RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Osvajanje objekata JNA u Splitu i Ploama Osvajanje skladita Male Bare u Ploama Osvajanje raketne baze u rnovnici Osvajanje tvrave Gripe Zauzimanje RPC (Radio-predajni centar) KILA

106

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Osvajanje objekata JNA u Splitu i Ploama Tijekom odmora datog 1. i 3. bojni nakon izvlaenja iz Krueva, Zapovjednitvo 4. brigade, kao i neka druga zapovjednitva, nakon odreenih prijedloga, inicijativa i procjena pristupili su osvajanju velikog broja objekata JNA u Splitu i neposrednoj okolini. Ljudima koji su radili u tim objektima ivljenje u njima postalo je nepodnoljivo, posebno nakon otvorenog stavljanja JNA na stranu pobunjenih Srba u Kninskoj krajini i izravnog sudjelovanja u napadnim operacijama. Naa zapovjednitva pri ovome su imala veliku pomo naih asnika i doasnika koji su jo bili u zapovjednitvima, postrojbama, raznim institucijama i logistikim objektima JNA. Oni su najprije davali sve potrebne informacije o broju, raspoloenju i rasporedu ljudi i tehnike kao i o planovima i namjerama, a zatim se u veini sluajeva prikljuivali postrojbama Hrvatske vojske. Vrlo mali broj ljudi hrvatske nacionalnosti nije elio ili nije razumio vrijeme i okolnosti, ili su istinski bili duboko indoktrinirani komunizmom i neunitivosti JNA i Jugoslavije. Na prste se jedne ruke mogu izbrojati ljudi koji su odlaskom JNA s hrvatske obale i otoka otili s JNA u Boku kotorsku kao to su Marinov, Majica, Godinovi, Eterovi i Toki. Prije samog poetka rata u Crnu Goru pobjegao je i general Marijan Ljubii kao izdajnik i sramota hrvatskog naroda i to nakon to ga je Tuman imenovao zapovjednikom sjeverne i srednje Dalmacije. Osvajanje skladita Male Bare u Ploama Cijela akcija osvajanja skladita Male Bare, koja se izvela pod ifrom Zelena Tabla, opisana je u knjizi generala Petra imca. U ovom napisu, meutim, elimo istaknuti dio zadae koji je u ovoj akciji odradila postrojba 4. brigade, a to je bio zrakoplovni vod pod zapovjednitvom Matka Raosa, njegovim zamjenikom Goranom Kovaeviem i zapovjednikom Miljenkom Jeliem s odjeljenjem od 12 padobranaca diverzanata kao dijela zrakoplovnog voda. Ideja o osvajanju ovoga skladita potekla je od Gorana Kovaevia. Zapovjednik Matko Raos odmah ju je prihvatio i zatim su prili realizaciji. U Ploama su ve imali potporu zapovjednika lukog voda Mladena Miloevia, zatim direktora luke Ploe Ivice Pavlovia, don Ljube Pavia, zapovjednika Stoera TO-a Ploe Velimira Barbira i dr. S tom idejom poli su u Zagreb u Ministarstvo obrane kod tadanjeg ministra obrane RH Luke Bebia traiti odobrenje, i dobili su ga. Ova grupacija ljudi ve je imala sline akcije u Ploama u uspjenim akcijama Zbrojovka i Barut. Naili su zatim na Petra imca i traili od njega da preuzme voenje ove akcije, koja je zatim prerasla u akciju napada i zauzimanja cijelog garnizona Ploe. Meutim, kako je obino dolazilo do uplitanja politike, nastajale su i komplikacije zbog kojih je dolo do odgaanja poetka izvoenja ove akcije za jedan dan. Posebno se u opstruiranju isticao predsjednik Opine Metkovi Ivo Margeta. Taj zaljubljenik u svoju veliinu, poetkom 1992., kad je 4. brigada preuzimala junu bojinicu, zapovjednika Jelia optuio je da nije sklon suradnji na terenu. Po Margetinom miljenju, Jeli je imao najvaniju zadau ii na poklon gospodinu Margeti. Jeli je nakon nekoliko dana zaista i posjetio Margetu, ali tada nije znao za to optuno pismo. Da je znao, poveo bi ga na uku da pokae svoje junako hrvatstvo. Zbog politikih junaka tipa Margete, izgubljen je najznaajniji faktor uspjeha akcije, a to je iznenaenje. Za razliku od Margete,
107

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

meutim, elni ljudi Ploa, Vito Pavlovi i Neven Jelavi, kako kae general Petar imac, istakli su se u pruanju svekolike pomoi. Goran Kovaevi predvodio je grupu za osvajanje skladita Male Bare, to je i bio temeljni cilj. Energinim nastupom uspijeva prisiliti neprijatelja na predaju za 7 minuta, a zatim poinje ukrcavanje ratnog materijala u kamione Jadrantransa koje je organizirao Marko Lueti. U ovome su se istakli neustraivi Joko Tadi sa svojim policajcima i vozai kamiona Jadrantransa, a pomagali su u utovaru i zarobljeni vojnici. Napad na ratne brodove - minolovce (6 brodova) pokualo se izvesti s kopna i mora. Borbenu grupu s kopna vodio je Miljenko Jeli, a s mora Velimir Barbir. Miljenko Jeli je krenuo izravno na ulaz traei predaju, meutim odgovoreno mu je mitraljeskom vatrom. Zahvaljujui samo njegovoj velikoj spretnosti, izbjegao je stradanje. Zatim je svoju grupu rasporedio na povoljne poloaje s kojih je otvorena estoka pjeaka vatra, a zapucala je i grupa pod vodstvom Velimira Barbira. Posade s brodova bjeale su na obalu u betonske zaklone i odatle se ilavo branile. Poeli su dugotrajni pregovori koje je neprijatelj iskoristio za dovoenje aviona koji su bacili svijetlee bombe, a zatim i raketirali. Raketiranje je zahvatilo i skladite Male Bare, a to je otealo izvlaenje oruja i utovar. Miljenku Jeliu i Velimiru Barbiru ostalo je da se to vie otete minolovci, od kojih su tri planula, a etvrtog je Suad Hasanbai probuio ispod vodene crte, tek uzetom zoljom iz skladita Male Bare, i time onesposobio brod za manevar. Uskoro su dojurili torpedni amci neprijatelja pa je ova akcija okonana. Ni napad na vojarnu Komande garnizona nije uspio zbog izostanka faktora iznenaenja, pa je dolo do obostrane pucnjave koja je prekinuta doletom aviona i raketiranjem. Kroz naredna dva dana, meutim, upornim pregovorima neprijatelj je uvjeren da mu je opstanak u Ploama nemogu te su 17. 9. 1991. preostali objekti s opremom predani hrvatskim vlastima. Tog dana luka i grad Ploe bili su prvi grad i luka osloboeni na jadranskoj obali u Domovinskom ratu. Osvajanje Ploa imalo je i strateki znaaj koji se pokazao u narednim namjerama neprijatelja da osvoji cijeli prostor istono od Neretve. Zato se umjesto prodora iz pravca Mostara prema Ploama uskoro morao korigirati na prodor iz Zavale u Slano. Prema procjeni generala imca u ovoj akciji iz skladita Malih Bara izvueno je oko 4.800 puaka, 20 PZO topova, 190 pukostrojnica, vee koliine zolja, 500 pitolja, tisue tromblona, runih bombi, mina i raznog streljiva. Nakon povlaenja neprijatelja ostalo je jo za potrebe HV-a oko 120 kamiona i drugih vozila, 84 topa PZO-a od 20 i 40 mm i dr. Na kraju valja istaknuti ulogu 4. brigade u ovom uspjehu, od ideje, organizacije i sudjelovanja od strane zrakoplovnog voda pod zapovjednitvom Matka Raosa, Gorana Kovaevia i Miljenka Jelia. U ovoj akciji poginuo je voza Jadrantransa Ante Vrdoljak i dvoje mjetana koji su neorganizirano uli u skladite. Sve sudionike ove izuzetno znaajne akcije detaljno je opisao Petar imac u svojoj knjizi Svjedoanstva o Domovinskom ratu 1991. godine.

108

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Osvajanje raketne baze u rnovnici Najznaajniji objekat JNA u Splitu svakako je bila mornariko-tehnika baza u rnovnici. Imala je slubeni naziv 80. MTRB, ili konspirativni - Objekat 181 BOR-II, a bila je smjetena u temeljito obnovljenom i viestruko uveanom podzemnom objektu smjetenom na lijevoj obali rjeice rnovnice. Radi se o podzemnom, veoma utvrenom, dobro zatienom i osiguranom objektu, zapravo kompleksu prostorija, postrojenja, ureaja i instalacija za servisiranje, priprema za upotrebu i skladitenje brodskih raketa RBS-15 (rakete more-more ili obala-more), protuzrakoplovnih raketa RZ-13 i drugih vrsta raketa i lansirnih ureaja. Objekat je opsluivala (i osiguravala) posada od oko 40-ak ljudi preteito asnika i doasnika - specijalista za raketnu tehniku. To je po znaenju i materijalnoj vrijednosti sigurno najvredniji objekat koji je HV oduzela JNA u Dalmaciji, uzimajui u obzir da se pored navedenog osvojio i veliki broj raketa RBS-15 koje smo ubrzo, kao oruni sustav, uveli u naoruanje Hrvatske ratne mornarice i time stekli apsolutnu prevlast na naem dijelu Jadranskog mora. Prije zauzimanja objekat je bio dugo vremena nadziran i opsjedan od strane odreda narodne zatite MZ-a rnovnica. Odred je potom prerastao u 1. samostalnu satniju 4. brigade pod zapovjednitvom Vinka Barbaria. Sve postupke u blokadi, opsjedanju i motrenju Barbari je dogovarao i usuglaavao sa Zapovjednitvom 4. brigade i 6. operativnom zonom. Dana 15. rujna 1991. Barbari je izvijestio pomonika zapovjednika 4. brigade Miroslava Skoku da je zapovjednik raketne baze, potpukovnik Marinko Bili, spreman pregovarati s predstavnicima Hrvatske vojske o daljnjem statusu 80. MTRB-a u rnovnici. Odluka zapovjednika RB-a, Bilia, da pregovara o statusu baze, o emu ranije nije htio ni uti, sigurno je plod ope iscrpljenosti i bezizglednosti daljeg opstanka nakon dugotrajne blokade i opsade od strane postrojbe Vinka Barbaria te animoziteta koje je iskazivalo domae stanovnitvo prema pripadnicima baze. Situacija je bila stalno na granici incidenta i trebao je samo mali povod da doe do sukoba. 15. 9. 1991. na pregovore dogovorene u osnovnoj koli u rnovnici doli su Ivo Jeli, Miroslav Skoko, Jure Boji i Milivoj Novak iz Zapovjednitva 4. brigade te Vinko Barbari i njegovi suradnici ukljuujui i mjesnog upnika. U ime JNA ve su bili prisutni jedan kapetan i jedan podocir i pregovori su poeli neformalno jer se ekao zapovjednik Marinko Bili. U meuvremenu je Jeli hitno pozvan u Zapovjednitvo 6. operativne zone, pa je odredio Miroslava Skoku za glavnog pregovaraa u ime 4. brigade. Dolaskom potpukovnika Bilia poeli su pregovori. Skoko je Biliu predoio da je Hrvatski sabor proglasio neovisnost i suverenost Hrvatske i da svi vojni objekti pripadaju Hrvatskoj vojsci. Zatim je ukazao na postupanje JNA u Sloveniji i otvoreno svrstavanje na stranu pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Upravo smo se morali povui iz Krueva i Jasenica pred Mladievim snagama 9. korpusa s isto hrvatskih prostora. Tada je zauzeo Masleniki most i time je izazvao prometni kolaps izmeu kontinentalne Hrvatske i Dalmacije. JNA je s ovim izazvala negativno raspoloenje naroda prema njoj i tekom mukom smo susprezali incidente veih razmjera. Stoga je jedino rjeenje da oni objekt predaju HV-u mirnim putem bez sukoba i uporabe sile. Potpukovnik Bili je tvrdio da on to nipoto ne smije uiniti jer za to nema doputenje svojih nadreenih u Komandi vojnopomorske oblasti i da bi zbog toga mogao biti veoma strogo kanjen.
109

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Nakon toga Skoko je izloio da je objekt opkoljen brojnim i dobro naoruanim snagama HV-a te da mi vie neemo moi zaustaviti akciju zauzimanja objekta silom. Rekao je i to da oni nemaju nikakvih izgleda, ako se upuste u oruanu borbu s nama, i da e biti samo odgovoran za rtve do kojih e neminovno doi. Skoko je iz tog razloga rekao Biliu: Vi nemate izbora osim da nam predate objekt, jer on sada ionako pripada nama. Pritjenjen ovakvim argumentima, potpukovnik Bili je nemono konstatirao: Dobro kad je tako, mi emo vam objekt predati, pa nama kako bude. Gospodin Skoko im je tada iznio uvjete i nain na koji e predati objekt, a sastojao se prvo u tome da Bili sa svojim suradnicima ode u objekat, upozna ljudstvo baze o predaji, zatim da ispred glavnog objekta postroje ljudstvo na jednoj strani ceste, a osobno naoruanje odloe na drugoj strani. Tada e doi nai predstavnici i zajedno s njihovim predstavnicima i zapovjednikom pregledati i preuzeti kompletan objekt. Oni su postupili u svemu po dogovoru i te noi oko 23,00 sata 80. MTRB prela je u ruke HVa. Pripadnicima JNA (posadi baze) omoguen je odlazak iz Hrvatske prema slobodnoj iskazanoj volji, to su oni sa zahvalnou prihvatili. Crveni kri Hrvatske pomogao je onima koji nisu imali novca za put kao i u davanju civilne odjee. Slubeno preuzimanje objekta uz sveano dizanje hrvatske dravne zastave obavljeno je sljedee jutro (16. 9. 1991.) pri emu su prisustvovali i neki politiki djelatnici meu kojima je bio i Marko Bitanga, a zatim se faksom izvijestilo Vrhovnitvo o zauzimanju objekta. Najvee zasluge u zauzimanju ovog objekta ima 1. samostalna satnija 4. brigade pod zapovjednitvom Vinka Barbaria koja je vrila silan viemjeseni pritisak. Taj pritisak je ljudstvo protivnike strane dovodilo u teko psihoziko stanje i nemogue ivotne uvjete i to je na kraju rezultiralo bezuvjetnom predajom. Najvie ocjene za umjeno pregovaranje uinkovitom argumentacijom, kojom je matirao potpukovnika Bilia i prisilio ga na kapitulaciju, dobio je Miroslav Skoko. General Martin pegelj nije u pravu kada Vinka Barbaria i njegovu satniju u vie navrata naziva nekakvom paravojskom koja je radila samovoljno. Ova satnija je pod zapovjednitvom zapovjednika brigade iskazala velike borbene sposobnosti i na bojinicama, o emu e biti pisano u daljem tekstu. Bilo je i nekih stvari za kritiku, ali teko je nai bezgrenog. Rat je neprirodno stanje u kojem se njegovi sudionici nalaze i kojeg mogu razumjeti samo oni koji se nalaze u istim situacijama. Nalazimo za potrebno iznijeti neke optube od admirala Svete Letice na raun 4. brigade i njene 1. samostalne satnije vezano za RB u rnovnici. To je uinio na nain da je okrivio zapovjednika 4. brigade Jelia da je nakon zauzimanja RB-a, zbog nestrunosti u uvanju i rukovanju bazom, napravio tete u visini od nekoliko milijardi dolara, unitivi pri tome skupocjene rakete RBS15. U to vrijeme, istina, to su bile najsuvremenije rakete na svijetu, vedske proizvodnje, koje su zahtijevale strog reim uvanja (temperatura, vlanost skladita itd.) i servisiranja. Meutim Vinko Barbari i njegov zamjenik Mate Buljubai to su znali te su upuivali ljude iz osvojene baze da po kunim adresama trae sve neophodne strune ljude iz bive JNA, odnosno RB-a, koji su vraeni na posao.
110

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Odmah je uspostavljen sustav funkcioniranja sva tri pogona: raketnog (glavna komora) s elektronikom, pogona za eksplozive i gorivo, pogona za odravanje.

Poduzete su sve potrebne mjere osiguranja (strae, kamere, psi, deurstva) i nitko nekompetentan nije mogao ulaziti u prostor s dragocjenim raketama. Sauvala su se sva materijalna sredstva i sva dokumentacija od otuenja. Pomoglo se zatim HRM-u (PC-u) oko izrade sustava za upravljanje raketama i u kalibraciji raketa kao i u transportu na brodove. Najbolji dokaz je da su te rakete ugraene u kasnije izgraene brodove HRM-a i s njima su se izvodile odreene vjebe i gaanja. Optube su bile neasne, a nasjeli su stari generali Tus i pegelj kojima to ne zamjeramo, jer nisu mogli vjerovati da jedan admiral moe neasno nastupati. Potrebno je navesti da je Skoko, nakon dogovora s potpukovnikom Biliem, za sutradan (16. 9. 1991.) dogovorio i predaju vojarne Dalmatinskih brigada ili tzv. vojarnu Visoka kojoj je Bili takoer bio zapovjednik. Meutim iste noi 15/16. 9. 1991. izvedena je nasilna akcija osvajanja ove vojarne bez znanja Zapovjednitva 4. brigade. Pri ovome je dolo do nekontroliranog upada ratnih skupina i pojedinaca, a posljedica toga bila je kraa znatnih koliina oruja i opreme, a zatim i devastacija objekata i instalacija. Taj kaos ostavio je runu sliku obinog razbojnitva, a nanesena je i znatna materijalna teta. Osvajanje tvrave Gripe Dana 15. 9. 1991. izvreno je osvajanje tvrave Gripe, objekta u kojem je djelovao vojnopomorski muzej, vojna biblioteka i vojni orkestar. Najvee zasluge za osvajanje tvrave imao je Milivoj Novak, koji je ranije bio lan vojnog orkestra, a tada lan Zapovjednitva 4. bojne 4. brigade od njenog osnivanja. Od poetka stvaranja brigade on, Petar Pemper i Anto Lozi stavili su se Jeliu i Bujasu na raspolaganje i pripremali prelazak orkestra u HV. Poznavajui dobro situaciju, opu i vojniku, (osiguranje, raspoloenje i dr.) izvrili su potrebne pripreme, dobili odobrenje od zapovjednika brigade Jelia kao i od dozapovjednika 6. operativne zone Luke Danka i pristupili zauzimanju objekta. S dijelom 4. bojne 4. brigade i dobrovoljakom postrojbom MZ-a Luac-Manu opkoljavaju tvravu i pozivaju potpukovnika Dragutina Smiljana da se dobrovoljno predaju i da predaju cijeli objekat s mogunou prelaska u HV, ili e biti napadnuti. Smiljan dobrovoljno predaje objekat sa svim ljudima i materijalnim sredstvima. Nae snage ulaze u objekat u 13,00 sati. Milivoj Novak preuzima oruje, streljivo i ostalo, postavlja straarsko osiguranje, poziva sredstva javnog informiranja, vojne i civilne elnike grada Splita te priprema orkestar za sveano dizanje hrvatske zastave. U 15,00 sati uz zvuke himne Lijepa naa, koju sada svira Orkestar HV-a, die se hrvatska zastava na jarbolu broda-muzeja Bakar. Prisutni su bili Luka Danko, dozapovjednik 6. operativne zone, Zvonimir Pulji, predsjednik Kriznog stoera grada Splita, proelnik Ureda za obranu Splita, Mladen Bujas, saborski zastupnik dr. Ivica Rui i brojni graani. ast dizanja hrvatske zastave
111

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

dobio je Ilko Pavlovi. Dogaaj su popratila sva sredstva javnog informiranja. Ovo je praktiki bio prvi zauzeti objekt u Splitu nakon kojeg su narednih dana zauzeti svi objekti JNA, osim Lore i Banovine, tj. Zapovjednitva VPO-a. Vrijedno je spomenuti da su u organizaciji Mladena Bujasa, a preko Milivoja Novaka, Petra Pampera i Ante Lozia ve poetkom rujna 1991. od grupe od 12 glazbenika ovog orkestra formirali Orkestar ZNG-a kojem su date prostorije za vjebanje u MZ-u Varo. Dakle radi se o vremenu prije navedenog osvajanja tvrave Gripe. Orkestar ZNG-a ve 12. rujna nastupa prvi put u Runoviima na pokopu poginulog gardista 4. brigade, zatim u slinom dogaanju na pogrebu u Splitu i nakon toga, objedinjen, posljednji put u tvravi Gripe pri opisanom sveanom dizanju hrvatske zastave. Zauzimanje RPC-a (Radiopredajni centar) KILA Zauzimanje objekta RPC-a Kila nije bilo doputeno od strane Vrhovnitva sve do 28. 9. 1991. kada, nakon stalnih inzistiranja iz 4. brigade, izrijekom nije bilo zabranjeno. Nakon ranijih priprema i izvianja, upravo 27. 9. 1991. provedeno je temeljito zavrno izvianje objekta i okolice. Detaljno je promotren poloaj objekta, najpovoljniji pravci pristupa, utvrene toke obrane, raspored strae i mogunost prikrivenog pristupa objektu. RPC Kila smjeten je na lokalitetu Kila istono od groblja Lovrinac, a taj objekat je nazivan i LS-22, to je skraenica za laku stanicu zranog tipa koja se nekad tu nalazila. Prikupljajui spoznaje o neprijatelju, utvreno je da se radi o jednom od najznaajnijih objekata u sustavu njihovih veza - telekomunikacija. Naime, blokadom OC KVPO-a (Operativnog centra Komande vojno-pomorske oblasti), presijecanjem glavnog telekomunikacijskog kabela u s. Kamen i premjetanjem OC KVPO-a na otok Vis dolo je do pada sustava radiorelejnih veza, pa su im radioveze ostale kao jedini nain komuniciranja izmeu postrojbi i zapovjednitava, a RPC postaje kljuni objekat u tom sustavu. S obzirom da je objekt izmaknut iz naseljenog mjesta, dobro utvren - ima podzemno armiranobetonsko sklonite, autonoman je u opskrbi elektrinom energijom i vodom, ima ureenu krunu obranu, s zikom i tehnikom zatitom (sustav IC-a i geofona) te minskim zaprekama, bilo ga je mogue veoma uspjeno braniti. Temeljem tih spoznaja bilo je oito da je silom veoma teko zauzeti objekat, ali se unato tome, cijenei znaaj razbijanja neprijateljskog sustava radioveza, uporno nastojalo i istrajavalo na njegovom zauzimanju. Nakon temeljite pripreme u akciju zauzimanja objekta dana 28. 9. 1991. oko 11,30 sati iz Vile Dalmacije krenula je skupina pripadnika 4. brigade koju su inili: Miroslav Skoko, Josip Zorii, Jure Boji, Vlado Stoi, arko Bartulovi, Pero aljkui i Zdravko Barbari. S obzirom da se glavnina 4. brigade tada nalazila u obrani Zadra, za ovu akciju to nije bio dovoljan broj ljudi. Zato se Josip Zorii obratio i dobio pomo u ljudstvu od Stipe Bilokapia, zapovjednika kverske bojne. Bili su to: imun Ivevi, Ivan alo Kula i drugi. Ljudstvo je rasporeeno u dvije skupine. Jedna je nastupala iz sjeverozapadnog pravca (od Vrborana), a druga iz pravca jugo-jugozapad (od groblja Lovrinac).
112

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Izdavanje zapovijedi, Foto: Arhiv 4. brigade

Iz ranije prikupljenih podataka znalo se da jedna ena, koja stanuje u kui nedaleko od objekta, svakodnevno ide u objekat i uzima ostatke hrane. Odlueno je da se prije napada po toj eni uputi pismo zapovjedniku objekta. Pismo je sadravalo poruku da se od njega zahtijeva da preda objekt HV-u bez borbe, a da e HV njemu i njegovim ljudima osigurati zatitu i siguran odlazak iz Hrvatske prema njihovim eljama. U istom je napomenuto da je objekat u tom trenutku ve opkoljen brojnim i dobro naoruanim snagama HV-a te da ih se dri na nianu, pa nemaju nikakvih izgleda ako ponu pruati otpor i da e on biti odgovoran za rtve do kojih e neminovno doi. Odreen je vremenski rok od pola sata do kada je duan povui svoje ljude s poloaja za obranu i oruje ostaviti na poloajima te dati znak da prihvaa ponudu. Iako pomalo u strahu, ena je odnijela pismo u objekat. Istovremeno su skupine nezamijeeno prile na 50-100 metara od obrambenih poloaja i pozorno motrile na svaki njihov pokret. Neto prije isteka naznaenog vremena iz zgrade je izaao podocir i odveo vojnike s poloaja bez oruja i zatim je dao znak da se moe prii. Bilo je to za nae ljude veliko olakanje, ali je ipak zadran potreban oprez. U objekat je prvo ula manja grupa - Skoko, Zorii, Boji, Bartulovi, dok su ostali ekali na poloajima za sluaj neeljenog iznenaenja.
113

RAZDOBLJE OD 12. 9. DO 16. 9. 1991.

Predstavnike 4. brigade ispred zgrade je doekao zapovjednik objekta porunik Ivanov i priopio da oni prihvaaju uvjete predaje te da on ne eli biti odgovoran za smrt svojih vojnika. Nakon toga su u objekat uli i ostali pripadnici skupina ime je on praktiki preao u ruke HV-u. U objektu je zateen jedan ocir, tri podocira i dvadeset vojnika. Zapovjednik je otvorio prostorije i predao svu opremu, naoruanje i streljivo koje je koliinom viestruko prelazilo potrebe ljudstva - posade objekta. Zatim je porunik Ivanov skupio posadu u blagovaonicu gdje im je gospodin Skoko izloio da je Hrvatska suverena i nezavisna drava i da svi objekti, pa i vojni, pripadaju Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci, da im se jami sigurnost i slobodan odlazak po njihovim eljama te da e im u tome pomoi na Crveni kri. Budui da su bili dosta uplaeni, ovakav odnos prema njima prihvatili su sa zahvalnou, ali i iznenaenjem. Doputeno im je da ponesu osobne stvari, ukljuujui i automobile. Nakon detaljnog pregleda naoruanja, streljiva i opreme, spremita su zakljuana, a na osiguranju su ostali Vladimir Grani i ivko Petrievi iz splitskog Prometa. Akcija je zavrena u 14,30 sati. O uspjeno provedenoj akciji izvijetena je 6. operativna zona te su Ivo Kusi i Vlado Krklec organizirali preuzimanje naoruanja, streljiva i opreme. Napomena: Osvojanje objekata koje je osvojila Samostalna interventna satnija opisano je u naslovu Samostalna interventna satnija.

114