Po morfonolokim naelima ovaj je ured sastavio tekst Koriensko pisanje (1942.) i privremeni Hrvatski pravopis (1944.). Bla Jurii autor je najznaajnijega jezikoslovnog djela: Nacrt hrvatske slovnice 1..; Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944.). ETVRTO RAZDOBLJE ( 1945. 1990. ) Unato zakonskoj ravnopravnosti jezika, hrvatske se rijei opet potiskuju, a u Hrvatskoj dominira srpski jezik. Novosadski dogovor iz prosinca 1954. odluuje da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora ekavskim i ijekavskim, a oba su pisma latinica i irilica ravnopravna. U nazivu su jezika oba dijela: hrvatskosrpski, srpskohrvatski. Prireen je zajedniki Pravopis hrvatskosrpskog knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom. Izdavai su Matica hrvatska u Zagrebu i Matica srpska u Novom Sadu. Godine 1967. izlaze i prva dva sveska Rjenika. Te iste 1967. veina hrvatskih kulturnih ustanova potpisuje i u asopisu Telegram objavljuje DEKLARACIJU o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika koja trai stvarnu jezinu ravnopravnost. Deklaracija i njeni potpisnici doivjeli su otru politiku osudu i progon. Godine 1971. pojavljuje se Hrvatski pravopis Babia, Finke i Mogua. Odmah je zabranjen, te izdan u Londonu (londonac). PETO RAZDOBLJE (od 1990.) U doba hrvatskog osamostaljenja i meunarodnog priznanja objavljuje se niz znaajnih jezikoslovnih djela. To su Hrvatski pravopis (izdanje iz 1971.) Babia, Finke i Mogua 1990. Iste godine izlazi i drugo izdanje Prirune gramatike hrvatskoga knjievnog jezika skupine autora. Godine 1991. izlaze dva rjenika Vladimira Ania i Vladimira Brodnjaka. U osnovnim i srednjim kolama koristi se Gramatika hrvatskoga jezika Stjepka Teaka i Stjepana Babia. U mnogobrojnim jezinim savjetnicima jezikoslovci pokuavaju rijeiti mnoge praktine jezine probleme. Godine 2002. izlazi veliki Hrvatski enciklopedijski rjenik.

62

STILISTIKA

je znanost koja prouava stil. Dio je teorije knjievnosti.

PJESNIKE FIGURE su osnovna stilska sredstva. One odstupaju od uobiajenoga naina govora. Naziv figura za stilska sredstva potjee iz antike, iz vjetine govorenja koja se u staroj Grkoj zvala retorika. Retoriari su se bavili ne samo ispravnou i tonou govorenja ve i njegovom izraajnou, pa su zato popisivali sredstva kojima se postizala posebna, poveana izraajnost (ekspresivnost). Iz stare retorike sauvala su se do danas imena za oko trideset figura:

figure dikcije
GLAS FIGURE DIKCIJE (GLASOVNE) ASONANCIJA ALITERACIJA ONOMATOPEJA Lirski paralelizmi: ANAFORA EPIFORA SIMPLOKA ANADIPLOZA

figure rijei ili trope


RIJE FIGURE RIJEI (TROPI) METAFORA METONIMIJA SINEGDOHA PERSONIFIKACIJA EUFEMIZAM EPITET ALEGORIJA SIMBOL PERIFRAZA

figure konstrukcije
REENICA FIGURE KONSTRUKCIJE (SINTAKTIKE) INVERZIJA RETORIKO PITANJE ELIPSA ASINDETON POLISINDETON

figure misli
SMISAO FIGURE MISLI POREDBA ANTITEZA HIPERBOLA LITOTA GRADACIJA IRONIJA SARKAZAM PARADOKS OKSIMORON

FIGURE DIKCIJE (dictio = govor) ili glasovne, zvune figure


ASONANCIJA ponavljanje istih samoglasnika: jesenje vee, oko sokolovo ALITERACIJA ponavljanje istih suglasnika i suglasnikih skupina: Vijavica. Vjetar vije. ONOMATOPEJA glasovno oponaanje: kukavica, cvri cvrak, ukati, graktati, zveckati

SIMPLOKA ujedinjenje anafore i epifore: na poetku i na kraju stihova: To sada gleda on / To sada misli on / To sada sanja on. (D. Cesari, Djetinjstvo) ANADIPLOZA ponavljanje jedne ili vie rijei s kraja stiha na poetku idueg stiha: kad prevratom u smjelim oboriti Bastilju, Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak! (M. Krlea, Revolta)

I nema oca ni majke I nema drage ni druga. (T. Ujevi) EPIFORA ponavljanje rijei na kraju stihova: dral putuje k toplom jugu u jeseni, A meni je put sjevera u jeseni. (S. Vraz)

ANAFORA ponavljanje rijei na poetku stihova: I nema sestre ni brata

FIGURE RIJEI ili tropi ili figure prenesenog znaenja


METAFORA skraena, skrivena poredba utemeljena na slinosti, prenoenje pojmova i izraza iz jednog podruja ivota i svijeta u druga: Golema harfa sja. (Sunce) (V. Nazor, Cvrak) METONIMIJA saeta metafora koja prenosi znaenja putem logikih odnosa; jedan se pojam zamjenjuje bliskim pojmom: itati Zagorku (itati Zagorkino djelo) Lat. toto pro parte: cjelina za dio SINEGDOHA podvrsta metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu (lat. pars pro toto): Pjesma nas je sauvala. Stii e vas naa ruka. PERSONIFIKACIJA lat. persona: osoba; poosobljavanje pojavama, stvarima, ivotinjama, biljkama pridaju se ljudske osobine: Dan se budi. Sloboda pjeva. Rije takoer oznaava predoivanje apstraktnog pojma (predmeta, ideje) u liku neke osobe: Hitler je personifikacija zla. ALEGORIJA metafora proirena na cijelo djelo, izraava neku opu ili apstraktnu ideju (Ivan Gunduli, Dubravka; Dante, Boanstvena komedija).

63

SIMBOL zamjenjivanje rijei, pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom: Samo gordi jablan ape o ivotu mrakom gluhijem (pjesnik). (Mato, Jesenje vee). Amblemi su stalni simboli u kulturi i umjetnosti (golub = mir, kri = kranstvo) EUFEMIZAM je figura ublaavanja kad neto nepristojno ili pregrubo izrazimo blaom rijeju: otii umjesto umrijeti, veseo umjesto pijan, prijateljice noi umjesto prostitutke. EPITET svaki atribut kojim se postiu ivlje, slikovitije predodbe: Dru troma stabla U usmenoj knjievnosti postoje i tzv. stalni epiteti: crna zemljica, sjajna sablja, rujno vince. PERIFRAZA umjesto jedne rijei rabi se vie rijei ili reenica: ognji neba (zvijezde), Boj se onog tko je viko / bez golema mrijeti jada (Boj se hrabroga). (I. Maurani)

FIGURE KONSTRUKCIJE ili reenine (sintaktike) figure


Kako se sintaksa bavi zakonitostima gradnje reenice, to navedeni naziv upuuje na to da je rije o reeninim figurama od kojih je inverzija najea figura. INVERZIJA obrtanje reda rijei ili dijelova reenice (gramatiki je najispravnije SPO): U dvorani kobnoj, mislima u sivim. (A. G. Mato, Utjeha kose) RETORIKO PITANJE upitna reenica koja je u biti izjavna, pitanje koje ne trai odgovor: ELIPSA izostavljanje iz reenine cjeline pojedinih rijei koje se, gramatiki gledano, ne mogu izostavljati, ali ako ih se izostavi, smisao se ipak moe odrediti: Mladost ludost! Vatra! ASINDETON nabrajanje, nizanje rijei bez gramatikog povezivanja veznicima: (A. G. Mato, Mora) POLISINDETON nabrajanje i nizanje rijei uz pomo veznika bez gramatike potrebe:

Tko mi je dao udes izvora i ua, (Vesna Krmpoti) meni, koja sam beskrajna?

Plemii lani carski svodnici, Mranjaci tusti vragu srodnici I biti slab, i nemoan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i oajan.

(T. Ujevi, Svakidanja jadikovka)

FIGURE MISLI odnose se na iri smisao onog to je reeno (sline su tropima).


POREDBA usporeivanje na temelju nekih zajednikih osobina (komparacija). ANTITEZA poredba koja se zasniva na opreci suprotnosti: Sit gladnu ne vjeruje! Buni su aneli tuge/ Al aneli radosti ute. (V. Nazor, Dvoji aneli) SLAVENSKA ANTITEZA: pitanje, negacija tog pitanja i odgovor; esta u slavenskim narodnim pjesmama. Prvih est stihova Hasanaginice: to se bijeli u gori zelenoj HIPERBOLA figura pretjerivanja i preuveliavanja: Rekao sam ti tisuu puta! GRADACIJA / STUPNJEVANJE postupno pojaavanje ili slabljenje poetne predodbe (klimaks i antiklimaks): Sve vie sam, sve lue sam, sve tue i sve tunije (M. Krlea) LITOTA suprotna hiperboli, umanjuje zamjenjujui pravi izraz slabijim, negativnim i suprotnim: Nije ti loe. (Dobro ti je.); Otili ste malo predaleko. IRONIJA uporaba rijei suprotna znaenja, misli se obrnuto: E, ba si pogodio! (Promaio si.) SARKAZAM okrutna, gorka, zajedljiva, zagriljiva poruga: I vrt imade naa kua, /ukraj pruge dra, / da igraju se u njem djeca / zaborave na glad i pla. (D. Cesari, Vagonai) PARADOKS misao naizgled u sebi proturjena, upuuje na dublji smisao reenoga: Znam da nita ne znam. (Sokrat) OKSIMORON stvaranjem proturjenih pojmova stvara se novi pojam (vrsta antiteze):

mudra ludost, umrli ivot, rjeita tiina, Vrui led, Novi fosili.

64

VERSIFIKACIJA je znanost o stihu (lat. vers, stih).

Drugi naziv: METRIKA (gr. metron, mjera, metar). Dio je teorije knjievnosti.

Sustavi versifikacije su naini pravljenja stihova u kojima se ritam organizira prema neemu to se stalno ponavlja u stihu. Kako su takvi elementi obino duina sloga, broj slogova i naglasak, najee razlikujemo tri metrika sustava. To su kvantitativna versifikacija, silabika versifikacija, tonska ili akcenatska versifikacija (pri emu se posljednja dva obino kombiniraju u jedan sustav, silabiko-akcenatski). 1.KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA (ANTIKA, KLASINA, METRIKA) Razvila se u starogrkoj poeziji te njegovala u latinskoj. Temelji se na tomu da su se stihovi pjevali ili govorili tako da su se dosta tono mogli razlikovati dugi i kratki slogovi. Temelj ritmike organizacije bila je pravilna izmjena dugih i kratkih slogova, a dugi slog trajao je dvostruko due od kratkoga. Kao mjerna jedinica odreena je duina trajanja izgovora kratkoga sloga ili mora. Taj kratki slog naziva se teza (jedna mora), oznaava se znakom breve U. Dugi slog naziva se arza (dvije more) i oznaava se znakom makron . Osnovna ritmiko-melodijska jedinica naziva se STOPA. Stopa se sastoji od dva ili vie slogova. Postoji tridesetak vrsta stopa od kojih su najvanije: daktil: UU amfibrah: U U bakhej: U trohej: U jamb: U anapest:: UU kretik: U palimbakhej: U spondej: molos: pirihij: UU tribrah: UUU

Prema broju i vrsti stopa odreivale su se vrste stihova, nazvane uglavnom prema broju stopa: trimetar (stih od 3 stope), tetrametar (stih od 4 stope), pentametar (stih od 5 stopa). Stih od 6 stopa ili HEKSAMETAR ili estomjer bio je najpoznatiji, vjerovalo se da je najstariji stih to ga je ljudima otkrio sam bog umjetnosti i ljepote Apolon. Tzv. daktilski heksametar sastojao se od 6 stopa, najee 5 daktilskih i 1 spondejske (ili prva etiri daktili ili spondeji, peta daktil i esta spondej ili trohej). Heksametrom su napisane Ilijada i Odiseja (Homer; Grka), Rim: Eneida (Vergilije), Metamorfoze (Ovidije). Izvorni heksametar moemo shvatiti jedino ako prihvatimo naela antikog naina izgovaranja stihova. To je bio umjetni nain govora (slian pjevanju ili posebnom recitiranju, tzv. skandiranju), pa je danas i iz najboljeg prijevoda teko dobiti pravu predodbu o tome kako zvui izvorni heksametar. Izmeu prirodnog itanja i izgovaranja stihova postojala je razlika koja je ba upuivala na osobitu prirodu stihova za razliku od proze. Nai najpoznatiji prijevodi Homera (Tomo Mareti) duge i kratke slogove zamjenjuju naglaenim i nenaglaenim slogovima, u pravilu bez rime. U antici je bio poznat dvostih od 1 heksametra i 1 pentametra elegijski distih. Elegijom se nazivala svaka pjesma tog oblika (kasnije ju je odredio ton tualjke). Najpoznatije antike strofe: - alkejska (prema grkom pjesniku Alkeju; 2 jedanaesterca, 1 deveterac i 1 deseterac) - safika strofa (prema grkoj pjesnikinji Sapfi; 311, 15). 2. SILABIKA I TONSKA VERSIFIKACIJA (SILABIKO-AKCENATSKI SUSTAV) (gr. syllabe; silab = slog) Od srednjega vijeka nadalje, u ritmikoj organizaciji stiha veliku ulogu dobivaju dva naela (pa su tako stvorena i dva sustava): 1. naelo istog broja slogova u svakom stihu silabiki sustav versifikacije i 2. naelo pravilne izmjene naglaenih i nenaglaenih slogova akcenatski (tonski)

65

1. SILABIKI sustav versifikacije vrste stihova razlikuje prema broju slogova. (esterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac, dvanaesterac 12 slogova u 1 stihu). Vanu ulogu ima RIMA ili srok, glasovno podudaranje na kraju stihova. Vrste rima: parna rima (aabb), unakrsna (abab), obgrljena (abba), nagomilana (aaaa), isprekidana (abcb). Druga podjela: muka rima (podudara se 1 slog, put skut), enska (podudaraju se 2 sloga, vrana rana) i srednja rima (3 sloga, ludnica- sudnica). Trea podjela: prava ili pravilna rima (podudaraju se naglaeni glasovi i svi glasovi iza naglaenih, srama jama, zvono ono), ista (podudaraju se i vrste naglasaka, trava glava, tama sama), neista (ne podudaraju se svi naglasci ili svi suglasnici, trava krava), neprava (glasovno podudaranje poinje iza naglaenog sloga, igrahu lomljahu) bogata rima (podudaraju se i glasovi ispred naglaenoga, bludnica ludnica). Posebno je vana i CEZURA (lat. caesura, usjek), stalna granica meu rijeima iza nekog sloga, provedena u svim stihovima, koja dijeli stih na manje jedinice ili lanke. Npr. lirski deseterac ima cezuru iza 5. sloga, a epski iza 4. sloga. 2. isti TONSKI sustav razmatra iskljuivo broj i raspored naglasaka u stihu. Stihovi se dijele na akcenatske mjere (akcenatske jedinice, taktove). Naglaeni slogovi uobiajeno se oznaavaju znakom , a nenaglaeni U. U ovakvom sustavu mogu se upotrebljavati i stari nazivi stopa, ali stara kvantitativna stopa sada oznaava akcenatsku stopu (skupinu slogova koju ritmiki veemo uz naglasak). TRADICIONALNI STIHOVI I STROFE U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI deseterac (lirski s cezurom iza 5. sloga i epski s cezurom iza 4. sloga) dvostruko rimovani dvanaesterac (cezura iza 6. sloga; M. Maruli, Judita) simetrini osmerac (cezura iza 4. sloga; Ivan Gunduli) stih bugartice (stare puke pjesme dugog stiha, od 14 do ak 17 stihova, sveanog i eleginog tona, s refrenom; stih najee petnaesterac s cezurom iza 7. sloga ili esnaesterac s cezurom iza 8. sloga) pseudoheksametar (gr. pseudo: laan) zadrava neka svojstva klasinoga heksametra, neto je slobodniji, cezurom podsjea na narodnu poeziju, esto na kraju stiha ima i rimu (Milan Begovi, Vladimir Nazor, S. S. Kranjevi)

Najrairenije su STROFE i PJESME ROMANSKOGA PODRIJETLA: - tercina (tri jedanaesterca), - stanca ili ottava rima (osam jedanaesteraca) - sestina (est jedanaesteraca) - SONET je pjesma od 14 stihova u 4 strofe; podrijetlom iz Provanse, razvio se u Italiji poetkom 13. st. Osnovni oblik je - TALIJANSKI ili Petrarkin sonet (dva katrena i dva terceta 4+4+3+3 ili jedna strofa od osam i druga od est stihova 8+6). Raspored je rima abba abba u katrenima, u tercetima vie kombinacija pri emu je jedino vano da se u tercete ne prenose rime iz katrena i da terceti budu meusobno povezani rimama (npr. ada ada ili cde cde). U pravom sonetu nastoji se da katreni za sebe i terceti za sebe ine cjeline odvojene po smislu, te da njihov odnos bude obrat u obradbi teme. U tercetima se pojavljuje poanta ili neka suprotnost monotoniji rima u katrenima. Hrvatski naziv za sonet je zvonjelica. - ELIZABETSKI ili Shakespeareov sonet (engleski) ine tri katrena i jedan distih (4+4+4+2). Sonetni vijenac ciklus je od 15 soneta. Petnaesti se sonet naziva magistrale ili majstorski sonet, a sastoji se od poetnih stihova prvih 14 soneta. Strofe su prepletene: posljednji stih jednog soneta ponavlja se kao poetni stih sljedeeg soneta. Ponekad prva slova stihova u majstorskom sonetu ine akrostih koji kazuje ime osobe kojoj je sonetni vijenac posveen. Matoev sonet jedan od najveih hrvatskih majstora soneta drao je da u pravom sonetu nije toliko vana izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova koliko prava, ista i bogata rima.

66

KRATKA POVIJEST HRVATSKOGA PRAVOPISA


1801. u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena grafija (slovopis) ni pravopis. Pisci piu razliitim slovima iste glasove, odnosno foneme. 1820. sastala se pravopisna komisija u Zadru da bi rijeila bitne razlike izmeu dalmatinske i dubrovake grafije kako bi se istim slovima mogle tiskati knjige. 1830. Ljudevit Gaj objavio je u Budimu knjiicu (brouru) Kratka osnova horvatskoslavenskoga pravopisanja. Postavio je temelj za jedinstvenu hrvatsku grafiju zasnovanu na dijakritikim znakovima (po uzoru na eku grafiju): nepane suglasnike ili palatale pisao je jednoslovima s tildom (~). 1835. u lanku Pravopisz Ljudevit Gaj donosi neto drugaije grafeme: umjesto tilde uvodi kvaicu kod slova , , , umjesto jednoslova d, g, l, n, uvodi dvoslove sa zarezom dj, gj, lj, nj, prihvaa poljsko te e za refleks staroga jata. 1862. i 1864. kancelar Ivan Maurani uime Dvorske kancelarije propisuje izriitu uporabu ilirskoga pravopisa, zasnovanoga na morfonolokome naelu, koje je zastupala zagrebaka filoloka kola na elu s Adolfom Veberom Tkaleviem. 1889. Odjel za bogotovlje i nastavu, temeljem miljenja nekih politiki monih strunjaka, odredio je da se izradi kolski pravopis utemeljen na fonolokome naelu. 1892. Gimnazijski profesor Ivan Broz objavio je Hrvatski pravopis. Drugo izdanje pravopisa objavljeno je sljedee godine. Poslije Brozove smrti pravopisni rad nastavit e Dragutin Borani, koji e kasnije objavljivati pravopis pod promijenjenim naslovom: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1930. Boranievo peto izdanje odstupa od dotadanje hrvatske pravopisne tradicije i preraeno je prema naputku tadanjega Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS (1929.) u kojem se trai izrada jedinstvenoga pravopisa i kolske terminologije. 1941. za Banovine Hrvatske objavljeno je osmo izdanje Boranieva pravopisa, koje se temelji na pravopisnim rjeenjima iz dvadesetih godina. Poslije uspostave Nezavisne Drave Hrvatske u kolovozu je donesena Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, njegovoj istoi i o pravopisu, prema kojoj se u hrvatskom jeziku ima pisati po korienskom, a ne zvunom pravopisu. 1944. objavljen je dotad najopseniji pravopisni prirunik Hrvatski pravopis, autora Franje Cipre i Antuna Bratoljuba Klaia, utemeljen na morfonolokome naelu. Nije zaivio zbog propasti NDH i pedesetogodinjeg prekida pisanja prema tome naelu. 1947. deveto izdanje Boranieva pravopisa, koji e biti u slubenoj uporabi sve do 1960. 1960. Matica hrvatska i Matica srpska objavljuju Pravopis hrvatskosrpskoga jezika zasnovan na fonolokome naelu. U njemu su dana neka pravopisna rjeenja protivna dotadanjoj hrvatskoj tradiciji te je postupno odbaen u hrvatskoj jezinoj praksi. 1971. otisnut je u Zagrebu Hrvatski pravopis autora Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua, ali zbog politike hajke i progona nije uvezan ni distribuiran za prodaju 1977. zapoela je izrada novoga pravopisa na Katedri za suvremeni hrvatski knjievni jezik u Zagrebu, nakon svojevrsnoga pravopisnoga vakuma. 1986. objavljeno je prvo izdanje Pravopisnoga prirunika hrvatskoga ili srpskoga jezika autora Vladimira Ania i Josipa Silia. 1990. demokratske promjene donose prvo izdanje Hrvatskoga pravopisa Babia, Finke i Mogua, ne raunajui dva nepotpuna izdanja u Londonu (tzv. londonac). Pravopis e izai u pet izdanja, a od 1994. odobren je za kolsku uporabu. 2000. izlazi novo dopunjeno i promijenjeno izdanje pravopisa V. Ania i J. Silia pod naslovom

Pravopis hrvatskoga jezika.

67

KNJIEVNOST
KNJIEVNOST je umjetnost rijei. Jezik je graa kojom se oblikuje knjievno djelo. Literatura (lat. littera slovo) je naziv za skup djela koja se odnose na neku temu ili na neko znanstveno podruje. Beletristika (franc. belles lettres) znai lijepa knjievnost, odnosi se uglavnom na romane i novele. PODJELA KNJIEVNOSTI: - prema podrijetlu: usmena i pisana - prema jeziku: hrvatska, francuska, engleska, amerika - prema vremenu nastanka: klasina, moderna Svako djelo je tekst ono to je na nekom jeziku napisano. Knjievno-umjetniko djelo jezina je tvorevina. Za razliku od neumjetnikog teksta, odlikuje se obiljejima: slikovitost, izraajnost, emotivnost, zvukovna i asocijativna vrijednost rijei. Ono to tekstu daje osobitost umjetniki je kontekst (lat. contextum skupa tkano, prepleteno) misaona cjelina unutar koje napisano dobiva pravi smisao. Analizom knjievno-umjetniki tekst ralanjujemo na sastavne dijelove. Interpretacijom tumaimo knjievno djelo utvrujui smisao djela u cjelini i ulogu njegovih pojedinih dijelova s obzirom na cjelinu djela. Funkcije knjievnosti: spoznajna, izraajna, funkcija vrednovanja, zabavljaka, estetska. KNJIEVNI RODOVI: LIRIKA, EPIKA, DRAMA, DISKURZIVNI KNJIEVNI OBLICI. Lirika je pjesnitvo (u stihovima ili prozi) koje je subjektivno, iznosi osjeaje i zasniva se na ritmu. Epika je opi naziv za pripovjednu knjievnost, moe biti u stihovima i prozi, a po znaajkama je objektivna jer iznosi dogaaje i situacije. Drama je knjievno-scensko djelo, pisana je u obliku dijaloga i namijenjena izvoenju na pozornici. Diskurzivni knjievni oblici (lat. discursus: govor, razmiljanje, rasprava) ili knjievno-znanstvene vrste povezuju znanstveni izraz s umjetnikim elementima i tee pouavanju. ZNANOST O KNJIEVNOSTI jest znanost koja prouava knjievnost, a dijeli se na: 1. POVIJEST KNJIEVNOSTI prouava knjievna djela u povijesnom slijedu, a obuhvaa: a) povijest pojedine knjievnosti nacionalnu knjievnost (npr. povijest hrvatske knjievnosti), b) komparativnu (poredbenu) knjievnost istrauje veze i odnose izmeu dvije ili vie nacionalnih knjievnosti, c) opu povijest knjievnosti koja pak obuhvaa: 2. TEORIJU KNJIEVNOSTI prouava ope zakonitosti knjievno-umjetnikog oblikovanja, npr. knjievne rodove i njihove osobitosti (klasifikacija), stilska sredstva (stilistika), stih (versifikacija) i dr. 3. KNJIEVNU KRITIKU bavi se vrednovanjem knjievnog djela (analiza i interpretacija). 4. KNJIEVNU METODOLOGIJU bavi se metodama prouavanja knjievnosti. Znanosti SRODNE ZNANOSTI o knjievnosti jesu: LINGVISTIKA, ESTETIKA i SEMANTIKA..

68

KNJIEVNI RODOVI I VRSTE


LIRIKA (gr. lyra: vrsta glazbala) je nastala u sjedinjenju glazbe, glume, govora i plesa.
Obiljeja knjievnog roda lirike jesu: - subjektivna je (osobna) - iznosi osjeaje (emocionalna) - temelji se na ritmu - uglavnom je kratkoga vanjskog oblika, saeta - bogata je pjesnikim slikama, motivima i stilskim izraajnim sredstvima.

PODJELA LIRIKE
a) PREMA TEMI: Misaona lirika je ona u kojoj se iznosi pjesnikovo misaono iskustvo u svezi s nekom pojavom (D.Cesari, Pjesma mrtvog pjesnika). Socijalna lirska pjesma je ona u kojoj pjesnik pjeva o siromatvu, drutvenoj i ljudskoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi (D.Cesari, Vagonai). Ljubavna lirika je ona u kojoj pjesnik izraava ljubavne osjeaje (J. Pupai, Zaljubljen u ljubav). Domoljubna izraava ljubav prema domovini, zaviaju, narodu, jeziku (S. S. Kranjevi, Moj dom). Duhovno-religiozna je ona u kojoj pjesnik izraava religiozne misli i osjeaje (N. op, Isus ita novine; F. Maurani, Svemir; I. Andri, Poimam i shvaam, Bog izbija kao svjetlo). Pejsana opisuje krajolik, esto povezan s raspoloenjem lirskoga subjekta (pjesnika) A. G. Mato, Jesenje vee, V. Vidri, Jutro, A.G. Mato, Notturno, M. Krlea, Nokturno, T. Ujevi, Notturno). b) PREMA TRADICIJI: Himna pjesma uzviena i sveana izraza posveena nekome (ili neemu) koga (ili to) ovjek smatra vrijednim najveeg potovanja i divljenja (A. Mihanovi, Hrvatska domovina, F. Preeren, Zdravljica; Eshaton, Himna Atonu, bogu-Suncu) Oda sveana pjesma u ast nekome (ili neemu) prema kome (ili emu) osjeamo privrenost ili ljubav (P. Preradovi, Rodu o jeziku, F. Schiller, Oda radosti) Elegija lirska pjesma sjetnoga tona koja izraava aljenje i tugu za neim nedostinim, izgubljenim ili prolim; tualjka (F. Ciraki, Florentinske elegije, I. esmiki, U smrt majke Barbare, J. igori, Elegija o pustoenju ibenskoga polja, R. M. Rilke, Devinske elegije) Epigram jednostavna i duhovita (aljiva ili podrugljiva, satirina) pjesma, kratka, s neoekivanom poentom (Marcijal, Lijenik-grobar, Krivi izbor, Siromani pjesnik; I. Crijevi, Epigram knjinici; I. esmiki, Prosperu; A. G. Mato, Ad hominem, Po Sv. pismu, Djed unuku; S. Vraz, Nadriknjitvo) Epitaf nadgrobni natpis u kojem se na pjesniki nain izraava odnos prema ivotu i smrti, prolaznosti svega (zapisi sa steaka: Slovo o vremenu, Slovo za Ivana, Se lei Hrelja) Ditiramb pjesma u kojoj se zanosno iznose ivotna radost i oduevljenje. To je pjesma koju su stari Grci pjevali u ast boga Dioniza. U poetku je imala obredni karakter, dijaloki oblik i pripovjedne elemente, a s vremenom je postala pjesma koja izraava radost i ivotni optimizam (V. Nazor, Cvrak). Idila naziv za lirsku pjesmu, ali i za svako djelo koje prikazuje miran ivot u prirodi, osobito na selu. Tvorac idile grki pjesnik Teokrit prikazivao je prizore iz seoskog ivota, razgovore i prepirke pastira, ljubavne izjave, natjecanja u pjevanju. Rimljanin Vergilije u idili Bukolike (gr. bukolos, govedar), kasnije nazvane Ekloge (lat. eclogae, izabrane pjesme), opisuje pastirski ivot i arkadijski ugoaj (Arkadija, zemlja sretnih pastira). Dakle, idili srodni nazivi su: bukolika, ekloga, pastorala (vrsta drame). c) PREMA OBLIKU - lirska pjesma u stihovima - lirska pjesma u prozi krai prozni tekst s elementima lirskog izraza ugoaj, subjektivnost, osjeajnost, pjesnike slike, ritam, stilska sredstva (F. Maurani, Svemir)

69

d) PREMA JEZIKU - lirska pjesma na standardnom knjievnom jeziku - dijalektalna lirika pjesma napisana na jednom od dijalekata (D. Domjani, Ciklame, krvave ciklame; D. Gervais, Tri nonice) - lirika na argonu PRISTUP LIRSKOJ PJESMI Pri analizi lirske pjesme uoavamo: temu, kompoziciju, jezik i stil. TEMA u lirskoj pjesmi nema pripovijedanja, ali ona o neemu govori i to je vrlo esto naznaeno u naslovu (tema je ono o emu pjesma govori). KOMPOZICIJA je nain na koji su dijelovi organizirani u cjelinu, raspored tih dijelova. MOTIV je najmanja tematska jedinica, najmanji dio neke teme. U lirskoj se pjesmi uglavnom niu asocijacije uz glavni motiv (motivski asocijativni niz ). a) vanjska kompozicija odnosi se na vanjske znaajke, oblik pjesme. b) unutarnja kompozicija raspored motiva i njihovo znaenje za cjelinu pjesme STROFA ili kitica skupina je stihova jednakog ili nejednakog broja slogova povezanih istom misli i osjeajem koji izraavaju. Strofe: distih ili dvostih (strofa od dva stiha), tercet, tercina (od tri stiha), katren, etverostih (strofa od etiri stiha), pentastih (5), se(k)stina (6), septima (7), oktava (8). STIH je temeljni dio pjesme, (najee) redak u pjesmi. Vezani stih temelji se na odreenom broju slogova. Najee ima rimu. Po broju slogova stihovi su najee: osmerci, deseterci, jedanaesterci... Slobodan stih nema odreeni broj slogova i rimu, nema nikakvih pravila u gradnji stihova i strofa. Strofina pjesma: stihovi se niu jedan za drugim; stihina pjesma: stihovi su povezani u strofe. Sonet je pjesma od 14 stihova u etiri strofe. Osnovni oblik soneta je talijanski ili Petrarkin sonet. JEZIK I STIL Jezik pjesme moe biti standardni, dijalekt i argon. Stil je skup jezinih obiljeja koja razlikuju jednog pisca od drugog pisca. Osnovna stilska sredstva zovu se FIGURE. Postoje: dikcije ili glasovne figure, figure rijei ili tropi, reenine ili sintaktine ili figure konstrukcije te figure misli (odnose se na iri smisao). RITAM nastaje u pravilnoj izmjeni naglaska, stanke, istih glasova, rijei i reeninih dijelova. Ritam moe biti: brz, spor, ujednaen, smiren. Na ritam utjeu: prebacivanje (u sljedei stih prenosi se samo jedna rije iz prethodnoga stiha), opkoraenje (dio prethodnog stiha prenosi se u sljedei stih). Na ritam utjee i RIMA ili srok glasovno podudaranje na kraju stiha.

70

EPIKA (gr. ephos rije, pjesnika pripovijest)


Znaajke knjievnog roda epike jesu: iznosi dogaaje i situacije objektivna je slui se pripovijedanjem (naracijom) i opisivanjem (deskripcijom)

EPSKE VRSTE
A. EPSKO LIRSKE VRSTE Poema iznosi neki dogaaj, ali sadri i elemente lirskog izraza (I. G. Kovai, Jama) Balada epsko-lirska vrsta tunog raspoloenja s traginim zavretkom (narodna, Asanaginica) Romanca epsko-lirska vrsta uglavnom ljubavnog sadraja (F. G. Lorca, Ciganski romancero) B. EPSKO PJESNITVO Epska pjesma opirnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi jedan dogaaj) Ep opirnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi vie dogaaja) Epopeja iri ep koji prikazuje dogaaje vane za cijeli narod (nacionalna epopeja) C. JEDNOSTAVNI OBLICI prozni oblici koji oblikuju i izraavaju neku ivotnu pojavu, a izvorno pripadaju usmenoj knjievnosti Mit vjerovanje koje na temelju mitskog iskustva govori o postanku svijeta, o bogovima Legenda pria o ljudima iji je nain ponaanja i pogled na svijet uzor takvog tipa ponaanja, esto s elementima fantastike Bajka prozna vrsta u kojoj se isprepleu stvarni i nestvarni dogaaji Basna kratka prozna vrsta u kojoj su likovi ivotinje, stvari i apstraktni pojmovi Saga prozna vrsta koja govorio dogaajima iz obiteljskog ivota Vic kratka jezina tvorevina koja izaziva smijean dojam Zagonetka poseban oblik postavljanja pitanja Poslovica, aforizam izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje neko ivotno iskustvo D. SLOENI OBLICI Novela prozni oblik krai od pripovijetke s manjim brojem likova i ueg mjesta radnje (V. Kaleb, Gost; A. G. Mato, Cvijet sa raskra) Pripovijetka prozni oblik dui od novele, a krai od romana (P. Pavlii, Dobri duh Zagreba) Roman dulji prozni oblik radnjom koja obuhvaa velik broj epizoda (dogaaja) i likova (A. enoa, Zlatarovo zlato; J. D. Salinger, Lovac u itu)

PRISTUP EPSKOM DJELU


U svakom epskom djelu treba uoiti: temu, kompoziciju, likove, mjesto i vrijeme radnje, ideju, jezik i stil. TEMA je ono o emu govori knjievno djelo. KOMPOZICIJA je skup dijelova epskoga djela, njihov poredak i meusobni odnos. Vanjsku kompoziciju djela odreuje broj veih samostalnih cjelina koje ine djelo. Unutarnju kompoziciju odreuju: fabula, sie, epizode i meusobni odnos samostalnih cjelina. FABULA je slijed uzrono-posljedino povezanih dogaaja. To je slijed dogaaja predoenih onako kako su se dogodili u djelu. Unutar fabule razlikujemo: - pokretake (dinamike) motive pokreu radnju naprijed. - statike ( retardirajue) motive zaustavljaju radnju Redoslijed iznoenja dogaaja moe biti: - kronoloki (dogaaji se niu jedan za drugim kako su se dogodili) - retrospektivan (povratak u prolost) - simultan (istodobno iznoenje dvaju ili vie dogaaja)

71

SIE je umjetnika organizacija fabule i nain slaganja i preplitanja dogaaja. To je kronoloki (vremenski stvaran) slijed dogaaja bez obzira kojim su se redom u djelu dogodili. EPIZODE su vea udaljavanja od osnovnoga fabularnog toka. To su zaokruene cjeline unutar veega epskog djela. Kljune epizode su bitne epizode u djelu. LIKOVI su nositelji fabule. Karakter je psiholoki oblikovan lik. Karakterizacija je umjetniko oblikovanje ljudskog lika ili karaktera. Vrste karakterizacije: o karakterizacija vanjtinom iz izgleda se moe razabrati karakter nekog lika, o metaforika karakterizacija opisani su prostor i sredina u kojima lik boravi te oni upuuju na karakter lika, o karakterizacija likova po govoru govorom lika upuuje se na njegovo podrijetlo, socijalnu pripadnost i stupanj obrazovanja. Stvaralaki postupci u karakterizaciji lika: opis (vanjski izgled lika), pripovijedanje o postupcima lika iz ega zakljuujemo kakav je lik, dijalog koji takoer oslikava likove, pievi komentari. Motivacija je uvjetovanost postupaka nekoga lika. Vrste motivacije: etika: moralna opredijeljenost lika, njegovi moralni nazori, moralnost njegovih postupaka, psiholoka motivacija nain razmiljanja i osjeaji samog lika, socioloka motivacija podrijetlo lika, njegova klasna pripadnost, drutveni poloaj, utjecaj drutva i sredine na njegovo ponaanje i stavove.

MJESTO I VRIJEME RADNJE je odreenje gdje se i kada odvija radnja. IDEJA je piev stav prema problemima djela.

JEZIK I STIL
Osoba koja pripovijeda zove se pripovjeda. On moe govoriti u 1. licu (Ich-form) ili u 3. licu (Er-form). Pripovjeda koji zna sve to se dogodilo i o emu razmiljaju likovi zove se sveznajui pripovjeda. Pripovjedaevi komentari: apeli (pripovjeda se obraa itatelju), lirski izriaj (izraava svoj emotivni odnos prema onome o emu pripovijeda), refleksije (izraava svoje nazore vrjednosnim sudovima o zbivanjima i pojava o kojima pripovijeda). Stil je umjetnika tvorba jezika nekog pisca, a ovisi o njegovoj osobi (sposobnosti) sa svim komponentama, od obrazovanja do osjeajnog bogatstva i temperamenta, o njegovoj drutvenoj opredijeljenosti i etikim naelima, o knjievnom pravcu kojem pripada itd. Umjetniki oblici izraavanja jesu stilska izraajna sredstva. Stvaralaki postupci. Najvaniji stvaralaki postupak proznoga knjievnog djela jest pripovijedanje ili naracija (nizanje motiva po naelu onoga to je dalje bilo), ali vani su i opisivanje ili deskripcija (dio po dio niu se znaajke nekog predjela, osobe), razgovor i monolog.

72

DRAMA (gr. drama radnja) je knjievno-scensko djelo.


Znaajke dramskog knjievnog roda: radnja se iznosi u dijalokom obliku i namijenjena je izvoenju na pozornici. Dramski tekst pripada knjievnosti i kazalinoj umjetnosti (jer se prema njemu radi kazalina predstava). Dramski tekst kao knjievni tekst: - pisan je u obliku dijaloga - na samom poetku dramskog teksta nabrojene su osobe, odnosno lica koja se pojavljuju u drami - sastavni dio dramskoga teksta su didaskalije (upute glumcima i redatelju) - dramski tekst uglavnom je podijeljen na inove i prizore - bitno obiljeje drame jest dramski sukob i napetost (koja je posljedica razvoja dogaaja ili suprotnih gledita i sukoba likova). Kazalina predstava: - plakati, oglasi, afii (oglasi na plakatima s imenima osoba koje sudjeluju u ostvarenju predstave) - ti se podaci nalaze i u programu, odnosno katalogu predstave - osobe koje sudjeluju u ostvarenju predstave: dramaturg (bira drame za kazalini repertoar), redatelj (prema njegovoj se zamisli i uputama drama postavlja na scenu), glumci (oivljavaju na sceni zamiljena dramska lica), scenograf (osmiljava izgled scene-pozornice te mizanscenu: raspored glumaca na pozornici), kostimograf (osmiljava kostime za predstavu), majstor svjetla (brine se o rasvjeti), inspicijent (nabavlja stvari potrebne za predstavu ili pokus, upravlja statistima, daje znak glumcima kada trebaju izii na scenu).

PRISTUP DRAMSKOM DJELU


U dramskom djelu treba uoiti: TEMU ono o emu govori dramsko djelo KOMPOZICIJU od kojih se dijelova (uglavnom inova) drama sastoji i u kakvom su oni meusobnom odnosu. Treba uvidjeti ostvaruje li se dramska radnja u sljedeim fazama: uvod, zaplet, kulminacija (vrhunac), obrat (peripetija) i rasplet. LIKOVE osim vanjskih osobina likova, koje su esto navedene u didaskalijama, likove karakteriziramo na osnovi njihovih postupaka, njihovih meusobnih odnosa i govornih osobitosti. MJESTO I VRIJEME RADNJE gdje se i kada odvija radnja IDEJU piev stav prema problemu koji obrauje JEZIK I STIL osobitosti pieva jezika i naina izraavanja.

DRAMSKE VRSTE (drama u irem smislu, dramski rod)


TRAGEDIJA dramski tekst kojega karakterizira tragian sukob likova s traginim raspletom (smrt glavnog junaka/glavnih junaka), (Sofoklo, Antigona) Aristotel, prvi teoretiar tragedije, smatrao je da tragedija mora izazvati strah i saaljenje te tako proiivati osjeaje gledatelja. To proienje osjeaja nazvao je katarza. KOMEDIJA dramsko djelo kominoga ugoaja, s kominim likovima i zapletima i sretnim zavretkom. Razine smijenoga: satirinost, ironinost, humor, grotesknost (M. Dri, Skup). Vrste komedije: komedija karaktera (tipovi karaktera smijeni zbog neke mane ili prenaglaenog osjeaja), komedija intrige (neobini i smijeni zapleti), komedija situacije (neoekivane, neobine i smijene situacije), komedija konverzacije (duhovite dosjetke i openito razgovor i jezik koji izazivaju smijeh), farsa (posebna vrsta komedije jednostavnog sadraja ispunjenog jeftinom i esto vulgarnom duhovitou), lakrdija (posebna vrsta komedije kojoj je cilj nekoga ismijati ili izrugati), vodvilj (posebna vrsta komedije, najee pjevna i plesna vesela igra). DRAMA U UEM SMISLU dramski tekst u kojemu se prikazuje ozbiljan dogaaj ili problematizira drutveni problem vezan za neke osobe ili neku drutvenu sredinu (I. Vojnovi, Ekvinocijo)

73

DISKURZIVNI ROD I PUBLICISTIKA (knjievno-znanstveni rod)


(lat. discurs: govor, razmiljanje, rasprava; ralanjivanje) Diskurzivni knjievni oblici imaju knjievne (umjetnike, subjektivne) i znanstvene (objektivne, injenine) znaajke, te ih zato nazivamo knjievnoznanstvenim oblicima.

DISKURZIVNE VRSTE
Esej ili ogled kratki prozni oblik s temom iz bilo kojega podruja, stilski oblikovan ujedinjavanjem umjetnikoga i znanstvenog izraza (otac eseja iz 16. st., Francuz Michel de Montaigne, O cilju odgoja; esej kao oblik kritike: R. M. Rilke, Pisma mladom pjesniku) Putopis vrsta u kojoj putopisac nastoji objektivno (znanstvenim stilom) opisati krajeve kojima putuje, ukljuujui i svoje vienje krajeva i ljudi, dojmove, osjeaje (subjektivno), (M. Nemi, Putositnice) Biografija vrsta teksta u kojemu se na umjetniki nain prikazuje ivot znamenite osobe Autobiografija vrsta teksta u kojemu pisac na umjetniki nain prikazuje svoj ivot Dnevnik vrsta teksta u kojemu pisac zapisuje dnevne dogaaje, izraava svoj odnos prema njima i iznosi svoje objanjenje i vienje tih dogaaja Memoari vrsta teksta u kojemu pisac iznosi svoja sjeanja i uspomene na ljude i dogaaje te na dogaaje iz vlastitoga ivota

PUBLICISTIKE VRSTE (publicistika: objavljivanje u novinama, asopisima, srodna novinarstvu)


Rasprava opsenija je od eseja i smatra se znanstvenom vrstom; kad je posveena knjievnoj ili umjetnikoj temi, sjedinjuje znanstveni pristup i knjievnoumjetniki nain obrade. Polemika u razradi nekog problema na zanimljiv se nain sukobljavaju predstavnici razliitih miljenja i uvjerenja. Feljton ili podlistak na zanimljiv i popularan nain obrauje teme iz filozofije, knjievnosti, umjetnosti, politike, povijesti; objavljuje se u nastavcima u novinama, uvijek na istome mjestu (ima vie nastavaka, za razliku od tzv. kolumne, stalnoga mjesta istog autora s uvijek novom temom) Reportaa izvjee o nekom dogaaju, doivljaju, pojavi koja se moe umjetniki obraditi: ne niu se samo injenice, nego pisac iznosi svoje stavove, uvjerenja, dojmove

74

TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA (knjievnosti starih civilizacija)


1. INDIJSKA KNJIEVNOST VEDE (16. 6. st. pr. Kr.) svete staroindijske knjige stoljeima prenoene usmenom predajom. Veda se u uem smislu sastoji od etiriju zbirki (samhita) stihova i proze od kojih je najstarija i najvanija Rgveda. MAHABHARATA (4. st. pr. Kr. 4. st.), staroindijski ep od 200 tisua stihova u 18 knjiga. Temeljni i najstariji dio je pravi ratniki ep o borbi za vlast izmeu dviju loza plemena Bharata. Djelo se sastoji od povijesne kronike, filozofskih razmiljanja, ljudskih vjerovanja, mitova i legenda. Bhagavadgita ili Pjesma o boanskome (Gita) je najvaniji i najpopularniji dio (moralno-filozofski spis). RAMAJANA (4.st. pr. Kr. 2.st. po Kr.), staroindijski ep od 38 tisua stihova o boanskom junaku i kralju Rami i njegovim borbama protiv demonskog boga Ravane. U fantastinom i mitskom okviru nalazimo jae utjecaje budizma. PANATANTRA (3.st. pr. Kr.), indijska zbirka pripovijedaka, sastavljena od 5 knjiga. U osnovnu radnju o kraljevim glupim sinovima koje mudrac ui umjetnosti vladanja, upletene su mnoge prie, basne i bajke iz starijih izvora ili folklora. Njezini su se motivi irili na istok i na zapad te snano utjecali na europsku folklornu i umjetniku knjievnost. 2. BABILONSKA KNJIEVNOST EP O GILGAMEU (1700.g. pr. Kr.) je dvodijelni ep (12 pjevanja) babilonsko-asirske knjievnosti. Tema je prijateljstvo kralja Gilgamea i poludivljeg ovjeka Enkidua. 3. HEBREJSKA KNJIEVNOST BIBLIJA ili Sveto pismo je zbirka pouno-moralistikog i poetskog sadraja koju krani i idovi dre svetom. Biblijske knjige napisane su u vremenu od 13. st. pr. Kr. do 2. st. po Kr. Biblija sadri 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta, ukupno 73 knjige. Dijelovi Staroga zavjeta: Petoknjije (grki Pentateuh: pet svitaka; idovski Tora: Zakon), Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige, Proroci Dijelovi Novoga zavjeta: Evanelja (Matej, Marko, Ivan, Luka), Djela apostolska, Poslanice apostola, Apokalipsa Petoknjije se sastoji od pet dijelova: Knjiga Postanka (Genesis, mitoloka i povijesna tematika), Knjiga Izlaska (Exodus, vjerski najvanija knjiga vezana uz povijesni lik Mojsija i sklapanje Sinajskoga saveza), Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon. Psalmi (11.- 4. st. pr. Kr.) su pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju, najvaniji oblik hebrejske religiozne poezije, pripisivane kralju Davidu. Zbirka psalama (psaltir) sadri 150 pjesama: hvalospjeve, himne, tubalice, zahvalnice, pokornike, liturgijske, hodoasnike, poune i proroke pjesme. Oblik: prozni stavci ili verseti (znatan utjecaj na stvaranje slobodnoga stiha u modernoj poeziji). Pjesma nad pjesmama (4. st. pr. Kr.), najljepe djelo ljubavne poezije staroga Istoka, pripisivano kralju Salomonu; vjerojatno zbornik narodnih ljubavnih pjesama, preteno svatovskih (epitalam: svatovska pjesma), bujne metaforike. Dijalog Zarunika i Zarunice ukljuuje i zbor djevojaka. Judita (2. 1. st. pr. Kr.) pripada povijesnim biblijskim knjigama; dramatski koncipiran prozni tekst s lirskim umecima (lijepa udovica Judita uspijeva spasiti izraelski grad Betuliju od Nabukodonozorova vojvode Asirca Holoferna). Evanelje po Ivanu (kraj 1. st.) Ivan osvjetljuje Isusov duhovni profil i tumai simboliku dogaaja i Kristovo uenje razraenim parabolama (prie u kojima se pojava objanjava drugom, naoko potpuno razliitom) i duim govorima. Proslov: U poetku bijae Rije Najpoznatiji su PRIJEVODI Biblije: Septuaginta ili Prijevod sedamdesetorice (na grki, 3./2. st.pr.Kr.) i Vulgata ili Prijevod sv. Jeronima (na latinski, izmeu 386. i 406.g., na njemu se temelje gotovo svi europski prijevodi). Prvi cjelovit prijevod Biblije na hrvatski jezik: Matija Petar Katani (1831.). 4. TALMUD (hebr. talmud: uenje) veliki zbornik idovske postbiblijske literature u kojoj su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, tumaenja i blagoslovi koji se odnose na zakonodavstvo, osobni i obiteljski moral, prehranu, blagdanske obrede, osobnu istou i sl., zatim rasprave, polemike, poune prie, anegdote i legende nastale u idovskim zajednicama u Palestini do 4. st. i u Babiloniji do 6. st. (Jeruzalemski i Babilonski Talmud). 5. ARAPSKA KNJIEVNOST KUR'AN (612. 653.), sveta knjiga islama; sadri izreke Muhamedove koje mu je u Meki i Medini diktirao melek Dabrail (arkaneo Gabrijel). Sastoji se od 114 poglavlja (sura) koja sadre moralne, pravne i religiozne poruke. Primjer je arapskog proznog stila, presudno utjecao na islamsku kulturu.

75

KLASINA/ ANTIKA KNJIEVNOST (knjievnost starih Grka i Rimljana)


Pojam klasina knjievnost obiljeava knjievnosti starih Grka grkom i latinskom, dakle, cjelinu antike knjievne ostavtine. i Rimljana, na klasinim jezicima

GRKA KNJIEVNOST
Epika, lirika, drama, komedija, tragedija knjievni su rodovi ili vrste koje su nastale u Grkoj ili su na grkom tlu stekle konaan oblik. I. ARHAJSKO RAZDOBLJE STARE GRKE KNJIEVNOSTI (750. 450. pr. Kr.) Obiljeeno je raznolikou narjeja i mnoinom knjievnih sredita. Alfabet je ve poznat, ali je knjievnost u velikom dijelu usmena. Vrste: ep (Homer) i lirika (Alkej, Sapfa, Anakreont i Pindar), a i basna (Ezop). II. KLASINO RAZDOBLJE (oko 450. 323. pr. Kr.) Omeeno je procvatom atenske demokracije i smru Aleksandra Velikoga. Atena je kulturno i knjievno sredite. KAZALITE je glavno mjesto knjievnoga ivota. Dominiraju dramske vrste: tragedija (Eshil, Sofoklo i Euripid) i komedija (Aristofan). Vrhunce dosee i umjetnika proza. To je vrijeme velikih povjesniara Herodota i Tukidida, govornika Demostena i filozofa Platona i Aristotela. III. HELENISTIKO RAZDOBLJE (323. oko 30. pr. Kr.) Obuhvaa tri stoljea, od smrti Aleksandra Velikoga do propasti Egipta. Grka je kultura uvelike proirila svoje granice. Ukus diktira kulturna elita s nametljivom erudicijom. Na cijeni su kratki oblici: epilij (kraa epska pjesma), kratka pastirska pjesma, a najpopularniji je epigram. IV. RIMSKO (CARSKO) RAZDOBLJE (oko 30. pr. Kr. VI. st.) Grka knjievnost razvija se u politikom okruju rimske drave. Okree se slavnim razdobljima kulturne povijesti, batini. Jedina novija vrsta, premda naslijeena, jest roman.

GRKA EPIKA
Ilijade i Odiseje, niz kiklikih epova s trojanskom ili tebanskom tematikom, zatim tzv. homerske himne bogovima, aljiv spjev Batrahomiomahija (Boj aba i mieva) i mnoga druga djela, a poslije su mu odricali sve osim Ilijade. HOMERSKO PITANJE je pitanje autorstva Ilijade i Odiseje (pluralistiHOMER (oko 800. pr. Kr.) najstariji poznati grki pjesnik. U antici su mu pripisivali autorstvo

analitiari brane misao o kolektivnom autorstvu, a unitaristi ih pripisuju jednom autoru). Ilijada je epopeja od 24 pjevanja. Ilij je drugo ime grada Troje. Govori o pedeset i jednom danu posljednje, desete godine rata. Ahejci su: braa Menelaj i Agamemnon, tesalski kralj Ahilej te Odisej, a Trojanci su: kralj Prijam i njegovi sinovi Paris i Hektor. Povod ratu je Parisova otmica Menelajeve ene Helene. Glavni motiv je Ahilejeva srdba. Bogovi imaju veliku ulogu u razvoju radnje. Stih je, kao i u Odiseji, heksametar (pet daktila i jedan trohej). Odiseja je mlai i krai spjev. Za razliku od Ilijade, prikazuje mirnodopski ivot starih Grka. Radnja se zbiva deset godina po padu Troje i to na dva plana Itaka prije i nakon povratka kralja Odiseja, tienika boice Atene, i traganje sina Telemaha za ocem, te samo Odisejevo desetogodinje lutanje o kojemu pria na dvoru feakoga kralja Alkinoja. Nakon povratka, na Itaci ubija nasrtljive prosce vjerne mu ene Penelope i nalazi smirenje. Simbol je nemirnoga duha pa je prisutan i u kapitalnim djelima kao to su Danteov Pakao ili Joyceov Uliks.

GRKA

LIRIKA

ALKEJ (1. pol. 6. st. pr. Kr.) pjesnik s otoka Lezba, majstor stiha i forme, predstavnik monodijske melike (poezija za solo pjevanje uz pratnju lire).Pjesma Lai domoljubnog je karaktera kao i veina njegove poezije (mrnja na tirane, politiki motivi, rat). Alkejska strofa (dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac) popularna je i u novovjekoj poeziji, a njome se esto sluio rimski pjesnik Horacije. U naoj poeziji, u 18. st. Ignjat urevi, a u doba hrvatskog preporoda: P. Preradovi i I. Maurani (Primorac Danici kojom pozdravlja Gajev asopis). SAPFA (1. pol. 6. st. pr. Kr.) najvea grka pjesnikinja, rodom s Lezba. Pisala eolsku monodijsku liriku i korske svadbene pjesme (epitalamije). Sve su njene pjesme ljubavne tematike. Uz himnu Afroditi, najpoznatija je Ljubavna strast.

76

Safika strofa (tri jedanaesterca i jedan peterac) bila je popularna i u srednjovjekovnom latinskom crkvenom pjesnitvu, a u nas u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st. ANAKREONT (2. pol. 6. st. pr. Kr.) grki lirik rodom iz Male Azije. Njegove kratke pjesme slave vedre strane ivota, radosti uivanja u ljubavi, vinu i veselu drutvu. Pjesme Iskren sam i Pijuckajmo tipine su anakreontske pjeme: slave ivotne radosti, a naroito vino i vinsko raspoloenje. Blizak je uenju filozofa Epikura, zasnovanom na razumu i tenji za sreom. PINDAR (oko 518. 442.) rodom iz okolice Tebe, najvei predstavnik grke korske lirike (sauvalo se samo oko 500 fragmenata i 4 knjige epinikija - oda u ast pojedinih natjecatelja). Majstor teke forme ode, uzviena stila, u pjesmi Pjesnik o ratu osuuje rat i zla koja donosi.

GRKA

DRAMA

ESHIL (525. 456. pr. Kr.) tvorac grke tragedije. Pjesnik je junakog duha svoje epohe koji oivljava u herojskim likovima svojih junaka. Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sauvano je samo 7 tragedija, od kojih su najpoznatije Okovani Prometej i jedina sauvana antika organska (sadrajno povezana) trilogija Orestija. Zbor ili kor u ranoj fazi razvoja grke tragedije nije bio samo komentator ve i nositelj radnje, pa tako u njegovoj drami Pribjegarke kor od 50 djevojaka, Danaida, ima ulogu glavnog junaka. Eshil je uveo drugog glumca, smanjio ulogu kora, pojaao znaenje dijaloga i tako od lirske kantate stvorio prvu pravu grku dramu. Ona ipak predstavlja prvi stupanj dramskog razvoja: radnja je jednostavna i statina, likovi titanski komponirani, stil svean i uzvien s obiljem metafora, lirske korske partije imaju znaajnu ulogu i otkrivaju Eshila kao velikog lirskog pjesnika, junaci su idealizirana bia naglaenih svojstava, a ovjek je samo igraka u rukama bogova. Okovani Prometej prvi je i jedini sauvani dio trilogije o Prometeju. Obrauje mit o Titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka i starih bogova, ali mu se usprotivio kad je uvidio da se Zeus, doavi na vlast, pretvara u tiranina koji eli unititi sve to mu se nae na putu, pa tako i ljudski rod. Prave radnje i nema, glavni je protagonist nepokretan, prikovan uz stijenu, te razvija svoje misli i dijalogu sa zborom i s likovima koji pokraj njega prolaze. Premda na kraju stradava (Zeus je sruio stijenu o koju je prikovan),on je moralni pobjednik, jer trijumfira njegova ideja o nepobjedivosti pravde i neumitnosti ljudskoga napretka. Ostali likovi: Zeus, Okean, zbor nimfa Okeanida, Sila i Vlast, Ija, Hera, Hefest, Hermes. SOFOKLO (496. 406.) rodom iz Atene, suvremenik Perikla i procvata atenskog polisa. Od 123 dramska djela, sauvano u cjelini samo 7 tragedija (Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet, Edip na Kolonu). Pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treeg glumca, smanjuje partije kora i poveava broj njegovih lanova na 15, pie prve anorganske ili sadrajno nepovezane trilogije te tako stvara uglavnom definitivnu formu grke drame. Junaci vie nisu titanske linosti kojima upravljaju usud i volja bogova, ve stvarni ljudi koji odluuju o svojoj sudbini te svoju veliinu zahvaljuju jedino vrstoi svojega karaktera. Najvei je i najsavreniji antiki tragiar.

Kralj Edip najpoznatija je grka tragedija. Obraujui mit o Edipu kojemu su bogovi unaprijed odredili sudbinu, Sofoklo zadire u pitanje pravednog grjenika. Kad Edip sazna da je bez svoje krivnje kriv, on ipak ima snage objaviti istinu i kazniti sama sebe. Likovi: kralj i kraljica Jokasta, njihov sin Edip, njegova i Jokastina djeca: Antigona, Izmena, Eteoklo i Polinik. Edip je simbol ljudskoga duha: istinoljubiv, pravedan, mudar i moralan. Antigona je tragedija o sukobu zemaljskih i boanskih zakona. Problematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast te ljubav i odnos prema vjeri. Antigona nosi oevu (Edipovu) traginu krivnju. Usprkos izriitoj naredbi svojega ujaka, tebanskog vladara Kreonta, Antigona pokapa svojega brata Polinika. Kreont je osuuje na smrt, narod je uz nju, Hemon pokuava odvratiti oca od kazne, ali on mijenja odluku tek kad ga Tiresija upozori na moguu nesreu. No, Antigona se ve sama ubila, potom i Hemon, a na kraju i Hemonova majka. Kreont ostaje iv, ali je Antigona moralna pobjednica. Ostali likovi: Kreontov sin Hemon, Antigonin zarunik, Kreontova ena Euridika, vra Tiresija, Antigonina sestra Izmena. EURIPID (oko 485. 406. pr. Kr.) posljednji veliki grki tragiar. Od devedesetak tragedija sauvano je 17. Najpopularnije su: Alkestida, Medeja, Hipolit, Elektra, Ifigenija u Tauridi. Udaljuje se od opih problema i udubljuje u ivot i psihu pojedinca. Euripid na svoj nain interpretira mitologiju: mitoloki junaci nisu ni titanska ni idealizirana bia, ve obini ljudi, sa svim nedostacima, strastima i slabostima. Utjecao je na novoatiku komediju i rimsku dramu i vie od svih grkih tragiara utjecao

77

na oblikovanje europske drame. Nakon mita u kojem je smrtnica Elektra, ki mikenskoga kralja Agamemnona i njegove ene Klitemnestre, spasila brata Oresta i potakla ga da osveti oca i ubije majku koja je izdala i, uz ljubavnikovu pomo, ubila slavnoga kralja, udala se za njegova bratia Egista i dovela ga na vlast, Euripid Elektru opisuje kao ponienu mladu enu koju su udaljili iz dvora i udali za priprosta seljaka kako bi njezinim nasljednicima onemoguili povratak na prijestolje. To u njoj pojaava mrnju na majku i ouha u kojima vidi ne samo oeve ubojice ve i krivce za svu bijedu svojega ivota. U kazalinu praksu Euripid prvi uvodi kulise, a radnju smjetava u dvorite seoske kolibe. Elektra je psiholoki produbljen lik mlade, nezadovoljne ene koja se smiruje tek nakon stranoga ina i postaje svjesnom zloina i svoje odgovornosti za njega.

RIMSKA KNJIEVNOST
Druga je klasina umjetnost koja je odsudno oblikovala duhovnost zapadnoga svijeta. Temeljno je obiljeje rimske knjievnosti nasljedovanje grkih uzora i nadmetanje s njima. Za razliku od Grka, Rimljani nisu tvorci knjievnih vrsta: jednu jedinu, satiru, drali su svojom. Novi biljeg dali su ljubavnoj elegiji, satirikom epigramu, pjesnikim i proznim poslanicama. I. ARHAJSKO RAZDOBLJE RIMSKE KNJIEVNOSTI (240. 80. pr. Kr.) Brojni su knjievni prijevodi i kazaline prilagodbe u emu prednjae komediografi Plaut i Terencije. II. ZLATNI VIJEK (80. pr. Kr. 14. posl. Kr.) Dosee svoj vrhunac i u stihu i u prozi. Epovi: Lukrecije, Vergilije, Ovidije. Elegija i epigram: Katul. Ljubavno pjesnitvo: Propercije, Tibul i Ovidije. Lirika, satire i poslanice: Horacije. Proza: povjesniar Cezar. Retorika: Ciceron. III. SREBRNI VIJEK (od Tiberija do Trajana). Satira: Juvenal. Roman: Petronije. Basna: Fedro. Epigram: Marcijal. Povijest:Tacit. Filozofski esej i tragedija: Seneka. IV. RAZDOBLJE KASNOGA CARSTVA (117. 476.) sukob poganske tradicije i kranstva, te pomirba dvaju svjetonazora. Rimska batina nastavlja ivjeti u novim, kranskim tumaenjima, a latinski jezik u cijelom srednjovjekovlju ostaje jezikom knjievnosti, znanosti, crkve i uprave. Apulej, rimski filozof (o Platonu) i knjievnik (fantastino-satirini roman Zlatni magarac ili Metamorfoze). PLAUT (oko 254. 184. pr. Kr.), najvei rimski komediograf. Utvreno je autorstvo 21 komedije. Najuspjelije su Memaechmi, Hvalisavi vojnik i krtac (Aulularia ili Komedija o loniu). krtac je komedija karaktera. Ima dvije dramske radnje: 1. krti starac Euklion i njegovo blago i 2.udaja Fedre, Euklionove keri. Likonid je mladi koji prosi Fedru, a Megador bogati susjed koji ne trai miraza. Ova je komedija nadahnula hrvatskog renesansnog komediografa Marina Dria (Skup) i francuskog klasicistikog komediografa Molierea (krtac). KATUL (87. pr. Kr. 54. pr. Kr.), rimski pjesnik poznat po svojoj intimnoj lirici. U ljubavnoj pjesmi Jadni Katule ali samoga sebe zbog ljubavnog rastanka. VERGILIJE (70. pr. Kr. 19. pr. Kr.), pjesnik ekloga, nove vrste pjesnitva (zbirka Bukolike pastirske pjesme). Najdotjeranije djelo mu je Georgike, didaktiki ep o ratarstvu. ivei na Augustovu dvoru, stvorio je Eneidu, junaki ep u 12 knjiga o trojanskom junaku Eneju koji se nakon pada Troje spasio i sa sinom Askanijem otplovio u Italiju da bi, na uu Tibera, osnovao rimsko carstvo. Enej je prikazan kao praotac Rimljana, pa tako i cara Augusta. Pisao je po uzoru na Homera (prvih est pjevanja prema Odiseji, a drugih est prema Ilijadi). Snano, psiholoki produbljeno opisana je kartaka kraljica Didona i njezina ljubav prema Eneju. Vergilije je postao uzorom mnogim epskim pjesnicima (Dante, Ariosto, Maruli). HORACIJE (65. pr. Kr. 8. pr. Kr.), pjesnik Augustova doba. Pjesnika djela: Epode, Satire, Pjesme (Carmina) ili Ode, rodoljubne Pjesme stoljetnice. Oda Lidiji nazvana je kraljicom oda. Napisao je i dvije knjige pjesnikih Poslanica (Epistulae) od kojih je najznaajnija Poslanica Pizonima, prozvana ve u antici Ars poetica (Pjesniko umijee). To je svojevrsna klasicistika poetika u kojoj istie da je bit umjetnikoga djela sklad. Postala je kanonom europske normativne poetike. TIBUL (oko 54. pr. Kr. 19. pr. Kr.), rimski lirik. Napisao je niz elegija u elegijskom distihu. Elegija Deliji jednostavna je i melankolina. Pjesnik ezne za mirnim seoskim ivotom.

78

OVIDIJE (43. pr. Kr. -18. po Kr.), najplodniji rimski pjesnik. U prvom, rimskom razdoblju pie tri knjige ljubavnih pjesama (Amores), lascivni parodino-didaktiki ep Ljubavno umijee (Ars amatoria), zbirku ljubavnih pisama mitolokih junakinja Heroide itd., kao i 15 knjiga Metamorfoza. To je njegovo najvanije djelo od skoro 12 tisua heksametara u kojima je obradio priblino 250 mitolokih pria koje zavravaju nekom preobrazbom (npr. Piram i Tizba). Po odlasku u progonstvo (August ga je protjerao zbog otklona od drutvenih normi), poezija mu je vie misaona i osobna. Iz tog su razdoblja dvije zbirke elegija Tualjke (Tristia) i Pisma s Crnog mora ili Poslanice iz Ponta (Ex Ponto). MARCIJAL (40.-104.), najvei rimski pjesnik epigrama kojih je sauvano oko 1500 (npr. Siromani pjesnik). Koncizni su, duhoviti, s uspjelom zavrnom poentom. Postali su uzor epigramatskom pjesnitvu.

SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST (lat. mediaevalis medijevalni, srednjovjekovni)


Vrijeme omeuje tisugodinje razdoblje od pada Zapadnoga Rimskog Carstva (4. i 5. st.) do pada Carigrada pod Turke i otkria Novoga svijeta (15. st.). Smjetena je izmeu dviju estetiki i poetiki premonih epoha antike i renesanse. Neknjievna knjievnost: osim estetskoga, djela su trebala zadovoljiti kriterij lijepoga, ispuniti didaktinu funkciju, biti teoloki i religijski ispravna, a izvorno pravni ili povijesni tekstovi pribrojeni su knjievnosti. Jezina raznolikost: od 4. do 9. stoljea latinski jezik kao knjievna matrica, a od 9. st. knjievnosti na narodnim jezicima. KNJIEVNE VRSTE U iskljuivo nabonoj knjievnosti izdvajamo liturgijske tekstove, prirunike i zbornike pounih tiva, apokrife, vizije, hagiografije (ivotopise svetaca), ispovijesti, alegorije, legende, parabole, egzemple. U pripovjednoj knjievnosti najvie ima epova (na latinskom i na vulgarnim jezicima), zatim sage, romani, novele, te manji oblici, uglavnom usmenoga podrijetla, kao to su basne i bajke. Lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabonu i svjetovnu, a stihovani oblici dijelom su samonikli (trubadursko pjesnitvo), a dijelom preuzeti iz antike (himna, oda). Srednjovjekovna drama ne nastavlja antiku tradiciju, ve tvori vlastite oblike liturgijsku dramu, mirakule, moralitete, pasije. Vezana je za crkvene kranske blagdane, odvija se u otvorenom prostoru, najea je tema Isusova Muka. Svjetovna drama razvija se kasnije (15. st.) i narodnoga je podrijetla, razvila se iz antikoga pukog kazalita - mima, njeguje parodiju i komike efekte (farsa i sotija). Mim izvode ongleri i glumci (histrioni). TIPINE VRSTE usmena epika (nacionalni epovi) od 9. do 12. st. viteki romani (12. i 13. st.) i trubadurska lirika. REPREZENTATIVNA DJELA (estetika): francuski Roman o Rui, Danteova Boanstvena komedija i Canterburyjske prie Geoffryja Chaucera (1340.1400.), prvog engleskog pjesnika.

Zajednika obiljeja: narodni jezik, alegorija, simbolika, knjige koje predstavljaju univerzum, trojedinstvo istinitog, lijepog i dobrog)

SV. AURELIJE AUGUSTIN (354.430.), kranski filozof, teolog i knjievnik. Iako je latinski pisac kasne antike, nakon obraenja pie filozofsko teoloka djela. Svojevrsna lirska duhovna autobiografija Ispovijesti, ujedno i hvalospjev Gospodu, smatra se rodonaelnikom knjievne autobiografije. Augustin je prvi veliki kranski pisac. VELIKI NACIONALNI EPOVI

Beowulf je staroengleski ep iz 8. st., najstarije sauvano djelo na nekom narodnom jeziku; govori o junaku Beowulfu koji pomae kralju Hrotgaru i ubija movarno udovite Grendela. Pjesma o Rolandu, starofrancuski ep iz 10. st. govori o Rolandu, vojskovoi Karla Velikog koji junaki pogiba zbog izdajstva svog ouha.

79

Pjesma o Cidu, panjolski ep iz 12. st. govori o Cidu, panjolskom junaku koji je oklevtan i prognan, Pjesma o Nibelunzima, s poetka 13. st., staronjemaki je ep sastavljen od dva dijela. U prvome su
opisani podvizi, enidba i smrt Siegfridova, a drugi je vezan uz dvor kralja Atile i propast burgundskih vladara. Obje su teme povezane likom Kriemhilde, ene Siegfridove i poslije Atiline. Strofa je etverostih, rima parna. Kalevala je zbornik finskih narodnih pjesama iz 12. st. Ima 50 pjevanja ili runa. Edda je islandski ep. Slovo o Polku Igorevu ruski je ep iz 12. st. Opisuje neuspjeli pohod kneza Igora 1185. g. Srednjovjekovni je viteki ideal: junatvo, potenje, vjernost i vazalna odanost. SREDNJOVJEKOVNI ROMANI Roman se najprije pojavljuje u stihu i obrauje teme iz antike (Roman o Troji, Roman o Aleksandru). Znaajan je i Roman o Tristanu i Izoldi iz 12. st. koji obrauje legendu o ljubavi Tristana i Izolde koja zbog njihove razdvojenosti zavrava tragino njihovom smru. SREDNJOVJEKOVNO PJESNITVO U 11. st. u junoj Francuskoj pojavljuju se trubaduri plemii, pjesnici i skladatelji (trobar: pronalaziti, izmiljati glazbu i stihove). Pjevali su o vitekoj ljubavi prema uzvienoj i nedostinoj gospi. Nazivaju ih prvim modernim pjesnicima, jer zastupaju ideju originaliteta i opjevavaju teme ljubavi i vlastite pjesnike sudbine. Stvaraju samosvojne oblike (izvorno uz glazbu) i standardiziraju lirske forme kao to su alba (zornica: rastanak ljubavnika u zoru), pastorala, prepirka Najznaajniji predstavnik francuske provansalske lirike je Bertrand de Ventadorn (2. pol. 12. st.), dvorski pjesnik razapet izmeu strasti i tenje k spiritualnosti (I nije udo da mi par nijedan od pjevaa nije). Istodobno se javljaju golijardi i vaganti, pjesnici lutalice, kojih su najpoznatije pjesme sauvane u latinskome zborniku Carmina burana i na koje se nadovezuje i poezija najveega srednjovjekovnoga pjesnika Francoisa Villona. On je prvi vjesnik modernoga lirskog izraza. Obrazovan je, ali je vei dio ivota proveo po zloglasnim krmama i po tamnicama, dvaput osuen na smrt i dvaput pomilovan. Teme su mu: uitak, strah od smrti i vjerski ar. Djela: poeme Mali testament i Veliki testament, lirske pjesme i balade (Balada objeenih). Njemaki minnesangeri dvorski su ljubavni lirski pjesnici. Javljaju se u 12. st. kad se razvilo dvorsko feudalno drutvo i viteki duh. Kao i trubadursko pjesnitvo, i minnesangersko je osloboeno nabonih tema i nema poune funkcije. Walter von der Vogelweide (1170.1230.) najjai je i najkompleksniji njemaki srednjovjekovni pjesnik. Nadrasta konvenciju, pjeva i o sretnoj ljubavi vraajui se domaoj pukoj poeziji, a pie i snanu politiku poeziju. ali na kraju uspijeva obraniti svoju ast i ast svojih keri.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST


Kad su Hrvati doli u dananju postojbinu, ivjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture: nisu imali pisma. Doli su s govorenom rijeju, sa svojim lirskim i epskim pjesmama i priama i staroslavenskom mitologijom. Prvi jezik s kojim su se susreli je latinski, vjera je drugaija kranska, a pisma latinica i grki alfabet. Nakon pokrtavanja i stvaranja drave, narodni vladari rabe latinski jezik i latinsko pismo. Sastavljene su i prve kranske molitve na hrvatskom jeziku: molitva Oena i Ispovijed vjere. Prve zapisane rijei na slavenskom jeziku, slavenskim pismom, jesu rijei Prologa Ivanovu evanelju: U poetku bijae Rije Iskoni bje slovo (Assemanovo evanelje). Traktat (rasprava) Crnorisca Hrabra (crnorizac: monah, redovnik) obrana je slavenskoga pisma (glagoljice) kojega je izumio Konstantin iril. To je tekst na staroslavenskom jeziku pisan za svjetovne potrebe. Uenici Svete brae Konstantina irila i Metoda u 9. st. s knjigama i obredima dolaze u Istru, na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju gdje su irili i utvrivali pismo glagoljicu i obrede na staroslavenskom jeziku koji je tada bio Hrvatima potpuno razumljiv.

80

Tako su potkraj 9. st. Hrvati rabili dva pisma: latinicu i glagoljicu, i dva jezika: latinski i staroslavenski s hrvatskim jezinim osobitostima. Glagoljai su dobivali i knjige na irilici koju su preuredili prema zapadnim pismima te je tako nastala zapadna irilica ili bosanica/bosanica, a koju su Hrvati zvali i pismo hrvatsko. Tim je pismom napisana Povaljska listina iz Povlja na Brau (1184. sastavljena, a prepisana 1250.), uklesani stihovi na Povljanskom pragu u 12. st., tim je pismom napisan Poljiki statut (1444.), dubrovaki zbornik Libro od mnozijeh razloga, brojne isprave, roman Aleksandrida. Bogata hrvatska srednjovjekovna knjievnost razvila se na temelju irilometodskih knjiga, na staroslavensko-hrvatskome i na hrvatsko-staroslavenskome, na pismima glagoljici, irilici (bosanici) i latinici. Isprva su to biblijski i apokrifni tekstovi, a poslije za potrebe glagoljake crkve nastaju i nabone pjesme, crkvena prikazanja, pravni tekstovi i beletristika djela. Srednjovjekovno razdoblje karakteristino je po trojezinosti (latinski, staroslavenskohrvatski i hrvatski) i po tropismenosti (glagoljica, irilica i latinica). Hrvojev misal (1404.) spomenik je iznimne povijesne, likovne i knjievne vrijednosti. Misal kneza Novaka (1368.) posluio je kao predloak naoj prvoj tiskanoj knjizi. Vrhunac srednjovjekovlja jest pojava tiska. Godine 1483. tiskana je prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu Rimskoga dvora, glagoljicom. Mjesto tiskanja je nepoznato, ali se pouzdano zna da su je priredili istarski glagoljai. Nakon Misala, glagoljicom je tiskan i Brevijar po zakonu Rimskoga dvora (vjerojatno u Kosinju, 1491.). Osniva se glagoljaka tiskara u Senju. Meu tim ranim knjigama (inkunabulama ili prvotiscima) posebno je znaajan Lekcionar Bernardina Splianina, tiskan latinicom u Veneciji 1495. Svima trima pismima Hrvati su pisali od srednjega vijeka pa sve do 19. st., ali od kraja 15. st. Hrvati sve ee rabe latinicu kao svoje pismo. Napomena: o hrvatskom srednjovjekovlju takoer vidi Povijest hrvatskoga jezika do kraja 15. st. GLAVNA DJELA HRVATSKOGA SREDNJOVJEKOVLJA PROZA povijesni tekstovi (Baanska ploa, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca), pravni tekstovi (Vinodolski zakonik, Poljiki statut), romani (Rumanac trojski, Aleksandrida), pouna proza (Lucidar) LIRIKA boine pjesme (Va se vrime godia), satirine pjesme (Svit se kona), litanije (ibenska molitva) DRAME mirakul ( Muka svete Margarite), pasija (Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika) Baanska ploa iz 1100. g. Pronaena je u Jurandvoru pokraj Bake na otoku Krku. To je zapis o darivanju zemljita od strane kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije. Opat Driha je zapisao, a opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetero brae. Pismo: uglata (hrvatska) glagoljica; jezik: hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika/starohrvatski. Zavjernica kralja Zvonimira svjedoi kako je latinski jezik u srednjemu vijeku bio jezik hrvatske diplomacije. To je zavjetni govor na latinskom jeziku koji je kralj Zvonimir izgovarao pred papinim poslanikom Gebizonom 1075. S pomou pape Grgura VII. Zvonimir postaje prvi okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije. Vinodolski zakon je najstariji zakonski spomenik hrvatskoga naroda. Sastavljen je i zapisan 6. sijenja 1288. g. Ureuje pravne odnose izmeu krkih knezova, poslije nazvanih Frankopanima, i do tada slobodnih vinodolskih opina. Pismo: glagoljica. Poljiki statut je skup pravnih normi i obiaja autonomne, slobodne Poljike opine (Poljika republika) s podruja srednje Dalmacije, to je definirano 1444. g. u pisanom obliku prije prelaska te opine pod mletaku vlast. Pismo je bosanica (hrvatska irilica), openito poslovno pismo na tom podruju do kraja 19. st. Lucidar je srednjovjekovna enciklopedija. To je knjiga opega znanja najprije nastala na njemakom jeziku, a zatim sa ekoga prevedena na hrvatski u 1. pol. 15. st. Prevoditelj je bio neznani glagolja Istranin. Pismo: glagoljica. Zapis popa Martinca je zapis izmeu prvoga i drugoga dijela glagoljskoga brevijara (danas se naziva Drugi novljanski brevijar) koji je pop Martinac prepisivao za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom, a potresno je svjedoanstvo o Krbavskoj bitci 1493. (Turcinalegoe na jazik hrvatski). Nastao je u Grobniku, a uva se u Novom Vinodolskom.

81

Ljetopis popa Dukljanina je spis iz 12. st. i sadri rodoslovlje dukljanske dinastije. Jezik: s izvornog slavenskog jezika preveden na latinski; pismo: latinica. Na hrvatski jezik preveden je vjerojatno u 14. st. te mu je tada pridodana graa iz hrvatske povijesti od ega je najznaajnija legenda o smrti kralja Zvonimira. Rumanac Trojski (Roman o Troji) viteki je srednjovjekovni roman koji opisuje rat za Troju i njezinu propast, ali ne prema Homerovoj Ilijadi, nego prema zapadnoeuropskom tekstu na latinskom jeziku, sa snanim utjecajem kranske i viteke etike i etikecije. Ouvan je na glagoljici u dva zbornika, u Vinodolskom i Petrisovu. i na latinici iz 1623. Dogaaji iz grke mitologije prikazani su na srednjovjekovni nain. Aleksandrida je srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se ve u Zadru 1389., ali se nije sauvao u nas, ve je ouvan u irilinim (bosanica) i latininim prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi akavsko-ikavske jezine odlike. Pismo Nikole Modrukoga, biskupa modrukoga (1461.), rodom iz Boke Kotorske, prvi je polemiki spis u hrvatskoj knjievnosti napisan hrvatskim jezikom. Dok je boravio u Italiji, napisao je svojemu sveenstvu pismo u obranu glagoljice i slavenskog bogosluja, te tako uklanja prigovore da su isti protivni obiajima Katolike crkve. Nezahvalni sin primjer je mnogih kraih pria (eempli/egzempli i prilike) koje su kao moralne i vjerske pouke glagoljai znali uplesti u svoje propovijedi. Tiskana je u senjskom Korizmenjaku 1508. Narodil se je kralj nebeski spada meu najpopularnije hrvatske boine pjesme (13. st.). Bog se rodi v Vitliomi jedna je od najstarijih hrvatskih boinih pjesama. Ouvana je u kajkavskoj i akavskoj sredini, zapisana glagoljicom i latinicom. Va se vrime godia je vrlo popularna boina pjesma koje zapis potjee iz 15. st. Svit se kona je satirina pjesma o pokvarenosti sveenstva koje ne slijedi duhovne vrijednosti. Nastala je vjerojatno potkraj 13.st., a zabiljeena u Parikom zborniku, s kraja 14. st. Posebice se kritizira pojava simonije i inkvizicije. ibenska molitva ili Gospina pohvala najstariji je latiniki tekst na hrvatskom jeziku. Spada u posebnu vrstu lirike koja se razvila u primorskim gradovima pohvalne molitve (lauda: pohvalna pjesma, kakve su sastavljali i pjevali flagelanti, bievaoci, pokornika bratstva u 13. st.), puke litanije po uzoru na latinske i talijanske pjesme. Oblik: recitativna, ritmizirana proza. Tvorac je nepoznati glagolja, a tekst je zapisao fra Pavle ibenanin. Sauvana je u kodeksu u franjevakom samostanu u ibeniku, a podrijetlom je iz Bribira, grada knezova ubia. Muka svete Margarite iz 15. st. dramatizirana je legenda o smrti popularne kranske muenice. Ouvana su tri latinina rukopisa sa zapisanom crkvenom dramom o muenici Margariti i njenom muitelju Olibriju. Motivi su pastoralni, realistini, fantastini i biblijski. Sukob Margarite s avlom uprizoren u crkvenom prikazanju djelovao je katarziki na gledatelje. Tipian je srednjovjekovni odnos: nebo (Bog) zemlja (ovjek) pakao (avao).

PREDRENESANSA
Novo razdoblje poinje pojavom pjesnikih kola na tlu Italije i velikim autorskim imenima, uvenim trolistom Dante Petrarca Boccaccio. Obuhvaa 13. i 14. st. Razvoj graanstva i ranog kapitalizma djeluje na stvaranje novog pogleda na svijet. OVJEK je aktivan, radoznao, eli uivati u ovozemaljskom ivotu, kritian je istrauje i provjerava postojee spoznaje. Knjievnost naputa alegorinost, didaktinost, moralistike teme. ovjekovo duhovno oslobaanje znai i njegovo zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski ivot. Dante, Petrarca i Boccaccio saimaju bogata i raznovrsna iskustva srednjovjekovne kulture i ujedno navjeuju nove tenje. Oni su utemeljitelji novovjekovne knjievnosti. Svi pisci humanisti piu na latinskom jeziku, a proslavila su ih upravo njihova djela na narodnom jeziku. Uzor im je antika civilizacija, poglavito umjetnost.

82

DANTE ALIGHIERI (1265.1321.) najvei je talijanski nacionalni pjesnik. Roen je u Firenzi, a umro kao prognanik u Ravenni. Politiar, filozof, tvorac knjievnoga talijanskog jezika i ponajprije pjesnik, uz opus na talijanskom jeziku ostavio je niz latinskih djela (Gozba, O monarhiji). Dao je oblik vanom smjeru ljubavne poezije, tzv. ljupkog novog stila (il dolce stil nuovo), galantnom poetikom nagovijestio je uenu poeziju, spajajui provansalsku s petrarkistikom lirikom. Zapoeo je zbirkom pjesama i proze Novi ivot posveenom ljubavi prema Beatrice Portinari, a nakon njezine smrti zapoinje rad na velebnoj Boanstvenoj komediji (1307.1321.), vrhunskom djelu srednjovjekovne literature i jednom od najveih djela svjetske knjievnosti. Dante je usvojio mnoga tadanja znanja iz raznih struka, te sve uobliio u pjesniki samostalno vienje vjenog pitanja ljudske egzistencije izmeu Neba i Zemlje. Komedijom ju je nazvao prema srednjovjekovnoj poetici koja je tako nazivala djela koja zapoinju tuno, a zavravaju sretno. Atribut boanstvena dodan je, zbog uzvienosti sadraja, u jednom mletakom izdanju iz 1555. Arhitektonikom nalikuje gotikoj katedrali. Djelo je pisano narodnim jezikom, firentinskim narjejem koje je postalo temeljem talijanskog knjievnog jezika. To je trodijelni spjev: Pakao, istilite i Raj. Svaki dio ima 33 pjevanja, ukupno 100 s uvodnim pjevanjem. Alegorijsko putovanje zapoinje u mranoj umi koja simbolizira grjean ivot. U pretpaklu, Limbu, due su nekrtenih koji trpe enju bez nade. Kroz pakao ga vodi Vergilije, simbol razuma i pjesnikov uzor. Upoznaje grjene due (preljubnici, krci, rasipnici, prodrljivci, krivovjerci i bezvjerci, nasilnici, ubojice i samoubojice, zavodnici, izdajice) i razgovara s njima. Otro osuuje crkvene velikodostojnike koji su izokrenuli crkvene zakone. Pakao ima oblik lijevka s devet krugova, a to je krug nii, grijeh je vei. Kazna je adekvatna i izokrenuta slika grijeha. istilite je brijeg na otoku, krugovi se prema vrhu suavaju. Na vrhu je visoravan zemaljski raj. Tu po pjesnika dolazi Beatrice (simbol ljepote, milosti i Boje ljubavi) i vodi ga u sam raj. On se sastoji od 9 nebesa koja se vrte oko Zemlje. Dijelom puta vodi ga sveti Bernard (simbol vjere). Iznad svih nebesa je nepokretni Empirej koji obuhvaa sav svemir, a u njemu je Bog. Djelo je po mnogoemu srednjovjekovno (alegorijska vizija, religiozno poimanje grijeha, mistika broja 3, fantastika i naturalizam), ali ipak kritike naravi novoga vremena s razumijevanjem za ljudsku prirodu i njene slabosti i napredne tenje ljudskoga duha. FRANCESCO PETRARCA (1304.1374.) talijanski je pjesnik i humanist. U Avignonu se upoznao s provansalskom lirikom i 1327. prvi put ugledao svoju Lauru, trajnu inspiraciju njegovih talijanskih stihova. Kanconijer je zbirka pjesama na talijanskom jeziku. To je intiman lirski dnevnik njegove nesretne ljubavi prema Lauri za njezina ivota i poslije njezine smrti. Nastavlja tradiciju srednjovjekovne ljubavne lirike, provansalskih trubadura i slatkog novog stila. Od 366 pjesama 317 su soneti, 29 kancone, 9 sestine, 7 balade i 4 madrigali. Novoga je duha to je ljubav prema konkretnoj eni. Razapetost pjesnika izmeu srednjovjekovnih moralnih naela i moderne tenje za sreom najavljuje novo doba renesansu. Dva su glavna motiva u zbirci: ljubav i pjesnika slava. U najslavnijem sonetu Blaen nek' dan je, i mjesec, i ljeto opisuje presudan trenutak ljubavi na prvi pogled. Petrarkizam je naziv za nasljedovanje Petrarkine poezije u europskoj poeziji 15. i 16. st. Pjesnici petrarkisti opjevavaju svoju ljubav prema prekrasnoj, savrenoj eni. U neuzvraenoj ljubavi pate i uivaju jer im je ona umjetniko nadahnue. Petrarkin ili talijanski sonet oblik je pjesme od 14 stihova, ima etiri strofe: dva katrena i dva terceta, uglavnom jedanaesteraca s najeom rimom abba cdc cdc. GIOVANNI BOCCACCIO (1313.1375.) talijanski je pripovjeda i humanist. Roen u Parizu, kolovan u Napulju, a ivio u Firenzi. Ostavio je bogati knjievni opus na latinskom i talijanskom jeziku. Napisao je prvu Danteovu biografiju. Oivio je istu antiku bez pomirbe s kranstvom, kao to su to inili Dante i Petrarca. Glavno mu je djelo Decameron (1348.- 1353.; gr. deka hemeron: deset dana), zbirka od 100 novela (simbolika broja 10) uokvirenih priom o kugi koja je harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladia da napuste grad i prikrauju vrijeme pripovijedajui naizmjence zanimljive prie. Najea im je tema tjelesna ljubav, te stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom, osobito religioznom licemjerju. Boccacciove prie postale su uzorom svim kasnijim novelistima. Obiljeja: svakidanji ivot svih drutvenih slojeva, realistinost i uvjerljivost, razotkrivanje ljudskih poroka, slobodno prikazivanje ivotnih uitaka i velianje svega ljudskoga, pohvala ljepoti prirode, snazi mladosti, ovjekovoj inteligenciji i snalaljivosti, zdrav i vedar humor. PISCI SREDNJEGA VIJEKA I PREDRENESANSE: Guilhem IX., Jaufre Rudel, Bertrand de Ventadorn, Walter von der Vogelweide, Franjo Asiki, Dante Alighieri, Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Geoffrey Chaucer, Auzias March, Francois Villon

83

HRVATSKI HUMANIZAM
Bitno je obiljeen povlatenom blizinom hrvatskih krajeva sreditima talijanskoga humanizma. Ve krajem 14. st. javljaju se jasni znaci kulturne mijene kao posljedica razmjernog blagostanja primorskih gradova i stalnog kruenja razliitih visokoobrazovanih profesionalaca po objema obalama Jadrana. Razvija se u 15. i dijelom u 16. st. Humanizam se temelji na opeljudskoj odgojnoj pobudi, ali njegovi pojavni oblici nisu lieni nacionalnih i regionalnih obiljeja. Utjecajne su dvije injenice: podijeljenost hrvatskog sjevera i juga na vie drava i nezaustavljiv prodor Turaka. Sva su djela hrvatskog humanizma napisana na latinskom jeziku. Obalno podruje gospodarski je jako, organiziran je gradski ivot, postoji tradicija svjetovnoga javnog kolstva. Na sjeveru je duhovna obnova tijesno vezana uz temeljne feudalne ustanove i pojedince crkvene velikodostojnike i visoku vlastelu iz dravne uprave. POEZIJA latinski epovi, elegije, epigrami, lirske pjesme PROZA epistole (pisma, poslanice), povijesna, filozofska i prirodoznanstvena djela PRIMORSKI KRAJEVI Boka: modruki biskup Nikola (Nikola Kotoranin), autor najstarije hrvatske prozne inkunabule; Kotoranin Ludovik Paskali, latinski i talijanski pjesnik Dubrovnik: Karlo Puci, ljubavna poezija; povjesniar Ludovik Crijevi-Tuberon;svestrani latinski pjesnik Ilija Crijevi; epiar Jakov Buni Split: splitski knjievni krug oko Marka Marulia, humanista latinista i oca hrvatske knjievnosti Trogir: obitelji ipiko i Andreis ibenik: Juraj igori, autor najstarije pjesnike inkunabule; diplomat i putopisac, nadbiskup ostrogonski Antun Vrani i njegov sinovac, izumitelj i leksikograf Faust Vrani Zadar: ninski biskup i latinski pjesnik Juraj Divni koji okuplja zadarske humaniste Cres: Frane Petri (Petris), glasoviti filozof iz 16. st. Rab: Markantun Dominis, matematiar, fiziar i teolog Istra: filolog Matija Grbac i njegov poznati uenik, protestantski teolog, enciklopedist Matija Vlai Ilirik KONTINENTALNA HRVATSKA: Ivan Vitez iz Sredne, stoerna osoba humanistikog kruga na dvoru kralja Matije Korvina; njegov neak Ivan esmiki (Kesinaki) latinskog pseudonima Ianus Pannonius, jedan od najslavnijih latinskih pjesnika europskoga 15. st. Zagrepanin Pavao Skali, prvi rabi naziv enciklopedija u dananjem smislu. MARKO MARULI (1450.1524.) roen je u plemikoj obitelji u Splitu. Bio je sredinja linost splitskoga knjievnog, humanistikog kruga. Iako je u hrvatskoj knjievnoj povijesti ponajprije poznat po iznimnom doprinosu na narodnom jeziku, meunarodnu je slavu jo za ivota stekao svojim (tiskanim) latinskim djelima De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za estit ivot s primjerima), Mleci, 1506., Euangelistarium (Evanelistar), Quinquaginta parabolae (Pedeset pria) i poslanicom papi Hadrijanu VI. Pouke za estit ivot prvi su bestseler, na latinskomu otisnut vie od dvadeset puta, a na sedam razliitih jezika vie od trideset puta. Na latinska djela otpada pet estina njegova knjievna opusa. Najznaajniji Maruliev latinski tekst je, za njegova ivota neobjavljen i donedavno u rukopisu, veliki ep Davidias (Davidijada) u 14 knjiga. U tom vergilijansko-kranskom spjevu pjesniki je preoblikovana alegorija o starozavjetnom kralju Davidu koji je zapravo Krist, a progonitelj aul simbolizira idove koji progone Krista. IVAN ESMIKI (Ianus Pannonius) (1434.1472.) djelovao je kao humanist na dvoru ugarskog kralja Matije Korvina. Pisao je pjesme (Poemata), elegije (Elegiae) u elegijskom distihu (U smrt majke Barbare) i epigrame (Epigrammata). Obiljeje je humanistike autobiografske literature uvjerljivost i iskrenost izvjea o vlastitome ivotu, te udvostruena perspektiva (osobno i univerzalno).

84

zbirka u Hrvata. Tijesno je vezan za svoj ui zaviaj i bolno svjedoi o nadiranju Turaka u ibensko zalee. Elegija o pustoenju ibenskoga polja, pisana u tradiciji antikih klasinih pjesnika, izraava samosvojno obiljeje hrvatskoga humanizma: domoljubnost i vezanost za domae tlo. Krai prozni ogled O smjetaju Ilirije i gradu ibeniku izdvaja igoria meu ostalim humanistima po zanimanju za ilirski (hrvatski) jezik i obiaje. ANTUN VRANI (1504.1573.) rodom je iz ibenika. Obnaao je razne politike i crkvene dunosti (tajnik na dvoru Ivana Zapolje, tajnik kralja Ferdinanda I., papa Grgur XIII. ga imenuje kardinalom). Poznate su njegove Epistolae, zbirka od oko 1000 pisama. Pisao je povijesna i etnografska djela, elegije i epigrame, te putopis koji opisuje njegovo prvo izaslanstvo u Tursku !553. g. Putovanje iz Budima u Drinopolje. Bio je jedan od najmonijih ljudi svoga vremena. ILIJA CRIJEVI (1463.-1520.) roen je u Dubrovniku, kolovao se u Rimu gdje je zbog vjetine u pisanju latinskih stihova 1484. sveano ovjenan pjesnikim lovorovim vijencem. Veinu njegova opusa ine latinske pjesme kojih je oko 240. Uz himne, ode i epigrame, osobito se istiu Elegije Flaviji, nekoj Rimljanki, te Oda Dubrovniku. Jedan je od ponajboljih stilista hrvatskoga latiniteta, a odbijao je i samu pomisao o pisanju na hrvatskom jeziku.

JURAJ IGORI (1420.1509.) ibenski je sveenik koji je objavio pjesniki zbirku Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama), Mleci, 1477. To je prva tiskana pjesnika

RENESANSA
Naziv potjee od francuske rijei la renaissance (talijanski il rinascimento) to znai ponovno raanje, preporod. To je i bitna znaajka knjievnoga pokreta koji e zahvatiti Europu u 16. stoljeu. Ishodite mu je i arite Italija. Program je bio oponaanje antikih pisaca i uspostava njihovih estetikih ideala, ljepote, sklada, savrenstva umjetnosti, sloboda ovjekova stvaralakog duha. Renesansni se pisci, umjesto latinskim, slue svojim pukim jezicima, ali nastoje potovati humanistika mjerila i pravila. Stvoreni su nacionalni jezici i literature na istoj temeljnoj matici, naslijeu antike i Biblije. Renesansa je europeizirala Europu. Sredite renesansnoga ivota i umjetnosti bila je Italija kao nasljednica rimske, pa i helenske civilizacije. Razvili su se bogati gradovi, urbana sredita s komunalnim ustrojem i kulturnim tenjama. Renesansa je zahvatila mediteranski obiljeena podruja s jezicima kojima je latinski temelj (talijanski, provansalski, francuski, katalonski, panjolski, portugalski). Osim dananje Francuske, panjolske i Portugala, plodno tlo je imala i u Hrvatskoj iji su gradovi antikoga podrijetla imali svoj mediteranski lik, obrazovane intelektualce i ustanove javnoga ivota. Djelomino se humanizam i renesansa ire prema Maarskoj i Poljskoj, te posebno u Engleskoj. Neto drugaija obiljeja ima renesansa u Njemakoj gdje je utemeljen narodni jezik kao knjievni medij. Vidljivo je da je renesansa uglavnom zapadnoeuropska pojava, s najjaim udjelom kranskih, katolikih zemalja ili prostora. Petrarkizam se irio upravo u zemljama koje su njegovale kult ene, odnosno kult Majke Boje (gospoja donna, Gospa Madonna). Renesansa je oblikovala sve glavne anrove. LIRIKA: petrarkistika lirika; religiozna, osobito marijanska, lirika; prigodni sastavi, poslanice, nadgrobnice (epitafi), posvetnice (velikaima, mecenama); bukolika poezija kao posebna grana arkadijske poezije; zabavna lirika (humoristika, satirika) i specifina vrsta pokladnih pjesama (maskerate). Sonet je najpovlateniji oblik, a zbirke posveene jednoj eni, kanconijeri, drale su se vrhuncem pjesnikoga umijea. EP je kategorija uzvienoga stila i predmeta. Po uzoru na Vergilija nastajali su epovi biblijskog sadraja (Marulieva Judita) i epovi vitekog sadraja (Ariosto) koji su imali razgranatu strukturu, uenu kompoziciju i birani oblik (oktava). DRAMSKE VRSTE. Komediografija je okrenuta antikim uzorima Plautu i Terenciju. Commedia erudita uena komedija imala je zadanu dramaturgiju (pet inova), stajae, stalne likove (krtac, komini starac, zaljubljeni mladi, lukavi sluga, obijesna sluavka, hvalisavi vojnik), jedinstvenu radnju, vrijeme i prostor scenskog zbivanja. Meu velikane europske komediografije ubraja se i na Marin Dri, osobito s plautovskim uenim komadima (Skup, Dundo Maroje). Commedia dell' arte komedija umijea (vjetine, umjenosti) takoer je nastala u Italiji u 2. pol. 16. st. Jednostavan sadraj glumci su razvijali slobodnim improviziranjem uz razna umijea pjevanja, plesa, akrobacije, mimike. Postojali su tipizirani likovi Arlekin, Pantalone... Pastirske igre (pastorale) bile su jednostavne forme, s antikim asocijacijama.

85

Renesansna komedija promicala je poruke aktivizma, pobjedu novog mladog narataja, izrugivala ljudske mane i poroke, kritizirala i oslobaala od predrasuda. Unaprijedila je i demokratizirala kazalite. Renesansa je dala i kazalinog diva, Shakespearea. ROMAN. Tri su tipa romana: viteki, pastirski i pikarski. Viteki roman potjee iz srednjega vijeka s glavnim likom viteza lutalice, nadmonog i plemenitog junaka. Pikarski roman razvio se u 15. st. Radnju vode ljudi iz puka. Glavni je lik picaro (prepredenjak, objeenjak), simpatini varalica, protuha s drutvenoga dna koji se probija kroz ivot prilagoavajui se i sluei se svim sredstvima. Picaro je antipod (suprotnost) vitezu. Pastirski roman nastao je poetkom 16. st. Utemeljitelj mu je Jacobo Sannazaro (Arcadia,1504.). Drugi je takav roman napisao Hrvat Petar Zorani (Planine). To su bili tipini ljubavni romani kojih se radnja odvija u izmiljenom svijetu s mnogo sentimentalizma i idealizma. Zaljubljeni pastiri izraavaju se vrlo otmjeno, petrarkistiki. Tipino renesansna tema: bijeg izvan zbilje, u idealni krajolik. Dva romana su sintezu i vrhunac: Cervantesov Don Quijote i Rabelaisov Gargantua i Pantagruel. ESEJ. Francuz Michel de Montaigne uveo je novu knjievnu vrstu: esej ili ogled (Eseji, 1580.) Humanizam i renesansa oznaavaju poetak novoga, modernog doba Europe. Tada su se odvojile velike europske knjievnosti (talijanska, francuska, engleska). LODOVICO ARIOSTO (1474.1533.) najvei je pjesnik talijanske renesanse. Pisao je latinske i talijanske stihove, renesansne komedije i drutvene satire. Najvanije mu je djelo veliki viteki ep Bijesni Orlando (1516.-1532.) u kojem oivljava fantastini srednjovjekovni viteki svijet. Ep ima 46 pjevanja, a temeljni je sadraj imaginarna saracenska opsada Pariza u doba Karla Velikoga. Isprepleu se ljubavna tematika i pustolovine kranskih i saracenskih vitezova, mata i stvarnost, prolost i sadanjost. Srednjovjekovni legendarni junaci pretvaraju se u moderne renesansne junake. Djelo nema ni jednog glavnog junaka, ni jedne glavne radnje, nego opisuje ljubav, gospe, borbe, vitezove. ivotna radost, fini humor, razumijevanje ovjekove prirode i njegovih slabosti, pieva osobnost (ironija), suvremeni ideal prirodne jednakosti ljudi, smisao za prirodu sve je to izraz Ariostove moderne obrade vitekih motiva. Ep je ispjevan u savrenim stancama (strofama od 8 rimovanih jedanaesteraca). Likovi: Orlando, Angelika, Medoro, Rinaldo, Astolfo. FRANCOIS RABELAIS (1494.1553.) prvi je veliki francuski pripovjeda, uz Montaignea najznaajniji predstavnik francuske renesanse. U mladosti redovnik, zbog heretikih pogleda bio je prinuen napustiti samostan. Bio je lijenik i znanstvenik. ivotno mu je djelo Gargantua i Pantagruel (1532.-1564.), fantastino-satirini roman u 5 knjiga od kojih su najpoznatije dvije (ivot Gargantuin i Herojska djela i prie velikog Pantagruela). Pisano iz razonode, djelo je isprva zamiljeno kao fantastina pripovijest o podvizima jedne porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature, ali je postupno preraslo u genijalnu satiru srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i postalo ogledalom vjere renesansnog ovjeka u mo znanosti i plemenitost ljudske prirode, kojoj treba omoguiti slobodan razvoj na podruju fizikog i duevnog ivota (tzv. pantagruelizam). Rabelaisovo je djelo najprepoznatljivije po bunome smijehu koji je istodobno i svjetonazor jer je izraz ovjekove radosti, sree, bezbrinosti, ivotnoga optimizma. Satira je izraz pieve osloboene linosti, njegov individualni protest. Radnja je dijelom smjetena u Utopiju, a likovi su: Gargantua (otac-div), Pantagruel (sin-div), Gargamela (majka), Panurg, Ponokrat. MIGUEL de CERVANTES SAAVEDRA (1547.1616.) najvei je panjolski pripovjeda. U mladosti je bio vojnik, teko je ranjen u bitki kod Lepanta, zavrio je u petogodinjem ropstvu u Aliru. U domovini ivi u oskudici, ponovo dospijeva u zatvor, u kojem zapoinje Don Quijotea. Djelo mu je ve za ivota donijelo ogromnu slavu. Uz 30 drama, napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele. Besmrtni roman Bistri vitez don Quijote od Manche (I. dio 1605., II. dio 1615.) zamiljen je kao satira, parodija vitekih romana, ali je tijekom stvaranja nadrastao prvotne pieve intencije i postao djelom opeljudske vrijednosti, u kojem u likovima seoskog plemia Don Quijotea i seljaka Sancha Panse oivljuje vjena dvojba: sukob izmeu ideala i stvarnosti. Likovi su plastino ocrtani, izraz je stilski iznijansiran, a humor jednostavan, zdrav i topao. Iz tragine figure Viteza tunog lika izbijaju optimizam i duboki humanizam. Roman je pisan tehnikom pikarskih romana (nizanje samostalnih pustolovina vezanih likom glavnog junaka), daje realistiki vjernu sliku raznih drutvenih sredina. Renesansno je obiljeje Don Quijoteova lika djelatna vjera u sebe, svoju snagu, snagu ideala i dobra koje na kraju mora pobijediti. Don Quijoteovi porazi pretvaraju se u pobjedu, borba protiv ideala postaje njihova afirmacija, unitavanje vitekog duha parodijom njegova himna. Cervantesov

86

roman jedno je od najitanijih i najprevoenijih djela iza Biblije. Donkihotizam je filozofski pojam simbolike Don Quijoteova lika (VIII. poglavlje okraj s vjetrenjaama). Likovi: don Quijote, Sancho Pansa, Dulcinea od Tobosa, Rocinante (kljuse) WILLIAM SHAKESPEARE (1564.1616.) engleski je pjesnik i dramatiar, najvei dramski pisac svjetske knjievnosti. Roen je i umro u Stratford-on-Avonu. U Londonu je ivio kao glumac, redatelj, pisac kazalinih komada, a vjerojatno i suvlasnik glasovitoga kazalita Globe. U razdoblju izmeu 1590. i 1611. kad se definitivno povlai iz kazalinoga ivota i vraa u rodni grad, napisao je 36 ili 37 drama. Shakespeare se nije dao sputati nikakvim dramaturkim pravilima, ve je saeo iskustva srednjovjekovnoga kolektivnog kazalita s praksom glumita tzv. elizabetskog doba i s tzv. krvavim tragedijama. Pisao je komade za publiku svojeg doba i ne slutei da e oni zbog unutarnje dramske snage, psiholoke razradbe ljudske naravi i osjeaja, zbog likova u kojima se prepoznaje vjeita ovjekova sudbina ostati zauvijek predmetom divljenja gledatelja i ekspirologa. Drame se mogu podijeliti na tzv. kraljevske drame ili historije (pisane na teme iz engleske povijesti od 13. do 16. st.), komedije, tragedije i romantine igre ili idile. Sve su napisane u stihu bez rime (tzv. blanc verse). To je stih talijanskoga podrijetla koji se razvio i rairio u renesansi te pod utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao standardni stih engleske dramske poezije. Povijesne (kraljevske) drame: Henrik VI., Rikard III., Rikard II., Kralj John, Henrik IV., Henrik V., Komedije: Komedija zabuna, Ukroena goropadnica, Dva gospodina iz Verone, Izgubljeni ljubavni

Antonije i Kleopatra, Tit Andronik, Henrik VIII.

gospoi. Stvorio je poseban oblik soneta, tzv. Shakespeareov ili elizabetski sonet koji se sastoji od tri katrena i jednog distiha s rimom abab cdcd efef gg. Poeme: Venera i Adonis, Silovanje Lukrecije. Likovi i lokaliteti iz poznatijih Shakespeareovih drama: San ivanjske noi Puck, Oberon, Titanija, Tezej, Hipolita, Vratilo, Frula, Grbac, Gladnica; u Ateni. Oluja Prospero, Caliban, Miranda; na otoku blizu Napulja u Italiji Romeo i Giulietta likovi iz obitelji Montecchi (Romeo) i Capuletti (Julija); talijanski grad Verona Hamlet Hamlet, Ofelija, Klaudije, Gertruda, Polonije, Laert, Horacije, Rosenkrantz, Guildenstern; danski kraljevski dvorac Elsinor Othello Othello, Desdemona, Jago; u Mlecima (Venecija) i na Cipru Kralj Lear britanski kralj Lear, keri Cordelia, Goneril, Regan; Britanija Macbeth Macbeth, lady Macbeth, kotski kralj Duncan, Macduff, Banquo; kotska Shakespaeare je teme preuzimao iz raznih izvora: antika povijest, srednjovjekovne kronike i legende, renesansna novelistika, prianja suvremenika, ali je svakoj ulio dah stvarnoga ivota.

trud, Mletaki trgovac, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago, Na tri kralja ili kako hoete, Vesele ene windsorske, San ivanjske (ljetne)noi; Mrane komedije: Troilo i Kresida, Konac djelo krasi, Mjera za mjeru Romantine igre (idile): Cymbeline, Zimska pria, Oluja Tragedije: Romeo i Giulietta, Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth, Julije Cezar, Koriolan Poezija. Soneti su zbirka od 154 soneta od kojih je vei dio posveen prijatelju, a manji dio Crnoj

HRVATSKA RENESANSA
Renesansa u Hrvatskoj javlja se krajem 15. stoljea i traje cijelo 16. st. Razvija se u gradovima uz more: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Koruli, ibeniku, Zadru, i to zbog utjecaja Italije, ali i zbog toga to su oni bili poteeni turskih osvajanja (za razliku od unutranjosti Hrvatske). Najjae sredite knjievnosti i umjetnosti bio je Dubrovnik koji je sauvao samostalnost i slobodu. Razvijaju se tri osnovne teme: ljubav, domoljublje i aktualna drutvena stvarnost. Knjievnost je na narodnom jeziku, ali on jo nije normiran pa pisci piu na idiomima svojih zaviaja. Zastupljene su gotovo sve knjievne vrste. EPIKA. U sustavu oblika ep zauzima najvie mjesto. Obrauje religiozno-biblijske teme (Maruli, Judita) i povijesne teme (Brne Karnaruti, Vazetje Sigeta grada). Ep ima jasnu fabulu, brojni su opisi junaka i junakinja, ukraen je brojnim figurama i ima jedinstven stih: dvostruko rimovani dvanaesterac. Uzor je Vergilijeva Eneida, ali i srednjovjekovne alegorijske epske vrste (Mavro Vetranovi, Piligrin; Juraj Barakovi, Vila Slovinka).

87

U stihovima nastaju i romantine stihovane priice, krae epske pjesme, a u prozi razne kronike (F. rnko, Podsjedanje i osvajanje Sigeta; Antun Vramec, Kronika). LIRIKA. Prvi znaajni svjetovni pjesnici javljaju se u Dubrovniku (iko Meneti, Dore Dri) i piu ljubavnu petrarkistiku liriku: slave ensku ljepotu, pate zbog neuzvraene ljubavi, ali nadahnjuju se i usmenim narodnim stvaralatvom. Izraavaju se dvostruko rimovanim dvanaestercem i osmercem (stihom narodne lirske pjesme). Prvi je sauvani dokument takve izrazito svjetovne lirike dubrovaki lirski kanconijer Ranjinin zbornik u kojem su sauvane pjesme prvog narataja petrarkistikih pjesnika. Krajem 16. st. dubrovaka se i dalmatinska lirika obogauje novim temama i novim umjetnikim rjeenjima, varirajui petrarkistike postupke i unosei folklorne elemente (Dinko Ranjina, Dominko Zlatari, Hanibal Luci). Javlja se i anakreontska lirika koja slavi senzualnu ljubav i ovozemaljske uitke (Dinko Ranjina, Sabo Bobaljevi). Obnovljena je i antika pastirsko idilina lirika koja velia ivot u prirodi i utopijski san o srei i blaenu ivotu (Zbornik N. Ranjine, D. Ranjina, S. Bobaljevi i dr.). Bila je popularna i satirina poezija ( Mavro Vetranovi, M. Maruli). Kao i u talijanskoj, i u hrvatskoj se knjievnosti njeguje pokladna lirika, lirika vezana za doba karnevala. Bile su to aljive i raspojasane pjesme namijenjene zabavi puka iji su autori bili iz redova graanskog i obrtnikog stalea. Pokladnoj poeziji pripadaju i maskerate, pjesme uobliene tako kao da ih govori neka profesija, pripadnik nekog naroda, proroica ili gatalica, to jest neka maska, a ne lirski subjekt (Jeupka Mike Pelegrinovia, Vetranovi, Nikola Naljekovi). Osim svjetovnih tema, brojne si u religiozne vrste: pjesme Isusu, pjesme Bogorodici, vjersko pouni epigrami, prepjevi psalama, pjesme s teolokim temama, moralno poune vrste. esto se religioznost preplitala s refleksivnim vrstama (Marko Maruli, Mavro Vetranovi). DRAMA. Najee vrste nastaju po uzoru na antiku: to su komedija i tragedija. Hrvatska renesansna komedija od antike (Plaut, Terencije) preuzima strukturu, likove tipove, ali uvodi i brojne inovacije. Takva vrsta, uena ili eruditska komedija, njegovala se osobito u Dubrovniku, a glavni su joj predstavnici Nikola Naljekovi i Marin Dri (Skup, Dundo Maroje, Tripe de Utole, Arkulin). Obnavlja se i tragedija po uzoru na antiku. Brojni su prijevodi prerade klasinih djela (Drieva Hekuba prema Euripidu i Dolceu, Zlatarieva Elektra prema Sofoklu). Tada se rodila u drama u suvremenom smislu to je Robinja Hanibala Lucia, prva hrvatska svjetovna drama. Pastirsko idilini svjetovi pojavljuju se u kraim oblicima tzv. pastirske ekloge (Dore Dri, Radmio i Ljubmir) i u razvedenim pastoralnim dramama, pastoralnim igrama (N. Naljekovi; Zlatariev prijevod Tassove pastorale Aminta s naslovom Ljubmir). Marin Dri u svojim pastoralama (Tirena, Venere i Adon, Griula) preplee elemente pastoralne idile s elementima seljake lakrdije. Vrhunsko djelo hrvatske komediografije je pokladna, pirna komedijica Novela od Stanca. Srednjovjekovnoga je podrijetla farsa (N. Naljekovi) koja prikazuje banalnosti graanskoga ivota na komian i smijean nain. Na srednjovjekovne se oblike nastavljaju i crkvena prikazanja, mahom s religiozno biblijskom tematikom (M. Vetranovi, Uskrsnue Isukrstovo, Od poroda Jezusova, Kako bratja prodae Jozefa, Posvetilite Abramovo). Mavro Vetranovi pie jo i biblijsku dramu (Suzana ista) i mitoloke drame (Orfeo, Dijana). MARKO MARULI (1450.1524.) smatra se ocem hrvatske knjievnosti. Uz bogat humanistiki opus na latinskom jeziku, na hrvatskom jeziku pie svoje najznaajnije djelo. Ep Judita napisan je 1501., a objavljen 1521. u Veneciji. Maruli obrauje starozavjetnu priu o hrabroj i lijepoj udovici Juditi koja je svojom hrabrou spasila rodni grad Betuliju od Holofernove vojske. Maruli je idejom spaavanja grada htio u svojim sugraanima potaknuti nadu u spas u trenutku kad su Turci ve u splitskom zaleu. Ep se sastoji od 6 pjevanja (6 libara) u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Jezik Judite je splitska akavtina Marulieva doba. U podnaslovu djela Maruli naglaava da je u versih harvacki sloena. Molitva suprotiva Turkom je pjesma u kojoj Maruli moli Boga za pomo protiv turskih osvajaa. Napisana je ekspresivnim stilom biblijskih psalama. Tuenje grada Hjeruzolima je pjesma inspirirana biblijskim tualjkama; moli papu da okupi gospodu krstjansku i spasi grad od pogana. Suzana je religiozna poema u dvostruko rimovanim dvanaestercima, obrada starozavjetne prie o istoj Joakimovoj eni Suzani.

Ribanje i ribarsko prigovaranje. Posebno mjesto u narativnoj (pripovjednoj) renesansnoj knjievnosti ima pastoralno-idilini i alegorijski roman Petra Zorania Planine.

Osim tradicionalnih epskih vrsta, pojavljuju se i nove vrste: putopisni spjev Petra Hektorovia

88

IKO MENETI (1457.1527.) jedan je od prvih hrvatskih petrarkista. Potjee iz bogate dubrovake plemike obitelji. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nike Ranjine. Njegove najpoznatije pjesme su Blaeni as i hip (parafraza i preradba Petrarkina soneta) i Prvi pogled. Najee teme su ljubav i ljepota drage, a stih dvostruko rimovani dvanaesterac. DORE DRI (1461.1501.) rodio se u Dubrovniku u graanskoj obitelji. Stric je komediografa Marina Dria. Uz Menetia ini dvojac naih prvih ljubavnih pjesnika petrarkista. Njegove uglavnom ljubavne pjesme sauvane su u Zborniku Nike Ranjine, a napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubmir te se smatra zaetnikom hrvatskog petrarkizma i pastoralnog pjesnitva. Pjesme: Grem si, grem, Draa je od zlata. Zbornik Nike Ranjine najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike. Zapisiva je dubrovaki plemi Nika Ranjina koji je jo od djetinjstva poeo zapisivati pjesme. U zborniku se nalazi 820 pjesama D. Dria, . Menetia i drugih danas nepoznatih pjesnika. Pjesme: Odiljam se, Leute moj mili, Djevojka hodi po zelenoj travi. HANIBAL LUCI (1458.1553.) pjesnik je i dramatiar s otoka Hvara. Potjee iz veoma ugledne hvarske plemike obitelji. Bio je izuzetan poznavatelj knjievnosti. Lirska zbirka Skladanja izvrsnih pisam razlicih sastoji se od dvadesetak pjesama o ljubavi prema eni i njezinoj ljepoti koje su remek-djela nae lirike, a na tragu su Petrarke i nae usmene ljubavne poezije. Pjesmom Jur nijedna na svit vila opisuje ljepotu svoje drage biranim leksikom u osmerakim oktavama. Moli Boga da sauva djevojinu ljepotu od starenja i posredno izraava samosvijest da e biti ovjekovjeena zahvaljujui njegovoj neprolaznoj umjetnini. Drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskom jeziku. Ima tri ina, stih je dvostruko rimovani dvanaesterac. To je prvo hrvatsko djelo u kojem se susreu hrvatski jug i hrvatski sjever: lijepu Robinju u gusarskom zarobljenitvu u Dubrovniku pronalazi njezin bivi udvara (sa sjevera) ban Derenin. MAVRO VETRANOVI (1483.1576.) dubrovaki je pjesnik graanskoga podrijetla. Vei dio ivota proveo je u samostanskome miru Dubrovake Republike (Mljet i manji otoci). Jedan je od najplodnijih renesansnih pjesnika. Okuao se u brojnim vrstama: religiozno-refleksivna lirika, moralnopolitika satirika poezija, maskerate, crkvena prikazanja, mitoloki i biblijski dramski prizori. Posvetilite Abramovo je religiozno prikazanje, Orfeo je mitoloka drama, Piligrin je nedovreni religiozno-alegorijski spjev o fantastinom putovanju nesretnoga Piligrina, a Pjesanca u pomo poetam svojevrsni je kredo renesansnoga umjetnika koji eli potpunu slobodu stvaranja, podreenu jedino pjesnikom nadahnuu. BRNE KARNARUTI (1520.1572.) potjee iz stare zadarske plemike obitelji. Opus mu je nevelik. Slobodno je obradio Ovidijevu metamorfozu o Piramu i Tizbi. Vazetje Sigeta grada (Mleci,1584.) prvi je hrvatski povijesni ep koji opisuje bitku i traginu pogibiju Nikole ubia Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta (1566.). Sastoji se od 4 dijela s malo vie od 1000 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Povijesna zbivanja, opsadu i pobjedu Turaka, pisac tumai kransko-moralistiki: kao kaznu za kranske grijehe. PETAR ZORANI (1508.1543?1569?) rodom je iz Zadra. Napisao je prvi hrvatski roman u stihu i prozi Planine, 1536. Pripovijeda o putovanju pastira Zorana, zapravo samoga pisca, po njegovu zaviaju zadarskoj okolici, te slavi i velia ljepotu rodnoga kraja. Uzor mu je Sannazzarova Arcadia, a uoljiv je i utjecaj Danteov (vila Milost, paklena vrata) kao i Ovidijev (umetnute metamorfozne prie). Motivi su: domoljubni, pastoralni, te alegorijski a izrazitim kransko teolokim znaenjem. Pjesnik u predgovoru objanjava da je htio pisati o ljubavi, ali ga vila koja simbolizira napaenu Hrvatsku upozorava na teke prilike u domovini. Kori suvremenike da zapostavljaju hrvatski jezik (koji je popuren latinskim i talijanskim jezikom) i tuguje zbog rasute baine. Putujui planinama, susree mnoge pastire, vile i stie do Perivoja od Slave u kojem susree vile Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu, koje su alegorije kulture i umjetnosti tih naroda (Hrvatica nosi slabane plodove). PETAR HEKTOROVI (1487.1572.) roen je na Hvaru u plemikoj obitelji. U Hvaru i Starom Gradu proveo je gotovo cijeli ivot. Pisao je pjesnike poslanice, dopisujui se s brojnim prijateljima i knjievnicima. Svoje najvanije djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje objavio je 1568. u Veneciji. To je poslanica-putopis (i ribarska ekloga) koja ima tri dijela. Opisano je trodnevno pjesnikovo putovanje od Hvara do Braa i olte u drutvu dvojice hvarskih ribara Paskoja Debelje i Nikole Zeta. Putovanje je realistiki i dokumentaristiki prikazano, pjesnik se divi ljepoti zaviaja te esto citira mudre i duhovite razgovore priprostih ribara. Zabiljeio je tekst i note dviju bugartica koje su ribari

89

pjevali: baladu o Marku Kraljeviu i bratu mu Andrijau, bugarticu o Radoslavu Siverincu i tri kratke zdravice. MIKA PELEGRINOVI (1500.1562.) roen je i ivio u Hvaru. Autor je maskerate Jeupka (koja je dugo vremena bila pripisivana Andriji ubranoviu). Oblikovana je kao pjesma koju govori Ciganka, a sastoji se od 6 pjevanja ili srea, u osmerakim katrenima. Ciganka peterim gospoama govori o budunosti, a najvie o srei u ljubavi. U estoj srei maska s Cigankina lica pada i otkriva se pjesnik koji se na petrarkistiki nain obraa svojoj dragoj molei je za ljubav. Popularnost ove maskerate irila se cijelom istonom obalom Jadrana, a brojni su je pjesnici oponaali ili citirali poznate stihove: Vene, ezne, gasne, blidi,/ sahne, gine, kopni, taje/ i trudei vik ne staje, / da svuda MARIN DRI, Vidra (1508.1567.) roen je u puanskoj obitelji u Dubrovniku. U Dubrovniku je bio orgulja stolne crkve, a u Sieni sedam godina studira i upoznaje se s talijanskom komediografijom. Izabran je za vicerektora sienskoga sveuilita, a po povratku u Dubrovnik upoznaje austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim provodi dvije godine putujui u Be i Carigrad. Godine 1548. Pomet druina izvodi njegovu komediju Pomet koji je tekst u meuvremenu izgubljen. Sljedee godine izvedena je Tirena, a u iduih deset i sva ostala djela. G. 1562. naputa Dubrovnik, a 1566. u Firenzi pie urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu de Mediciju pozivajui ga da svrgne vlast dubrovake vlastele. Posljednjih pet godina ivi u Veneciji gdje je i pokopan u bazilici Sv. Ivana i Pavla. Zapoeo je kao ljubavni pjesnik u duhu petrarkizma, ali se uskoro sasvim posvetio drami. Okuao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i komediji. Djela: Pomet (komedija), Tirena (pastirska igra), Novela od Stanca (komedija), Pjesni ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme), Dundo Maroje (komedija), Pjerin (pastirska igra), Tripe de Utole (komedija), Arkulin (komedija), Skup (komedija), Griula (pastirska igra), Hekuba (tragedija) Novela od Stanca je kratka jednoinka, mala komedija pokladnoga karaktera u dvanaesterakim stihovima. Dramsku alu u karnevalskoj noi izvode obijesni dubrovaki mladii izvrgavajui smijehu i poruzi Stanca, seljaka s rijeke Pive. Dri suprotstavlja dva svijeta, dva mentaliteta, dva jezika: selo i grad, starost i mladost, konzervativno i moderno, vlaki i urbani govor, praznovjerje i superioran, oslobaajui humor, ogranienost i slobodu. Likovi: Stanac i mladii Divo, Vlaho, Miho, makare Dundo Maroje, komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na sukobu oca, dunda Maroja i njegova rastrona sina Mara. Zaplet zapoinje u trenutku kad stari Dubrovanin dolazi u Rim obraunati se sa sinom koji sav kapital troi na kurtizanu Lauru. U zapletu radnje glavnu ulogu ima Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeka, samouvjereni, inteligentni i samosvjesni renesansni junak koji za svoju sreu i osobni probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama. Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa (negromant-arobnjak govori o ljudima nahvao loim, naopakim, pokvarenim i ljudima nazbilj - razumnim, dobrim i potenim) i autorski prolog. Likovi: dundo Maroje, Bokilo, Maro, Popiva, Laura, Petrunjela, Pomet, Ugo Tudeak, Pera Skup je komedija za koju Dri kae da je sva ukradena iz njekog libra starijeg neg je staros iz Plauta. Predgovor obiluje vanim podacima o kulturnom ivotu Dubrovnika 16. st., a komediju je izvodila Drieva dramska druina Njarnjasi. krti starac Skup pronaao je tezoro (blago), up s novcem, pa stalno ivi u strahu za nj. Krajnje sumnjiav, ljuti mizantrop (ovjekomrzac), svima zagorava ivot: keri Andrijani koju eli bez miraza udati za starca, sluavki Varivi, mladom Kamilu koji je u ljubavi s Andrijanom, ali im na putu stoji stareva krtost. Likovi dosjetljivih slugu, koji su izvor veselog i vedrog pukog smijeha, svojim mladim gospodarima utiru put do sree. Likovi: Skup, Andrijana, Kamilo, Variva, Gruba

te slidom slidi.

BAROK
Barok je stil u knjievnosti, glazbi, slikarstvu, kiparstvu i graditeljstvu u 17. stoljeu. Renesansni racionalizam zamjenjuju neprirodnost i pretjerana kienost. Javio se u Italiji, panjolskoj i drugim katolikim zemljama zahvaenim protureformacijom ili pokretom katolike obnove. Visokoobrazovani i motivirani, isusovci su se brzo proirili u Italiji, panjolskoj, Portugalu, Njemakoj, Hrvatskoj te drugdje u Europi.

90

Glavne znaajke: bogata kienost, majstorsko umijee gomilanja ukrasa, poboni naglasci, eksperimentiranje oblicima i zvukovima, razigrana duhovitost, raskona i neobina metaforika. Naziv MANIRIZAM oznaava stil u kojem su posebno naglaena formalna obiljeja i esto se smatra stilskom oznakom cijeloga baroka. Najee se smatra pokuajem da se uspostavi naglaeno neprirodan nain izraavanja kao umjetnika konvencija. Prema imenima autora, naziva se u Italiji jo i marinizam (G. Marino), u panjolskoj gongorizam (Luis de Gongora), a u Francuskoj precioznost prema likovima iz Moliereovih komedija Precioze i Uene ene, u kojima se autor izruguje maniri neprirodno kienog naina izraavanja. Najpopularnija barokna stilska figura je koneto (concetto) koja se temelji na vjetini pronalaenja slinosti izmeu naizgled potpuno razliitih pojava i predmeta. Stvara dojam pretjeranosti, ali i za koneto bitnog duhovitosti. Najei oblici koneta su: antiteza, paradoks i hiperbola. Kljuna imena barok je dao uglavnom u mediteranskim zemljama. Talijanski barok obiljeavaju Torquatto Tasso i Giambatttista Marino. panjolski barok zlatno je doba panjolske knjievnosti: Luis de Gongora, Lope de Vega, Calderon de la Barca i Tirso de Molina. LUIS de GONGORA y Argote (1561.1627.) najvei je panjolski barokni pjesnik. Usavrio je izraz romanci, ali i stvara vlastiti izraz smione metaforike, pun mitoloke simbolike, nepristupaan nedovoljno obrazovanu itatelju. Smatra se jednim od glavnih predstavnika kulteranizma (culto: uen; stil u kojem dominira uporaba uenih i novostvorenih rijei), pravca koji je po njegovim epigonima nazvan i gongorizam. Kao pretea hermetizma, utjecao je na modernu poeziju 20. stoljea. Pjesme: Sat na zvoniku, Pjeani sat, Na grobu vojvotkinje od Lerme Poeme: Samoa, Polifem i Galatea GIAMBATTISTA MARINO (1569.1625.) talijanski je barokni pjesnik, zaetnik pravca koji je po njemu prozvan marinizma. Napisao je nekoliko tisua stihova i mitoloki spjev od 45.000 stihova Adonis. Poezijom eli zapanjiti itatelja: bogatom fantazijom, izvrsnom versifikacijom, neobinim metaforama i zvunim efektima, virtuoznim stilom. Pjesme: Pjeva, Ljudski ivot CALDERON de la BARCA (1600.1681.) najvei je dramatiar panjolskoga baroka i posljednji veliki pisac zlatnoga vijeka panjolske knjievnosti u 16. i 17. st. Napisao je oko 200 drama od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom inu. Najpoznatije svjetovne drame i danas se s uspjehom izvode: ivot je san i Zalamejski sudac. ivot je san neobina je i duboka drama o kraljeviu Sigizmundu kojega otac, poljski kralj Bazilije, uplaen proroanstvom da e mu sin biti zlotvor i tiranin, odmah nakon roenja dade zatvoriti u samotnu kulu. Dijete odrasta u divljini i okovima. Prije odluke o razbatinjenju, otac ga jo jednom iskuava te ga uspavana prebacuje u dvorac u kojem mu prividno predaje svu vlast. Navikao samo na okrutnost, Sigizmund pokazuje stvarno tiransku ud, nato ga otac, omamljena, vraa u njegovu tamnicu, gdje se mladi sutradan budi u nedoumici to je san, a to java: O, malen je dar nam dan,/ jer sav ivot to je san,/ a san su i sami snovi. Snagom volje i razuma postaje plemenitim i pravednim. TORQUATO TASSO (1544.1595.) talijanski je pjesnik kasne renesanse. Pretjerano njean i osjeajan, razapet izmeu renesansnog slobodoumlja i morala protureformacije, nesretan i neshvaen, neko vrijeme podlijee maniji proganjanja, te pomraena uma luta Italijom i provodi godine zatoen u ludnici, odnosno tamnici u Ferrari. Napisao je preko 2000 pjesama, brojne dijaloge, najbolju talijansku pastirsku igru Aminta, a vrhunsko mu je ostvarenje ep u 20 pjevanja Osloboeni Jeruzalem, ispjevan u stancama. Na religiozno-povijesnoj tematskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u prvom kriarskom ratu, Tasso razvija bogatu radnju u kojoj se prepleu fantastika i realnost, putenost i vjerski zanos. Unato izvrsnim opisima bitaka, najljepe je stihove dao u ljubavnim scenama i idilinim prizorima. Napadnut od crkve da je u djelu previe ljubavi i magije, prepravlja spjev u mnogo slabiji Osvojeni Jeruzalem. Utjecao je i na hrvatsku knjievnost: nekoliko je pjesama posvetio Cvijeti Zuzori, Dominko Zlatari preveo je njegovu Amintu (Ljubmir, 1580.) prije nego to je djelo izdano u originalu, a Gunduli se pri pisanju Osmana nadahnuo Osloboenim Jeruzalemom. Barokni ep vergilijanskog tipa morao je biti religiozno ispravan, instruktivan (a ne u prvom redu zabavan), s jasnim tezama. Tema je morala biti aktualna i nacionalna, a struktura vrsta, bez odlaska u bezbrojne epizode (kao u romantinim vitekim epopejama).

91

Stanca (ottava rima) tipina je strofa talijanskoga epa 15. i 16. st. koja se proirila Europom zahvaljujui Ariostu i Tassu. U hrvatskoj se knjievnosti javlja u 19. st. i to vie u lirici. Stanca je osmerostih sastavljen od jedanaesteraca, s rimom abababcc. PISCI RENESANSE I BAROKA: Lorenzo de' Medici, Niccollo Machiavelli, Lodovico Ariosto, Torquatto Tasso, Giambattista Marino, Francois Rabelais, Pierre de Ronsard, Michel de Montaigne, Jan Kochanovski, Luis de Camoes, Miguel de Cervantes, Lope de Vega, Luis de Gongora, Pedro Calderon de la Barca, William Shakespeare, John Milton

BAROK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI


Hrvatski knjievni barok traje od prvih desetljea 17. st. do druge polovice 18. st., a glavno mu je obiljeje mnogocentrinost knjievnog ivota. Knjievnost se odvijala u manjim regionalnim krugovima. vrsto je vezana za protureformaciju (katoliku obnovu) kojom se nastoji suzbiti protestantizam. Protestantizam (ili reformacija) je ionako u Hrvatskoj imao slab odjek, tek poneto u Istri, Kvarneru, zadarskom otoju i Poljikoj Republici. Duhovni zaetnik hrvatske reformacije bio je Petar Pavao Vergerije. On je utemeljitelj hrvatske tiskare u Urachu kod Tubingena (u kojoj je tiskano oko 25 hrvatskih knjiga). Vanu ulogu u protestantskom pokretu imao je Matija Vlai Ilirik koji nije djelovao u hrvatskim okvirima. Protestantizam je zanimljiv zato to je nakratko oivio hrvatsku glagoljaku tradiciju te stoga to je glagolja Stjepan Konzul Istranin jedan od prvih boraca za ujedinjenje hrvatskoga knjievnog jezika. Kao otpor protestantima (reformatorima) osnovan je protureformacijski isusovaki red koji u kolama koje otvara iri duh katolike obnove. Prve isusovake kole osnovane su u Dubrovniku (1604.),Varadinu, Poegi, Zagrebu (1607.). Knjievni jezik takoer je nejedinstven i prilagoen govorima regija. Djela se razlikuju po temama, vrstama, pa ak i po namjeni: u Dubrovniku npr. nastaju djela s naglaenim umjetnikim karakterom, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji uglavnom nastaju tekstovi namijenjeni vjerskoj pouci ili kranskom obredu. Premda se regije razlikuju po stupnju civilizacijskoga razvoja, po posebnosti politikoga stanja i drutvenoga ivota, ipak, dolazi do odreene razmjene knjievnih utjecaja. Hrvatski je barok nastajao i razvijao se u etiri regionalna knjievna kruga: 1. Dubrovnik je glavni i najplodonosniji. Knjievnost se naslanja na bogatu renesansnu tradiciju 16. st., ali se u 17. st. javlja novi narataj pisaca plemikoga podrijetla na ijem je elu Ivan Gunduli. Renesansni svjetonazor sukobljava se s novim opim duhom katolike obnove. 2. Dubrovniku je najslinija Dalmacija s kojom nije bio u politikom zajednitvu, ali dubrovaki pisci kao Gunduli i urevi bili su uzor dalmatinskim piscima, a jezik dubrovakih pisaca tokavski govor sa sve izrazitijim ijekavskim izgovorom jata - poeo je utjecati na akavske pisce u Dalmaciji. 3. Knjievnost habsburke ili Banske Hrvatske dijeli se u dvije zasebne struje: jedna, preteno svjetovna, pripada dvorskom ambijentu ozaljskog knjievnog kruga oko Petra Zrinskoga, s osobitim jezinim hibridom akavice i kajkavice, a druga, na istom prostoru, pripada iskljuivo nabonoj knjievnosti na kajkavskom jeziku stvaranoj u kurijama i samostanima. 4. etvrtu sredinu predstavlja Slavonija koja je nakon 1700. g., kad je napokon osloboena od Turaka, doivjela i mali kulturni procvat. Ta etiri kruga ine dalmatinsko-dubrovaka skupina pisaca (Gunduli, Palmoti, Vui, urevi), ozaljski krug pisaca (Zrinski, Frankopan, Katarina Zrinski, Belostenec), kajkavski krug (Habdeli) i slavonski krug (Kanili). U 17. st. pojavljuju se jezikoslovna djela (prve gramatike i rjenici) Bartol Kai, Jakov Mikalja. Leksikograf i pisac Pavao Ritter Vitezovi napisao je latinsko-hrvatski rjenik. Teio je hibridnom jezinom tipu, pretea je Gajeve grafijske reforme. Godine 1694. osniva prvu tiskaru u Zagrebu. Bavio se knjievnou (Odiljenje sigetsko) i povijeu (Kronika, Croatia rediviva). Pokret katolike obnove iri pismenost i knjievnost i na podrujima gdje dotad knjievno stvaralatvo nije zabiljeeno kajkavska Hrvatska potkraj 16. i poetkom 17. st. osnivanjem kola i visokokolskih ustanova doivljava poetke pisane knjievnosti.

92

Zaetnici pismenosti na kajkavskom jeziku su Juraj Habdeli i Ivan Belostenec, a najinteresantiji pisci su Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska (tzv. ozaljski krug) i Pavao Ritter Vitezovi. LIRIKA. Baroka je bilo u svih hrvatskih pisaca, od Dubrovnika do Zagreba i Poege. Najplodniji je u Dubrovniku i to u lirskom pjesnitvu. Prvi i najznaajniji je Divo Buni Vui s lirskom zbirkom Plandovanja. Prevladavaju svjetovni, ljubavni motivi, postoje jo veze s petrarkizmom, ali barokna je iznimno bogata figuracija. Nakon njega, osim neto prigodnih Gundulievih stihova, dugo nije bilo lirike. Tek krajem 17. st. pojavljuje se plodni i mnogostrani Ignjat urevi. EPIKA. Tradiciju baroknoga epa utemelji je Ivan Gunduli svojim Osmanom, a slijede ga: Jaketa Palmoti Dionori (Dubrovnik ponovljen), Korulanin Ivan Kanaveli (Sveti Ivan biskup trogirski i Kralj Koloman) i Vianin Andrija Vitalji (Ostan Boje ljubavi). DRAMA. Nakon 1600. dolazi do plodnog razvoja drame, osobito u Dubrovniku. Zavladala je moda stihovanih tragikomedija s burnim i sloenim zapletima, ali sa sretnim zavretkom(mladi Gunduli i Junije Palmoti). Takve se drame temelje na libretima talijanske barokne opere, s mitolokim i kvazipovijesnim temama. Potkraj 17. st. prevladavaju prozne komedije na koje, sa zakanjenjem, utjee talijanska commedia dell' arte. Barokna knjievnost u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji doima se siromanom u odnosu na dalmatinski i, u mnogo veoj mjeri, na dubrovaki barok. Pojavljuju se djela uporabne vrijednosti, najee vjersko-prosvjetne ili liturgijske funkcije. Najvanije su iznimke: ep Petra Zrinskoga Obsida sigetska (prijevod maarskoga epa Obsidio szigetiana Nikole Zrinskoga, Petrova brata) i lirika Frana Krste Frankopana u zbirci Gartlic za as kratiti. Na kajkavskom knjievnom jeziku istie se proza zagrebakoga isusovca Jurja Habdelia. U slavonskoj regiji barok je zamjetan tek sredinom 18. st. u djelima poekoga isusovca Antuna Kanilia. Lirsko, epsko i dramsko pjesnitvo junohrvatskih baroknih pjesnika svjetovne je tematike. Religiozne teme pojavljuju se u dvjema specijaliziranim pjesnikim vrstama: u prepjevima psalama (Buni, Gunduli, Vitalji i urevi) i u tzv. religioznim poemama. Religiozne poeme ili plaevi su ovee pjesme s kratkim pripovjedaevim uvodom i dugim ispovjedno-pokornikim monolozima kakva uzorna pokajnika. Tematski su oskudni, ali s brojnim stilskim figurama, osobito zasnovanim na relaciji suprotnosti (antiteza, oksimoron) to je u skladu s dramatinom razapetou izmeu dobra i zla, grijeha i iskupljenja. Prvu religioznu poemu, koja je postala uzorom nasljedovateljima, napisao je Ivan Gunduli (Suze sina razmetnoga), a slijedili su ga Ivan Buni (Mandaljena pokornica), Ignjat urevi (Uzdasi Mandalijene pokornice) i Antun Kanili (Sveta Roalija). Kominu baroknu poemu, parodiju, napisao je Ignjat urevi (Suze Marunkove). IVAN GUNDULI (1589.1638.) roen je u Dubrovniku u plemikoj obitelji. Obavljao je visoke dravne dunosti. Odgojen je u duhu katolike obnove. Pokopan je u franjevakoj crkvi u Dubrovniku. Spada u red najveih hrvatskih pjesnika, a svojim je idejama (domoljubljem i slavizmom), temama i stilom snano djelovao na pjesnike hrvatskoga preporoda u 19. st. U mladosti je pisao ljubavne pjesme i preraivao talijanske mitoloke drame. Od deset, sauvane su etiri: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana, Armida. Njegovo prvo tiskano djelo su prepjevi sedam pokornikih psalama Pjesni pokorne kralja Davida, Rim, 1621. Suze sina razmetnoga, religioznu poemu u kojoj je progovorio o problemu ljudskoga grijeha i Bojeg oprosta, objavio je u Veneciji 1622. g. Temelji se na prii o izgubljenu sinu iz Evanelja po Luki. Poema ima tri dijela (plaa): Sagrjeenje, Spoznanje, Skruenje. Dubravka je pastoralna igra s elementima melodrame iz 1628. (Melodrama je sentimentalna drama u kojoj glazba neprekidno, ili na vanijim mjestima, prati govor glumaca.) Radnjom je smjetena u Dubravu, idealnu dravu, koja svake godine slavi dan slobode i vjenanje najljepega para. Te su godine to trebali biti Dubravka i Miljenko. No, stari, runi ali bogati Grdan potkupio je suce koji su Dubravku dosudili njemu. Nakon ope uzbune i intervencije boga Lera, sve sretno zavrava. Vaan lik je starac Ljubdrag koji predstavlja savjest Dubrave i nositelj je pievih pogleda na dravu, drutvo i slobodu (ideja slobodne drave u kojoj vladaju plemeniti vlastela, a ne bogato graanstvo i korupcija). Na kraju zbor pastira pjeva himnu slobodi: O lijepa, o draga, o slatka

slobodo, / dar u kom sva blaga Vinji nam Bog je do

93

Osman je povijesni ep koji se sastoji od 20 pjevanja (nedostaje 14. i 15. koje je 1844. nadopisao Ivan Maurani) pisanih u osmercima. Radnja je vezana uz lik mladog turskog sultana Osmana II. i njegov nasilni dolazak na vlast, te poraz u sukobu s poljskom vojskom kraljevia Vladislava kod Hoima 1621. i njegovo svrgnue godinu dana poslije. Gunduli u tome vidi poetak pada turske moi: Kolo srie uokoli/ vrtei se ne pristaje,/ Tko bi gori,/ sad je doli,/ a tko doli,/ gori ustaje. Slika svijeta temelji se na antitezi (kranstvo-islam, sloboda- ropstvo, veliki osvajai nekad i sad, dobro i zlo, uspon i pad). Oit je i utjecaj T. Tassa i usmene narodne tradicije. Likovi: Osman, Vladislav, Kazlar-aga, Ali-paa; junakinje: Sokolica, Krunoslava, Sunanica. IVAN BUNI VUI (1592.1658.) dubrovaki je plemi koji je ak pet puta bio knezom Republike. Jedan je od najboljih hrvatskih lirika uope. Lirska zbirka Plandovanja o ljubavi pjeva u petrarkistikoj maniri, ali izravno i otvoreno. Stil je kien, birane elokvencije, s bogatim metaforama, refleksijama o prolaznosti i zvukovnim efektima. Pjesme: Nemoj, nemoj, ma ljubice, Slatka duo mom ivotu, Vrhu smrti. Mandalijena pokornica (Mleci, 1603.) religiozna je poema o sagrjeenju i preobraenju. Ima tri pjevanja (cviljenja) u osmerakim stihovima. JUNIJE PALMOTI (1607.1657.) bio je ugledan dubrovaki plemi. Pisao je prigodne pjesme, satire, neke nabone pjesme, ali je najpoznatiji kao pisac melodrama. Pavlimir je domoljubna drama. Iz Ljetopisa popa Dukljanina dramatizirao je legendu o kralju Pavlimiru, unuku prognanog kralja Radislava koji se vraa iz Rima, tobonjem osnivau Dubrovnika.Tema je ljubav prema slobodi i rodnome gradu. Likovi: Pavlimir, pastiri, pastirice, poboni pustinjak Sr i njegova neakinja Margarita, Pavlimirova zarunica. IGNJAT UREVI (1657.1737.) iz imune je dubrovake obitelji. kolovao se kod isusovaca, kao isusovac ivio je u Italiji, a nakon prijelaza k benediktincima vraa se u Dubrovnik. Napisao je vie stotina lirskih pjesama (rukopisna zbirka Pjesni razlike). Preveo je kompletan psaltir (150 psalama), Psaltijer slovinski. Pjevao je i na latinskome. Religiozna poema Uzdasi Mandalijene pokornice barokne je figuracije, prevelika opsega. Najbolje su mu ljubavne pjesme i komina barokna poema Suze Marunkove u kojoj ismijava Mljeane (Mljet!), a u jasnim aluzijama pjeva o veoma konkretnoj enji seljaka Marunka ueena u ljubavi za Pavicom babopoljskom. FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.1671.) plemi, vojskovoa i pisac iz stare hrvatske obitelji. Veoma obrazovan (ne zna se gdje, ali je solidno znao pet jezika). Zbog urote protiv bekog centralizma, a za hrvatsku neovisnost, pogubljen je u Bekom Novom Mjestu zajedno sa svojim zetom, banom Petrom Zrinskim. U tamnici u Beu, mladi u tuzi pie stihove, prvi u hrvatskoj knjievnosti prevodi (ulomak) Molierea (Georges Dandin kao Jarne bogati). U zatoenitvu nastaje i njegovo glavno djelo, zbirka ljubavne lirike i tualjki o nesretnoj sudbini Gartlic za as kratiti. Iz pjesme Pozvanje na vojsku najpoznatiji je Frankopanov stih: Navik on ivi ki zgine poteno. Ostala djela: Dijake junake, Zganke za vrime skratiti, pjesme, zagonetke, Sentencije svakojake, poslovice, Pobone pjesme. Pie posebnim jezikom: akavskim govorom s estim kajkavskim i povremenim tokavskim elementima. Pjesme: Pozvanje na vojsku, Napojnice pri stolu, lovistvo zove se prava lipota, Cvitja razmilenje i alosno protuenje. Pavlinski zbornik rukopisni je zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama.Vjerojatni su mu autori lepoglavski pavlini. Dovren je 1644. ANA KATARINA ZRINSKA (1625.?1673.) sestra je F. K. Frankopana, a od 1641. ena Petra Zrinskoga. Bila je solidno obrazovana. Nakon mueve smrti liena je svih dobara, a umire u jednom samostanu u Grazu. G. 1661. objavila je Putni tovaru (Putni prijatelj/drug, Suputnik) s molitvama i prepjevima psalama, vjerojatno preveden s njemakoga. Molitve su u prozi. U predgovoru je Katarinina izvorna pjesma Vsakomu onomu, ki tal bude ove knjiice. JURAJ HABDELI (1609.1678.) podrijetlom je iz turopoljske obitelji, kao isusovac zavrio je studij filozofije, a ponajvie je djelovao u isusovakom kolegiju u Zagrebu gdje je i umro. Bio je leksikograf (latinsko-hrvatski rjenik Dikcionar ili rei slovenske, 1670.). Glavna su mu djela dvije nabone knjige, zbornici razliitih tekstova: Zrcalo Marijansko, Graz, 1662. i Prvi oca naega Adama greh, Graz, 1674. Majstor je crkvenoga govornitva. Njegov tekst Gizdost mladeh ljudi primjer je propovijednoga govora, s navoenjem peldi (primjera i sl.). ANTUN KANILI (1699.1777.) isusovac rodom iz Poege. Djelovao je u raznim isusovakim kolama, umro u rodnom gradu. Objavio je niz opsenih vjersko-moralistikih i propagandistikih tekstova. Posmrtno su mu objavljena jo dva djela: rasprava Kamen pravi smutnje velike, 1780., o crvenom raskolu, te opsena religiozna alegorijska poema Sveta Roalija o svetici iz Palerma koja se na dan svojih zaruka odluuje za pustinjaki ivot. Djelo ima 4 dijela, a stih je dvostruko rimovani dvanaesterac.

94

LATINIZAM U 17. ST.


I u 17. stoljeu novolatinsko je pjesnitvo ponajprije ueno pjesnitvo. Latinski pjesnici slijede antike uzore. Stran im je zahtjev za izvornou, a temeljno je naelo preinaka naslijea, obradba starih motiva i tema. Temeljna stilska vrlina je jezina dotjeranost. To svjesno odstupanje od novina razlogom je to latinska knjievnost posvuda u Europi uzmie pred knjievnostima na narodnom jeziku. Prevlasti latinskoga najprije su se oslobodile zemlje romanskoga jezinog kruga. No, latinski je zadrao svoj povlateni poloaj u Crkvi, upravi i znanosti. Upravo na latinskomu napisana su prekretna djela moderne znanosti (Galilei, Kepler, Newton) i filozofije (Descartes, Spinoza, Hobbes, Leibnitz). U hrvatskoj knjievnosti latinski takoer uzmie pred narodnim jezikom. Za razliku od humanizma, nema poznatijega knjievnika iskljuivo na latinskom jeziku. Prirodoznanstvene rasprave piu se poglavito na latinskom (matematiar Marin Getaldi, lijenik uro Baljivi). Latinski je i jezik humanistikih disciplina: jezikoslovlja, povijesti, filozofije. Upravo je na latinskome Bartol Kai sastavio prvu hrvatsku gramatiku, Ivan Lui postavio temelje znanstvenoj historiografiji, a Pavao Ritter Vitezovi iznosio krupne politike ideje zagovarajui jedinstvo svih Hrvata. U 17. st. novolatinska je knjievnost tijesno povezana s obrazovnim sustavom. Isusovaki program Ratio studiorum udruuje duboko humanistiko potovanje prema antici sa strogou protureformacijske obnove. Uenici se samostalno izraavaju na latinskome, piu prigodne sastavke i stihove, a i u pjesnitvu koje nastaje izvan kolskih klupa prevladavaju prigodni stihovi, osobito omiljeni krai oblici poput epigrama i elegije.

U povijesnom znaenju klasicizam je pokret u europskoj knjievnosti i kulturi od sredine 17. do druge polovice 18. st. Filozofija racionalizma (Kant, Descartes, Locke), izraz ideolokog osamostaljivanja graanskoga drutva, paralelno se razvija s knjievnim stvaralatvom klasicizma, osobito u Francuskoj, sreditu europske knjievnosti u 17. st. Za uzor ima starogrku i starorimsku knjievnost. Znaajke: sklad, jasnoa, staloenost, preciznost, uzvienost, prevlast razuma nad osjeajima. Najznaajniji teoretiar klasicizma Nicolas Boileau u svojem djelu Pjesnika umjetnost utvrdio je kanone klasicistike estetike. Djelo mora biti: moralistino, didaktino (pouno) i racionalno. Drama je glavna vrsta. Pisci klasicistike tragedije su Pierre Corneille i Jean Racine, a vodei je komediograf Moliere. Klasicistika tragedija ima vrsta pravila: mora biti pisana u stihovima, stil je nuno uzvien, karakteri su plemeniti, kompozicija ima pet inova, potuju se naela jedinstva radnje, mjesta i vremena, strogo je propisana dolinost na sceni (tragini junak morao je biti kralj ili barem knez, a graanima, puanima mjesto je bilo u komediji). Vjera u razum: vjerovali su da temeljna naela diktira razum. Dua se niskoi nagona suprotstavlja razumom i voljom. Razum prosuuje, a volja obuzdava strasti. Descartesovo Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) dokazuje da je razum na djelu neprijeporna istina. PIERRE CORNEILLE (1606.1684.) francuski je dramski pisac, otac francuske klasicistike tragedije. Uspjeh postie komedijama (Melita, Clitandra ili osloboena nevinost, Udovica). Najznaajnije mu je djelo tragikomedija Cid u kojoj velia patriotizam, a dunost, volja i razum upravljaju postupcima glavnih junaka. Ostale tragedije s povijesnom tematikom su Cinna i Polyeucte. Cid je tragikomedija u pet inova. Tema je nesretna ljubav legendarnoga panjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza, zvanog Cid i njegove zarunice Himene. Razapeti su izmeu vlastite ljubavi i osjeaja dunosti da osvete ast svojih zavaenih roditelja. Rodrigo ubija u dvoboju Himenina oca, ona se obeava onome tko ubije Rodriga. No, njega kralj alje u rat protiv Maura. Dravni i drutveni su interesi uvijek ispred osobnih, ali pria ipak ima sretan kraj: Rodrigu zbog ratnih junatava kralj za nagradu odreuje Himeninu ruku. JEAN RACINE (1639.1699.) najslavniji je autor francuske klasicistike tragedije. U nizu tragedija strogo se pridrava klasicistike poetike. Izraz mu je strog i jednostavan, a sukob izmeu dunosti i strasti kojoj podlijeu njegovi junaci prikazuje u psiholoki fino razraenim tragedijama

KLASICIZAM

Andromaha, Britanika, Ifigenija, Fedra .

95

Fedra je tragedija u pet inova u kojoj Racine obrauje mitoloku temu o strastvenoj ljubavi i mrnji kraljice Fedre prema njezinu pastorku Hipolitu, zaljubljenom u djevojku Ariciju, sinu njezina mua Tezeja. Ubija se u oaju ljubomore, ljubavi i mrnje, nakon niza lai i nesrea (Hipolitova smrt) koje je prouzroila. MOLIERE (1622.1673.), pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, najvei je francuski komediograf. Bio je glumac, redatelj, kazalini pisac i ravnatelj vlastite glumake druine. Umro je na kazalinim daskama. Napisao je ukupno 33 komedije u stihu i u prozi, te neto komedija-baleta za dvorske potrebe. U veini njegovih komedija mijeaju se elementi raznih tipova komedija, ali se obino ipak dijele na komedije intrige (s primjesama farse), komedije karaktera i drutvene komedije ili komedije obiaja. Komedije: Kaiperke, Don Juan, Mizantrop, krtac, Tartuffe, graanin-plemi, Umiljeni bolesnik. krtac je komedija u pet inova, nastala pod utjecajem Plautove Aulularije, francuskih farsa i talijanske commedije dell' arte. Fabulu je preuzeo iz Plauta (skrivanje, kraa i pronalaenje blaga, udaja keri bez miraza), ali ju je razradio na sva tri plana. Radnja se dogaa u Parizu. Likovi: bogati i krti Harpagon, njegova djeca Elise i Cleant, upravitelj Valere zaljubljen u Elisu i Marianne u koju je zaljubljen Cleant, ali je za sebe eli i Harpagon. Nakon niza kominih situacija, mladost i ljubav trijumfiraju.

PROSVJETITELJSTVO
To je opeeuropski pokret koji se razvio potkraj 17. st. u Francuskoj, a dominira Europom u 18. st. Nositelj pokreta bilo je graanstvo, ali su ga podupirali i pojedini vladari (Fridrih II. u Njemakoj, Josip II. u Austriji jozefinizam) pa se jo i naziva prosvijeeni apsolutizam. Idejni utjecaji: empirizam Newtona, Lockea, racionalizam Descartesa i Spinoze. To je doba uenosti, opeg znanstvenog duha. Tada nastaju mnoge znanosti: politika ekonomija, statistika, sociologija, psihologija i dr. Prosvjetiteljstvo je najvee rezultate dalo u filozofiji, znanosti i prosvjeti, a najmanje u knjievnosti i umjetnosti. Enciklopedija je najslavnije djelo francuskog 18. st. Od 1746. g. glavni urednik Denis Diderot okuplja znamenite suradnike: matematiara d' Alamberta, brojne znanstvenike, obrtnike i strunjake, filozofe Holbacha i Helvetiusa, te Montesquieua, Voltairea i Rosseaua. Filozofe okupljene oko Enciklopedije nazivamo enciklopedistima. Montesquieu (1689.-1755.) prvi je potpuni prosvjetiteljski mislilac. Osniva je ustavne znanosti. Djelo O duhu zakona, 1748., imalo je velik uspjeh u Europi. Voltaire je obiljeio cijelo francusko 18. st. Istakao se slobodarskim duhom i borbom za politiku i vjersku toleranciju i ovjekova prava da slobodno misli. JEAN JAQUES ROUSSEAU (1712.1778.) takoer analizira organizaciju drutva, povijest (Drutveni dogovor, 1762.), te nudi demokratsku teoriju drutva. Knjigom iz 1762. Emile ili O odgoju utjee na modernu pedagogiju. Za njega je priroda jedini uitelj. On je jedini prosvjetitelj koji kritizira apsolutnu nadmo razuma, a slavnim ljubavnim romanom iz 1761. Julija ili Nova Heloiza najavljuje emocionalnost i sentimentalizam nadolazeeg romantizma. DENIS DIDEROT (1713.1784.) napredni je mislilac 18. st. i najugledniji filozof ateistikoga kruga. Temelje materijalistikoj filozofiji postavlja u djelu Misli o tumaenju prirode, 1754. Didaktike ideje iznosi u romanu Redovnica iz 1760., a bio je i glavni urednik Enciklopedije od 1751. do 1772., najslavnijega djela 18. st. VOLTAIRE (1694.1778.) francuski je filozof i knjievnik. itavo se stoljee naziva njegovim imenom: Voltaireov vijek. Enciklopedist, autor brojnih povijesnih i filozofskih spisa, brojnih knjievnih djela (Henrijada, pokuaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja, Zaire, Merope), niza filozofskih pripovijedaka i romana: Candide, Zadig, Micromegas. Dosad je objavljeno preko 100.000 njegovih pisama. Daje veoma otru drutvenu satiru, a finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske mane i predrasude. Candide ili Optimizam, 1759., najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman, remek.djelo prosvjetiteljske literature. Zabavno i vjeto parodira optimistiku idealistiku Leibnitzovu filozofiju. Mladi i naivni Candide, zaljubljen u lijepu Cunigondu, i njegov uitelj Pangloss lutaju po Europi i Junoj Americi traei smisao ivota, da bi ga sam Candide, nastanivi se na kraju s ve ostarjelom Cunigondom u Turskoj, pronaao u konkretnome, korisnome radu, u obraivanju vrta. CARLO GOLDONI (1707.1793.) talijanski je komediograf, roen u Veneciji, a umro u Parizu. Reformira talijansko kazalite inzistirajui na vrijednosti samog pisanog teksta. Napisao je niz

96

melodrama, tragikomedija i vie od 200 komedija, te uspio stvoriti modernu talijansku komediju karaktera i obiaja. U izvrsnim dijalozima esto se slui i venecijanskim dijalektom. Komedije: Kavana, Grubijani, Ribarske svae i Gostioniarka Mirandolina: komedija u tri ina, remek-djelo tzv. graanske drame. Snana, vedra i mudra gostioniarka osvaja srca trojice mukaraca. To su stari i osiromaeni hvalisavi markiza Forlipopoli, bogati i galantni grof Albafiorita koji je kupio svoju titulu i imuni vitez, grubijan i enomrzac Ripafratta. Vitezu je ona prva ena koja ga je oduevila svojim razumom. Ona se njime poigrava da bi se na kraju, kao razumna, sretno udala za ovjeka svojega stalea. Mjesto radnje: svratite/krma u Firenzi. Zasienost racionalizmom pojavljuje se ve sredinom 18. stoljea. Engleski pisac Samuel Richards objavljuje svoje epistolarne romane (romane u obliku pisama ispovijednoga, intimnog, osobnog karaktera) Pamela, 1740. i Clarissa, 1748. Sentimentalizam i uzburkani osjeaji ponijeli su europsku publiku, a 2. polovica 18. st. vrijeme je uvoda u romantizam. Ve 1761. to potvruje i Jean Jaques Rousseau. Diderot i Lessing zalau se za graansku tragediju, a do kraja 18. st. klasicistika su naela definitivno dovedena u pitanje. Jo neki pisci 18. st. su Daniel Defoe s romanom Robinson Crusoe i Jonathan Swift s Guliverovim putovanjima. Njihova djela jedva moemo smatrati klasicistikima, a moemo uoiti primjese prosvjetiteljskih drutvenih i didaktikih teorija. PISCI KLASICIZMA I PROSVJETITELJSTVA: Pierre Corneille, Moliere, Jean Racine, Jean de la Fontaine, Jonathan Swift, Henry Fielding, Voltaire, Carlo Goldoni, Gotthold Ephraim Lessing, Beaumarchais, Ivan Andrejevi Krilov

HRVATSKA KNJIEVNOST 18. ST.


Knjievnost osamnaestoga stoljea obiljeava PLURALIZAM poetolokih koncepcija. Stilske i duhovnopovijesne formacije: BAROK, PROSVJETITELJSTVO i KLASICIZAM pojavljuju se istovremeno u svoj svojoj raznolikosti, a u drugoj polovici stoljea moemo prepoznati i neke crte PREDROMANTIZMA. Ideje prosvjeivanja povezane s odgojno-didaktikim tendencijama nailaze na plodno tlo i u hrvatskim krajevima. Vrijeme 18. st. polako gasi bogatu dubrovaku renesansnu i baroknu tradiciju, a ulaskom Francuza u grad 1806. Dubrovnik prestaje biti aritem hrvatske kulture. Pjesnitvo je slabije vrijednosti, beletristike je sve manje, ali jaa interes za znanost. Najvei je svakako Ruer Bokovi, filozof, matematiar i pjesnik. U drugoj polovici 18. st. u Dubrovniku se osnivaju tzv. akademije koje okupljaju znanstvenike. U Dalmaciji koja ivi pod Mlecima do 1797., (pod Francuzima do 1805., a pod Austrijom do Prvog svjetskog rata), knjievni je rad tijekom 18.st. i u prvoj polovici 19. st. doista oskudan. Poetkom stoljea djeluju jo Korulanin Petar Kanaveli i Splianin Jeronim Kavanjin, ali se kasnije uglavnom razvija samo puko-prosvjetiteljski tip knjievnosti. Najpopularniju knjigu, Razgovor ugodni naroda slovinskoga napisao je Andrija Kai Mioi, a Filip Grabovac (1697.-1749.), dalmatinski fratar, napisao je domoljubno djelo Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga oliti rvackoga, 1747. zbog kojega nakon muenja umire u mletakom zatvoru. U kajkavskoj sredini vanu su ulogu odigrale komedije Titua Brezovakog. U Slavoniji koja se oslobaa Turaka krajem 18. st. i izravno dolazi pod austrijsku vlast kao dio tzv. Vojne krajine, postupno oivljava kulturni ivot. Prosvjetiteljsku ulogu odigrala su djela Matije Antuna Reljkovia. U Slavoniji istovremeno djeluje na prvi klasicistiki pjesnik Matija Petar Katani. EPIKA, i to ona u stihu, jo je uvijek najvaniji knjievni rod. Epika u prozi, uglavnom prijevodna, pojavljuje se tek krajem 18. st. U stihovima su opjevane razne teme: povijesne, religiozne, praktino-poune, aljivo-komine, a najznaajnije su epske vrste: puko-prosvjetiteljski ep (Grabovac, Kai Mioi, Reljkovi) u epskom desetercu i stilom usmene folklorne epike, zatim povijesni ep (Kai Mioi; Joso Krmpoti: Katarine II. i Jose II. put u Krim; Grgur Kapucin ili Juraj Maljevac: Nestranno vezdanjega tabora ispisivanje); religiozni ep jo je uvijek proiren i popularan (Antun Kanili: Sveta Roalija; Vid Doen: Adaja sedmoglava; epovi Lukrecije Bogainovi), aljivo-komini ep (Antun Ivanoi: Slinorini natpis groba Zvekanovoga; Antun Kaznai: Pad s tovara). U kraem epskom obliku prigodnice opjevavaju se suvremeni ratovi i slave vojskovoe.

97

Vrlo je popularna basna, s pounim i moralno-didaktikim ciljevima (Reljkovi, uro Feri), a i manje povijesne i religiozne pjesme. Brojni su prijevodi klasinih latinskih djela (Vergilije, Horacije). LIRIKA ne zauzima vie tako visoko mjesto kao nekad. Ipak, 18. st. ostavilo je jednu znaajnu klasicistiku zbirku, na latinskom i hrvatskom jeziku. To su Jesenski plodovi (Fructus auctumnales) Matije Petra Katania. U Dubrovniku cvjeta prigodna, esto aljiva i zabavna lirika (uro Hida, Marko Bruerevi i dr.), vie drutvena igra nego intimna potreba. U sjevernim dijelovima Hrvatske, u slavonskoj i kajkavskoj sredini, proirene su brojne podvrste religiozne lirike. Visoke su estetske razine lirske pjesme iz Kanilievih molitvenika. Popularna puka lirika jednostavna sadraja sauvana je u brojnim pjesmaricama, najvie u onim kajkavskim, uglavnom nepoznatih autora. DRAMA. Proirene su brojne dramske vrste, no najee to nisu originalna djela, nego prijevodi, adaptacije i lokalizacije stranih predloaka. Od takvih djela svakako su najznaajnije tzv. franezarije, prijevodi i lokalizacije Moliereovih djela: radnje su im smjetene u Dubrovnik, a likovi ponaeni. U Dubrovniku, kao i u Slavoniji, esto se prevodi tada veoma popularan talijanski dramatik Pietro Metastasio. Izvorne komedije piu Marko Bruerevi (Vjera iznenada), Ferdinand Putica i Vlaho Stulli (Stuli), ija i danas esto izvoena komedija Kate Kapuralica nosi obiljeja crne groteskne komedije s temom iz ivota najniih graanskih slojeva. U sjevernoj Hrvatskoj drama se (na latinskom i hrvatskom) razvija u okviru kolskih kazalita crkvenih redova (pavlini, isusovci, franjevci). U Slavoniji takve drame piu Ivan Velikanovi, Aleksandar Tomikovi i Grga evapovi. U okviru kolskih kazalita u Zagrebu se javlja osebujna kajkavska komediografija prosvjetiteljsko-moralizatorskih obiljeja, nastala prema brojnim stranim uzorima (npr. Ljubomirovi ili Prijatel pravi Matije Jandria prema Carlu Goldoniju). No, najznaajniji dramski pisac na prijelazu iz 18. u 19. st. svakako je Titu Brezovaki ije komedije mogu stati uz bok komedijama Marina Dria. MATIJA PETAR KATANI (1750.1825.) roen je u Valpovu, a umro u Budimu. Cijeloga se ivota bavio znanstvenim radom, preveo Sveto pismo na hrvatski (prijevod je objavljen poslije njegove smrti, 1831. u Budimu). Pisao je brojne rasprave, stihove na hrvatskom, latinskom, maarskom. Prihvatio je poetiku klasicizma. Zbirka Fructus auctumnales (Jesenski plodovi) sastoji se od latinskih i hrvatskih pjesama. U njoj su: 1. pjesme prigodnice, pohvalnice i epigrami; 2. bukolike, pastirske pjesme u kojima slavi ivot u Slavoniji; 3. popievke narodne. Hrvatske je pjesme tvorio kvantitativnom versifikacijom, a ne prema naglasku pa ga se dri dosljednim klasicistom. Pjesme: Vinobera u zelenoj Molbice dolini, eva, Satir od kola sudi. MATIJA ANTUN RELJKOVI (1732.1798.) hrvatski je pjesnik i prosvjetitelj, roen u Davoru kod Nove Gradike. Zarobljen u ratu, u Njemakoj provodi niz godina gdje se upoznaje s prosvjetiteljskim idejama. Istie vanost poljoprivrede i seljakoga stalea. Uz vojnu slubu cijeloga je ivota pisao i bavio se prosvjetiteljskim radom. elio je probuditi zaputenu Slavoniju i prosvijetliti slavonskoga seljaka. U zarobljenitvu je napisao svoje najznaajnije djelo Satir iliti divji ovik (Dresden, 1762., Osijek, 1779.). To je prosvjetiteljski ep u 11 pjevanja, u epskim desetercima. Opjevana je slavonska zemlja, njena ljepota i bogatstvo, ali i zaputenost. Djelo obiluje savjetima i poukama slavonskom seljaku. Satir osuuje turske obiaje. On je govornik pievih ideja i pripovjeda koji se zalae za napredak i uzdizanje. U drugom izdanju djela kao sugovornik mu se pojavljuje Slavonac koji satira uvjerava da se slavonski seljak popravio. Jezik djela je slavonska ikavska tokavtina. ANDRIJA KAI MIOI (1704.1760.) rodio se u Bristu kod Makarske, a umro u samostanu u oblinjem Zaostrogu. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Budimu. Boravio je u Mlecima, putovao po Dalmaciji i Bosni. Napisao je dva knjievna djela. Korabljica (laica, brodi) je dvodijelna proza u kojoj, u duhu srednjovjekovnih kronika, opisuje svekoliku povijest: od poetka svijeta do Kristova roenja i od Kristova roenja do svojih vremena. Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Mleci, 1756., popularna je pismarica u epskim desetercima, ali i u prozi. Opjevava i opisuje povijest junih Slavena i susjednih naroda, u obliku kronike, jednostavnim i pukim tonom. Povijesne dogaaje opisuje istinito, pozivajui se na brojne izvore. Uz porast zanimanja za usmenu poeziju u Europi, Alberto Fortis prevodi tri pjesme iz Kaieve pjesmarice, smatrajui ih autentinim narodnim pjesmama, a Herder ih je uvrstio u svoju zbirku Volkslieder, te je tako Kai prvi pisac preko kojega je Europa upoznala nau narodnu pjesmu. Djelo je jedno od najpopularnijih djela hrvatske knjievnosti, u narodu se italo i uilo napamet, a Kai je u

98

predgovoru i naglasio da pie za one neobrazovane koji znaju samo hrvatski jezik i razumiju samo jednostavan stil. Likovi: pripovjeda pjeva starac Milovan (Mjelovan) i Radovan. TITU BREZOVAKI (1757.1805.) bio je pjesnik i komediograf. Rodio se i umro u Zagrebu. Studirao je u Peti, bio je sveenik i bavio se raznim crkvenim dunostima. Pisao je latinske i hrvatske pjesme s prigodnim i satirinim sadrajima, ali se proslavio komedijama na kajkavskom narjeju. Prvo dramsko djelo mu je dramatizirana legenda Sveti Aleksij. U komediji Diogene ili Sluga dveh zgubljenih bratov je igrokaz kakve su izvodila aka kazalita na Kaptolu, a obraena je stara i poznata pria o dvojici izgubljene pa pronaene brae. Matija grabancija dijak druga je njegova komedija, nastala potkraj autorova ivota. Radnja se dogaa u Zagrebu. Matija je lik koji je Brezovaki preuzeo iz brojnih hrvatskih usmenih predaja. U naoj predaji grabancija je mlad ovjek, najee sveenik, koji je zavrio trinaestu kolu, kolu magije i arobnjatva. Moe promijeniti identitet ili postati nevidljiv, pa tako izvrgava smijehu i poruzi niz karakternih mana i drutvenih poroka svojih naizgled potenih sugraana: otara Smolka, krznara Vuksana, te gradske slubenike Jugovia, Kopinovia i Veselkovia. Djelo je napisano sonom, bogatom kajkavtinom.

LATINIZAM U 18. ST.


U Europi u 18. st. uporaba latinskoga gotovo zamire. Narodni jezici stjeu odlunu prevlast. Francuski jezik preuzima prvenstvo u diplomaciji i kao jezik obrazovanih slojeva. Latinski i dalje ima vrsto uporite u obrazovnim ustanovama, a klasini su jezici okosnica kolskog sustava. kolski latinski sastavci osposobljavaju uenika da prihvati zdrueni ideal antike mudrosti i kranske vjere. Na latinskome se i dalje piu romani, objavljuje politika proza i piu satire. Od vrsta prevladavaju epigram, lirske strofe i didaktiki ep. U Hrvatskoj 18. st. latinizam pokazuje neoekivanu ivost. Latinski slui kao najprihvatljiviji nadomjestak za jedinstven nacionalni knjievni jezik Hrvati ive u nekoliko dravnih zajednica, a mrtav efikasna je brana pred opasnim utjecajem susjednih ivih jezika. Dakle, slui i kao tit protiv talijanizacije,germanizacije,maarizacije. U hrvatskoj knjievnosti latinskoga izraza u 18. stoljea prednjai Dubrovnik. U posljednjem desetljeu samostalnosti dolazi do procvata latinizma. Najugledniji latinisti su isusovci i njihovi aci. Veoma je snana prevoditeljska djelatnost. Raymundo Kuni prepjevao je Homerovu Ilijadu koji se prijevod i do danas dri najboljim. Brno Zamanja preveo je na latinski Odiseju. uro Hida na hrvatski je prevodio Vergilija, Horacija, grke epigramatiare, uro Feri basnopisca Fedra. Neki prevode i s hrvatskoga na latinski. Osim to prevode, ovi se autori dokazuju i kao izvorni pjesnici prigodnih epigrama, elegija i poslanica. Npr. uro Feri: Zato je nadimak Maak zasluio Zlatari; Rajmundo Kuni: Geliji koja je lijepa, ali glupa, Kad Lida odlazi na selo, Lidi; Brno Zamanja: O pucanju muara na dan svetoga Vlaha. Latinski knjievni izraz ivi i na hrvatskome sjeveru. Valpovanin Matija Petar Katani pie latinske stihove po uzoru na Horacija i latinske oglede o domaoj knjievnosti. Kajkavski komediograf Titu Brezovaki pie i politizirane latinske prigodnice, pozivajui na svenarodnu slogu, npr. Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, novom banu Ivanu Erdodyju, da ne bi ostale bez svojih kruna i zarunika Leopolda Ugarskoga. Zanimljivo je da je u cijelom pretpreporodnom razdoblju upravo latinski pouzdan tuma prekretnih politikih i kulturnih ideja. Ivan Mihanovi 1818. znameniti poziv na pretplatu za Gundulieva Osmana sastavlja dvojezino, a Ivan Derkos 1832. na latinskome pie svoju poznatu opomenu sunarodnjacima da ne zaborave na svoju narodnu i jezinu samosvojnost. Latinskim se esto i rado sluio i osvjedoeni ilirac Pavao toos. U narodnome preporodu dolazi do konane pobjede hrvatskoga jezika i to je konaan uzmak latintine. Latinski nepovratno prestaje biti ravnopravnim jezikom hrvatske knjievnosti.

99

ROMANTIZAM
Romantizam je europski knjievni umjetniki pokret koji se javlja potkraj 18. i poetkom 19. st., a vrhunac ostvaruje od 1800. do 1830. Javlja se u doba znaajnih povijesnih dogaaja: Francuska revolucija 1789., Napoleonov uspon i pad. Graanska klasa vodi borbu sa jo ivim oblicima feudalizma. Glavne znaajke pokreta su: OTPOR PREMA RACIONALIZMU prethodne epohe, isticanje vrijednosti ljudskih OSJEAJA i unoenje naglaene EMOTIVNOSTI u sve rodove, SUBJEKTIVIZAM, MIJEANJE KNJIEVNIH RODOVA (roman u stihovima, epsko-lirska djela, osobito POEMA), naglaavanje INDIVIDUALIZMA i PJESNIKE SLOBODE, iznimno TOVANJE PRIRODE (otuenom pjesniku priroda je zamjena za drutvo, a pejsa stanje due), zanimanje za EGZOTIKU i MISTIKU, ROMANTINI PESIMIZAM (svjetska bol ili Weltschmertz), zanimanje za POVIJEST, NARODNE JEZIKE i navlastito za FOLKLOR. Tematika: okultna (nedokuiva) i mistina (tajanstvena) tematika (E. A. Poe, Hoffmann), intimne teme (A. de Lamartine, Goethe), nacionalno-povijesne teme (Victor Hugo), daleki, nepoznati, egzotini krajevi (G. G. Byron, Ljermontov), odmetnitvo i sukob sa zakonom (F. Schiller), priroda (Goethe, engleski jezerski pjesnici, Byron, Lamartine, Rousseau). Pretea: francuski prosvjetitelj J. J. Rousseau nagovjeuje romantiarski subjektivizam i povratak prirodi sentimentalnim romanom Julija ili Nova Heloisa i autobiografskim Ispovijedima. Romantizam se najprije javlja u Njemakoj pod nazivom Sturm und Drang (oluja i nagon). Kao antiklasicistiki pokret istie osebujnost POJEDINCA. Glavni su predstavnici Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller. Johann Gotfried Herder sakuplja je narodnih pjesama iz razliitih zemalja (Volkslieder) meu kojima je i Hasanaginica u Goetheovu prijevodu. Nakon Sturm und Dranga (sedamdesete godine 18. st.) slijedi faza weimarske klasike (antike teme i klasicistiki oblici) i tek onda dolazi narataj istih romantiara kao to su braa Schlegel i Wilhelm Tieck. U Engleskoj romantizam zapoinje s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom Burnsom potkraj 18. st., a zavladao je pojavom tzv. jezerske pjesnike kole Williama Wordswortha i S. T. Coleridgea. Druga generacija George Gordon Byron, zatim Percy Bysshe Shelley i John Keats. U Francuskoj romantizam zapoinje lirskom zbirkom Meditacije Alphonsea de Lamartinea 1820. Slijede Victor Hugo, Francois-Rene de Chateaubriand. U Americi je najznaajniji Edgar Allan Poe, pjesnik, pripovjeda i teoretiar. U Rusiji prvi je izraziti romantiar Aleksandar Sergejevi Pukin, a vrhunac predstavlja pjesnitvo Mihaila Jurjevia Ljermontova. JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.1832.) najvei je i najsvestraniji njemaki knjievnik. U mladosti stoji na elu pokreta mladih genija ili Sturm und Dranga. Bore se protiv klasicistike estetike, a za povratak prirodi i slobodu osjeaja. Mladi Goethe u zanosu pie o nacionalnoj povijesti, velia likove buntovnika i boraca za slobodu misli (Prometej, Muhamedova pjesma). Preko noi se 1774. proslavio romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. verterizam: ekstremni osjeaji premoni nad razumom, ljubav prema slobodi, sukob s drutvom uz osjeaj suvinosti i pesimizma). G. 1775. na poziv weimarskoga vojvode seli u Weimar i tamo ostaje do smrti. Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. 1805.) zapoinje njegova najplodnija faza i poetak weimarske klasike ili klasino razdoblje njemake knjievnosti. Pie tragedije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tasso i Egmont, satirini ivotinjski ep Reineke Fuchs, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv. odgojnoga romana i prvi je veliki realistiki roman iz graanskoga ivota, zatim zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike Rimske elegije, niz balada (Vilenjak), epigrama, a istodobno prouava prirodne znanosti i prevodi (1775. i nau Hasanaginicu).Nakon Schillerove smrti, kao slavni mudrac iz Weimara, sve se vie povlai iz ivota, zavrava dramsku poemu Faust na kojoj radi cijeloga ivota, pie roman Srodne due i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija ideju o svjetskoj knjievnosti kao zajednikom dobru cijelog ovjeanstva. Patnje mladog Werthera (1774.) epistolarni je roman (u formi pisama) s ljubavnom tematikom. Mladi pravnik Werther, osjeajni zaljubljenik u prirodu, slikarstvo i knjievnost, odlazi u provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin zarunik Albert antipod je Wertheru: racionalan, hladan, snalaljiv i realan. U pismima prijatelju Werther ispovijeda svoja duevna stanja u rasponu od zanosa do krajnjeg oaja. Pokuava pobjei od siline svoje ljubavi, ali se vraa u Lottin grad. Ne moe se pomiriti s injenicom da ona pripada drugome, a ne elei naruiti njihov sklad,

100

odluuje se na samoubojstvo. Werther je pravi romantiarski junak kojim upravlja strast, za njega je ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. Roman je ubrzo postao veoma popularan, izazvao je niz samoubojstava romantinih dua, a u Kini su se na servisima za aj pojavili portreti Werthera i Lotte. Faust je dramska poema koju Goethe stvara cijeloga ivota i koja predstavlja sintezu njegova stvaralatva. Legendarni doktor Faust, podrijetlom iz srednjovjekovne legende u kojoj se Mefistofeles okladio s Bogom da e smrtnoga ovjeka uiniti poronim te za spoznaju svega kupio Faustovu duu, postao je najgrandiozniji lik novije europske knjievnosti, simbol ljudske tenje za spoznajom i napretkom. Faust se zaljubljuje u Margaretu, ali njoj i njezinoj obitelji donosi samo nesreu. FRIEDRICH SCHILLER (1759.1805.) njemaki je dramski pisac, pjesnik i knjievni teoretiar. Ve prvom dramom Razbojnici iz 1782. postie ogroman uspjeh. U mladosti se bori za slobodu linosti (povijesne teme: Fiescova zavjera u Genovi, Don Carlos; suvremena tema: Spletka i ljubav). Od 1790., zajedno s Goetheom izgrauje estetiku klasine epohe njemake knjievnosti. Zagovarajui sklad etikih i estetskih ideala, pie iskljuivo drame: trilogija Walenstein, Marija Stuart, Djevica Orleanska, Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell. Pisao je filozofske pjesme i povijesne balade, a od lirike se proslavio Odom radosti koja je nadahnula Beethovena za njegovu IX. simfoniju. Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga, socijalna i moralna drutvena kritika. Glavni lik drame Karl Moor (Mor), nakon bratove klevete i oeva odricanja od njega, postaje razbojnikom da bi se borio protiv drutvenih nepravdi, a njegov mlai i runiji brat Franz pohlepan je i licemjeran, kukavica koja bratu pokuava oteti ak i njegovu ljubljenu Amaliju. WILLIAM WORDSWORTH ( 1770.1850.) engleski je pjesnik, predstavnik jezerske kole mladih romantiara koji su se povukli u miran ivot u jezersko podruje sjeverne Engleske. Zajedno sa S. T. Coleridgeom objavio je Lirske balade koja zbirka oznaava poetak engleskog romantizma. Priroda je za nj vrelo ivotnih spoznaja. Pjesma: Sunovrati. GEORGE GORDON BYRON (1788.1824.) prvak je engleskoga romantizma. Nakon sukoba s konzervativnom domovinom, putuje po panjolskoj, Portugalu, Turskoj i Grkoj. Privlae ga egzotini krajevi i borbe za nacionalno osloboenje, bori se s Grcima protiv Turaka te umire u Grkoj u 36. godini. Neobuzdan, ponosan i hrabar, ini neodvojivu cjelinu od svojih likova. Pisao je pjesme, a u drami Manfred, slinoj Goetheovu Faustu, suvremenici vide Byrona i dre ga utemeljiteljem sotonske pjesnike kole ili skupine ukletih pjesnika. U tzv. istonjakim priama u stihu (Kaurin, Gusar, Lara i dr.) velia slobodu i ljubav te stvara lik tzv. bajronovskog junaka. Najpoznatija su mu djela poema Hodoae Childea Harolda i satirian ep Don Juan. Bajronizam svjetska bol, pesimistino je naziranje da zlu u svijetu nema lijeka. Hodoae Childea Harolda je romantina poema u 4 dijela. To je subjektivni putopis putnika, zapravo samog Byrona, koji razoaran naputa rodno tlo, prezire drutvo, traga za pustolovinama, duboku i neizljeivu bol povremeno umiruje ljepotama prirode i starih kultura. Strastven je i prkosan pesimist. Uvodna lirska pjesma Adieu, adieu ALPHONSE de LAMARTINE (1790.1869.) francuski je pjesnik, politiar i povjesniar. Zbirkama Meditacije i Nove meditacije u francusku poeziju unosi svjetsku bol. U pjesmama Samoa, Dolina, Jezero i Jesen obnavlja ljubavnu liriku u francuskoj poeziji. Napisao je i dva epa: Jocelyn i Pad anela. EDGAR ALLAN POE (1809.1849.) ameriki je pjesnik, pripovjeda i kritiar. Nesretna i bohemska ivota, umire siromaan ali slavan. Napisao je oko 70 pripovijesti pod utjecajem engleskoga gotskog romana strave i uasa i fantastike njemakoga romantizma (Hoffmann). Svojom bogatom i bolesnom matom stvara izvrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih zbivanja, smrti i stravine atmosfere ili pak fantastine pripovijetke pune nevjerojatnih zgoda u kojima dolaze do izraaja njegovi prirodoznanstveni interesi i analitiki duh (Prie Arthura Gordona Pyma, Groteskne pripovijesti i arabeske, Pripovijesti). U kritici odluno zagovara istu umjetnost te razvija tezu da je poezija ritmiko stvaranje ljepote to potvruje svojim muzikalnim i formalno savrenim lirskim pjesmama s majstorski doaranom atmosferom (Gavran, Annabel Lee i dr.) Ubrzo nakon smrti postaje slavan u Europi, gdje ga otkriva Baudelaire prvi je ameriki pisac koji je utjecao na europske knjievnike. Smatra se jednim od pretea larpurlartizma i simbolizma kao i ocem moderne detektivske prie i znanstvenopopularne knjievnosti (science-fiction). Poema Gavran spada u sam vrh svjetske knjievnosti. Tema je smrt drage zbog smrti voljene Lenore, pjesnik je izmuen patnjom i boli emu ne nalazi lijeka. Mistina ptica najavljuje mu da nee nai mir nikad vie.

101

Crni maak je pripovijetka o alkoholiaru iskrivljene svijesti koji pomraena uma mui i vjea maka nakon ega doivljava niz sudbinskih nesrea i nevolja, a nakon to ubije i enu koju zazida, uskrsli maak sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i predmet zloina. ALEKSANDAR SERGEJEVI PUKIN (1799.1837.) ruski je pjesnik, pripovjeda i dramatiar. Zbog slobodarstva je osuen i prognan, a kasnije, na dvoru, mladi plemi biva poniavan te pogiba u namjetenom dvoboju kao rtva spletke. Prvi je ruski nacionalni pjesnik. U ranoj klasicistikoj fazi pie slobodarske ode Sloboda, poslanice prijateljima, seosku elegiju Selo, anakreontske pjesme Bakhovo slavlje i Veseli pir. U poemi Ruslan i Ljudmila pravi ironijski odmak prema klasicizmu i prolosti. Od folklornih motiva okree se bajronovskima u elegiji Ugasila se svjetla dana i u poemi Kavkaski zarobljenik. Na dramskom polju stvara niz tzv. malih tragedija i shakespeareovsku dramu Boris Godunov Iz pripovjedakoga opusa su povijesni roman Kapetanova ki, pripovijest iz gradskoga ivota Pikova dama te roman u stihovima Evgenij Onjegin. Evgenij Onjegin je roman o mladom plemiu iz grada koji u provinciji slama srce mladoj i plemenitoj Tatjani Larinoj (antologijsko je Tatjanino pismo Onjeginu), pokuava zavesti njenu sestru Olgu, te u dvoboju ubija Olgina udvaraa Lenskoga. Pri kasnijem susretu s Tatjanom, kad je ona ve veoma ugledna velegradska dama u braku bez ljubavi, on se strastveno zaljubljuje, ali ga ona, unato ljubavi, ponosno odbija. On nastavlja besmislen ivot, uzalud troi vrijeme i predstavlja prototip ruskog tzv. suvinog ovjeka. Prikazom drutvenog i politikog ivota Rusije, Pukin je postavio temelje ruskoj realistikoj prozi. MIHAIL JURJEVI LJERMONTOV (1814.1841.) ruski je romantiarski pjesnik, pripovjeda i dramatiar; plemi i asnik. U povodu Pukinove smrti napao je vlast koja ga je prognala na Kavkaz. Tri godine poslije ponovo je uhien i prognan na Kavkaz gdje je i poginuo kao rtva dvoboja, u svojoj 27.godini. Pie osamljeniku, pesimistiku liriku, punu rezignacije, koja predstavlja njegov umjetniki vrhunac, poeme u byronovskom stilu (Demon) i drame (Maskerata). Roman Junak naeg doba prvi je ruski psiholoki roman u prozi, a vjernim opisima sredine predstavlja jedno od prvih djela ruskog realizma. Roman ini pet samostalnih novela (tri u prvom, a dvije u drugom dijelu romana): Bela, Maksim Maksimi, Tamanj, Kneginjica Meri i Fatalist. Radnju povezuje glavni lik Peorin, mladi koji zavodi i ostavlja ene, a radnja se zbiva u planinama Kavkaza i u primorskim ljetovalitima. FRANCE PREEREN (1800.1849.) najpoznatiji je slovenski pjesnik 19. st. Prve pjesme objavljuje u almanahu Kranjska belica. Od ljubavnih i nacionalnih motiva kree ka opeljudskim, te svoje osobne probleme projicira na pitanja slavenstva. Svojim nacionalnim optimizmom hrabri Slovence koji ga dre svojim prvim nacionalnim pjesnikom. U jedinoj zbirci Poezija nalazi se slavni Sonetni vijenac i niz soneta Soneti nesree. Sonetni vijenac je djelo od 15 soneta posveeno Juliji Primicovoj. Posljednji stih svakog soneta prvi je u sljedeemu, a svih 14 poetnih stihova zajedno ine 15. sonet, majstorski sonet ili magistrale. U akrostihu (prva poetna slova poetnih stihova) je Julijino ime. Dvije su teme tipine za romantizam: ljubav prema voljenoj eni i ljubav prema domovini.
PISCI PREDROMANTIZMA I ROMANTIZMA: Jean Jaques Rousseau, James Macpherson, Robert Burns, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, William Wordsworth, Walter Scott, George Gordon Byron, Percy Bysshe Shelley, John Keats, Ernst T. A. Hoffmann, Heinrich Heine, Hans Christian Andersen, Edgar Allan Poe, Alphonse de Lamartine, Alfred de Vigny, Victor Hugo, Alessandro Manzoni, Giacomo Leopardi, Jan Kollar, Adam Mickiewicz, Aleksandar Sergejevi Pukin, Mihail Jurjevi Ljermontov, Taras H. evenko, Sandor Petofi

102

HRVATSKI ROMANTIZAM (hrvatski narodni preporod, ilirizam)


Polovicom drugog desetljea 19. st. u Hrvatskoj se poinju osjeati nova duhovna kretanja i ideje kao prethodnica buduega NARODNOG PREPORODA. Poslije pada Napoleona i vraanja Dalmacije i Istre austrijskoj carevini, jaa germanizacija. No od 1825. provodi se i maarizacija maarski postaje obvezatni nastavni jezik u kolama. Odnaroivanju se suprotstavlja zagrebaki kanonik Pavao toos svojom elegijom Kip domovine leta 1831. Dolazi do stagnacije knjievnog stvaralatva koje je jo uvijek trojezino. Mlada hrvatska inteligencija ipak sve jae spoznaje znaenje nacionalnog bia i vanost kodifikacije vlastitog jednog knjievnog jezika. Za istou jezika i jezino obogaivanje te za jedan jezik komunikacije u Hrvatskoj zalau se: leksikografi Ardelije della Bella i Joakim Stulli, Josip ipu (1796.), Maksimilijan Vrhovac (proglas sveenstvu o potrebi skupljanja narodnoga blaga), Antun Mihanovi (Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku, 1815.), Juraj porer (trai list na hrvatskom jeziku u Oglasniku ilirskom 1818.). Za takve ideje zalagao se jo krajem 17. st. Pavao Ritter Vitezovi. Stvoreno je ozraje za organizirani nastavak zapoetog narodnog preporoda, odnosno za pokretanje ilirskog pokreta. Pojavio se i idejni lider i organizator Ljudevit Gaj. HRVATSKI KNJIEVNI I NARODNI PREPOROD traje od 1813. do 1860., tj. od proglasa biskupa Vrhovca do pojave nove generacije na elu sa enoom. ILIRSKI POKRET se javlja unutar hrvatskog preporoda i traje od 1830. do 1843. Pokret je imao izrazito politiko obiljeje, a glavni ideolog bio je Ljudevit Gaj. ILIRIZAM je pojam kojim se u vrijeme preporoda oznaavala ideja za kulturnim ujedinjenjem junih Slavena. Kroatizam je oznaavao politiki ivot Hrvatske. 1830. Ljudevit Gaj u Peti objavljuje u hrvatsko-njemakom izdanju Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja. 1832. Ivan Derkos u knjiici Genius patriae(Duh domovine nad spavajuim svojim sinovima)

Antun Maurani poinje predavati hrvatski jezik kao neobvezatni predmet na zagrebakoj gimnaziji. 1836. tokavsko narjeje postaje knjievnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj. Uvodi se ilirsko ime: Novine ilirske i Danica ilirska. Vjekoslav Babuki (prvi akademski profesor hrvatskoga jezika) pie prvu gramatiku hrvatskoga jezika Osnovu slovnice slavjanske narjeja ilirskoga. 1839. Antun Maurani pie raspravu Temelji ilirskog i latinskog jezika. 1842. Ljudevit Gaj i Stanko Vraz sukobljavaju se i razilaze (Gaj preporod smatra politikim i domoljubnim pokretom, a Vraz u prvom redu umjetnikim.) Stanko Vraz pokree prvi knjievni asopis Kolo. Osnovana je Matica hrvatska. 1843. Zabranjeno je ilirsko ime: Narodne novine i Danica Horvatska, slavonska i dalmatinska. Ivan Kukuljevi odrao je 2. svibnja 1843. prvi politiki govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru. Knjievni pogledi i aktivnost ilirske generacije. Sve do etrdesetih godina 19. st. knjievnost ima prosvjetiteljske, odgojno-didaktike, gotovo utilitarne tendencije slui buenju i jaanju narodne svijesti. Pisci se ugledaju u jezik i stil narodnog stvaralatva, a uzor im je Ivan Gunduli i dubrovaka knjievnost 17. st. i to ponajprije zbog doivljaja domovine kao idealne Dubrave i apoteoze slobode. Kulturna djelatnost preporoditelja. Od 1838. diljem Hrvatske niu ilirske itaonice (Varadin, Zagreb, Karlovac). U Sisku je 1839. prikazana prva hrvatska povijesna tragedija Juran i

Slavonszka i Dalmatinszka.

budunost ujedinjene Hrvatske vidi u jezinom spajanju. Grof Janko Drakovi u spisu Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom na tokavskom narjeju iznosi politiki program hrvatskog naroda isticanjem hrvatskoga kao ravnopravnog u okvirima Monarhije. Matija Smodek poinje predavati hrvatski jezik na zagrebakoj Pravoslovnoj akademiji kao neobvezatni predmet. 1834. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objavljuje svoj Oglas. 1835. Poinju izlaziti Novine Horvatszke i kulturno-zabavni prilog Danica Hovatszka,

103

Raskol meu ilircima. Ve etrdesetih godina mnogi ilirci shvaaju da je pokret mogue ostvariti jedino kao hrvatski, narodni i knjievni preporod, bez junoslavenske opcije. 1842. pojavilo se Kolo s urednikom Stankom Vrazom i otpadnicima Dragutinom Rakovcem, Ljudevitom Vukotinoviem. Oni otvaraju dva presudna problema: pitanje knjievnog jezika kao stila i potrebu otvaranja hrvatske knjievnosti europskim uzorima. Najdalje je otiao Dimitrija Demeter koji se u lanku iz 1843. Misli o ilirskom knjievnom jeziku opredjeljuje za punu knjievnu autonomnost i to putem pjesnikog jezika koji mora zadovoljiti estetske kriterije. Svjetska knjievnost snano utjee na nae pisce: prevode se i itaju velika djela europskih klasika i istaknutih romantiara. LIRIKA je svakako glavni anr. Zapoinje budnicama (programatske pjesme) i davorijama (borbenije, patetine, imperativne, jakih rijei). Najpoznatija je Mihanovieva Horvatska domovina, ostale su Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) Lj. Gaja, Demetrova Pjesma Hrvata ili Prosto zrakom ptica leti, Livadia i Gaja Nek se hrusti aka mala i Preradovieva Zora puca, bit e dan. Kasnije su najee teme ljubav (Vraz, Preradovi, Vukotinovi), domoljublje, refleksije (Preradovi) i satirine (Vraz). EPSKU POEZIJU obiljeili su D. Demeter poemom Grobniko polje i I. Maurani epom Smrt Smail-age engia. PROZA je ak i u poslijepreporodnom razdoblju skromnih dometa sve do enoe. Novele od etrdesetih do ezdesetih godina piu Demeter, Sakcinski, Vukotinovi, Ivan Trnski i Dragojla Jarnevieva te neto mlai Vladimir Nikoli. Teme: povijesne. Roman se pojavljuje tek u pokuajima (Antun Nemi: Udes ljudski; Miroslav Kraljevi: Poeki ak; Mato Vodopi: Marija Konavoka; Dragojla Jarnevieva: Dva pira). Pisac prvog povijesnog romana Severilla ili slika iz progonstva kranah u Sisku jest Ivan Krstitelj Tkali (1866.). Bla Lorkovi objavio je 1868. za ono vrijeme avangardan roman Ispovijest. Openito, sva je ta proza s uzorima u narodnom stvaralatvu i pseudoromantizmu imala karakteristike trivijalne proze (ljubavne fabule, osvete, otmice, trovanja i sl.). DRAME piu I. Kukuljevi Sakcinski (Juran i Sofija ili Turci kod Siska) i D. Demeter (Teuta). Komediju Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac napisao je Antun Nemi. PUTOPISE piu Antun Maurani, Pogled na Bosnu, Stanko Vraz, Put u Gornje strane, Antun Nemi, Putositnice, I. Kukuljevi, Listovi iz Italije. Knjievni asopisi i novine. asopisi: Danica ilirska, Kolo, zadarska Zora dalmatinska (prvi knjievni asopis u Dalmaciji Preradovi objavio prvu pjesmu Zora puca i bio jedno vrijeme urednikom); poetkom neoapsolutizma asopis Neven (ur. Mirko Bogovi). Po ukidanju neoapsolutizma: Leptir (ur. Vukotinovi), Slavonac, Nae gore list, Glasonoa. Od novina istie se Pozor pokrenut 1860. ( u Beu kao Novi pozor, u Sisku kao Zatoenik), a od 1871. zove se Obzor i pod tim imenom izlazi sve do 1941. godine! Bitna obiljeja hrvatske knjievnosti 19. st. do 1860. g. Ima odgojno-prosvjetiteljsku funkciju, budi narodnu svijest, stvara pretpostavke za razvoj moderne nacije. Novotokavtina je prihvaena kao standardni knjievni jezik, a pisci se jo bore (osobito kajkavci) ovladati tim jezikom. Pojavljuju se tematski nova, uspjena djela, a novelistiki opusi Janka Jurkovia i Adolfa Vebera Tkalevia najavljuju pomake prema realizmu. Bitno je obiljeje upravo netipian razvoj, netipian romantizam s obzirom na europski romantizam: kolektivizam nasuprot individualizmu, integracija stilova, nasuprot svjetskoj boli i pesimizmu optimizam, aktivizam, dinamika, svjetlost (amblem iliraca je zvijezda Danica!). PAVAO TOOS ( 1806.1862.) pjesnik je elegija, prigodnica i budnica. Sveenik, slikar i glazbenik. Kip domovine vu poetku leta 1831. alegorija je odnaroene Hrvatske (tuna mati u crno zavita): Vre i svoj jezik zabit Horvati/ hote, ter drugi narod postati. LJUDEVIT GAJ (1809.1872.) roen je u Krapini, a umro u Zagrebu. Ideolog je ilirskog pokreta, pjesnik, pokreta i urednik Danice i Novina Horvatszkih, jezikoslovac, reformator pravopisne grafije Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, 1830. Proslavio se budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) prema kojoj su nastale sve kasnije budnice kao domoljubne i ilirske programatske pjesme. STANKO VRAZ (1810.1851.) lirski je pjesnik i osniva hrvatske knjievne kritike (Kritieski pregled). Ilir iz tajera, jedini Slovenac u hrvatskom preporodu. Pisao je ljubavne, rodoljubne i satirine pjesme. G. 1842. pokrenuo je prvi knjievni asopis Kolo i bio tajnik Matice hrvatske.

Sofija, ili Turci kod Siska I. K. Sakcinskog. G. 1840. poinje s radom Hrvatsko narodno kazalite izvedbom Jurana i Sofije.

104

Napisao je zbirku ljubavnih pjesama ulabije, 1840., posveenih Samoboranki Ljubici Cantilli. To je prvi ljubavni kanconijer u novijoj hrvatskoj knjievnosti. Dvije su teme: ljubav prema eni i ljubav prema domovini (kod njega su to Hrvatska i Slovenija). Pjesme su oznaene brojevima, u obliku krakovjaka. To je oblik poljske narodne pjesme (dvije strofe, svaka po 4 esterca). Izdao je zbirke Glasi iz dubrave eravinske i Gusle i tambura. Pjesma dral putuje k toplom jugu u obliku je gazele, lirske ljubavne pjesme od 8 do 13 stihova. Otkud modre oi je sonet. DIMITRIJA DEMETER (1811.1872.) hrvatski je knjievnik grkoga podrijetla. Pjesnik, pripovjeda, recenzent, feljtonist, dramatiar, kazalini djelatnik. Rodio se u Zagrebu, zavrio filozofiju i doktorirao medicinu, ali se posvetio knjievnosti i kazalitu. U poemi iz 1842. Grobniko polje, nastalu po uzoru na Byrona, opisuje pobjedu Hrvata nad Mongolima 1242. Unutar poeme je poznata davorija Pjesma Hrvata (Prosto zrakom ptica leti). Davorije su programatske pjesme ozbiljnoga patetinoga tona, mnogo borbenije od budnica. Pjesnici se slue jakim rijeima. Poruke su imperativne, poziv u boj za narodnost i slobodu. Podrijetlo naziva je u imenu staroslavenskog boga rata Davora. Demeter je napisao (1844.) i dramu Teuta koja se smatra najboljom ilirskom dramom. Demeter je bio zaljubljenik u kazalite: organizirao je prva gostovanja stranih trupa, napisao libreta za prve opere V. Lisinskoga Porin, 1846. i Ljubav i zloba, 1845. Pisao je prve kazaline kritike, bio dramaturg i umjetniki voditelj jedinoga kazalita. Demeter i Gaj nagovorili su vlasnika kazalita da uvede predstave na hrvatskom jeziku. IVAN MAURANI (1814.1890.) pjesnik je roen u Novom Vinodolskom, a umro u Zagrebu. Potomak je knjievnike obitelji (Antun, Matija, Ivan, Fran). Studirao je filozofiju i pravo, bio je politiar i dravnik, prvi hrvatski ban-puanin, reformator sudstva i zdravstva. U Danici 1835. objavljuje pjesmu Primorac Danici kojom se pridruuje preporodnim pjesnicima. Zajedno s Josipom Uareviem izdao je 1842. Njemako-ilirski slovar (rjenik). Nadopjevao je 14. i 15. pjevanje Gundulieva Osmana. Smrt Smail-age engia,1845., epsko je djelo koje ima pet pjevanja: Agovanje, Nonik, eta, Hara i Kob. Opisuje dogaaj iz 1840. kad su Crnogorci ubili agu-nasilnika. To je najbolje Mauranievo djelo i najbolje djelo hrvatskoga preporoda. Brourom Hrvati Maarom, 1848., poziva Maare da se zauzmu za ope dobro i jednakost u zajednitvu. PETAR PRERADOVI (1818.1872.) pjesnik je i prevoditelj (Dante, Manzoni, Byron) koji je nakon dugogodinjega vojnog kolovanja gotovo zaboravio materinji jezik. Bio je profesionalni asnik i kasnije general. Poznanstvo s Kukuljeviem urodilo je oduevljenjem za ilirski pokret. Ui hrvatski tako to prevodi Gundulieva Osmana na njemaki. U zadarskoj Zori dalmatinskoj 1843. objavljuje svoju prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Zora puca i prvu pjesniku zbirku Prvenci, 1846. Njegove lirske teme su ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Dre ga prvim hrvatskim refleksivnim pjesnikom. Pjesme: Putnik, Jezik roda moga, Rodu o jeziku, Mrtva ljubav, Ljudsko srce, Pjesnik. MATIJA MAURANI (1817.1881.) autor je putopisa Pogled na Bosnu, 1842. i najmlai brat Ivana Maurania. Putopis je nastao nakon molbe starije brae Ivana i Antuna da ih izvijesti o ivotu u Bosni. ANTUN NEMI (1813.1849.) pjesnik je, putopisac i komediograf. Njegove Putositnice iz 1845. najzrelije su preporodno prozno djelo. Humoristiko-feljtonistikim stilom opisuje svoje putovanje od Ludbrega preko Zagreba do Verone, s domoljubnom tendencijom. Kvas bez kruha ili tko e biti veliki sudac, 1854., prva je preporodna drutvena komedija.

PROTOREALIZAM (ENOINO DOBA)


Traje od 1860. do 1881. Poetkom ezdesetih godina 19. st. ukinut je Bachov neoapsolutizam i pokrenute su stranke: unionistika, vladajua narodnjaka (koju su osnovali nekadanji ilirci Maurani, Kukuljevi i dr.) i pravaka na elu s Antom Stareviem. Godine 1876. stvorena je Austro-Ugarska drava. G. 1868. sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba koju su Hrvati doivjeli kao nasilje protiv kojega su se borili sva do raspada Monarhije 1918. Ivan Maurani je 1871. g. kao ban-puanin doekan s oduevljenjem da bi ga 1881. mladi radikalni prava Ante Kovai otpratio grubom travestijom Smrt babe engikinje. Hrvatska ostaje bez knjievnoga asopisa 1849. prestaju izlaziti Danica i Zora dalmatinska. Tek 1852. Mirko Bogovi pokree asopis Neven u kojemu objavljuje mlada generacija. Pedesetih godina dolo je do smjene generacija. Poetkom ezdesetih dolazi do ozbiljne krize: stari je narataj prestao pisati, novi se tek pojavljuje. Sve veu ulogu ima DRAMA, glumite. Prvi su hrvatski dramatiari tog doba utemeljitelji povijesno-romantiarske tragedije: Kukuljevi,

105

Demeter i Mirko Bogovi. Javlja se i paralelni smjer: zabavna, komino-satirina komedija, te puki igrokaz. Antun Nemi prvi je poznati komediograf. MIRKO BOGOVI (1816.1893.) urednik je Nevena. Njegova poezija nije osobite vanosti. Napisao je tri drame: Frankopan, Stjepan, kralj bosanski i Matija Gubec u kojima su glavni likovi nositelji poruke djela. U relacijama prosjene domoljubne lirike ostaje i lirika Ivana Trnskog i Dragojle Jarnevieve. Epsku poeziju njeguje fra Grgo Marti (deseteraki spjev Osvetnici, s bosanskom tematikom), a blizak mu je fra Ivan Frano Juki. LUKA BOTI (1830.1863.) pie romantine pripovijesti u stihu (Pobratimstvo, Bijedna Mara, Petar Bai), te pripovijest u kojoj zagovara vjersku toleranciju, Dilber-Hasan. Pie modificiranim desetercem. JOSIP FREUDENREICH (1827.1871.), kazalini pisac, glumac i redatelj, pie pravu, uspjenu puku dramu: Graniari ili Zbor na lijevu (1857.), s glazbenim umecima, te puku igru Crna kraljica. Jo prije enoe je shvatio potrebu za kompromisom s umjetnou u elji da se stvori stalna kazalina publika. RIKARD FLIEDER JORGOVANI pjesnik je, feljtonist i plodan pripovjeda. Kao pjesnik je pod enoinim utjecajem s blagom sklonosti prema egzotinom i fantastinom, to posebno dolazi do izraaja u pripovijestima Stella Raiva i Ljubav na odru. Novi knjievni narataj. U novelistici Janka Jurkovia oitovali su se elementi predrealistikog stila. Ve na kraju ezdesetih izdvajaju se prozaici Vilim Korajac i Ivan Perkovac koji je aktualnom socijalnom tematikom utjecao i na samoga enou. FRANJO MARKOVI (1845.1914.) svestrani je pisac, filozof, estetiar, kritiar i znanstvenik. Po svojim pogledima najizrazitiji je hrvatski romantiar. Tei za apsolutnom ljepotom. Zastupnik je formalistike estetike (Razvoj i sustav opene estetike). Ipak na prvo mjesto stavlja etike probleme (drama Benko Bot). Romantinim rekvizitima progovara o aktualnim problemima (povijesne teme s jasnim aluzijama na germanizaciju i maarizaciju), te tako unosi realizam u svoja djela: ep Kohan i Vlasta, idilini ep Dom i svijet, tragedije Karlo Draki i Zvonimir. VATROSLAV JAGI utemeljitelj je slavenske filologije i jedan od osnivaa hrvatske knjievne povijesti. Urednik je asopisa Knjievnik. ADOLFO VEBER TKALEVI bio je jezikoslovac, polemiar, kritiar, pisac udbenika. Pisao je putopise ( Put na Plitvice, Listovi o Italiji, Put u Carigrad) i pripovijesti (Zagrepkinja, Avelina Bakranina ljuvezne sgode i nesgode, Nadala Bakarka). ANTE STAREVI snana je politika linost druge polovice 19. st. Najzanimljiviji je kao publicist: pie satire, govore, lanke i predstavke. Kao pravaki ideolog u predgovoru svojih Pisama Madarolacah zalae se za realizam u knjievnosti. JOSIP EUGEN TOMI pojavio se pjesmama (zbirka Leljinke, 1865.), ali je vaniji kao pripovjeda i dramatiar u osamdesetima. Tada pie romane Zmaj od Bosne, Kapetanova ki, Eminagina ljuba, a najbolje djelo mu je drutveni roman Melita. Dovrio je i enoin roman Kletva. enoina pojava. urnalist, feljtonist, urednik, pripovjeda, romanopisac, dramski pisac, glorifikator Zagreba AUGUST ENOA (1838.1881.) ostavio je u sjeni sve svoje suvremenike. Njegova pojava oznaava potpuni prodor knjievnosti u iroke italake mase kao i stvaranje prvog estetskog knjievnog kanona u hrvatskoj literaturi. Idejno, ali samo verbalno vezao se uz narodnjake (strossmayerovsku junoslavensku koncepciju), ali je svu aktivnost usmjerio problemima ue Hrvatske, osobito Zagreba. Tipian je graanin koji se opire rastuoj malograantini. enoini knjievni pogledi. Svoje misli o knjievnosti iznio je u poznatom programatskom napisu Naa knjievnost, objavljenom 1865. u asopisu Glasonoa. Istie ulogu knjige u djelovanju na na socijalni ivot. Narodni duh treba se uvrijeiti u svim drutvenim segmentima i to jaanjem uloge popularne, poune i zabavne knjievnosti. Hrvatska knjievnost treba biti analitika i tendenciozna, mora djelovati na publiku. enoina koncepcija knjievnog jezika. Meu prvima je oformio jezino-stilski kanon, dosljedno se opredjeljujui za standardni oblik tokavskoga knjievnog jezika. Jezini uzor mu je bio suvremenik, dalmatinski pisac Mihovil Pavlinovi. Velika mu je zasluga to je dotadanja jezina postignua konzekventno primjenjivao u svojim djelima. Oslukujui govor puka, literarno je ostvario gradski tokavski jezini standard. Svoje junake ne individualizira jezino, ve stvara svoj, originalni knjievni jezik dosljedno provodei novotokavski standard. Izravno je utjecao na svoje graansko itateljstvo i njihovu svakodnevnu konverzaciju.

106

enoino znaenje. Ostvario je temelje i postao uzorom, i u tematskom i u jezino-stilskom pogledu, daljnjim tokovima hrvatske knjievnosti sve do kraja 19.stoljea. Naslutio je nove teme i izravno utjecao na veinu hrvatskih realista od Kumiia do Kovaia. enoino doba zavrava smru Augusta enoe 1881. godine. U njegovo se doba ve pojavljuju pomaci prema predrealistikoj prozi i suvremenoj tematici s realistikim motivacijama literarnih junaka. Upravo poetkom osamdesetih godina ostvarene su pretpostavke za dolazak novoga narataja s izrazitijim realistikim tendencijama. AUGUST ENOA (1838.1881.) obiljeio je itavo knjievno razdoblje. Roen je u Zagrebu, studirao u Zagrebu, Beu i Pragu. U Beu ureuje dva asopisa: Glasonoa i Slawische Blatter. U Zagrebu radi u kazalitu kao umjetniki ravnatelj i dramaturg, postaje gradskim biljenikom te gradskim senatorom. Od 1874. urednik je asopisa Vijenac, a od 1877. potpredsjednik Matice hrvatske. Umire od iscrpljenosti u punom stvaralakom naponu. ROMANI. Zlatarovo zlato, 1871., prvi je roman novije hrvatske knjievnosti. To je povijesni roman o Zagrebu 16. stoljea. Dvije su fabule: povijesna (sukob feudalca Stjepka Gregorijanca s graanima Zagreba) i ljubavna (nesretna ljubav Dore Krupieve, keri zlatara Krupia, i Pavla, sina plemia Stjepka Gregorijanca). Spletkari (intriganti) su Grga okolin i samoborska plemkinja Klara Gruberova. Grga otruje Doru, a Pavle pogiba u boju s Turcima. Seljaka buna, 1877., povijesni je roman o seljakoj buni iz 1573. kada je Matija Gubec sa seljacima podignuo bunu protiv susedgradskog feudalca Franje Tahija. Ostali romani: uvaj se senjske ruke, Diogenes i Kletva (nedovrena, nadopunio J. E. Tomi) PRIPOVIJETKE. Prijan Lovro,1873., predstavlja zaetak realistike pripovijetke. Lovro je darovit mladi seljakoga podrijetla kojega slama umala malograanska sredina. Ostale pripovijetke: Barun Ivica, Prosjak Luka, Kanarineva ljubovca, Branka, Mladi gospodin, Vladimir, Turopoljski top, Karanfil s pjesnikova groba. POVJESTICE, epske pjesme sa sadrajem iz narodne predaje ili povijesti (napisao ih je etrdesetak): Propast Venecije, Smrt Petra Svaia, Kugina kua, Postolar i vrag, Prokleta klijet, Kameni svatovi, Fratarska oporuka, Zimzelen i dr. FELJTONI: Zagrebulje, Dopisi iz Praga, Vjeni id u Zagrebu KOMEDIJA: Ljubica

REALIZAM I NATURALIZAM REALIZAM (lat. realis: stvaran)


Realizam je knjievno razdoblje koje traje od 1830. do 1870. g. Nakon romantizma koji istie izdvojena pojedinca, realizam opisuje svakidanju stvarnost, suvremeni drutveni, gospodarski, politiki i kulturni ivot. Likovi su obini ljudi iz svakodnevnoga ivota i iz svih drutvenih slojeva. Prostori su takoer obini: ulice, stanovi, trnice, noni lokali, tavani i podrumi, kazalita, otmjeni saloni. Interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove postupke, ponaanje, psihologiju i svjetonazor. Realistiki junak eli drutveni uspon, uspjeh. Realistiki pisci svijet prikazuju bez uljepavanja, imaju kritiki odnos prema stvarnosti. Naglaavaju SOCIJALNO-MORALNU PROBLEMATIKU. Detaljni opisi ambijenta socijalno i psiholoki karakteriziraju likove koji su najee i uvjetovani srdinom iz koje potjeu i koja ih okruuje. U tenji za istinitim prikazom, pisci unose autentian govor (narjeje, provincijalizmi, argonizmi). Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o ovjeku i drutvu. Vodea filozofska doktrina 19. st. je pozitivizam (vjera u znanost i razum) iji je utemeljitelj Auguste Comte. Dok su romantiari njegovali liriku, realisti se okreu PROZI roman postaje glavnom knjievnom vrstom. Ideju o romanu kao zrcalu stvarnosti izrekao je francuski predrealistiki pisac Stendhal u svojem romanu Crveno i crno (1830.). Realistiki pripovjeda najee je objektivan, iskazan u treem licu i nenazoan u radnji. Fabula slijedi kronoloki red zbivanja, a dogaaji su povezani vrstim uzrono-posljedinim vezama. Motivacija likova odreena je njihovim karakterima i socijalnim okolnostima. Fabula i opis podreeni su stvaranju karaktera koji su u pravilu socijalno motivirani. Najei relistiki postupci: portretiranje (fiziki, socijalni i psiholoki portret), portretiranje s pomou ambijenta, detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje.

107

Realisti su knjievnost pribliili znanosti i uveli analitiku metodu prikazivanja stvarnosti. Realistiki roman U FRANCUSKOJ KNJIEVNOSTI. Poetika francuskog realizma u razvijenijoj fazi zagovara prikazivanje tipinih ljudi u tipinim okolnostima. Balzac u Ljudskoj komediji u 26 knjiga pokuava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost mijeajui romaneskne, dokumentarne i teorijske razine. Romanopisci su istraivai i povjesniari stvarnosti koji za teme svojih djela esto uzimaju istinite dogaaje. Flaubert je ponudio novi tip kritikog realizma, a zbog veoma estetiziranog izraza, smatraju ga i ocem proznog modernizma. Teoretiar realizma bio je C. H. Champfleury (manifest Le Realisme, 1857.) s idealom fotografske tonosti knjievne slike. Glavni su predstavnici francuskoga realizma Henrie Beyle Stendhal, Gustave Flaubert i Honore de Balzac. Realistiki roman U ENGLESKOJ KNJIEVNOSTI. Viktorijansko razdoblje blisko je realistikoj poetici. Iako se ne deklariraju kao realisti, romanopisci Dickens, Thackeray, sestre Bronte i George Eliot ne samo da opisuju i objanjavaju englesku stvarnost ve i prosvjeduju protiv nje, dajui kritiki prikaz socijalnih nepravdi i bijede najniih drutvenih slojeva. Viktorijanska knjievnost kombinira drutvenu satiru i moralistiki pogled na svijet. Glavni su predstavnici engleskoga realizma:Charles Dickens (Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Pickwickova kluba, Veliko iekivanje), William Makepiece Thackeray (Sajam tatine), spisateljica George Eliot (Mlin na rijeci Flosi), Charlote Bronte (Jane Eyre), Emily Bronte (Orkanski visovi), George Meredith (Egoist), Robert Louis Stevenson (Otok s blagom, Neobina zgoda s doktorom Jekyllom i gospodinom Hydeom), Lewis Carol (Alice u zemlji udesa), Joseph Conrad (Lord Jim) i Thomas Hardy (Tessa iz porodice D'Ubervilles). RUSKI REALIZAM nastaje etrdesetih godina 19. st. kad nastupa vrijeme pripovjedne proze. Obino se dijeli u tri faze: rani, razvijeni i visoki realizam. Rani realizam obiljeava postupni razvoj pripovjednih oblika, a u temama se prepoznaju ostaci romantizma. Glavni je predstavnik Nikolaj Vasiljevi Gogolj s novelama Veeri na majuru kod Dikanjke. Gogoljeva pripovijetka Kabanica vaan je datum u povijesti ruskog realizma: pripovjeda podrobno opisuje glavnog junaka i okolinu u kojoj se kree (Dostojevski: Svi smo mi izili ispod Gogoljeve Kabanice!). Srednju ili razvijenu fazu ruskog realizma predstavlja Ivan Sergejevi Turgenjev koji se proslavio zbirkom novela Lovevi zapisi u kojima realistiki socijalnopsiholoki prikaz likova mijea s poetiziranim opisima prirode (poetski realizam). Visoki realizam je vrhunac ruskoga realizma. Glavni su predstavnici romanopisci Fjodor Mihailovi Dostojevski i Lav Nikolajevi Tolstoj. NATURALIZAM (lat. naturalis: prirodan) je nastavak i produetak realistikoga doba. Javlja se ve sedamdesetih godina 19. st., a u veini europskih zemalja prisutan je kao pokret od 1880. do 1900. g. Jo dosljednije nego realizam, duhovne zasade pronalazi u pozitivistikom poimanju znanosti. Posebno mjesto (uz Claudea Bernarda) zauzima francuski teoretiar Hippolyte Taine svojim uenjem da je ovjekovo bie proizvod: naslijea (rase), sredine (miljea) i povijesne situacije (trenutka). Najvaniji teoretiar i pisac naturalizma Emile Zola u raspravi Pisci naturalisti, te u djelu Eksperimentalni roman (1880.) i predgovoru romana Therese Raquin istie da je zadaa naturalistikoga pisca preuzimanje eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti roman je dokument stvarnosti i prikaz ljudske svakodnevnice (romani Germinal i Therese Raquin). I Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim djelima (Medanske veeri) i romanima zastupa naturalistiku koncepciju, ali ipak istie kako knjievnost ne moe prikazati potpunu istinu, ve svaki pisac stvara vlastitu sliku svijeta. Naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najrunije strane ivota (estetika runoe). Naturalistiki pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu izopaenost, zloin, duevnu bolest, nastranost, grubu seksualnost. Za razliku od realista, naturalisti uvode masu kao knjievni lik, tj. masa postaje knjievnim junakom (rudari, radnici u Zolinu Germinalu). Glavni predstavnici naturalizma su: Emile Zola, Guy de Maupassant, te djelomino Henrik Ibsen, August Strindberg i Gerhart Hauptman. VERIZAM (lat. verus: istinit) se javlja u talijanskoj knjievnosti druge pol. 19. st. Srodan je naturalizmu. Glavni je pisac Giovanni Verga koji u romanu Obitelj Malavoglia, 1881., prikazuje propadanje sicilijanske obitelji.

108

HONORE de BALZAC (1799.1850.) francuski romanopisac, pripovjeda i dramatiar, utemeljitelj je socijalnog i kritikog realizma. Njegov ogroman opus ini oko 90 romana, pet drama, niz pripovijesti i novela, u kojima je oivio galeriju od preko 2000 likova. U jedinstvenom ciklusu Ljudska komedija daje zaokruenu sliku francuskog drutva. Dijelovi ciklusa su: Studije iz drutvenoga ivota (u kojima se nalazi glavnina njegova opusa, a podijeljene su prema sredinama i temi na est podskupina ili Prizora, i to na prizore iz privatnog, provincijskog, parikog, politikog, vojnikog i seoskoga ivota), Filozofske studije i Analitike studije. U svim njegovim djelima novac je osnovna pokretaka snaga, a to je najizrazitije u romanima Propale iluzije, Eugenie Grandet, Roak Pons i Otac Goriot, iz 1834. To je roman sloene i dramski koncipirane kompozicije. Sve tri fabularne osnove vezane su uz stanare pansiona Vauquer ona J. J. Goriota, neko bogatog tvorniara i njegovih triju keri, druga Eugenea de Rastignaca, siromanog plemia koji je iz provincije doao na studij, i tajanstvenog Vautrina, nekadanjeg robijaa, koji je vjeto upravljao sudbinama ljudi, a pojavljuje se kao Rastignacov duhovni otac koji ga upoznaje s tajnama uspjeha unutar neumoljivoga poretka. GUSTAVE FLAUBERT (1821.1880.) francuski je pripovjeda i romanopisac. U privatnome ivotu nesretan i ivano bolestan, ivi povueno na obiteljskom imanju u Normandiji. Tei potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograanskoga ivota. Suvremenu tematiku obrauje u romanima: Gospoa Bovary, Sentimentalni odgoj i Jednostavno srce, a povijesni su romani: Salambo i Iskuenje sv. Antuna. Gospoa Bovary, 1857., povijest je ivota mlade ene Emme Bovary koja postaje rtvom vlastitih iluzija stvorenih na sentimentalnim romanima (tzv. bovarizam). Snovi su u neskladu s malograanskim ivotom kojemu se ne moe ili ne eli prilagoditi. Udana je za prostodunog seoskog lijenika Charlesa, udovca koji ne vidi njezino nezadovoljstvo. Povrna je i neodgovorna majka djevojice Upada u dvije strastvene romanse i naputena od obojice svojih ljubavnika (Rodolphea i Leona), pritisnuta dugovima, ubije se na koncu i na alost odanog mua koji je jo uvijek voli. HENRY BEYLE STENDHAL (1783.1842.) francuski je pisac i pripovjeda. Bio je fanatian oboavatelj energije i uspjeha po svaku cijenu, pa tako i Napoleona. Takav je i Julien Sorel, glavni lik u romanu Crveno i crno, koji svojom inteligencijom, a preko crkvenih veza i strastvenih pustolovina s utjecajnim ljubavnicama, kroi samome vrhu, ali nadomak srei gubi kontrolu ne mogavi do kraja odigrati igru velikih i utjecajnih. Osuen je na smrt, ogoren na drutvo koje zatvara vrata sposobnima i siromanima. Drugi Stendhalov znaajan roman je Parmski kartuzijanski samostan. EMILE ZOLA (1840.1902.) francuski je romanopisac, osniva i najznaajniji predstavnik naturalistikog pokreta. Tvorac je tzv. eksperimentalnog romana. Ve u prvom romanu Therese Raquin uvodi znanstvene metode analizirajui razliite temperamente (i rase). Mlada i strastvena Therese u strastvenoj je vezi s Laurentom koji joj pomogne ubiti mua, a kasnije se u braku duboko i krvavo sukobljavaju, do zajednike smrti. Ostali romani: Trbuh Pariza, Jazbina, Nana, Germinal (glavni lik je masa, rudari), ovjek-zvijer. GUY de MAUPASSANT (1850.1893.) francuski je pripovjeda i romanopisac, uz Zolu najznaajniji francuski naturalist. Napisao je nekoliko vrlo dobrih romana (Jedan ivot, Ljubimac), ali je ponajprije poznat kao vrhunski majstor novele. Izvrstan promatra, hladan i objektivan opisiva s pesimistikom vizijom svijeta, stvara likove ijim postupcima upravljaju bioloki i socioloki motivi. Opisuje svijet normandijskih seljaka, pariku sredinu, psiholoko-fantastine i ratne teme. Najpoznatije novele: Kua Tellier, Gospoica Fifi, Lovake pripovijetke, Sestre Rondoli, Uzica, Kiobran, Ogrlica i Na vodi. NIKOLAJ VASILJEVI GOGOLJ (1809.1852.) ruski pripovjeda i komediograf, podrijetlom iz siromane ukrajinske plemike obitelji.Nakon kriza vjerskoga misticizma, umire poremeena uma. Preko folklornih i fantastinih pripovijesti postupno prelazi na realizam u djelima: Mirgorod (s umetnutom pripovijesti iz kozakog ivota Taras Buljba), Nos, Kabanica (realistinofantastina pripovijest, glavni je lik sitni inovnik Akakij Akakijevi), a vrhunskim realizmom daje sliku Rusije u romanu Mrtve due (glavni lik snalaljivi je pustolov i varalica iikov). U najpoznatijoj drami Revizor otro se izruguje ruskoj birokraciji i malograantini.Gogolj oblikuje jednostavnu fabulu, detaljno opisuje likove i sredine, a posebno je sklon groteski i kontrastima (tzv. gogoljevski smijeh kroz suze). Smatra se osnivaem ruskog realizma. IVAN SERGEJEVI TURGENJEV (1818.1883.) ruski je pripovjeda i romanopisac. Kao imuni plemi putuje Europom i prvi je ruski pisac koji se proslavio na Zapadu. U zbirci pripovijedaka Lovevi zapisi toplo opisuje likove seljaka-kmetova koje je susretao kao lovac, a profinjenim poetskim realizmom opisuje rusku prirodu. (Utjecao je na naeg pripovjedaa, plemia

109

K. . Gjalskog kojega su nazivali hrvatskim Turgenjevom).U drutvenim romanima Rudin, Plemiko gnijezdo opisuje tip suvinog ovjeka, dok u romanu Oevi i djeca stvara lik plebejskog intelektualca, nihilista Bazarova koji se sukobljava s plemiima tradicionalistima. Na kraju ravnoduno prihvaa smrtonosnu zarazu kao posljedicu nemara i tueg primitivizma. LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ (1828.1910.) ruski je pripovjeda i dramatiar, potomak stare i bogate plemike obitelji. Ve u mladosti pokazuje interes za moralno-etike probleme (autobiografska trilogija Djetinjstvo, Djeatvo i Mladost). Nakon putovanja Europom, odakle se vratio razoaran gradskom civilizacijom, trajno se nastanjuje na svojem dobru Jasnoj Poljani. Mirno ivi, pedagoki radi na uzdizanju seljaka i stvara svoja najbolja djela, romane Rat i mir i Anu Karenjinu. Ponovo zapada u moralne krize, rjeenje nalazi u patrijarhalnome seljakom ivotu kojemu se i sam odaje i u prvotnome evaneoskom kranstvu. Raskida i s obitelji i s drutvom i s Crkvom te umire na svom posljednjem bijegu, na provincijskoj postaji Astapovo. Likovi iz romana Rat i mir: plemii Andrej Bolkonski, Pjer Bezuhov i njihove velike obitelji, te povijesne linosti Napoleon, Kutuzov i dr. Likovi iz romana Ana Karenjina: Ana Karenjina, njezin suprug visoki inovnik Ivan Karenjin, njezin ljubavnik grof Ivan Vronski, Anin brat Stiv Oblonski i njegova ena Doli te Dolina sestra Kiti i njezin suprug grof Levin (kroz iji lik Tolstoj iznosi svoje ideje braka, drutva i ivota openito). Tema romana je brak i obiteljski ivot. Roman zapoinje poznatom reenicom: Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nain. Roman je vrhunsko djelo ruske i svjetske knjievnosti. Mnogi tumai smatraju ga modernom romanesknom tragedijom. FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI (1821.1881.) ruski je romanopisac i, uz Tolstoja, najvei ruski realist. U mladosti je sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku i bio osuen na smrt, a zatim pomilovan i poslan u Sibir na deset godina (to je opisao u novelama Zapisi iz mrtvog doma). U mladosti je zastupao napredne drutvene poglede i kretao se tragom Gogoljeva realizma (roman Bijedni ljudi), a po povratku s robije ne samo da naputa nego i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo. Mijenjaju se i teme njegovih djela, to su sad moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti, te e mu zanimljiv kriminalni zaplet posluiti samo kao okvir za rasprave o problemu zloina i kazne, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka. Prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe. Njegovi su likovi cinici i buntovnici protiv drutva ili razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane stoje likovi dradih, portvovnih, nesebinih linosti, koje su u ivotu odabrale put ljubavi, patnje i pasivne podlonosti. Glavna su mu djela romani: Ponieni i uvrijeeni, Zloin i kazna, Idiot (likovi: mladi knez Mikin, Nastasja Filipovna, Rogoin, Aglaja) i Braa Karamazovi (posljednje, nedovreno djelo; likovi: Fjodor Kramazov otac, sinovi Dimitrij, Ivan i Aljoa, te nezakoniti sin Smerdljakov, starac Zosima). U najpoznatijem romanu Zloin i kazna razmatra probleme zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde. Siromani petrogradski student Raskoljnikov iz viih ciljeva odluuje ubiti babu lihvaricu ijim bi novcem pomogao sestri i drugima ponienima i uvrijeenima, a nakon ubojstva pratimo, u formi niza unutarnjih monologa, njegovu unutarnju dramu i borbu sa samim sobom. Ostali likovi: Svidrigajlov, isljednik Porfirij, Razumihin, Sonja Marmeladova, sestra Dunja. Snano je djelovao na modernu zapadnoeuropsku prozu 20. st. Majstorskom psiholokom analizom prodro je do ljudske podsvijesti, prvi je prikazao tjeskobu i egzistencijalnu osamljenost modernog ovjeka i opisao tmurno ozraje velegrada. U njemu vide preteu i predstavnici modernoga psiholokog romana toka svijesti, i ekspresionisti, i egzistencijalisti; u nas je djelovao na ekspresioniste (Donadini, Cesarec) i na itav niz drugih pisaca (Kranjevi, Kovai, Krlea, Ujevi, Cesari).

HRVATSKI REALIZAM
Hrvatski realizam traje samo desetak godina otprilike od 1880. do 1890. g. Stvarni poetak realizma kao stilskog razdoblja treba promatrati ve od enoe. Ve poetkom devedesetih godina 19. st. pojavljuju se modernistike tendencije, a najzrelija realistika ostvarenja nastaju na prijelazu stoljea (1899. Novakovi Posljednji Stipanii, Kranjevieve najbolje zbirke 1898. i 1902.). Hrvatski naturalizam svoj vrhunac postie tek poetkom 20. st. (Tucieve, Kosorove i Ogrizovieve drame). Drutvene prilike od osamdesetih godina do kraja stoljea vrlo su zaotrene. To je vrijeme spaavanja nacionalne svijesti, faza daljnjega madariziranja i koloniziranja Hrvatske. Od

110

1883. do 1903. vlada ban Khuen Hedervary. Uz agrarnu krizu, raspadaju se seljake zadruge, seljatvo siromai, a plemstvo sve oitije propada. Na usmjeravanje hrvatske knjievnosti prema realizmu presudnu je ulogu imala Stranka prava s Antom Stareviem na elu. Mladi pravai iz malograanskih i graanskih redova, a osobito radikalni steklii (tako su ih nerijetko nazivali: bijesni) jasno se opredjeljuju za opciju samostalne i neovisne hrvatske drave. Narodnjakim prosvjetiteljskim intencijama suprotstavila se pravaka koncepcija kritiziranja i negiranja svega postojeeg. Poznata je estoka polemika krajem sedamdesetih izmeu narodnjaka enoe i pravakog steklia Ante Kovaia. Pravai su bili najvaniji pisci hrvatskoga realizma: Eugen Kumii, Ante Kovai, neko vrijeme ak i K. . Gjalski. Na netipinost razvoja naega realizma utjecala je injenica da itav taj narataj ulazi u knjievnost jedinstven u oporbi prema knjievnim stavovima (ne i djelima!) Augusta enoe. Kritiki progovaraju o trima krugovima vanih drutvenih problema: nacionalno pitanje, aktualan problem propadanja plemstva i socijalna problematika u odnosu selo-grad. To su tri osnovne teme hrvatske knjievnosti od kraja sedamdesetih pa do devedesetih godina. Knjievni asopisi predstavljaju najnovija djela i zrcale kompleksan knjievni ivot. Glavni list i dalje ostaje Vijenac koji enoa ureuje od 1874. do svoje smrti 1881. Od 1872. ureuje ga prava Fran Folnegovi. Sustavno se prevodi i objavljuje svjetska literatura. Ve 1883. list preuzimaju Vjekoslav Klai i Mile Maravi. Od 1890. do 1896. ureuje ga Josip Pasari, podosta konzervativan i otar prema naturalizmu i verizmu. No, list je objavio ponajbolja djela hrvatskih realista tog vremena. Pravaku Hrvatsku vilu (1882.) ureuje pjesnik August Harambai, a od 1883. Eugen Kumii. Njihovu liniju 1886. nastavlja asopis Balkan. Knjievne vrste i teme. Najvie se razvijaju pripovijetka i roman, zamjetno manje poezija (S. S. Kranjevi), a drama skoro da i nema (Rorauer, Derenin). U poetnoj fazi obrauju se sloeni drutveni problemi, u formi romana. Prikaz je panoramski, likovi su podreeni simbolima ideje, glavni je junak zapravo narod. Osamdesetih godina pisci su tematski usmjereni na nacionalnu i socijalnu problematiku, s uoljivim regionalnim obiljejem. Hrvatsko zagorje: Ante Kovai, Ksaver andor Gjalski; Slavonija: Josip Kozarac; Istra i Hrvatsko primorje: Eugen Kumii, Vjenceslav Novak; Lika: Josip Draenovi, Jure Turi. Svi zapaaju sline ili iste pojave i procese: spaavanje nacionalnog identiteta, poremeeni odnosi meu strankama, odnaroivanje (Gjalski). Druga vana tematska cjelina javlja se osamdesetih i devedesetih godina: gospodarski problemi i odnos selo-grad s deformacijama u psihi pojedinca. Takoer obrauju problematiku propadanja plemstva i to svaki pisac s vlastite staleke pozicije (Vjenceslav Novak, K. . Gjalski). Knjievnopovijesna i stilska obiljeja. U poetku prevladavaju romantiarska obiljeja. Ve sredinom osamdesetih prevladava kritiki realizam: obraun s plemstvom (Novak, Gjalski), nepotedna kritika cijelog drutva (Gjalski, Kovai, Kranjevi, Kumii), esto ironina i satirina. Krajem osamdesetih tematika se suava:pisci prodiru u psihu junaka. Ve i u razdoblju realizma nasluuje se pojava simbolizma (Gjalski). Realizam nije cjelovit po stilskim karakteristikama, ali je potpuno autentian na dva plana: kritiarsko-programatskome i tematskome. U to doba osobito se njeguje i : Kukuljevi, Ivan Maurani, Strossmayer, Starevi, Kumii. Knjievna kritika. Potpuno se profesionalizirala i izrasla u samostalan anr. Svi odreda zastupaju jasan stav o potrebi drutveno-nacionalne angairanosti literature ( koju neki nazivaju oruem ideja). Istaknuti kritiari hrvatskoga realizma su: Janko Ibler, Milivoj repel i Josip Pasari. Nacionalni i drutveni kriterij knjievnosti. Kritiari su unisono isticali drutvenu ulogu knjievnosti, osobito maloga naroda, ali su posve zanemarili esteteske kriterije realistike stilske poetike. Izgradili su dvije koncepcije u shvaanju umjetnike istine: starevievska (pravaka) kritiki se odnositi prema stvarnosti i prikazivati stvaran ivot, te enoinska (narodnjaka) treba isticati moralni aspekt i prikazivati ivot idealno, kakav bi trebao biti s graanskih moralnih stajalita. Koncept realistike i naturalistike knjievnosti. Premda se pravai suprotstavljaju odgojno-prosvjetiteljskom i romantiarskom konceptu i enoinom idealizmu plemenite tendencije, stvarnost ih je znala demantirati: enoa je napisao mnoge realistike stranice, a Kumii je znao zapadati u romantiarske zanose. Eugen Kumii u programatskome lanku O romanu (Hrvatska vila, 1883.) koji je nazvan i naturalistikim manifestom, istie da temelj romana mora biti shvaanje istine Roman koji se zasniva na imaginaciji ne valja(). No spor u

111

borbi za realizam ili protiv njega, tj. protiv naturalizma sveo se na idejno-drutveno shvaanje funkcije knjievnosti, a zapravo malo se govorilo o tome kako bi suvremeni pisac trebao pisati. Pobornici tzv. zdravog realizma (Josip Pasari) kritiziraju radikalnu naturalistiku estetiku rugobe. ANTE KOVAI (1854.1889.) je pripovjeda, feljtonist, polemiar, pjesnik, vatreni prava. Roen u Oplazniku iznad Sutle, kao nadareni mladi sa sela zavrava studij prava u Zagrebu. U borbi sa ivotnim problemima doivljava slom i pomraena uma umire u Stenjevcu kod Zagreba. Objavio je romane Baruniina ljubav, Fikal, U registraturi, te Sabrane pripovijesti, Izabrane pjesme. Pie satirine pjesme: Kameleon, Trbuhu, Velikom patuljku, Pokornome kljusetu, Dvoliniku. Premda tendenciozni, vrlo su uspjeli feljtoni Iz Bombaja i travestija Smrt babe engikinje. U registraturi je roman koji je izlazio u Vijencu, a tiskan tek 1911. g. To je poluautobiografski roman pisan u prvome licu. Ima tri dijela, a tematski opisuje ivotni put i traginu sudbinu Ivice Kimanovia, darovitog i bistrog seljakog djeteta i mladia koji u dodiru s gradskim ivotom doivljava slom iluzija. Nakon toga kao slubenik u registraturi zavrava ivot u njezinu plamenu doivjevi tjelesni i duevni slom. Simbol je raanja moderne hrvatske inteligencije u 19. st. Ostali: Joica Zgubidan, Kanonik, Laura, Mecena, Kumordinar or, Miha, Ferkonja, Justa, Anica. EUGEN KUMII (1850.1904.) je pripovjeda, dramatiar, urednik i politiar. Potjee iz istarske pomorske obitelji. Zavrio je studij povijesti i zemljopisa, ivio u Splitu i Zagrebu, te u Parizu dvije godine. Bio je potpredsjednik Stranke prava, urednik Hrvatske vile i Hrvatske. Bio je i vojnik i sudjelovao u okupaciji Bosne i Hercegovine (Pod pukom, 1889.). Tri skupine njegovih djela: a) naturalistika tematika (moralna izopaenost zagrebake graanske i aristokratske sredine); b) pripovijetke i romani iz istarskoga ivota (idilino prikazuje patrijarhalni ivot, a negativno strance) i c) nacionalno-povijesne teme ( s pravakim programatskim idejama). Pripovijesti: Jelkin bosiljak, Sluaj, Preko mora, Pobijeljeni grobovi. Romani: Olga i Lina, Zaueni svatovi, Gospoa Sabina, Sirota, Urota zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa. Drame: Sestre, Obiteljska tajna, Petar Zrinski. VJENCESLAV NOVAK (1859.1905.) je romanopisac, pripovjeda, kritiar, pjesnik, dramatiar, feljtonist i muzikolog. Roen je u Senju, a radio kao profesor glazbe u Zagrebu. Umro je od tuberkuloze. Kao najplodnijeg pisca hrvatskog realizma zvali su ga hrvatskim Balzacom. U prozi je opisivao sve slojeve hrvatskoga drutva, najee s tragine strane s mnogo suuti za stradanja i patnje. Opisivao je dvije sredine: senjsku i zagrebaku. Pripovijesti: Maca, Klara, Pod Nehajem, Podgorka, Majstor Adam, Dvije pripovijesti, Nezasitnost i Romani: Pavao egota, Nikola Bareti, Posljednji Stipanii, Dva svijeta, Tito Dori, Zapreke. Posljednji Stipanii roman je iz 1899. u kojem prikazuje propadanje ugledne senjske patricijske obitelji Stipani sredinom 19. st. lanovi su autoritarni otac Ante, portvovna majka Valpurga te njihova djeca rastroni i nemoralni sin Juraj i nesretna i dobra ki Lucija. Problematika: propadanje plemstva, patrijarhalan odgoj, rasap obitelji, poloaj ene u drutvu i obitelji, stranaki sukobi, lihvarenje, odnaroivanje, nemoral i karijerizam, siromatvo KSAVER ANDOR GJALSKI (1854.1935.) pripovjeda je, romanopisac, kritiar, feljtonist, politiar. Plemikoga je podrijetla, pravim imenom Ljubomil Babi. U Beu je zavrio pravo, bio je saborski zastupnik i predsjednik Drutva knjievnika. U doba moderne mladi ga prihvaaju kao svojega pisca. U knjievnost ulazi 1884. pripovijetkom Illustrissimus Battorych. Tri su tematska kruga u njegovoj prozi: a) zagorsko-plemenitaki motivi, opisi zagorskih kurija i njihovih osobitih stanovnika (to su njegove najbolje stranice, u stilu turgenjevskog poetskog realizma; nostalgini je pjesnik i slikar Hrvatskoga zagorja) zbirke Pod starim krovovima i Iz varmeinskih dana; b) novele i romani o aktualnim drutvenim, politikim i kulturnim problemima: U noi i Tri pripovijesti bez naslova; c) povijesni romani: Osvit i Za materinsku rije; d) prvi pokuaji psiholokog romana i analize suvremenog intelektualca: Janko Borislavi i Radmilovi; e) niz pripovijedaka s mistinim, okultnim temama: Tajanstvene prie. Pod starim krovovima je novelistika zbirka iz 1886. Opisuje svijet zagorskih plemenitaa, njihove obiaje, stavove, ivot, uspomene, nostalgiju za starim i otpor novomu, prekrasnu zagorsku prirodu. Smjenjuju se pripovjedai, najee u prvom licu. Dva su glavna lika u zbirci: Illustrissimus Battorych i Cintek. U noi je drutveni roman iz 1887. koji opisuje poetak Khuenova doba, stranake sukobe. Glavni likovi su narodnjak ivko Narani i prava Kreimir Kai. JOSIP KOZARAC (1858.1900.) novelist je i romanopisac. Podrijetlom je iz siromane slavonske obitelji. Radio je kao umarski upravitelj i nadumar po Slavoniji, najvie u Vinkovcima, a umro je od tuberkuloze. Pisao je brojne strune radove. Zapoeo je s pjesmama, a proslavio se

bijeda, Iz velegradskog podzemlja, U glib.

112

novelama i romanima. Oduevljen je ljepotama slavonske prirode, snagom zemlje, a ogoren odnosom Slavonaca prema mrtvim kapitalima. Pripovijetke: Tena, Oprava, Tri ljubavi, Slavonska uma; romani: Mrtvi kapitali, Meu svjetlom i tminom. Tena je pripovijetka iz 1894. Kroz sudbinu seoske ljepotice Tene Kozarac prikazuje svoju Slavoniju koju iskoritavaju i unitavaju stranci. Mrtvi kapitali je roman iz 1890. Lik u romanu ekonom Lei istie potrebu da Slavonci ostanu na svojoj zemlji koju treba obraivati, a od zemlje i uma mogu dobro ivjeti. SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1865.1908.) jedan je od najveih hrvatskih pjesnika. Bio je i kritiar i urednik. Roen je u Senju, a umro u Sarajevu. kolovao se u Rimu i Zagrebu, a kao politiki nepoudni prava uiteljevao je diljem Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je zasnovao obitelj, radio kao uitelj, pisao i ureivao knjievni list Nada. Poeo je kao domoljubni pjesnik, pisao i socijalno-satirinu poeziju. Pjevao je o bijedi malih ljudi (Radniku), hrvatskim iseljenicima (Iseljenik), o beskimenjacima (Gospodskom Kastoru). U misaonim pjesmama (Mojsije, Zadnji Adam) trai smisao ivota, razmilja o slobodi, ropstvu, vjeri u ideale, o ovjekovu poloaju u svijetu, a u pjesmama s biblijskim motivima nadahnjuje se i likom Isusa Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!). On je i pjesnik intimnoga nadahnua te pjesnik krajolika, ali i samo naizgled idiline prirode u kojoj veliki prodiru male (Iza sputenijeh trepavica). Njegov je jezik bogat, metaforian i simbolian, slike sugestivne i snane. Stvorio je nov pjesniki govor i uzdigao hrvatsku liriku na europsku razinu.

MODERNIZAM
Zapoinje 1857. g. kada su objavljeni Cvjetovi zla Charlesa Baudelairea. Od sredine 19. st. izrazitije se sukobljavaju stari i mladi, klasini i moderni. Modernisti se nadahnjuju romantiarskim idealima osloboene knjievnosti. Poetika je najjasnije iskazana izrazom l'art pour l'art ili umjetnost radi umjetnosti: umjetnost mora biti slobodna od svih socijalnih i drugih vanjskih funkcija, treba biti posveena sama sebi. PARNASOVCI predstavljaju pjesniki krug oko zbornika Le Parnasse contemporain (prvi put izlazi 1866.): Leconte de Lisle, Theophile Gautier, Jose Maria de Heredia i Sully Prudhome. Tee istoj umjetnosti radi nje same pjesnik treba pisati objektivno, preslikavati objektivnu, hladnu ljepotu, bez isticanja osjeaja, njegovati kult forme (besprijekornost stiha i virtuoznost izraza). Jezik je u sreditu pozornosti. CHARLES BAUDELAIRE ona je epohalna prekretnica u povijesti cjelokupne europske lirike. Utemeljitelj je moderne poezije. Suoava se s novovjekom civilizacijom, relativizira kategorije lijepog. Za njega je poezija prostor ljepote bez granica koji nije rezerviran za dobro i istinito nego se okree poetici zla i estetici runoe. Spajanje ljepote i zla, depersonaliziran pjesniki iskaz, magian jezik, naglaena svijest o formi osobine su modernoga pjesnitva do danas. SIMBOLIZAM se javlja osamdesetih godina 19. st. G. 1886. Moreas objavljuje Manifest simbolizma. Prvak je pjesnik Stephane Mallarme, zagovornik iste poezije, otkriva novih mogunosti izraza, novih simbola. Simbolizam tei spajanju poezije i glazbe.Paul Verlaine trai glazbu prije svega, a Arthur Rimbaud u svojim Samoglasnicima uvodi teoriju obojena sluha. Ostali modernistiki pravci: IMPRESIONIZAM (obilje osjetilnih senzacija i boja, mirisa i zvukova, trenutni prolazni dojmovi-impresije; sinestezija, bogat, iv jezik), SECESIJA (europski umjetniki pokret na prijelazu iz 19. u 20. st., sukob s akademizmom, borba protiv kola uope; minhenska slikarska kola, beka secesija; asimetrinost, biljna dekorativnost) i BEKA MODERNA (otvorena impresionizmu; ideolog je dramatiar i romanopisac Hermann Bahr, najpopularniji dramatiar Arthur Schnitzler, a najsvestraniji pisac Hugo von Hofmanstahl; snano je utjecala na hrvatsku modernu, osobito tzv. beku skupinu).

MODERNISTIKA POEZIJA (parnasovci, Baudelaire, simbolisti)


THEOPHILE GAUTIER (1811.1872.) francuski je pjesnik i pripovjeda, slikar. Pie suzdranu i impersonalnu poeziju, a u predgovoru romana Gospoica Maupin 1835. razvija doktrinu larpurlartizma umjetnost ne smije sluiti nikakvim drutvenim, politikim ili moralnim idejama nego samo ostvarenju ljepote. Najpoznatija lirska zbirka: Emajli i kameje. Antologijska pjesma: Pastel.

113

Charles-Marie LECONTE de LISLE (1818.1894.) francuski je pjesnik, voa i teoretiar parnasovaca. Pokuava pomiriti larpurlartizam i pozitivistiki duh epohe. Postie ideal mramorne ljepote. Pjesme su mu formalno savrene, sa slikama egzotinih krajeva ili davnih civilizacija. Zbirke: Antike pjesme, Barbarske pjesme. Antologijska pjesma: Slonovi. CHARLES BAIDELAIRE (1821.1867.) francuski je pjesnik i kritiar, simbolist i dekadent, dendi, prokleti pjesnik. Proslavio se zbirkom Cvjetovi zla. Cijeloga ivota tei za ljepotom, istoom i idealom, a susree se s bijedom, nagonima i smru, razapet izmeu cvjetova i zla. U poeziju unosi ne samo nove motive (osjetilni uici, scene s parikih ulica, brutalni prizori bijede i morbidne slike smrti i raspadanja) nego i nov pjesniki izraz u kojem se slijevaju boje, mirisi i zvuci (sinestezija). Njegova jedina za ivota izdana zbirka bila je uzrokom to je pjesnik osuen za nemoral, ali je i najznaajniji pjesniki dogaaj 19. st. Pisao je likovne i glazbene kritike, prevodio srodnoga E. A. Poea, napisao Male pjesme u prozi (Spleen Pariza) i ve 1859. stvorio i uporabio rije modernist. Cvjetovi zla, 1857., zbirka je od oko 200 pjesama, uglavnom soneta (70). Podijeljena je na est ciklusa: Spleen i Ideal, Parike slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna, Smrt. Tematski je vezan uz metafiziko pitanje dvojnosti ljudske prirode (dobro i zlo, Bog i Sotona, ljubav i grijeh, ljepota i runoa itd.) te uz pokuaj da izbjegne splinu (engl. spleen: tuga, jad, dosada, sumornost) i dosegne ideal. Antologijske pjesme: Opajajte se, Albatros, Suglasja, Stranac, Jesenska pjesma, Radosni PAUL VERLAINE (1844.1896.) francuski je pjesnik i jedan od pokretaa simbolizma. Nesretnoga bohemskoga ivota, rastrzan krizama i fatalnim prijateljstvom s Rimbaudom, pie poeziju punu muzikalnosti, suptilnosti i sugestivnosti. Glavne stilske oznake: nedoreenost misli, sugestivnost izraza, muzika stiha. Zbirke: Romance bez rijei, Razboritost, Neko i sad. Njegovu pjesmu Art poetique mladi su simbolisti prihvatili kao svoj manifest. Pjesme: Jesenja pjesma, Sentimentalni razgovor, Zaboravljeni napjevi, Jecaj ARTHUR RIMBAUD (1854.1891.) francuski je pjesnik, pretea simbolizma i nadrealizma. Prerano sazrio i udesno nadaren, pjesniku je slavu stekao u 17. godini svojom poemom Pijani brod, a u dvadesetoj naputa umjetnost, Francusku i putuje Europom i Afrikom. Vraa se 1891. teko bolestan i ubrzo umire. Objavio je i pjesniku autobiografiju Sezona u paklu, 1873., a zbirku poetskih fragmenata u prozi i slobodnom stihu Iluminacije izdao je 1886. Verlaine bez njegova znanja. U poeziji traga za novim svjetovima, negirajui vrijednost razuma. Svoja osjetila svjesno dovodi u stanje rastrojenosti i dopire do dubina podsvijesti. Pronalazi nove mogunosti jezika i izraza (boju samoglasnika!). Pjesme: Samoglasnici, Alkemija slova, Marina, Pijani brod STEPHANE MALLARME (1842.1898.) francuski je pjesnik i knjievni teoretiar, jedan od najistaknutijih simbolista. U poetku, pod utjecajem Parnasa, Baudelairea i Poea, nastoji ostvariti istu poeziju koja bi doprla do iste ideje. Rijeima, simbolima i glazbenim efektima doarava neizrecivo. Alkemijom rijei sugerira apsolutnu ideju u kojoj sadraj i zvuk imaju istu vrijednost. Snano je utjecao na simboliste i na hermetinu poeziju 20. st. Najbolje djelo: poema Faunovo poslijepodne; najavangardnije: Bacanje kocki nikad nee ukinuti sluaj. Pjesme: Azur, Lahor s mora

mrtvac

MODERNISTIKA DRAMA
Ve je potkraj 19. st. ponudila dva modernistika rukopisa: simbolistiku varijantu graanske drame u djelima Ibsena i ehova. HENRIK IBSEN (1828.1906.) najvei je norveki dramatiar. Velik dio ivota proveo je u inozemstvu (skoro trideset godina) gdje je napisao svoja najbolja djela. Prva faza je izrazito romantina: drame u stihovima, teme iz nacionalne povijesti, jake linosti s povijesnom misijom. U prijelaznoj fazi reagira na norveke prilike i pribliava se tzv. drami ideja (Brand, Peer Gynt). U drugoj fazi koja predstavlja vrhunac europskog realistikog teatra prelazi na prozni izraz i suvremenu tematiku. Otro kritizira malograantinu i lani moral, junaci se suprotstavljaju drutvenim konvencijama, a osobito se zanima za probleme braka i drutveni poloaj ene: Stupovi drutva, Lutkina kua ili Nora, Sablasti, Neprijatelj naroda i dr. U treoj fazi, u posljednjim dramama, ponire u psihu svojih junaka, unosi lirska raspoloenja i sve se vie pribliava simbolizmu: Divlja patka, Rosmersholm, ena s mora, Hedda Gabler, Graditelj Solness i dr. Nora (Lutkina kua) je drama koja predstavlja prekretnicu u razvoju europske realistike dramaturgije. Radnja sva tri ina odvija se u istoj sobi u kojoj pratimo rastui sukob mlade ene i majke Nore i njezina mua Torvalda Helmera. Iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u

114

misleu samostalnu osobu koja na kraju naputa obitelj da bi nala sebe i izgradila se kao ljudsko bie. Djelo nosi feministiku ideju, ali finim psihologiziranjem nadrasta okvire drutveno angairane drame. ANTON PAVLOVI EHOV (1860.1904.) ruski je pripovjeda i dramatiar. Po zanimanju je bio lijenik. Zapoinje odlinim kratkim humoreskama da bi se u novelama i pripovijestima njegov tuan humor pretvorio u rezignaciju i oaj. Svojim opusom zakljuuje plodno razdoblje ruskoga realizma, ali se pribliava impresionizmu i simbolizmu i zapoinje novu epohu. U djela unosi mnogo nedoreenosti, lirskih raspoloenja, atmosfere i simbolike. Smatraju ga (uz Maupassanta) najveim europskim novelistom, a dramama je snano utjecao i jo utjee na svjetsko kazalite. ehovljeve slike ivota su obine, svakodnevne, nema neobinosti i iznenaenja, ivot jednostavno tee, ali je ispunjen pritajenim nadama i matanjima koja se nikad ne ostvaruju. Nema tradicionalnog zapleta i raspleta, radnje, junaka i strasti prevladavaju lirska raspoloenja i profinjena, sugestivna atmosfera. Drame: Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik Tri sestre je drama u tri ina o trima sestrama, Olgi, Mai i Irini, kerima pokojnoga generala Prozorova. S nesposobnim bratom Andrejem (i kasnije s njegovom beskrupuloznom enom Natalijom) i nizom prijatelja asnika, koji ih svakodnevno posjeuju u obiteljskom domu, ive u provincijskom garnizonskom gradiu. Mataju o promjenama i ive u sanjarenjima o odlasku, povratku u rodnu Moskvu. Taj cilj sve je udaljeniji, njihova enja za sreom koja je negdje drugdje pretvara se u pesimizam i rezignaciju. Radnja se neprimjetno protee na etiri godine.

HRVATSKA MODERNA
Slijedi nakon realizma u razdoblju od 1892. do 1916. odnosno izmeu 1895. i 1914. Javlja se nekoliko knjievnih narataja. Prijelaz stoljea oznaila je borba uzmeu starih (tradicionalista) i mladih (modernista). Mladi ulaze u javni ivot 1895. kad su u znak prosvjeda protiv maarizacije na Jelaievu trgu spalili maarsku zastavu. Protjerani su sa Zagrebakog sveuilita te nastavljaju studij u Beu i Pragu gdje su upoznali nove umjetnike i filozofska struje. Stvorene su dvije skupine mladih pisaca: praka i beka. Praka skupina okuplja se oko ideologa kritiara Milana aria i asopisa Hrvatska misao (pokrenut u Pragu 1897.). Njihov program predstavlja ariev lanak Hrvatska knjievnost. Beko-zagrebaku skupinu predvode urednici asopisa Mladost (1898.) Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi. Mladi narataj pokree jo niz asopisa od kojih je najvaniji Suvremenik. Moderna osobito njeguje lirsko pjesnitvo. Najzastupljenija je pejzana poezija, poezija ugoaja, poezija slika simbola (Mato, Vidri, Nazor, Galovi, Domjani). Intimnu ljubavnu liriku stvaraju Begovi, Mato, Vidri, domoljubnu Mato i Nazor, socijalnu i socijalno-satirinu Mato, Vidri i Domjani. Stvoren je i nov jezik: jezik osjeaja, boja, zvukova, ugoaja, povijesti, kolokvijalni jezik. Oivljava dijalektalno pjesnitvo: akavsku liriku pie Nazor, a kajkavsku Mato, Domjani i Galovi. Proza je u znaku novele i pripovijetke. Najpoznatiji su novelisti: Mato, Leskovar, imunovi, Begovi, Cihlar Nehajev, Ivan Kozarac, Franjo Horvat Ki, Janko Poli Kamov. Realistiko-impresionistiku prozu pie Dinko imunovi, moderni tip novele stvaraju Mato (simboliku, lirsku prozu) i J. Poli Kamov (defabulativnu prozu s unutarnjim monologom). Seosku novelu stvaraju imunovi, Kozarac, Horvat Ki. Gradske novele kozmopolitskih motiva piu Mato, Nehajev, Kamov. Roman hrvatske moderne predstavljaju Cihlar Nehajev (Bijeg, Vuci), imunovi (Porodica Vini, Tuinac), Milan Begovi (Giga Barieva i njenih sedam prosaca). Zastupljeni su socijalno-psiholoki i povijesni roman. Dramsko stvaralatvo obiljeava ime Ive Vojnovia (koji spada u realistiku, modernistiku i meuratnu knjievnost), a istiu se jo Josip Kosor (Poar strasti), Sran Tuci (Povratak), Milan Begovi, Milan Ogrizovi, Fran Galovi i dr. Pored naturalistike drame (Kosor, Tuci) razvija se i socijalno-psiholoka i socijalna drama. Knjievna kritika: Milan Marjanovi, Milutin Cihlar Nehajev, Antun Gustav Mato, Branimir Livadi, Milan ari i dr.

115

Janko Leskovar (1861.1944.) je pripovjeda, po zanimanju uitelj i kolski nadzornik. Njegova novela Misao na vjenost (Vijenac, 1891.) vaan je datum u hrvatskoj knjievnosti poetak moderne. On je prvi modernist, pisac psiholoke proze. Svi njegovi likovi imaju tragine sudbine, propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti. Takav je i seoski uitelj uro Marti, glavni lik novele Misao na vjenost, slab i zamiljen, drugaiji od zdravih seljaka, muen teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je napustio. Nagriza ga misao na vjenost (pitanje grijeha i osvete) i na kraju poludi. Romani i novele: Propali dvori, Sjene ljubavi, Kraljica zemlje, Poslije nesree. ANTUN GUSTAV MATO (1873.1914.) je istaknuti hrvatski pjesnik, pripovjeda, kritiar i esejist, putopisac. Roen je u Tovarniku u Srijemu, uio violonelo, studirao veterinu, dezertirao iz vojske. ivio je u Beogradu, enevi i Parizu, izbivao iz Hrvatske punih 14 godina, a onda se vratio u Zagreb gdje je i umro. Simbol je hrvatske moderne, kljuna i najvanija knjievna pojava. Tvorac je novih tema, novoga stila, novih ideja. anrove doivljava sinestetiki, kao kritiar je impresionist, a pejsa izdvaja kao samostalnu temu. Poezija. Zbirka Pjesme objavljena je postumno 1923. Mato pie ljubavne, pejsane i domoljubne pjesme, epigrame i poeme. Uzor mu je Baudelaire. Stvara nov izraz: strog oblik, konkretno sonet, muzikalnost stiha, sinestezija, profinjen ritam. Motivi ljubavi i smrti , rodoljubna i satirina poezija stalni su izraz Matoevih intimnih preokupacija. Glavni simbol njegove umjetnosti je cvijet. Oznaava neizrecivo, nedohvatno i lijepo. Mato je uz Kranjevia prvi na pjesnik koji je skladno povezao naglaeni nacionalni osjeaj s kozmopolitskim, ljudskim i osobnim. Pjesme: Utjeha kose, 1909., Gnijezdo bez sokola, Notturno, Jesenje vee, Srodnost Proza. U zbirkama novela Iverje, Novo iverje, Umorne prie obrauje nacionalne teme (Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.), kozmopolitske teme s neobinim likovima (Cvijet s raskra, Camao, Mi, Balkon, Iglasto eljade i dr.). Jedan je od najboljih hrvatskih putopisaca (Oko Lobora), slui se impresionistiko-asocijativnom metodom. Krajolik poistovjeuje s unutarnjim pejsaem, s duevnim stanjem, karakterom, naravi. Tvorac je hrvatske impresionistike i stilistike kritike. IVO VOJNOVI (1857.1929.) pripovjeda je i dramski pisac. Dubrovanin plemenitakoga podrijetla, pravnik, sudac, profesionalni knjievnik. ivio je u Zagrebu, Parizu, Beogradu, Dubrovniku. Pripovijesti: Perom i olovkom, Ksanta, Geranium. Drame: Psyhe, Ekvinocij, Dubrovaka trilogija, Gospoa sa suncokretom, Makerate ispod kuplja. Vrhunac njegova stvaralatva predstavlja dramska Dubrovaka trilogija u kojoj sentimentalo-lirski slika dramatino 19. stoljee kad dubrovako plemstvo neumitno i nepovratno nestaje. Tri su jednoinke: Allons enfants (1806. je godina, Francuzi ulaze u grad, naslov je poetni stih francuske himne Marseljeze i znai bojni pokli Idemo, djeco; Dubrovanin Orsat Veliki nagovara plemie da se ne predaju, ali su oni nesloni i nemoni; njegova Dea odustaje od braka i budunosti); Suton (1832., plemkinja majka Mare Benea sa svojim trima kerima Made, Ore i Pavle ivi u iluzijama o prolosti svoje obitelji, u ponosnom siromatvu, a najmlaa ki Pavle rtvuje osobnu sreu i ljubav pomorskoga kapetana, puanina Luje Lasia); Na taraci (1900., novo je doba nove obijesne gospode koja se zabavlja na sunanoj terasi; plemenita gospar Luka ne eli priznati oinstvo nezakonitom sinu Vuku /on ne sazna da mu je sin/ zbog njegova ignorantska odnosa prema palai, traei u njemu plavu krv). Vojnovi suptilno, s brojnim lirskim didaskalijama, slika kako se drutvena drama u pravilu pretvara u duboku osobnu i intimnu tragediju. Likovi plemia tvrdoglavo, svjesno ili nesvjesno, odbijaju ljubav, brak, oinstvo, budunost koju ne vide i u kojoj ne ele ivjeti kao robovi. DINKO IMUNOVI (1873.1933.) pripovjeda je i romanopisac podrijetlom iz Dalmatinske zagore gdje je i uiteljevao niz godina. ivio je i u Splitu i na kraju u Zagrebu. Osnovne teme su mu ljubav i smrt. Njegovi su junaci introvertirani i pasivni, slini Leskovarovima, u beutnoj prirodi i drutvenoj sredini osjeaju samo tugu, tjeskobu i traumatian doivljaj ivota: Salko iz Alkara, Rudica, Boja Muljika. Pripovijetke: Mrkodol, Alkar, Duga, Muljika, Rudica. Romani: Tuinac, erdan, Porodica Vini: Ostalo: S Krke i Cetine, Mladi dani, Mladost. FRAN GALOVI (1887.1914.) pjesnik je, prozaist, dramski pisac. Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, a poginuo je u prvim danima rata. Pisao je tokavsku poeziju, ali se proslavio kajkavskim stihovima u nedovrenom ciklusu Z mojih bregov. Komponiran je kao 4 godinja doba, opisuje rodnu Podravinu, a ton je elegian, pun zlih slutnja smrti. Pjesme: Crn-bel, Childe Harold, Jesenski vetar. Proza: Zaarano ogledalo, Ispovijed. Drame: Tamara, Grijeh, Mors regni, Pred smrt, Mati i dr.

116

DRAGUTIN DOMJANI (1875.1933.) bio je pjesnik i ugledan graanin: doktor prava, vijenik, predsjednik Matice hrvatske i zagrebakog PEN kluba. Poeo je kao tokavski pjesnik, ali je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Zbirke: Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragome kraju. Umoran od ivota, pesimist koji tei za vjenom ljepotom, osjea prijezir prema banalnostima i bjei u fantastian svijet baroknih dvoraca i porculanskih figurica. Pjesme: Otmjena dosada, Kaj, Bele roe, Megle i dr. VLADIMIR VIDRI (1875.1909.) lirski je pjesnik i uz Matoa najvee pjesniko ime hrvatske moderne. Studirao je pravo u Pragu, Zagrebu i Grazu. Sa S. Radiem nosio je sveuilinu zastavu na elu studentske povorke 1895. Objavio je samo jednu zbirku s trideset pjesama Pjesme, 1907. (od ukupno etrdesetak napisanih). Prva pjesma u zbirci je "Oblak" (njegov credo). Stvorio je samosvojan svijet u irokom rasponu motiva: intimne pjesme, pjesme sa staroklasinim motivima, socijalne, refleksivne, pejsane. Jednostavnim jezikom slika boje u krajoliku, pjesnik je koloristikoga sklada i palete koja je i odsjaj njegove due. Pjesme: Pomona, Pejza I., Pejza II., Dva levita, Gonzaga, Adieu. VLADIMIR NAZOR (1876.1949.) pjesnik je, pripovjeda, romanopisac, feljtonist, esejist, putopisac. Rodom je s otoka Braa, kolovao se u Splitu, Grazu i Zagrebu, a kao profesor slubovao u Zadru, Pazinu, Kopru i Zagrebu, gdje je i umro. Stvarao je preko pedeset godina i stvorio ogroman opus. Nije pripadao ni jednoj knjievnoj skupini. Bio je prvi predsjednik hrvatske vlade ZAVNOH-a. Poezija: Slavenske legende, Pjesma naroda hrvatskoga, ivana, Knjiga o kraljevima hrvatskijem, Lirika, Nove pjesme, Hrvatski kraljevi (u zbirci su pjesme: Zvonimirova laa, Dolazak, Galiotova pesan, Kraljevo oranje, To davno bijae i dr.), Intima, Pjesni ljuvene, Medvjed Brundo, Utva zlatokrila, Pjesme o etiri arhanela, Deseterci, Hrvatske pjesme Pripovijetke i romani: Krvava koulja, Krvavi dani, Istarske prie, Tri prie za djecu, Prie iz djetinjstva, Prie s ostrva, grada i planine, Bokarina, arko, Pastir Loda, zagrebake novele itd Pisao je i lanke i eseje, putopise, dnevniku prozu (Dnevnik s partizanima). Bio je i dijalektalni pjesnik: Seh du dan, Galiotova pesan i dr.

partizanke

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.1931.) je pripovjeda, romanopisac, kritiar i esejist, erudit. Bogata opusa, pripada samom vrhu epohe , osobito svojim esejima, kritikama i najboljim romanom hrvatske moderne, Bijeg, iz 1909. Drame: Prijelom, Svjeica, ivot, Spasitelj. Pripovijetke: Veliki grad, Zeleno more, Godiva, Iz neznanog kraja. Romani: Bijeg, Vuci. Fabulu romana Bijeg ini tragina sudbina mladoga i perspektivnog ure Andrijaevia koji postaje rtvom malograanske sredine. Meu prvima Nehajev uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa. Roman Vuci obrauje povijesnu temu (Frankopani u 16. st.). MILAN BEGOVI (1876.1948.) dramski je pisac, pjesnik i romanopisac. Roen je u Vrlici, bio je slavist i romanist. Radio je kao profesor u Zadru i Splitu, te kao dramaturg i redatelj u Hamburgu. Bio je ravnatelj drame u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu, a do smrti je ivio u svojem dvorcu kod Zeline. Zbirka pjesama Knjiga Boccadoro iz 1900. (uz Nazorove Slavenske legende) oznaava pjesniki poetak hrvatske moderne. Predstavio sekao pjesnik erotskih motiva i hedonistikih shvaanja, ali je ipak ponajprije pisac drama. Najvie se bavi ljubavnim i branim temama. Drame: Gospoa Walevska, Stana, Svadbeni let, Boji ovjek, Pustolov pred vratima, Hrvatski Diogene, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Bez treega. Od romana mu je najpoznatiji Giga Barieva i njezinih sedam prosaca koji je dramatiziran pod naslovom Bez treega. Od novela je najpoznatija Dva bijela hljeba. Drama Bez treega obrauje tragian sukob izmeu Gige Barieve i njezina supruga Marka koji se nakon osam godina ruskog zarobljenitva vraa kui i ljubomornim sumnjama mui Gigu koja ga na kraju ubija. IVAN KOZARAC (1885.1910.) je pjesnik i pripovjeda. U novelama prikazuje propadanje slavonskog sela, lijenost, rasipnost, nemoral. Uz neke naturalistike stranice (Slavonska krv), vrhunac je njegova opusa psiholoki roman uka Begovi iz 1911. Prikazuje slavonsku stvarnost krajem 19. st. uka je simbol zle krvi koja rastae plemeniti narodni organizam: bear, raspikua, ubojica oca ime koji se nakon povratka iz zatvora pokuava popraviti, ali sve dublje propada do konanoga sloma.

117

JANKO POLI KAMOV (1886.1910.) najradikalniji je umjetnik svojega doba, nemirna, sloena i proturjena osoba. Pjesnik je, pripovjeda, dramski pisac i esejist. Roen je na Suaku (Rijeka), a nakon lutanja umire u 24. godini u Barceloni. Buntovnik i ruitelj svih svetinja, neobino moderan pjesnik, stekao je priznanja tek mnogo godina po smrti: danas ga dre preteom europske avangarde, ekspresionizma pa i egzistencijalizma. Njegovo je djelo krik pobune protiv malograanskih norma i drutvenoga licemjerja, a deklarirao se kao zagovornik psovke, pobune, krika i bijesa. Zbirke poezije: Itipana hartija, Psovka. Pjesma nad pjesmama je anarhistika apologija slobodi strasti, bludu, nezakonitoj ljubavi, hvalospjev prevratu i preljubu i osuda licemjernih drutvenih konvencija (Njihova je dua prazna) Drame: Tragedija mozgova, Na roenoj grudi, Samostanske drame Roman Isuena kaljua napisan je 1907., a objavljen tek 1957. i od suvremenih kritiara uvrten meu deset najboljih hrvatskih romana.

MODERNA KNJIEVNOST 20. st.


AVANGARDA
Oko 1910. godine pojavljuju se novi umjetniki smjerovi i pokreti. Zajedniko im je nezadovoljstvo tradicionalnim stvaralatvom, te reagiranje na novu atmosferu i nov duh koji je zavladao uoi I. svjetskog rata: ubrzana industrijalizacija, urbanizacija, nevjerojatan razvoj tehnikih znanosti. ovjek se sve vie automatizira i mehanizira, osjea se ugroenim kao ljudsko, humano bie. Javlja se osjeaj opeg kaosa i nemoi te nihilizma, psihoze straha pred sveopim unitenjem. To rezultira pojavom bunta, krika protiv svih graanskih shvaanja ivota i umjetnosti. Moderna knjievnost predstavlja pravi potres u povijesti kulture. Novi postupci i naini stvaralakog istraivanja javljaju se u svim oblicima drutvenog ivota. Otkrivena je radioaktivnost, odrana prva filmska predstava, izumljen zrakoplov, postavljena teorija relativnosti, otpoeo veliki rat. U tim desetljeima javlja se apstraktno slikarstvo, atonalna glazba, Wirginia je Woolf nakon londonske izlobe impresionista napisala da se u prosincu 1910. ili oko njega ljudska narav promijenila. PRETEE (ishodita moderniteta). Neka su zbivanja u drugoj polovici 19. stoljea najavila modernistiku promjenu: pjesnitvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda, drame Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i Alfreda Jarryja, proza Henryja Jamesa i Fjodora M. Dostojevskog. U ishodita moderniteta svakako treba ubrojiti i filozofske misli Friedricha Nietzschea i Henryja Bergsona, psihologiju Williama Jamesa i psihoanalizu Sigmunda Freuda. AVANGARDA. Unutar moderne knjievnosti javlja se mnotvo smjerova i strujanja, posebice u poeziji i drami: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imaizam, vorticizam (lat. vortex: vrtlog, vihor; engleski kubofuturizam, uoi 1. svjetskog rata), akmeizam (gr. akme: vrh; ruska struja bliska larpurlartizmu; saetost, perfekcionizam) Zajednika obiljeja modernistikih strujanja: - osporavanje postojeih oblika knjievnoga stvaranja, - antiesteticizam, - depersonalizacija umjetnosti, - dehijerhizacija anrovskoga sustava, - stapanje razliitih knjievnih vrsta i uvoenje novih, - stvaranje fragmentarnih tekstova otvorene strukture, - razbijanje sintakse dotadanjega pjesnikog izraza, - proimanje razliitih umjetnosti. Kaos i bitno postaju osnovnom tematskom preokupacijom nove generacije. Njihov nastup obiljeen je bunim manifestima (proglasima).

118

FUTURIZAM (lat. futurus: budui) se pojavio u talijanskoj i ruskoj knjievnosti. (Prvi) Futuristiki manifest objavio je Talijan Filippo Tommaso Marinetti 1909. g. U njemu najavljuje prekid sa svakom tradicijom i zahtijeva umjetnost koja bi bila prilagoena duhu tehnike civilizacije. U Tehnikom manifestu futuristike knjievnosti iz 1910. pokuava osloboditi jezik od uobiajenih spona sintakse i interpunkcije i stvaranjem nove orkestracije boja, zvukova i umova. Futuristi prije svega veliaju energiju, brzinu, industrijsku, tehniku civilizaciju. Slave nacionalnu snagu i rat, oboavaju dinamiku suvremenog ivota, ushieni su i bezobzirni. Kljuni futuristiki postupci su: uvoenje gradske tematike, razbijanje tradicionalne strukture stiha, slobodan stih, odbacivanje glagola jer usporavaju poruke, zanemarivanje pravopisa, uvoenje nepoetinih rijei (vulgarizmi, gradski argon). Ruski futuristi takoer ele stvoriti umjetnost nove, tehnike civilizacije. S jedne strane naginju barbarizaciji umjetnosti (Velimir Hljebnikov i Viktor Kruonih), a s druge ih pobuna zbliuje s idejom drutvenog prevrata revolucije (Vladimir Majakovski). Najvaniji ruski futurist i jedan od njegovih zaetnika je Vladimir Majakovski. Godine 1912. objavio je manifest Pljuska drutvenom ukusu, a u poeziju uvodi urbane teme, razbija njenu strukturu, esto se slui vulgarizmima i modernim, gradskim argonom. EKSPRESIONIZAM je izrazito urbana knjievna pojava usmjerena protiv bilo kakva knjievnog oponaanja stvarnosti. Javlja se u Austriji i Njemakoj od 1910. do 1924. Ekspresionisti dre da se umjetnost mora u potpunosti okrenuti prema unutranjosti. Samo tako moe razabrati kako se subjektivna stvarnost uope moe izraziti. Obiljeja izraza: razbijanje logikog reda miljenja i govora, krajnje saete reenice, jaki zvuni efekti, metaforika i hiperbole. Tematski motivi: grad, smrt, rat, bolest, raspadanje, strah, KRIK i pobuna. Teme: od kozmikih i mistikih do drutvenih i politikih. Ekspresionisti: Gottfried Benn, Georg Trakl, Franz Werfl, Ernst Stadler, Georg Heym DADAIZAM nastaje 1916. u Zurichu. Proklamiran je u asopisu Cabaret Voltaire. Idejni mu je zaetnik Tristan Tzara koji 1918. i 1920. objavljuje dadaistike manifeste. Naziv dada navodno potjee od djejeg tepanja. Cilj: doi do jezgre autentine prirode. Dadaisti: Tristan Tzara, Hans Arp, Hugo Ball, Richard Huelsenbeck Obiljeja: glasovno pjesnitvo s onu stranu razuma, glazba umova, montaa fragmenata, negiranje tradicije, slobodan izbor sadraja, kombinacija motiva koji se ne mogu smisleno povezati, razmetljiv nered kao naelo kompozicije (kreativni kaos) NADREALIZAM se javlja u Francuskoj dvadesetih godina 20. st. i djelomice se nastavlja na dadaistiku pobunu. Nadrealisti trae viu, skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma nastoje izraziti iracionalno, podsvjesno, halucinantno. Nastoje povezati stvarnost i san u jednu novu realnost (nadrealnost). Postupak: stanja bliska snu oblikuju automatskim pisanjem i nizanjem asocijacija. Nadrealisti: Andre Breton (idejni zaetnik i autor dvaju manifesta iz 1924. i 1930.), Paul Eluard, Luis Aragon (bliski su im Federico Garcia Lorca i slikar Salvador Dali). KUBIZAM (lat. cubus: kocka) je umjetniki pokret posebice u slikarstvu s poetka 20. st., a stvarnost pokuava likovno izraziti geometrijskim oblicima (Pablo Picasso). Blizak im je francuski pjesnik Guillaume Apollinaire koji povezuje klasino sa suvremenim, uzvieno sa svagdanjim, a posebno inovira grafiki izgled pjesme (lirski ideogrami pjesme/slike). Predstavnik je kubofuturizma i pretea nadrealizma. IMAIZAM (engl., franc. image: slika) se kao knjievni pokret javlja 1912. u Engleskoj. Utemeljitelj mu je Ezra Loomis Pound. Za imaiste umjetnost je katalog slika, a na itatelje nastoje utjecati bojom i ritmom. Ruski imaizam: Sergej Jesenjin.

119

MODERNO PJESNITVO
Obuhvaa razliita strujanja i razliite skupne ili pojedinane pjesnike postupke koji se najee oblikuju: a) kao pjesme nadahnute modernom tehnikom i ostvarene govorom ulice ili uporabom jezika s onu stranu razuma, nerazumljiva izraza svedena na zvuk; b) kao osobita lirska potraga za neposrednim, istinskim ivotom uz motive grada i mune ratne stvarnosti; c) kao tekstovi tamnih raspoloenja, melankolije i umora od ivota, prepuni sloenih simbola i skrivena znaenja. Stoga su mjerilo vrijednosti ponajee individualni, autorski opusi ili vane zbirke. Glavni su predstavnici moderne poezije: Paul Valery, Rainer Maria Rilke, Thomas Stearns Eliot, Fernando Pessoa, Paul Eluard, Sergej Jesenjin, Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda. SERGEJ JESENJIN (1895.1925.) ruski je pjesnik. U mladosti dolazi iz patrijarhalnog sela u grad, osvaja javnost svjeinom i snagom svojega talenta, postaje voom ruskih imaista. Sve vie ezne za zaviajem, prezire grad koji ga je unitio i uinio bohemom, odaje se alkoholu i ubija se. Tematski je vezan uz djetinjstvo, seosku idilu, osjeaj samoe u velegradu. Pjesme su mu jednostavne i armantne, stih melodiozan, izraz bogat metaforama. Svojim je pesimizmom i traginim bohemskim ivotom postao kultnom figurom ruske mladei (jesenjintina). Pjesme: Pismo majci, Dovienja, dragi, dovienja, Pjesma o kuji, Zelena frizura i dr. FEDERICO GARCIA LORCA (1989.1936.) panjolski je pjesnik, najvei u novijoj panjolskoj knjievnosti, te dramatiar i redatelj. Svestrano se bavio raznim umjetnostima (poezijom, glazbom, slikarstvom), a posljednjih se godina ivota intenzivno posvetio kazalitu (glumac, redatelj, scenograf). Kao naprednoga pjesnika, muki su ga ubili frankisti na samom poetku panjolskoga graanskog rata. Osnovna je tema Lorkine poezije smrt. Roen u Granadi, itavoga ivota ostaje vezan za Andaluziju i njezin folklor koji spaja s modernistikim postupcima (osobito nadrealizmom) i panjolskom knjievnom tradicijom. Zbirke poezije: Knjiga pjesama, Pjesme, Ciganski romancero, Tualjka za Ignacijem

Sanchez Mejiasom, Pjesnik u New Yorku Pjesme: Oprotaj, Konjikova pjesma, Romanca mjesearka, Shematini nokturno Napisao je i niz dramskih djela u kojima se lirizam ispreplie s farsom (Ljubav don Perlimpina) i dramske tragedije (Krvava svadba, Dom Bernarde Albe).

PABLO NERUDA (1904.1973.) hispanoameriki je pjesnik rodom iz ilea. Kao diplomat ivio je u Madridu gdje je prijateljevao s Lorkom. U mladosti pie senzualnu ljubavnu liriku, a onda drutvenu i politiki angairanu poeziju. Svojim bujnim metaforama blizak je nadrealizmu. G. 1971. dobio je Nobelovu nagradu. Zbirke (19): Dvadeset ljubavnih i jedna oajna pjesma, panjolska u srcu, Sveopi spjev Pjesme: Ljubavna pjesma, Oda Federiku Garcia Lorci THOMAS STEARNS ELIOT (1888.1965.) engleski je pjesnik, esejist i knjievni kritiar, rodom Amerikanac. Duhovni je voa razoarane anglo-amerike poratne pjesnike generacije. Izrazito intelektualistiki obrauje problem jalovosti moderne industrijske civilizacije iz koje trai izlaz u religiji i politikom konzervativizmu. Izrazom se nastavlja na simbolizam i imaginizam, ali razvija vlastiti stil: prividno nepovezane slike, viestruka simbolika, ironija, parodija, citati na stranim jezicima, hermetinost. Dobitnik je Nobelove nagrade za 1948. g. Poezija: poeme Pusta zemlja iz 1922. (snano utjecala na mlae pisce) i etiri kvarteta, 1943. Poetska drama: Ubojstvo u katedrali, 1935.

MODERNA PROZA
Nova struktura proze. Moderni roman strukturno je sloen, naputa tradicionalno pripovijedanje zgoda s vrstim zapletom i izbjegava linearno pripovijedanje, logino i kronoloko nizanje zgoda, pripovjedni svjetovi su nejasni i nisu vrsti poput realistikih moderni prozaici prikazuju unutarnja stanja svijesti to uvjetuje i prikladne tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog, pripovijedani monolog, struja svijesti. Narav likova u modernoj prozi. Zgode se vie ne odvijaju u svijetu nego su premjetene u svijest lika. Junaci moderne proze slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima koje se pretvaraju u sjeanja, snove, uspomene, opise, promiljanje vlastita identiteta, pitanja o svijetu u kojemu ive i njegovu smislu. Prostorni i vremenski slijed prie posve je razlomljen. Vrijeme moderne prie obino je kratko i obuhvaa nekoliko sati ili dana, ali je zbog usmjerenosti na

120

svijest lika subjektivno, dogaajno iznimno bogato. Za ovakve svjetove najprikladnije su osjetljive naravi, pa su umjetnici esti junaci moderne proze. Glavni predstavnici moderne proze: ENGLESKA KNJIEVNOST: Wirginia Woolf (Gospoa Dalloway, 1925., Svjetionik, 1927.) i James Joyce (Portret umjetnika u mladosti, 1916., Uliks, 1922.) AMERIKA KNJIEVNOST: William Faulkner (Krik i bijes, 1929.) i John Dos Passos (Manhattan Transfer, 1935.) FRANCUSKA KNJIEVNOST: Marcel Proust (U traganju za izgubljenim vremenom, 1913.1928.) i Andre Gide (Krivotvoritelji novca, 1925.) NJEMAKA KNJIEVNOST: Thomas Mann (Smrt u Veneciji, 1912.,arobna gora, 1924.) i Franz Kafka (Preobraaj, 1915., Proces, 1914.-1915.,objavljen 1925.) RUSKA KNJIEVNOST: Andrej Beli (Sankt Peterburg, 1922.), Boris Piljnjak (Gola godina, 1922.) i Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita, pisan dvadesetih, objavljen tek 1966.) (Vano je napomenuti da je u Sovjetskom Savezu nakon revolucije 1917. nastupilo vrijeme socijalistikog realizma i trajalo sve do kraja 1950-ih. On je upravo suprotan slobodarskim naelima ruske avangarde /koja je u poetku dala izuzetna ostvarenja/: brojni knjievnici pali su rtvama staljinistikih progona, sloboda stvaralatva bila je nepoznat, ak i strogo zabranjen pojam, a iskrivljena, idealizirana slika dragoga voe (kult linosti), silnog naroda, radnikih i seljakih uspjeha, potene inteligencije nazivala se realizmom! Slubena staljinistika vlast i njezini poslunici propagiraju komunistiku i socijalistiku ideologiju ime se nastoji odgojno djelovati na ljude, odnosno provoditi nasilje nad njihovom svijesti. Maksim Gorki (1868.1936.). bio je glavni dravni pisac slubenog, partijski proklamiranog smjera roman Mati.) MARCEL PROUST (1871.1927.) francuski je romanopisac. Podrijetlom iz imune obitelji, ivi mondenim ivotom visokih krugova. Pretjerano osjetljiv i bolestan, povlai seu samou svoje sobe i provodi posljednjih desetak godina ivota u grozniavoj utrci s bolesti i vremenom. Intenzivno stvara svoje ivotno djelo ciklus od 7 romana U traenju izgubljena vremena, 1913.-1928. Djelo ima znaajnu ulogu u razvoju moderne knjievnosti upravo svojim novim pristupom grai, tj. ulaenju u podruje podsvijesti, i novim izrazom koji je tomu prilagoen. Proustove reenice, esto beskonano duge a opet kristalno jasne, nikad ne prekidaju tok asocijacija i tako najavljuju tehniku unutarnjih monologa. Roman se istie izvanrednim zapaanjima, minuciozno dotjeranim poentilistikim opisima, produbljenom psiholokom analizom, smislom za humor itd. iroka je panorama moralne pozadine francuskog visokog drutva u doba Drugog carstva. Roman je oblikom blizak autobiografiji glavnog junaka (samog autora). Junak pokuava nadvladati prolaznost i smrt novim poimanjem Vremena (utjecaj H. Bergsona i filozofije intuicionizma). Senzornim podraajima (okusi, mirisi intuitivno, ne racionalno) pokuava iz podsvijesti izvui pojedine dogaaje iz vlastite prolosti. Upravlja njihovim trajanjem, intenzivnije ih proivljava i daje im nove dimenzije. Niz monolokoasocijativnih romana smatra se prvim velikim romansijerskim ciklusom europske knjievnosti, a sam Proust najveim francuskim romanopiscem 20. st. Dijelovi ciklusa (romani): Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zaviajna imena ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospoe Swann, Zaviajna imena zaviaj), Vojvotkinja de Guermantes; Sodoma i Gomora; Zatoenica; Bjegunica; Pronaeno vrijeme Combray je roman kojim zapoinje itav ciklus, kronoloki poetak i ishodite fabule. Ona prikazuje postupno prerastanje boleljiva i osjetljiva djeaka u zrela umjetnika. Uranja u svijet djetinjstva (majka, baka) nenadmanim impresionizmom opisujui prirodu i emocionalne nijanse. FRANZ KAFKA (1883.1924.) austrijski je pripovjeda. Pie na njemakom jeziku, a roen je i odrastao u Pragu u ortodoksnoj idovskoj obitelji. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim oevim autoritetom koji e zauvijek obiljeiti njegovu osjetljivu i osamljeniku psihu. Za ivota je objavio tek nekoliko pripovijedaka (Preobraaj, 1915.), a u knjievnoj ostavtini koju je oporuno namijenio spaljivanju (sredio ju je i objavio Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.1915., obj. 1926., Dvorac, 1922., obj. 1926. iAmerika, 1912.-1914., obj. 1927. Kafkin opus sadri elemente ekspresionizma: osjeaj straha i samoe, protest protiv drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Prepoznajemo i socijalnu kritiku besmisla birokratizacije. Pretea je i nadrealizma: halucinantne, komarne vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je opi pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu.

121

Preobraaj je Kafkina rana, dua pripovijest u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente njegova opusa: teme (osjeaj osamljenosti, bespomonosti i straha) i izraz (groteska i halucinacije prikazane neobino vjernim, realistikim i jezino jasnim izrazom). Glavni junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od drutva i obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove usamljenike i tragine smrti. Proces je roman u kojem bankovnoga inovnika Josefa K. na trideseti roendan dvojica neznanaca obavjetavaju da je optuen i uhien. Poinje beskonaan i apsurdan proces protiv njega: optuen je i pogubljen nikad ne doznavi u emu je njegova krivnja. WILLIAM FAULKNER (1897.1962.) ameriki je pripovjeda, potomak ugledne ali siromane obitelji s juga SAD-a gdje je proveo cijeli svoj ivot. Vezan je za svoj zaviaj (Oxford, Mississipi) te opisuje ivot i probleme amerikog Juga: propadanje aristokracije, uspon novih snaga i rasnu diskriminaciju. Napisao je niz pjesama i novela, te romane: Sartoris, Krik i bijes, Leei na umoru, Svjetlost u kolovozu te trilogiju Zaselak, Grad i Gospodska kua. Najvie je vezan uz imaginarni gradi Jefferson. Stil: naturalistiki opisi, morbidni junaci, esta uporaba unutarnjih monologa i tehnike struje svijesti. Spada u sam vrh modernog pripovjedatva. Dobio je Nobelovu nagradu 1949. Krik i bijes je roman iz 1929., naslovom vezan uz Shakespeareova Machbetha (ivot je pria idiota, puna buke i bijesa koja nita ne znai). Roman ima etiri dijela i prati propast junjake obitelji Compson. Prvi dio: struja svijesti jednog od etvorice brae, maloumnika Benjyja. Drugi dio: unutarnji monolog Quentina Compsona o propasti obitelji, osobito moralnom padu sestre Caddy. Trei dio: realistiki, u prvom licu, Jason pria to se zapravo dogodilo s obitelji. etvrti dio: crna sluavka Dilsey pripovijeda kao objektivni promatra o uzrocima i posljedicama obiteljske propasti. THOMAS MANN (1875.1955.) najvei je njemaki romanopisac prve polovice 20. st. Majstor jezika i izvrstan stilist, humanist i erudit, jedan je od najveih umjetnika europske graanske kulture. Podrijetlom plemi, opisuje postupno propadanje graanskog drutva, te sukob graanina i umjetnika. Po dolasku nacista na vlast, zauvijek naputa Njemaku iivi u Americi i vicarskoj. Proslavio se ve 1901. svojim prvim i najuspjelijim romanom, obiteljskom sagom Buddenbrookovi. Ostala djela: romani arobna gora (Zaarani brijeg)(1924.), Lotta u Weimaru, Doktor Faustus; pripovijest Smrt u Veneciji. JAMES JOYCE (1882.1941.) je engleski romanopisac i pripovjeda irskoga podrijetla. Napustio je konzervativnu malograansku sredinu Dublina, ali tematski zauvijek ostaje vezan uza nj. Djela: zbirka pripovijedaka Dablinci i romani Portret umjetnika u mladosti, Uliks i Finneganovo bdijenje. Uliks je roman iz 1922. u kojem na gotovo 800 stranica, sluei se strujom svijesti i tehnikom unutarnja monologa, opisuje jedan jedini dan u ivotu troje stanovnika Dublina: Leopolda Blooma, ene mu pjevaice Molly i mladog profesora Stephena Dedalusa. VIRGINIA WOOLF (1882.1941.) engleska je knjievnica koja, poput Joycea i Prousta, razvija radnju kroz zbivanja u svijesti i podsvijesti svojih likova. Subjektivno poima vrijeme, a likove opisuje impresionistiki (preko dojmova to ih ostavlja na njih). Izrazom je bliska pjesnikoj prozi. Vrsna je esejistica, a najvanija su joj djela romani:
ivotu Clarisse Dalloway, prosjene ene pedesetih godina iz visokih krugova (asocijacije, dojmovi, uspomene koje otkrivaju njezin ivotni put, pitanja ivota i postojanja). HERMANN HESSE (1877.1962.) njemaki je pripovjeda i romanopisac. Zbog pacifizma 1912. iseljava iz Njemake u vicarsku gdje ostaje do smrti. Unuk poznatog indologa, cijeloga ivota bori se s nerazumijevanjem okoline, protiv graanskih, teolokih i politikih konvencija, nastojei uskladiti nagonsko i misaono u ovjeku, utjeui se psihoanalizi i istonjakoj meditaciji. Djela: putopis Iz Indije, Siddharta, Demian, Stepski. vuk, Putovanje na istok, Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. Proslavio se tek nakon Nobelove nagrade 1946., a svjetsku slavu stjee tek kao kultna figura hippy generacije ezdesetih godina 20. st. Stepski vuk je roman iz 1927. s tematikom iz suvremenoga ivota u kojemu u raznim varijantama suprotstavlja nagonsko i duhovno (npr. seks i ljubav, jazz i klasinu glazbu) i inzistira na pitanjima ovjekove osamljenosti. Glavni je lik Harry Haller, istanani intelektualac i erudit, ali i vuk samotnjak koji se ne moe prilagoditi pitomoj i lanoj svakodnevnici. Likovi: Harry Haller, Hermina, Marija, truba Pablo.

Gospoa Dalloway, Prema svjetioniku, Valovi, Godine. Gospoa Dalloway je roman iz 1925. g. u kojoj je prikazan jedan obian lipanjski dan u

122

MIHAIL BULGAKOV (1891.1940.) ruski je romanopisac. Tridesetih godina 20. st. napisao je roman Majstor i Margarita koji je, zbog cenzure, objavljen tek 1967. To je groteskno-satirina pria s fantastinim elementima, a opisuje drutvenu zbilju suvremene Moskve. To je moderna parafraza legende o Faustu, o sukobu intelekta i nagona, dobra i zla u koju je ugraen Majstorov roman o Ponciju Pilatu, moderno osmiljena evaneoska legenda o sukobu Pilata kao inkarnacije vlasti i Isusu kao utjelovljenju ljubavi i tolerancije. ERNEST HEMINGWAY (1898.1961.) ameriki je pripovjeda. Rano se poeo baviti novinarstvom koje e ostaviti traga u njegovu stilu: kratke reenice, objektivni i saeti opisi, esti dijalozi, kolokvijalni jezik bez ukrasa i elokvencije. Zbog odsustva lane sentimentalnosti, izbjegavanja patetike, figura i klieja, njegovu prozu nazivaju tvrdo kuhanom hard boiled prozom. Razoaran drutvom i pesimist, kao i cijela izgubljena generacija (ameriki narataj pisaca koji ive u Europi), ali ujedno ovjek akcije i ljubitelj energije (ratni dopisnik, grubi i opasni sportovi boks, lov, borbe s bikovima), prikazuje pokuaje pojedinca da sam nae ivotni smisao. Borba sa ivotom, prirodnim silama i smru njegova je ivotna tema. Na kraju je neumitan poraz, kao i njegov in samoubojstva 1961. Opisuje Prvi i Drugi svjetski rat, panjolski graanski rat, ivot izgubljene generacije. Dobitnik je Nobelove nagrade 1954. g. Romani: Zbogom oruje, I sunce se raa, Komu zvono zvoni, Preko rijeke i u umu. Najuspjelije mu je djelo Starac i more iz 1952. Komu zvono zvoni je roman iz 1940. u kojem dragovoljac u panjolskom graanskom ratu Robert Jordan, ranije ameriki sveuilini profesor engleskoga jezika, dobiva ratni zadatak dignuti u zrak strateki vaan most. Akciju vodi stari Anselmo, voa gerilaca je Pablo, s njima je i postarija, borbena i vrsta Pilar. Jordan se zaljubljuje u Mariju, djevojku s kojom, usred ratnog kaosa, nasilja i smrti, doivi kratke trenutke ljubavne sree. JEAN-PAUL SARTRE (1905.1980.) francuski je knjievnik i filozof, osniva i voa kole francuskog egzistencijalizma. Proslavio se nakon 1945. kad se posvetio iskljuivo knjievnosti i filozofiji te se aktivno angairao u politikom i kulturnom ivotu. G. 1964. odbio je dodijeljenu mu Nobelovu nagradu. Svoje filozofske ideje o problemima ljudske egzistencije izlae i u knjievnim djelima u kojima obrauje problem egzistencijalne osamljenosti ovjeka u potrazi za svojom slobodom. Opisuje osjeaj tjeskobe ili ak strave to obuzima ovjeka u trenutku kad, suoen jedino sa svojom savjesti, mora odabrati put kojim e realizirati svoju egzistenciju i tako sam preuzeti punu odgovornost za svoje postupke. Sartreov ateistiki egzistencijalizam filozofija je slobode i ljudske odgovornosti. Egzistencija prethodi esenciji, ovjeku ne prethodi nikakav plan ili model. Svako ljudsko djelo stvara osobnu sudbinu i sudbinu svijeta, a ovjek ima pravo i dunost angairati svoju slobodu. Satre je vei dio ivota proveo u zajednitvu s poznatom spisateljicom Simone de Beauvoir (roman Goa). Vanija djela: filozofski esej Bitak i nitavilo, 1943., roman Munina, zbirka pripovijedaka Zid, drama Iza zatvorenih vrata, te kasnija drutveno i politiki angairana djela: nedovreni ciklus romana Na putovima slobode, drame Obzirne bludnice i Zatoenik iz Altone. Munina je krai roman iz 1938., oblikom intimni, metafiziki dnevnik Antoinea Roquentina. Nakon dugih putovanja nastanio se u jednom lukom gradu i radi na povijesnoj grai o markizu Rollebonu. No, zahvaa ga neka udna tjeskoba, osjeaj neizvjesnosti, fizike i psihike vrtoglavice. Praen osjeajem munine, sumnja u svoj ivot i rad, u sve to nije njegova sadanja egzistencija. Prekida isprazno istraivanje i vezu s bivom ljubavi Amy, te odlazi u Pariz s namjerom da napie roman i tako s pomou kreativne umjetnosti nae spas od munine. ALBERT CAMUS (1913.1960.) francuski je romanopisac, dramatiar i esejist. Roen u Aliru, 1940. dolazi u Francusku kao ve formirani filozof i knjievnik i pridruuje se Pokretu otpora. Nakon rata aktivno drutveno angairan, a u naponu stvaranja strada u automobilskoj nesrei. U prvom stvaralakom razdoblju, tzv. fazi apsurda, blizak je egzistencijalizmu. U filozofskom eseju Mit o Sizifu, 1942., te u romanu Stranac iz 1942. i u dramama Nesporazum i Kaligula izraava generacijski osjeaj bespomonosti te prikazuje ivot kao niz apsurda (patnje, nasilja, zloina, smrti) pred kojima je ovjek-drutveno bie bespomoan, ali kao ovjek-pojedinac ipak moe ostvariti svoju slobodu tako da takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju ivotnu filozofiju (filozofiju apsurda). Drugo je stvaralako razdoblje faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, 1951.). Smisao ovjekove egzistencije Camus vidi u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti (romani Kuga i Pad, te drame Opsadno stanje i Pravednici. G. 1957. nagraen je Nobelovom nagradom. Stranac je kratak dvodijelni roman iz 1942. Radnja se odvija u Aliru. Opisan je jednolian i besmislen ivot francuskog slubenika Mersaulta od trenutka kad je doznao za smrt svoje majke pa do iekivanja vlastitog pogubljenja. Osuen je zato to je bez pravoga razloga

123

ustrijelio nekog Alirca. Monoloki roman je ispovijed glavnoga junaka koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnodunou govori o proteklim zbivanjima i o predstojeoj smrti. Mersault je stranac u svijetu u kojem ivi. Naao je sreu u apsurdu, ne trai smisao izvan sebe i zato ne treba vjeru. Drutvo ga osuuje zbog njegova ignoriranja drutvenih pravila. Lake je pogubiti pojedinca nego mijenjati drutvo puno lai.

MODERNA DRAMA
Tematski raspon: lirska drama, odnosno poetsko-simbolistika, povijesna drama, politika drama, drutvena drama, avangardistika drama, eksperimentalna drama. Motivi su prepoznatljivi iz moderne proze, a avangardistiki postupci pripadaju modernom pjesnitvu. Glavni predstavnici. Na poetku se nalaze Anton Pavlovi ehov (Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik) koji izbjegava tradicionalni zaplet, pokazuje stanje likova i atmosferu trajanja bez promjene i George Bernard Shaw (avolov uenik, Pygmalion, Sveta Ivana). Nastavljaju Luigi Pirandello (Tako je kako vam se ini, est osoba trai autora, Henrik IV.),

potom pjesnici Thomas Stearns Eliot, predstavnik lirske tragedije zaokupljen duhovnim i moralnim vrijednostima (Umorstvo u katedrali) i F. Garcia Lorca koji pie komedije i lirske tragedije (Krvava svadba, Dom Bernarde Albe). Bertolt Brecht (Opera za tri groa, Majka Courage i njezina djeca), redatelj, dramski pisac i teoretiar doivljava tzv. epsko kazalite kao mjesto politikoga djelovanja i mijenjanja svijeta. Eugene O'Neill (Elektri pristaje crnina) tvorac je novih oblika tragedije. Eugene Ionesco tvorac je tzv. teatra apsurda (Lekcija, elava pjevaica, Stolice), a Samuel Beckett drugo je veliko ime teatra apsurda i antidrame (U oekivanju Godota). Bertolt Brecht tvorac je epskog (narativnog) teatra. Obiljeja moderne dramaturgije i modernoga kazalita. Dolazi do promjena u strukturi kazaline izvedbe. Pojavljuje se niz redateljskih osobnosti koji na nov nain oblikuju prostor, nadahnutih novim pojavama u slikarstvu i arhitekturi. Glavna obiljeja: misaona usmjerenost, psiholoke teme, problemi osobnosti, prepletanje iluzije i zbilje, grotesknost, radnja bez inova, kaotinost radnje i dojam improvizacije, predstava u predstavi, postavljanje scene pred gledateljima, glumci meu gledateljima, replike iz prostora za gledatelje LIUGI PIRANDELLO (1867.1936.) talijanski je pripovjeda i dramatiar rodom sa Sicilije. Kao pripovjeda najbolji je nastavlja veristike proze, ali ve zarana opisuje sukob izmeu unutarnjeg, osjeajnog svijeta i stvarnosti. U romanu Pokojni Matija Pascal i zbirci od preko 200 novela majstorski oivljava galeriju likova iz sicilijanske i rimske sredine. Napisao je ukupno 44 drame (okupljene pod simbolikim naslovom Gole maske) od kojih su najpoznatije Tako je kako vam se ini, est osoba trai autora, Henrik IV. Gotovo uvijek obrauje teme apsurdnosti ivota i relativnosti istine: ovjek ne postoji jednoznano, a lik postoji prije ovjeka. Snano je utjecao na europsku i nau dramu (Begovi, Vojnovi i dr.). Svojim idejama (apsurd) utire put egzistencijalizmu, a mijeanjem sna i jave, ludila i razbora, fantazije i realnosti pribliava se nadrealizmu. Sruio je ograde izmeu glumaca i publike pa tako i okvire naturalistikog teatra. Nobelova nagrada dodijeljena mu je 1934. est osoba trai autora drama je iz 1921. g. Neuobiajenim postupkom uvodi u kazalinu scenu utjelovljene likove obiteljske tragedije koju pisac nije elio dovriti. Nezadovoljni svojom nedefiniranom sudbinom oni zahtijevaju od redatelja i glumaca da je prema njihovim uputama uoblie kao kazalini komad. Tako nas upravo fiktivni likovi, lica, osobe, navode na upitnost o postojanju i iluzornosti istine. ovjek/pisac umire, ali njegov lik/stvorenje ivi vjeno u fantaziji. Priroda nastavlja svoje djelo sredstvima ljudske mate, umjetnikim djelima. Likovi: Otac, Majka, Sin, Pastorka, Redatelj, Glumci i dr. BERTOLT BRECHT (1898.1956.) njemaki je dramatiar, pjesnik i pripovjeda. G. 1933. emigrira iz Njemake u Ameriku, a 1948. vraa se i nastanjuje u Istonom Berlinu gdje do smrti djeluje kao ravnatelj i redatelj vlastitog teatra. Tvorac je tzv. epskog (narativnog) teatra.

124

U mladosti eksperimentira kazalinom tehnikom (ekspresionistika groteska Bubnjevi u noi), ali kao uvjereni marksist dri da kazalite mora imati i odgojnu ulogu: gledatelja treba aktivirati i natjerati ga da se kritiki odnosi prema zbivanjima na pozornici. Zato odbacuje scensku iluziju, a tradicionalnu dramsku strukturu zamjenjuje nizom epskih scena, povezanih komentarom (komentatorskim zborovima) i umetnutim pjesmama, tzv. songovima. Gledatelj je promatra koji mora odluiti. Svaki prizor je samostalan, spojen principom montae, a na pozornici se projiciraju filmovi ili dijapozitivi, sputaju ploe s natpisima ili statistikim podacima. Drame: Opera za tri groa, 1928. (preradba Prosjake opere Johna Greya, 1728.), Majka Courage i njezina djeca, 1939., ivot Galilejev, 1938., Dobri ovjek iz Seuana, 1938., Kavkaski krug kredom, 1945. Majka Courage (Hrabrost) i njezina djeca drama je nastala uoi Drugog svjetskog rata kao kronika Tridesetogodinjeg rata (1618.1648.) koji je poharao velik dio Europe. Iznosi izrazit antimilitaristiki stav i pokazuje sudbine malih ljudi (vojnika, seljaka, ena, djece) kao glavnih stradalnika ratnih posljedica (gladi, bolesti, razaranja). Ima 12 slika koje su povezane likom vojne kantinerice Ane Fierling / Majke Courage koja se dvadeset godina pokuava prilagoditi ratu i preivjeti sa svoje troje djece. Ve na poetku drame Narednik kae da je rat red! Izopaena priroda rata postaje normalnom, a humanost i moral neprirodnom pojavom u dehumaniziranom svijetu. Majka se eli okoristiti ratom, ali i zatititi svoju djecu. Jedno po jedno njezina djeca pogibaju i to od svojih vrlina: vicarski Sir (Emental) zbog potenja, Eilif zbog hrabrosti, a Kattrin zbog majinskog osjeaja. Tako umire dio po dio majine ljudskosti, a profiterka/gubitnica postaje simbolom Majke Njemake 1939. godine. EUGENE IONESCO (1912.1994.) francuski je dramatiar rumunjskoga podrijetla, istaknuti predstavnik antiteatra. Antidrama znai dramu koja nema radnju u tradicionalnom smislu (poetak, sredina, zavretak). Replike su rascjepkane pa ak i proturjene i to zato to nema uzrono-posljedine veze, pa ne moemo pratiti logiki slijed. U svojim kazalinim komadima, meu kojima su najpoznatiji antikomad elava pjevaica, 1948., komina drama Lekcija, 1950. i tragina farsa Stolice, ustaje istodobno protiv drutvenih i kazalinih konvencija i stvara tzv. teatar apsurda. U kasnijim dramama pribliava se kazalinoj tradiciji (npr. Nosorog, 1959.). Prikazujui besmisao suvremenog graanskog ivota, Ionesco nie scene pune apsurdnih i neloginih situacija u kojima se nita ne dogaa: ivot je besmisleno ponavljanje automatiziranih navika, nema komunikacije (samo govorenje) i sve su fraze i klieji. Iako prikazuje tragediju modernog ovjeka koji je izgubio smisao samostalnog rasuivanja i istinskih emocija, Ionescov teatar ne djeluje mrano i tragino blizak je parodiji i farsi s izrazitim smislom za komiku. Ionesco materijalizira apsurd u jeziku: o apsurdu govori apsurdnim jezikom. Tragedijom jezika nazvao je svoje najpopularnije djelo elava pjevaica. elava pjevaica je antidrama (podnaslovljena kao tragedija jezika) koja ismijava malograanski ivot, ali i tradicionalno kazalite. Glavni likovi su dva tipina engleska brana para, Smithovi i Martinovi, te vatrogasac i sluavka. Stolice tragina farsa u jednom inu u kojoj je na groteskan nain prikazana nemogunost komunikacije. Tema drame je zapravo nita, same stolice, odsutnost ljudi, odsutnost cara, Boga, svega. Lica su Stari (95 godina) i Stara (94 godine) koji za neko izmiljeno predavanje postavljaju stolice. Stari namjerava prenijeti poruku koja e spasiti ovjeanstvo, primaju izmiljene goste, scena je ispunjena prazninom. Dolazi Govornik koji treba prenijeti poruku, Stari i Stara se bacaju kroz prozor, ne saznavi da je Govornik nijem. U naem svijetu nema komunikacije (samo govorenje), ivot nam se svodi na gomilanje predmeta (stolice), promjene su kvantitativne. Poruku nema tko izrei. SAMUEL BECKETT (1906.1989.) dramatiar je i romanopisac irskoga podrijetla. Od 1938. ivi u Parizu i poinje pisati francuskim jezikom. Zaokupljen je problemima ljudske egzistencije i otuenosti modernoga ivota. Daje krajnje pesimistiku viziju svijeta i prikazuje ivot kao igru viih sila u kojoj je ovjek sveden na besmisleno trajanje. Kratke, male scene se niu u varijacijama. Likovi su groteskne marionete (kljasti, nijemi, gluhi), a kreu se u ogranienom prostoru (ulica, raskrije, soba) ili su ak onemogueni u kretanju (smjeteni u kante za smee ili zatrpani u pijesku). Izraz je apsurdno ponavljanje istih dijaloga, a jezik nema gramatiku strukturu. Napisao je nekoliko romana (Murphy, Malloy, Malone umire), ali se proslavio dramama od kojih su najpoznatije U oekivanju Godota i Svretak igre, 1957. Uz Ionesca, Beckett je najznaajniji autor kazalita apsurda. Dobio je Nobelovu nagradu 1969. godine.

125

U oekivanju Godota antidrama je iz 1952. Ima dva ina u kojima se nita ne dogaa. Pet likova: dva para likova, skitnice Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) i klaunovi Pozzo i Lucky kreu se na pustom raskriju, a Djeak je glasnik nevidljivoga Godota. Vode se besmisleni razgovori, eka se Godot koji nikako ne dolazi. Drama je parodija ljudskoga ivota u kojemu ovjek trai spas i odgovore na vjena pitanja (Godot /God/Bog/smisao).

HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. (do kraja 1920-ih godina)


Posljednji sljedbenici moderne. Godina 1914. oznaava poetak kraja hrvatske moderne: umro je glavni hrvatski simbolist A. G. Mato i objavljena je znaajna antologija Hrvatska mlada lirika. Sve do kraja 1916. Matoevi sljedbenici (Wiesner, Karlo Hausler, Zvonko Milkovi i dr.)

pokuat e nastaviti modernistiku, zapravo pasatistiku (letarginu) i pejsanu poeziju, no to e biti posljednji odbljesci impresionistiko-simbolistike poetike. Objavljivali su u kratkovjekim asopisima (Sutla, 1908. i Grabancija, 1911.), tijekom rata u sredinjem asopisu Suvremenik i u almanahu Gri iz 1917.

Hrvatska mlada lirika je pjesnika antologija iz 1914. koju je izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika. U toj je zbirci zastupljeno dvanaest pjesnika roenih oko 1890.g.: Ivo Andri, Vladimir erina, Vilko Gabari, Fran Galovi, Karlo Hausler, Zvonko Milkovi, Stjepan Parmaevi, Janko Poli Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Milan Vrbani i Ljubo Wiesner (pjesnik i urednik). Svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme. Prevladava tema lirskog pejsaa. Nove knjievne tendencije pokrenuo je narataj mladih pisaca koji e se vrlo kritiki postaviti prema tradiciji, posebice modernistikoj. Jedna skupina jugoslavenski orijentiranih omladinaca okuplja se oko pjesnika Vladimira erine i njegovih asopisa Val (1911.) i Vihor (1914.). Uzori su im Vladimir Nazor i kipar Ivan Metrovi, ali je njihova uloga vie politiko-polemika nego umjetnika.
HRVATSKI EKSPRESIONIZAM. Mnogo je znaajnija skupina bunih mladih pisaca koji su lancima i manifestima poeli iskazivati nezadovoljstvo neplodnou hrvatske knjievnosti. Prvi radikalni potez napravio je Ulderiko Donadini (1894.1923.) koji se otro, najvie u svom asopisu Kokot iz 1916., suprotstavlja graanskom moralu. Buni se protiv tradicije, prihvaa naela futurizma i ekspresionizma. Napisao je zbirke pripovijedaka Lude prie, roman Kroz ibe i nekoliko drama. Ulderiko Donadini, Antun Branko imi i Miroslav Krlea svojom kritikom i belestristikom najavljuju novo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti ekspresionizam. Na najcjelovitiji i najistaknutiji ekspresionist je A. B. imi, a ekspresionistike elemente (crne slutnje, strah, ruenje, bol, iracionalnost) prepoznajemo i u djelu Miroslava Krlee: u zbirci pjesama Simfonije, 1917., u dramskom ciklusu Legende, te u dramama drugog ciklusa: Golgota, 1922., Galicija, 1922., U logoru i Vujak, 1923. S Augustom Cesarcem pokrenuo je 1919. asopis ekspresionistikog naziva Plamen koji izlazi samo te godine. Ekspresionistiki utjecaj vidljiv je i kod Augusta Cesarca (1893.-1941.): u zbirci Stihovi, 1919., u romanu Careva kraljevina, 1925., u novelama Za novim putem, 1926. Ivo Andri objavio je ekspresionistike pjesnike proze: Ex ponto, 1918. i Nemiri,1920. Pjesme: Jadni nemir, Epilog. ANTUN BRANKO IMI (1898.1925.) najznaajniji je pjesnik hrvatskog ekspresionizma. Bio je pjesnik, kritiar i esejist. Roen je u Drinovcima u Hercegovini, a od 1915. ivi u Zagrebu od knjievnoga rada. Ve 1917. objavljuje asopis Vijavica, a dvije godine kasnije Juri. Potpuno negira tradiciju i pod snanim je utjecajem njemakog ekspresionizma i berlinskog asopisa Der Sturm. Kasnije ureuje i asopis Knjievnik. Objavio je jednu zbirku pjesama Preobraenja, 1920. i njome se svrstao u sam vrh hrvatske knjievnosti. Progovorio je posve originalno, uveo u hrvatsku poeziju pojmovno pjesnitvo i slobodan stih, a izostavljajui interpunkciju dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Izraz mu je neobino saet, a glavne teme ljubav i smrt. ivio je teko, bolestan i siromaan, te ga zaokupljaju teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima). Pjesme: Pjesnici, Opomena, Ljubav, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu od podne do podne, Hercegovina, Ruak siromaha Eseji: Tehnika pjesme, Muzika forme

126

HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1929. DO 1952. (tridesete i etrdesete godine 20. st.)


U tom razdoblju znaajno je smirivanje avangardistikih stilova te povratak realistikoj knjievnoj koncepciji. To je bilo vrijeme politikih i gospodarskih kriza, seljaci i radnici bili su na rubu egzistencije, eskaliraju nemiri i pobune. Pojavljuje se model utilitarnoga realizma koji je proizaao iz pokreta socijalne literature. On je znaajan za tridesete godine, a vode ga lijevo orijentirani intelektualci. Knjievnosti je nametnuta obveza bavljenja socijalnom tematikom, a zanemarena je umjetnika dimenzija. Drali su da je dovoljno knjievnou iskazivati progresivne drutvene tendencije. Ovoj sirovoj tendencioznosti suprotstavio se tada izraziti ljeviar Miroslav Krlea koji u prvi plan stavlja potrebu snane umjetnike obrade po estetskim naelima. Taj tzv. sukob na knjievnoj ljevici i Krlein otpor zapoinju 1933. s Predgovorom 'Podravskim motivima' Krste Hegeduia, a nastavlja se u brojnim lancima i polemikama voenim u asopisima Danas (pokrenut 1934.) i Peat (pokrenut 1938.). Kulminacija sukoba je Krlein Dijalektiki antibarbarus iz 1939. Lirika.Tridesete godine doba su procvata i dijalektalne lirike. Najsnanije djelo na kajkavskom svakako su Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee iz 1936. Kao kajkavski pjesnici izdvojili su se jo Nikola Pavi i Ivan Goran Kovai, a na akavskom piu Mate Balota, Drago Gervais i Pere Ljubi (prva zbirka dijalektalne, akavske lirike). Tridesete i etrdesete godine 20. st. plodno su i znaajno razdoblje hrvatskog pjesnitva. Svoj opus proiruju pjesnici prethodnog narataja: V. Nazor, T. Ujevi, G. Krklec, M. Krlea i dr. Tridesetih se osobito izdvajaju tri imena: Dobria Cesari, Nikola op i Dragutin Tadijanovi, a etrdesetih se pojavljuje dvoje mladih pjesnika: Jure Katelan i Vesna Parun. Stilsko odreenje: formalistiki artizam, impresionistiko-simbolistiki stil obogaen novom strukturom stiha i forme, ekspresionistiki stil, modernistiki stil kao odjek hermetizma i nadrealizma. Proza Prevladavaju realistike teme. Oznaka stvaralatva je mitski realizam sadraji se uzimaju iz stvarnosti, uglavnom seoske i regionalne, ali se preko tog stvarnog regionalnog ambijenta eli prikazati neto univerzalno. Istiu se romani Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krlee iz 1932. i Djeca boja Petra egedina iz 1946. Drama. Razmee dvadesetih i tridesetih obiljeio je Krlein najbolji i najsnaniji dramski opus o obitelji Glembaj. Eseji. Tridesete godine u naoj esejistici obiljeavaju dva velika imena: Miroslav Krlea i Tin Ujevi. MIROSLAV KRLEA (1893.1983.) najvei je i najsvestraniji pisac hrvatske knjievnosti. Roen je i umro u Zagrebu. Kadetsku kolu polazio je u Peuhu, a vojnu akademiju u Budimpeti. U Zagrebu je 1915. mobiliziran, te neko vrijeme boravi u Galiciji. Poslije rata, kao lijevi, komunistiki intelektualac, ivi u Zagrebu od knjievnog rada. Putuje u Rusiju, Prag i Varavu. Nakon sukoba na knjievnoj ljevici, 1939. izbaen je iz komunistikih redova. Drugi svjetski rat provodi u Zagrebu ne priklonivi se ni jednoj politikoj opciji. Godine 1950. postaje ravnateljem Leksikografskog zavoda gdje ostaje do smrti. POEZIJA. Zbirke: Pan, 1917., Tri simfonije, 1917., Pjesme I., II.,III., 1918.-1919., Lirika, 1919., Knjiga pjesama, 1931., Balade Petrice Kerempuha, 1936., Pjesme u tmini, 1938. Pan: neposrednost prirode i smirenje u njoj; Tri simfonije: ekspresionistika zebnja, strah, samoa, slutnja smrti; Pjesme I., II., III.: ratna lirika pisana vezanim i slobodnim stihom, teme: kaos, smrt, nitavilo. Sva je ta lirika turobna, mrana (temeljne rijei su no, krv, smrt). Lirika: rezignirana, tiha bolna poezija, umor. Nova poetska faza: Knjiga pjesama kasnije proirena pod naslovom Pjesme u tmini: motivi bijede, nepravde, muno siromatvo, protest. Balade Petrice Kerempuha. Djelo izlazi sto godina nakon Gajeve reforme i oznaava Krlein protest zbog smrti kajkavskog knjievnog jezika. Najvea vrijednost djela je blistava uena kajkavtina preuzeta iz bogate riznice kajkavskih pjesmarica, preko Habdelia, Belostenca do Titua Brezovakog. Petrica Kerempuh je predstavnik puke mudrosti i humora te narodnog otpora

127

nasilju i nepravdama. Krlea iznosi svoju viziju hrvatskog seljaka kroz povijest, od poniavanja i ugnjetavanja, rezigniranosti i fatalizma do bolnog kerempuhovskog crnog humora i ironije kao jedine obrane. Kerempuh je grabancija i skitnica starog varadinskog pisca Jakova Lovrenia. Kao lik kajkavske usmene prie vjerojatno je preuzet iz njemake puke prie o Tillu Eulenspiegelu. Najpoznatije balade: Na mukah, V megli, Khevenhiller, Baba cmizdri pod

antiratnih knjiga. Opisuje sudbinu hrvatskih intelektualaca i seljaka kao austrijskih vojnika u Prvom svjetskom ratu: Domobran Jambrek, Baraka pet be, Bitka kod Bistrice Lesne, Tri domobrana Novele su zbirka s gradskim, zagrebakim temama. Psiholoki duboko ponire u svijest i postupke nedoreenih, traginih ili primitivnih likova intelektualaca, poluinteligenata i malograana. DRAME. I. dramski ciklus: Legenda, 1914., Maskerata, 1914., Kraljevo, 1918., Kristofor Kolumbo, 1918., Michelangelo Buonarotti, 1919., Adam i Eva, 1922. II. dramski ciklus: Golgota, 1922., Galicija, 1922. (poslije preraena i nazvana U logoru), Vujak, 1923.; III. dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1929., Leda, 1931., Aretej ili legenda o svetoj Ancili), 1963. Prvi dramski ciklus pod zajednikim nazivom Legende nosi oznake ekspresionistike drame toga doba: opa pitanja ovjekove sudbine; legendno-mitska, simbolistika i lirska intonacija; povijesni junaci kao simbol univerzalnog u ovjeku; razbijeni prostor i vrijeme, a scena bazirana na kvantiteti: masovnim scenama s desetinama likova, monumentalnosti (brodovi, sajmita, katedrale), dinamici, na vizualnim i zvunim efektima. Kraljevo je jednoinka s naturalistikim, realistikim i ekspresionistikim obiljejima. U suludom orgijanju ljudi, ivotinja, boja i zvukova na simbolinom kraljevskom sajmu, javlja se nemona enja za odlaskom, slobodom i istoom, a smrt se nadmono i sudbonosno nadvija nad razularenom masom. Likovi: Janez (mrtvac-samoubojica), Anka, Herkules, objeenjak tijef Drugi dramski ciklus iz dvadesetih godina na realistiko-psiholokoj osnovi tematizira rat i poratnu situaciju. Trei dramski ciklus najbolji je i najsnaniji. Proiren je i proznim fragmentima o nekim likovima i zajedno sa sve tri drame objavljen 1932. pod naslovom Glembajevi. Krlea obuhvaa genealogiju jedne patricijske zagrebake obitelji u njenom usponu i padu. Teite stavlja na kvalitetu: na psiholoku motivaciju i analizu junaka, oslanjajui se na skandinavsku dramaturgiju Strindberga i Ibsena. Prostori su zatvoreni salonski interijeri, a dramski sukobi ne postoje toliko u meusobnim odnosima likova, koliko unutar njih samih. Likovi u Gospodi Glembajevima (tri ina): Leon Glembay, Ignjat Glembay, barunica Charlotte Castelli, Beatrice/sestra Angelica, Silberbrandt, otac i sin Fabriczy i dr. Likovi drame U agoniji: barunica Laura Lenbach, barun Lenbach, Ivan pl. Kriovec i dr. Svoj bogati dramski opus Krlea zatvara jo jednom legendom: Aretej ili legenda o svetoj Ancili, koja ima vie esejistiki nego scenski karakter, a izraava protest prema svemu to koi napredak i slobodu, a govori o umjetniku u slubi vlasti, kroz povijest. ROMANI: Povratak Filipa Latinovicza, 1932., Na rubu pameti, 1938., Banket u Blitvi (tri dijela: 1938., 1939. i 1963.), Zastave (est dijelova). Povratak Filipa Latinovicza je prvi moderan roman u hrvatskoj knjievnosti. Strukturom je veoma sloen, nema klasinu kompoziciju i razgranatu fabulu. To je monolokoasocijativni tip romana, ali nosi elemente i romana izriaja odnosno romana-eseja (cijeli fragmenti teksta su eseji o umjetnosti i slikarstvu) s brojnim unutarnjim monolozima i lirskim solilokvijima. Roman je to o povratku u zaviaj glavnoga junaka, hipersenzibilnog i traumatiziranog slikara Filipa. Filipov lik motiviran je bioloki i psiholoki, ali i socijalno-etiki. Radnja se odnosi na vrijeme izmeu 1920. i 1930.Vremenski, sam roman obuhvaa samo nekoliko mjeseci: proljee, ljeto, jesen. Temeljna pitanja vezana uz glavni lik: pitanje identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje umjetnosti, ljubav. Likovi: Filip Latinovicz, majka Regina, plemi Liepach, Boboka, Baloczansky, Kyriales ESEJISTIKA. Eseji, 1932., Europa danas, 1935., Deset krvavih godina,1937., putopis Izlet u Rusiju, 1926., Moj obraun s njima, 1932., Predgovor 'Podravskim motivima' Krste Hegeduia, 1933. Dijalektiki antibarbarus, 1939., ASOPISI. Krlea je ureivao asopise: Plamen, 1919., Knjievna republika, 1923.-1927., Danas, 1934., Peat, 1939.-1940.

galgama, Ni med cvetjem ni pravice, Planetarijom. NOVELISTIKA. Zbirke: Hrvatski bog Mars, 1922., Novele, 1923. Hrvatski bog Mars zbirka je novela s ratnom tematikom i jedna od najboljih europskih

128

IVO ANDRI (1892.1975.) je pjesnik, pripovjeda i romanopisac. Roen je u Dolu pokraj Travnika, a umro u Beogradu. Studirao je u Zagrebu, Beu i Krakovu. Zbog pripadnosti pokretu nacionalistike omladine, austrougarske vlasti ga interniraju i zatvaraju. Jugoslavenski orijentiran, kao diplomat slubuje od 1920. do 1941. u konzulatima i veleposlanstvima, najdulje u Berlinu. Poslije Drugog svjetskog rata ivi u Beogradu kao profesionalni knjievnik. Dobitnik je Nobelove nagrade 1961. godine. Njegova jezina i knjievna pripadnost i danas su predmetom spora: pisao je na hrvatskom i na srpskom jeziku; roen (u Bosni) kao Hrvat, zapoeo je pisati u Zagrebu na hrvatskom jeziku, a kasnije se navodno opredijelio za pripadnost srpskoj knjievnosti i pisao ekavicom. Pjesme i pjesnika proza: ciklus pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici, 1914., Ex ponto, 1918., Nemiri, 1920., Lica, 1960. Novele: Put Alije erzeleza, Pripovetke I.-III., Pria o vezirovu slonu, Pria o kmetu

totalitarne, policijske drave u kojoj su krivi i nevini zajedno u tamnici i jednako stradaju. Postoji samo privid pravde jer vlast uklanja sve u koje sumnja i ne moe razluiti stvarnu opasnost od imaginarne. Fra Rastislav i fra Mijo popisuju stvari pokojnog fra Petra i sjeaju se fra Petrovih prianja o boravku u tamnici (prokletoj avliji; turc. avlija: dvorite) u Carigradu u koju je zabunom dospio. Upravitelj zatvora je Karaoz, simbol okrutne i slijepe vlasti, aktivnoga zla. Fra Petar pria o ostalima: Haim pria o amilu, amil (plemenit, nemoan i pasivan) pria o Dem sultanu. Tamnica je izolirana poput otoka, a zatvorenici se kreu u krugovima. Tako i roman ima tzv. cikliku (krunu) strukturu. Niu se prie u prii: okvirna je autorova pria, poetak i kraj prie su u Bosni nakon fra Petrove smrti. MEA SELIMOVI (1910.1982.) bosanskohercegovaki je pripovjeda roen u Tuzli, a umro u Sarajevu. Bio je sveuilini profesor, direktor Drame, urednik. Glavna knjievna obiljeja: istanan umjetniki izraz, produbljena psihologija likova, besprijekorna struktura pripovijetke. Najvaniji dio njegova opusa ine vea prozna djela nastala od sredine pedesetih do osamdesetih godina 20. st.: dua pripovijetka Magla i mjeseina, te romani: Tiine, Dervi i smrt, Tvrava, Ostrvo, Krug (nedovren). Dervi i smrt netipian je povijesni roman sa svevremenom problematikom: sukob pojedinca s vremenom u kojem ivi. Glavni lik dervi Ahmed Nurudin sukobi se s redom kojemu pripada i posumnja u reim kojemu je odan tek nakon to mu se mlai brat Harun zamjerio monicima i bio zatvoren. Vjeruje u pravdu, ljudsku odgovornost i savjest, bezuspjeno pokuava spasiti brata, a doivljava najdublju osobnu dramu i tragediju pred ravnodunim i sebinim sustavom. Roman je mnogostruka vizija realnosti: ideal i zbilja, ovjek i vlast, pravda i nepravda, pojedinac i svijet, putovi samospoznaje, ivot i smrt. AUGUSTIN TIN UJEVI (1891.1955.) jedan je od najveih hrvatskih pjesnika. Roen je u Vrgorcu, a umro u Zagrebu. ivio je u mnogim gradovima (Zagreb, Beograd, Split, Sarajevo), od 1913. do 1919. boravi u Parizu, a od 1940. u Zagrebu. Zbirke poezije: Lelek sebra, 1920., Kolajna, 1926., Auto na korzu, 1932.,Ojaeno zvono, 1933., edan kamen na studencu, 1954. Eseji: Ljudi za vratima gostionice, 1938., Skalpel kaosa, 1938. Pie refleksivnu, ljubavnu, ditirampsku, kontemplativnu liriku. U prvom redu je misaoni pjesnik. Pjesme: Svakidanja jadikovka, Pobratimstvo lica u svemiru, Oprotaj, Nae vile, Visoki jablani DOBRIA CESARI (1902.1980.) je pjesnik, prevoditelj, esejist i urednik. Roen je u Poegi, umro u Zagrebu. Bio je redovni lan HAZU, prevodio s ruskog, njemakog Zbirke (od 1931. do 1980.): Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga Cesari pjeva o malim, bitnim stvarima. Pjesnik je grada, pritajene boli, impresionistikih pejsaa, urbane tmurne atmosfere. Od tridesetih do pedesetih godina 20. st. u prvom je planu hrvatske poetske rijei. Pjesme: Oblak, Povratak, Slap, Voka poslije kie, Pjesma mrtvog pjesnika, Vagonai, Balada iz predgraa, Mrtvanica najbjednijih

Simanu, Pod Grabiem, Ljubav u kasabi Romani: Na Drini uprija, 1945., Travnika kronika, 1945., Gospoica, 1945., Prokleta avlija, 1954. Eseji: Goja, Razgovor s Gojom. Prokleta avlija jest roman, remek-djelo Andrieva pripovjedatva. To je alegorijski prikaz

prepjeva, Moj prijatelju, Slap, Svjetla za daljinom, Voka poslije kie

129

DRAGUTIN TADIJANOVI (1905.) je pjesnik, prevoditelj, antologiar, urednik. Roen je u Rastuju kod Slavonskog Broda. ivi u Zagrebu. Redovni je lan HAZU. Zbirke (od 1933.): Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Tadijanovieva je lirika svojevrsna autobiografija u stihovima. Vezan je uz teme djetinjstva, djeatva u Rastuju (danas ve opem simbolu sretnog djetinjstva), rodnih pejsaa, traginog sukoba sela i grada, umjetnikoga poziva kao usudaPie slobodnim stihom, bez suvine dekorativnosti, naglaenoga ritma i muzikalnosti stihova. Pjesme: Veer nad gradom, Dugo u no, u zimsku bijelu no, Prsten, Balada o zaklanim ovcama IVAN GORAN KOVAI (1913.1943.) bio je pjesnik, novelist, esejist, prevoditelj, polemiar i urednik. Roen je u Lukovdolu (danas se tamo odrava pjesnika smotra Goranovo proljee), te ivio u Zagrebu do 1942. kad s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. U srpnju 1943. kod Foe u Bosni pao je bespomoan u ruke etnicima koji su ga muki ubili. Poezija: Jama, 1944., Ognji i roe, 1945. Novela: Dani gnjeva, 1936. Jama je poema naturalistiki precizne naracije u kojoj je vjerodostojno (u prvom licu) isprian ratni zloin. Sastoji se od 10 pjevanja nejednake duine. Stihovi su uglavnom jedanaesterci rasporeeni u pravilno rimovane sestine. Tematske rijei: Krv je moje svjetlo i moja tama. U pjesmi Moj grob iznio je jezivu slutnju, viziju vlastite smrti. Pisao je i na kajkavskom jeziku svojega Gorskoga kotara (zbirka Ognji i roe). MATE BALOTA (1898.1973.) jest pseudonim dr. Mije Mirkovia, pjesnika, romanopisca, znanstvenika. Iz rodne Istre je nakon Prvog svjetskog rata emigrirao, borei se za ivot kao mornar i rudar, da bi dospio do doktorata iz ekonomije u Frankfurtu na Majni i do sveuiline profesure u Zagrebu od 1945. do 1963. Zbirka akavskih pjesama: Dragi kamen, 1938. Roman: Tijesna zemlja. Kritika: Puna je Pula. Kulturno-znanstvena proza: Stara pazinska gimnazija, Matija Vlai Ilirik. Ciklusi pjesama su nazvani: Zemlja, Ljudi, Mati. Pjeva na istarskoj akavtini rodnog Raklja. Lirski evocira slike djetinjstva, ali preteu ipak socijalne teme: Koza, Dvi daske

Pjesme, Blagdan etve, Srebrne svirale, Prsten, Poezija, Sabrane pjesme, San, Moje djetinjstvo i dr.

DRUGA MODERNA (1952.-1969.) pedesete i ezdesete godine 20. st.


U drugom dijelu etrdesetih godina 20. st. u Hrvatskoj nastupa vrijeme raskida sa staljinizmom i doba oslobaanja umjetnosti od utilitarizacije i pragmatizma. egedinovim referatom O naoj kritici na Drugom kongresu knjievnika Jugoslavije u Zagrebu 1949. zapoela je borba za slobodu umjetnikog izraza. Referat Miroslava Krlee na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije, odranom u Ljubljani 1952., oznaio je definitivnu pobjedu liberalnih snaga koje su se zalagale za umjetniki autonomiju. Od 1946. do 1950. jasan znak umjetnike slobode prepoznaje se u djelima Petra egedina, Vladana Desnice, Ranka Marinkovia, Jure Katelana i Vesne Parun. Pedesete godine 20. st. KRUGOVAI (1952. 1960.), prva knjievna generacija. Nov narataj okuplja se oko asopisa Krugovi koji je izlazio od 1952. do 1958. Objavljena su 54 sveska, a naslijedio ga je nakratko asopis Knjievnik (1959.-1960.). Poetiku krugovaa najbolje izraava krilatica Vlatka Pavletia u prvom broju: Neka bude ivost. Afirmiraju duh tolerancije, prava na razliku i na vlastiti izraz. Raste interes za radove nove amerike kritike, a ponovno se prevode brojni svjetski pisci. Kao uzore istiu imia i Ujevia. Glavni predstavnici: Nikola Milievi, Slobodan Novak, Zvonimir Golob, Slavko Mihali, Josip Pupai, Milivoj Slaviek, Slavko Maer, Irena Vrkljan, Vlatko Pavleti, Ivan Slamnig, Vlado Gotovac, Vesna Krmpoti, edo Prica, Antun oljan. PJESNITVO 1950-ih ini glavni dio stvaralatva. Obiljeja: irenje tematike, obnova artizma, formalni eksperimenti, svijest o jeziku kao mediju. Glavni pjesnici: Slavko Mihali i Ivan Slamnig.

130

PROZU 1950-ih pie nekoliko narataja. Roman zapoinje uspon tek pedesetih. Teme: suvremena urbana tematika, usamljeni intelektualac i njegove etike dvojbe (V. Desnica, Proljea Ivana Galeba), svijet djetinjstva (S. Novak, Izgubljeni zaviaj; Ivan Raos, Vjeno nasmijano nebo), modernizirana ruralna tematika (Mirko Boi, Kurlani, Neisplakani). Afirmiraju novi tip kratke proze (po uzoru na E. Hemingwaya i F. S. Fitzgeralda). DRAMA poneto zaostaje, ali ipak se istiu Ranko Marinkovi (Glorija), Marijan Matkovi (Na kraju puta, Vaar snova, Heraklo), te dramski rad Mirka Boia i Ivana Raosa. ezdesete godine 20. st.

Mrkonji, Zvonimir Majdak, Ante Stama, Dubravko Horvati, Igor Zidi, Vjeran Zuppa, Tonko Maroevi, Toni Petrasov Marovi i dr. Razlogovci obiljeavaju POEZIJU 1960-ih: pluralizam pjesnikih koncepcija, naglaena intelektualizacija pjesnitva, podreivanje pjesnike rijei filozofskim, teorijskim i idejnim koncepcijama. Gotovo potpuno se okreu tzv. pojmovnom pjesnitvu koje je nekomunikativno, hermetino, metajezino. est je oblik pjesme u prozi (Dragojevi, Zidi, Mrkonji). Teme: egzistencijalne i etike, rasap stvarnosti, beznae, povijesna zbilja, urbani ivot. PROZA 1960-ih: stvara se poseban prozni model mladenake tzv. proze u trapericama pod utjecajem J. D. Salingera (glavni lik je buntovni gradski mladi koji je i pripovjeda, neprilagoen i nezadovoljan, svjetonazorno i jezino /argon/ vezan uz svoju klapu). Zametke nalazimo ve u romanima Antuna oljana (Izdajice, Kratki izlet), a do procvata jeans proze dolazi u sedamdesetima: Zvonimir Majdak (Kui stari moj, Stari deki), Alojz Majeti (angi off gottoff) i Ivan Slamnig (Bolja polovica hrabrosti). DRAMA 1960-ih: kritika kulta linosti, problemi vlasti i represije sustava, odnos pojedinca i dogme (oljan, Fabrio), etika i osobni angaman u ratu (Boi, Desnica, Matkovi). Najbolji dramatiar ovoga razdoblja je Antun oljan (Brdo, Dioklecijanova palaa). ASOPISI. asopis Republika jedini je hrvatski knjievni asopis koji od jeseni 1945. nije prestao izlaziti. Od 1957. izlazi asopis Umjetnost rijei (afirmacija tzv. zagrebake stilistike kole: I. Frange, Z. kreb, A. Flaker), a ezdesetih poinje svoj uspon Akademijin asopis Forum. U ostalim hrvatskim centrima izlaze: Rijeka revija, Zadarska revija, Dubrovnik, splitske Mogunosti i dr. PETAR EGEDIN (1909.1998.) je novelist, romanopisac, esejist i putopisac. Roen je u rnovu na Koruli, a umro u Zagrebu u kojem je ivio od 1936. Bio je tajnik Matice hrvatske, predsjednik Drutva hrvatskih knjievnika, redovni lan HAZU. Kao dosljedan borac za hrvatski jezik, bio je hrabar polemiar. Kao pjesnik, iskazao je zajedniki generacijski osjeaj jeze i straha pred sudbinom, a ugoaj gradi na podsvjesnom, mistinom, iracionalnom, sudbinskom, mranom i tjeskobnom. Romani: Djeca boja, 1946., Osamljenici, 1947., Crni smijeak, 1969., Vjetar, 1986. Novele (od 1953. do 1982.): Mrtvo more, Na istom putu, Orfej u maloj bati, Sveti vrag, Izvjetaj iz pokrajine, Crni smijeak, Getsemanski vrtovi, Tiina. Putopisi: Na putu. Eseji (1956.1971.): Eseji, Eseji o obliku i sadraju, Rije o rijei, Svi smo mi odgovorni. Crni smijeak je novela u kojoj glavni lik Charles Maron simultano luta vremenom i prostorom. Na njegovo ponaanje i razmiljanje djeluju priroda i prostor, izmjenjuju se realistini i mistino-fantastini motivi (samoa neprobojna kao granit, put iste spoznaje, motiv crnoga granita i avla, stari crta po asfaltu Bog ili avo, ime dr. Zero, Orion). U romanu su novele povezane. Iz pria likova izrasta slika urbane civilizacije. VLADAN DESNICA (1905.1967.) ponajprije je romanopisac i novelist, ali i pjesnik i filmski scenarist. Roen je u Zadru., umro u Zagrebu. Diplomirao je pravo u Zagrebu, a studirao i filozofiju u Parizu. Radio je kao odvjetnik, a nakon Drugog svjetskog rata kao profesionalni knjievnik. Romani: Zimsko ljetovanje, 1950., Proljea Ivana Galeba, 1957. Novele: Olupine na suncu, 1952., Proljee na Badrovcu, 1955., Tu odmah pored nas, 1956., Fratar sa zelenom bradom, 1959. Pjesme: Slijepac na alu, 1956. Scenarij: Koncert, 1954.

Razlog koji je pokrenut 1961. godine. Narataj razlogovaca ine: Danijel Dragojevi, Zvonimir

RAZLOGOVCI (1961. 1969.), druga knjievna generacija okuplja se oko asopisa

131

Proljea Ivana Galeba tipian je roman-esej, s atrofiranom fabulom. Umjesto vanjske dogaajnosti u prvom su planu meditacije, psiholoke reakcije i analitika razmiljanja glavnoga lika intelektualca i umjetnika glazbenika Ivana Galeba. On se nalazi u bolnici, nita mu se ne dogaa. Pripovjedna je tehnika pod Proustovim utjecajem: lik se retrospektivno vraa u svijet djetinjstva i mladosti elei rekonstruirati prolost. Zbog toga vanu ulogu imaju asocijacije, sjeanja, rekonstrukcije atmosfere, zvukova, boja i mirisa. Glavni je lik i misaoni subjekt. Vei dio romana ine njegove kontemplacije (duboko razmiljanje, uranjanje u sebe) i razmiljanje o raznim temama (ovjek i priroda, ljepota, smisao umjetnosti i filozofije, ivot i smrt) u obliku samostalnih esejistikih digresija (roman-esej).
RANKO MARINKOVI (1913.2001.) istaknuti je romanopisac, novelist, dramatiar, esejist. Roen je na Visu, a umro u Zagrebu. Zapoeo je objavljivati u Krleinu Peatu uoi Drugog svjetskog rata. Od 1951. profesor je na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost. Redovni lan HAZU. Novele: Proze, Ni braa ni roaci, Oko boje, Pod balkonima, Ruke, Ponienje Sokrata; 1948-59. Romani: Kiklop, 1965., Zajednika kupka, 1980., Never more, 1993. Drame: Albatros, 1939., Glorija, 1956., Tri drame, 1977., Pustinja, 1981. Eseji: Geste i grimase, 1951., Nevesele oi klauna, 1986. Obiljeja autorskog rukopisa: kontemplativna ironija, humoristiki podton, zaudni spojevi smijenog i ozbiljnog, traginog i kominog, paradoks i groteska, inventivne leksike igre i stilizacije, kalamburi (igre rijeima koje zvue jednako ili blisko), intertekstualnost (poigravanje tuim zapletima), mitoloki simboli, aluzije na brojna mjesta iz hrvatske i svjetske knjievnosti, manirizam, dvosmislenosti, kontrasti, stilske bravure. Novele iz zbirke Ruke iz 1953. uglavnom su realistike po fakturi. Na pirandellovski nain slika provincijsku otoku sredinu (Vis) s nizom psiholoki produbljenih portreta oriinala i bizarnih tipova. Najbolje novele Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah, Mrtve due dosljedno razvijaju metaforu ivota kao glume i svijeta kao kazalita (theatrum mundi). Kiklop je roman iz 1965., jedan od najboljih romana hrvatske knjievnosti. Fabula je smjetena u Zagreb uoi Drugog svjetskog rata, a glavni lik je mladi novinar Melkior Tresi, opsjednut egzistencijalnim strahom od rata i nastojanjem da izbjegne katastrofu. On je suvremeni Odisej koji pokuava prevariti mitsko jednooko udovite kiklopa Polifema (simbol infernalnosti rata, kanibalskoga svijeta, ljudske animalnosti). Kiklop je RAT, div koji je zatvorio svijet u peinu. ovjenost gubi, Melkiorovi najcrnji snovi se ostvaruju i poinje dugo putovanje u mrak do pravog ludila i uasa smrti. Sredine: zagrebaka kavanska i bohemska, intelektualna, potom vojarna, pa ludnica, te na kraju mitski Zoopolis slom ljudskosti, konaan poraz. Likovi: Melkior Tresi, prijatelji Maestro, Ugo, Fernando, ljubavi Enka i Vivijana, prijatelj iz vojarne Krele SLOBODAN NOVAK (1924.) je pjesnik, novelist i romanopisac. Roen je u Splitu. Jedan je od pokretaa Krugova. ivi u Zagrebu. Redovni je lan HAZU. Poezija: Glasnice u oluji, 1950., Iza lukobrana, 1953. Novele: Izgubljeni zaviaj, 1955., Tvrdi grad, 1961. Romani: Mirisi, zlato i tamjan, 1968., Izgubljeni zaviaj, 1980. Esejistika proza: Digresije, 2000., Protimbe, 2003. Mirisi, zlato i tamjan jedan je od najznaajnijih romana suvremene hrvatske knjievnosti. Sloenu simboliku Novak gradi na mijeanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. Glavni lik je Mali, rezignirani umirovljeni intelektualac srednjih godina koji sa enom Dragom ivi u ruevnoj patricijskoj kui na otoku i njeguje nekadanju plemenitaicu, prastaru Madonu koja ih mui svojim kapricima, dugovjenou, svojom fiziologijom i autoritativnom naravi. Roman je prepun biblijske simbolike (ve od naslova!). Kao slika svojega narataja, junak se gotovo ritualno, altruistiki i mazohistiki istovremeno, isti od grijeha i zabluda svoje prolosti, od naivne vjere i ideologije zatucanosti, bezbonitva i dogmatizma. Ovaj moralistiki roman, tonom razorne ironije, sarkazma i sartreovske metafore munine i gaenja, progovara o gubljenju iluzija i vjere u Ideologiju koja je odreivala i unitavala egzistencije. Mali i Draga svjesno su napustili Zagreb (ivot, grad, prijatelje) i izolirali se na metaforikom i simbolinom otoku.

132

Katelan je jedan od tvoraca modernog hrvatskog pjesnikog izraza. Spaja modernizam (Lorca) i tradicionalizam pukog, narodnog izraza (slobodna metaforika i urbaniziranje folklornoga). Bitno obiljeje: bujna metaforika, alegoriziranje, aludiranje; izrazito moderan, blizak nadrealizmu. Pjesme: poema Tifusari, Tvrava koja se ne predaje, Konjic bez konjika, Bezimeni, Krv i VESNA PARUN (1922.) pie poeziju, drame, pjesme za djecu, eseje, polemike, autobiografsku prozu. Roena je u Zlarinu kod ibenika. ivi u Zagrebu kao profesionalna knjievnica. Spada u sam vrh hrvatske knjievne produkcije, a njezina su djela prevedena na brojne strane jezike. Aktivna je, hrabra i originalna satiriarka, kritiarka i kroniarka javnog, politikog i kulturnog ivota. Snana je i moderna u svojoj tradicionalnosti, izvorna i ivotna. Lirske preokupacije: ljubav, ljepota, priroda, zagonetke ivota i smrti, sadanjost i vjenost. Zbirke poezije (od 1947.): Zore i vihori, Pjesme, Crna maslina, Vidrama vjerna, Ropstvo,

Skoplje u tvojim oima, Izbor pjesama, Zvjezdana no, Otvorena pjesma, Izabrane pjesme, Rbine sna tlapi jave, San u kamenu i druga vienja, Pjesnikom rukom pisano. Pjesnika proza: udo i smrt. Knjievno-kritika i esejistika proza: Lirika A. G. Matoa, Pribliavanje. Drame: Pijesak i pjena, Prazor

JURE KATELAN (1919.1990.) je bio pjesnik, kritiar i esejist, dramski autor, sveuilini profesor i knjievni znanstvenik. Roen je u Zakucu pokraj Omia, a umro u Zagrebu. Bio je profesor na Katedri za teoriju knjievnosti, redovni lan HAZU. Ve 1940. doivio je zapljenu svoje buntovne, originalne i moderne prve zbirke Crveni konj. Pjesnike zbirke: Crveni konj (1940.), Pijetao na krovu, Biti ili ne, Malo kamena i puno snova,

bura, Uspavanka, Livada izgubljenih ovaca

i dr.

Pusti da otpoinem, Ti i nikad, Koralj vraen moru, Konjanik, Jao jutro, Bila sam djeak, Vjetar Trakije, Pjesme, Gong Otvorena vrata, Ukleti dad, Sto soneta, I prolazim ivotom, Stid me je umrijeti, Olovni golub, Apokaliptike basne, um krila, um vode. Drame: Marija i mornar, Magarei otok. Djeja poezija (od 1958.): Tuga i radost ume, Dingiskan i Miki Trasi, Kornjain oklop, Miki Trasi i baba Pim-Bako, Maak na Mjesecu, Miki slavni kapetan, Karneval u Kukljici, Igre pred oluju i dr. Pjesme: Mati ovjekova, Ti koja ima nevinije ruke, Usnuli mladi, Da si blizu, Djevianstvo
JOSIP PUPAI (1928.1971.) lirski je pjesnik, prevoditelj, urednik asopisa Krugovi i Knjievnik, asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Roen je u Slimenu pokraj Omia, a tragino

je poginuo u zrakoplovnoj nesrei na Krku. Zbirke pjesama (od 1955.): Kie pjevaju na jablanima, Mladii, Cvijet izvan sebe, Oporuka, Pupai je pjesnik zaviaja, spontanog doivljaja rodnoga kraja, povratka u djetinjstvo, pjesnik prvotnih emocija, panteizma, ali i ranog doivljaja tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja, s bljeskovima istog lirizma i spontaniteta. Osjeaji nemira, sumnje, boli, doivljaj prolaznosti, opsesija smrti, zapitanost o smislu ivota vode ga lirskoj apstrakciji i formalnim eksperimentima, grevitoj ekspresiji, duhovnim motivima, a neobine efekte postie i postmodernistikim citiranjem srednjovjekovnih stihova i zapisa, gatalica i tualjki. Pjesme: SLAVKO MIHALI (1928.) najkarakteristiniji je pjesnik krugovakoga narataja, ali i jedan od najsnanijih pjesnika suvremene hrvatske lirike. Roen je u Karlovcu, a ivi u Zagrebu. Bio je novinar, urednik asopisa Most i Forum. Redovni je lan HAZU. Zbirke pjesama (1954.1996.): Komorna muzika, Put u nepostojanje, Poetak zaborava,

Ustolienje, Moj kri svejedno gori

Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine, More, Zaljubljen u ljubav, Tri moja brata, Oporuka, Notturno umovitog breuljka, Moj kri svejedno gori i dr.

Dareljivo progonstvo, Godinja doba, Ljubav za stvarnu zemlju, Prognana balada, Jezero, Posljednja veera, Vrt crnih jabuka, Klopka za uspomene, Pohvala praznom depu, Atlantida, Tihe lomae, Iskorak, Ispitivanje tiine, Zavodnika uma, Barunasta ena, Karlovaki diptih, Pribliavanje oluje

Mihali pjeva o strahovima, usamljenosti i nadama svoje generacije. Njegova je lirika intelektualistika, a glavne su joj teme: ovjekova ugroenost, strah, tjeskoba, bezizlaznost, osjeaj praznine, pustoi i nemoi. To je lirika prave metafizike depresije kad ovjek vlastiti poraz pretvara u pobjedu. U kasnijim pjesmama vie je okrenut svakodnevici i malim ljudima, s vie svjetla i optimizma. Komunikativan je, s naglaskom na smisao i temu.

133

Oskudno vrijeme, Ja se bojim, ja se uasavam, Veliina poraza, Metamorfoza, Prolazim Zrinjevcem dotie me more, Majstore ugasi svijeu

Pjesme: Strah, Put u nepostojanje, Ne nadaj se, Treba vie misliti na osamljene ljude, IVAN SLAMNIG (1930.2001.) pjesnik je i pripovjeda, romanopisac, esejist, prevoditelj, antologiar. Roen je u Metkoviu, radio je kao lektor na brojnim stranim sveuilitima, bio je profesor na Odsjeku za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prevodio je s engleskog, ruskog, talijanskog i vedskog i sastavio niz antologija. Zbirke poezije (od 1956.): Aleja poslije sveanosti, Odron, Naronska siesta, Limb, Analecta,

Romani (od 1961.): Izdajice, Kratki izlet, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu Ostalo: Devet drama, Zanovijetanje iz zamke, feljtoni; Hrvatski Joyce i druge igre, proza i drame; Prolo nesvreno vrijeme, eseji; Gartlic za as kratiti, Ovo i druga mora, proza. U prozi se oljan bavi urbanim temama. Njegovi likovi su buntovnici, nezadovoljnici i osamljenici koji afirmiraju kolektivni duh klape/kvadre. Bjee od konformizma i drutvene odgovornosti. Romani s kolokvijalnom sintaksom pisani su u maniri amerike hard boyled proze. Roman iz 1965. Kratki izlet predstavlja kao pripovjedaa mladog urbanog intelektualca. On je lan neobine klape koja putuje na arheoloko istraivanje glagoljatva. Junaci govore kolokvijalnim govorom urbane mladei. Roman ima obiljeja proze u trapericama. Likovi: Ivan, vodi Roko, Petar, Vladimir, dvije Ofelije, dva pijana Slovenca Vitomir Luki (1929.1991.) je pripovjeda i pjesnik, jedan od najznaajnijih hrvatskih pisaca u Bosni i Hercegovini. U prvoj novelistikoj zbirci iz 1965. Soba za prolaznike realistikim fabuliranjem i svojevrsnim kultom istine ostvaruje suprotstavljanje kolektivne i pojedinane svijesti. U kasnijim djelima pronie u psihologiju likova, rastae realnost i priklanja se fantastinim temama (romani Album i Hodnici svijetlog praha, novelistike zbirke: Zaustavljeni kalendar, ivotinje, ljudi, Sanovnik nasmijane due, Seansa)

veera

Slamnigovo stvaralatvo apologija je pjesnitva kao vjetine i invencije. To je tipino maniristika pozicija kojoj je od konanog rezultata vanija praksa pisanja, igra konstrukcije i dekonstrukcije. Kao tipian pjesnik semiotikog iskustva, Slamnig ve stoji u ishoditu hrvatske postmodernistike poezije. Slamnig je poeta ludens: pjesnik jezine igre, dosjetke, ironijskih obrata, smjelih eksperimenata. Za njega je poezija ars combinatorica: u jezinologinim premetanjima trai novi smisao i odnose. Koristi se potencijalima standardnog jezika, dijalekta, argona, jezika znanosti i tehnike. On je i poeta doctus (ueni pjesnik), znalac brojnih stranih jezika koje ukljuuje u svoju poeziju, uz brojne arhaizme, neologizme, barbarizme, intertekstualne veze, citate i parafraze iz starohrvatske lirike i europskoga srednjovjekovlja, narodne lirike itd. Dominira dosjetka: neobine rime, jezini hir i paradoks, kalambur, improvizacija, humorni obrati. Pjesme: Ubili su ga ciglama, Barbara, A Roma alla romana Bolja polovica hrabrosti roman je iz 1972. u kojem prepoznajemo elemente proze u trapericama. Glavni junak je mladi intelektualac Flaks koji u prvom licu pripovijeda o svakidanjem ivotu. Jezini slojevi romana ukljuuju urbani argon, kolokvijalni idiom, hrvatski knjievni standard, jezik hrvatske tradicionalne proze 19. st. Junak je antijunak: kad zagusti, ostavlja i djevojku Anitu i roman njene tete Matilde koja zapravo na taj nain pokuava uspostaviti ljubavnu vezu. Bijeg je razuman odmak bolja polovica hrabrosti. ANTUN OLJAN (1932.1993.) pjesnik je, pripovjeda, romanopisac, esejist, feljtonist, prevoditelj, sastavlja antologija, urednik. Podrijetlom s otoka Hvara, roen je u Beogradu, a u Zagrebu je diplomirao engleski i njemaki. Ureivao je asopise Meutim, Krugovi i Knjievnik. Radio je kao profesionalni knjievnik. Umro je u Zagrebu. Poezija (od 1956.): Na rubu svijeta, Izvan Fokusa, Gazela i druge pjesme. Izabrane pjesme, itanje Ovidijevih Metamorfoza, Baca kamena. Novele (od 1957.): Specijalni izaslanici, Deset kratkih pria za moju generaciju,Obiteljska

Pjesme, Dronta, Relativno naopako, Sed scholae, Izabrane pjesme Novele: Neprijatelj, Povratnik s Mjeseca. Roman: Bolja polovica hrabrosti, 1972. Eseji, studije (1965.1997.): Disciplina mate, Hrvatska versifikacija, Stih i prijevod

134

POSTMODERNA (1970. 1995.)


Postmodernizam je vrijeme reciklae tuih misli i produkata tradicije. Sve se doima ve vienim i napisanim; preostaje oponaanje, permutiranje, ponavljanje, variranje. U posljednjoj treini 20. st. pojavljuje se velik broj autora i djela, a vei dio mogao bi se svesti pod postmodernistiki nazivnik. Povijesno-drutveni okvir. Poetkom sedamdesetih godina dolazi do tzv. masovnog pokreta. Jasno je artikuliran problem nacionalnog, gospodarskog, pa tako i kulturnog i jezinog identiteta. Nakon pobjede unitarizma 1971. dolazi do politike i ideoloke represije, a hrvatskom se narodu nameu kolektivne frustracije. Josip Broz Tito umire 1980. i to je poetak kraja Jugoslavije. Buknuli su potiskivani problemi, a krajem osamdesetih kriza je na vrhuncu. Mijenja se i politika karta Europe: rue se komunistiki sustavi. Knjievni procesi. Ve poetkom sedamdesetih promjene se uoavaju u svim anrovima. Dolazi do postmodernistike eksplozije oblika, pluralizma i disperzije stilova, literarnih koncepata i modela, do umnoavanja razliitosti i daljnje razrade tradicionalnoga, oponaanja i mijeanja prethodnih stilova, simultanosti heterogenih procesa, afirmacije raznih poetika. Avangardizam je u krizi, a tradicija se vie ne negira nego se ukljuuje u literarnu igru, ona postaje materijal i inspiracija (citati, aluzije, parodije, pastii: imitacije, intertekstualne veze: posuivanje zapleta). Postmodernisti vide tradiciju kao muzej znakova koje stavljaju u nove odnose. PROZA. Hrvatski fantastiari javljaju se poetkom sedamdesetih godina: Pavao Pavlii, Goran Tribuson, Stjepan ui, Dubravko Jelai Buimski, Veljko Barbieri, Irfan Horozovi i dr. Pod utjecajem svjetskih pisaca kao to su Borges, Bulgakov i Kafka, okreu se fantastici, teme su im iracionalne i bizarne, kreiraju paralelne svjetove, bave se okultnim, spiritualnim i paraloginim. Efekti su im groteska, hiperbola i bogata simbolika. Njihova je zasluga to su istakli sam tekst, znakovnost, jezik kao predmet. Zbirke novela: Pavao Pavlii, Laa od vode, Vilinski vatrogasci, Dobri duh Zagreba; Goran Tribuson, Zavjera kartografa, Praka smrt, Raj za pse; Stjepan ui, Staljinova slika i druge prie; Dubravko Jelai Buimski, Okus mesa. Kasnije se javljaju i romani, npr. Goran Tribuson, Snijeg u Heidelbergu; Pavao Pavlii, Veernji akt. Stvarnosna proza koja se bavi stvarnim ivotom i aktualnim drutvenim problemima dala je nekoliko znaajnih ostvarenja: Antun oljan, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu; Ivan Kuan, Toranj, Naivci; Jozo Laui, Klaina; Vojislav Kuzmanovi, Godina noeva. Romaneskni eksperiment (tehnika montae i kolaa): Tomislav Ladan, Bosanski grb. POEZIJA. Osnovno obiljeje hrvatske postmodernistike lirike: iskustvo jezika, naglaena semiotika svijest, problematiziranje jezika kao predmeta pjesme. Na tom su tragu prvi postrazlogovski pjesnici: Ivan Rogi Nehajev, Luko Paljetak, Branimir Bonjak, Zvonko Makovi, zatim specifino pjesnitvo Josipa Severa (Anarhokor) i tzv. offovci (asopis Off, 1978.) koji zastupaju poetiku semantinog konkretizma: Branko Male, Sead Begovi, Branko egec. Sve te pjesnike, ali i njihove poetske suputnike (Milorada Stojevia, Nedu Mirandu Blaevi, Anku agar) i nasljednike (oko asopisa Quorum) zanima empirinost jezika i njegovo optiko i akustiko djelovanje. Poeziju kao dosjetku, infantilnu tekstualnu zgodu njeguju Draen Mazur i Pero Kvesi. Naprotiv, pjesnicima okupljenim oko antologije Insulae (1981.) jezik je nositelj duhovnosti, kulture i iskustva svijeta: Drago tambuk, Draen Katunari, Neven Jurica. Za hrvatsku postmodernistiku poeziju karakteristian je i povratak vezanom stihu i tradicionalnim oblicima (npr. sonetu) te oivljavanje artizma: Luko Paljetak, Zvonimir Mrkonji, Tonko Maroevi, Ante Stama. Primjetna je tenja prema jednostavnosti, komunikativnosti i jasnoi izriaja. Sve je ei postupak oponaanja postojeih poetskih govora i postupaka: sve se vie inzistira na pjesnikoj memoriji i erudiciji.

135

ROMAN. Pisci romana vraaju se pripovijedanju, prii, narativnoj igri. Ope oznake su raslojenost i komercijalizacija. Dolazi do nevienog procvata tzv. anrovske proze: kriminalistikog, bulevarskog, avanturistikog ili horror romana: Pavao Pavlii, Umjetni orao, Rakova djeca, Sretan kraj, Rupa na nebu; Goran Tribuson, Ruski rulet, Made in USA, Potonulo groblje; Neven Orhel, Uzbuna na odjelu za rak. Postmodernizam izjednaava elitnu (kanoniziranu) i masovnu umjetnost. Mijeaju se postupci trivijalne i problemske, tzv. visoke proze. Ve krajem sedamdesetih brojni romansijeri okreu se stvarnosnoj i iskustvenoj problematici. Tematiziraju traume novije povijesti, kritiziraju kult linosti, analiziraju mehanizam totalitarne vlasti i odnos pojedinca prema njoj: Ivan Aralica, Okvir za mrnju, Majka Marija; Stjepan ui, Orden; Zvonimir Majdak, Kerka; Veljko Barbieri, Epitaf carskog gurmana; Pavao Pavlii, Kraj mandata. Neka najbolja ostvarenja pojavljuju se u zapostavljenoj podvrsti povijesnog i obiteljskogenealokog romana: Ivan Aralica, Psi u trgovitu, Due robova, Graditelj svratita, Knjiga gorkog prijekora; Nedjeljko Fabrio, Vjebanje ivota, Berenikina kosa, Triemeron; Fea ehovi, Gorak okus due. Egzistencijalnu problematiku obrauju pisci: Dalibor Cvitan (Polovnjak, Ervin i luaci), Jozo Laui (Bogumil) i Zvonimir Majdak (Starac, Krevet). Afirmira se i tzv. ensko pismo: Irena Vrkljan, Svila, kare, Berlinski rukopis; Vesna Krmpoti, Brdo iznad oblaka i Dubravka Ugrei, tefica Cvek u raljama ivota, Forsiranje romana reke. Pojavljuju se i tzv. neiste forme koje njeguju duh spontanosti, estetikog infantilizma, improvizaciju, igru, kola, pasti, ki, intertekstualnu parodiju: eljka orak, Krhotine; Ivan Kuan, Sto najveih rupa; Neda Miranda Blaevi, Amerika predigra; Borben Vladovi, Boja eljeznog oksida; Pavao Pavlii, apudl. U ovom razdoblju posebnu vanost dobivaju postupci kojima se iskazuje autorska samosvijest i problematizira se sam in pisanja: autoreferencijalnost, poigravanje anrovskim konvencijama i pripovjednim konstrukcijama, viestruko kodiranje, persiflae, prerade tuih tekstova, citatnost i sl. DRAMA. U znaku je suivota razliitih dramskih modela. Prekretnicu predstavlja dramski tekst iz 1971. Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja Ive Breana. To je bio novi tip dramskog govora: intertekstualnost (posuivanje tuih zapleta), poetika teatra u teatru, snano uporite u konkretnoj zbilji i jasne politike aluzije. Na tom su tragu drame: Ivan Bakmaz, Vjebe u GoetheInstitutu, imun Cirenac i humoristike trija Senker-krabe-Mujii, Novela od stranca, Domagojada. Mnogi se okreu biografskim i pseudobiografskim dramama koje su zasnovane na ivotopisima povijesnih osoba: Tomislav Bakari, Mora; Slobodan najder, Kamov, smrtopis, Driev san, Hrvatski Faust; edo Prica, Ostavka; Miro Gavran, Urotnici; Vladimir Stojsavljevi, Katarina Zrinska od Frankopana i dr. Postmodernistiki dramatiari Lada Katelan, Miro Gavran, Asja Srnec-Todorovi poigravaju se teatarskim konvencijama i reteatraliziraju hrvatski teatar. Za suvremenu dramu ipak je bitna stalna veza sa stvarnou, kritika autoritarnosti i vladajue ideologije. HRVATSKA KNJIEVNOST U PROGONSTVU. Brojni su hrvatski pisci nakon Drugog svjetskog rata zbog politikih razloga bili prisiljeni napustiti domovinu. Glavni asopis Hrvatska revija (1951., Vinko Nikoli, Antun Bonifai) izlazio je punih 40 godina. U Knjinici hrvatske revije objavljeno je 66 naslova. Istiu se pjesnici: Viktor Vida (Svemir osobe, Suanj vremena), Lucijan Kordi (Zemlja, Pod arkadama neba, Grob u katedrali i dr.), Rajmund Kupareo (Blagoslov zvijezda) te sredinje ime, Vinko Nikoli (Izgubljena Domovina, Oskvrnuto proljee, Molitva za moju Hrvatsku, Duga nad poruenim mostovima, Gorak je zemje kruv, Povratak i dr.).

136

Jedna od najzanimljivijih pjesnikih osobnosti svakako je BORIS MARUNA (1940.). Emigrirao je 1960. U Argentini se prikljuio krugu oko Hrvatske revije. U poetku pie ljubavne i domoljubne pjesme (I poslije nas ostaje ljubav), a od zbirke iz 1972. Govorim na sav glas okree se jednostavnoj, komunikativnoj lirici sa svakodnevnim temama, bez patetike, oputeno i lako: zbirke Ogranienja (1986.) i Ovako (1992.). Pjesme: Hrvati mi idu na jetra, Bilo je lako voljeti te Kao prozaici se istiu Antun Bonifai (roman Bit ete kao bogovi), Roko Remeti, tj. Hrvoje Lorkovi (roman Karakteristika), Ivan Metrovi (memoarska proza Uspomena na politike ljude i dogaaje), Antun Nizeteo (novele Bez povratka). Esejisti su Bogdan Radica, Ante Kadi i Vinko Grubii. IVO BREAN (1936.) najznaajniji je suvremeni hrvatski dramski pisac. Pie drame, romane, eseje, filmske scenarije i dr. Roen je u Vodicama, diplomirao je hrvatski jezik i knjievnost u Zagrebu. Radio je u ibeniku kao profesor, a u posljednje vrijeme ivi u Zagrebu. Zbirke drama: Groteskne tragedije, 1979., Nove groteskne tragedije, 1989. Romani: Ptice nebeske, 1990., Ispovijedi nekarakternog ovjeka, 1996. Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja groteskna je tragedija. Brean rabi literarne arhetipe i intertekstualne veze stvarajui nove odnose i vrijednosti. Suprotstavlja razliita vremena, svjetove, kulture, komika je osnaena satirom i groteskom. U zabitom selu Dalmatinske zagore seljaci provode odluku politikog rukovodstva o kulturnom uzdizanjui uvjebavaju Hamleta. Raspored snaga u djelu poinje se preklapati sa ivotnom zbiljom tragedija se ponavlja. U ostalim dramama (Neastivi na Filozofskom fakultetu, Smrt predsjednika kunog savjeta, Vienje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507, Anera i dr.) u okvirima klasinih predloaka, Brean kritizira socijalistiku birokraciju, partijski birokratizam, opsjednutost vlau, zlouporabe i izopaenja vlasti, socijalistiki moral. Napisao je i scenarij za film Maral. IVAN ARALICA (1930.) pie romane, novele i eseje. Uiteljsku kolu zavrio je u Kninu, a Filozofski fakultet u Zadru. Bio je uitelj u selima Dalmatinske zagore, profesor u Zadru, saborski zastupnik. Redovni lan HAZU. Novele: Svemu ima vrijeme, Propast Magnuma Romani: A primjer se zvao Laudina, Filip, Konjanik, Ima netko siv i zelen, Njegova su djela parabole sa snanim moralistiko-didaktikim nabojem. Bez potrebe za eksperimentom ili modernistikim zahvatima, njegova se proza dovezuje na usmenu tradiciju Psi u trgovitu roman je koji ima tri dijela: Nekamo mora, Ma samosjek i Koa za bubanj. Tema je odnos pojedinca prema politici i ideologiji. Analizira istonjaki i zapadnjaki mehanizam vlasti. Povijesnom romanu na tragu je poetike franjevakih kronika i Andrieve proze, rekonstruira povijesne slike i procese. Likovi: Antun Vrani, sultan Sulejman i njegov sin Dihangir. U nizu romana s morlakom tematikom (Morlaci: stanovnici Dalmatinske zagore, Vlaji) prati povijesnu sudbinu obitelji Grabovac (Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita). NEDJELJKO FABRIO (1937.) suvremeni je romanopisac, novelist, dramatiar i esejist. Roen je u Splitu, kolovao se i ivio u Splitu i Rijeci gdje je bio urednik, dramaturg. U Zagrebu je bio urednik dramskog programa HTV. Od 1989. do 1995. predsjednik je Drutva hrvatskih knjievnika. Eseji: Odora Talije, Apeninski eseji, tavljenje tiva, Kazalitarije, Koncert za pero i ivot Novele: Partite za prozu, Labilni poloaj, Lavlja usta, Izabrane pripovijetke Drame: Drame, 1976. Romani: Vjebanje ivota, 1985.; Berenikina kosa, 1989.; Triemeron ; Smrt Vronskog, 1994. U romanesknoj trilogiji Fabrio problematizira talijansko-hrvatske odnose na jadranskoj obali u dugom povijesnom razdoblju od poetka 19. st. do vremena nakon Drugog svjetskog rata. Radnja se dogaa u Rijeci koju potresaju burni dogaaji i mijenjaju se vlasti. Fabrio prati ivote malih ljudi, dviju obitelji, jednu talijanskog, a drugu hrvatskog podrijetla. To je modernizirana varijanta povijesnoga romana: pojedinane egzistencije redovito su rtve globalnih odnosa. U podnaslovu ima sloenicu kronisterija. Radnja se prekida ukljuivanjem neliterarne grae (novinski lanci, povijesni dokumenti).

izdaleka

Psi u trgovitu, Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita, Okvir za mrnju, Asmodejev al, Tajna sarmatskog orla, Majka Marija, Knjiga gorkog prijekora, etverored, Ambra

137

Jezik i stil su istanani, koristi se postupcima iz glazbe (kontrapunkti, provodni motivi, eufonija) i postmodernistikim efektima. Likovi: Carlo i Fanica, Fumulo i Ludovica, Amadeo, Mafalda i Bruno, Oreste i Wanda, Parsifal, Emilija (na kraju rastanak od Hrvata Lucijana). U romanu Smrt Vronskog govori o Domovinskom ratu. Tolstojeva junaka iz 19. st., Vronskog, koji u romanu Ana Karenjina suicidalno odlazi u rat u Srbiju, Fabrio dovodi u Vukovar 1991. PAVAO PAVLII (1946.) plodan je suvremeni pripovjeda. Roen je u Vukovaru. Redovni je profesor za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Novele: Laa od vode, Vilinski vatrogasci, Dobri duh Zagreba, Radovi na krovu,Skandal na simpoziju Romani: Plava rua, Stroj za maglu, Umjetni orao, Veernji akt, Slobodan pad, Eter, Kraj

Pavliieve prve novelistike zbirke obrazac su hrvatske fantastine proze sedamdesetih. Njegova najpopularnija djela bliska su trivijalnom anru kriminalistikog romana: u osnovi romana je enigma, zapleti imaju elemente fantastike. Postupke i tehnike preuzima iz tzv. zabavne (trivijalne, ne-ozbiljne) knjievnosti (dinamine fabule, neoekivani obrati, ploni likovi, izraz jednostavan). Koraljna vrata je roman iz 1990. komponiran na naelu gradacije: dogaaji su sve neobiniji. Temelj fabule je otkrie izgubljenih Gundulievih rukopisa Osmana koje na Lastovu 1989. pronalazi zagrebaki filolog Krsto Brodnjak. Ideja je bazirana na ovjekovoj tenji ka savrenstvu koje Brodnjak na kraju odbacuje, jer razmilja o etici i zlu koje remeti ravnoteu svijeta. Likovi: djeak Irfan, lijenica Zora, don Kuzma Simbolika naslova: koraljna vrata plameni su jezici na slici na kojoj sv. Lovro gori na listovima Osmana, iza tih vrata su demoni sile zla. Brodnjak na kraju isputa u more pepeo spaljenog Osmana i zamilja kako prolazi kroz koraljna vrata. KNJIEVNOST U DOMOVINSKOM RATU. Hrvatski su pisci odgovorili zahtjevu vremena brojnim apelima, prosvjedima, umjetnikim reportaama i umjetnikim tekstovima (Sinia Glavaevi, Alemka Mirkovi i mnogi drugi). O ratu u Hrvatskoj i u BiH zapaeno piu Miljenko Jergovi i Josip Mlaki). Sanader-Stama: U ovom stranom asu (antologija suvremene ratne lirike).

mandata, elini mjesec, Trg slobode, Krasopis, Rakova djeca, Sretan kraj, Koraljna vrata, Rupa na nebu, Nevidljivo pismo, Zaborav Romani za djecu: Trojica u Trnju, Zeleni tigar, Petlja, Lopovska uspavanka Feljtoni: Dunav, Zagrebaki odrezak, Inventura, Svoj svome, Prolazna soba Ostalo: Rukoljub, pisma; apudl, proza; Kruh i mast, proza.

138

ASOPISI I NOVINE (knjievnost, hrvatski jezik, kultura)


HRVATSKI NARODNI I KNJIEVNI PREPOROD (1813. 1860.) 1834. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objavljuje svoj OGLAS kojim se obraa svim Junim Slavenima (osim Bugara) 1835. Ljudevit Gaj NOVINE HORVATSZKE s kulturno-zabavnim dodatkom Danica Horvatszka, Slavonszka i Dalmatinszka (kajkavski knjievni jezik i stara grafija) 1836. novine i prilog mijenjaju ime u NOVINE ILIRSKE i Danica ilirska (tokavski knjievni jezik) 1842. S. Vraz, osniva hrvatske knjievne kritike, pokree KOLO, prvi hrvatski knjievni asopis 1843. zabranjeno ilirsko ime; Novine ilirske i Danica ilirska dobivaju naziv NARODNE NOVINE i Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska DANICA ILIRSKA (1836.-1849., obnovljena 1853.-1854. i 1860.-1864.) Urednici: Lj. Gaj, D. Rakovac, V. Babuki, B. ulek i D. Demeter KOLO (1842.1853.); urednici: S. Vraz, A. T. Brli, M. Bogovi ZORA DALMATINSKA (1844.1849.) prvi knjievni asopis u Dalmaciji (Zadar); jedan od urednika Petar Preradovi, u prvom broju objavljuje svoju poznatu budnicu Zora puca. NEOAPSOLUTIZAM (1849.-1859.) glavni (i jedini) asopis NEVEN(1852.-1858.). Mirko Bogovi. PROTOREALIZAM (predrealizam ili ENOINO DOBA, 1860. 1880.) Nakon ukidanja neoapsolutizma, oivljuju i asopisi: LEPTIR (almanah = godinjak, 1859.1862.), ur.: Lj. Vukotinovi); SLAVONAC (Poega, 1863.1865.; ur.: M. Kraljevi); NAE GORE LIST (1861.1866.; ur.: Mijo Krei); GLASONOA (1861.1865., Karlovac, ur.: Abel Luki, a zadnje godine, 1866., izlazi u Beu i ureuje ga August enoa (u njemu objavljuje svoj poznati programski lanak Naa knjievnost). August enoa (1838.1881.), feljtonist i urednik. G. 1865. u Beu ureuje asopise GLASONOA i SLAVISCHE BLTER. Od 1874. do svoje smrti, 1881., ureuje VIJENAC, sredinji hrvatski knjievni asopis (1869.1903.). U njemu objavljuje svoje feljtone Zagrebulje (feljton = podlistak). HRVATSKI REALIZAM (1880. 1890.) VIENAC je glavni knjievni asopis i u osamdesetima. Nakon enoine smrti 1881., ureuju ga: Fran Folnegovi (1882.), Vjekoslav Klai i Mile Maravi (1883.) te Josip Pasari (1890.-1896.). HRVATSKA VILA (1882.1886.) urednici: August Harambai i Eugen Kumii (od 1883.) BALKAN (1886.1888.) nastavlja pravaku liniju Hrvatske vile. Eugen Kumii 1873. pokrenuo list PRIMORAC, ureivao HRVATSKU VILU i HRVATSKU. S. S. Kranjevi od 1895. do 1906. g. aktivan lan urednitva sarajevskog knjievnog lista NADA u kojem se zalagao za suradnju pisaca iz Hrvatske. EUROPSKI MODERNIZAM Francuski pjesnici parnasovci nazvani po svojem zborniku Le Parnasse Contemporain (od 1866.) HRVATSKA MODERNA (1892. 1916.) HRVATSKA MISAO (1897.) Prag; glasilo tzv. prake skupine mladih pisaca (ideolog: Milan ari) MLADOST (1898.) beko-zagrebaka skupina (ideolozi: Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi) SUVREMENIK - najznaajniji od asopisa koje pokree mladi narataj.

139

VIENAC - jo uvijek sredinji knjievni asopis (1869.-1903.). IVOT (1900.1901.) sredinje knjievno glasilo modernista. HRVATSKI SALON (almanah); aka litografirana Nada (litografija = nain tiskanja). OBZOR (dnevni list) objavljuje esej A. G. Matoa Umjetnost i nacionalizam (1912.). HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. Matoevi sljedbenici javljaju se u asopisima: SUTLA (1908.), GRABANCIJA (1911.), SUVREMENIK (sredinji asopis tijekom rata) te u najvanijem, almanahu GRI (1917.). Vladimir erina izdaje vlastite asopise VAL (1911.) i VIHOR (1914.). Ureuje i KNJIEVNIK. Antun Branko imi izdaje vlastite asopise VIJAVICA (1917.) i JURI (1919.). Ulderiko Donadini izdava je, urednik i gotovo jedini suradnik vlastitog asopisa KOKOT (1916.). Miroslav Krlea ureivao asopise PLAMEN (1919.) i KNJIEVNA REPUBLIKA (1923.1927.). HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1929. DO 1952. asopisi KRITIKA, djelomice KNJIEVNIK, LITERATURA, KULTURA i IZRAZ propagirali su ideje utilitarne, pragmatine (ideoloki korisne, dirigirane, zadane) knjievnosti, pretvorene kasnije u ideje novog realizma (socrealizma). Otpor takvom staljinistikom modelu prua Miroslav Krlea brojnim lancima i polemikama u asopisima DANAS (pokrenut 1936.) i PEAT (pokrenut 1938.) i time obiljeava tzv. sukob na knjievnoj ljevici. Ivan Goran Kovai HRVATSKI DNEVNIK (urednik od 1936.); NOVOSTI (do 1941. urednik kulturne rubrike). DRUGA MODERNA (1952. 1969.) KRUGOVI (1952.1958., 54 sveska); naslijedio ga je nakratko Knjievnik (1959.1961.) obiljeio je poetiku pedesetih godina (krugovai). Urednik: Vlatko Pavleti (u 1. broju:Neka bude ivost!). Glavni predstavnici: Slavko Mihali i Ivan Slamnig (Novak, Pupai, oljan, Golob, Vrkljan, Gotovac) RAZLOG (1961. 1969.) obiljeava ezdesete drugu knjievnu generaciju (razlogovci): Dragojevi, Mrkonji, Majdak, Stama, Zidi, Horvati, Maroevi, T. P. Marovi REPUBLIKA je jedini hrvatski knjievni asopis koji nije prestao izlaziti od jeseni 1945. do danas. UMJETNOST RIJEI (od 1957.) afirmira tzv. zagrebaku stilistiku kolu: Frange, kreb, Flaker. FORUM - Akademijin (HAZU) asopis koji svoj uspon zapoinje 1960-ih godina. U ostalim hrvatskim centrima izlaze: RIJEKA DUBROVNIK, MOGUNOSTI (Split). REVIJA, ZADARSKA REVIJA,

VIENAC/VIJENAC sredinji je hrvatski knjievni asopis 1869.1903., obnavljan 1910.1913., 1944.1945. i 1993. Od 1996. dvotjedne novine, izdava: Matica hrvatska. JEZIK (od 1954.) asopis za kulturu hrvatskoga knjievnoga jezika; urednik: Stjepan Babi OFF (1978.) QUORUM GORDOGAN EUROPSKI GLASNIK HRVATSKO SLOVO 15 DANA VIJENAC ZAREZ KONTURE POEZIJA FANTOM SLOBODE ...

140