Borivoje M. Milosavljevi, Aleksandar Stojanovi, Aleksandar Maksimovi RJ KDS - JP PTT Saobraaja "Srbija"
UVOD
MMDS (ultichannel ultipoint Distribution System) predstavlja tehnologiju koja se ve vie od jedne decenije primenjuje u fiksnim beinim irokopojasnim mreama u SAD, Kanadi i na Dalekom Istoku, dok je njena Evrpska varijanta poznata pod imenom ''Wireless Cable''. U pitanju su dva razliita naziva za isti nain irokopojasne beine mree koja radi na uestanostima od 2 do 5 GHz.
LMDS (Local Multipoint Distribution Service) predstavlja radio sistem za prenos "taka - vie taaka" sa povratnim kanalom od korisnika ka baznoj stanici. Spektar koji je predvien za rad ovog sistema je izmeu 27.5 i 29.5 GHz u Americi.
MMDS
U poetku se MMDS koristio za distribuciju 30-tak analognih TV signala u podrujima sa slabije razvijenom kablovskom mreom, odnosno u prigradskim i slabo naseljenim (ruralnim) podrujima koja se ne mogu ekonomino povezati kablovskom infrastrukturom sa ostatkom (''kimom'') mree. Drugim reima, MMDS je predstavljao konkurenciju klasinoj kablovskoj televiziji.
Meutim, osnovni nedostatak kod MMDS-a je ogranien propusni opseg (~ 200 MHz), to je nedovoljno za distribuciju veeg broja analognih TV kanala. U zemljama gde se MMDS primenjuje, uglavnom radni opseg od 2 do 5 GHz pripada ''licenciranom'' spektru, pa su nadleni organi za ovaj servis odvojili propusni opseg koji je nedovoljan za prenos veeg broja analognih TV kanala. U sluaju mogunosti korienja veeg propusnog opsega (~500 MHz), MMDS moe sa jedne strane predstavljati otru konkurenciju kablovskim operatorima.
Meutim, s druge strane, ovu tehnologiju kablovski operator moe primeniti u svojim pristupnim mreama, kao alternativu koaksijalnoj ili optikoj mrei. Osnovni resurs u MMDS sistemu je uestanost. Postoje realizacije sistema u kojima se koristi licencirani spektar i za takve sisteme je potrebno pribaviti dozvolu za rad i plaati zakup dodeljenih frekvencija. Sa druge strane postoje i MMDS sistemi koji koriste nelicencirani deo spektra takozvani ISM spektar oko 2,4 GHz. Kod ovakvih sistema postoji opasnost od interferencije sa drugim ureajima i sistemima koji rade u ovom opsegu, kao to su naprimer mikrotalasne rerne ili ureaji koji podravaju Bluetooth.
MMDS ima prednosti nad kablovskim sistemom u ruralnim sredinama. Ekonomini viekanalni servisi se mogu uspostaviti brzo bez postavljanja skupih kablova i bez dozvola individualnih kuevlasnika. Da bi servis bio na raspolaganju korisniku, potrebno je pored odgovarajue bazne stanice, koja je povezana na ostatak KDS-a, instalirati antenu na strani krajnjeg korisnika, koja ima optiku vidljivost ka predajniku kod bazne stanice.
Meutim, zahtev za postojanjem optike vidljivosti izmeu predajne i prijemne antene nije uvek jednostavno ostvariti, pogotovo ukoliko je u pitanju brdovit teren. U tom sluaju pravilnim planiranjem i postavljanjem predajne antene, kao i upotrebom vie predajnih antena, mogue je ''zone senki'' pokrivanja svesti na minimum.
Karakteristino za ovaj sistem je da omoguava kvalitetnu i pouzdanu distribuciju vie TV signala sa malim trokovima investicije i u veoma kratkom vremenskom periodu, ali je broj TV kanala znatno manji nego kod kablovskih sistema zbog ogranienog propusnog opsega, kao to je ve napomenuto. Obzirom na ogranienost RF opsega potrebno je digitalizovati i kompresovati analogne TV signale da bi se ponudio vei broj TV kanala (MPEG-2 kompresijom bez redukcije kvaliteta slike moe se u opseg od 8 MHz smestiti 4-5 digitalnih TV kanala). Na ovaj nain je mogue ponuditi i druge profitabilne servise poput pristupa Internet-u, telefonije, Pay TV itd. Na slici 1 je prikazana blok ema bazne stanice.
Slika 1. Blok ema bazne stanice za radio pristupne mree
XII Telekomunikacioni forum TELFOR 2004, Beograd, Sava Centar, 23.-25.11.2004.g. Predugnu untenu Prigemnu untenu
O
DigituIizucigu MPES-Z 1/4 QAM moduI O E O E O E O E
O Opticki kubI SpIiter AnuIogni TV signuIi I o m b o j n e r T
DigituIni servisi R Opticki kubI Povrutun smer uznu stunicu Direktun smer
Poto se preko radio mrea prenose elektromagnetni talasi, neophodno je izvriti prvo konverziju signala koji dolazi od distribucionog vora (direktan smer) iz optikog u elektrini domen pomou optikog prijemnika. Potom se preko splitera, odnosno filtara odvajaju analogni TV signali od eventualnih digitalnih koji se prenose preko KDS-a, poput digitalnih skremblovanih TV kanala, signala podataka, Pay TV servisa, telefonije itd.
Pomou MPEG kodera i A/D konvertora vri se digitalizacija i kompresija analognih TV signala da bi se potom modulisali 16/64 QAM tehnikom modulacije. Na kraju postupka modulacije tako digitalizovani TV signali se sabiraju sa ve postojeim digitalnim signalima (ukoliko naravno postoje) i preko transmitera, koji ukupni signal translira na eljenu frekvenciju, distribuiraju do predajne antene. Veoma je vano istai da se postupak digitalizacije i kompresije TV signala mora obaviti u realnom vremenu, odnosno najee je za svaki analogni TV kanal potreban po jedan MPEG-2 koder i QAM modulator, to znaajno poveava cenu realizacije beine mree, obzirom da jedan ovakav ureaj kota nekoliko hiljada evra.
Iako i u ovom sluaju digitalizacije TV kanala osnovni problem predstavlja jo uvek visoka cena korisnikih STB ureaja, obzirom na znatno nia inicijalna ulaganja kablovskog operatora, kao i cene prikljuenja novih korisnika (zbog niih trokova), mogue je cenu korisnikog STB (Set Top Box) ureaja ukalkulisati u cenu prikljuenja korisnika, ime bi se praktino postigla priblina cena kao kod prikljuenja korisnika u koaksijalnim pristupnim mreama.
Na baznoj stanici mrenog operatora, koja se uobiajeno nalazi na nekoj visokoj koti ili zgradi zbog potrebne optike vidljivosti sa primopredajnim antenama na strani krajnjih korisnika, smetene su predajne i prijemne antene. MMDS zbog radne uestanosti u opsegu od 2 do 5 GHz zahteva velike antene (to je vea antena ui je snop emitovanja, pa je vea i usmerenost antene). Meutim, iz praktinih i ekonomskih razloga koriste se manje antene koje imaju znatno slabije karakteristike u odnosu na usmerenost i irinu snopa zraenja. Zbog toga se javlja efekat viestruke propagacije, pa je potrebno primeniti tehniku modulacije vieg reda otpornu na ovaj efekat (16/64 QAM, COFDM).
Predajne antene su uglavnom omnidirekcione (podjednako zrae u svim pravcima po azimutu), ukoliko je antenski sistem (odnosno bazna stanica) smeten u centru zone pokrivanja. Meutim, u tom sluaju antena treba da ima veoma uzan dijagram zraenja po elevaciji, da se ne bi nepotrebno troila snaga emitovanja usmerena ka zemlji i nebu. Omnidirekcione antene se po pravilu montiraju na najviu taku antenskog stuba da bi se izbeglo ometanje od usmerenih antena.
Ukoliko se pozicija predajne antene nalazi na ivici eljene zone pokrivanja, potrebno je drugaije projektovati dijagram zraenja antene. U tom sluaju ne koriste se omnidirekcione, ve strogo usmerene antene. Potrebno je istai da predajna antena predstavlja najvaniji deo sistema prenosa. Ukoliko doe do otkaza nekog modula ili predajnika, samo jedan ili nekoliko kanala nisu u funkciji. Ali, ukoliko doe do kvara predajne antene, ceo sistem ne funkcionie. Stoga se projektovanju, konstrukciji i selekciji predajne antene mora posvetiti velika panja, da bi se omoguila visoka pouzdanost i trajnost sistema za prenos.
Snaga MMDS predajnika je 10 do 100 W, to je znatno manje nego kod VHF i UHF signala, kod kojih predajnici imaju snagu i do 10 KW. Domet linka umnogome zavisi od EIRP (Efektivna Izotropna Izraena Snaga) antene, odnosno poveanjem EIRP mogue je poveati domet, a samim tim i broj potencijalnih korisnika. Sa ovom snagom mogue je ostvariti prenos pri idealnim uslovima i do 50 kilometara, ali treba imati u vidu da je kod ovog sistema neophodna optika vidljivost izmeu antena na strani bazne stanice i krajnjeg korisnika, pa elektromagnetno polje na mestu prijema esto varira u zavisnosti od konfiguracije terena i prepreka.
U sluaju digitalnog prenosa u direktom smeru koristi se tehnika modulacije 16-QAM ili 64-QAM, dok se za povratni smer koristi QPSK. Upotreba QAM modulacije zahteva u MMDS okruenju veliki odnos S/N. Takoe, mogue je koristiti horizontalnu i vertikalnu polarizaciju radi to efikasnijeg iskorienja spektra. to se tie prijemnih antena na strani bazne stanice, obino postoji vie njih koje pokrivaju odreeni sektor da bi se omoguio prijem slabijih signala od strane korisnika.
Na strani krajnjeg korisnika potrebno je instalirati primopredajnu antenu malog prenika (15 do 30 cm, parabolina antena, najee mreasta zbog udara vetra), konvertor za meufrekvencije, kablovski modem za pristup Internet-u i STB ureaj, ukoliko se vri prijem digitalnih signala. Naravno, prijemna antena i STB ureaj na strani korisnika treba da prijemni signal prilagode za emitovanje na TV ili radio ureaj. Ovde je jo vano napomenuti da korisnika antena po potrebi moe biti i primopredajna, odnosno da sadri i predajnik, zbog primene interaktivnih servisa, telefonije i pristupa Internet-u.
Kod analognog prenosa umesto rutera, koji se koristi radi distribucije signala u stanbenim zgradama sa vie korisnika, moe se upotrebiti distribucioni pojaava i spliter. Na slici 2 prikazana je oprema na strani krajnjeg korisnika potrebna da bi se realizovao dvosmerni radio prenos u pristupnoj mrei kablovsko distributivnog sistema.
Slika 2. Oprema na strani krajnjeg korisnika za uspostavljanje radio linka u pristupnoj mrei KDS-a PC rucunur PC rucunur kubIovski modem Set-Top o korisnik korisnik Ruter Trunsiver Primopredugn u untenu
T R Set-Top o kubIovski modem
LMDS
Pored MMDS-a, odnosno ''beinog kabla'', u svetu se poslednjih nekoliko godina poela primenjivati jo jedna slina tehnologija fiksnog beinog irokopojasnog pristupa LMDS. Osnovna razlika u odnosu na MMDS je radna uestanost koja je iznad 20 GHz, pa se zbog toga koristi elijska arhitektura pristupne mree, slina GSM mrei mobilne telefonije.
LMDS tehnologija se moe koristi u pristupnoj mrei KDS-a ukoliko postoji optika vidljivost izmeu primopredajnih antena na strani bazne stanice i krajnjeg korisnika. Koristi uestanosti oko 25-30 GHz i optimalna je za gusto naseljena gradska podruja gde je veoma skupo postavljati novu kablovsku infrastrukturu.
Zbog rada na znatno viim uestanostima u odnosu na MMDS, LMDS ima i znatno vei propusni opseg (oko 1 GHz), to ispunjava uslove za primenu u pristupnoj mrei KDS-a bez potrebe za digitalizacijom svih TV signala. Kao to je ve pomenuto, propusni opseg kod MMDSa je uglavnom manji od 500 MHz.
Meutim, upotreba radnog opsega na tim frekvencijama ima i svoje znaajne nedostatke. Kao prvo, ima znatno vee slabljenje izazvano atmosferskom apsorbcijom na suvom vazduhu. Na uestanostima iznad 20 GHz, kia takoe izaziva veliko slabljenje, odnosno izaziva depolarizaciju signala, ime se smanjuje nivo signala i otpornost na interferenciju izmeu susednih kanala. Zbog toga je mogue uspeno primeniti elijski sistem, jer je zbog velikog slabljenja mala interferencija.
Sama LMDS mrea se sastoji od veeg broja elija u kojoj svaka isporuuje servise tipa ''taka - vie taaka''. Svaka bazna stanica (koja je povezana sa ostatkom KDS-a) u eliji pokriva relativno malo podruje (3-5 km), to znai da ova mrea zahteva veliki broj antena, i to predstavlja problem obzirom da antene zahtevaju specifine lokacije za postavljanje (visoke zgrade, vrh brda itd.).
Obzirom da se kod LMDS-a ne koriste omnidirekcione, ve strogo usmerene antene, mogue je odreeni frekvencijski opseg koristiti vie puta na razliitim lokacijama. Takoe potrebno je koristiti usmerene antene i postaviti ih to je mogue vie, kao i poveati izolaciju izmeu susednih sektora upotrebom razliite polarizacije.
Mikrotalasne primopredajne antene na strani bazne stanice su sektorisane i mogu koristiti snopove irine 15, 22.5, 30, 45 i 90 stepeni. Idealna kruna zona pokrivanja je podeljena na 4, 8, 12, 16 ili 24 sektora. Upotrebom usmerenih antena smanjuje se efekat viestruke propagacije. Kao i kod MMDS- a, i kod ove tehnologije su omoguene dvosmerne komunikacije.
Uzimajui u obzir navedene faktore, domet linka uglavnom zavisi od kinosti posmatranog podruja, koje ima dominantan uticaj, (tipino iznosi 3-5 km). Poreenja radi, kod MMDS-a je mogue ostvariti domet linka i do 50 km. Veliina zone pokrivanja je strogo odreena uslovima propagacije u datom podruju. Detaljno se moraju razmotriti kronje drvea (zbog zahteva za postojanjem optike vidljivosti), koliina padavina, kao i visina predajne i prijemne antene.
Domet linka najvie zavisi od: pouzdanosti linka - npr. 99.9% (14 km), 99.99% (5 km), 99.999% (2.5 km), vrste modulacije - npr. QPSK, 4-QAM (10 km), 16- QAM (5km), 64-QAM (2.5 km), koliina padavine kina podruja imaju manju pouzdanost linka, pa je i domet manji.
Prilikom projektovanja elije za LMDS sistem treba uzeti u obzir: pokrivenost korisnika odnosno procenat pretplatnika koji primaju dovoljan nivo signala kojim se postie zadovoljavajui kvalitet servisa, pruanje QoS zavisi od prepreka na linku, preklapanju elija (do 15%) i redundantnosti sistema, margine linka maksimalan domet korisnika na kome i dalje ima prihvatljivu pouzdanost servisa, veliina elije mahom odreena pouzdanou linka, znatno manje od vrsta antena, visine i slabljenja. Veliina elije najvie utie na ukupna ulaganja u infrastrukturu.
U pogledu opreme koja je neophodna za realizaciju fiksnog irokopojasnog beinog pristupa u jednom kablovsko distributivnom sistemu, a primenom LMDS tehnologije, situacija je slina kao i kod MMDS-a (prikazano na slici 1. i slici 2.). Razlika postoji samo u karakteristikama opreme, odnosno antena i RF ureaja, obzirom da se koriste druge frekvencije, dok princip funkcionisanja ostaje isti.
U distributivnom voru odnosno baznoj stanici se nalazi oprema (interfejs) za optiki zavretak transportne ili distributivne mree KDS-a, zatim ureaji za digitalizaciju i kompresiju TV signala u realnom vremenu, QAM ili ee QPSK modulatori, mikrotalasni predajnici i prijemnici signala i na kraju antene koje zavise od zone pokrivanja, konfiguracije terena, pojaanja, azimuta, elevacije, mogue interferencije, itd.
Na strani korisnika je neophodna spoljanja mikrotalasna antena i RF transiver, kao i unutranja digitalna oprema (ruter, STB, kablovski modem, itd.), kao to je prikazano na slici 2. Razlika u odnosu na opremu za MMDS je u veliini primopredajne antene, koja je znatno manja u odnosu na antenu za MMDS pristup, i radne uestanosti primopredajnika.
V MMDS vs. LMDS
Ono to je jo karakteristino za ove dve tehnologije fiksnog irokopojasnog beinog pristupa je to da su poetna ulaganja u LMDS mnogo vea nego u MMDS, obzirom da je korisnika oprema jeftinija na niim frekvencijama. Meutim, poto se veina trokova mrenog operatora odnosi na opremu krajnjeg korisnika, to znai da trokovi postoje uglavnom kada se prikljuuju novi korisnici u mreu. U Tabeli 1 dat je uporedni prikaz karakteristika MMDS i LMDS sistema.
Parametar MMDS LMDS frekvencijski opseg 2 do 5 GHz 25 do 30 GHz uslovi propagacije zahteva optiku vidljivost zahteva optiku vidljivost antene 10 puta vee od ekvivalentnih LMDS, manja usmerenost znatno manje od MMDS, velika usmerenost elijska struktura jedna makroelija, ogranien propusni opseg ista frekvencija ne moe koristiti vie puta vie mikroelija veliki propusni opseg zbog viestrukog ponavljanja iste frekvencije u razliitim elijama podrka dvosmernim komunikacijama slaba zbog malog propusnog opsega, karakteristika antene i prostiranja moe za manje elije, veliki propusni opseg i veoma usmerene antene link veliki domet i mala usmerenost prouzrokuju viestruku propagaciju mali domet i velika usmerenost ine viestruku propagaciju zanemarljivom modulacija (QAM, COFDM) (QPSK)
Tabela 1. Uporedne karakteristike MMDS i LMDS
V ZAKLJUAK
Generalno posmatrano, osnovne prednosti primene beinih mrea kao pristupnih u odnosu na koaksijalne (sa stanovita mrenog operatora), u okviru kablovsko distributivnog sistema odnose se na manja inicijalna ulaganja (nekoliko puta) kao i bri povraaj uloenih sredstava. Osnovna mrea se moe postaviti za nekoliko dana, pa poinje sa isplativou odmah po putanju u rad, zahteva manje osoblja potrebnih za odravanje i upravljanje, dok su operacioni trokovi znatno smanjeni zbog nepostojanja velike infrastrukture mree i linkova.
Nedostatak primene beinih mrea se ogleda u ogranienom dometu i manje pouzdanom linku nego to je to sluaj u koaksijalnim pristupnim mreama. Takoe, skuplja je oprema po korisniku zbog digitalnih prijemnika, dvosmerne komunikacije i pojaavaa u povratnom smeru.
LITERATURA
[1] Digital Video Broadcasting (DVB);Microwave Multipoint Distribution Systems (MMDS)below 10 GHz, EN 300 794 V1.1.2 (1997-08). [2] Fixed Radio Systems;Point-to-Multipoint equipments and antennas;Generic harmonized standard for Point-to-Multipoint digital fixed radio systems and antennas covering the essential requirements under Article 3.2 of the Directive 1999/5/EC, ETSI EN 301 753 V1.1.1 (2001-03). [3] Digital Video Broadcasting (DVB);Interaction channel for Local Multi-point Distribution Systems (LMDS), EN 301 199 V1.2.1 (1999-06). [4] Digital Video Broadcasting (DVB);LMDS Base Station and User Terminal Implementation Guidelines for ETSI EN 301 199, ETSI TR 101 205 V1.1.2 (2001- 07). [5] Paul J. Fung, A Primer on MMDS Technology, www.cmpnet.com [6] Local Multipoint Distribution System, Web ProForum Tutorials, The International Engineering Consortium, www.iec.org [7] Dr. J.R. Sanford, Joel Raymond, Enhancing the MMDS Transport Layer, Applied Microwave & Wireless, January 2001. [8] Erik Boch, Bob Leroux, Qiming Ren, Design and Test Considerations of Multi-Carrier LMDS Radios, Applied Microwave & Wireless, August 2001. [9] Frank Creede, Datacasting with LMDS and MMDS Systems, Applied Microwave & Wireless, August 2001.
Abstract : The main characteristics of MMDS and LMDS systems are described. MMDS and LMDS are emerging technologies that could be used in distribution networks of CDS. MMDS in rural parts of network and LMDS in urban parts with high density of potential subscribers. At the end the comparation of MMDS and LMDS is given.
TITLE OF THE PAPAER IN ENGLISH
Use Of The MMDS And LMDS Systems In Distribution Of Television Picture And Data.
NAMES OF THE AUTORS
Borivoje M. Milosavljevi B.Sc.E.E. Aleksandar Stojanovi B.Sc.E.E. Aleksandar Maksimovi B.Sc.E.E.