Sie sind auf Seite 1von 3

Zeleno busenje Edhem Mulabdi (1862. 1954.

Biografija: Edhem Mulabdid roen je u Maglaju 1862. godine. Tu je zavrio mekteb i rudiju i nakon
toga zaposlio se kao inovnik. Godine 1887. Mulabdid upisuje Uiteljsku kolu u Sarajevu i po njenom zavretku odmah dobija posao u Brkom. Odatle biva premjeten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, u muslimanskoj vjerouiteljskoj koli. Iza toga je perfekt konvikta Uiteljske kole, zatim nastavnik u erijatskoj sudakoj koli i potom nadzornik osnovne kole. Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dunosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije ega odlazi u mirovinu. Zajedno sa Safvet-begom Baagidem i Osmanom Nuri Hadidem pokrede list "Behar" 1. maja 1900 (urednik lista od 1901-06), a 1903. osniva i drutvo "Gajret". U svom dugom ivotu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspjean knjievnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na knjievno stvaralatvo. Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bonjaki roman. "Nova vremena" je roman manjeg znaaja, ali neosporan dokument za izuavanje tog dijela historije. Bududi da je Mulabdid i prvi bonjaki novelist, ne smijemo zaobidi zbirku novela "Na obali Bosne". Mnotvo lanaka i didaktikih tekstova ostalo je rasuto po asopisima koje je pisac ureivao ili u njima saraivao. Zbog kontakata sa voama NDH, bio je izopden, poslije Drugog svjetskog rata mu je sueno, te je ostao i bez svoje penzije. Umro je u Sarajevu 29. januara 1954. godine. Danas je Mulabdid lektirski pisac i pomalo mu se vrada znaaj koji je imao za razvoj bonjake kulture i prosvjete. Maglajska manifestacija "Mulabdidevi dani kulture" u cijelosti je posvedena imenu i djelu ovog znaajnog knjievnika.

Tema:
Deavanja u ratu i ljubav izmeu Ahmeta i Aie. Borba za svoju Domovinu. ivotna pria ljudi iz Maglaja za vrijeme dolaska Austro-Ugarske na vlast.

Ideja: Vrijeme ne lijei rane, samo promjenama moemo promjeniti stanje. Ne inedi nita, ostavlja
stvar onakvu kakva jeste.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Ahmet:


Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti izmedu ove dvije ustanicke vojske: fizicki vezan za nalicje otpora i hadzi Selimagu. Osim ove strane zivota imaoje jos i ljubav tj. Ajsu. Volio ju je kao i ona njega. U ovom romanu moze se vidjeti kako bi ahmet dao sve za svoju domovinu cak i svoj sopstveni zivot.

Citat: "Medu ovim skupinama vesele celjadi isao je stasit i tankovijat momak i kao da je izbjegavao u svakom drustvu. Bio je mlad... Iz ovog citata mozemo uociti da je Ahmet bio jako lijep momak i da je volio jednu djevojku pod imenom Ajsa. Ahmet tragicno zavrsio, pogino je u boju ali cistoga i ponosnog obraza.

Kratak sadraj:
Mulabdidev roman Zeleno busenje poinje opdom slikom predveerja u Maglaju. Lijep petak praznino raspoloenje dan veselja, zabave i akikluka. Po strani je pristali Ahmet, sin ugledne Omerefendinice, koja rano ostade bez mua sa tri sina. Ahmet je inae skroman i stidan kao kakva estita djevojka. Kod njega nema nikakve raskalaenosti. Nije on bilo ko, niti je iz bilo koje kude. Njegova kuda je na glasu. Njena eljad su estita, kolovana. U njoj se veoma mnogo dri do kole i nauke. Ahmet je ved svoj ovjek. Zavrio je ved rudiju i ved kao inovnik radi u gruntovnici i krede se meu obrazovanim i ozbiljnim ljudima. Ali to nije razlog njegova dranja po strani. Ahmet ima probleme druge vrste. Zaljubio se u Muharem-aginu lijepu Aiu, pa ga njena slika progoni: to arobno lice, umiljat pogled i slatke rijei. Muharem-aga je bio protiv Ahmeta. To je ovjek starog kova i ne voli one koji se po sudu povlae i mijeaju sa Osmanlijama. Dri ga za jednog od ulizica, koje nije mogao da podnosi. Ovaj momenat za otro odvajanje pravih turaka tj. bonjakih muslimana, od Osmanlija, doseljenika, inovnika iz Turske, uplide se ljubavna fabula i stvara tekode njenom ostvarenju. U isto vrijeme kada se u Ahmetu nakon bratovog saopdenja da je Bosna data Austriji, javlja dilema na jednoj strani, ljubav prema Aii i planovi u vezi sa njom, na drugoj strani prodata Bosna, njegov revolt prema Osmanlijama i osjedanje dunosti da brani domovinu dolazi centralni zaplet romana. Sukob oportunista i fanatinih pristalica otpora prvi je rezultat ovog zapleta. im su dole prve vijesti o predaji Bosne, dolazi do podjele stavova bonjakog stanovnitva prema novim vladaocima, neizvjesnosti, brige o ariji, pri emu se mrnja okrede vie prema izdajniku Osmanlijama, nego prema napadau i okupatoru. Atmosfera predbojnog raspoloenja i bezvlada, sa konanim definiranjem strukture otpornika (bijahu sami seljaci, sluge, a meu njima graanina ni od lijeka), u kojoj Ahmet ostavlja svoju porodicu i djevojku i prikljuuje se ustanicima, prerasta u atmosferu napetog iekivanja neprijatelja sa glasovima uznemirenja meu graanstvom, panikom, sakrivanjem dragocijenosti i spremnom za bijeg. Otpor ustanika je nakon kradeg vremena slomljen. U Maglaju Austrougari uspostavljaju svoju vlast. U pljakakom napadu predstavnika ratnog oloa jedne veeri je poginula Ahmetova majaka, a brat mu Mehmed biva ranjen. Uskoro poslije toga dolazi vijest o Ahmetovoj pogibiji. Ovaj dogaaj, zajedno sa prethodnim uokviruje stradanje ove porodice. Mehmed neto zbog majine smrti, neto zbog novog incidenta podmetanje poara poinje piti, Aia tuguje za Ahmetom, evocirajudi slike iz prolosti sa njime uz odluku da mu ostane vjerna, pored oeve namjere da je uda za Raida. Roman se tako, nakon ratnog vihora, pokreta masa i vremena, smiruje u melanholiji koja proima nered, dileme i nespokojstva u duama ljudi. Pod utiskom porodine tragedije i poraen postupcima susjeda, Mehmed se propije, prodaje imanje. Nakon toga mlaeg brata Aliju koji se drui sa Aiinim bratom Mustafom Mehmed poalje na kolovanje u Sarajevo uz komentare: "Alija je uistinu otiao, i to da je kud na tursku nauku ved u kolu". Najzad Aiu otac udaje za Raida, koji je po opdem uvjerenju pisca "estiti momak i pravi turin". Ali Aia vehne za Ahmetom i naposlijetku umre, kao tragina rtva sudbine, okupacije, ali i oevog protivljenja da se uda za Ahmeta u pravo vrijeme.

Citati:
"Aia vene od tuge, obilaze je, a ona u tekoj vrudici. ene ue, plau, mati kri ruke. U sumrak ona umrije, a pla ena razlijee se. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke .Alija se povratio sa pokopa Aiina, posjetio onda majin grob, otiao sjutri dan na preslicu, da vidi, gdje mu je brat pao, a kad se vratio u Maglaj opazio gore, malo vie Delibegova hana, lijep spomenik onim vojnicima koji padoe za Maglaj. Sve je obiao, suzna oka promatrao one nevine rtve onog vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleno busenje...". "Niko nikog ne moe natjerati ni na dobro, a kamo li na zlo, pa tako i onih to se svojom voljom podadoe svakakvu ivotu." "U naravi je ljudskoj da tei za naukom, govorio Numan-efendija, i to se najbolje vidi kod djece. No koja korist kod onakih roditelja, koji suzbijaju onu elju djeiju za nauku, ta oni se uopde nikako ne brinu za svoju djecu, a kamo li da ih jo na nauku napute." "Ali koja fajda! Oni nas u Doboju nede razabirat. Uza suho ode i sirovo." "Negdje de smotriti bijeli cigo ergaa, a on vue katanskog konja, bez sedla, bez horme, a konj stupa za neobinim gospodarom k'o na tuim nogama. Smatrajudi se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od ergaa, spopane ovaj za konja, nasta svaa, otmica - a vrijeme je to kad je ovjeija glava jeftinija od horozije dok sinu no...i ote konja. Ko jai, taj kvai." "Ta zato ovjek ivi? Ako ivi, da se sprema na onaj svijet pa da onda umre, kako i treba da radi pravi turin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stee onaj svijet, da i svom rodu pomogne, da - najposlije pokae da si potomak Hrnjica i Halila?"