Elementi filozofije o Bogu u djelu Karla Jaspersa

TOLVAJI, Danijel Nakana je ovog rada donijeti okvirni nacrt Jaspersove filozofije o Bogu/boanskom u kontekstu njegove filozofije egzistencije. U njegovom je pristupu mogue iitati i neke stavove koji su danas aktualni. I danas je vidljivo slabljenje religije i njezine institucije, kao i apsolutnih zahtjeva koje ona postavlja pred pojedinca i zajednicu. To je posebno vidljivo u procesu sekularizacije koji je znatno uzeo maha, a koja se posebno oituje u raznim oblicima suvremenog liberalizma, i kojemu jo uvijek nije mogue vidjeti konca. Stoga smatram da je tema i danas aktualna. Ova se tema, zbog same naravi Jaspersova miljenja, uvelike proima i nadopunjuje sa svojim loginim nastavkom - njegovom filozofijskom kritikom institucionalne religije i dogmatskog miljenja, kao i s njegovim zasnivanjem filozofske vjere, tako da se te teme na nekim mjestima susreu i proimaju, ali i nadopunjuju. Rad je podijeljen u tri dijela, osim uvodnih i zakljunih misli. Prvi dio rada donosi neke elemente u filozofskom miljenju onih autora koji su znatno utjecali na Jaspersovo miljenje; drugi dio govori o poimanju Boga kao ifre preko koje nam postaje dostupna ona stvarnost koja nas nadilazi i zasniva; dok se posljednji (trei) dio bavi demitologizacijom institucionalne religije, posebno kranstva, i uloge i znaenja Jaspersovog pojma boanskog u tom procesu. U radu je prvotno koritena primarna literatura, poradi to vee jasnoe i to izvornijeg susreta s Jaspersovom milju. Sekundarna literatura bila je potrebna poglavito radi konzultiranja.

1. Temelji Jaspersovog govora o Bogu/boanskom

Jaspers je veoma svestran filozof. U okviru svojeg promiljanja sveukupne stvarnosti bavi se i jednim od temeljnih pitanja filozofije i ovjeka uope: pitanjem Boga i boanskog. Njegovo promiljanje o Bogu je, dakako, filozofsko, no on sam je svjestan velikog upliva religioznih koncepata u filozofijski pojam Boga, tako da on bogu grkih filozofa, kao utemeljujuem za na problem, pridodaje i biblijskog Boga. 1 Iako su i religijski koncepti utemeljujui, Jaspers odmah radi razliku izmeu boga filozofa i Boga religije, pokazujui kako drugaiju povijest nastanka tog pojma u grkoj filozofskoj tradiciji i starozavjetnoj prorokoj tradiciji:
U grkoj filozofiji monoteizam izrasta kao misao, on se zahtijeva na osnovi etikih mjerila, postaje izvjestan u miru. On se ne utiskuje u mase ljudi nego u pojedinca. Njegov rezultat su likovi velike ovjenosti i jedna slobodna filozofija, a ne djelatno obrazovanje zajednice.
1

Usp. Karl JASPERS: Filozofska vera, Plato, Beograd, 2000. , osobito str. 53-76, iako se i ostatak knjige bavi relevantnom problematikom.

Suprotno tome, u Starom zavjetu monoteizam izrasta u strasti borbe za istog, istinskog, jednog boga. Apstrakcija se ne provodi logikom nego u potresenosti slikama i personifikacijama koje boga mnogo vie pokazuju nego to ga dokazuju()ista misao o bogu se zadobija kao sluba pred jednim ivim bogom. Taj istinski bog ne podnosi nikakvu sliku ili usporedbu, ne daje nikakve vrijednosti kultu i rtvi, hramu i obredu, zakonima, ve jedino ispravnom postupanju i ljubavi prema ljudima(). 2

Iako slini, ovi se koncepti razlikuju po svome izvoru: filozofijska transcendencija ima svoj izvor u promiljanju pojedinca o izvoru sveukupne stvarnosti koja ga okruuje, ona je isto miljenje. Bog u filozofiji nije spoznat putem neke objave ve jedino snagom ispravnoga miljenja. Misao o Bogu individualne je naravi. S druge strane, religijski koncepti transcendencije imaju svoj izvor u svijesti o Bojoj prisutnosti: starozavjetni likovi ne promiljaju o Bogu, ve imaju egzistencijalno iskustvo: Bog trajno spaava narod, izvodi ga iz ropstva u Egiptu, daje zakone, a narod ivi s njim, moli mu se, slijedi njegove zakone Bog je ivljena stvarnost, prisutan je u svojem narodu. Vaan je i trenutak objave. Bog je taj koji o svojoj prisutnosti progovara; nikakva ga spekulacija ne moe dokuiti i obuhvatiti. Bog religije, napose biblijske, Bog je ivljene egzistencije, a ne spekulativni Bog. Upravo ovdje treba traiti razlike u promiljanju ove stvarnosti. Upravo u dihotomiji izmeu egzistencijalnog iskustva i spekulacije dolazi do izraaja razlika izmeu boanstva i Boga, izmeu miljene transcendencije i ivog boga: ono Jedno iz filozofije nije onaj Jedan iz Biblije. 3 No, bilo bi krivo davati prednost jednom konceptu nautrb drugog jer oba su utemeljujua za zapadnu sliku o Bogu. Biblijsku je religiju filozofija interpretirala kroz povijest, a slika o Bogu koja proizlazi iz religije jaa je o filozofskog koncepta jer je utemeljena u egzistencijalnom iskustvu. No, s druge strane, biblijskoj koncepciji nedostaje jasnoa kojom se krasi filozofija. Jaspers u svojem konstituiranju pojma Boga ostaje otvoren za oba izvora. Konkretno, svoje promiljanje o Bogu Jaspers izvodi u kontekstu govora o slobodi kao postulatu istinske egzistencije. Jedan je od putova dolaenje do boanskog naa slobodno zasnovana egzistencija. 4
Vodstvo transcendencije razlikuje se od svakog drugog vodstva u svijetu, jer postoji samo jedno boje vodstvo. Ono se ostvaruje preko same slobode. Glas boji je u onome to se pojedinom ovjeku otkriva u samopotvrivanju, kad je otvoren za sve ono to mu nude predaja i okolina. 5

ovjek transcendira samog sebe, i to ne na razini pukog znanja, ve po svijesti o slobodi. A ta se svijest odjelotvoruje u samopotvrivanju, slobodnoj otvorenosti izvanjskim poticajima. Mi u takvoj samopotvrujuoj slobodi postajemo svjesni zahtjeva koji su nam upueni: mi odluujemo, biramo i time bivamo odgovorni. Tu se Jaspers nadovezuje na Augustina i Kanta. Sloboda se pokazuje kao jedna od naih temeljnih odrednica, i to ne sloboda od ve sloboda za - angairana, aktivna sloboda koja nas poziva na djelovanje. A kada je naa sloboda na vrhuncu, kada djelujemo ne stoga to nas neto izvana nagoni ili iz nunosti, ve zbog unutarnje nunosti, postajemo svjesni svoje slobode kao dara koji nam je darovan od transcendencije. Ukoliko je ovjek

2 3

Isto, str. 56. Isto. 4 Usp. Isti: Filozofija egzistencije/uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, s.a., str. 172-180. 5 Isto, str. 176.

slobodniji, utoliko je sigurniji da bog postoji. 6 Po toj svijesti o Bogu, koja u nama postaje jasnija to smo slobodniji, mi sami sebe nadilazimo, transcendiramo. No, taj nam odnos s Bogom nije prirodno dan. Do njega dolazi kada se otrgnemo od svakodnevnog, od odravanja svoga ivota, i vratimo samome sebi, odnosno kada se otrgnemo od ovisnosti prema svijetu i otvorimo tome svijetu. I nas i nae postupke vodi sloboda koja poiva na transcendentnoj osnovi. To je Boje vodstvo u slobodi radikalno drugaije od bilo kakvog drugog vodstva. I u svakom se ovjekovom djelu oituje Boji sud, i stoga mi nikada ne moemo biti zadovoljni samima sobom. Zato i traimo sud drugih. 7 Jaspers i u opim moralnim zahtjevima vidi Boju prisutnost i vodstvo, i tu je oigledno na Kantovoj liniji. Iako su moralni zahtjevi vaei i bez vjere u Boga, ako ih vrimo u slobodi mi ujemo Boga i ta nas transcendencija vodi. No, to ne moemo uzeti s potpunom sigurnou jer uvijek postoji mogunost pogreke. Stoga i ne moe biti apsolutiziranja, ope obvezatnosti, odnosno zahtjeva da vlastito djelovanje bude neto opevaee; dokida se fanatizam bilo koje vrste. Na je put istinit samo za nas. Tu Jaspers ostaje dosljedan svojem liberalnom svjetonazoru. Iz toga slijedi pitanje: ako nas vodi transcendencija, koliko je ona za nas stvarna? Jaspers misli kako je ona odluujua usprkos oskudnosti naeg odnosa s njom. Iako nas transcendencija nadilazi i nedokuiva je na mnogo naina, ipak je ona jedna od temeljnih datosti i oslonaca u ljudskom ivotu. 8 ovjeku je potreban nekakav transparentan, oigledan oslonac. A za ovjeka to je mogue samo u komunikaciji na istoj razini, u personalnoj relaciji samo osoba moe biti adekvatan sugovornik drugoj osobi. I svatko je osoba samo po drugoj osobi, jer tek tada je mogua slobodna, interpersonalna relacija. Stoga je i odnos u transcendentnim relacijama susret s osobnim Bogom. Osobni je Bog taj koji ustanovljuje i nau osobnost, jer samo tako moemo biti u odnosu s Bogom. 9 I pitanje razumijevanja, spoznaje svijeta kao cjeline, Jaspers postavlja u podruje transcendencije. U svijetu pronalazimo besmisao: svijet kao harmonija bia i svijet kao mjesto zla. 10 Na temelju oba iskustva dolazimo do totalnog suda koji poiva na nedovoljnom znanju. Stoga imamo zadatak oslukivati dogaaje, sudbinu i vlastita djela u vremenskom tijeku ivota. 11 I tu ponovno susreemo Boga kao temelj i to po dva osnovna iskustva: Boje transcendencije prema svijetu Bog koji se u povijesnim situacijama oituje bliskim, no ostaje skrivenim ako ga elimo razumjeti i obuhvatiti svojim kategorijama; i iskustva bojeg jezika u svijetu - to je jezik koji se objavljuje u viesmislenosti bia svijeta koji po historinosti postaje jednosmislen za egzistenciju. 12 Tek kada smo slobodni u odnosu na bie svijeta, mi vidimo da svijet nije neto krajnje, konanost stvarnosti, ve se u njemu nazire ono vjeno koje se pojavljuje u vremenu. A do znanja o vjenom biu ne dolazimo istom spekulacijom, ve tek po tragovima u prolaznom biu svijeta. Ono to za ovjeka postoji, postoji samo po tragovima u svijetu. Zato Jaspers smatra nemoguim bilo kakvo znanje o Bogu i egzistenciji. Mi nemamo izravnoga uvida u te stvarnosti, ve im nuno pristupamo vjerom.
6 7

Isto, str. 173-174. Usp. isto, str. 175. 8 Usp. isto, str. 177-178. 9 Usp. isto, str. 179. 10 Usp. isto, str. 186-187. 11 Isto. 12 Usp. isto.

Temeljni stavovi takve, filozofske vjere Bog jest, postojanje neuvjetovanog zahtjeva, ovjekova konanost koja je nedovriva, mogunost da ivimo pod Bojim vodstvom postaju za nas istiniti tek ukoliko imamo njihovo djelotvorno ostvarenje u svijetu. Zaobilaenje bi svijeta kae Jaspers u pribliavanju egzistencije Bogu rezultiralo nekomunikativnou. 13 Ti stavovi filozofske vjere nedostupni su za znanost koja ih ne moe dokazati, a ni filozofija ih ne moe racionalno ponuditi na vjerovanje. Oni su nam dostupni tek po tome to izviru iz istinske egzistencije. Jaspersovog Boga treba promatrati u cjelini njegove filozofije egzistencije: izmeu ovjekove usamljenike i paradoksalne egzistencije u kontekstu sveobuhvatnog koja je upuena na transcendenciju ija je jedna od ifri Bog. Znai, utemeljujue je mjesto Jaspersovog razmiljanja o religiji i Bogu kao njezinoj centralnoj temi (ali i o filozofskoj vjeri) egzistencija koja dodiruje transcendenciju. U tom se kontekstu treba traiti i njegov govor o Bogu.

2. Bog kao ifra transcendencije

Ljudska je egzistencija ovisna o transcendenciji, kae Jaspers 14 ; ona izvire iz transcendencije i k njoj se vraa. Zato ona i trai transcendentnu stvarnost. No ta je transcendencija, klasinim rjenikom reeno, bitak po sebi, nedokuiva i nespoznatljiva. No, ona nam ne ostaje potpuno nedostupna, jer transcendencija nije, kao u npr. kranstvu, potpuno odvojena od svijeta. Svijet se tu pokazuje kao mjesto i vrijeme njezine imanencije. A otuda, probijajui bie svijeta, mi dolazimo k sebi kao potencijalnima u slobodno ostvarenoj egzistenciji, postajemo nezadovoljni tu-bitkom svijeta u onome openitom. Proces se dolaenja k sebi odvija u slobodi i sebe-darivanju - komunikaciji s drugima; i tu mi uviamo i shvaamo rascjepkanost 15 bitka mogue egzistencije. I tako se mogua egzistencija trga u traenju vlastitoga bitka, tj. same sebe. Traenje je zahtjev, i to zahtjev koji proizlazi iz slobode, a naini su traenja usmjerenja k transcendenciji. A transcendencija se otkriva kao izvor i uvir nae slobodno ostvarene egzistencije ponajvie u graninim situacijama, iskustvima patnje i ogranienosti; mi postajemo svjesni vlastite nemoi i tu pronalazimo ono to nas nadilazi. Tek iskusiti graninu situaciju znai uistinu egzistirati. No to je jedinstvo prisutnosti i traenja 16 koje proizlazi iz ovjekovog transcendirajueg tu-bitka; traenje neodvojeno od onoga to se trai. Jer transcendencija je ve prisutna u samom inu traenja. U tom traenju ne dolazimo do neke spoznaje o bivovanju u predmetnom smislu, ve u jednom unutarnjem djelovanju koje, usprkos moguem neuspjehu, jo ostaje kod pravog bivstva 17 . To bivstvo, iako je isto subjektivne prirode, daje temelj egzistenciji i, uzdiui se iznad sebe same, zasniva odnos prema transcendenciji u Jednome. I ti su naini traenja bivstva iz egzistencije putovi k

Usp. isto, str. 188. Usp. isti: Filozofija, Izdavaka knjinica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1989., knjiga III., str. 538. 15 Usp. isto, str. 535-536. 16 Isto, str. 536. 17 Isto.
14

13

transcendentnome. A rasvjetljavanjem i iznalaenjem tih putova zasniva Jaspers filozofsku metafiziku. 18 Upravo po egzistiranju u svijetu proizlazi filozofska orijentacija u svijetu koja pokazuje kako svijet nema osnovu u sebi samom; nije mogue spoznati svijet kao samome sebi dostatnu cjelinu. Tek kada postanemo svjesni ove granice poinje filozofija i istinska egzistencija u slobodi. Ta sloboda nastaje kao reakcija na tu-bitak svijeta. No ni sama egzistencija ne nalazi ispunjenje u sebi samoj, ve u neuvjetovanoj slobodi opaa neto drugo: opaa da joj je njen vlastiti tu-bitak darovan, da njen izvor nije u njoj samoj:
Gdje je odluna, neuvjetovanost postaje svjesna ne samo toga da nije sebe stvorila kao tu-bitak i da je kao tu-bitak nemono izloena sigurnijoj propasti, nego i da ne moe samo sebi zahvaliti za svoje samstvo kao sloboda. Na bilo koji nain ona se ostvaruje samo u odnosu na svoju transcendenciju. 24

Imanentno se zadovoljenje tu-bitka ne moe ostvariti, zato je naa egzistencija okrenuta transcendenciji, dok je zadovoljenje mogue egzistencije u tu-bitku vie nego imanentno. 19 Iako nam se transcendencija otkriva putem imanencije, postaje vremenska pojava, i stoga je sveukupnost dogaanja u svijetu potrebno razumjeti kao ifre. ifra uprisutnjuje transcendenciju u imanenciji ali ne na nekakav racionalan nain; ona nije dostupna naem znanju i ne moe se tumaiti odnosom oznaitelj oznaeno. U svemu to susreemo moemo iitati ifre, i to ifre onog Jaspersovog Sveobuhvatnog (Das Umgriefende) o kojemu se moe rei samo to ono nije a ne to ono jest; znai mogue ga je samo negativno odrediti. Tu Jaspers stoji u tradiciji Plotina, Filona Aleksandrijskog, negativne teologije i nekih skolastikih filozofskih pravaca. Transcendencija uvijek iznova izlazi iz okvira mogunosti miljenja. Ostaju nam ifre koje nas upuuju na transcendenciju. "ifra je bitak koji dovodi do prisutnosti transcendencije, a da transcendencija nije morala postati bitak kao objektbitak i egzistencija bitak kao subjekt-bitak." 20 ifra se oituje kao svojevrsni jezik 21 transcendencije: a) neposredni jezik transcendencije (prvi jezik): bitak koji spoznajemo u iframa; b) jezik koji saopavamo postaje opi (drugi jezik): uz jezik bitka dolazi jezik ovjeka (mitski jezik); c) spekulativni jezik (trei jezik): promilja transcendenciju po analogiji s tu-bitkom svijeta. A jedna je od ifri-imena transcendencije Bog. Taj Jaspersov Bog upuuje ovjeka u njegovoj egzistenciji na ono Neto to je zasniva - transcendenciju. To nije Bog iju bi se postojanje moglo razumski dokazati, kojeg bi se ukalupilo u nekakav religijski i filozofski sustav, ali nije rije ni o osobnome Bogu koji daje ovjeku svoje zakone. Taj je Bog jedno od imena transcendencije koja nam vjeno izmie, ali nas zahvaa i zasniva nau egzistenciju. Tome je Bogu mogue pristupiti samo otvaranjem naeg egzistencijalnog tu-bitka i iitavanjem ifri:
Filozofska misao o Bogu, koja se uvjerava u neuspjehu miljenja, u tome obuhvaa ono da, a ne to samog boanstva. Miljenje koje ne uspijeva stvara prostor koji
18 19 20

Usp. isto.

Isto, str. 545. Isto, str. 614. 21 Usp. isto, str. 614-618.

na osnovu povijesne egzistencije i u itanju ifara tu-bitka moe nai uvijek povijesno ispunjenje. Ono osvjetljava onu izvjesnost transcendencije koja se nije tek iz miljenja kao takvog ostvarila, ali ne daje ispunjenje njezine biti. Otuda posustalost te misli o Bogu za smisao i um, otuda njezina snaga za egzistenciju. Tu se ne moe nai osoban Bog sa svojim gnjevom i svojom milou; tu nema relevantnosti ivot u molitvi kao religiozno djelovanje; tu nije postojana nikakva ulna opaajnost boanstva u simbolima u koje se vjeruje. 22

Tu se ostvaruje dijalektika: miljenje koje transcendira, te bi se htjelo osvjedoiti u bitak transcendencije eli, u stvari, ostvariti ne-miljenje. I dok je to nemiljenje beznaajno u predmetnom smislu te samo sebe ukida, ono je veoma znaajno za nae filozofsko osvjetljavanje svijesti o bivstvovanju, odnosno nae egzistencije. I u kontekstu govora o formalnom transcendiranju Jaspers govori o ovoj problematici. I boanstvo je jedan od vidova formalne transcendencije, no ni tu ono ne postaje ispunjena misao, ve misao koja ima egzistencijalnu pogodnost. 23 No postoje neke misli o boanstvu/Bogu koje su se, iako predstavljaju ne-miljenje, ustalile gotovo kao matematike misli i postale formalne. Takve misli, ako su istinski promiljene, predstavljaju plod istinski ivljene egzistencije, ljudskog iskustva, enji i nadanja. One su bremenite povijesno ostvarenom ljudskom egzistencijom. Rije je o stoljeima ljudskog iskustva i egzistencije jer neka beskrajna historijska dubina lei u nastanku formula, kao to su: 'Radi svetog imena njegova' 'Besmrtnost' 'Ljubav' 24 Takvo formalno transcendiranje stvara prostor za jezik transcendencije u iframa i ujedno sprjeava da se transcendencija materijalizira. Bog koji je osoban, koji ima slobodnu volju i daje nam smjernice iezava nam; te se slike i predmetne misli pokazuju kao puki simboli, slike koje iezavaju u transcendirajuem miljenju. Transcendencija se javlja kao logizirana (u predmetnome uope), ili se naturalizira (u kategorijama stvarnosti) ili antropomorfizirana (u kategorijama slobode). 25 Po ovim se kategorijama moe o nespoznatljivom boanstvu govoriti kao o spoznatom i one su temelj teolokog govora o Bogu. Ipak, u traenju poetka i izvora stvari, ne mogu doi do poetka jer bih morao voljno fiksirati neto posljednje i sebi uskratiti dalje pitanje. 26 inei skok u transcendenciju ja mogu, ako ne ve voljno saznati izvor stvari, mudrujui doi do njega. Tu vrim skok tamo gdje prestaje miljenje, na putu preko nedovrivosti tubivstva nemiljenjem, 27 i to odreenim kategorijama. Tako dolazimo do egzistencije koja, iako nije spoznatljiva ili misliva, u miljenju je prisutna kao ona koja naprosto jest, a ne to ona jest. Takav je bitak mogue izraziti jedino tautologijom: to je ono to jest. I u toj se tautologiji, koju nalazimo i u Bibliji, nalaze kategorije jer se ona ostvaruje u nainima bivstva objekt bivstva ('to') ili slobodnog bivstva ('ja') 28 . Postaje nam jasno kako je i u ovome obliku formalnog transcendiranja Bog skriven; samo putem povijesnosti u kojoj egzistencija putem ifri tu-bitka otkriva transcendenciju mi indirektno spoznajemo boansko. I takva, povijesno posredovana spoznaja, nikako nije opevaea, ve isto subjektivne naravi; ona je dvosmislena, nepostojana, ali jedino takva je mogua ukoliko se ostvaruje u konkretnom
22 23

Isto, str. 558. Usp. isto, str. 575. 24 Isti: Filozofija egzistencije/ Uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, s.a., str. 188. 25 Usp. Isti: Filozofija, str. 575. 26 Isto. 27 Isto. 28 Isto, str. 536.

povijesnom iskustvu. No za egzistenciju, slobodno zasnovanu i otvorenu transcendenciji, koja je svjesna vlastite granine situacije, moe predstavljati osmiljenje i mir bivstva. A to je boansko u Jaspersa istovjetno transcendenciji, stoga se i izraz Bog moe gledati kao jedna od ifri transcendencije. Bogu se pripisuju razliiti atributi, antropomorfizmi, to spada u mitski jezik, a sve nas to vodi i govori nam o onom jednom Sveobuhvatnome. Imena Bog, boanstvo, bitak izrazi su bogati povijesnim sadrajem i egzistencijalnim iskustvom nakupljenim kroz stoljea i svi nas oni upuuju na ono Jedno koje nas nadilazi. Ta transcendencija, o kojoj nam Jaspers govori, nije puka apstrakcija; ona nas jednostavno nad-ilazi, transcendira, a u iframa svakodnevne stvarnosti, kao i iframa povijesno bremenitim, ona nam postaje i imanentna.

3. Demitologizacija religije
Jaspers iz vjere u Boga iskljuuje bilo kakvo posrednitvo, jer vjera ne lei u nekim opeiskazivim sadrajima vjere, niti u nekakvoj povijesnoj stvarnosti. Tu je na djelu Jaspersovo protestantsko kulturoloko-religijsko naslijee odnos s Bogom je iskljuivo osoban, bez posrednika. Taj se osobni odnos oituje i u povijesnoj stvarnosti koja u svojem partikularnom obliku nema opevaeu vrijednost. No ono to Bog jest oituje se, ne u nekom povijesnom obliku spoznaje, ve u naem dranju prema Bogu. Dranje, stav kljuno je mjesto naeg govora o boanskom. Neka je predodba o Bogu uzeta iz svijeta i ne dopire do same stvarnosti Boga, jer Bog je ne samo nevidljiv, ve i nepredvidljiv, nemisliv. Sve su slike Boga u idovstvu, kranstvu i ostalim religijama samo mitovi koji skrivaju Boga. Upravo zato Boga treba traiti tamo gdje slika-mitova nema. No, u ljudskom je miljenju uvijek prisutna neka slika; Zato je potrebno prekoraiti ono to se moe misliti. S takvim stavom, kako temeljne, religijom posredovane slike Boga u stvari ne dopiru do svojeg cilja, Jaspers se oituje kao veliki kritiar institucionaliziranosti religije i njezinih dogmi. Filozofija nije ta koja treba osmisliti ovjekovu stvarnost; ona se tu pokazuje kao nedjelotvorno miljenje. Filozofija ne daje gotova rjeenja, ve preputa pojedincu da osmisli svoj put, ona samo ukazuje da postoje putovi pribliavanja stvarnosti. 29 Stvarnost koja nudi put je religija. Sveobdravajua stvarnost u religiji se oituje kao neto sigurno, garantirano autoritetom, neto u to se vjeruje na nain koji je znatno drugaiji od filozofskog miljenja. Religija je drugaija od filozofije po tome to je u njoj stvarnost prisutna po mitu i objavi. Filozofija, kae Jaspers, ne stvara mit niti zamjenjuje objavu, u kojima je prisutna stvarnost. Filozofija tu stvarnost ne stvara; njoj moda i stvarnost religijske vjere nije dostupna. 30 Vjera nalazi svoje ispunjenje u religijskom stavu vjernika, u obredima, molitvi i religijskoj praksi. Filozofija te stvarnosti ne moe u potpunosti zahvatiti i ostati upravo filozofija. I jezik transcendencije koji otkrivamo u religiji, a prisutan nam je po mitu i objavi, za filozofiju je jezik ifri, dok religija u njemu vidi stvarnu prisutnost transcendencije. Transcendentna se stvarnost za filozofiju po ifri uprisutnjuje u svijetu. Transcendencija se susree i kao ulna partikularnost u svijetu kao svetinje. I dok u religiji one imaju odreeni obvezujui karakter, u filozofiji sve
29 30

Usp., Isti: Filozofija egzistencije/uvod u filozofiju, str. 103. Usp., isto, str. 103.

moe postati sveto ali nikada ono nema apsolutnu, opevaeu vrijednost i potpuno obvezujui karakter. Religija, pogotovo institucionalizirana, ifri pokuava dati konanost i definiranu odreenost. A to se pokazuje nemoguim. Jer ti simboli, neovisno o tome koliko ih dogme i institucije ele vezati i jednoznano odrediti uvijek ostaju simboli jedino ako su beskrajni, otvoreni novim sadrajima, tumaenjima i znaenjima; ako su osloboeni okova dogmatike. Transcendencija se filozofski razumijeva samo historijski, objektivno, i kao takva ona nikada ne moe postati opeobvezujua za svakoga, za razliku od religijski shvaene transcendencije koja lei zatvorena u historijskoj neponovljivosti31 A ona se moe izgubiti ako se dopusti da se historinost izgubi u jednom univerzalizmu, koji sve obvezuje, i njemu podvrgne vlastitu, osobnu historinost. Ako se jedna historinost apsolutizira, gubi se mogunost da komunicira, otvorenost u odnosu na neku moguu drugu historinost.
egzistencijalna historinost mora iznevjeriti svoje neposredno transcendentno porijeklo kad, umjesto da egzistiram u svojoj faktikoj historinosti, dopustim da se ona izgubi u toj jedinoj, univerzalnoj historinosti. Poto vjerujem u apsolutnu stvarnost jedne po sebi isto tako samo posebne historinosti, koja u sebe treba upiti cjelokupnu historinost, ja prekidam moguu komunikaciju s drugom historinou, da bih je kao materijal silom ugurao u vlastitu historinost. 32

Ve tu postaje vidljiv Jaspersov liberalni stav. Postoji pluralitet opcija, i nijedna nema opu vrijednost, ve je vrijednost samo ako je ja prihvaam; subjektivna je. ovjek je taj koji trai smisao cjeline, i sama slika svijeta kao cjeline i povijesti odreena je mojom, subjektivnom egzistencijom. I tu je veoma oit utjecaj liberalnog protestantizma. Jaspers smatra kako iz ovakvih primjera nastaje jednoumlje, koje gui ovjeka i onemoguuje da se egzistencijalno ostvari u slobodi. Um je tu naputen. Nadalje, u svojim daljnjim premiljanjima Jaspers postaje svjestan kako se religija dokazala tijekom stoljea kroz svoje ispovjednike, umjetnost, kulturu, graevine, teologiju. Time je ipak donekle uspjela samu stvarnost transcendencije pribliiti ljudima putem tih navedenih kategorija. Ali se naposljetku ipak postavlja i pitanje to je s filozofijom? Zahvaa li i sama filozofija stvarnost na takav odluan nain? Iako je filozofija radikalno drugaija od religije, i ona ima svoje pozitivnosti pomou kojih je mogue zasnovati vlastitu egzistenciju, koja moe biti temelj, supstancija osobnog ivota. Jaspers je to nazvao filozofskom vjerom. Rije je o jednom od njegovih temeljnih filozofskih pojmova, kojem je Jaspers posvetio i jedan cijeli spis. 33 Ona je trei put izmeu iskljuivosti religijske vjere i iskljuivosti empirijskih znanosti; tovie temelj je njegovog miljenja. 34 I ostvarenje je ovjekovog bitka. Iscrpnija bi analiza ove teme zahtijevala rad za sebe, no donijet emo neke osnovne znaaje filozofske vjere: ona, za razliku od religijske vjere, uvijek u savezu sa znanjem, vjera je misleeg ovjeka; nije puki doivljaj ili neposredni uvid, ona se moe definirati kao uoavanje bitka iz izvora putem posredovanja povijesti i miljenja. 35

31 32

Isto, str. 107. Isto. 33 Usp. Der philosophische Glaube, R. Piper & Co. Verlag, Muenchen, 1963, ili u ovome radu koriten srpski prijevod Filozofska vera, Plato; Beograd, 2000. 34 Usp., isto, str. 8. 35 Isto, str. 13.

Sva se filozofija pokazuje tada kao priprema, povod, dok je za filozofsku vjeru potrebna i potvrda, ostvarenje u vlastitoj egzistenciji i to u konkretnoj povijesnosti. I upravo zato to je povijesna, konkretno ostvarena u jednom povijesnom trenutku, ona je slobodna od svake apsolutizacije i dogmatizacije, nije ju mogue zatvoriti u openito upravo zbog njezine povijesnosti. Filozofska je vjera slobodna, povijesna i uvijek u nastajanju:
Filozofsku vjeru treba negativno okarakterizirati: ona ne moe postati ispovijest. Njezina misao ne postaje dogma. Filozofska vjera ne poznaje vrsto stajalite pri neemu to je objektivno konano u svijetu, zato to ona svoje stavove, pojmove i metode samo koristi ne podinjavajui im se. 36

Filozofirajui, ili bolje reeno putem filozofske vjere, ja transcendenciju sam spoznajem, bez posredovanja nekakvih institucija ili sustava dogmi, kao ono to ja sam nisam. Filozofska se vjera temelji na razumijevanju stvarnosti, shvaenom na tragu filozofskog iracionalizma kao razumijevanja toka dogaaja kako se on odvija u unutranjoj sferi ljudskog bia. I upravo na toj liniji treba posmatrati Jaspersov stav o religiji: izmeu filozofije i religije vodi se borba, jer filozofskoj je vjeri imanentno to da je nedogmatina, slobodna, dok je religija nuno vezana u instituciju, dogmu i iskljuivanje drugaijeg miljenja. No, i u njihovom sukobu one su obje na istoj razini razumijevanja jer filozofiju i religiju moe razumjeti samo ovjek koji bilo preko filozofske bilo preko religijske vjere, postoji, kao jedno osobno Ja. 37 No to nije borba dvaju neprijatelja; religija je neto to se filozofije sutinski tie i dri je u nemiru, 38 a filozofija se mora s njome sporazumjeti i ne moe je proglasiti neistinom sve dok je religija vjerna svojem porijeklu, odnosno kada se filozofija nae pred onim to se pokazuje kao neshvaeno, ali istovremeno kao presudno

Bibliografija
Primarna: JASPERS, Karl: Filozofska autobiografija, Bratstvo-Jedinstvo, Novi Sad, 1987. ISTI: Filozofija. Filozofska orijentacija u svijetu. Rasvjetljavanje egzistencije. Metafizika, Izdavaka knjinica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1989. ISTI: Filozofija egzistencije/uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, 2 s.a. ISTI: Der philosophische Glaube, R. Piper & CO Verlag, Muenchen, 1963. ISTI: Filozofska vera (irilino izdanje), Plato, Beograd, 2000. ISTI: Vernunft znd Existenz, R. Piper & CO Verlag, Muenchen, 1960. ISTI: Um i egzistencija (irilino izdanje), Plato, Beograd, 2000.
36 37

Isto. Isto, str. 111. 38 Isto, str. 35

ISTI: Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1998. ISTI/ BULTMANN, Rudolf: Pitanje demitologiziranja, Naklada Breza, Zagreb, 2004.

Sekundarna: BARBARI, Damir (ur.): Filozofija i teologija. Zbornik radova, kolska knjiga/Matica hrvatska, Zagreb, 1993. BONJAK, Branko: Povijest filozofije. Razvoj miljenja u ideji cjeline. Knjiga trea, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993. DAVIES, Brian: Uvod u filozofiju religije, Biblioteka Scopus, Zagreb, 1998. DEVI, Ivan: Bog i filozofija, Kranska sadanjost, Zagreb, 2003. FISCHER, Norbert: ovjek trai Boga. Filozofski pristup, Kranska sadanjost, Zagreb, 2001. KRIBL, Josip: Sloboda u egzistencijalnoj filozofiji Sorena Kierkegaarda, Nikolaja Berdjajeva, Karla Jaspersa, Gabriela Marcela, Vlastita naklada, Zagreb, 1974. KUAR, Stjepan: Spoznaja Boga u filozofiji religije. B. Welte i boanski Bog, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 1996. WISSER, Richard: Karl Jaspers: filozofija u obistinjenju, Kruzak, Zagreb, 2000. ISTI: Odgovornost u mijeni vremena. Vjebe pronicanja u duhovno djelovanje: Jaspers, Buber, C. F. V. Weizsacker, Guardini, Heidegger, Svjetlost, Sarajevo, 1988. ZIMMERMANN, Stjepan: Jaspersov egzistencijalizam. Karl Jaspers prema religiji. Fragmenti o Jaspersovom egzistencijalizmu u vezi s opom filozofijom, napose neoskolastikom, sv. 1., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti/Katoliki bogoslovni fakultet, Zagreb, 2001.