NADBISKUPIJSKA KLASINA GIMNAZIJA "DON FRANE BULI" S PRAVOM JAVNOSTI SPLIT

CECILIJANSKI POKRET U HRVATSKOJ

MATURALNI RAD

Mentor: prof. s. Mirja Tabak

Uenik: Ratomir Vukorepa

Split, svibanj 2006.

SADRAJ
UVOD...........................................................................................................................................4 1. NASTANAK CECILIJANSKOG POKRETA ........................................................................5 1. 1. Nastanak cecilijanskog pokreta u svijetu..........................................................................5 1. 2. Nastanak cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj.....................................................................6 1. 3. Crkvene pjesmarice u Hrvatskoj u doba Cecilijanskog pokreta.......................................7 2. ZNAAJKE CRKVENE GLAZBE ........................................................................................8 (prema cecilijanskom pokretu).....................................................................................................8 3. GLASILO CECILIJINA DRUTVA "SV. CECILIJA".....................................................10 3. 1. Prvo razdoblje (1877. 1884.).......................................................................................10 3. 2. Drugo razdoblje (1907. 1944.).....................................................................................10 3. 3. Tree razdoblje (od 1969. do danas)...............................................................................11 4. SKLADATELJI CECILIJANCI U HRVATSKOJ.................................................................13 4. 1. FRANJO DUGAN .........................................................................................................13 4. 2. ALBE VIDAKOVI .....................................................................................................14 4. 3. FRANJO LUI ...........................................................................................................14 4. 4. ANZELMO CANJUGA ................................................................................................15 4. 5. MIROSLAV GRAN ...................................................................................................15 4. 6. KAMILO KOLB ............................................................................................................16 4. 7. KRSTO ODAK .............................................................................................................16 ZAKLJUAK.............................................................................................................................18 OBRAZLOENJE ODABIRA TEME.......................................................................................19 LITERATURA...........................................................................................................................20

UVOD
U ivotu kranina glazba zauzima vano mjesto. U prvoj Crkvi glazba je imala veliku ulogu u liturgijskom ivotu zajednice. Prvi pisani poganski izvjetaj o kranima Plinija Mlaeg govori za krane da su se skupljali prije izlaska sunca i puni radosti pjevali Kristu kao Bogu. Glazba koja je s Crkvom nastala, s njom se razvijala, od poetka do danas, je gregorijansko pjevanje koje je imalo svoje fraze: razvitak, cvat, pad i obnova. Ovdje je rije o crkvenoj glazbi u 19. stoljeu koja je, nakon raznih utjecaja svjetovnog vieglasja, trebala obnovu. Rije je o Cecilijanskom pokretu koju je pokrenuo papa Pio X. sa svojom pobudnicom Motu proprio iz 1903. godine Cecilijanski pokret ide za proienjem crkvene glazbe od sve veeg upliva svjetovnog duha i koncertnih elemenata. Nastaje u Njemakoj i brzo se iri po cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Glavni cilj Cecilijanskog pokreta bio je povratak korijenima, dakle gregorijanskom pjevanju, te obnova crkvene glazbe openito, to podrazumijeva i crkvenu puku popijevku te polifoniju duhovnog znaaja. Kroz temu "Cecilijanski pokret u Hrvatskoj" nastojao sam: Osvijetliti razloge zbog kojih je dolo do organiziranih pokreta u promicanju cecilijanskih reformi u svijetu, a posebno u Hrvatskoj; obraditi bitne znaajke "Cecilijanskog pokreta" i nain na koji je prihvaen te predstaviti ukratko asopis za crkvenu glazbu "Sveta Cecilija". navesti kratke crtice iz ivota i djela idejnih zaetnika pokreta; Smatram da cecilijanski pokret danas, jo vie nego prije, ali na nov i ovom vremenu prilagoen nain, treba igrati vrlo vanu ulogu u razvoju crkvene glazbe koja se svojim sadrajem sve vie pribliava svjetovnoj glazbi.

1. NASTANAK CECILIJANSKOG POKRETA

1. 1. Nastanak cecilijanskog pokreta u svijetu U drugoj polovici 19. st. zaivjelo je organizirano nastojanje za proiavanjem i produbljivanjem crkvene glazbe. Drugim rijeima, nastao je pokret za obnovu crkvene glazbe koji je dobio ime cecilijanski po svetoj Ceciliji, djevici i muenici (muena 230. godine) koja je ujedno i zatitnica crkvene glazbe. Spomendan joj se slavi 22. studenog. Pokuaja da nastane ovaj pokret bilo je i prije, posebno za vrijeme Tridentinskog koncila (16. st.), jer je Crkva teila da se crkvena glazba razlikuje od svjetovne, tj. da se u bogosluju to vie koriste gregorijanski napjevi. Gregorijansko pjevanje je u Crkvi nastalo kao jedan od prvih oblika liturgijskog pjevanja, a dobiva naziv po papi Grguru Velikom (papa 590. 604.) koji ga je reformirao. S vremenom je ovo pjevanje potisnuto, najvie od poetka 10. st. pa sve do 19. st., odnosno pojavom i razvojem vieglasja kada se crkvena glazba poinje pretvarati u koncertnu glazbu. Obnova crkvene glazbe najprije je pokrenuta u Njemakoj. 1868. godine Franz Witt je osnovao drutvo Allgemeiner Ccilienverein fr Lander deutscher Zunge, koje je 1870. potvreno od pape Pija X. Zadatak tog drutva je bio gajenje gregorijanskog pjevanja i klasine polifone glazbe, obnova crkvene pjesme na narodnom jeziku, traenje visokog umjetnikog nivoa u liturgijskoj upotrebi orgulja i drugih instrumenata te znanstveno istraivanje crkvene glazbe. Godine 1874. utemeljena je posebna kola u Regensburgu, koja je postala idejni centar i rasadnik prave crkvene glazbe, ne samo za Njemaku, ve i za itavu Europu. U toj su koli mnogi crkveni skladatelji iz itavog svijeta stjecali potrebnu naobrazbu. 1 U Italiji je 1911. godine, nakon irenja cecilijanskih reformi, osnovana Visoka papinska kola za crkvenu glazbu, koja 1931. postaje Papinskim institutom za crkvenu glazbu. Taj institut je jednakopravno uvrten meu ostale papinske fakultete i sveuilita. Treba napomenuti da je Cecilijanski pokret jedinstven u katolikoj crkvi, tj. niti u protestanata niti u pravoslavaca nije nastao ovakav organizirani pokret. Bilo je moda nekih pojedinanih pokreta koji nisu zaivjeli, a nisu se ni zvali imenom svete Cecilije. 2 Nedugo nakon nastanka pokreta poela su se osnivati drutva, kole, asopisi, zborovi, itd., svugdje po Crkvi s jednim ciljem: gajiti gregorijansko pjevanje, klasinu polifoniju te crkvenu glazbu na narodnom jeziku.
1 2

Usp. Muzika enciklopedija , str. 309 Usp.: Crkvena glazba, Prirunik za bogoslovna uilita, Zagreb 1988., str. 191-193

1. 2. Nastanak cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj Obnova crkvene glazbe na podruju Hrvatske provodi se prema odrednicama bekog dvora, budui da je tada Hrvatska bila jedna od pokrajina Austro-Ugarske. Ta se obnova provodila u sklopu opih obnova Monarhije (obnova dravnog, prava, inovnitva, liturgije). Liturgijska obnova je ila za tim da se smanji broj svetkovina, blistavost obreda, tj. da vjernicima omogui aktivnije sudjelovanje u bogosluju. Zbog toga je trebalo, izmeu ostaloga, prilagoditi liturgijske tekstove i glazbeni izriaj mogunostima puka. "Kao plod carskih odredbi, pjevanje je podvrgnuto slubenom ukusu, koji je prihvaen u Beu, u ijem se duhu skladaju mise za puk na narodnom jeziku i pjesmarice s pobonim napjevima uz pratnju orgulja." 3 Obnovu crkvene glazbe, po tim odredbama, zapoinje zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac u zagrebakoj biskupiji. On je pomno pazio na provoenje tih mjera, zato je ubrzo naputen najvei dio popijevki koje su se nalazile u Evangeliomima i u Cithari octochordi. Ipak, neke popijevke su se do danas sauvale iz tih pjesmarica, npr. boina "Narodi nam se Kralj nebeski". Vrhovac je sveenicima svoje biskupije poslao okruno pismo da "sakupljaju narodno blago". Glagoljako bogosluje se u to vrijeme bori za opstanak pa nije bilo mogue voditi brigu oko glagoljakog pjevanja. Tek potkraj 19. stoljea javljaju se nastojanja obnove crkvene glazbe u duhu cecilijanskih ideja. Miroslav Cugvert 1877. pokree prvi asopis za crkvenu glazbu u nas, "Sveta Cecilija", koji je tada izlazio samo etiri godita. Vjenceslav Novak je 1891. izdao izbor popijevki iz zbornika Cithara octochorda pod naslovom "Starohrvatske crkvene popijevke". Nakon osam godina pojavljuje se drugi glazbeni asopis "Gusle" koji izlazi godinu dana kao "mjesenik za svjetovnu i crkvenu glazbu". Ureuju ga Vjekoslav Klai i Vjenceslav Novak, dok glazbeni prilog ureuju Zajc i Stckl. Vjenceslav Novak 1893. pokree asopis "Glazba" list za crkvenu i svjetsku glazbu te za dramsku umjetnost. Godine 1906. Milan Zjali i M. Novak zapoinju, ali ovaj put dobro organizirani, pokret za obnovu crkvene glazbe u Hrvatskoj. Uz suradnju F. Hajdukovia, Franje Dugana, a potporom nadbiskupa J. Posilovia, ponovnu poinju izdavati "Svetu Ceciliju", a na dan sv. Cecilije, 1907. god. osnivaju "Cecilijansko drutvo". Na prvom sastanku toga drutva reeno je: "Svrha naem dananjem sastanku jest osnovati za sve biskupije Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije te Bosne i Hercegovine Cecilijino drutvo koje treba biti centrala oko kojeg bi se skupljala manja Cecilijanska drutva po selima kao podrunice matice u Zagrebu." 4

3 4

Cit.: Ladislav aban, Ivan Leopold ebeli, prilog iz lista "Sveta Cecilija" (br. 53 / 1983.), str. 79-80 Usp.: Crkvena glazba, prirunik za bogoslovna uilita, Zagreb 1988., str. 193-194

1. 3. Crkvene pjesmarice u Hrvatskoj u doba Cecilijanskog pokreta U vrijeme Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj, razni su izdavai tiskali crkvene pjesmarice. Te pjesmarice su, izmeu ostalog, sadravale i popijevke iz asopisa "Sveta Cecilija", to je bio poticaj obnovi crkvene glazbe u Hrvatskoj. Najvei broj pjesmarica je izdalo glazbeno pjevako drutvo "Vijenac" u Bogoslovnom sjemenitu u Zagrebu. "Vijenac" je bio najvei pobornik cecilijanske ideje i uvijek je pred oima imao taj cilj: iriti u narod lijepu pjesmu. Drutvo je izdalo ove pjesmarice: "Hrvatski korali" (dionice), dva izdanja; "Hrvatske crkvene pjesmarice" (s pratnjom) te najvanije djelo "Hrvatski crkveni Kantual" (1934.) u kojem je spojeno stogodinje iskustvo i tridesetogodinje nastojanje lista "Sveta Cecilija" s miljenima tadanjih najboljih strunjaka za crkvenu glazbu. Kantual je izaao zbog potrebe da se naem narodu i naim pjevakim zborovima dade dostojna zbirka crkvenih pjesama koje e i tekstom i melodijom odgovarati crkvenim propisima. 5 Samostan sestara milosrdnica u Zagrebu je za potrebe enskih zborova 1921. god. objavio pjesmaricu "Virgini Matri" uz pomo ravnatelja zagrebakog konzervatorija Franje Dugana. Druba Isusova je objavila dvije pjesmarice, jednu za svoje potrebe: "Magnificat" (1931.) i jednu za potrebe Djeakog sjemenita u Zagrebu: "Hrvatska crkvena pjesmarica Djeakog sjemenita" (1934.) u dva izdanja. "Crkvenu pjesmaricu za srednje i uiteljske kole" (s pratnjom) priredio je Franjo Lui 1942. god. Jedina pjesmarica koja je objavljenja kao izdanje "Svete Cecilije" je bio molitvenik s pjesmama "Slava Bogu" koji je izdao Albe Vidakovi 1944. god. u Zagrebu. 6

5 6

Usp.: Hrvatski crkveni Kantual, Ljubljana,1934., predgovor Usp.: Crkvena glazba, prirunik za bogoslovna uilita, Zagreb, 1988., str. 196.

2. ZNAAJKE CRKVENE GLAZBE

(prema cecilijanskom pokretu) Zadaa crkvene glazbe je pomoi ovjeku da slui Bojem Velianstvu. Ovoj zadai koju ima crkvena glazba, najbolje odgovara gregorijansko pjevanje. Ono je ozakonjeni oblik slubenog crkvenog pjevanja. Gregorijansko pjevanje je najodlinija molitva Crkve, a takva bi trebala biti i sva crkvena glazba. Jasno je da i polifonija, ako je u duhu liturgijskog ina, nije iskljuena iz bogosluja, a tako ni puke popijevke. One takoer moraju imati svoje mjesto u crkvenom pjevanju, sve dok se sadrajem i glazbenim oblikom ne udaljavaju od onog smjera koji od njih trai svetost Bojega hrama. Dakle, jedna od vanih zadaa cecilijanskog pokreta je bila proistiti crkvenu glazbu od svih naplavina svjetovne i profane glazbe koja nikako ne moe pripadati crkvenom bogosluju, ni po tekstu, ni po ritmu i melodiji. 7 Veliku i osnovnu prekretnicu u razvoju crkvene glazbe je napravio papa Pio X. svojom reformom Motu proprio koja je zakljuena na spomendan svete Cecilije 1903. god. U njemu posebno naglaava da crkvena glazba ima zajedniki cilj sa svetom liturgijom, a taj jest slava Boja i izgraivanje vjernika. Sam Pio X. je za geslo svog pastirskog djelovanja uzeo rijei sv. Pavla: Omnia restaurare in Christo Sve obnoviti u Kristu (Ef; 1, 10) Ovaj sveti Papa je elio obnoviti i uvrstiti ivot vjere u narodu preko liturgije koju je teko zamisliti bez liturgijske glazbe. U Motu propriju Papa potvruje ponovno uvoenje gregorijanskog korala, za kojeg kae da je, citiram, "u skladu s povijeu, umjetnou i dostojanstvom liturgijskog kulta". Papa uz gregorijansko pjevanje, koje smatra "najcrkvenijom" vrstom glazbe, govori o polifoniji te o suvremenim oblicima crkvene glazbe za koje kae da se moraju odlikovati "svetou, ljepotom oblika i openitou". Taj Papin dokument predstavlja pravni zakonik crkvene glazbe U uvodu u Motu proprio su iznesene ove glavne misli:
7

crkvena umjetnost mora biti ancilla liturgiae slubenica liturgije. Kod slube Boje treba sve bezuvjetno podrediti pravilima tih obreda; svi vjernici moraju nastojati da neto pridonesu ljepoti i dostojanstvu hrama Bojega; narod neka se ujedinjuje s opom molitvom Crkve prema javnoj i sveanoj slubi Bojoj; sam narod mora aktivno sudjelovati u javnoj i sveanoj slubi Bojoj;

Usp.: Petar Z. Blaji: Naprijed s glazbom, Klis, 1996., str. 100.

obredi trebaju biti to dostojansveniji i ljepi jer su inae uvreda nanesena beskrajnoj svetosti Bojoj i vape za stranom kaznom; poglavito se valja uvati loega utjecaja kazaline umjetnosti, a izbaciti valja sve to ima imalo teatralno znaenje. 8

Papa Pio XI. 1928. godine izdaje apostolsku konstituciju Divini cultus u kojoj govori o uzvienosti svete glazbe i o nekim novonastalim problemima. Papa Pio XII. u enciklici Musicae sacrae disciplina, objavljenoj 1955. godine, zalae se da glazba koja se izvodi u svetim liturgijskim inima mora biti na umjetnikoj visini. Spomenuta tri dokumenta najvanije su smjernice o crkvenoj glazbi. Ovi dokumenti su temelj i izvor nadahnua i cecilijancima. Oni su bili temelj Drugom vatikanskom saboru za prije reeni govor o crkvenoj glazbi. O snazi Cecilijanskog pokreta moe se i danas uti i itati iz pera suvremenih crkvenih glazbenika. Primjerice: "Misao vodilja cecilijanskog pokreta, kao i kasnijih crkvenih dokumenata, naglaava snanu vjersku dimenziju glazbe, ne samo kao glazbeni uitak u liturgiji, ve na prvom mjestu kao izraz i znak vjere". 9

8 9

Posestrimstvo, Zagreb 1924., III/4, liturgijski kuti (21) Miroslav Martinjak, Sveta Cecilija, Zagreb, 2005. br. 4-5., str. 1.

3. GLASILO CECILIJINA DRUTVA "SV. CECILIJA"

3. 1. Prvo razdoblje (1877. 1884.) asopis za crkvenu glazbu "Sveta Cecilija" najstariji je hrvatski glazbeni asopis. Pokrenuo ga je, kao to je prije reeno, Miroslav Cugvert u Zagrebu 1877. godine. Izdavan je pod imenom "list za puku crkvenu glazbu i pjevanje". Izlazio je neredovito: 1877. tri broja, 1878. 12 brojeva i nakon prekida, 1883. opet 12 brojeva. asopis je donosio popularne i informativne lanke, ponajvie o praksi kod crkvene glazbe (pjevanje, sviranje), zatim vijesti o crkvenom i glazbenom ivotu u Hrvatskoj. Takoer je izlazio i glazbeni prilog koji je ureivao Ivan pl. Zajc. U tom prilogu su objavljivane obrade izvornih pukih crkvenih pjesama te crkvene skladbe domaih autora. U prvom broju asopisa nalazi se i program rada: 10 Po crkvama uvesti to dostojnije pjevanje i sviranje Sabirati lijepe stare crkvene popijevke Nastojati da u crkvi sam puk pjeva Poticati da skladatelji skladaju dobre crkvene kompozicije, te Izdavati doline kompozicije ()

List je naalost u ovom razdoblju imao kratak vijek. Sreom je uvijek bilo entuzijasta za crkvenu glazbu, te list ponovno poinje izlaziti i to je njegovo drugo razdoblje.

3. 2. Drugo razdoblje (1907. 1944.) Sva ova nastojanja oko obnove crkvene glazbe nisu jo uvijek dala trajnije rezultate. Godine 1906. sveenici M. Zjali i M. Novak ponovno zapoinju zamrli pokret za obnovu crkvene glazbe u Hrvatskoj. Uz suradnju Franje Hajdukovia i Franje Dugana, izdaju u sijenju 1907. "Sv. Ceciliju" s izrazito cecilijanskim programom. U ovom razdoblju "Sveta Cecilija" izlazi neprekidno od sijenja 1907. do srpnja 1944., te brojem godita (38) premauje sve dotadanje objavljivane hrvatske glazbene asopise. Pokrenuta i izdavana kao asopis za obnovu i unaprjeenje crkveno-glazbenog ivota i stvaranja, "Sveta Cecilija" se u prvih desetak godina bavi preteno problemima u crkvenoj
10

Cit.: Crkvena glazba, prirunik za bogoslovna uilita, Zagreb, 1988., str. 193

10

glazbi. No, pod urednitvom Janka Barla (od 1916.) i njegovom zaslugom, njen se opseg i tematika postupno proiruju, a sadraj se struno produbljuje, tako da "Sveta Cecilija" postaje opi hrvatski glazbeni asopis. Poeli su izlaziti pouno-informativni lanci za crkvene glazbenike i voditelje zborova te teoretski i povijesni radovi koji govore o problemima u crkvenoj glazbi. Vrijedan materijal sadran je u kritikama i osvrtima na glazbene dogaaje u zemlji, u prikazima i podacima o domaim glazbenim publikacijama te u nizu lanaka. U njenoj pripremi i izdavanju sudjelovali su mnogi istaknutiji domai pisci, skladatelji i kulturni radnici. U glazbenom prilogu "Svete Cecilije" kroz 38 godina objavljeno je preko 500 crkvenih skladbi domaih autora i pukih crkvenih pjesama. Od 1909. godine, "Sveta Cecilija" izlazi kao glasilo "Cecilijanskog drutva" koje je osnovano 1907. godine. Godine 1923. "Sveta Cecilija" postaje slubeno glasilo Hrvatskog pjevakog saveza. Od 1914. do 1940. list ureuje Janko Barl, kanonik Zagrebakog prvostolnog Kaptola; Od 1941. do 1942. ureuje I. Kokot Od 1943. do 1944. ureuje Albe Vidakovi U ovom razdoblju, tonije, godine 1934. izlazi izdanje crkvenih liturgijskih popijevaka pod nazivom Kantual kao plod dugogodinjeg rada brojnih hrvatskih crkvenih skladatelja koji su stvarali u cecilijanskom duhu.

3. 3. Tree razdoblje (od 1969. do danas) Nakon Drugog svjetskog rata, 1946., Albe Vidakovi je pokuao obnoviti asopis "Sveta Cecilija" izdavi jedan broj, no bezuspjeno. U sijenju 1969. Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu ponovno pokree asopis za duhovnu glazbu s glazbenim prilogom "Sveta Cecilija", elei nastaviti bogatu tradiciju predratnog asopisa. Zato se i prvo godite obnovljenog asopisa broji kao 39., tj. kao nastavak prekinutog niza. Glavni urednik tekstnog dijela je Anelko Milanovi, a glazbenog priloga Anelko Klobuar. List izlazi etiri puta godinje kao glasilo spomenutog Instituta i obrauje ponajvie crkvenu glazbu prema smjernicama Drugog Vatikanskog sabora. Tehniki izgled asopisa sve je dotjeraniji.

11

U prvim goditima ovog treeg razdoblja asopis izlazi uglavnom tri puta godinje, a obrauje teme: lanci, Obljetnice, U spomen, Iz rada Instituta za crkvenu glazbu, Na glazbeni ivot, Vijesti iz inozemstva, Provjerite svoje poznavanje glazbe, Uz glazbeni prilog te Glazbeni prilog. Jasno je da je Drugi Vatikanski sabor crkvenoj glazbi dao jedan novi smjer i zamah, to je vidljivo i iz sadraja ovog liturgijsko-glazbenog asopisa. U svojoj biti nastojanja na podruju crkvene glazbe od Cecilijanskog pokreta na ovamo imaju za cilj unaprijediti onu glazbu u liturgiji koja ima svoju utemeljenost u nauku Crkve, njezinim smjernicama i uputama, dati joj ivotnost, proeti liturgiju ivotom, a ivot liturgijom, o emu lijepo govorio i na blagopokojni sveti otac Ivan Pavao II. okupljenim crkvenim glazbenicima u Rimu: "Upravo zato to je "sveta" glazba odraz i izraz vjere vjere Crkve i njezinih lanova nuno je da vae kransko ponaanje, na unutarnjoj i vanjskoj razini, bude savreni sklad, istinita dosljednost izmeu vaeg pjevanja i vaeg ivota. Ako budete autentini krani, vaim pjevanjem ete biti vjesnici Evanelja, to jest Kristovi vjesnici u dananjem svijetu". A prigodom sveanog zavretka Europske godine glazbe u Rimu 1985. sv. Otac kae: "Crkvena glazba mora raspaljivati ljubav meu braom. Ona treba stvarati zajednitvo promiui stapanje glasova i srdaca ujedinjujui due u jednu jedinu enju hvale Bogu, tvorcu svemira i Ocu sviju () Dunost je odgovornih za promicanje crkvene glazbe da pomognu i podupru sudjelovanje vjernika u liturgiji, vrednujui staro glazbeno blago i traei nove oblike, brinui se uvijek zato da se izrazi sveto i dodirne vjerski osjeaj ljudi naega vremena".

12

4. SKLADATELJI CECILIJANCI U HRVATSKOJ

List "Sveta Cecilija" okupio je velik broj suradnika. Meu skladateljima koji su suraivali u asopisu bili su i nai poznati glazbenici toga vremena, koji su ostavili djela duhovno-liturgijskog nadahnua. Te skladatelje, provoditelje cecilijanskih reformi, moemo podijeliti u tri skupine: stariju, srednju i mlau generaciju. Najpoznatiji cecilijanci, koji veinom pripadaju srednjoj generaciji, su bili: Franjo Dugan, Albe Vidakovi, Franjo Lui, Anzelmo Canjuga, Miroslav Gran, Kamilo Kolb i Krsto Odak.11 Ovdje navodim kratke crte iz njihovih biografija: 4. 1. FRANJO DUGAN Rodio se 1874. u Krapinici kod Zlatara i odmalena je zavolio zvuk orgulja i crkvenu glazbu. Prvu je glazbenu izobrazbu stekao u sjemenitu u Zagrebu. U glazbi se usavrio na Akademiji u Berlinu, gdje stie diplomu iz kompozicije. Uz to to je od 1910. bio orgulja u Zagrebakoj katedrali, bio je i profesor na Muzikoj akademiji u Zagrebu. U tom vremenu je uspjeno odrao brojne koncerte i upoznao publiku s djelima klasine polifonije. Budui je bio lan cecilijanskog drutva, njegovao je crkvenu glazbu i punih 35 godina ureivao glazbeni prilog asopisa "Sveta Cecilija". Kao odlinom glazbenom teoretiaru i orguljau, pripadaju mu najvee zasluge u nastojanjima oko irenja cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj. Umro je 1948. godine u Zagrebu. Njegova se djela mogu svrstati u svjetovna i crkvena. Uz vie manjih, jedno od opsenijih djela je Carmen saeculare, zatim slijede instrumentalne skladbe za violinu i glasovir (Uvertira, Sonata za violinu i glasovir i Tri gudaka kvarteta). Svojim crkvenim skladbama elio je udahnuti domai biljeg i cecilijanski duh. Volio je obraivati stare crkvene popijevke iz zbirke Cithara octochorda, a bio je i glavni suradnik u pripremanju Hrvatskog crkvenog kantuala. Budui da je imao mnogo iskustva u orguljskoj pratnji koralista, postao je izvanredni poznavalac rimskog korala. On je elio ui u duh gregorijanskog korala. Mnoge je napjeve i korale vjeto harmonizirao. Vrlo vano mjesto u njegovom stvaralatvu zauzimaju orguljske skladbe. Istiu se napose tri: Toccata alla fuga u g-molu, Kromatska fuga u c-molu i Preludij i fuga u H-duru.

11

Usp. biografije skladatelja iz: Franjo Jesenovi, Antifone i skladatelji, Rijeka, 2005.; str. 75-95 i Crkvena glazba, prirunik za bogoslovna uilita, Zagreb 1988., str. 199-202

13

4. 2. ALBE VIDAKOVI Rodio se 1914. u Subotici, a gimnaziju je zavrio u Travniku. Nakon Bogoslovije u Zagrebu, odlazi na studij crkvene glazbe u Rim i postie diplomu iz gregorijanskog korala i kompozicije. Vrativi se u Zagreb, zapoeo je svoje stvaralako razdoblje. Bio je i profesor u Srednjoj koli zagrebakog Konzervatorija. U Zagrebakoj katedrali je bio regens chori i obogatio njezin glazbeni repertoar. U duhu cecilijanstva, drao je teajeve za crkvene orguljae i napokon ostvario svoj cecilijanski san osnovavi 1963. god. Institut za crkvenu glazbu na Bogoslovnom fakultetu s nakanom da postane rasadnik i nada postkoncilske glazbe u Hrvatskoj. Uz znaajan znanstveni rad, jo je skupljao narodne napjeve po Bakoj i hrvatskom primorju. Pripadao je mlaoj generaciji hrvatskih cecilijanaca. Vrijedno je spomenuti da je dvije godine ureivao asopis "Sveta Cecilija" te da je objavio veliki rad o srednjovjekovnim neumatskim rukopisima Dalmacije i Sjeverne Hrvatske. Umro je 1964. god. Njegove su skladbe preteito crkvenog sadraja, uz mali broj svjetovnih. Skladao je puke popijevke, motete i mise (9 misa na latinskom jeziku). Najznamenitije su mu tri mise: Missa Caeciliana, Missa Gregoriana i Trea staroslavenska misa koja je skladana u istarskoj ljestvici. Harmonizirao je mnoge koralne napjeve i obraivao popijevke iz Cithare octochorde. Izmeu ostalih djela za orgulje, posebno se istie 12 koralnih predigri, Preludij i fuga u C-duru i Fantazija i fuga u f-molu. Albe Vidakovi ostvario se kao sveenik i istaknuti crkveni glazbenik na prijelazu iz prvoga u drugi dio 20. stoljea.

4. 3. FRANJO LUI Rodio se 1889. u Kuama kod Velike Gorice. Kao djeak je poeo pjevati u crkvi, a nedugo zatim i svirati. Zavrio je uiteljsku kolu i nakon toga studij glazbe na Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Svoj glazbeni genij je potvrdio pedagokim radom, skladanjem i umjetnikim sviranjem orgulja. Bio je jedan od osnivaa glazbene kole Polyhimnia i dugogodinji profesor i rektor Muzike akademije u Zagrebu. Bio je lan cecilijanskog drutva i jedan od suradnika lista "Sveta Cecilija". Uz brojne lanke u ostalim asopisima, napisao je i niz teoretsko-pedagokih djela kojima je unaprijedio nastavu glazbe. Umro je 1972. god. Hrvatsku crkvenu glazbu Franjo Lui je obogatio s etiri mise, petnaest moteta, 37 pukih popijevaka i 16 skladbi za orgulje. Najpoznatije puke popijevke proete iskrenom pobonou su mu: O, silni, jaki Boe, O, Isuse izranjeni i Blagoslovljen budi Bog. Sastavio je i izdao Crkvenu pjesmaricu za srednje i uiteljske kole, u kojoj se nalaze tri mise i 94 popijevke. To je uinio s nakanom da mlaa generacija "nau crkvenu popijevku nosi diljem nae mile

14

domovine". Od njegovih svjetovnih djela poznato je 26 popijevaka i pet orkestralnih djela od kojih je najopsenija Simfonija u f-molu (prva simfonija veeg oblika u naoj glazbenoj literaturi) i njegov znameniti Koncert za orgulje i orkestar (prvo djelo takve vrste u nas).

4. 4. ANZELMO CANJUGA Rodio se 1894. u Budislavcu kraj Varadina. Pohaajui gimnaziju, ulazi u svijet glazbe. Nakon zavrenog bogoslovnog studija u Senju, zareen je za sveenika franjevca. Tada se poinje ozbiljnije baviti crkvenom glazbom. Vodio je crkveni zbor u Varadinu, a nakon toga i kapucinski zbor u Osijeku. Nakon Drugog svjetskog rata, tadanja dravna vlast ocijenila ga je "nepodobnim drugom" i osudila ga na 16 godina zatvora i pet godina gubitka graanskih prava. U tekim zatvorskim uvjetima, ionako krhko zdravlje mu se jo vie pogoralo i 1952. umire od karcinoma. Izmeu njegovih brojnih djela kojima je obogatio crkvenu glazbu, uz mise i motete, posebno istiem puke popijevke: Uzmite, jedite i Divnoj dakle te poznatu marijansku pjesmu Ljiljane bijeli. Kao glazbeni pisac javljao se u "Hrvatskom listu" i "Svetoj Ceciliji" i sudjelovao u prireivanju "Hrvatskog crkvenog kantuala". Kao cecilijanski glazbenik jednom je napisao: "Glazba nije zato u crkvi da nekog rastrese i zabavi, nego da se ovjek sabere, podigne duh svoj i srce k Bogu." Pater Anzelmo Canjuga se svrstava meu najvee glazbenike franjevaca kapucina u Hrvatskoj.

4. 5. MIROSLAV GRAN Rodio se 1915. u akovcu. Kao dijete se upoznao sa sviranjem orgulja. Sa deset godina odlazi u franjevako sjemenite u Varadin. Pohaajui klasinu gimnaziju, pjevao je u zboru i svirao u razliitim sastavima: tamburicu, violinu i flautu. 1932. god. postaje franjevac dobiva ime fra Pacifik. Napredovao je u glazbi i poeo pisati svoje prve skladbe. Nakon bogoslovnog studija u Zagrebu i francuskom Metzu, uvidio je da iza umjetnosti treba zraiti franjevaki idealizam. 1938. god. prima sveeniki red i vraa se u Metz na petu godinu teolokog studija, a poinje i sa studijem glazbe. Zbog ratnih previranja, morao je napustiti Francusku i vraa se u Zagreb gdje diplomira na Bogoslovnom fakultetu. Na glazbenoj koli Polyhimniji priprema se za prijemni ispit prilikom upisa na Hrvatski dravni konzervatorij u Zagrebu. Pri kraju Drugog svjetskog rata (1945.) krenuo je na krini put prema Bleiburgu odakle mu se gubi svaki trag.

15

Napisao je 65 skladbi (od kojih je 15 izgubljeno) i dijele se u tri cjeline. Prvu ini 25 vokalnih skladbi, prvenstveno za muki zbor. Druga cjelina broji 19 instrumentalnih skladbi, napose 13 skladbi za orgulje (popijevke: Christus vincit, Gospodin slavno uskrsnu, Misa za orgulje). U treu cjelinu spada 21 vokalno-instrumentalna skladba (za muki ili mjeoviti zbor i orgulje). U stilu gregorijanskog korala skladao je jedan od najljepih hrvatskih koralnih napjeva Pjesma stvorova prema tekstu sv. Franje Asikog. Jedno od njegovih najznaajnijih djela je Kantata o Kriu za koju je 1944. dobio nagradu grada Zagreba.

4. 6. KAMILO KOLB Rodio se 1887. u Okuanima. Gimnaziju je zavrio u Poegi, gdje je odluio postati sveenik franjevac. U novicijatu dobiva ime Kamilo. Na studiju filozofije u Varadinu je uio svirati harmonij, orgulje i violinu te je otkrio da zna lijepo pjevati. Samouk je poeo skladati, a kasnije ga je privatno poduavao Franjo Dugan. U Zagrebu je studirao teologiju i postao dopisnik asopisa "Sveta Cecilija". Za sveenika biva zareen 1910. i nakon toga dolazi u Trsat za orguljaa i zborovou. Sustavnu glazbenu naobrazbu poinje na Jugoslavenskom konzervatoriju u Ljubljani. Ve 1922. dolazi u Zagreb i upisuje Muziku akademiju, koju, zbog pastoralnih razloga, nakon dvije godine prekida. Nekoliko godina je proboravio u Vukovaru gdje se posvetio zboru i skladanju. U Osijeku je proivio Drugi svjetski rat, a zatim je odsluio pet godina zatvora, da bi jo djelovao u ostalim franjevakim crkvama. Preminuo je 1965. u Virovitici. Kolb je skladao u kasno-romantinom stilu koji je proeo vlastitom osebujnou snanih emocija. Njegovo glazbeno stvaralatvo broji 1455 skladbi, od kojih je 1300 njegovih (preteno vokalne skladbe), a ostale je obradio ili harmonizirao. Napisao je 69 misa (na staroslavenski, latinski i hrvatski) od kojih je najpoznatija Staroslavenska misa sv. Andrije koju je 1913. skladao u Trsatu. Znameniti su njegovi uskrsni responzoriji za muki zbor: Sedam rijei Kristovih na kriu i orkestralni Krini put. 1916. god. izdaje pjesmaricu Serafski zvuci sa preteito njegovim skladbama.

4. 7. KRSTO ODAK Roen je 1888. u Siveriu kod Drnia. Pohaao je franjevaku kolu u Sinju, ibeniku i Makarskoj te je i sam postao franjevac. Razvijao je glazbeni talent za vrijeme kolovanja. Za vrijeme studija teologije u Mnchenu, zadivljujue je napredovao u sviranju orgulja i kompoziciji pod vodstvom franjevca Patra Hartmanna. Nekoliko godina djelovao je kao 16

sveenik u sinjskom kraju, a onda, napustivi svoje zvanje, potpuno se predaje glazbi. Tri je godine studirao glazbu na Konzervatoriju u Pragu gdje je i diplomirao 1922. god. Doavi u Zagreb, na Muzikoj akademiji je predavao cijeli svoj radni vijek te u istom gradu 1965. preminuo. Njegov skladateljski opus broji oko 250 razliitih djela svjetovnog i duhovnog sadraja. Dok je boravio u Mnchenu, esto se javljao s novim radovima koji su bili objavljivani u prilozima "Svete Cecilije" i slovenskog glasnika "Cerkveni glasbenik". U skladanju duhovnih skladbi sluio se tekstovima triju jezika: staroslavenskog, latinskog i hrvatskog. Na latinskom je znamenita Misa u B-duru i jo devet skladbi za zbor. Jo su znaajne i Staroslavenska misa br. 1 (1928.) i Staroslavenska misa br. 2 (oko 1938.). Prva je bila posveena Janku Barlu, uredniku "Svete Cecilije", a nagradilo ju je Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima. Na hrvatskom jeziku ima 11 manjih zborskih skladbi od kojih su poznatije: Vjekova Knee, Isuse i U slavu svetog Srca. Osobitu pozornost zasluuju moteti Svri stopi moje i Hvali, due moja. Od svjetovnih djela koja nam je ostavio u nasljee znaajna su mu instrumentalna djela: Sonata za violinu i glasovir, pet gudakih kvarteta, dvije simfonije, dvije uvertire i Madrigal. Njegova djela, graena na starocrkvenim modusima, arhainog su ugoaja i posebnog harmonijskog sloga. On e u hrvatskoj glazbenoj kulturi ostati kao stvaralac koji je svojim skladbama, posebice spomenutima, uvelike pridonio glazbenom utvrivanju svoje domovine, unutar i izvan njezinih granica. 12

12

Usp.: Zbirka "Aleluja" popratni materijal uz CD: Krsto Odak - Sakralna glazba na staroslavenske tekstove

17

ZAKLJUAK

Crkvenu glazbu, koja je s prijelaza iz 19. u 20. st. bila u dekadentnom stanju zbog upliva elemenata svjetovne i teatralne glazbe, trebalo je to prije obnoviti. Cecilijanski pokret se dugo raao iz tenje za obnavljanjem, ali se vrlo brzo proirio cijelom Crkvom, posebno nakon izdavanja svojevrsne reforme crkvene glazbe Motu proprio, pape Pija X. Najbolji nain obnove crkvene glazbe u Hrvatskoj bio je izdavanje lista "Sveta Cecilija" koji je, uz glazbeni prilog, u sebi nosio sva bitna obiljeja cecilijanskih ideja. Vano je napomenuti da je ovaj list oko sebe okupio znatan broj hrvatskih crkvenih glazbenikaskladatelja koji su svojim strunim znanjem, dugogodinjim iskustvom i dobrom voljom poticali i pomagali daljnje izdavanje lista. Veina tih skladatelja je u svojim djelima nastojala provesti cecilijanski duh. Kroz nekoliko desetaka godina, skupljane su mnogobrojne skladbe i puke popijevke iz cijelog hrvatskog naroda te su izdavane razliite pjesmarice i na poseban nain dugo godina pripreman Kantual. No, cecilijanski pokret nije tu zavrio. On treba biti i danas vrlo aktualan, jer, moda i vie nego prije, postoji opasnost od upliva vulgarnih elemenata u samu slubu Boju. Crkvena glazba treba ostati vrlo vaan element liturgije te mora ostati vjerna svojim korijenima: gregorijanskom pjevanju, klasinoj polifoniji te crkvenoj pukoj popijevci. Nadam se da sam ovim radom doarao povijest cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj i njegove znaajke.

18

OBRAZLOENJE ODABIRA TEME

Temu maturalnog rada "Cecilijanski pokret u Hrvatskoj" odabrao sam zbog toga to sam elio prouiti to se dogaalo u povijesti crkvene glazbe u Hrvatskoj u vrijeme nastanka i cvata cecilijanskog pokreta. Danas crkvenoj glazbi prijeti opasnost od svjetovnih elemenata koji se polako uvlae, bilo ritmom, melodijom ili tekstom te naruavaju sklad i ljepotu liturgijskog slavlja koje mora biti sveano i dostojanstveno da moe dati prikladnu hvalu i slavu Bogu. To mi je bilo dodatnim poticajem da bolje i temeljitije prouim pravu crkvenu glazbu koju Crkva po svojim smjernicama nalae.

19

LITERATURA
1. CRKVENA GLAZBA, prirunik za bogoslovna uilita, HKD sv. irila i Metoda, Zagreb, 1988. 2. Franjo Jesenovi, ANTIFONE I SKLADATELJI, Rijeka, 2005. 3. HRVATSKI CRKVENI KANTUAL, Glazbeno-pjevako drutvo "Vijenac" u Zagrebu, tiskano u Ljubljani 1934. 4. POSESTRIMSTVO, III / br. 3., III / br. 4. 5. Petar Zdravko Blaji, NAPRIJED S GLAZBOM, drutvo "Trpimir" Klis, 1996. 6. MUZIKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb, Leksikografski zavod, 1977.

20