Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
1. Avgustova vlast
U modernoj istoriografiji dosta se rasprav a o Avgustovoj vlasti, kao i o postanku principata. Jox je Strabon Avgusta nazivao basileusom, grqka req koja oznaqava kra a. Me utim, sam Avgust je navodio da, mada je on po svom autoritetu stajao ispred svih, vlasti nije imao nixta vixe od drugih koji su mu bili kolege po magistraturi. Avgust je osnove svoje vlasti, koja je ipak bila izvanredna, tra io u okvirima postoje eg sistema. Za bo e razumeva e ovog perioda korisne podatke, izme u ostalih, pru aju: natpis Dela bo anskog Avgusta, zatim Svetonije, koji je sastavio Avgustov ivotopis, i napokon Dion Kasije. Posle 31. godine p. n. e. promene koje je sproveo mladi Cezar bile su postepene. egov polo aj u periodu od 30. pa do 27. texko je pravno odrediti. Poznato je da je posle pobede kod rta Akcijuma dve godine proveo na Istoku. 29. vratio se u Rim i proslavio trijumf. Te godine, kao i 31. i 30., biran je za konzula, a dobija i cenzorska ovlax e a. Dobija i pravo da imenuje nove patricijske rodove jer im je broj bio sma en usled gra anskih ratova i proskripcija. Godine 28. zajedno sa Agripom vrxi zva e konzula i prvi put nakon 42 godine sprovodi cenz i sastav a nov spisak senatora. Sada u redove Senata mogu da u u samo oni koji ostvaruju prihod od 1 200 000 sestercija, a ne od 800 000 kao xto je bilo do tada. Na taj naqin je broj senatora, kojih je u vreme gra anskih ratova bilo i preko 1000, postepeno sveden na 600. U novome spisku ime mladog Cezara je stav eno na qelo, otuda i egova titula princeps senatus. Dok je u vreme Republike princeps senatus poqasno zva e bez naroqitih ovlax e a, mladi Cezar kao princeps vrxi uticaj i na unutrax u i na spo nu politiku. Prvi korak u stvara u pravnih osnova svoje vlasti mladi Cezar je preduzeo na sednici Senata 13. januara 27. Naime, odrekao se vanrednih ovlax e a i vlast predao Senatu i rimskom narodu. Naravno, ovo je bila samo predstava. Da je Senat kojim sluqajem prihvatio Oktavijanovu ponudu, verovatno bi se suoqio sa novim gra anskim ratom. Stoga, Senat odbija Oktavijana i moli ga preuzme upravu i odbranu zem e. Mladi Cezar prihvata da zaxtiti granice pograniqnih provincija, komandu nad vojskama u provincijama, kao i nadzor nad upravnicima provincija. Dobija desetogodix e namesnixtvo u xpanskim provincijama Luzitaniji i Tarakonensis, Galiji Narbonskoj i Lugdunensis, Akvitaniji i Belgiki, Kilikiji, Fenikiji, Koile Siriji, Kipru i Egiptu. Kasnije Galiju Narbonsku i Kipar predaje Senatu i narodu, a preuzima Dalmaciju. Senatu i narodu na upravu ostaju provincije Bitinija i Pont, Azija, Numidija, Libija, Kirenaika, Krit, Ahaja sa Epirom, Makedonija, Betika, Sardinija i Sicilija. Na sednici Senata 16. januara 27. godine p. n. e. na predlog Munacija Planka mladom Cezaru dode ena je titula Avgust. Prvo je predlo eno da se Oktavijan nazove Romulom, kao osnivaq Rima. Me utim, kako je to moglo navoditi na pomisao da Oktavijan te i kra evstvu, od predloga se odustalo. Oktavijan me a ime u Imperator Caesar Augustus, divi lius. Na istoj sednici Avgustu su dode ene i druge poqasti: lovorov venac iznad vrata egove ku e, u Senatu zlatni xtit sa natpisom koji proklamuje principe Avgustove vlasti: hrabrost (virtus), plemenitost (clementia), pravednost (iustitia) i pobo nost (pietas). Zasluga i osnova za dava e poqasti bilo je to xto je obnovio Republiku (Prenestinski fasti, 1
Velej Paterkul i Svetonije). Pravnu osnovu Avgustove vlasti qinile su vrhovna vojna vlast i doivotna tribunska ovlax e a. Oktavijan je zva e konzula prvi put vrxio 43., a zatim i 33. godine p. n. e. U periodu od 31. do 23. neprekidno je biran za konzula. Godine 23., posle bolesti, odriqe se konzulskih ovlax e a. Tada mu je dode en prokonzularni imperijum (imperium maius), koji je va io i u senatskim provincijama. Pojedini izvori svedoqe da je Avgust u senatskim provincijama imao ve a ovlax e a no namesnici. Dekret iz Kirenaike, objav en 1927., svedoqi o Avgustovom direktnom mexa u u rad administracije pravde u senatskim provincijama. Interesantno je da je svoje zahteve iskazivao u vidu e a. Dion Kasije pixe da je 19. godine p. n. e. Avgust dobio do ivotno konzulsko zva e. Ovim egova vlast se nije gasila kod ulaska u grad i prelaska pomerijuma. M. Mirkovi smatra da Kasijevo datova e i tvr e e nije taqno: ...Prema Dionu Kasiju, Avgustu su obnov ena insignia konzula xto on pogrexno datuje u 19. godinu i smatra da je dode iva e konzularne vlasti do ivotno, xto nije taqno. Va nije od toga je produ e e Avgustovih ovlax e a u pograniqnim provincijama na slede ih pet godina i savladarstvo sa Agripom. Ovome je, po Dionu, Avgust poverio skoro iste provincije koje je sam imao... (M. Mirkovi , Avgust)1 Tribunska ovlax e a (tribunicia potestas) su pravna osnova Avgustove civilne vlasti. Avgust nikada nije bio narodni tribun budu i da je pripadao patricijskom rodu. U egovom sluqaju ovlax e a su odvojena od magistrature. Prvi put tribunsko ovlax e e, sacrosanctis, dobija 36. posle pobede nad Sekstom Pompejem. 30. godine primio je ius auxilii, a 23. data su mu i ostala ovlax e a narodnih tribuna. Mogao je da saziva narodnu skupxtinu (ius cum plebe agendi) i Senat (ius cum patribus agendi) i da predla e zakone.1 Nije na odmet pomenuti i druga Oktavijanova, kasnije Avgustova, ovlax e a i titule: trijumvir 43-39. i 39-35. poqev od 40. mladi Cezar sam sebe naziva imperatorom.2 cenzor tri puta (29/8., 18. i 11. p. n. e.) 22. godine, poxto se izlio Tibar i poxto je gradu pretila glad, narod je tra io od Avgusta da bude diktator i da se pobrine za snabdeva e grada. Avgust je odbio diktatorsko zva e, ali je prihvatio da se pobrine za snabdeva e grada, cura annonae, kao Pompej 57. pontifex maximus posle smrti Lepida, od 12. p. n. e. pater patrie (2. p. n. e.) Izvor: Dela bo anskog Avgusta, prevod S. Ferjanqi , Beograd 2000. Literatura: http://www.ualberta.ca/csmackay/Class 378 * Christopher S. Mackay, The Augustan Settlement N.A. Maxkin, Istorija starog Rima, Beograd 1982. M. Mirkovi , Rimska dr ava u doba principata i dominata (27. pre Hr. 337. n. e.), od Avgusta do Konstantina, Beograd 2003.
M. Mirkovi , Rimska dr ava u doba principata i dominata (27. pre Hr. 337. n. e.), od Avgusta do Konstantina, Beograd 2003, 22. 1 Dela bo anskog Avgusta, prevod S. Ferjanqi , Beograd 2000, 14.
1
23 September 63 BCE: Caius Octavius; 8 May 44: Caius Julius Caesar (Historians often call him Octavianus, a title he never used.); November 40: Imperator Caesar Divi lius; 2 September 31 BCE: sole ruler; 16 January 27: Imperator Caesar Divi lius Augustus; 19 August 14 CE: natural death. 2
O ovome pixe Maxkin, dok kod Mirkovi ke u ode ku o finansijama ne postoji takvo tvr e e.
Avgust je obrazovao i posebne kohorte koje su slu ile kao ija. Provincije
andarmer-
Godine 27. p. n. e. gotovo sve one provincije u kojima su bile stacionirane legije dode ene su na upravu Avgustu, dok su stare i umirene provincije ostale u nadlextvu Senata. Otuda se u istoriografiji jav a podela na senatske i carske provincije. Tabela 1. Avgust Luzitanija i Tarakonensis Galija Narbonska i Lugdunensis Akvitanija i Belgika Kilikija Fenikija Koile Sirija Kipar Egipat Senat Bitinija i Pont Azija Numidija. Libija Kirenaika Krit Ahaja sa Epirom Makedonija Sardinija Sicilija Betika
Avgust kasnije Galiju Narbonsku i Kipar predaje Senatu i narodu, a preuzima Dalmaciju. Senatskim provincijama uprav ali su prokonzuli i propretori koje je imenovao Senat. Svojim provincijama pak Avgust je uprav ao preko legata sa propretorskim ovlax e ima. Quveni nemaqki istoriograf Momzen ovakvu podelu odgovornosti izme u Avgusta i Senata smatra zakonitom i naziva je dijarhijom. Godine 23. Avgustu je dode en prokonzularni imperijum (imperium maius), koji je va io i u senatskim provincijama. Pojedini izvori svedoqe da je Avgust u senatskim provincijama imao ve a ovlax e a no namesnici. U provincijama Avgust je naroqito poxtovan. Ukazivane su mu verske poqasti, zajedno sa bogi om Romom. Istoriografe posebno interesuje status provincije Egipat. Ova provincija je bila dode ena Avgustu kao liqna svojina. Egiptom je uprav ao prefekt iz redova vitezova. Nijedan senator nogom nije mogao stupiti na tlo Egipta bez odobre a Avgusta. Avgust se jav a kao naslednik Lagida, ubimac bogi e Izide i boga Ptah. Avgust po svojoj vo i konfiskuje crkvena zem ixta, zatim nare uje da se oqiste zapuxteni kanali. U vreme Avgusta 1/3 ita u Rimu bila je doprem ena iz Egipta. Literatura: http://www.ualberta.ca/csmackay/Class 378 * Christopher S. Mackay, The Augustan Settlement N.A. Maxkin, Istorija starog Rima, Beograd 1982. M. Mirkovi , Rimska dr ava u doba principata i dominata (27. pre Hr. 337. n. e.), od Avgusta do Konstantina, Beograd 2003.
Artaks II. Stanovnici Jermenije su od Avgusta zatra ili da na presto dovede Tigrana II, brata pokojnog kra a, koji je iveo u Rimu. Tiberije ga je sveqano krunisao 20. p. n. e. Godine 8. p. n. e. preminuo je Tigran II, a na prestolu ga je nasledio Tigran III koga su podr avali Par ani. Da bi sredio prilike na Istoku, Avgust je 2. p. n. e. u Jermeniju poslao svog unuka Gaja. 1. godine p. n. e. Gaj je na jermenski presto doveo Ariobarzana, sina Artabaza kra a Medije Atropatene. Kru ile su glasine o novom ratu protiv Parta, ali od toga ne bexe nixta. Sam Gaj je posle duge bolesti uzrokovane jednom ranom, preminuo. Na prostoru Male Azije Rim ani su imali tri provincije: Bitinija i Pont, Azija i Kilikija. Kra evsta u unutrax osti bila su klijentska. Jedna od najznaqajnijih klijentskih kra evina bila je Galatska kra evina. Godine 25. (po smrti negde stoji Aminte, drugde Dejotara) ve i deo kra evine pretvoren je u provinciju Galatiju. Na prostoru moderne Sirije nalazila se provincija Sirija, osnovana 61. p. n. e. kao pret a Partiji. Namesnik Sirije biran je iz redova bivxih konzula. Na raspolaga u je imao qetiri legije. Ju no od Sirije nalazila se klijentska kra evina kojom je vladao jevrejski kra Irod. Kra evstvo se prostiralo sve do Sinaja. Po smrti Iroda 4. p. n. e. kra evstvo je pode eno me u egovim sinovima. 6. godine n. e. Rim ani su anektirali kra evstvo Irodovog sina Arhelaja, koje je uk uqivalo Jerusalim. Obrazovana je provincija Judeja. Kratak pregled provincija na Istoku Azija i Afrika Do Avgusta postojale slede e provincije: 129. p. n. e. Azija, 74. p. n. e. Bitinija, 67. p. n. e. Kilikija, 64. p. n. e. Bitinija i Pont i 61. p. n. e. Sirija. Kao nove provincije se pomi u: 29. p. n. e. Egipat Po porazu Kleopatre, egipatske kra ice, i Marka Antonija od Oktavijana u bici kod reke Nil 30. p. n. e. i po samoubistvu Antonija i Kleopatre, Egipat postaje rimska provincija 29. p. n. e. Posle podela provincija na carske i senatske 27. p. n. e., Egipat je postao carska provincija jer je bio od izvanrednog stratexkog znaqaja, a uz to bogata zem a i velika itnica. 27. p. n. e. Kipar 58. p. n. e. Kipar bejaxe prik uqen provinciji Kilikiji, ali 27. p. n. e. postaje samostalna provincija. 25. p. n. e. Galatija U III veku p. n. e. Gali potisnuti od Makedonaca nase avaju prostor izme u Frigije i Kapadokije i osnivaju istorijsku oblast Galatiju. Taj prostor u vreme Avgusta postaje rimska provincija. 20. p. n. e. Kirenaika Provincija koja je obuhvatala Kirenu i Krit. Rim ani ovaj prostor dobijaju u vreme ratova sa Mitridatom VI Eupatorom (89 - 64) i u vreme sklapa a I Trijumvirata (60). 6. n. e. Judeja 18. n. e. Kapadokija U vreme Avgusta ovaj prostor izdvojen od rimske provincije Kilikije. Zapad Xpanija, Alpske oblasti, Galija U I veku p. n. e. mnoga plemena Iberijskog poluostrva su prihvatila vlast Rim ana. Me utim, planinske oblasti na severozapadu poluostrva se nisu dale umiriti. Ubrzo po uspostav a u principata posvedoqen je ustanak plemena Kantabra i Astura. Sam Avgust je predvodio pohod protiv ustanika 7
(27 - 25), ali kada se razboleo komandu je prepustio svojim namesnicima. Rat je bio veoma te ak za Rim ane jer nisu poznavali teren, a suoqili su se i sa hrabrim neprijate em. Ipak, 25. godine ustanak je privremeno uguxen, da bi se potom ponovo rasplamsao. Pobunu je konaqno umirio tek Agripa 19. p. n. e. Od tog vremena qitavo Iberijsko poluostrvo nalazilo se pod vlax u Rim ana. Poxto je rimski vojskovo a uguxio ustanak Kantabra i Astura, autohtonih iberijskih naroda sa severa, ukidaju se ranije rimske provincije na Iberijskom poluostrvu4 i 17. p. n. e. uspostav aju se nove: Tarakonska Xpanija od Pirineja do Nove Kartagine sa centrom u gradu Tarakonu, Betika u slivu reke Betisa (Gvadalkivir) na samom jugu Xpanije i Luzitanija prostor danax e Portugalije. U periodu od 17. do 15. p. n. e. dolazi do rimskog osvaja a (Tiberije i Druz) u istoqnim i sred im Alpima. Od osvojenih podruqja osnivaju se dve provincije. Norik se nalazio izme u Dunava i reke Ina, pa do Beqa, pa na jug do izvorixta Drave (grubo Koruxka i Xtajerska). Zapadno od Norika nalazila se provincija Recija. i Vindelicij (grubo Bavarska i Xvajcarska). U vreme Avgusta provincijski sistem se formira i u Transaplinskoj Galiji. Godine 20. p. n. e. formiraju se provincije Belgika, nazvana po Belgima, a koja se prostire od Rajne do Sene; G. Lugdunensis, nazvana po gradu Lungdunumu, danax em Lionu, gradu u centralnom delu Francuske, a koja se prostire od Sekvane, danax e Sene, do Ligera ili Loare; Akvitanija, nazvana po Akvitancima, a koja se prostire ju no od Liona do Pirineja. Balkan, Germanija, pa opet Balkan, pa opet Germanija Godine 27. p. n. e. jug Balkanskog poluostrva se nalazio pod vlax u Rim ana. Trakijom je vladao lokalni dinast koji je bio saveznik Rim ana. Do 16. godine p. n. e. Istriju, pograniqnu oblast Dalmacije, zauzimaju Panonci, a u Makedoniju prodiru keltska plemena. Godine 15. p. n. e. Avgust xa e svog posinka Tiberija da se obraquna da Panoncima. Ovome je poxlo za rukom privremeno umiriti situaciju, ali nov ustanak izbija ve 13. godine p. n. e. Protiv ustanika je prvo poslat Agripa, ali kada je on preminuo 12. p. n. e., Tiberije se ponovo naxao u Dalmaciji. Do 9. godine p. n. e. pobune su bile uguxene, a na prostoru Dalmacije i Panonije osnovana je nova provincija Ilirik. Ovako stoji kod Mekkeja. U Vestermanovom atlasu postoji podatak da je provincija Ilirik osnovana 33. p. n. e., dok je provincija Panonija obrazovana 10. n. e. Maxkin pak pixe da je provincija Panonija osnovana 10. p. n. e. Dakle neka provincija je osnovana 10/9. p. n. e., samo ne znamo koja. Godine 6. n. e. istoqno od Panonije, a severno od Trakije osnovana je provincija Mezija. Granica izme u Galije i Germanije bila je reka Rajna. Cezar je svojevremeno dva puta prelazio Rajnu i pokorio niz germanskih plemena. Me utim, nije ostao dovo no dugo da ovaj prostor podvede pod trajnu rimsku vlast. Godine 16. p. n. e. Rim ani obnav aju ratne operacije protiv Germana. Kao komandant rajanskih legija 12. p. n. e. postav en je Avgustov posinak Druz. Druz je prexao Rajnu. U toku qetiri kampa e porazio je niz lokalnih plemena, a do 9. p. n. e. stigao je do doline reke Elbe. Iste godine Druz je preminuo od povrede koju je zadobio prilikom pada sa ko a. Operacije u Germaniji nastav a egov burazer Tiberije. Tiberije je imao dosta uspeha u borbi protiv neprijate a, ali se nexto na utio i 7. p. n. e. otixao na Rodos. U Germaniji se ponovo naxao oko 4. n. e. Maxkin tvrdi da je u ovom periodu izme u Rajne i Elbe osnovana provincija Germanija. Kra Sveba Marobrod oko 5. godine n. e. prodire na prostor gor eg toka Elbe. Ovim je ugrozio komunikacije rimskih poseda izme u Rajne i Dunava,
4
sa jedne strane, i Norika i Panonije, sa druge. Rim ani organizuju pohod protiv Marobroda. Tiberije je sa svojim oru anim formacijama imao udariti iz pravca juga, sa Dunava, dok drugi rimski zapovednik iz pravca zapada, sa Rajne. Onda kada je Tiberije gotovo porazio neprijate a, sti e vest o ustanku u Panoniji. Tiberije sa Marobrodom sklapa primirje i trqi u Panoniju svojima u pomo . (Nastavak sledi...) Na prostoru danax eg Banata i Srema izbija ustanak (6 - 9) protiv rimske prevlasti, i vremenom se xiri na celu provinciju Ilirik. Poxto su Rim ani uguxili ustanak, Ilirik se deli na dve provincije - Dalmaciju i Panoniju. Dalmacija je ixla u Istri od reke Raxe, pa Jadranskom obalom do exa, pa do Drima, preko Pokletija do sliva Ibra (dolina Ibra je granica Dalmacije, ali je reka Ibar u Meziji), obuhvataju i sliv Lima do izvorixta Kolubare, pa na zapad gde u isto ravni prelazi Drinu i obuhvata planinske vence. Panonija je ixla sve do Emone i Trsta. Dolina Save ostaje u Panoniji. O ustanku u Panoniji M. Mirkovi pixe: ...Poresko optere iva e naroda... bilo je jedan od razloga za pobunu. Ona je bila izazvana i regrutova em omladine u pomo ne odrede koji su pripremani za rat protiv germanskog vo e Marobauda5 ... Ustanak je bez sum e bio masovan antiqki pisci navode da je u emu uqestvovalo oko 800 000 udi i proxirio se na sve zem e od Save do Jadranskog mora. Kako se radilo o zem ama koje nisu daleko od Italije, u Rimu se strahovalo da bi ustanici... mogli sti i za malo dana i do Rima. Protiv ustanika su upu en[i :]... Avgustov posinak Tiberije s legijama... spremne za rat protiv Marobauda,... trupe iz obli e Mezije pod komandom Cecine Severa kao i ko ica traqkog klijentskog vladara... Pobu ena panonska i dalmatska plemena krenula su prema glavnim gradskim centrima [Sirmijum, Salona]..., a zapretila su i upadom u Italiju i rimsku provinciju Makedoniju. Borbe u Panoniji vo ene su nexto du e od dve godine... Dugo ratova e protiv regularne, dobro oprem ene rimske vojske, iscrp ivalo je snagu ustanika. Oslab eni i gla u Panonci su se predali... Najzad, ustanak je okonqan 9. godine. (M. Mirkovi , Avgust)5 Dok je Tiberije bio zabav en ustankom u Panoniji, legijama u Germaniji zapovedao je Kvintilije Var. Kvintilije Var je 4. p. n. e. bio namesnik provincije Sirije. Istakao se u guxe u ustanaka koji su izbili u Judeji po Irodovoj smrti. Imenovan je za namesnika Germanije 7. godine n. e. U vreme egova namesnixtva vo a Heruska Ariminij5 di e ustanak protiv Rim ana. Lukavstvom je naveo Vara da krene u pohod protiv jednog uda enog plemena koje se pobunilo. Var je na raspolaga u imao pet legija. Dve je ostavio na Rajni, a sa tri je krenuo u kaznenu ekspediciju. Me utim, u Teutoburxkoj xumi neprijate ga je iznenada presreo. U sukobu je Var ra en, a potom je izvrxio samoubistvo. Sve tri legije su unixtene i brojevi tih legija XVII, XVIII i XIX nikad vixe nisu upotreb eni. Po bici u Teutoburxkoj xumi, poxto su Rim ani pretrpeli poraz, Avgust odluquje da se rimska granica zadr i na Rajni, iako su Tiberije i Germanik kasnije (15 - 16) uguxili ustanak i prodrli na germanske teritorije istoqno od Elbe. Na teritoriji oko provincije Belgike formirane su dve provincije:
5 5
prim. Marobrod M. Mirkovi , Rimska dr ava u doba principata i dominata (27. pre Hr. 337. n. e.), od Avgusta do Konstantina, Beograd 2003, 38 39. 5 Svojevremeno slu io u rimskoj vojsci i dobio rimsko gra anstvo i status viteza
Do a Germanija, koja se nalazila na prostoru od ux a Rajne do Ardena, i Gor a Germanija, koja se prostirala uz sred i tok reke Rajne6 . Provincije osnovane u vreme Avgusta Tabela 2. godina 29. p. n. 27. p. n. 25. p. n. 20. p. n. 20. p. n. 17. p. n. 15. p. n. 10. p. n. 05. n. e. 06. n. e. 06. n. e. 09. n. e. 17. n. e. 18. n. e. e. e. e. e. e. e. e. e. provincija Egipat Kipar Galatija Kirenaika Belgika, Gallia Lugdunesis, Akvitanija Hispania Taraconensis, H. Baetica, H. Lusitania Norik, Recij Ilirik (?) Germanija (?) Mezija Judeja Panonija, Dalmacija Gor a Germanija, Do a Germanija Kapadokija
Izvor: Dela bo anskog Avgusta, prevod S. Ferjanqi , Beograd 2000. Literatura: http://www.ualberta.ca/csmackay/Class 378 * Christopher S. Mackay, The Augustan Settlement N.A. Maxkin, Istorija starog Rima, Beograd 1982. M. Mirkovi , Rimska dr ava u doba principata i dominata (27. pre Hr. 337. n. e.), od Avgusta do Konstantina, Beograd 2003. M. X., Rimske provincije
Zbog nepostoja a prirodne granice izme u dolina Rajne i Dunava izgra en je Germanski limes, sistem utvr e a, koji su Rim ani nazivali Dekumatskim po ima
10
1. Avgust se nosio mix u da za svog naslednika imenuje ne aka Marcela, poxto bi ga o enio svojom k erkom Julijom. Me utim, Marcel je rano umro i ostavio enu bez dece. Ovim je Avgustov plan propao. 11
2. Godine 23. kada je bio texko bolestan i kada je mislio da e umreti, Avgust je prsten sa peqatom poverio Agripi. Poxto je u to vreme Marcel jox uvek bio iv, Avgust je dao prednost Agripi kao svom nasledniku. Onda kada je Marcel preminuo (23), Agripa se o enio Julijom. Julija mu je podarila petoro dece; tri sina: Gaja, Lucija i Postuma i dve k erke. Avgust je posinio Gaja i Lucija i nadao se da e ga ova dvojica naslediti i da e se o ima do punoletstva starati Agripa. Me utim, Agripa nije nad iveo Avgusta i umire 12. p. n. e. Sada je Avgust kao naslednike imao samo maloletne unuke. 3. Avgust odluquje da Juliju uda za svog posinka Tiberija. Tiberije je iveo u sre nom braku sa Agripinom, Agripovom k erkom iz prvog braka, ali se po vo i Avgusta rastaje i eni sa Julijom. Ovaj brak je bio bez ubavi i dece. Godine 7/6. p. n. e. Tiberije je pao u nemilost te se povlaqi na ostrvo Rodos. Negde u ovo vreme i Julija je proterana iz Rima. Na sre u, Gaj i Lucije su ve odrasli i Avgust je u ima mogao videti svoje naslednike. Godine 5. p. n. e. Gaj je obukao mu evnu togu, a vitezovi su ga imenovali za princeps iuventutis. Isto je bilo i sa Lucijem 2. p. n. e. Gaj 1. godine n. e. sa dvadeset godina postaje qak konzul. Me utim, malera, Lucije umire 2. godine n. e., a potom i Gaj. 4. Avgust nema izbora nego da kao naslednike imenuje Postuma, najmla eg Agripinog i Julijinog sina koji nije bio najqistiji, i Tiberija. Literatura: http://www.ualberta.ca/csmackay/Class 378 * Christopher S. Mackay
12
6. Some Augustan legislation B.C. 30 LEX SAENIA: Allowed Augustus to create new patricians. 27 LEX DE IMPERIO: gave Augustus imperium for 10 years (Dio 53. 13.1) 23 A law giving Augustus tribunicia potestas (negative veto over all public actions inside Rome) 22 [A proposal (refused) to give Augustus a perpetual consulship.] [A proposal (refused) to make Augustus Caretaker of Public Morals] [A law (refused) to make Augustus Dictator.] 18 LEX JULIA DE ADULTERIIS (law on adultery and marriage regulations), LEX JULIA DE AMBITU (a law to regulate and penalize electoral corruption), LEX JULIA DE MAGISTRATIBUS (also on senatorial census) (Dio 54. 17.3) 12 LEX JULIA DE AUGUSTO PONTIFICE MAXIMO CREANDO (Lepidus died in 13. On 12 March Augustus elected chief priest for life.) LEX JULIA DE MAGISTRATIBUS ET EQUITIBUS (Dio 54. 30.2) 11 LEX JULIA DE USU AQUARUM: regulated use of aqueducts, and appointed a committee of Senators as curatores aquarum. LEX JULIA DE SENATU HABENDO: quorum, requirements for attendance (Gellius 4. 10.1. Pliny Epp. 5. 13.5 and 8. 14.19) 8 LEX PACUVIA DE MENSE AUGUSTO: renamed Sextilis in honor of the Princeps A.D. 2 LEX FUFIA CANINIA: regulated and restricted the holding and freeing of slaves 4 LEX AELIA SENTIA: additional regulations liniting the freeing of slaves 13 A law granting TIBERIUS a share with Augustus in the administration of the provinces (i.e. imperium), at the time of the periodic renewal of Augustus powers laws of uncertain date (1) LEX JULIA MAIESTATIS: the treason law: established a crime committed against the Roman People and its security. This now included high treason, sedition, criminal attack against a magistrate, desertion from the army, etc. The Princeps and his family were now specically included in the law by name, along with the People. (2) LEX JULIA ANNONAE: (18 B.C. ?) against merchants raising the market prices of foodstus or committing unfair practices in the sale or transportation of food. (3) LEX JULIA DE MARITANDIS ORDINIBUS (18 B.C. ?) provisions of which are sometimes uncertain, because of changes made by the LEX PAPIA POPPAEA (of A.D. 9). The Julian Law on Marriage certainly forbade marriage between senators (and their sons) and freedwomen; between freeborn persons and persons of ill-repute and adulterers. It promoted marriage and procreation of children by granting privileges to parents and imposing disabilities on the unmarried and childless. Married women with 3 children (freedwomen with 4) or more were excused from the requirement of legal guardianship. The Lex Papia Poppaea excluded from the right to inherit in a will all unmarried men over 25 and under 60, and unmarried women over 20 and under 50. (4) LEX JULIA THEATRALIS (after A.D. 5) admitted to the rst 14 rows of seats in the theaters only freeborn persons whose father had a patrimony of at 13
least 400,000 HS (i.e. members with enough property to be enrolled on the census as members of the Equestrian Order). Literatura: http://www.csun.edu/ hcl004/aug leg.html
14