Tehnika prevoenja reenica sa latinskog jezika na hrvatski

Mnogi zanimljivi tekstovi napisani su na latinskog jeziku, mnoge pjesme, dramska djela, natpisi na koje nailazimo putujudi Rimskim carstvom, vrlo poune i svakodnevno upotrebljavane latinske izreke. Vjerovali ili ne, antiki Rim i dalje postoji, a Hrvatska je izravni batinik rimske kulture. Pogledajmo zajedno kako prevesti reenicu sa latinskog jezika na hrvatski. Osim to je potrebno poznavati rijei, prevoenje se obino svodi na upotrebu rjenika i primjenu gramatikih pravila koja smo obradili. Uzmimo jednu jednostavnu reenicu koja se sastoji od subjekta, predikata i blieg objekta.

Concordia amicitiam firmat.

Da bismo reenicu ispravno preveli, moramo prepoznati sve to se u reenici nalazi, od funkcije i vrste rijei u reenici do padea imenica i pridjeva (naravno i svih ostalih sklonjivih vrsta rijei), lica glagola i vremena koje glagol oznaava. Dakle, u naoj reenici moramo analizirati rije po rije. Concordia? Concordia je rije koja se u rjeniku predstavlja kao imenica concordia, -ae, f. = sloga. Ova se imenica nalazi u nominativu jednine (moe biti i vokativ i ablativ, vokativ je obino odvojen zarezom, a uz ablativ stoji esto prijedlog). Amicitiam? Amicitiam je rije koja se u rjeniku predstavlja kao imenica amicitia, -ae, f. = prijateljstvo. Ova imenica je u akuzativu jednine, naime nastavak am je nastavak za akuzativ jednine 1. ili a deklinacije, a slovo m- karakteristino je za akuzativ jednine kroz sve deklinacije mukog i enskog roda. Firmat? Firmat je rije koja se u rjeniku predstavlja kao glagol firmo, 1. = uvrstiti, jaati. Ovaj se glagol nalazi u 3. licu jednine indikativa prezenta aktivnog i to je glagol 1. ili a konjugacije. Sada kada smo analizirali rijei u reenici potrebno je odrediti njihovu funkciju u reenici kako bismo mogli ispravno prevesti reenicu. U latinskom jeziku sve se vrti, poput vrtloga, oko glagola, tj. oko predikata u reenici. Obino se nalazi na kraju reenice, a sve nadopune glagolu vrte se u blizini, no to nije uvijek tako, trebamo samo irom otvoriti oi i potraiti glagole u reenici koji se nalaze u nekom linom obliku. Taj predikat u linom obliku, dakle, ima svoje lice (moe biti bilo koje, npr. ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona). Predikat je itam te kao knjigu za nas, pa pogledajmo to sve moemo proitati iz ovo naeg predikata firmat.

itamo nekoliko stvari: 1. Lice koje vri radnju. Obzirom da je nastavak za trede lice jednine indikativa prezenta aktivnog t, znamo da vritelj radnje mora biti imenica ili zamjenica u nominativu jednine, bilo da je izeen ili nije. 2. Kojoj deklinaciji pripada glagol. Kada maknemo lini nastavak, ostaje nam je prezentska osnova glagola i to firma, a prezentska osnova koja zavrava na a- je 1. ili a konjugacija. Sada kada smo pronali na predikat i odredili u kojem se licu nalazi, predstavljanjem rijei, moemo konano i prevesti: 3. lice jednine indikativa prezenta aktivnog, dakle jaa, uvruje. Po smislu i duhu hrvatskoga jezika odabiremo oblik koji nam odgovara. Sada kada smo preveli predikat moramo potraiti subjekt, naeg vritelja radnje. On se oslanja na predikat i predikat je taj koji odreuje subjekt u latinskoj reenici. Postavljamo pitanje tko? ili to? vri radnju. Subjekt se, obino, u latinskoj reenici nalazi na poetku reenice, kao i sve njegove nadopune. Rije koja u naoj reenici stoji u nominativu jednine je concordia. I moemo odmah prevesti subjekt i predikat. Sloga uvruje I ostala nam je jo jedna rije u reenici, amicitiam. Obzirom da je ovo akuzativ, funkcija te rijei u reenici je blii objekt koji odgovara na pitanje koga? ili to?, dakle prijateljstvo. I konano prijevod nae reenice Concordia amicitiam firmat glasi:

Sloga uvrduje prijateljstvo.

Doista je tako, budite sloni u razredu i potujte se meusobno kako bi i vas potivali. Jer, imati iskrenog prijatelja neprocjenjivo je .

Predstavite rijei, odredite oblik i funkciju u reenici te prevedite na hrvatski jezik reenice: 1. Croatia claros poetas habet. 2. Magister discipulos linguam Latinam docet. 3. Fortem virum pericula non terrent. 4. Acre gelu fructibus nocet. 5. Initia omnium rerum difficilia sunt. 6. Nulla dies sine linea.