Sie sind auf Seite 1von 100

Sadraj:

S.Dalmacija 1997. 14. veljae V J E S N I K 1999. 10. travnja Ranjeni samostan Hrvatska osjetljiva za rtve srpskoga genocida Hrvati s Kosova dijele sudbinu Albanaca, prijete im i tjeraju ih 2. V J E S N I K 1999. 07. svibnja 3. V J E S N I K 1999. 02. srpnja Europa nemona pred humanitarnim katastrofama Borili smo se za takvu Hrvatsku u kojoj nema suvinih ljudi 4. V J E S N I K 1999. 25. rujna 5. V J E S N I K 2000. 28. veljae 6. V J E S N I K 2000. 20. travnja Kad ne bih volio Zagreb, ne bih volio nikoga Muke grada Iloka Lang: Motrita su me podsjetila na montirani film o pegelju 7. S.Dalmacija 2000. 24. svibnja Suradnja s Haagom na ispitu Lang: U Jasenovcu se ne smije igrati predstava Uinimo neto ikov nas povratak ne alosti, ali nas ini opreznim Obuljen: O svemu najvie zna dr. Slobodan Lang Veliki lanak u New York Timesu o dubrovakim umjetnicima glas je novoga stanja Lang posjetio drvarske Hrvate u Golubiu Ivan Bobetko: Ni ja niti moji suborci neemo to mirno gledati Humanitarno iskustvo vaan dio i hrvatske vanjske politike Kutinjani i Lang u ponedjeljak u razredu s Elom

1. V J E S N I K 1999. 16. travnja

8. V J E S N I K 2001. 10. veljae 9. V J E S N I K 2001. 15. srpanj 10. 11. V J E S N I K 2001. 29. studeni V J E S N I K 2001. 14. prosinca 12. V J E S N I K 2001. 18. prosinca

13.

V J E S N I K 2002. 02. travnja 14. V J E S N I K 2002. 02. travnja 15. V J E S N I K 2003. 28. veljae

16.

V J E S N I K 2003. 14. oujak

17. 18.

V J E S N I K 2003. 19. oujka V J E S N I K 2003. 12. travnja

Bol i stid zbog naputanja bolnica i pacijenata u Iraku Ja sam dragovoljac i javljam se

19. V J E S N I K 2003. 26. oujak

Zastupnici Hrvatskoga sabora, budite snaga Hrvatske i ponudite hrvatsku pomo svijetu

20. V J E S N I K 2003. 02. svibnja

Zatita prava pacijenata, posljednja bitka generala Bobetka Svi smo mi MMPI - 2 u Lijepoj naoj donjoj ivimo u vlastitoj dravi, ali u neuspjenu drutvu to nam je otkrio A. Markovi Deset godina Bijelog puta U vlast ulazimo kao opcija vrstog centra Opasne zablude o bolesti koja ubija milijune ljudi Uspjena borba protiv aidsa mora koristiti sve mogunosti, sva sredstva, pa tako i prezervative Na gotovo 400 tienika jedan lijenik na pola radnog vremena Lang: Loe je istodobno smjenjivati ravnatelje i slati generale u Haag Kada e politiari ukljuiti strunjake u izradu zakona Od neeljenih dogaaja ne vidimo veliinu ciljeva Sebini beutni politiari ne mogu stei potovanje Lijeenje i ocjena sposobnosti za obnaanje dznosti Sjeanje je znati, biti odgovoran, osjeati i djelovati

21. 22. 23. 24. 25. 26.

V J E S N I K 2003. 11. svibnja V J E S N I K 2003. 10. rujna Sl. Dalmacija 2003. 27. listopad V J E S N I K 2003. 09. prosinac V J E S N I K 2003. 21. prosinca V J E S N I K 2004. 19. veljae 27. V J E S N I K 2004. 20. veljae

28. V J E S N I K 2004. 13. oujka

29. V J E S N I K 2004. 09. travnja

30. 31. 32. 33. 34.

V J E S N I K 2004. 16. rujna V J E S N I K 2004. 10. prosinac V J E S N I K 2005. 04. sijenja V J E S N I K 2005. 25. sijenja V J E S N I K 2005. 07. veljae

35. V J E S N I K 2005. 16. veljae

Nisam spomenuo Bleiburg i Krini put, nisam spomenuo jo toliko toga

36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48.

V J E S N I K 2005. 17. veljae V J E S N I K 2005. 23. veljae V J E S N I K 2005. 01. oujka V J E S N I K 2005. 04. oujka V J E S N I K 2005. 9/10. travnja V J E S N I K 2005. 02. svibnja V J E S N I K 2005. 08. lipnja

Hrvatsko naslijee zauzimanja za zdravlje stanovnika Banalnost povrnosti dosadanje zdravstvene politike Nema zrele osobe bez sposobnosti suzdravanja Medicina sebinih interesa i nekvalitetne prakse Za mir i dobro stvarati i vjerovati A to e biti s Hrvatima u BiH Udar na hrvatsko dostojanstvo

V J E S N I K 2005. 09. kolovoza Prvi put vojno sprijeen genocid V J E S N I K 2005. 02. rujna V J E S N I K 2005. 10/11. rujna Domovinski rat bio je udo Hrvatsko, a ne idovsko pitanje

V J E S N I K 2005. 22. studenoga Odredimo socijalne ciljeve V J E S N I K 2005. 14. prosinca V J E S N I K 2005. 30 prosinca Povijeu, pa i prolou, neka se bave povjesniari Istina ne ovisi o naoj volji, dogovoru ili ukus

http://www.franjevci.info/ranjenisamostan.htm Slobodna Dalmacija, Split, 14. veljae 1997., str. 8. RANJENI SAMOSTAN Sjeanje na ratne dane provedene s franjevcima u Mostaru Franjevaki samostan u Mostaru postao mi je tijekom posljednjih nekoliko godina drugi dom Osjetio sam bliskost doma u tom samostanu i u trenutku patnje i u trenutku davanja. U njemu sam i plakao i veselio se i nadao i molio. Prvi put sam stigao tamo 9. svibnja 1992 Jedva smo uli u grad jer smo bili pod stalnom paljbom mitraljeza i topova. Tada kada si elio ui u Mostar znao si da e moda poginuti. Mostar je bio vaniji od ivota. Prvu no proveo sam u biskupskom dvoru koji je bio sruen, a idueg dana proao Mostarom i sudjelovao u tunom osnivanju groblja na Liski. Prva tri pokopana bili su pravoslavac, musliman i katolik I danas lee jedan pokraj drugoga Do samostana se nije moglo proi jer je pucanje snajpera i mitraljeza JNA i drugih Srba bilo stalno, no izgorjela je crkva sv Petra i Pavla i odluio sam riskirati ivot da bih doao do samostana Uspio sam i zatekao sam franjevce u podrumu pokraj izgorjele crkve. Toga dana u crkvi opstao je samo ranjeni Isus, drveni Isus. Rekao sam im tada: Sruena je zgrada, ranjeno je tijelo, a ostala je dua. uvajte duu. I doista, oni su inili upravo to, uvali su duu. U osmom mjesecu upravo iz tog samostana iao sam na Stari most kako bismo doekali Muslimane koje su Srbi progonili iz njihovog doma u Gackom. Prevodili smo ih preko mosta, riskirajui i vlastiti ivot, smjetali ih u hrvatske kue i dijelili im pomo. U velikom dijelu i onu koja je skupljena u Franjevakom samostanu Nakon tog potpunog napada na Mostar, koji su izvrili JNA i Srbi, i za Mostar je upotrijebljen naziv urbicid, ubijanje grada. Ono to mu je davalo ivot bili su meu ostalim i franjevci koji su odbili napustiti svoj samostan. Mir i dobro Nakon poetka traginog sukobljavanja, ili kako ja zovem sukoba rtvi, sukoba Hrvata i Bonjaka, 1. prosinca 1993., ranjen je u samostanu fra Oto Bili, a domar samostana Cvitan ubijen je snajperom dok mu je pokuavao pomoi. U isto vrijeme ubijen je unutar samostana i Ivan Tomi koji je takoer bio domar. Sada ovih dana ponovno sluam o granatama, zoljama, mitraljezima i drugim oblicima napada na Franjevaki samostan. Bio sam tamo i noio pred samo nekoliko dana. I razmiljam o vlastitoj vezi s ovim samostanom u ranjenom gradu u kojem je izgorjela crkva, ranjen fratar, ubijeni ljudi koji rade i ranjen Isus. Kroz cijelo vrijeme ovoga rata uvijek se iz njega irilo mir i dobro. I ja sam mogu navesti konkretne dogaaje kada se pomagalo i Muslimanima i Srbima i idovima, a znam da to ine i sada i da e to initi i ubudue dok god budu postojali. Franjevci znaju da trebaju medu

mladima iriti ideju mira i dobra i to ine. Ovaj samostan stao je u prvi red i smru i ranama vlastitih ljudi svojom izgorenom crkvom i ranjenim Isusom pozvao vlastite vjernike, vlastiti narod i cijeli svijet, sve dobre ljude da vide svu tragediju i besmisao rata. Pria o ovom samostanu pria je o prvoj liniji, samostanu na prvoj liniji, spremnost da se izdri i pati, stradava dok god bilo tko stradava u Bosni i Hercegovini. Na alost, moram rei da njihova toliko vidljiva i snana poruka vrlo esto nije dola do onih kojima je upuena. U vlastitom gradu mnogi ih nisu razumjeli. A i u samoj Hrvatskoj esto se njihovo stradavanje doivljavalo kao sitna tema, pa i potpuno krivo interpretiralo. Moram vam svima rei, ne moe se suditi o ni jednom ovjeku niti gradu, niti samostanu izdaleka. Treba se pridruiti ideji mira i dobra i uiniti to se moe. Blago vama Osobno poznajem Franjevaki samostan. Ranjeni samostan. I znam koliko su dobra uinili za sve ljude bez obzira na narod i vjeru tijekom ovoga rata Da sam danas uglednik Mostara, hrvatski ili bonjaki, katoliki ili muslimanski, sastao bih se zajedno u ovom samostanu da ga zamolim za oprotenje, a iz Hrvatske bih traio i traim da se nikada ne zaboravi Franjevaki samostan u Mostaru i da on ne smije stradavati a da to bude samo sitna vijest. Svim prijateljima u samostanu dopustite da poaljem onu najvaniju poruku: Blago vama kad vas zbog mene progone i sve zlo slau protiv vas! Radujete se i kliite jer velika je plaa vaa na nebesima! Meunarodnim uglednicima poruujem Ako ne moete pomoi Franjevakom samostanu u Mostaru, onda ne moete pomoi nikome u Bosni. Slobodan Lang

http://www.vjesnik.hr/html/1999/04/10/ngle.htm

Hrvatska osjetljiva za rtve srpskoga genocida


Vjesnik 10. travnja 1999. Goranka Jureko

U Hrvatskoj je ve smjeteno oko 6.000 albanskih izbjeglica, uskoro bi im se moglo pridruiti jo oko 3.000 novih nevoljnika. Osim toga, na putu prema Albaniji i Makedoniji je i hrvatska humanitarna pomo u vrijednosti od 2,25 milijuna eura, izvijestio je zamjenik hrvatskog ministra vanjskih poslova Ivo Sanader Vijee ministara EU-a u Luxembourgu, na sastanku s ministrima vanjskih poslova drava susjeda SRJ. Istodobno, predsjednikov savjetnik za socijalna pitanja dr. Slobodan Lang, u Makedoniji pokuava koordinirati akciju hrvatske pomoi albanskim izbjeglicama. Sve su to potvrde i jamstvo da je Hrvatska izuzetno osjetljiva na problem izbjeglica i da pokuava maksimalno pomoi, jer, na alost, bila je to i nedavna hrvatska zbilja. ak milijun izbjeglica i prognanika tijekom srpske agresije na Hrvatsku i BiH zbrinuto je u hrvatskim hotelima, odmaralitima, izbjeglikim naseljima, kod rodbine ili prijatelja. Osim toga, tijekom zbrinjavanja izbjeglica u Hrvatskoj dogodilo se zasigurno neto to nije uobiajeno u analima izbjeglikih kriza, a to je rijeeno bez sukoba i problema. Naime, u Hrvatskoj su zajedno s hrvatskim izbjeglicama iz BiH smjetane i bonjake izbjeglica, ak i u tijeku ratnog sukoba Hrvata i Bonjaka u susjednoj dravi, no sukobi u Gaincima, Gazi ili Rokovcima uspjeno su izbjegnuti. Rijeju, bez iskustva, bez znaajnije logistike podrke meunarodne zajednice, Hrvatska je poloila ispit humanosti. Upravo zato jasno moe osjetiti sav uas onoga to se zbiva u Makedoniji i Albaniji, pa su prve pripreme u Hrvatskoj za mogui izbjegliki val krenule gotovo s prvim NATO-ovim napadom. Na alost, ta hrvatska upozorenja brzo su postala stvarnost i zato ih je Hrvatska doekala spremna. Meutim, s obzirom na injenicu da posljedice Miloevieve agresije na Hrvatsku i BiH jo nisu sanirane, odnosno da hrvatska drava skrbi o oko 100.000 izbjeglica i prognanika, teko se moe oekivati da hrvatska drava po trei put podnese velik dio tereta egzodusa srpskih rtava. Naime, u Hrvatskoj valja izgraditi ili popraviti jo desetke tisua stanova i kua, osim toga razminiravanje 6.000 etvornih kilometara na kojima je razasuto oko milijun mina, iskljuiva je briga hrvatske drave. Vano je istaknuti i to da se gospodarstvo jo nije oporavilo od ratnog stampeda. Sve to govori da e, potpuno suosjeajui s izgnanim Albanicma, Hrvatska pomoi u granicama svojih mogunosti svim potrebitim, uvjerena da e za takav svoj odnos imati puno razumijevanje meunarodne zajednice, kao zemlja koja je jo nedavano bila rtva Miloevieve velikosrpske politike.

http://www.vjesnik.hr/html/1999/04/16/ntem.htm Vjesnik, 16. travnja 2000

Hrvati s Kosova dijele sudbinu Albanaca, prijete im i tjeraju ih


Boris Orei ZAGREB, 15. travnja Ratnih strahota i terora koji se posljednjih tjedana dogaa na Kosovu, nisu bili poteeni ni Hrvati i hrvatski dravljani drugih nacionalnost koji tamo ive. Zajedno sa lanovima obitelji, njih ukupno 81, u srijedu je kasno naveer stiglo u Zagreb u sklopu akcije Stoera za zbrinjavanje izbjeglica koji pri hrvatskom Veleposlanstvu u Skoplju vodi dr. Slobodan Lang, Predsjednikov savjetnik za humanitarna pitanja. Ljudi su u Zagreb stigli umorni i iscrpljeni od puta, ali i kalvarije koju su proivjeli proteklih dana, otkako su morali napustiti svoje domove na Kosovu. Oni su u etvrtak ujutro registrirani, te su uspostavili kontakte sa svojim obiteljima u Hrvatskoj. Veina njih nema nikakvih dokumenata. Iz skupine od 88 kosovskih izbjeglica, sedam osoba je odmah u zranoj luci prihvatila rodbina, a veina je privremeno smjetena u prognaniko-izbjeglikom naselju aina Greda kod Siska, gdje su proveli no. Nakon lijenikog pregleda u ainoj Gredi, jedna peterolana obitelj prevezena je u sisaku bolnicu, a dvoje djece zadrano je na lijeenju, priopeno je iz Vladina Ureda za prognanike i izbjeglice. Dio izbjeglica ve je u etvrtak trebala prihvatiti rodbina kod koje e biti smjeteni. Izbjeglice koji nemaju rodbinu kod koje bi mogli boraviti, organizirano e smjestiti Vladin Ured za prognanike i izbjeglice. Izbjegli Hrvati su ivjeli u hrvatskim selima Janjevu, Letnici, aarima, Vrnavoku i Vitezu. Nekoliko sati prije dolaska posebnog zrakoplova Cratia Airlinesa iz Skoplja, u zranoj luci su se okupili njihovi roaci iz cijele Hrvatske koji su pretpostavljali da su u zrakoplovu njihovi najmiliji. uro Boi doao je u nadi da e doekati sestru i njezino dvoje djece. im su se otvorila vrata meunarodnog terminala, suze radosnice u njegovim oima bile su oiti dokaz da su mu se nadanja ispunila. Otkako su prije tri tjedna poeli NATO-ovi napadi na SRJ i protjerivanje nesrpskog stanovnitva s Kosova, prekinute su i sve telefonske veze. Nikola Marinovi je jedan od mnogih Hrvata koji su iz Letnice, mjesta nedaleko od granice s Makedonijom, tijekom 1992. i 1993. doli ivjeti u Hrvatsku, jer na Kosovu za njih nije bilo posla. Posljednjih sedam godina, ispriao nam je, Hrvati na Kosovu ive iskljuivo od pomoi Caritasa i Crkve. Doli smo s Kosova. Od kue smo pobjegli prije dva tjedna. Bilo je mnogo srpske vojske u Letnici, rekao nam je jedan od izbjeglica, zamolivi nas da ugasimo diktafon i potom nam objasnio da bi, ako objavimo njegovo ime u novinama, to mogle saznati srpske vlasi na Kosovu i dodatno maltretirati preostale lanove njegove obitelji. U ruci je nosio kip Majke Boje iz Letnice, koji je poslije poklonio dr. Langu. Njegova ena otkriva da su joj na Kosovu ostali svekar i svekrva te brojni drugi roaci. Oni su odluili pobjei jer su se bojali srpske vojske, a ponestajalo je i hrane. Dvoje maliana preplaeno je pogledavalo uokolo drei se majke koja je u naruju nosila uplakano novoroene. Meu pristiglim izbjeglicama primijetili smo i staricu koja je jadva stajala na nogama. Na razgovor s nama, uz molbu da joj ne objavimo ime, pristala je i fermaceutica iz Pritine, Hrvatica koja je s muem Albancem, inae inenjerom, zbog stalnih prijetnji morala napusti svoj grad. Automobilom su doli do granice s Makedonijom, gdje su, kae, ekali tri dana okrueni velikim brojem srpskih policajaca. Morali su ostaviti automobil i granicu prijei pjeice, a no su proveli u umi na kii i blati.

U Makedoniji, u Kievu, su ih doekali prijatelji Albanci kod kojih su proveli deset dana, nakon ega su se javili u Veleposlanstvo RH koje im je omoguilo dolazak u Zagreb. Doli su bez iega i nadaju se da e se jednog dana vratiti kui. Pritina je, prema rijeima nae sugovornice, danas pusti grad kojim vladaju strah i nemir. Malobrojni preostali Albanci i Hrvati moraju se skrivati jer srpske snage upadaju u stanove i teroriziraju ih, zbog ega je bijeg jedino rjeenje. Odvajaju ene od mukaraca i mukarce odvoze ih u nepoznato vlakovima i autobusima. Moj mu ne zna gdje mu je zavrila cijela obitelj, kae ona, a njezin suprug pojanjava da je uo samo kako su ih odveli prema albanskoj granici. Mukarce, dodaje on, kao taoce dre u vojnim objektima kako bi bili meta NATO-ovih bombi. Jedna Hrvatica iz Pritine, koja se predstavila kao Teuta, rekla nam je da su joj prije tjedan dana u kuu upali srpski policajci i natjerali je u izbjeglitvo. Meu izbjeglicama smo zatekli i staricu Rozu, koju je u zagrebakoj zranoj luci doekao sin kojeg nije vidjela deset godina. Prema najavi dr. Langa, Hrvatska e nastojati zbrinuti i sve preostale Hrvate i hrvatske dravljane s Kosova, pa se uskoro oekuju dolasci novih izbjeglica.

http://www.vjesnik.hr/html/1999/05/07/ntem.htm#BOOKMARK%201 http://www.vjesnik.hr/pdf/1999/05/07/02A2.PDF
V J E S N I K Petak, 7. svibnja 1999.

Lang: Europa nemona pred humanitarnim katastrofama


DUBROVNIK, 6. svibnja - Izazovi u podruju jugoistone Europe glavna su tema trodnevne Meunarodne konferencije Europska sigurnost u 21. stoljeu koja je zapoela u etvrtak u Dubrovniku. Zbog prilika na Kosovu nekoliko najavljenih izlagaa nije stiglo, meu njima ni tuiteljica Meunarodnog suda u Den Haagu Louise Arbour. Umjesto zamjenika hrvatskog ministra vanjskih poslova dr. Ive Snadera koji je opravdano izostao, konferenciju je otvorio Marin Sopta, direktor Hrvatskog centra strategijskih istraivanja koji je organizirao skup zajedno s Institutom drutvenih znanosti i Europskim domom. Na konferenciji o europskoj sigurnosti izlagat e tridesetak domaih i stranih strunjaka, a u prvom dijelu govorili su savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za humanitarna pitanja dr. Slobodan Lang, brigadir Carlo Jean iz bekog sjedita OESS-a, te dr. Dana Allin iz britanskog Meunarodnog instituta strategijskih studija. Slobodan Lang iznio je dojmove koje je prikupio tijekom posjeta kampovima u Makedoniji u kojima su kosovski izbjeglice. Istaknuo je da Europa na pragu 21. stoljea bez potekoe koordinira letove 500 NATO-ovih borbenih zrakoplova, no istodobno ne moe izgraditi dovoljno zahoda u izbjeglikim logorima. Osvrui se na uasne, neljudske uvjete u kampu u Blacama, Lang je ustvrdio da je time Europa priznala nemo pred humanitarnim katastrofama jer nije pronala djelotvorne metode njihova spreavanja. S jedne strane, u Europi i svijetu imamo impresivan NATO-savez, globalno razvijene medije, Meunarodni sud u Haagu ije je osnivanje incirala Hrvatska, a s druge zakazujemo na humanitarnom polju. Predloio je da se izradi europski koncept o povratku izbjeglica pri emu bi pravo na dom trebalo postati temeljnim dijelom svih europskih konvencija. Pravo na dom podrazumijeva pravo ovjeka da ostane u svom domu, a ako bi bio protjeran, jamio bi mu se smjetaj u najbliem podruju te to skoriji povratak. Osvrnuo se i na pojam granica pitajui se znae li one da zbog suverenosti u nekoj zemlji treba bespomono gledati holokaust ili genocid kao na Kosovu. Zauzeo se i da se svim bolnicama koje se nau u zoni sukoba zajami meunarodna zatita. Allin je govorio je o etnikim konfliktima kao novom izazovu sigurnosti u Europi, istiui da je protjerivanje gore nego samo prekrajanje granica.
(Anton Hauswitschka)

http://www.vjesnik.hr/html/1999/07/02/Clanak.asp?r=pis

Borili smo se za takvu Hrvatsku u kojoj nema suvinih ljudi


Obraam se otvorenim pismom javnosti u povodu izjave g. Liovia objavljene 16. lipnja 1999. godine u Nacionalu: ... U moj je podrum zabranjen ulaz psima, makama, enama, Srbima i idovima. Obraam se zato jer sam kod nekih ljudi osjetio strah. Jedan je od najvanijih ciljeva Domovinskoga rata bio sprijeiti bilo koga da kod ljudi izaziva strah. Niega se ne treba bojati vie nego samoga straha. Obraam se zato to sam ocijenio da se ne reagira, da se ne zna reagirati, a da se i pogreno reagira. Obraam se zbog mogunosti irenja takvih izjava. Povijesno iskustvo u Hrvatskoj je pokazalo da je mali broj ljudi spreman initi zlo, ali da je i nedovoljno onih koji se suprotstavljaju zlu prije nego to izazove stradanje ljudi. elim istaknuti javnosti da ta izjava daje pogrenu sliku o tome to je bio i to jest Domovinski rat. elim odgovoriti i zato jer sam gospodina Liovia, kao predsjednika ugledne udruge, ve pismom upozorio u povodu sline izjave. Pokuat u dati svoj odgovor i pravu sliku kao dragovoljac, kao zastupnik i kao ovjek. U Domovinskome ratu branili smo svakog ovjeka, kuu, dom, polje, naselje, ivotinju... i zbog toga i ovdje elim braniti i potivati sve povrijeene. ene su u Domovinskome ratu odigrale potpuno ravnopravnu ulogu s mukarcima, u mnogo emu podnosei veu patnju. ene i majke koje su odbile napustiti Dubrovnik; medicinske sestre i djevojice koje su ostale bez nogu i ruku na prvoj crti bojita; ene i majke prisilno odvedenih, zarobljenih, nestalih i ubijenih poast su svakom domu u koji uu. Nakon Oluje proveli smo zatitu desetak tisua naputenih srpskih staraca, a jo neroenima smo pomogli da se rode. Prihvaali smo suradnju i pomo u svakom pogledu, ukljuivi obranu Hrvatske. Pogibija mladog Srbina u Slanom, pri obrani Hrvatske, uvijek e ostati u meni. Na Jelaievom trgu u kolovozu 1991. godine okupili su se graani Hrvatske da prosvjeduju protiv antisemitizma. U Hrvatskoj su obnovljene sinagoge, idovske tradicije i poeo je djelovati prvi rabin nakon Drugoga svjetskog rata. idovska opina odigrala je vrlo vanu ulogu u priznanju Hrvatske, a jedan od prvih generala hrvatske vojske bio je idov. Velik broj europskih i amerikih idova podrao nas je, a mi smo prihvatili idove iz Sarajeva, pomogli idovima u Zenici, odajemo poast u Jasenovcu i poklonili smo se u Yad Vashemu. Hrvatska ima diplomatske i razvijene razne odnose s Izraelom. U svakome od nas ostale su slike stradanja ivotinja. U meni su posebno urezane dvije slike, slika konja koji je danima stajao na jednome mjestu i ekao svoga gospodara da mu se vrati i da opet budu zajedno, i slika psa koji je, nakon to je izgubio nogu od mine, odbio napustiti hrvatskog vojnika te ga i dalje s tri noge pratio u obrani i oslobaanju Hrvatske. Ja sam hrvatski vojnik i dragovoljac. Ova je Hrvatska Domovinskoga rata, u kojoj smo svi bili i slabi i snani, padali i ili dalje. Pobijedili smo jer je meu nama snanije bilo stajalite da treba pruiti ruku jedan drugome, da treba provesti pomirenje i da nema suvinih ljudi. Bez obzira na pojedinane neprihvatljive, ne samo izjave, nego i djela, ovo je temeljna istina o Domovinskom ratu i naoj Hrvatskoj koju smo sanjali, branili i stvarali. Na kraju, kao ovjek. Mnogo ljudi je bilo u mojem domu, raznih rasa, nacionalnosti, vjera, uvjerenja... S nekima sam se slagao vie, a s drugima manje. Neki su bili samo jednom, a drugi dolaze esto. Svi oni, bez razlike, bili su dobrodoli i obogatili su moj dom univerzalnom ovjenou, nezaobilaznom da se ostvari zapovijed Boja - Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.

Za takvu Hrvatsku smo se borili, takvu Hrvatsku smo branili i stvarali i takvu Hrvatsku elimo ostaviti naoj djeci. elimo sigurnost, a ne strah, ovjenost, a ne mrnju, izgradnju, a ne ruenje. Rijei koje su me potakle na ovo pismo vrijeaju ljude i tete Hrvatskoj. One se ne mogu izbrisati samom izjavom da je bila rije o ali. Hrvatska je previe patila da bi prihvaala takve ale. Na kraju, poruio bih gospodinu Lioviu da mu je moj dom otvoren. Slobodan Lang savjetnik Predsjednika RH za humanitarna pitanja PISMA ITATELJA
petak, 2. srpnja 1999.

http://www.vjesnik.hr/html/1999/09/25/Clanak.asp?r=zag SUBOTOM: ZATO VOLIM ZAGREB Vjesnik, subota, 25. rujna 1999.

Kad ne bih volio Zagreb, ne bih volio nikoga


Dr. Slobodan Lang Zagreb je moj grad. U njemu sam doivljavao i padove, radovao se i tugovao, druio i osjeao se usamljenim. U Zagrebu sam uio kako voljeti ljude. Od djetinjstva, kad sam etao s djedom i roditeljima, druenja s dekima i u koli, najljepih doivljaja mladosti, do vlastite djece i obitelji. U Zagrebu sam shvatio mogunost razvoja svakog ovjeka, samoga sebe, prijatelja, ljudi s dodatnim potrebama, starijih ljudi. U Zagrebu sam se opredijelio da, koliko mogu, svoje znanje i djelovanje posvetim zdravlju, ekologiji, ljudskim pravima. Ovdje sam uio o ljudskom tijelu, funkcioniranju, fiziologiji i obilazio bolnice, a poslije toga i smetlita i zagaene vode i nesree i sahrane. Gotovo da i nema vee ekoloke i ljudske tragedije u Zagrebu u zadnjih 30 godina s kojom nisam povezan na svoj nain, tj. kada nisam nastojao sprijeiti ili smanjiti stradanje. Svaki od tih dogaaja zauvijek je ostavio oiljke na mom gradu i meni. Ove jeseni je 10 godina od smrti kolske djece u autobusu pri prelasku nezatiene pruge u Pojatnom. Prolo je deset godina, a slika svakog djeteta, njihovih obitelji, mise i pogreba, koji je uzoriti kardinal Kuhari vodio od groba do groba, svaki je dan u meni. Jednostavno ne mogu prihvatiti ovakav kraj. Po Zagrebu sam uio ljudska prava: kako promijeniti rubove plonika da ih mogu lake prelaziti i ljudi s dodatnim potrebama; spremnost na trajk glau na Kazalinom trgu kao izraz podrke albanskim rudarima; neugaena svijea pred Vojnim zatvorom JNA dok nisu puteni uhieni Deak i ostali; doek hrvatskih prognanika iz Posavine, Tompojevaca...; odlazak konvoja za Dubrovnik i Novu Bilu. Iz dana u dan Zagreb me poduavao koliko sam slab i istovremeno jak i da se nikada ne moe odstupiti od obveze da uinimo to je mogue i da prihvatimo da ne moemo rijeiti probleme bez suradnje s drugima. U Zagrebu sam se jednostavno radovao i ispunjavao Sljemenom, Kraljiinim zdencom, Maksimirom, Tukancem, Zelengajem, Jelenovcem, Jarunom, Zrinjevcem. Na svakom trgu pio sam kavu, sjedio i druio se s prijateljima. U mnogoemu ne mogu se uope zamisliti odvojenim od Zagreba. Tom gradu sam se posvetio i kao gradski lijenik, pokrenuo projekt Zdravi grad, organizirao borbu protiv AIDS-a, zaloio se za ljude s dodatnim potrebama i, koliko sam mogao, podizao kvalitetu cijele zdravstvene slube. Iz

ovoga grada sudjelovao sam i u stvaranju hrvatske zdravstvene slube. Iz ovoga grada sudjelovao sam i u stvaranju hrvatske drave i odlazio iz njega u Podunavlje, Dalj, Osijek, Sisak, Potkonje, Dubrovnik, Mostar, Ramu, Derventu, Bosanski Brod, Novu Bilu, Travnik, Bugojno, Vare, Plehan..., gdje sam osjeao patnje ljudi, mislio da im moda mogu barem ljudski nekako pomoi i olakati ratno stradanje. Toliko je bilo hrvatskog stradanja da sam i ta iskustva predloio u projektu Izazov dobra kako bi barem negdje drugdje na svijetu, neki drugi ljudi manje stradali. Zato, onda, doista volim Zagreb? Zagreb volim zbog toga jer bez njega mene uope ne bi ni bilo. I kad ne bih volio Zagreb, ne bih volio nikoga. A najvie sam Zagrebu zahvalan to me nauio i pomogao mi da shvatim da je od svega to postoji u naem ivotu najvanije dostojanstvo. Zato volim Zagreb.

13

V J E S N I K Petak, 28. veljae 2000.

http://www.vjesnik.hr/html/2000/02/28/Clanak.asp?r=kul&c=4 http://www.vjesnik.hr/pdf/2000/02/28/13A13.PDF

Muke grada Iloka


Stara gradska vijenica / Predstavljena knjiga dokumenata fra Marka Malovia Ostajemo u Iloku / Ilok u Domovinskom ratu
ZAGREB, 27. veljae - Put opratanja je put kranske ljubavi. Takoer, to e biti i iznoenje istine, jer istina oslobaa ovjeka - kao to je govorio Isus. Stoga treba, zbog lakeg puta u budunost, govoriti istinu i samo istinu. Tim je rijeima fra Mirko Mataui, provincijal Franjevake provincije sv. irila i Metoda u doba Domovinskog rata, poeo predstavljanje knjige dokumenata ili svojevrsne kronike grada Iloka u Domovinskom ratu pod naslovom Ostajemo u Iloku. Autor knjige je fra Marko Malovi, jedini sveenik koji je u tim tekim trenutcima ostao na okupiranom dijelu Hrvatske. Knjiga je predstavljena u etvrtak na veer u Staroj gradskoj vijenici. Ja sam, nastavio je fra Mataui, doivio oslobaanje Iloka godine 1945. Neki su ljudi tada nestali i o tome se desetljeima nije smjelo govoriti i pisati. Ova, pak, knjiga govori o stradanju i mukama grada Iloka iz pera ovjeka koji je imao uvjete da preivi i na neki nain registrira i osmisli noviju povijest. Potom je zastupnica u Hrvatskom Saboru Vesna kareObolt istaknula znaaj fra Malovia koji je odaslao osobnu, ljudsku poruku sa stranog mjesta, u stranom asu, bivajui s Crkvom, narodom i domovinom. Kao dobar duh Iloka, fra Marko je postao ispovjednik, misnik, branitelj i hranitelj da bi na kraju bio ponukan progovoriti o sudbini ljudi u doba niskosti i neljudskosti. Na predstavljanju je govorio i dr. Slobodan Lang istaknuvi potrebu da se suoimo s pravim pitanjima, pitanjima dostojanstva, stoga nam je potreban fra Marko jer ne znamo dovoljno o Iloku, a slijedom toga ne znamo pojedinosti ni o sebi. Na predstavljanju je govorio i pomoni biskup zagrebaki Josip Mrzljak, a u ime nakladnika urednica Marija Slikovi. Nazone je pozdravio gradonaelnik Iloka Stipan Kraljevi.
Sead Begovi

http://www.vjesnik.hr/html/2000/04/20/Clanak.asp?r=unu&c=17 etvrtak, 20. travnja 2000.

Lang: Motrita su me podsjetila na montirani film o pegelju


upanijski dom je sjednicu u srijedu zapoeo imzavrio prigovorima na raun Hrvatske televizije. Takoer, Dom je jednoglasno usvojio zakljuak kojim upuuju otar prosvjed HRT-u zbog naina na koji je u utorak izvjeeno o raspravi o Deklaraciji o suradnji Hrvatske s Haagom te e zatraiti snimku tog izvjea. Upozoreno je i da se rad upanijskog doma zanemaruje u medijima, iako se radi o ozbiljnom Domu koji ima svoje mjesto u parlamentarnom ivotu. Slobodan Lang se osvrnuo na Motrita emitirana u utorak, rekavi da ga je ta emisija i montaa podsjetila na 25. sijenja 1991. i na montirani film o Martinu pegelju. Na koji je prilog u Motritima Lang konkretno mislio, nismo uspjeli saznati, jer je on nakon zavretka sjednice napustio Sabor. No, njegove su kolege novinarima kazali da je Lang govorio o prilogu o prodaji Veernjeg lista, tonije o onom dijelu u kojem su spikeri itali u Nacionalu objavljeni dijalog izmeu pokojnog predsjednika Franje Tumana i njegova savjetnika Ivia Paalia. Inae, Dom je uz brojne amandmane jednoglasno prihvatio izmjene Zakona o novanim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu. Amandmanima je, pak, zatraeno, poveanje poticaja za odreene poljoprivredne grane, primjerice za uzgoj cvijea kao i za uzgoj nekih autohtonih vrsta kao to je to zagorski puran. (S.O.I.)

Zagreb, 15. 7. 2001

Uinimo neto
Prijedlog mobilizacije civilnih prava, odgovornosti i snaga u Hrvatskoj Povodom zahtjeva suda u Haagu moemo rei da se slaemo da je to znaajan trenutak za Hrvatsku. Time nae slaganje uglavnom prestaje. Ovaj tekst je poziv na poveanje iskrenosti, meusobnog potovanja, i djelotvornosti svih nas. Temeljni izbor, moralni izbor, je uvijek izmeu dobra i zla. To predpostavlja razlikovanje dobra od zla u sadraju o kojem se govori/pie i o kojem se odluuje. Zbog toga se ne slaem da se Haka rasprava ogranii na politiki krug, to nije demokratski niti omoguava donoenje najboljih odluka. Suenim pristupom spreava se puno informiranje i onemoguava javnost rasprave. Da li premijer ima pravo uskratiti bitnu informaciju javnosti zbog meunarodne prijetnje od 12 mjeseci zatvora? Da li je prihvatljivo donoenje odluke zbog straha od moguih posljedica meunarodnog pritiska? Postoje li jo nepoznati razlozi za ovakve odluke? Navedena pitanja, na koja odgovorni ne odgovoraju dovela su do zbunjenosti i protesta. Ve moemo iskazati aljenje zbog time izazvanih protesta branitelja i sportaa ukljuivi tunog odnosa oca i sina u trenutku jednog od najveih sportskih uspjeha Gorane, Hvala Ti, estitam i ... Oprosti! Krize su mogue pa i oekivane ali one ne opravdavaju ni moralni ni ma kakav pad zemlje i naroda. Uinimo neto! Kriza je ansa za povezivanja i razvoj zajednice, njenog dostojanstva i smisla, kojih se nikad nesmije odrei. Premijer treba donositi presudne odluke nakon to potpuno informira ne samo zastupnike ve cijeli narod (Churchill sa Krv, Znoj i Suze, Roosevelt sa etri Slobode, Tito sa Staljinovim pismima ...). Kazna od 12 mjeseci zatvora beznaajna je u odnosu na takvu obavezu i za sticanje povjerenja javnosti. Tako dugo dok informiranje, rasprava i odluivanje ostanu ogranieni na politiku nije mogua ni istina ni dostojanstvo. Iznad svega, nijedan cilj ne opravdava poputanje ucjenama (rasni zakoni nisu stvorili ve onemoguili i sruili Hrvatsku i dravu i dostojanstvo), to vie danas je to dugorono tetno po meunarodni napor stvaranja svjetskog suda. Uinimo neto! Treba pokrenuti civilno drutvo, i udruge i pojedince. Pozovimo pravednike da se poveu i djeluju. Kroz desetljea djelovanja stekao sam iskustvo moi zajednikog rada u spreavanju AIDS-a, zalaganja za Zdravi Grad, ostvarivanja prava osoba sa dodatnim potrebama, pridruivanja rudarima, odravanja svijetla svijee pred zatvorom, reagiranja na pojave antisemitizma, voenja Konvoja za i u Dubrovniku, Bijelog Puta za Novu Bilu, Konvoja Mira i Ljubavi, provoenja akcija Spasimo ivot i povratka u Kladuu i toliko drugih. Svaki puta je kriza potakla spremnost ljudi da zajedniki pomognu drugima. Znali smo da se moramo povezati, okupiti i organizirati u devetom krugu Kosovskog rudnika, pred zdencem ivota, u Hrvatskom

Narodnom Kazalitu, na Slaviji plovei Jadranom praeni brodicama, pod vatrom na Stradunu, u hotelu Kaktus u itluku i kamionima prelazei preko Vrana, oko kamena pred Katedralom ... Kako bi uspjeli informirali smo i skupljali potpise pred svijeom, okupljali po gradu, sazivali na Jelai Placu i hodali od poruenih grobova do idovske opine, susretali se na doecima u Rijeci, ibeniku, Splitu, Koruli i Dubrovniku, pozivali na ispraaje na Zapadnom kolodvoru, i bili doekivani u Novoj Biloj. Razumom ali i iskustvom nauio sam da u vrijeme krize treba okupiti dobre ljude, svima i svakome omoguiti da se pridrui akcijama dobra. Vjera mi je omoguila spoznaju znaenja partnerstva Boga i ovjeka (Abrahama). Ako se eli spasiti Sodomu biblijskog, dananjeg i budueg vremena, Lot i svi njegovi nasljednici nesmiju svoje keri rtvovati zlu ve ih poslati da obavijeste, pozovu i dovedu pravednike, da tako okupe potrebnu grupu dobrih ljudi. Doista Vam kaem, Hrvatska moe rijeti sve svoje krize, i razvoja i zapoljavanja i ... Haaga ali ne tako da taji informacije od javnosti, poputa pred ucjenama i odvaja politiku od naroda. Moemo i trebali bi uiniti! Okupiti dobre ljude, zbog sada i sutra svih nas. Tako emo sauvati najvrijednije i temeljno ljudsko pravo - da hodamo uspravno i gledamo pred sebe, dostojanstvo. Kada neto predlaem nastojim biti to jasniji i razumljiviji. Predlaem inicijalnu listu organizacija i pojedinaca koji bi se trebali sastati i kroz dva dana (u Vukovaru, Dubrovniku ili na Slaviji du Jadrana) se upoznati sa problemom, sa meusobnim stavovima, putem manjih grupa ocijeniti postojee stanje i usvojiti zajednike stavove (od ocijena do prijedloga) te ih iznijeti pred javnost, Sabor i vladu. Prilikom tumaenja i prijedloga obavezno je omoguiti i potovati izdvojena miljenja. Molim da ovaj prijedlog shvatite kao poticaj i poziv svima da prihvatite ljudsko bogatstvo u Hrvatskoj i da ga nadopunite. Nema suvinih. Pozivam predsjednika vlade da provede ovakvo savjetovanje, zatupnike da ga predloe i javnost da ga zahtijeva i podri. Istovremno istiem da nema ni organizacije ni pojedinca koji mogu odvojeno od drugih cijelovito sagledati stanje ni iznijeti prijedloge, te ih pozivam da ne istupaju izdvojenim saopenjima i stavovima. Osobno ne elim iznijeti vlastite stavove, dok to nije omogueno i drugima. elim samo informirati da sam objavio vie radova o djelovanju za vrijeme rata, u Hrvatskoj i meunarodno. Kao zastupnik spadao sam meu lanove Parlamenata u svijetu koji su potpisali prijedlog za osnivanje svjetskog suda (rimskog) i vjerujem da podravam jaanje ovog podruja vie i due od gotovo svih u dananjoj vlasti. Zalaem se da preemo od suda za neke, negdje i nakada ka onom za sve, svugdje i svagda. Moje neslaganje se odnosi prije svega na pristup, nain i metode rjeavanja. Ne elim znati tajne informacije, niti sudjelovati u tajnim sastancima. Ne mislim i nikad neu misliti da sam sam dovoljan. Potujui svakog pojedinca otvorili smo na Internetu Forum i pozivamo svih da ga koriste. (www.korakpokorak.crkos.hr).

Graani Hrvatske, Zastupnici, Predsjednie Vlade i Republike u demokraciji ma gdje pa tako i u Hrvatskoj, veina odluuje, manjina ima prava, pojedinac dostojanstvo a svi odgovornost. Savjetovanje 200 ljudi kroz dva dana uz cijenu od 50 DM dnevno, kotalo bi 20 000 DM, to nije mnogo. Putnici na Slaviji 1991 u Konvoju Libertas sami su platili svoj put. I danas su ovi ljudi spremni uiniti isto. Kao lijenik razumijem i poznajem stradanje ljudi, pojedinaca i populacija. Upravo zato osjeam gnjev ako se ne iskoristi sve mogunosti da se sprijei, ukloni ili bar ublai stradanja a radost kad se u tome uspije zahvaljujui meusobnoj suradnji i djelotvornosti. I iznad svega svaka odluku slobodnih ljudi bolja je od odluke donesene zbog straha i odricanja od dostojanstva. Aka sada popustimo, bez obzira na privid trenutnih prednosti, prolaenjem vremena sve emo se vie stidjeti samih sebe i optuivati one koji su nas poveli u bjekstvo od slobode. Oslobodimo se straha i prihvatimo odgovornost umjesto poslunost. Uinimo neto dobro zajedno. Predloio sam najbolje to sam znao za ovaj trenutak. Dalje ne mogu sam. Dr Slobodan Lang Lista organizacija * Saborski Odbor za Ljudska Prava, Odbor za Mir i Ljudska Prava Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti, Hrvatski Helsinki Odbor; Saborski Odbor za Gospodarstvo, Hrvatska Udruga Poslodvaca, Hrvatska Gospodarska Komora, Sindikati; Institut za Meunarodne Odnose; Matica Hrvatska, Hrvatsko Drutvo Knjievnika, Hrvatsko Novinarsko Drutvo, P.E.N.; Vodee vjerske zajednica i odbor za toleranciju vjere; Saborski Odbor za Veterane, Udruga Veterana, Hrvatska Udruga Dragovoljaca Domovinskog Rata, HVIDRA, Vukovarske Majke; Hrvatski Lijeniki Zbor, Hrvatska Lijenika Komora, NZ Andrija tampar; Hrvatski Crveni Kri; Hrvatski Olimpijski Odbor. Lista pojedinaca Rahim Ademi, Tihomir Blaki i ostali(pismeno), Branko Borkovi, Ivan Zvonimir iak, Branko ulo, Tom Durbei, Ivan Fumi, Ivan Grubii, Ante Gotovina, Ivo Josipovi, Pero Jurkovi, Draen Kalodjera, Franjo Kuhari, Kulovi Suzana, Slaven Letica, Branimir Lokin, Matko Marui, Ivan Padjen, Alojzije Prosoli, Milorad Pupavac, Danijel Rehak, Ivan Supek, Zvonimr eparovi, Vesna Tereli, Dafinka Veerina, Radovan Vukadinovi, Boo Vuleta, Ilija ivkovi

* Prijedlozi su iskljuivo moji, predloeni nisu obavjeteni i neznam da li su spremni sudjelovati ali vjerujem. Niz pojedinaca je obuhvaeno unutar predloenih organizacija.

http://www.vjesnik.hr/html/2001/11/29/Clanak.asp?r=pis&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2001/11/29/14A14.PDF

14 PISMA ITATELJA

V J E S N I K etvrtak, 29. studenoga 2001.

ikov nas povratak ne alosti, ali nas ini opreznim


Televizijska emisija Forum Tihomira Ladiia u udarnom veernjem terminu u utorak 27. studenoga o. g. kojim se obiljeavala trideseta godinjica trajka hrvatskih studenata iz 1971. pokazala je svu apsurdnost stanja u kojem se nalaze graani (dravljani) Republike Hrvatske i Republika Hrvatska kao drava. To me ponukalo da javno komentiram stanje i odnose u ovoj dravi, i to ba u povodu tridesete godinjice studentskoga trajka. Naime, televizijska je emisija zorno pokazala sveope stanje duha, sposobnost i nesposobnost generacije iz 1971. godine. Najprije je to obiljeio sastav osoba koje su govorile o studentskom trajku i dogaanjima iz 1971. godine. to je znaila i to je imala znaiti pojava Borisa Marune u jednoj takvoj emisiji? Potujem gospodina Marunu kao pjesnika, i to je sve! Zatim, dr. Slobodan Lang bio je i ostao promotor nekih opih liberalistikih i humanistikih vrednota. ast neka mu bude! On nije bio pravi protivnik hrvatskih sveuilitaraca, ukoliko ga iak nije uspio takvim predstaviti javnosti u emisiji? Potujem Langa! Prof. dr. Zdravko Tomac, aktualni potpredsjednik Hrvatskog sabora, bio je 1971. godine ustavotvorni kritik. Sam kae da je dobio Hrvatsku na upravu za nekoliko dana tijekom trajanja skupa u Karaorevu, gdje je Hrvatska stavljena na galge krajem 1971. godine. Teko bi danas bilo prof. dr. Zdravka Tomca prozvati kao neprijatelja hrvatske slobode. Ostao je na braniku Ivan Zvonimir iak, jedini autentini sudionik studentskih gibanja i trajka hrvatskih studenata iz 1971. godine. iak je, da apsurd bude potpun, tumaio razloge studentskih gibanja i trajka studenata na primjeran nain. Uzme li se u obzir ikov rad i ponaanje od 1991. godine do izbora Stipe Mesia za predsjednika Republike Hrvatske, moe se ba na tome objasniti nenormalno stanje u ljudskim odnosima na tlu hrvatske domovine. Maruna je bjeao u emigraciju i u svijet iz njemu znanih razloga. Zdravko Tomac je od ustavnog kritika postao racionalni politiar. Slobodan Lang nije mijenjao svoj univerzalizam i humanizam i nije dolazio nikad u sukob s hrvatskim motritem. A iak se sad vratio od irokog

univerzalizma na pozicije studentskog prorektora iz 1971. godine. Neka mu je na ast! Hrvatska ideja sama po sebi je univerzalistika. To, izgleda, Vice Vukov ne moe nikako uskladiti sa svojim javnim nastupanjem, jer je sklon bivati s onu stranu ogledala. to se dogodilo sa dr. Hrvojem oiem, koji je osim istih rauna zazvao Hrvatsku u Ujedinjene narode? Gdje su danas pravni strunjaci koji su u jednoj divnoj majskoj noi 1971. godine na alati u Zagrebu pjesmom i radou klicali slobodi ovjeka i nedjeljivom hrvatskom dravnom suverenitetu? Zato dr. Marko Veselica ne progovara javno na pravi nain danas? Taj junak i uznik, koji je 1968. godine zajedno sa dr. imom odanom zaustavio srbijanske emisare iz Beograda i tako skrenuo hrvatske studente na unutarnja pitanja ovjeka, hrvatske domovine i drave, to je i kulminiralo studentskim trajkom tri godine nakon toga? uti li sluajno dr. Jure Juras, i zar ne bi trebalo da ponovo pie kronologiju zbivanja, kad je ve napisao knjigu o trajku hrvatskih sveuilitaraca iz 1971. godine? Mnogo je pitanja izazvala i nametnula emisija HTV-a Forum od utorka 27. studenoga 2001. godine s pokuajem obiljeavanja trajka hrvatskih sveuilitaraca 1971. godine. Mi smo - jednostavni i obini ljudi - Savkin silazak obiljeili gnjevom i suzama osjeajui duboko u dui krizu ovjekove i hrvatske slobode. Nama nisu strane ideje i vizije univerzalnog svijeta jer smo mi dio toga. Stajali smo i stojimo na braniku svoje Hrvatske, vrsti i odluni da je osmislimo i uinimo dravom po mjeri ovjeka. ikov povratak nas ne alosti, ali nas ini suzdranim i opreznim.
NIKOLA MUSLIM, predsjednik Hrvatskog drutva za zatitu i promicanje ljudskih prava

http://www.vjesnik.hr/pdf/2001/12/14/05A5.PDF http://www.vjesnik.hr/Html/2001/12/14/Clanak.asp?r=unu&c=10 V J E S N I K Petak, 14. prosinca 2001.

Obuljen: O svemu najvie zna dr. Slobodan Lang


Na osnovi knjige Dnevnik Libertas, dubrovaki ratni zapisi dr. Slobodana Langa, upuene teke optube na adresu ministra zdravstva dr. Andre Vlahuia i jo 25 uglednih Dubrovana da su kao lanovi Odbora za ljudska prava, sastavivi Prijedlog i molbu za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovana i Dubrovnika, htjeli 13. studenoga 1991. izdati svoj grad
DUBROVNIK,13. prosinca Dubrovnik je ponovo, tko zna koji ve put, upotrijebljen kao podloga za politike sukobe. Sada pak za napad na tek imenovanog ministra zdravstva dr. Andru Vlahuia, a lokalni tjednik Dubrovaka Republika i regionalni dnevnik Slobodna Dalmacija posluili su se najteim razdobljem dubrovake povijesti, razdobljem etnikih napada na Dubrovnik 1991. godine. Pozivajui se na knjigu Dnevnik Libertas, dubrovaki ratni zapisi nekadanjeg Tumanova savjetnika za humanitarna pitanja dr. Slobodana Langa, upuene su teke optube prvenstveno na adresu ministra Vlahuia, a potom jo 25 uglednih Dubrovana (od biskupa Puljia do pregovaraa Nikole Obuljena i ure Kolia) da su kao lanovi Odbora za ljudska prava, sastavivi Prijedlog i molbu za prijekid ubijanja i razaranja Dubrovana i Dubrovnika htjeli 13. studenoga 1991. izdati svoj grad. Tvrdi se da su sintagmom zaraene strane izjednaili branitelje i agresore. O svemu bi najvie znao dr. Lang, koji je bio na elu Odbora za ljudska prava. Moram rei da nisam bio ni na jednoj sjednici tog odbora, da nisam nita potpisao kao to tu izjavu nikada nisam vidio. O bilo emu slinom toj izjavi nikada se nije ni razmiljalo niti pekuliralo, a taj odbor nije znaio apsolutno nita. Dan iza navedenog datuma, uro Koli i ja smo ili na pregovore u Zeleniku, gdje nam je glava bila u torbi. Na alost, patnjama jednoga grada i njegovih stanovnika za nekakve obraune i kako bi se nekome napakostilo koriste se mahom oni koji u to vrijeme u Dubrovniku nisu ni bili. Peru li oni time svoju neistu savjest, ne znam, ali iskljuivo i uvijek su meta ljudi koji su, unato svemu, ostali u Gradu, komentirao je Vjesniku tvrdnje o izdaje Dubrovnika njegov bivi gradonaelnik i lan ratnog pregovarakog tima Nikola Obuljen. Uzimajui kao pokrie nekakvu hakersku Interenet stranicu, ministra dr. Andru Vlahuia optuuje se da je priznao koautorstvo navodnog proglasa izdaje te se ve nagovjetava njegova smjena. HSLS-u je pak upuena kritika da je mogao malo razmisliti koga stavlja da brine o zdravlju nacije. U svemu tome, na alost, najvie tete trpe Dubrovani koji su ostali u svome gradu kada je bilo najtee, a povijesna slika Dubrovnika dobila je jo jednu nepotrebnu sjenu.
Anton Hauswitschka

http://www.vjesnik.hr/pdf/2001/12/18/11A11.PDF http://www.vjesnik.hr/html/2001/12/18/Clanak.asp?r=gle&c=6

11

V J E S N I K Utorak, 18. prosinca 2001.

S TAJAL I TA

Veliki lanak u New York Timesu o dubrovakim umjetnicima glas je novoga stanja
Urbanov predsmrtni ciklus fotografija snimljen u sedam sati ujutro estoga prosinca 1991. dobio je najvei prostor i pred njim se, kao najveim dosegom moderne hrvatske umjetnosti, ameriki mediji posebno klanjaju/ U trenutku dok akademik i slavni slikar Edo Murti svoju kritiarku javno naziva piuljom i dok se o tomu izmeu njega i povjesniara umjetnosti prof. dr Radovana Ivanevia vodi polemika, u Sjedinjenim Amerikim Dravama se u najtiranijim dnevnim novinama na svijetu jednostavnim jezikom i na itavoj velikoj stranici iznose mnoge vane injenice o hrvatskom likovnom trenutku i njegovim akterima/ Rat koji se vodio protiv Hrvatske nije proizveo mnogo svetaca, a oni koji to jesu sigurno zovu se Pavo Urban i Sinia Glavaevi
SLOBODAN PROSPEROV NOVAK

U golemom nedjeljnom izdanju New York Timesa, koje nosi nadnevak 16. prosinca, hrvatskoj modernoj likovnoj umjetnosti i njezinim najvanijim akterima posveen je vrlo dobro napisani i odmjereni lanak. Nastao u Dubrovniku i u krugu direktora tamonje galerije Antuna Maraia, to je vidljivo iz vie izravnih referenci. Tekst Amei Wallach posvema je nepodudaran s uobiajenim blijedim i isposvaanim prikazima likovne umjetnosti i uope hrvatske kulturne scene u naoj javnosti. U New York Timesu o Daliboru Martinisu, akademiku Ivanu Koariu, Mladenu Stilinoviu, Slavenu Tolju, Tomislavu Gotovcu i Sanji Ivekovi pie s najviim potovanjem, a njihova se djela tretiraju bez ostatka kao vrhunski prinosi najmodernijim umjetnikim tendencijama. U trenutku dok akademik i slavni slikar Edo Murti svoju kritiarku javno naziva piuljom i dok se o tomu izmeu njega i povjesniara umjetnosti prof. dr Radovana Ivanevia vodi polemika, u Sjedinjenim Amerikim Dravama se u najtiranijim dnevnim novinama na svijetu jednostavnim jezikom i na itavoj velikoj stranici iznose mnoge vane injenice o hrvatskom likovnom trenutku i njegovim akterima. Izmeu ofenzivnog jezika i potovanja tueg rada, izmeu uvreda i pozitivnog odnosa prema drugomu, izmeu agresivnog egotripa i prihvaanja tuih vrijednosti duboki je i, u naoj nemoralom nagrienoj javnosti, preduboki jaz.

lanak u New York Timesu u svom sredinjem dijelu i s golemom reprodukcijom njegova posljednjeg rada, napravio je hommage najbitnijem hrvatskom likovnom umjetniku u posljednjem desetljeu, Dubrovaninu Pavu Urbanu. Umjetnikov predsmrtni ciklus fotografija snimljen u sedam sati ujutro estoga prosinca 1991. dobio je najvei prostor i pred njim se, kao najveim dosegom moderne hrvatske umjetnosti, ameriki medij posebno klanjaju. Dapae, u velikom podnaslovu ovog posljednjeg New York Timesovog lanka istaknuto je da su hrvatski umjetnici na stravu ratnih razaranja reagirali 1990. s preciznom imaginacijom i estokim slikama. Pavo Urban, kako je sve oitije, dao je u tom vremenu najveu rtvu. Zanimljivo je da rtve i njihov umjetniki rad, a to se danas, deset godina nakon njihove pogibije, sve vie osjea, u nas nisu valorizirani na pravi nain. To ne znai da Urbanove fotografije nisu esto prikazivane na izlobama, da se njih nedovoljno spominje, to ne znai da predsmrtni tekstovi Sinie Glavaevia nisu objavljivani i komemoracije organizirane, ali to znai da mjesto kojemu su ti ljudi posvetili svoje mlade ivote nije jo uvijek nauilo gotovo nita iz lekcije to su mu je dali ti najvei umjetnici naeg posljednjeg desetljea. Da ne bih govorio openito, spomenut u kako se upravo ovih dana u hrvatskim medijima vodi do gaenja uvredljiva polemika o Dubrovniku, o Urbanovom, da budemo jasni, Dubrovniku, u kojoj sudjeluju Slobodan Lang i ministar zdravstva Andro Vlahui, a oglasili su se hadezeovski prebjeg Nikola Obuljen i razotkriveni korisnik crnih kredita, nekadanji upan dubrovakoneretvanski Jure Buri. Sve to to ti ljudi govore i nain kako oni spominju neku predaju Dubrovnika u kojoj da su svi oni bili heroji, kod objektivnog promatraa izaziva gaenja. Sve to to oni sada govore pojednostavljivanje je injenica i vrijeanje pravih rtava. Posebno je sve to ljigavo u trenutku kad su ve u Haagu ili u njega upravo putuju svi najvaniji akteri okupacije Dubrovnika. Najljigaviji u tim izjavama o svojoj vanosti u osloboenju Dubrovnika ipak je bio Slobodan Lang i njegov nekadanji asistent, a dananji ministar. Lang, koji je za vrijeme okupacije Grada odigrao gotovo svetaku ulogu i koji je svoj pomalo lunatiki karakter ondje iscijedio do posljednje energetske kapi, sada u povodu svih tih dogaaja i optuaba da je, zajedno s Vlahuiem, nesmotreno pripremao Grad za predaju, dakle sada Slobodan Lang spominje svoje probleme s Dubrovanima u tom vremenu, pa izmeu ostaloga kae kako su mu izvadili i babu, jer da nije imala - valjda ta baba i njezin unuk - dovoljno hrvatske krvi. Ako se ovako proita Langovu izjavu, ispast e jo da su mu babu spominjali zato to je u jesenskom Dubrovniku 1991. branio ljudska prava . Naravno, ta Langova baba nema veze s ljudskim pravima, nego s trenutkom u kojemu je Slobodan Lang, kakvim ga je ve Bog stvorio, odustao od svog svetakog imagea dubrovakog dobrotvora i kad su srpski i crnogorski vojnici otili, odluio pojaviti se na politikim izborima. Bilo je to dok su dubrovake ratne rane bile jo jako svjee, a Langov svetaki image nedirnut. I tada u izbornoj kampanji jedna od perjanica Tumanove stranke, kojoj je kasnije Lang, valjda u strahu zbog babinog identiteta, vjerno godinama sluio, iznijela je niz uvreda o Langovom podrijetlu. alosno je to Slobodan Lang danas, nakon svih svojih kasnijih izjava o potrebi podjele Bosne, nakon svih svojih usluga

Tumanovoj vlasti govori da su ga za vrijeme okupacije Dubrovnika u tom gradu runo potvorili. Ne, tada ga nisu potvorili, potvorili su njegovi budui politiki istomiljenici, konkretno dr. ime odan, jer im se bivi svetac, kad su poeli prvi poratni izbori, motao meu nogama. Sada bivi svetac Lang zaboravlja da sveci ni juer, a ni danas ne trebaju ii na izbore. I zato sve to govorim? Zato da glasno i jasno kaem kako rat koji se vodio protiv Hrvatske nije proizveo mnogo svetaca, a oni koji to jesu sigurno zovu se Pavo Urban i Sinia Glavaevi. Oni to nisu samo zbog golemih svojih djela, nego zbog energije kojom su njihovi tragovi nastajali dok se vodio besmisleni rat protiv njihovih zaviaja. Slobodan Lang bi trebao danas barem sauvati dignitet tih ljudi i ne govoriti runo o vremenu koje e ostati veliko zbog tih rtava, a ne zbog njegovog trenutanog ispada svetosti. A najmanje e se to vrijeme pamtiti zbog onih kojima je jedino to je palo na pamet bilo da idu na izbore. Veliki lanak u New York Timesu glas je novoga stanja, nekom je vrstom odgovora onima koji misle da e svoju svjetskost Dubrovnik stei otvaranjem ampanjskih boca u skoroj novogodinjoj noi. Taj novi odnos prema Dubrovniku i prema Hrvatskoj nee traiti u naem svijetu prostor za efemerne viesatne sveanosti. Dubrovnik ima drugih vrijednosti, ali je za sada u kulturnom i civilizacijskom krajoliku toga grada samo djelatnost novoga ravnatelja Dubrovake Galerije Antuna Maraia, doljaka iz Zagreba, dala dobre rezultate. Sve drugo u Dubrovniku bavi se preivljavanjem i sve drugo temelji se na priglupoj ideji kako se u Dubrovniku kvalitetno eka neko bolje vrijeme. U tom ekanju boljega vremena ondje su ovih dana provincijski mudraci odluili na brzu ruku sklepati ak i Sveuilite, kao da je ono stvar Gradskog vijea i par uspaljenih politiara. Polako gospari! Za sada vode Marai i Tolj, a to se tie vjenosti, ona pripada Pavu Urbanu. Autor je sveuilini profesor hrvatske knjievnosti, odnedavno je predava na Odjelu slavenskih jezika i knjievnosti pri ruskim i istonoeuropskim studijima Sveuilita Yale u New Havenu, Connecticut, SAD

http://www.vjesnik.hr/html/2002/04/02/Clanak.asp?r=unu&c=11 http://www.vjesnik.hr/pdf/2002/04/02/04A4.PDF
6 V J E S N I K Utorak, 2. travnja 2002

Lang posjetio drvarske Hrvate u Golubiu


KNIN, 1. travnja - Dr. Slobodan Lang, glavni tajnik DC-a i njegova zamjenica Marija Slikovi posjetili su za uskrsne blagdane bosanske Hrvate smjetene u prihvatnom centru u Golubiu kod Knina. U DC-ovoj delegaciji bio je i Jago Kozina iz zadarskog DC-a. U ime prognanih Hrvata, koji su se prije skoro mjesec dana doselili u ovaj prihvatni centar iz Drvara, pozdravio ih je Nikola Gvozdenovi. Prema njegovim rijeima, trenutano je u Golubiu zbrinuto 17 obitelji, odnosno 81 osoba meu kojima je i etrdesetoro djece. Jo 13 obitelji prebaeno je u Pisarovinu. Gosti iz DC-a sa sobom su donijeli etrdesetak uskrsnih paketa za djecu, zatim jedan televizor i mobitel, dosta slatkia i neto hrane. Lang se dugo zadrao s prognanim Hrvatima prema kojima bi, kako je izjavio, slubena hrvatska politika trebala biti odreenija i jasnija. Sve valja podsjetiti da ste i vi sudjelovali u obrani Hrvatske, a poznata mi je i golgota koju prolazite od kada ste morali napustiti svoje domove, rekao je Lang, iznosei stav svoje stranke da svatko ima pravo na dom i domovinu bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nema sigurnosti u Hrvatskoj, ako nema mira u BiH, zakljuio je. Dvije drave se moraju i jae gospodarski povezati, a to se tie zahtjeva da vas se oslobodi plaanja carine na uvoz dobara iz Drvara, mogu samo rei da o tome nadlenima trebate uputiti pisani zahtjev, poruio im je Lang.
J. K.

http://www.vjesnik.hr/Html/2002/09/20/Clanak.asp?r=tem&c=1
4 V J E S N I K Petak, 2. travnja 2002

Teme dana Ivan Bobetko: Ni ja niti moji suborci neemo to mirno gledati
Generala su posjetili Jadranka Kosor, Vladimir eks, Andrija Hebrang, Ljubo esi Rojs, Bosiljko Mieti, Slobodan Lang, Ante Kotromanovi... / Gotovo nitko nije elio komentirati sluaj Bobetko
ZAGREB, 19. rujna Kuom generala Janka Bobetka na Tukancu u etvrtak su defilirali brojni HDZ-ovci, generali, branitelji. Okupilo se ispred i mnotvo novinara kojima general nije elio davati izjave, s porukom da je sve to je htio i imao rei rekao u intervjuu Globusu. Meu inima, generala su posjetili Jadranka Kosor, Vladimir eks, Andrija Hebrang, Ljubo esi Rojs, Bosiljko Mieti, Slobodan Lang, Ante Kotromanovi. No gotovo nitko nije elio komentirati sluaj Bobetko. Vladimir eks odbio je dati bilo kakvu izjavu, a njegova je stranaka kolegica Kosor kratko odgovorila novinarima da se general osjea dobro. Oekujemo od premijera da Sabor izvijesti o svim okolnostima, rekla je Kosor izlazei iz Bobetkove kue, ne elei otkriti tko je sve jo unutra. Bosiljko Mieti je, kako je sam rekao, generala posjetio i kao prijatelj i kao odvjetnik. Raan e se, kao predsjednik Vlade i institucije koja je, prema Ustavnom zakonu o suradnji, s Haakim sudom duna suraivati, oitovati u Saboru je li dobio optunicu. Meutim on e ponovno na isti nain lagati, kao to je lagao i u sluaju Gotovine, kad se dramatinim glasom u jutarnjom satima obraao hrvatskoj javnosti, zakljuio je Mieti. Na pitanje hoe li generali poduzeti kakve akcija radi zatite generala Bobetka, Ljubo esi Rojs je odgovorio: Ma kakve akcije, generali ne poduzimaju nikakve akcije. Branitelji se ne predaju nikome, kakvi bismo mi bili branitelji kad bismo se predavali? Nema predaje. Odbivi komentirati susret s Bobetkom, na pitanje to e uiniti ako Bobetka budu privodili, esi Rojs je poruio: Branit emo ga. Andrija Hebrang nije elio nita komentirati, a Sobodan Lang je kratko kazao da je u posjet generalu doao i kao lijenik. General je hrabar ovjek, poruuje, i zna se nositi s teretom, to pokazuje i njegova biografija. Oko 16 sati pred kuu je stigao i sin generala Janka Bobetka, Ivan. Bivi saborski zastupnik i ratni predsjednik Kriznog taba za Baniju novinarima je rekao da je njegov otac oekivao objavu postojanja haake optunice protiv njega.

Da nije oekivao, ne bi dao intervju u "Globusu" od srijede. Tim je intervjuom demaskirao sve one u Saboru i Vladi koji su govorili da ne znaju za postojanje optunice. Ova vlada samo ispunjava uvjete Carle del Ponte i trule Europe, kao to su nekad komunisti bili vazali Beograda, rekao je Ivan Bobetko. Na upit hoe li se njegov otac odazvati razgovoru s haakim istraiteljima, Ivan Bobetko je rekao: To morate njega pitati, ali moram vam rei da ni ja niti moji ratni suborci sve to neemo gledati mirno kao kroz prozor.
eljko Peratovi, Miroslava Roankovi

http://www.vjesnik.hr/html/2003/02/28/Clanak.asp?r=sta&c=3 http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/02/28/13A13.PDF
13 V J E S N I K Petak, 28. veljae 2003.

S TAJA L I TA

Humanitarno iskustvo vaan dio i hrvatske vanjske politike


Slobodan Lang Moderne bolnice su tehnoloka sredita s trajno ovisnom populacijom pacijenata (dijaliza, intenzivna njega, inkubatori, radijacija), one su nepokretne i trae posebne mjere zatite. Hrvatsko iskustvo i stradanja i briga o bolnicama pruaju znaajne mogunosti za unaprjeenje bolnica za vrijeme rata bilo gdje u svijetu. U tom smislu smatram da se hrvatska politika ne smije ograniiti samo na vojna i politika pitanja, nego da humanitarna pitanja zatite bolnica i prava pacijenata trebaju biti u prvom planu djelovanja i prepoznavanja Hrvatske Ako se rat u Iraku ne moe izbjei, treba uiniti sve to je mogue kako bi civili to manje stradali i kako bi se razlikovali vojni i civilni objekti. Ne elim pisati ni o politikim niti o vojnim aspektima rata, nego o humanitarnim. U suvremenim ratovima devedeset posto rtava su civili ije je stradanje postalo jednim od najveih suvremenih zdravstvenih problema. Istodobno u svijetu je bitno porasla humanitarna svijest i globalna obveza pomaganja civilima u nevolji za vrijeme rata. Posebnu ulogu igraju u tome bolnice i zatita prava pacijenata. Razvijeni su i suvremeni oblici komunikacije kako putem novih suvremenih tehnologija (Internet) tako i koritenjem meunarodnih promatraa. Predlaem da se odmah uvede ciljani program zatite bolnica u Iraku i tako omogui ostvarivanje prava pacijenata u nevolji. Moji prijedlozi temelje se na iskustvu koje je stvoreno za vrijeme rata i humanitarnog rada u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji i Kosovu. U nju su ukljuena iskustva vukovarske bolnice i stradanja pacijenata vinkovake, dubrovake, i niza drugih bolnica koje su bile izravno izloene ratnom stradanju od bombardiranja, granatiranja do ubijanja samih pacijenata. Zajedno s Domovinskim ratom i stvaranjem hrvatske drave raslo je i humanitarno iskustvo o bolnicama u ratu. Moderne bolnice su tehnoloka sredita s trajno ovisnom populacijom pacijenata (dijaliza, intenzivna njega, inkubatori, radijacija), one su nepokretne i trae posebne mjere zatite.

Hrvatsko iskustvo i stradanja i briga o bolnicama prua znaajne mogunosti za unaprjeenje bolnica za vrijeme rata bilo gdje u svijetu. U tom smislu smatram da se hrvatska politika ne smije ograniiti samo na vojna i politika pitanja, nego da humanitarna pitanja zatite bolnica i prava pacijenata trebaju biti u prvom planu djelovanja i prepoznavanja Hrvatske. Hrvatsko iskustvo realno omoguava da se unaprijedi humanitarna zatita i zatita bolnica, ako se primjeni kao dio meunarodno-humanitarnog djelovanja. Zbog toga smatram da Vlada treba uvesti to djelovanje u hrvatsku meunarodnu politiku. U smislu iznesenih stavova obratio sam se pismom dr. Jakobu Kellenbergeru, predsjedniku Meunarodnoga komiteta Crvenog kria, dr. Andri Vlahuiu, ministru zdravstva RH i Hrvatskom Crvenom kriu. Iznio sam svoje stavove, naveo prijedloge i ponudio vlastito sudjelovanje. Ovime se sada obraam i irem krugu hrvatske javnosti. Traim da hrvatsko humanitarno iskustvo bude vaan dio hrvatske vanjske politike i njena prepoznavanja u svijetu. Autor je lijenik, poasni lan Hrvatskoga Crvenog kria, lan je Bioetikog savjeta i Nacionalnoga zdravstvenog vijea.

http://www.vjesnik.hr/html/2003/09/22/

Kutinjani i Lang u ponedjeljak u razredu s Elom


Vjesmik od 14.3.2003 KUTINA, 21. rujna - Slobodan Lang, jedan od elnika DC-a, u nedjelju je u Kutini okupio petnaestak graana u akciji Kutina dobrotom, kojoj je cilj prihvaanja HIV-pozitivnih djevojica Ele i Nine. Lang se, naime, obratio vjernicima u Kutini nakon jutarnje mise. Od HIV-pozitivnih apsolutno nema nikakve opasnosti, rekao je Lang i dodao da e, zajedno s Kutinjanima koji se odazovu akciji, provesti u ponedjeljak poslijepodnevnu nastavu u Elinu razredu.

http://209.85.135.104/search? q=cache:mq2n5ylEMDkJ:www.vjesnik.hr/pdf/2003%255C03%255C19%255C12A12.PDF+ %22Bol+i+stid+zbog+napu%C5%A1tanja+bolnica+i+pacijenata+u+Iraku %22&hl=hr&ct=clnk&cd=1&gl=hr


12 V J E S N I K Srijeda, 19. oujka 2003.

S TAJA L I TA

Bol i stid zbog naputanja bolnica i pacijenata u Iraku


Slobodan Lang Ljudi u Iraku ostaju naputeni i sami. Bolnice i pacijenti su naputeni! Bolnice imaju pravo na zatieni status, prema meunarodnom humanitarnom pravu. Ali vie od toga, bolnice imaju posebno moralno znaenje, jer bolnice su sredite nae civilizacije. U njima iskazujemo iznad svega ovjenost odgovornost da pomognemo i ne napustimo ljude kada im je najtee Predsjednik Bush mora znati da se nae stoljee ne moe izgraditi s pomou ultimatuma i ratovanja. Svi trebamo pamtiti i initi dobro, pomagati ljudima u nevolji. Ne smijemo naputati one koji nas najvie trebaju Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava George W. Bush u dva je sata ujutro (po naem vremenu) 18. oujka uputio javni ultimatum Saddam Hussein i njegovi sinovi moraju napustiti Irak za 48 sati. Odbijanje da to uine izazvat e vojni sukob koji e zapoeti kada mi tako odluimo. Nekoliko sati potom objavljeno je da veina diplomata i humanitaraca naputa Irak. Te su me vijesti vratile dvanaest godina unatrag, u studeni 1991., kada su meunarodni predstavnici naputali Dubrovnik. Naputenost je bolnija od napada U to su vrijeme po Dubrovniku padale topovske granate, mitraljez je sa arkovice pucao po Stradunu, ratni brodovi su prijetei kruili, nedostajalo je vode U gradu je bilo vie meunarodnih predstavnika. Zvali smo ih sladoledarima (bili suodjeveni u bijelo) i davali su izvjestan osjeaj sigurnosti ljudima nismo bili naputeni. Nakon to je JNA uputila ultimatum Dubrovniku, meunarodni predstavnici odluili su napustiti Dubrovnik. S njima je odlazilo i mnogo trudnica, djece, staraca, bolesnika... Odlazilo se velikim brodom, trajektom. Vrijeme je bilo hladno i burno. Na moru su bili golemi valovi. Ispratili smo brod iz Grua i kad je isplovio i ja sam bio na njemu. Nikada neu zaboraviti zaprepatene poglede mojih prijatelja na obali nisu mogli vjerovati da odlazim, da ih naputam. Makar nisam mogao uiniti nita da prestane napad, ipak, naputenost

je bolnija od napada. Napada se bojimo, ali ga provode neprijatelji, a naputanje je razoaranje, bol due, jer to ine oni od kojih oekujemo pomo, prijateljstvo i ljubav. Brod je najprije plovio u Crnu Goru na kontrolni pregled. Ta plovidba spada u legendarne dogaaje bez kojih nije mogue razumjeti noviju hrvatsku povijest. Tu plovidbu ne samo to treba opisati, nego bi o njoj trebalo snimiti dokumentarni i igrani film. Moralno opravdavanje rata Nakon to smo prenoili, krenuli smo natrag prema Rijeci. U Gruu, a jo je vladala Oluja, spustio sam se umali amac i vratio u Grad. Nisam napustio Dubrovnik. Jeste li vi ikada bili naputeni? Jeste li ikada napustili druge? Jeste li odluili ostati kada su drugi odlazili ili naputali ugroene? Predsjednik Bush pri kraju svojega govora jo istie: Mir trai od svih slobodoljubivih nacija da prepoznaju novu i neporecivu realnost. U dvadesetom stoljeu, neki su se odluili smirivati diktatore ubojice i dopustili da opasnost od njih preraste u genocid i globalni rat. U ovom stoljeu, kada zli ljudi planiraju kemijski, bioloki i nuklearni teror, politika smirivanja moe dovesti do razaranja kakvo nikada nije vieno na zemlji. Tim se stavom moralno opravdava rat. Sredita nae civilizacije Nigdje, meutim, u govoru nisam naao moralnu obvezu da u sluaju rata treba ma koga zatiti, pomoi da ima itko u Iraku koga se ne smije napustiti. U skladu s tim stavom stotine tisua vojnika, ratnih brodova, tenkova, aviona i jo nekoritenoga novoga i misterioznog oruja eka da bude uporabljeno. Istodobno malo jo preostalih humanitaraca naputa Irak. Ljudi u Iraku ostaju naputeni i sami. Bolnice i pacijenti su naputeni! Bolnice imaju pravo na zatieni status, prema meunarodnom humanitarnom pravu. Ali vie od toga, bolnice imaju posebno moralno znaenje, jer bolnice su sredite nae civilizacije. U njima iskazujemo najvie za to smo sposobni u znanosti, tehnologiji, obrazovanju, ljudskim pravima i iznad svega ovjenost odgovornost da pomognemo i ne napustimo ljude kada im je najtee. Sredite smisla Bolnice su vanije od bogomolja i objekata kulture. One su sredite smisla nas samih. Kad napustimo bolnice napustili smo sami sebe Tijekom dvadesetoga stoljea koriteno je znanje za stvaranje svih oblika razornog oruja. Znanje je koriteno i za razvoj bolnica u miru ali ne i u ratu. Danas su bolnice i pacijenti u Iraku naputeni. Zbog toga osjeam i bol i stid. Meunarodni komitet Crvenog kria nije smio naputati bolnice. Svjetska zdravstvena organizacija, bolnice i zdravstveni radnici svijeta, trebali su pokazati vie solidarnosti s ugroenim pacijentima. Predsjednik Bush mora znati da se nae stoljee ne moe izgraditi s pomou ultimatuma i ratovanja. Svi trebamo pamtiti i initi dobro, pomagati ljudima u nevolji.

Ne smijemo naputati one koji nas najvie trebaju. Autor je lijenik, lan Nacionalnog vijea i bioetikog savjeta Hrvatske, poasni savjetnik Medacta u praenju zdravlja u Iraku za vrijeme i poslije nastupajueg rata.

http://ns1.vjesnik.com/html/2003/03/26/ClanakTx.asp?r=sta&c=3

Zastupnici Hrvatskoga sabora, budite snaga Hrvatske i ponudite hrvatsku pomo svijetu
Vjesnik, 26. 3. 2003. Svaki saborski zastupnik pojedinano, u sklopu svoje stranke i Hrvatskoga sabora u cjelini treba sudjelovati u ocjeni i izgradnji hrvatske politike. elio bih da saborski zastupnici svojim raspravama pridonesu ugledu Hrvatske i pomognu zaustavljanju rata i zaustavljanju stradanja. Zastupnici Hrvatskoga sabora, nemojte se baviti meusobnim optubama, nego budite snaga Hrvatske i ponudite hrvatsku pomo svijetu. Uinite da kao graani budemo ponosni na Sabor koji e hrvatsko stradanje, iskustvo i znanje pretvoriti u dobro za ljude koji danas stradaju u Iraku Humanitarnim pitanjima u ratu bavio sam se kao zastupnik (u Saboru, Vijeu Europe i Interparlamentarnoj uniji), kao veleposlanik i kao savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske. Djelovao sam u praksi, struci i politici, neposredno na ratnom podruju, istraivanjima i u radu vodeih meunarodnih organizacija. Na temelju steenog iskustva i znanja elim saborskim zastupnicima iznijeti nekoliko prijedloga u povodu rata u Iraku i u povodu toga sazvane rasprave u Saboru. To e biti prva rasprava u Saboru o ratu u drugoj dravi. Rije je o doista vanom svjetskom dogaaju i cjelokupna Hrvatska javnost eli da Sabor to kvalitetnije ocijeni i donese vane odluke na ovom podruju. Da bi se to ostvarilo treba: ocijeniti dogaaje u svijetu i Iraku i pretvoriti ih u jasnu informaciju graanima; dobiti od Vlade informaciju i ocijeniti dosadanje djelovanje Hrvatske; usmjeriti budue djelovanje s ciljem ostvarivanja i zatite hrvatskih interesa, to potpunijeg informiranja graana, i doprinosa miru i sigurnosti u svijetu Rat u Iraku prijelomna je toka danas i za dugo u budunost. Tim ratom Hungtingtonova predvianja sukoba civilizacija postaju ratna stvarnost i najvea opasnost u budunosti. Zbog toga je obveza svakog ovjeka, a posebno zastupnika parlamenata i drava da prepoznaju tu opasnost i da joj se suprotstave na svaki mogui nain. Pri stvaranju drave i tijekom Domovinskog rata stvoreno je pet kljunih postavki hrvatske politike. Prvo, temeljni je cilj hrvatske politike mir i sigurnost. Zaustavljanje rata i agresije preduvjet je jaanja i ostvarivanja sigurnosti. Drugo, terorizam je opasnost i za pojedince i za dravu. Hrvatska je bolno iskusila terorizam i bila je meu prvim dravama koje su upozorile na terorizam, kao vodei svjetski problem.

Odrali smo javne skupove protiv terorizma jo 1991. godine i upozorili meunarodnu javnost ukljuivi i najvie predstavnike Sjedinjenih Drava. Tree, treba osigurati kako punu sigurnost svih graana na cijelom teritoriju Hrvatske, tako i potpuno onemoguiti bilo kakvo planiranje terorizma na teritoriju Hrvatske. Hrvatska treba biti trajno sigurna od svakog oblika terorizma. etvrto, Hrvatska treba sudjelovati i pomoi zatititi bolnice, ratne zarobljenike, prognanike, opkoljene gradove i uope svaki oblik humanitarnog djelovanja, za vrijeme stradanja i obnove svih bez razlike, bilo gdje na svijetu. Hrvatsko iskustvo i znanje na tom podruju svrstava je meu vodee zemlje svijeta i obvezuje je na sudjelovanje u izgradnji svjetske politike i njenu provoenju. Peto, Hrvatska treba sudjelovati u zatiti i odravanju mira u sklopu Ujedinjenih naroda. Na temelju tih naela treba izgraditi i ostvariti hrvatsku politiku i u povodu rata u Iraku. Kao dio toga na podruju zatite zdravlja, ljudskih prava i humanitarnog rada predlaem deset mjera. Zatiti bolnice. U svim bolnicama osigurati meunarodne promatrae, koji e biti trajno prisutni dok traju sukobi. Nakon zavretka rata sastaviti posebno izvjee o zatiti bolnica. Zatititi zarobljenike. Meunarodni Crveni kri treba osigurati stalno prisutne promatrae u svim zarobljenikim logorima. Ukljuiti Hrvatsku u meunarodno planiranje i pruanje humanitarne pomoi. Pripremati i planirati sudjelovanje Hrvatske u obnovi Iraka nakon zavretka rata. Za buduu ocjenu ovog rata, ali i smanjivanje opasnosti buduih sukoba, kljuno je istinito ocijeniti prisustvo zabranjenog oruja u Iraku. To moe doista provesti samo od svih prihvaena nezavisna komisija. Takvu bi komisiju trebalo imenovati Vijee sigurnosti ili meunarodni sud sastavljen od dobitnika Nobelove nagrade za mir, medicinu i kemiju. Suenje samo pred svjetskim sudom za ratne zloine. Ne smije se formirati specijalni sud prema elji pobjednika. Na osnovi tih dogaaja i zbog budunosti treba bitno unaprijediti i ojaati djelotvornost Ujedinjenih naroda, u to se Hrvatska treba u punoj mjeri ukljuiti. Formiranje stalnih humanitarnih tijela u Hrvatskoj. Danas Hrvatska nema humanitarno tijelo niti u Saboru niti u Ministarstvu vanjskih poslova, niti u Uredu predsjednika. Zbog toga se i nije moglo sazvati i povezati sve organizacije i pojedince s toga podruja da razmotre stanje, predloe odluke i djeluju. To bi tijelo znatno unaprijedilo informiranost Sabora i uinilo njegove odluke djelotvornijima. Trajno i otvoreno treba suraivati s Papom i Crkvom u zauzimanju za mir. U stvaranju i odbrani Hrvatske Papa i Crkva su odigrali nezaboravnu ulogu. Oni se i danas neumorno zauzimaju za mir, snoljivost i pomo ljudima. I na kraju, Hrvatska treba ostvarivati svoje meunarodno djelovanje u sklopu UN-a. Tako dugo dok Hrvatska nije lanica Europske unije ili vojnih organizacija, njeno cjelokupno djelovanje

treba biti iskljuivo u sklopu Ujedinjenih naroda. Unato svim slabostima, UN je i dalje najpouzdanije jamstvo mira i snoljivosti u svijetu. Djelovanje UN-a, treba unaprijediti, ali se ne moe zamijeniti. Svaki saborski zastupnik pojedinano, u sklopu svoje stranke i Hrvatskoga sabora u cjelini treba sudjelovati u ocjeni i izgradnji hrvatske politike. elio bih da saborski zastupnici svojim raspravama pridonesu ugledu Hrvatske i pomognu zaustavljanju rata i zaustavljanju stradanja. Zastupnici Hrvatskoga sabora, nemojte se baviti meusobnim optubama, nego budite snaga Hrvatske i ponudite hrvatsku pomo svijetu. Uinite da kao graani budemo ponosni na Sabor koji e hrvatsko stradanje, iskustvo i znanje pretvoriti u dobro za ljude koji danas stradaju u Iraku. Slobodan Lang Autor je lijenik, lan Nacionalnoga zdravstvenog vijea, meunarodni je savjetnik Medacta u povodu rata u Iraku.

http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/04/12/05A5.PDF http://www.vjesnik.hr/html/2003/04/12/Clanak.asp?r=tem&c=5

V J E S N I K Subota, 12. travnja 2003.

Ja sam dragovoljac i javljam se


Armenac iz Kanade Vatche Arslanian imao je 48 godina kad je ubijen u Bagdadu nosei vodu pacijentima u bolnicu / Sve dimenzije ljudskog stradanja osjetili smo i mi, nai pacijenti, prognanici, izbjeglice, zarobljeni... Zato utimo? Neka se Hrvatska prikljui, pojedinano, svojim udrugama i kao drava. Tako smo je i stvarali - nema suvinih!
PIE: SLOBODAN LANG Vatche Arslanian, Armenac iz Kanade, ubijen je ovog tjedna u Bagdadu, dok je vozio auto s oznakama Crvenoga kria. Na humanitarni rad potaknule su ga izbjeglice s Kosova, koji su doli u Oromocto 1999., gdje je tada bio dogradonaelnik. Prikljuio se Crvenom kriu 2000. Od srpnja 2001. vodio je opskrbljivanje pitkom vodom za sedam glavnih bolnica u Bagdadu. Dnevno su dijelili po 22.000 vreica pitke vode. Da je otiao, mnogo ljudi bi stradalo. Ostao je - rodio se u Armeniji, doao u Kanadu, humanitarno aktivirao pomaui izbjeglicama s Kosova, stigao u Irak. Vatche Arslanian imao je 48 godina kad je ubijen nosei vodu pacijentima u bolnicu. Ostavio je poruku Najvee zadovoljstvo je pomagati ljudima. To je ono to pokree srce. Na SARS je prvi upozorio svijet dr. Carlo Urbani. Podlegao je toj bolesti ovih dana u Vijetnamu. Bio je na susjed iz Italije i volio je puni ivot, radost onako kako Talijani doista znaju. I on je ostavio poruku: Dananji problemi svijeta su i moji i njihovo rjeavanje je moj svakodnevni izazov. Tako u odgojiti i svoju djecu, nadajui se da e postati svjesni irih horizonata oko sebe i da e rasti slijedei snove koji se mogu initi i neostvarivim. Rat u Iraku je predstavio ratovanje u 21. stoljeu - brzo, mono, precizno, odluno, tehnoloki nadmono, vojno neravnopravno. Udio precizno navoenog oruja porastao je od devet posto 1991. na 68 posto 2003. Maral Brian K. Burridge, zapovjednik britanskih snaga, ocijenio je tu trotjednu vojnu akciju kao neto to e vojni povjesniari i analitiari detaljno studirati dugo vremena. Osnovno obiljeje je to bre osvojiti sredita vlasti. U dosadanjem ratovanju ubijena su 102 Amerikanca, 11 je nestalih i sedam zarobljenih. Ubijeno je i 30 britanskih vojnika. To je tri puta manje nego za Prvoga zaljevskog rata 1991. Ni jedan se iraki tenk ili avion nije suprotstavio amerikima, a bombardiranje je bilo razmjerno kratkotrajno i precizno. Ni jedan grad nije razoren poput Dresdena, Berlina ili Hiroime. Broj ubijenih Iraana vjerojatno neemo nikada tono znati. U Basri procjenjuju vozai ambulanti da su vozili 1000 do 2000 leeva. Procjenjuje se da je ubijen velik broj irakih vojnika, 2000 do

3000 samo u Bagdadu kad su oklopna vozila prola kroz grad. Meunarodne organizacije su protestirale zbog amerikog koritenja zabranjenog oruja. U pokuaju izravnog brojenja ubijenih civila do sada je utvreno 961 do 1139. Meunarodne humanitarne organizacije, potaknute u velikoj mjeri ratovima u naim krajevima, doekale su ove sukobe bolje pripremljene, kako u procjeni stanja u Iraku, tako i osiguranjem temeljnih rezervi i ljudi. Vrlo znaajnu ulogu u tome igra Meunarodni komitet Crvenoga kria, sve organizacije Ujedinjenih naroda i brojne druge. Posljednjih dana one posebno upozoravaju ne teko stanje u bolnicama. Irake bolnice su doekale rat bez temeljne opreme (92 posto), praktino bez kirurke njege, potpuno ogranienog rada laboratorija i u nedostatku osnovnih lijekova - nepripremljene za zbrinjavanje civilnih rtava u toku ratovanja. Nakon rata 1991. i kroz deset godina sankcija Irak je doivio humanitarnu i javno zdravstvenu katastrofu. Dr. Richard Garfield procjenjuje da je 20-40 puta vie ljudi izgubilo ivot zbog sankcija nego u ratu. Svijet i rat u 21. stoljeu su drugaiji nego prije. Probleme neemo rijeiti samovoljnim vojnim trijumfom. Teror jest opasnost i treba ga uspjeno sprjeavati, ali se to nee provesti jaanjem moi i preciznosti oruja, a potiskivanjem Ujedinjenih naroda. Treba izraditi djelotvorni meunarodni program sprjeavanja terorizma. Treba podrati i jaati Svjetski kazneni sud. Treba jaati i uiniti djelotvornijim humanitarne organizacije. Treba znatno vie podrati svjetske programe zdravlja, zatite okoline i razvoja. Sve dimenzije ljudskog stradanja osjetili smo i mi, nai pacijenti, prognanici, izbjeglice, zarobljeni...Zato utimo? Neka se Hrvatska prikljui, pojedinano, svojim udrugama i kao drava. Tako smo je i stvarali - nema suvinih! Ja sam dragovoljac i javljam se.

http://www.vjesnik.hr/html/2003/05/02/Clanak.asp?r=sta&c=2 http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/05/02/12A12.PDF

12

V J E S N I K Petak, 2. svibnja 2003.

Zatita prava pacijenata, posljednja bitka generala Bobetka


General je donio odluku da ostaje u svom domu i da odbija prihvatiti optunicu. Bila je to zapravo naredba: Ne smije se progoniti pacijente. Tako je povijest htjela da ovjek koji je kao mlad sudjelovao u borbi protiv faizma i za ranjenike, a kao stariji ovjek i general branio vlastiti narod u obrambenom ratu u kojem je ubijanje pacijenata bilo dio agresije, doeka kraj ivota optuen, uz spremnost da mu se sudi poto-poto makar i bolesnom. On je rekao: Ne! Ne smije se i neete suditi pacijentima, bolesnicima / Hrvatski premijer je pokazao hrabrost da jasno kae kako meunarodni sud nema razraene propise za takve sluajeve i da preuzme osobnu odgovornost, dajui do daljnjega prednost pravu pacijenta
Kao branitelj odajem poast generalu Bobetku. Mnogi e se osvrnuti vojno i politiki na njegov ivot i rad. Kao lijenik, smatram se obveznim osvrnuti se na kraj njegova ivota sa stajalita medicinske etike i omoguiti javnosti da bude informirana i tako moe bolje suditi o toj zadnjoj generalovoj bitci i pobjedi. Pred kraj 2002. tuiteljica suda u Haagu odluila se podii tubu protiv generala Bobetka i traiti njegovo izruenje. Taj je zahtjev zatekao ve vrlo staroga generala u teku stanju, a morao je odluiti to je ispravno initi. Da bi stanje bilo i gore, postojala je prijetnja da e u sluaju odlaska u bolnicu biti zapravo i izruen Haagu. U takvim je uvjetima general donio odluku da ostaje u svom domu i da odbija prihvatiti optunicu. Bila je to zapravo naredba: Ne smije se progoniti pacijente. Tako je povijest htjela da ovjek koji je kao mlad sudjelovao u borbi protiv faizma i za ranjenike, a kao stariji ovjek i general branio vlastiti narod u obrambenom ratu u kojem je ubijanje pacijenata bilo dio agresije, doeka kraj ivota optuen, uz spremnost da mu se sudi poto-poto makar i bolesnom. On je rekao: Ne! Ne smije se i neete suditi pacijentima, bolesnicima. Na njegovu odluku i naredbu odbrane doma i pacijenta, prvi su se odazvali branitelji koji su ga branili od svakoga. Oni o toj obrani uope nisu htjeli raspravljati. Imali su pravo i ja im zahvaljujem. Iskreno govorei, ne znam to bi se dogodilo bez njih i nisu li upravo oni obranili, ako ne pravo onda sigurno pravednost. Skupina uglednih lijenika na elu s doktorom Bergovcem odmah je zapoela brigu o pacijentu u njegovu domu, a ministar zdravstva je odobrio svu potrebnu opremu, stalnu njegu i sve

to je bilo medicinski potrebno i mogue. Kao lan Bioetikog savjeta Hrvatske odmah sam posjetio generala, a potom informirao Savjet i traio da se briga o generalu tretira kao vano etiko pitanje. U tom trenutku poela se odvijati i agresija na pacijenta i brigu o njemu. U medijima je bilo vie neprihvatljivih komentara koji su eljeli da se status pacijenta proglasi sporednim ili lanim, a najvanijim su smatrali provesti izruenje i suenje. Pritom su napadali i lijenike, praktino navodei da je stavljanje brige o pacijentu iznad svega zapravo krenje medicinske etike. Takoer su i lojalnost i dostojanstvo branitelja proglaavali sprjeavanjem, a ne upravo omoguavanjem pravde. Poznati odvjetnik je otvoreno iskazivao svoje nezadovoljstvo uspjenom obranom generala, optuenika i pacijenta koju su provodili branitelji i lijenici zajedno. Uz dosta nezadovoljstva taj je odvjetnik to naveo kao razlog ulaska u politiku stranku i poetka aktivnim bavljenjem politikom. Kakvom politikom? Progona pacijenata? Mogu mu obeati: Neete proi zbog svega to je ljudsko. Na znaajnom skupu o ljudskim pravima u Hrvatskom narodnom kazalitu napadnut je ministar zdravstva zbog prekomjerna troenja na medicinsku brigu o generalu! Tuitelji iz Haaga, i jo neki drugi sudionici meunarodne politike, opet su se javljali optubama, krivicama i ucjenama Hrvatske. Bijeda tih optubi je toliko teka, da je potrebno mnogo napora da se na njih ostane suzdran i promiljeno odluuje. Dio je povijesne obveze iz stvaranja hrvatske drave (a i prije) da se obradi i prikae sve te ocjene, pritiske i ucjene. U tom trenutku hrvatski premijer je pokazao hrabrost da jasno kae kako meunarodni sud nema razraene propise za takve sluajeve i da preuzme osobnu odgovornost, dajui do daljnjega prednost pravu pacijenta. Za takvu je odluku bio izvrgnut napadima i zamjerio se monim ljudima, a sam nije dobio nita osim vlastitog dostojanstva i priznanja ljudi kao koji misle kao ja, i koji su u takvim situacijama spremni rei hvala bez obzira na ma kakve druge politike razlike. Redoviti je sud imenovao nezavisnu skupinu lijenika da ispita opravdanost odluke i rada doktora Bergovca i suradnika. Oni su podrali njegov rad, a Sud je prihvatio njihovu ocjenu. Tuiteljstvo suda u Haagu jo je pokuavalo osporiti sada ve potvrene medicinske i sudske nalaze, ali je na kraju i ono moralo prihvatiti stavove hrvatskih lijenika i suda. General je postao samo pacijent, otiao je na lijeenje u Novu bolnicu, za Uskrs doao kui, a brzo potom ponovno, zadnji put, ostao i umro. Hvala generalu Bobetku za pobjedu protiv faizma, u obrani Hrvatske, i napokon u njegovoj posljednjoj bitci, u zatiti prava pacijenta. Autor je lijenik, istraiva i nastavnik javnog zdravstva, lan je Bioetikog savjeta Hrvatske i Nacionalnoga vijea za zdravstvo, pomonik ravnatelja HZZO-a.

http://www.vjesnik.hr/html/2003/05/11/Clanak.asp?r=pis&c=2

12

V J E S N I K Nedelja, 11. svibnja 2003.

Svi smo mi MMPI - 2 u Lijepoj naoj donjoj


Hrvatska donja, kao i Mrdua Donja, zemlja je u kojoj vrijeme ne lijei rane, nego, kao to stari, kiom isprani grafit kae, "razboljuje sva ozdravljenja". Otkako sam ga prvi put proitao, vjerujem da ga je napisao hrvatski branitelj. Tko su zapravo hrvatski branitelji? Prije i se inilo da znam. Danas vie ne znam. (...) Da ih ponovno prepoznam pomogla mi je znanost MMPI kolektivni psihotest na nain Hrvatske donje. Eto, tako rezignirano zapoinje svoj lanak, naslovljen: Dajte vremenu da lijei rane kada ve vi to ne elite, lucidni suradnik u Stajalitima (Vjesnik, 2. svibnja 2003.) dipl. ing. Igor Ratkovi. Dalje u tekstu autor nam donosi priu iz 1976. god. (pisanu u treem licu jednine, ali najvjerojatnije autobiografsku), u kojoj komplicirani akademac, student na tadanjoj vojnoj akademiji JNA po presudi vojnog lijenikog konzilija mora obaviti, u jednoj od ondanjih zagrebakih vojnih bolnica, psiholoki pregled baziran na danas uvenom MMPI testu (zapravo radi se o MMPI - 2 psihotestu, iji je slubeni vojni naziv onda i sada Minnesota multifazini inventar linosti, iji su autori S. R. Hathaway i J. C. Mac Kimway - op. G. P.). Nesueni oficirski enfant terrible u tijeku ispunjavanja tog testa odluio je preletjeti iznad kukavijeg MMPI gnijezda to mu ga je dareljivo ponudila znanost i ispuniti test ne lairajui. Umjesto za ludnicu odluio se za ludilo ivota. Jer, dijagnostiki je opisno kvalificiran i klasificiran (samo) kao: emocionalno nezreo. Pria 2. Kako bi se branitelji ponovno prepoznali (i prepoznavali) moe nam pomoi ne samo taj kolektivni psihotest, kako kae Igor Ratkovi, na nain Hrvatske donje, nego i zavrni birokratski (administrativni) postupak u jednoj naoj duevnoj bolnici. Naime, zagrebaki etrdesetogodinji branitelj i poznanik dolje potpisanog, zbog pokuaja samoubojstva trovanjem tabletama i alkoholom skonao je u oujku o.g. na urgentnom psihijatrijskom odjelu. U otpusnom pismu u opisu psihikog statusa branitelja izmeu ostaloga se navodi: Prema pokuaju suicida distanciran. Doima se kao emocionalno nestabilna linost... Iz samog otpusnog pisma nije razvidno radi li se moda i o esto osporavanom PTSP-iju (Posttraumatski stresni poremeaj). Pacijent nakon uspjenog hospitalnog tretmana, treba rei, ima samo sve hvale prema tamonjim

psihijatrijskim lijenicima i ostalom medicinskom osoblju, meutim, ogorilo i zaprepastilo ga je kada je uz otpusno pismo primio i specifikaciju trokova bolnikog lijeenja. Iznad svega kooperi se nevjerojatna ifra djelatnosti - ifra i naziv: hotelski troak - ukupno hotelski troak: 841,62 kn. Hotelski smjetaj u bolnikoj sobi s osamnaest drugih pacijenata s pogledom u bolju budunost kroz kristalne reetke. Zar je tom potreban jo neki emocionalno nezreli i nestabilni komentar! Neki dan, ugledni lan HAZU u tekstu objavljenom u Vjesniku proglasio nas je isto tako nezrelima, tonije govorio je o naoj graanskoj nezrelosti. O zatiti prava pacijenata kroz prizmu i branitelja i lijenika pisao je u lanku pod naslovom Zatita prava pacijenta, posljednja bitka generala Bobetka i dr. med. Slobodan Lang u Vjesnikovoj rubrici Stajalita od 2. svibnja.) Lijepo to kae i zakljuuje Igor Ratkovi: Da bi se sudilo (o) ovjeku kad ve nisi Bog, treba pokuati barem biti ovjek. A on ne mora nuno biti znanstvenik. Danas, gotovo da je sigurno, on nikako ne bi smio biti znanstvenik. Dokazuje to izvoenje MMPI testa u Hrvatskoj donjoj. Psiholozi, dajte vremenu da ono lijei rane kad ve to vi ne elite, ili vam ne polazi za rukom. Pridodati je jo tom Raktovievu promiljanju kako bi birokrati i pseudoekonomisti u zdravstvu, te trgovci snovima svih fela i boja morali i trebali ostati im (po)dalje od pacijenata i pacijenata branitelja. Je, uistinu se moramo jo jedanput zapitati: Tko su zapravo hrvatski branitelji? Frenijatrijska kasta suicidalnih pacijenata (i to kau lanih) s hotelskim osamnaestero krevetnim apartmanima (koji dakako nisu lani)?! Jer, svi smo mi emocionalno i nezrele i nestabilne osobe. Svi smo mi (jo uvijek, mali) zeleni. Svi smo mi MMPI - 2 u Lijepoj naoj donjoj. Nekad intelektualac, a nezreo. Danas hrvatski branitelj, a nestabilno distancirani samoubojica (na optuenikoj klupi). Hotelski zrak uraunat, dakako.
GINO GENC dr. med, Zagreb

http://www.vjesnik.hr/html/2003/09/10/Clanak.asp?r=sta&c=3 http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/09/10/12A12.PDF 14 VJESNIK * Srijeda, 10 rujna 2003.

STAJALITA

ivimo u vlastitoj dravi, ali u neuspjenu drutvu


Upravo je danas vie nego ikad vrijeme da se Hrvatska jasno opredijeli za stvaranje uspjenoga i plemenitog drutva. Naalost, dananju Hrvatsku ne pokreu ni uspjenost niti plemenitost. Dananja je Hrvatska puna sukoba, korupcije, nedovoljnog samopotovanja, razoaranja, depresije. Vladajua koalicija jest zapoela tranziciju, ali je istodobno nametnula i raspoloenje sveukupne nemoi i ponienja / Uloga novih izbora nije nekritiko napadanje Raanove koalicije, niti blaenje Sanaderova HDZ-a. Potrebni su vizija, nada i jasan program razvoja - potrebno je povezivanje i pokretanje cijele Hrvatske. Samo u takvoj politici vrijedi sudjelovati. Zbog toga je neprihvatljiva koalicija loe matematike, koja dijeli i uzima, umjesto da povezuje i daje
SLOBODAN LANG

ivimo u vrlo znaajnom vremenu za Hrvatsku, hrvatski narod i sve graane Hrvatske. Hrvatska je postala samostalna i meunarodno priznata drava, prola kroz bolan rat, promijenila politiki sustav, postala lanicom UN-a, gradi demokraciju, ima tekoe s izgradnjom pravne drave i pokretanjem gospodarskog razvoja, ima teke demografske probleme, zdravstveno stanje ne zadovoljava, zatita okoline je nedovoljna, ukljuuje se u Europu... Hrvatskoj je nuna nova vizija: njeno osmiljavanje trai dogovore, planiranje, istraivanje, rasprave, a provoenje rad i razvoj oslonjen prije svega na znanje i ljude kao resurs. Na alost, danas u Hrvatskoj nema nijednog asopisa gdje je mogue itati i pisati o razvoju. U vremenu kljunom za ovu zemlju i njene ljude znatno je oteano djelotvorno koritenje najvrjednijega - miljenja i znanja. Ove dvije Vjesnikove stranice vrijedna su iznimka, premda uope ne znamo koriste li se ikako ta razmiljanja ... Nemamo analize pisanja i rezultata, a nema ni informacija o koritenju iznesenih prijedloga. Rijeju, potaknut znaenjem trenutka i veliinom problema elio bih iznijeti nekolika razmiljanja i stavova o politikim kretanjima i izborima pred kojima smo. Ideja o hrvatskoj dravi uvijek se temeljila na uvjerenju da ona istodobno moe biti i uspjena i plemenita. Upravo zbog takvog stava ta se ideja odrala u povijesti, bez obzira na tolika tragina stradanja i neprihvatljiva rjeenja.

Upravo je danas vie nego ikad vrijeme da se Hrvatska jasno opredijeli za stvaranje uspjenoga i plemenitog drutva. Naalost, dananju Hrvatsku ne pokreu ni uspjenost niti plemenitost. Dananja je Hrvatska puna sukoba, korupcije, nedovoljnog samopotovanja, razoaranja, depresije. Vladajua koalicija jest zapoela tranziciju, ali je istodobno nametnula i raspoloenje sveukupne nemoi i ponienja. Oporba praktino ne postoji, odnosno ne obavlja temeljnu obvezu konkurencije postojeoj vladi, pokazujui da je bolja politika mogua. Danas ivimo u vlastitoj dravi, ali u neuspjenu drutvu. Dananja Hrvatska odustaje od ideala i vjere. Jesmo li mi posljednja generacija koja smatra da je idealizam vrijedan ivotnog opredjeljenja i djelovanja? Vremena za promjene jo ima, ali ne mnogo. Potrebna je nova vizija uspjene i plemenite Hrvatske, sposobno politiko vodstvo i volja svih da je ostvarimo. Jasno bi trebalo rei da vie nije ugroeno samo postojanje Hrvatske, ali da su uspjenost i plemenitost u hrvatskom drutvu i te kako ugroene. Takvo stanje obvezuje. Odgovornost, pravo i obavezu sudjelovanja u toj raspravi ima i hrvatska dijaspora. Kada se nita ne bi moglo uiniti, ni ja se ne bih ovdje javljao i ne bih javno djelovao. Ali vjerujem da moe biti drukije i da sam obvezan ne samo osobno djelovati nego i to glasnije iskazati moralnu odgovornost sviju. Iluzije, sebinost, nesnoljivost, depresije i razoaranja ne vode nikamo. Vrijeme je sudbonosnih odluka i jasnih opredjeljenja. To vie nije vrijeme ustaa ili partizana, ljevice ili desnice, HDZ-a ili SDP-a... Danas se valja opredjeljivati izmeu pravednoga i nepravednoga, pravoga i pogrenoga, prihvatljivoga i neprihvatljivoga. Danas odluujemo hoemo li osobno, svojim radom, suradnjom, vjerom, djecom... sudjelovati u ostvarivanju Hrvatske nadanja i pritom suraivati sa svima bez obzira na razlike politikih stavova, vjera, nacionalnosti... Dananja Hrvatska trai ja koji ne odbacuje mi i mi koji ne ukida ja. Da bismo donijeli takve odluke, moramo izgraditi potrebnu politiku i izabrati ljude sposobne za njeno ostvarivanje. Odluku o tome moramo donijeti izlazei na demokratske izbore. Kvalitetna politika, uspjeno vodstvo i demokratsko sudjelovanje prijeko su nam potrebni. A do toga ne moemo ako politiku i politiare smatramo pokvarenima a u demokraciji ne sudjelujemo. Ako odbacimo politiku, politiare i vlastito sudjelovanje, tada nee biti ni uspjene ni plemenite Hrvatske i tada e san zavriti u mori. Ja sam politiar koji vjeruje da mu je obveza sluiti i davati, a ne gospodariti i uzimati, te ne mogu prihvatiti nametanje stava o pokvarenosti i nepotenju svih politiara. Volim cijelu Hrvatsku i sve njene ljude, poznajem sve njene dijelove, dijelio sam, najdoslovnije, i stradanja i uspjehe ljudi svih vjera, nacionalnosti, dobi, zdravstvenog stanja, regija, socijalnog statusa... Spreman sam i smatram se sposobnim koristiti svoje znanje da u Hrvatskoj pridonesem zdravlju, zatiti okoline, rjeavanju demografske krize, podizanju dostojanstva Domovinskog rata, te da se

meunarodno zauzmem da hrvatsko iskustvo koristimo u pomaganju drugima koji su u nevolji. Za te se je ciljeve vrijedno zauzimati i izvan politike, kroz samu profesiju. Pa i bez obzira na rezultate. Ali ako ti ciljevi budu ire prihvaeni i podrani, bit e ih mogue uspjenije i ostvarivati. Zbog toga sam aktivan u politici i povezan sa svim ljudima koji tim ciljevima na bilo koji nain mogu konkretno pridonijeti. Uloga novih izbora nije nekritiko napadanje Raanove koalicije, niti blaenje Sanaderova HDZ-a. Potrebni su vizija, nada i jasan program razvoja - potrebno je povezivanje i pokretanje cijele Hrvatske. Samo u takvoj politici vrijedi sudjelovati. Zbog toga je neprihvatljiva koalicija loe matematike, koja dijeli i uzima, umjesto da povezuje i daje. Hrvatsku moe voditi samo koalicija, ali ona se mora temeljiti na jasnom programu, sposobnim i potenim politiarima koje e narod prihvatiti. To je uvjet i irokog odziva graana na izbore i njihova aktivnog ukljuivanja u ostvarenje Hrvatske - lijepe zemlje dobrih ljudi. Autor je potpredsjednik Demokratskoga centra.

Slobodna Dalmacija: 27. 10. 2003. http://www.hsp1861.hr/vijesti4/031027dc.htm

to nam je otkrio A. Markovi


Duko IZMI MAROVI Posljednji jaki jugoslavenski ovjek - Ante Markovi - u haakoj je sudnici, po vlastitim rijeima, nakon 12 godina prvi put iznio svoja stajalita o glavnim dogaajima i akterima krvavog raspada SFRJ. Tvrdi da je ve od proljea 1991. znao za plan o bratskoj podjeli Bosne, a da je jo za vrijeme razaranja Dubrovnika i ubijanja Vukovara shvatio da ih Tuman namjerno rtvuje zbog viih dravnih interesa... To bi svjedoenje, s obzirom na tadanju njegovu poziciju, Haag trebao smatrati vie nego vjerodostojnim. A i naa e javnost lake povjerovati osobi koja je sve - samo ne brbljava. On ni BBC-ju nije htio dati izjavu za seriju o skonavanju Jugoslavije. BBC se pokuao izvaditi - kao, Markovi nije bio vaan akter?!? Moda im je to kretensko objanjenje podvalio sam Markovi, ali u Hrvatskoj ono proi ne moe. Nije li on bio i predsjednik jugoslavenske Vlade, i osoba od povjerenja velikih sila, i - po relevantnim istraivanjima - pojedinano najjae ime u doslovno svim jugoslavenskim republikama? I u Hrvatskoj i u Sloveniji? Nije li se u pouzdanim krugovima ukalo da ga je Tuman dugo htio vidjeti na elu hrvatske Vlade? Zbog ega je 12 godina utio i zato se odluio progovoriti? Niti znam, niti elim nagaati. No tri su stvari izvan svake sumnje. Prvo, bolje da je progovorio, pa makar i sada. Drugo, svaki bi pokuaj predizborne upotrebe njegova iskaza bio vrlo neprihvatljiv. Tree, kakve god da su se igre tada igrale, u svima je njima sudjelovao i sam. to je izigran, ne amnestira ga od odgovornosti. Ni pred rtvama ondanjih politika ni pred dananjom javnou. Da je progovorio '91, posvjedoio bi - kae Slobodan Lang - da ba onda, kada padne jedan sustav moi, moramo pokazati da nije pao sustav ovjenosti... Sada nam je otkrio ono to ve znamo: da elita ima pravo pobjei.

http://www.vjesnik.hr/html/2003/12/09/Clanak.asp?r=unu&c=11 http://www.vjesnik.hr/pdf/2003/12/09/02A2.PDF 2 VJESNIK * Utorak, 9 prosinac 2003.

Deset godina Bijelog puta


ZAGREB, 8. prosinca U organizaciji Kluba zastupnika DC-a, u ponedjeljak je u Hrvatskom saboru obiljeena deseta obljetnica humanitarne akcije Bijeli put kojom je u jeku hrvatsko-bonjakih sukoba u srednju Bosnu dopremljena vea koliina hrane i lijekova. Koordinator akcije, potpredsjednik DC-a Slobodan Lang istaknuo je njezin velik doprinos prekidu ratnih sukoba i opstanku Hrvata u srednjoj Bosni. Javnost i politiare u Hrvatskoj i BiH pozvao je da govore i o dobru koje je uinjeno na ovim prostorima, a ne jedino o zlu. "Bijeli put" bila je prva zajednika humanitarna akcija Katolike crkve i islamske zajednice u Europi. BiH je toka nade, a ne beznaa i ivi dokaz da je mogue initi mir i dobro. Uspjeli smo vratiti mir i ljude u svoje domove te spasiti veinu ljudi iz logora, a u sukobima Hrvata i Bonjaka nije se dogodila Srebrenica, rekao je Lang. Predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija evko Omerbai ustvrdio je da humanitarne akcije za vrijeme rata svjedoe o ljubavi prema domovini i dobru na kojemu treba graditi bolju budunost te je pozvao Hrvatsku da i dalje nastavi pomagati Bosni i Hercegovini. Sudionici skupa predloili su da Hrvatski sabor na dnevni red uvrsti temu o poloaju Hrvata u srednjoj Bosni, a predsjednik Republike Stjepan Mesi pozvan je u posjet srednjoj Bosni te da sveano otvori bolnicu u Novoj Biloj. Bolnica je izgraena pod pokroviteljstvom pokojnog predsjednika Franje Tumana i iako ve djeluje, dosad nije bila sveano otvorena. U posjet srednjoj Bosni pozvani su i saborski zastupnici kako bi se upoznali s poloajem i ivotom tamonjih Hrvata. Predloena je gradnja gostinske kue uz bolnicu koja bi omoguila stalni ljudski most izmeu Hrvatske i srednje Bosne.

http://www.vjesnik.com/html/2003/12/21/Clanak.asp?r=unu&c=3 21. prosinca 2003

U vlast ulazimo kao opcija vrstog centra

Stranka e nastojati privui pozornost potenih, vrijednih i domoljubnih graana. Odmah emo u Saboru predloiti promjenu izbornog zakona, zauzet emo se da pravosue bude odvojeno od politikih utjecaja te da dravna uprava bude uinkovitija, rekla je kareObolt
ZAGREB, 20. prosinca Demokratski centar ostat e samostalna stranka, bez obzira na spekulacije da bi neki ljudi mogli prijei u druge stranke. Unato nezadovoljavajuem izbornom rezultatu, dali smo svoj prinos promjeni vlasti i u novu vlast ulazimo kao politika opcija jasnog i vrstog centra, rekla je Vesna kare-Obolt nakon to je u subotu na izvanrednoj stranakoj Konvenciji jednoglasno izabrana za DC-ovu predsjednicu. Konvencija je sazvana nakon to je DC na proteklim parlamentarnim izborima osvojio samo jednog saborskog zastupnika, a Mate Grani podnio ostavku na predsjedniku dunost. Iako je izborni rezultat lo, ne moemo biti nezadovoljni jer stranka postoji tek tri i pol godine, istaknula je nova predsjednica. Ujedno je napomenula da DC, u usporedbi s nekim drugim strankama, moda izgleda kao David prema Golijatu. To je varka, jer DC je mali, ali neki su se golijati pokazali kao tigrovi od papira, dodala je. Istaknula je da e stranka nastojati privui pozornost potenih, vrijednih i domoljubnih graana. Odmah emo u Saboru predloiti promjenu izbornog zakona, zauzet emo se da pravosue bude odvojeno od politikih utjecaja te da dravna uprava bude uinkovitija, poruila je Vesna kare-Obolt. Osim predsjednice, DC-ovci su izabrali i ostale lanove vodstva, koji e stranku voditi do redovite Konvencije u travnju 2005. U timu koji je predloila Vesna kare-Obolt, dva su stranaka potpredsjednika: Joko Mori koji e biti zaduen za unutarnju politiku te urica Miin koji e se baviti gospodarskim pitanjima. Izabrano je i stranako predsjednitvo u sastavu Miroslav imi, Slavko eri, Marina Ivanievi i Drago Pleko, te predsjednik Glavnog odbora Slobodan Lang. Svi predloeni kandidati izabrani su veinom glasova, iako je bilo prigovora izaslanika Konvencije na nain biranja. Naime, o imenima se nije glasovalo pojedinano nego u paketu, i to javnim glasovanjem. No prevladalo je miljenje da nova predsjednica ima pravo odabrati ljude s kojima e voditi stranku. Predstavljajui novog predsjednika Glavnog odbora, Slobodana Langa, Vesna kare-Obolt ustvrdila je da je on najvei hrvatski humanitarac naa Majka Tereza. Nakon toga se javio jedan izaslanik iz ibenika te rekao da se slae s tom ocjenom, ali da je za njega i Ante Gotovina Majka Tereza. Pritom je upitao: to ete poduzeti da Ante Gotovina bude sa svojom obitelji? Ivana Kneevi

Marijan Lipovac

http://www.vjesnik.hr/html/2004/02/19/Clanak.asp?r=sta&c=2

14

VJESNIK

etvrtak, 19. veljae 2004.

STAJALITA

Opasne zablude o bolesti koja ubija milijune ljudi


SLOBODAN LANG

Hrvatska spada meu one koji su izbjegli ili uspjeli sprijeiti (zavisi od gledanja) vei broj sluajeva aidsa... Naalost, svjedoci smo da se preventivom ne bavimo dovoljno, a da i ovi rijetki sluajevi izazivaju osjetni socijalni nemir. Pritom posebno zabrinjava da jasan program borbe protiv aidsa nije svima poznat niti prihvaen od Sabora, ili barem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi / Nakon to su kardinali iznijeli ocjene koje se doimaju znanstveno utemeljenima i koje bi mogle postati kljunima u prevenciji moda najveeg javno zdravstvenog problema dananjeg svijeta, reagirala je Svjetska zdravstvena organizacija. Istaknula je da je tu rije o podruju znanosti i struke, dokaza i provjere, i upozorila da su takve netone izjave o prezervativima i HIV-u opasne kad se suoavamo s globanom pandemijom, koja je ve ubila vie od 20 milijuna ljudi i od koje danas boluje najmanje 42 milijuna ljudi
SLOBODAN LANG

U Hrvatskoj je u tijeku rasprava o koritenju prezervativa zbog sprjeavanja aidsa. Ta je rasprava poela s izjavom jednog od naih biskupa i stava Hrvatske biskupske konferencije. Naalost, u raspravi koja traje nedovoljno se istiu plemeniti ciljevi sprjeavanja bolesti i potovanja morala. S druge strane, mnogo je nepotrebnih optubi. Raspravu bi trebalo mnogo vie usmjeriti na plemenite zajednike ciljeve i obveze, Crkve i medicine moral i zdravlje. Zbog toga se, kao jedan od pionira borbe protiv aidsa u svijetu i Hrvatskoj, smatram dunim informirati o nekim vanim podacima i stavovima mimo kojih javna rasprava ne moe biti plodna. Grubo gledajui, svijet moemo podijeliti na siromane zemlje, koje same nemaju potrebnih financija za sprjeavanje bolesti, brigu o zdravlju i lijeenje. Meu njima posebno mjesto ima Afrika u kojoj golem broj ljudi, osobito djece, boluje i umire od aidsa. U drugu grupu spadaju Sjedinjene Drave i zemlje zapadne Europe, s mnogo oboljelih o kojima se vodi relativna briga, ali u kojima je jo prisutna velika opasnost od irenja zaraze.

Hrvatska pak spada meu one koji su izbjegli ili uspjeli sprijeiti (zavisi od gledanja) vei broj sluajeva, to ne umanjuje odgovornost za odravanje uspjene preventive, osiguranje potrebnog lijeenja i za human odnos prema zaraenima i oboljelima. Naalost, svjedoci smo da se preventivom ne bavimo dovoljno, a da i ti rijetki sluajevi izazivaju osjetni socijalni nemir. Pritom posebno zabrinjava da jasan program borbe protiv aidsa nije svima poznat niti prihvaen od Sabora, ili barem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Temeljni programi edukacije o sprjeavanju aidsa i drugih spolno prenosivih bolesti u kolama ne provode se na osnovi strunoga i opeprihvaenog programa. Sve je to potrebno uiniti a uz temeljni stav da smo u Hrvatskoj odgovorni sprjeavati irenje aidsa, potovati ljudska prava oboljelih, usvajati znanja iz svijeta, te podravati i izravno pomagati najsiromanijima u svijetu. Hrvatska je danas samostalna europska drava i mora prihvatiti da se njeno dostojanstvo ne odreuje samo brigom o sebi nego i spremnou da prati, razumije i pomae drugim narodima i zemljama. Aids je nesumnjivo jedno od najvanijih globalnih pitanja javnog zdravlja i ljudskih prava. Broj rtava aidsa u svijetu vei je od 40 milijuna oboljelih i 20 milijuna umrlih. Tri milijuna su mlai od petnaest godina, a 12 milijuna izmeu 15 i 24 godine. Svake godine zarazi se pet milijuna ljudi, a tri milijuna umre od aidsa. U svijetu je aids 14 milijuna djece uinio siroadima. Na Svjetski dan borbe protiv aidsa, 1. prosinca, papa Ivan Pavao II. molio se za oboljele. Na trgu Sv. Petra on je iskazao zabrinutost zbog irenja aidsa, posebno meu siromanima. U vezi s aidsom Katolika crkva uvijek istie dostojanstvo i vrijednost svake osobe, ljudska prava, odgovornost drutva i Boju ljubav. Diljem svijeta u crkvenim se bolnicama lijee milijuni oboljelih. No u odnosu prema preventivi, stavovi unutar Crkve su razliiti, pa tako i u odnosu prema upotrebi prezervativa. Svi, a posebno mladi, trebaju informacije, edukaciju, vjetine i usluge kako bi se zatitili od zaraze HIV-om. Trebaju i informacije o spolnom ivotu i seksualnosti, utemeljene na potovanju njihovih prava i potreba, seksualnih elja i iskustva. Zbog toga sam kao lijenik duan informirati ili podsjetiti na neke osnovne medicinske podatke i mogunosti sprjeavanja zaraze HIV/aidsom. Ba su katoliki biskupi iz June Afrike jo 1990. postavili zahtjev: Mi elimo da nai ljudi dobiju precizne informacije iz medicinskih izvora o infekciji i irenju ove bolesti, kao i normalnih higijenskih mjera koje se preporuuju u zatiti od aidsa. Zaraza HIV-om sprjeava se na vie naina, komplemetarnih i alternativnih. Kod spolno aktivnih: vjernou partneru, malim brojem partnera, testiranjem partnera na HIV, lateks prezervativom i nainom odnosa koji iskljuuje opasnost; odlaganjem i apstinencijom od spolnih odnosa; iskljuenjem zajednikog koritenja igala kod ovisnika. U zdravstvenoj slubi pak, sterilizacijom igala i medicinskih instrumenata, te kontrolom krvi i pripravaka za transfuziju. Ljudima uope, a posebno mladima treba pokazati znaenje osude i odgoja protiv nasilja nad

enama i djecom; dijalog o ravnopravnosti spolova; omoguiti razgovore o odgovornom i zrelom spolnom odnosu; uiniti dostupnim znanje o HIV-u/aidsu i drugim spolno prenosivim bolestima, oblicima spreavanja zaraze HIV/AIDS-om, pravilnom nainu upotrebe prezervativa, te informiranje o mjestima dijagnoze zaraenih i lijeenja oboljelih. Potkraj 2003. BBC je prikazao emisiju Seks i sveti grad. U toj je emisiji kardinal Alfonso Lopez Trujillo, predsjednik Papinskog savjeta za obitelj, iznio da je virus HIV-a otprilike 450 puta manji od spermija, te da, ako prezervativi nisu potpuno sigurni u zaustavljanju sperme, jo manje mogu zaustaviti mnogo manje viruse. Kardinal je takoer istaknuo da bi zdravstveni radnici trebali traiti da se na prezervativima istaknu slina upozorenja na opasnost, kao i na cigaretama. Svoju je ocjenu zakljuio stavom da je upotreba prezervativa u zaustavljanju aidsa poput klaenja na vlastitu smrt. Katolika crkva se tradicionalno protivi umjetnoj kontracepciji, a posebno prezervativima u sprjeavanju trudnoe. To protivljenje upotrebi prezervativa kardinal je proirio i na sprjeavanje aidsa, a moralno protivljenje pokuao znanstveno i kliniki utemeljiti. Takve je stavove o prezervativima podrao i kardinal Javier Lozano Barragan, navodei da su vjernost i apstinencija najbolji nain za zaustavljanje irenja aidsa. Nakon to su kardinali iznijeli te ocjene koje se doimaju znanstveno utemeljenima i koje bi mogle postati kljune u prevenciji moda najveeg javno zdravstvenog problema dananjeg svijeta, reagirala je Svjetska zdravstvena organizacija. Istaknula je da je tu rije o podruju znanosti i struke, dokaza i provjere, i upozorila da su takve netone izjave o prezervativima i HIV-u opasne kad se suoavamo s globanom pandemijom, koja je ve ubila vie od 20 milijuna ljudi i od koje danas boluje najmanje 42 milijuna ljudi. Znanstvena istraivanja dokazuju da su prezervativi nepropusni za estice sitne poput virusa aidsa i da sustavna i ispravna upotreba prezervativa smanjuje prijenos zaraze za 90 posto, te da su navodi kardinala Trujilla pogreni i da je to lako dokazati. (Svretak u sutranjem broju)
Autor je lijenik, pomonik ravnatelja za medicinska pitanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, lan Nacionalnoga zdravstvenog vijea i Nacionalnoga bioetikog savjeta.

http://72.14.221.104/search? q=cache:BjsSj7IgWuwJ:www.vjesnik.hr/pdf/2004%255C02%255C20%255C14A14.PDF+Uspje %C5%A1na+borba+protiv+aidsa+mora+koristiti+sve&hl=en&ct=clnk&cd=1&lr=lang_hr http://www.vjesnik.com/pdf/2004%5C02%5C20%5C14A14.PDF Petak, 20 veljae 2004.

14

VJESNIK

STAJALITA

Uspjena borba protiv aidsa mora koristiti sve mogunosti, sva sredstva, pa tako i prezervative
Slobodan Lang

Prezervativi su jedina metoda kontracepcije, za koju je dokazano da smanjuju opasnost svih spolno prenosivih bolesti, ukljuivi HIV. Te studije pokazuju da je uz trajnu upotrebu prezervativa HIV zaraza meu nezaraenim partnerima ispod jedan posto na godinu. Svjetska zdravstvena organizacija zakljuila je da se lateks prezervative, pravilno spremljene i upotrebljavane, meunarodno smatra jedinom zatitom ljudi od aidsa pri seksualnim odnosima. Djelotvornost zatite je 90 posto, a deset posto uzrokovano je pucanjem, ispadanjem i drugim pogrekama u koritenju Aids je odnio vie ivota nego kuga ili nuklearno oruje. U odnosu kontracepcije i aidsa doli smo do toke, gdje cilj nije prije svega spreavanje trudnoe ve spreavanje smrti. Ta kontracepcija nema za cilj kontrolu broja stanovnika nego izbjegavanje holokausta. Prednost treba dati ivotu nad smrti. Iz svega toga slijedi da je rasprava o aidsu svjetska, a ne hrvatska... Sve vjere podravaju odgovorni spolni ivot. Seksualni razvoj i zrelost su nain kako se ivot prenosi i odrava... Ugledni vjerski prvaci su podrali upotrebu prezervativa zbog odgovornog spolnog ivota i spreavanja aidsa
Komitet strunjaka Svjetske zdravstvene organizacije, Nacionalnog instituta za zdravlje i Centra za kontrolu bolesti SAD-a proveli su raspravu o tome jesu li muki prezervativi, kada ih se pravilno i trajno koristi, efikasni u sprjeavanju AIDS-a. (Prvi dio ovog teksta objavljen je u jueranjem broju) Laboratorijski su testovi dokazali nepropusnost mukih prezervativa za zarazne imbenike iz spolnih sekreta, ukljuivi i najmanje viruse. U metaanalizi 25 istraivanja, efikasnost prezervativa je bila 87 96 posto u spreavanju

prijenosa HIV-a. Prezervativi su jedina metoda kontracepcije, za koju je dokazano da smanjuju opasnost svih spolno prenosivih bolesti, ukljuivi HIV. Te studije pokazuju da je uz trajnu upotrebu prezervativa HIV zaraza meu nezaraenim partnerima manja od jedan posto na godinu. Svjetska zdravstvena organizacija zakljuila je da se lateks prezervative, pravilno spremljene i upotrebljavane, meunarodno smatra jedinom zatitom ljudi od aidsa pri seksualnim odnosima. Djelotvornost zatite je 90 posto, a deset posto uzrokovano je pucanjem, ispadanjem i drugim pogrekama u koritenju. Novije rasprave Aktivisti aidsa, zdravstveni radnici i drugi, takoer, su odmah reagirali na stavove protiv prezervativa. Razoarava nas to ovaj netoni stav o prezervativima potkopava vrijedne rezultate Crkve u brizi za oboljele od aidsa, iznio je Nathan Geffen iz June Afrike. Kardinali i biskupi moraju zastupati kulturu ivota, a ne kulturu smrti, koja e uzrokovati jo vie aidsom razorenih zajednica, posebno u zemljama u razvoju. Aktivisti istodobno hvale one biskupe koji trae promjenu crkvene politike poput biskupa Kevina Dowlinga iz June Afrike koji kae: Upotrebu prezervativa moemo smatrati sprjeavanjem 'transmisije smrti' na drugoga. To je manje od dva zla. U zadnjem broju U.S. Catholic on je objavio lanak Nemojmo osuditi prezervative u borbi protiv aidsa. Bitka za preivljavanje cijelih zemalja Ugledni belgijski kardinal rekao je da premda nevoljko, ipak moe prihvatiti upotrebu prezervativa zbog zaustavljanja irenja aidsa. Tko je zaraen HIV-om, treba upotrebljavati prezervative zbog spaavanja ivota. Takva upotreba prezervativa je preventivna mjera protiv bolesti i smrti, i ne moe se moralno ocjenjivati kao spreavanje zaea. Dobri katolici upotrebljavaju prezervative moto je nove kampanje globalne edukacije, koja je zapoela 1. prosinca 2003. Ona koristi sljedee izjave: Mi vjerujemo u Boga. Mi vjerujemo da je seks svet. Mi vjerujemo u brigu jednih za druge. Mi vjerujemo u upotrebu prezervativa. Gospodin Holbrooke, predsjednik Globalnog poslovnog savjeta za HIV/aids, istie da je vrijedno poticati apstinenciju i vjernost, ali i da se u prevenciji aidsa prezervative ne smije ignorirati. Meu podacima o aidsu najvie zaprepauje da 95 posto zaraenih HIV-om to ne znaju i tako ga nehotice ire To je bitka za preivljavanje cijelih zemalja, i tetno je kad ljudi na istaknutim i odgovornim pozicijama daju netone izjave. Borba protiv aidsa, mora koristiti sve mogunosti, pa tako i prezervative. Jo 2000. ugledna organizacija Lijenika protiv nuklearnog rata objavila je otvoreno pismo papi Ivanu Pavlu II., u kojem su iznijeli da se apstinencija nije pokazala dovoljnom, te da je upotreba prezervativa najrealniji nain da se zaustavi najopasniju bolest naeg vremena, koja izaziva patnju i smrt milijuna, razarajui gospodarstvo i cijelo drutvo. Vjernost i apstinencija je jedna od mogunosti mladih, ali se mora osigurati i obrazovanje o odgovornoj seksualnosti, ukljuivi kontracepciju.

Razlike u stavovima unutar Katolike crkve Mladi imaju pravo zatititi se i ivjeti zdrav ivot. U naem vremenu upute o ivot nim nim vjetinama, ljubavi i edukacija o spolnom ivotu su iznimno vane. Zabrana svih oblike umjetne kontracepcije zapoinje 1968. enciklikom Humanae Vitae, pape Pavla VI. Meutim, Papa nije istaknuo nepogreivost tog stava, te su odmah nakon njena objavljivanja reagirale biskupske konferencije Belgije, Kanade, Francuske, Njemake, Nizozemske i SAD istiui da je to sluaj kada savjest katolika pretee nad papinom zabranom. Ugledni vjerski prvaci su podrali upotrebu prezervativa zbog odgovornoga spolnog ivota i spreavanja aidsa. Kardinal Jean-Marie Lustiger, nadbiskup Pariza, izjavio je 1989. da su ljubav i vjernost temeljne vrijednosti seksualne zrelosti, ali ako je osoba zaraena HIV-om i ne moe ivjeti vjerno tada takva osoba treba koristiti predloena sredstva da bi se sprijeila zaraza drugih. Njemaka biskupska konferencija je 1993. izdala dokument u kojem istie da ljudska savjest ini odluujui autoritet u osobnoj etici i da se mora uzeti u obzir veliki broj abortusa meu samohranim majkama i irenje patnje. Francuska biskupska konferencija iznijela je 1996. da se koritenje prezervativa moe razumjeti kad je rije o ljudima kojima je seksualna aktivnost nain ivota i kojima ona moe biti znaajna opasnost, ali se mora jasno istaknuti da takva metoda ne potie zrelu seksualnost. Biskup Eugenio Rixen iz Brazila, smatra da princip manjeg od dva zla ini upotrebu prezervativa manje moralno tetnim nego irenje aidsa. Monsignor Jacques Suaueau iz Papinskog vijea za obitelj napisao je u L'Osservatore Romano, da je upotreba prezervativa u izvjesnim okolnostima u stvarnosti manje zlo, ali se ne moe prihvatiti kao model humanizacije i razvoja. Te je stavove ljudski povezao nizozemski Biskup Matrinus Muskens: Kada, dan za danom i mjesec za mjesecem, gledate toliko ljudi koji vam umiru u naruju od aidsa, tada ne moete odoljeti vlastitom srcu i ne davati prezervative. Ne moe se odoljeti srcu i ne davati prezervative Sve vjere podravaju odgovorni spolni ivot. Seksualni razvoj i zrelost su nain kako se ivot prenosi i odrava. Vjerski uglednici, zdravstveni radnici i civilna zajednica u cijelom se svijetu slau da se spolna zrelost ne moe ostvariti samo putem sigurnog seksa, spreavanja bolesti i unapreenjem tehnologije kontracepcije. Zrelost zahtijeva odnos potovanja, odgovornosti i prava, koji nadilaze konkretne uvjete seksualnog ponaanja. tovie moe se istaknuti da ako takvi odnosi nisu ostvareni tada ak i sigurni seks moe biti napad na dostojanstvo drugih. Rijeju, aids je odnio vie ivota nego kuga ili nuklearno oruje. U odnosu kontracepcije i aidsa doli smo do toke, gdje cilj nije prije svega spreavanje trudnoe ve spreavanje smrti. Ta kontracepcija nema za cilj kontrolu broja stanovnika nego izbjegavanje holokausta. Prednost treba dati ivotu nad smrti. to u Hrvatskoj

Iz svega toga slijedi da je rasprava o aidsu svjetska, a ne hrvatska. Zagrebaki nadbiskup kardinal Josip Bozani i sam je upozorio da je rasprava u nas krenula u pogrenom smjeru jer je naglasak stavljen na pogrenu stranu. On je istaknuo vanost borbe protiv aidsa uope, i uvanje rezultata postignutih u Hrvatskoj. U tu nam svrhu neodlono treba profesionalan program edukacije, posebno u kolama. I u najvanijim pitanjima, poput aidsa, razliiti su stavovi dobrodoli, ali cilj mora biti isti smanjenje stradanja. A rasprave se moraju voditi da bi se utvrdila istina, predloili najbolji programi preventive, izbjeglo to vie stradanja i pomoglo rtvama.
Autor je lijenik, pomonik ravnatelja za medicinska pitanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, lan Nacionalnog zdravstvenog vijea i Nacionalnog bioetikog savjeta.

HRVATSKI POLITIKI DNEVNIK

http://www.vjesnik.com/html/2004/03/13/ClanakTx.asp?r=unu&c=6 Unutarnja politika


(6/12) Subota, 13. oujka 2004.

Na gotovo 400 tienika jedan lijenik na pola radnog vremena


Simptome otrovanja osjetilo je 112 od ukupno 386 korisnika Centra / Ministarstvo zdravstva godinje izdvaja do 30 milijuna kuna za osnovne trokove Centra, poput hrane i reija, a za dodatne programe, primjerice terapijsko jahanje, uskau donatori / esto su ovakve ustanove, koje skrbe o teko bolesnima, na margini drutva i novca za njih u proraunu nikad nema dovoljno, kae ravnateljica Jasna Lesiki
ZAGREB, 12. oujka 2004. U noi na etvrtak u Centru za radnu terapiju i rehabilitaciju Stani, u koji se smjetaju osobe s tekom mentalnom retardacijom, od posljedica otrovanja preminulo je troje tienika. Kako se ini, a zdravstvene inspekcije trebaju to potvrditi, za dvadesetdvogodinjeg I. R., dvadesetdevetogodinjeg S. H. i ezdesetogodinju D. D. koban je bio ruak dinstana jetrica, koja su pojeli u utorak. Ravnateljica Centra Stani Jasna Lesiki rekla nam je da su se prvi simptomi proljev i povraanje u preminulih pojavili 20 sati nakon objeda. Simptome otrovanja osjetilo je 112 od ukupno 386 korisnika Centra. Na lijenik i medicinska sestra odmah su reagirali i propisali tienicima dijetu i obilnu nadoknadu tekuine. Na alost, troje tienika koji su, osim mentalne retardacije, bolovali i od epilepsiju te imali psihike tegobe i uzimali visoke doze lijekova, umrlo je izmeu 23 i 4 sata u noi na etvrtak. im smo uvidjeli da se stanje pogorava, pozvali smo hitnu pomo iz Doma zdravlja u Dugom Selu, rekla nam je ravnateljica Lesiki. U etvrtak ujutro u zagrebaku Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi prevezeno je devet tienika, a njih est ostat e ondje do ponedjeljka. Kod svih je, kako nam je rekla ravnateljica, kriza prola i ne oekuju se pogoranja. Kako doznajemo, na 386 korisnika drava plaa samo jednog lijenika na pola radnog vremena. Kako bi lijenik ipak radio punih osam sati jer ipak je rije o osobama s velikim tegobama uskau donatori. Medicinskih sestara u Centru ima 24, a trebalo bi ih biti barem 27. Ministarstvo zdravstva godinje, pak, izdvaja do 30 milijuna kuna za osnovne trokove, poput hrane i reija. Za dodatne programe, primjerice terapijsko jahanje, opet uskau donatori. Centar Stani mesne preraevine i iznutrice nabavlja od tvrtke Vugrinec d.o.o. iz Kraja Donjeg pokraj Zapreia. To meso uvijek prolazi veterinarsku kontrolu, to je i proizvoaeva obveza. Uprava Centra osigurala je jo dodatnu kontrolu pri mjerodavnoj veterinarskoj slubi i nalazi su

dosad bili u redu. Zanimljivo je da Centar Stani hranu prevozi i u neka kuanstva u Zagrebakoj upaniji i u djeju igraonicu u Dugom Selu, meutim, nisu dobili nikakvih dojava o eventualnom otrovanju hranom. Tijekom naeg posjeta Centru u petak, obili smo i kuhinju i restoran, a tog je dana na jelovniku bio riblji ruak: osli s krumpirom i salata. Kuharice su nam rekle da uvijek paze na higijenu dok spravljaju objed te da sve dobro ispeku i skuhaju. Osim toga, i djelatnici se hrane u Centru, rekle su nam. to se tie stare kuhinje koja, prema ravnateljiinim rijeima, nije graevinski idealno postavljena, ministar zdravstva i socijalne skrbi Andrija Hebrang obeao je da e im priskrbiti 800 tisua kuna za njezino ureenje. Osim kuhinje, cijeli kompleks ije zgrade datiraju iz dalekog 18. stoljea i spomenik su kulture takoer vapi za ureenjem. Uz sanitarne i zdravstvene inspekcije, Centar su u prijepodnevnim satima posjetili i dr. Ninoslav ganec, dravni tajnik u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, i dr. Slobodan Lang. esto su ovakve ustanove, koje skrbe o teko bolesnima, na margini drutva i novca za njih u proraunu nikad nema dovoljno. Nitko se ne eli skrbiti za visokozahtjevne pacijente. Stoga su djelatnici esto prisiljeni sami se snalaziti. Smatram da bi se takav stav trebao to prije mijenjati, rekla je na kraju ravnateljica Lesiki. Sunica Dolui

http://www.vjesnik.hr/html/2004/04/09/Clanak.asp?r=unu&c=12 http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/04/09/06A6.PDF
6. VJESNIK * Petak, 9.travnja 2004.

HRVATSKA Lang: Loe je istodobno smjenjivati ravnatelje i slati generale u Haag


ZAGREB, 8. travnja Neovisna komisija treba utvrditi kako je dolo do smjenjivanja ravnatelja 2000. godine i ako je bilo nepravilnosti, s tim prekinuti. Ne moe se zbog jedne nepravde initi nova. Smjenjivanje ljudi meni je neprihvatljiva ideja, pogotovo ako je rije o lijeniku iznimna ugleda, kakav je doktor Josip Paladino, rekao je predsjednik DC-ova Glavnog odbora Slobodan Lang na konferenciji za novinare u etvrtak. Pritom je istaknuo da je iznimno lo potez istodobno smjenjivati ravnatelje i slati generale u Haag te poruio da treba voditi rauna o cjelini, odnosno neke stvari raditi primjerenije. Govorei o situaciji u zdravstvu, Lang je upozorio na nunost razdvajanja medicinskog od politikog i poslovnog djelovanja u zdravstvenim ustanovama. Prema njegovu miljenju, trebalo bi formirati skupinu znanstvenika, menadera i akademskih ljudi izvan zdravstva koji e utvrditi stanje te dati prijedlog za unaprjeenje zdravstvenog sustava. Prema uzoru na zapadne zemlje, Lang predlae uvoenje funkcije glavnog lijenika za Hrvatsku te davanje odgovarajue vanosti primarnoj zdravstvenoj zatiti. Osim toga, poruuje da je krajnje vrijeme da se razjasni to je s bolnicom u Blatu i da se preuzme odgovornost za tu bolnicu za koju su graani izdvajali svoj novac.
Ivana Kneevi

http://www.vjesnik.hr/html/2004/09/16/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/09/16/12A12.PDF
12 V J E S N I K etvrtak, 16. rujna 2004.

S TAJA L I TA

Kada e politiari ukljuiti strunjake u izradu zakona


Slobodan Lang Kao strunjak predlaem da se Hrvatska svojim odlukama prikljui Europskoj uniji; graanima da to trae, strankama i zastupnicima da izglasaju, a na Vladi je da to djelotvorno provodi. Konkretno to znai odmah ograniiti na 0,5 promila, a od 2010. na 0,2 promila. Za nove vozae, javna i teka vozila valja odmah uvesti nii prag od 0,2 promila, uz redovitu kontrolu, djelotvorne kazne i javnu edukaciju

U svim europskim dravama vozaima je koritenje alkohola ogranieno, a jedinstveno je prihvaeno da se doputena koliina mjeri brojem promila alkohola u krvi. U veini drava njih 21, odnosno 57 posto doputeno je 0,5 promila: tako je i kod svih naih susjeda osim Maarske, kao i u svim dravama iz kojih nam stie veina turista. etiri zemlje, njih 11 posto, doputaju vie, a dvanaest drava, 32 posto, manje od 0,5 promila. U samo pet je drava (njih 13,5 posto) ogranienje je potpuno nula promila. U svijetu su drave podijeljene: 0,8 promila propisuju Brazil, Kanada, i SAD; 0,5 promila Argentina, Australija, Izrael, Turska, a 0,3 Indija, Japan i Kina. Potpuna zabrana vlada samo u islamskim dravama Istraivanja pokazuju da neke sposobnosti vane za sigurnost vonje slabe ve kod najniih koncentracija alkohola, a osjetniji pad poinje s 0,2 promila. Iznad 0,5 oteenja su osjetnija, a kod 0, 8 promila opasna. Opasnost od nesree udvostruuje se iznad 0,5 promila, sedam puta je vea iznad 0,8 promila a dvadeset pet puta iznad 1,5 promila. Mijeanje alkohola i nekih drugih sredstava dramatino poveava opasnost u vonji. Unutar Europske unije (prije proirenja), svake je godine ginulo 40 tisua ljudi u prometnim nesreama, od kojih treina zbog alkohola. Poveanje sigurnosti na cestama danas je vaan prioritet zdravstvene i ope politike u Europskoj uniji. Cilj je prepoloviti broj stradalih do 2010. godine, usklaivanjem kazni, novom tehnologijom i poveanjem sigurnosti cesta i vozila. S obzirom na alkohol, odmah se uvodi ogranienje od 0,5 promila za sve (0, 2 promila za nove vozae, javna i teka vozila), od drava s niim ogranienjima trai se da ih ne mijenjaju, a

do 2010. u svim zemljama ogranienje mora biti najvie 0,2 promila. Potrebna je esta kontrola (do 2010. pedeset posto vozaa), a kazne treba uskladiti, trebaju biti jasne, brzo provoene i ovisne o prekoraenju i ponavljanju prekraja. To su novane kazne, suspenzije vozakih dozvola, zakljuavanje vozila i zatvor. Uvodi se intenzivna edukacija, lijeenje i rehabilitacija vozaa, a iznad 0,5 promila slijedi bezuvjetna suspenzija vozake dozvole na est mjeseci. Treba provoditi intenzivnu kampanju javne edukacije. Europa temelji politiku na znanju, djelotvornosti i usklaenosti, a u Hrvatskoj se dijelimo ne koristei ni znanje u donoenju zakona. Tako jedan lan Vlade smatra: Na Zapadu postoji kultura pijenja, i ako u zakonu pie 0,5, nikome ne pada na pamet da popije vie od ae vina ili malo pivo. Ako vozi. U nas, naalost, nije tako. Kad se pone s malim, nastavi se s velikim. Jedan od oporbenih voa osniva fond iz kojeg e vozaima samo na podruju Varadina! koji u krvi budu imali do 0,5 promila nadoknaivati kazne; gotovo sve stranke trae promjenu zakona, ali predlau razna rjeenja, npr, IDS vraanje na 0,5, promila HSU 0,7, Libra 0,8 promila; a u provoenju zakona daje se naputak da 0,1 promila treba smatrati 0,0 promila Kao strunjak predlaem da se Hrvatska svojim odlukama prikljui Europskoj uniji; graanima da to trae, strankama i zastupnicima da izglasaju, a na Vladi je da to djelotvorno provodi. Konkretno to znai odmah se ograniiti na 0,5 promila, a od 2010. na 0,2 promila. Za nove vozae, javna i teka vozila valja odmah uvesti nii prag od 0,2 promila, uz redoviti nadzor, djelotvorne kazne i javnu kampanju edukacije. To je prava prigoda i za jedno prevano upozorenje: politika u Hrvatskoj najee ili ne koristi strunjake ili ih koristi anonimno. To uzrokuje ucjene, strah i korupciju meu strunjacima. Rad strunjaka treba biti javan. U zemljama s duljom tradicijom demokracije, zakoni se temelje na znanju, a prihvaaju demokratski. Strunjaci, s punim imenom i prezimenom, izrauju prijedloge zakona, struno razmatranje provodi se javno, a tek potom se raspravlja i odluuje u parlamentu. Krajnje je vrijeme da i hrvatska politika na pravi nain ukljui strunjake u izradu i ocjenu novih zakona! Zaponimo s doputenom koncentracijom alkohola u krvi i tako osjetno smanjimo broj ozlijeenih i ubijenih na hrvatskim cestama. Ovaj sam tekst napisao slijedei svoju odgovornost kao jedan od vodeih strunjaka javnog zdravstva i pomonik ravnatelja za struna pitanja dravnoga zavoda za zdravlje. Smatrao sam se obveznim prikazati te probleme javnosti i kao strunjak preuzeti odgovornost.
Autor je lijenik, pomonik ravnatelja Hrvatskoga Zavoda za javno zdravstvo.

http://www.vjesnik.hr/html/2004/12/10/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2004/12/10/12A12.PDF
12 V J E S N I K Petak, 10. prosinac 2004.

S TAJA L I TA Od neeljenih dogaaja ne vidimo veliinu ciljeva


Uspjeh znai ostvariti moguu sreu ljudi u Hrvatskoj. To trai optimalno koritenje naih iskustava, znanja i mogunosti. Vano je da u odnosu prema djelu dr. Tumana pokaemo hrabrost pozitivnog pristupa, meuljudskog uvaavanja i potovanja istine. Dr. Franjo Tuman poveo je hrvatski narod u pobjedonosno stvaranje hrvatske drave. Na nama je da hrvatsku pobjedu nastavimo hrvatskim uspjehom
SLOBODAN LANG U medijima je prevladao negativan odnos prema predsjedniku Tumanu. Danas je tee i treba puno vie hrabrosti za pozitivan, nego za negativan odnos prema dr. Tumanu. U pozitivnom pak pristupu prevladava obrana Predsjednika, a ne znaenje i vrijednost steenog iskustva za budunost, razvoj i uspjenost u Hrvatskoj. Kao dugogodinji savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tumana, smatram se obavezanim i kompetentnim da iz petogodinje vremenske distance pozovem na pozornije razmatranje povijesnog znaenja i meuodnosa bitnih etapa u stvaranju, obrani, stradanju, priznanju i razvoju hrvatske drave. I u Hrvatskoj, kao i drugdje, treba jasno razluiti dva kljuna razdoblja: ono prvo, nastajanja i pobjede, od onog drugog, razvoja i uspjeha. Hrvatsku pobjedu ini beskompromisna odluka o stvaranju drave Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za to spremnost da ju se brani, sposobnost da se postigne njezino meunarodno priznanje te kontinuitet solidarnosti s Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Tu se pokazala i vanost jasne strategije i uloga cijelog naroda, konkretna snaga svakog podruja Hrvatske i svih dijelova njezina stanovnitva, vanost meunarodnih initelja, snaga vjere Strateg te hrvatske pobjede je dr. Franjo Tuman, a neposredni stvaratelj hrvatske pobjede je hrvatski narod: 93 posto hrvatskih biraa izjasnilo se za samostalnost, da bi ju potom izborilo i obranilo svojom odlunou, vjerom, hrabrou, odricanjem, spremnou na patnju i kreativnou. Branitelji Vukovara i Sinia Glavaevi; Konvoj Libertas i ene koje su odbile napustiti nepokoreni Dubrovnik; Bijeli put i crkva/bolnica u Novoj Biloj; kolone i prihvat prognanih i izbjeglih; Bedem ljubavi i sveprisutne ene; pomo hrvatskih iseljenika i meunarodno priznanje;

krunica branitelja, Ranjeni Krist i zajednika molitva; Pastirska hodoaa, nepokolebljiva potpora i udesne mise Svetoga Oca neposredni su stvaratelji hrvatske pobjede. Tijekom rata predsjednik Tuman posebnu je pozornost posveivao hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Vodei rauna o razliitim interesima u meunarodnoj politici, trudio se sauvati to vie ivota u Bosni i Hercegovini. Nije odustajao od zahtjeva za politikom ravnopravnou Hrvata. Priznavanje granica izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine smatrao je najbrim nainom njihova uklanjanja. Nije zagovarao preseljenje. Prihvaanje nesretnih ljudi iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku nazivati dogovorenim preseljenjem upozorava na nepoznavanje stvarnih dogaaja. Kritiari predsjednika Tumana preesto brkaju njegove strateke rezultate s neeljenim dogaajima. Hrvatska je pobjeda, naravno, bila praena i nepredvienim dogaanjima i pogrekama u politici i stradanjima koja nisu bila samo neeljena nego i nepotrebna. No o tome se preesto pie tako da od neeljenih dogaaja ne vidimo veliinu ciljeva, a nerijetko ih se i zamjenjuje. Prie o samovolji i prividnoj svemoi politiara umanjuju ulogu samog naroda. Treba se sjetiti da je i najvanija pobjeda u dvadesetom stoljeu, ona antifaistika, bila praena zloinima nad nedunim civilima masovnim bombardiranjem gradova, bacanjem atomskih bombi, etnikim ienjem... Unato tome, pobjeda antifaizma bila je veoma vana za daljnji razvoj. Optubama i suenjem braniteljima, nezaposlenou, neraanjem u hrvatskom se narodu ve vie godina iri osjeaj da je nepotreban. Izvrgnuti smo optubama, povijesnim krivnjama, korupciji, neobjanjenim dugovima, rasprodaji batine i resursa, svaama i sterilnou politike. Premda su vanjske prepreke hrvatskomu uspjehu pobjedom uklonjene, ni danas nemamo strategije uspjeha, ni do danas narod nije pokrenut u ostvarivanju uspjeha. Usporedimo stvaranje Hrvatske s biblijskim stvaranjem drave. Mojsije je poveo idove iz suanjstva, i unato nadmoi faraonove vojske, uz Boju su pomo preli Crveno more u slobodu. To je pobjeda. No nakon toga, dok je Mojsije primao Deset zapovijedi, narod se u odsustvu cilja poeo klanjati zlatnom teletu. Za uspjeh je bilo potrebno usvojiti Deset zapovijedi i odbaciti zlatno tele. Hrvatska danas luta izmeu Deset zapovijedi i zlatnog teleta. To je odgovornost nas dananjih, svih zajedno, bez obzira na politike razlike. Uspjeh znai ostvariti moguu sreu ljudi u Hrvatskoj. To trai optimalno koritenje naih iskustava, znanja i mogunosti. Stoga je vano da u odnosu prema djelu dr. Tumana pokaemo hrabrost pozitivnog pristupa, meuljudskog uvaavanja i potovanja istine. Dr. Franjo Tuman je poveo hrvatski narod u pobjedonosno stvaranje hrvatske drave. Na nama je da hrvatsku pobjedu nastavimo hrvatskim uspjehom. Autor je bio savjetnik predsjednika dr. Franje Tumana za humanitarna pitanja.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/01/04/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/01/04/10A10.PDF

10

V J E S N I K Utorak, 4. sijenja 2005.

S TAJA L I TA

Sebini beutni politiari ne mogu stei potovanje


Sve u Hrvatskoj molim: nemojte proglasiti dobrotu, pomo, plemenitost i vjeru staromodnim i nepotrebnim Hrvatskoj 21. stoljea! Izaimo iz ovog gra sebinosti i razmiljanja samo o vlastitim interesima i materijalnom dobitku. Hrvatska treba ui u Europsku uniju, ali da to ne bude bijeg od odgovornosti, dostojanstva, plemenitosti i spremnosti da se pomogne drugim nesretnijim i siromanijim narodima
SLOBODAN LANG Tsunami treba probuditi Hrvatsku. Hrvatska je zatajila, ponuena pomo je nedovoljna i neadekvatna, sramotna i uvredljiva ne samo za rtve nego i za cjelokupnu Hrvatsku, nau povijest stradanja i humanizma, a posebno prema razdoblju stvaranja Hrvatske i Domovinskog rata. Hrvatska od kue do kue, preko izbjeglica, opsada i razaranja, raspolae golemim iskustvom i sposobnou organizacije i djelotvornosti u izvanrednim stanjima ljudskog stradanja. Hrvatska takoer dobro poznaje nedostatke koordinacije, planiranja i pruanja meunarodne pomoi. Hrvatska raspolae i iznimnim iskustvom dr. Andrije tampara, koji je pokazao kako konkretno povezati cijeli narod u zatiti zdravlja, organizirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju, definirati zdravlje i proglasiti da svaki ovjek i svi ljudi imaju pravo na zdravlje. Hrvatska zna, moe, hoe i treba pruiti vie narodima koji stradaju, nego to je Vlada uinila. Ograniiti hrvatsku pomo na etiri milijuna eura nije prihvatljivo. Hrvatska vlada nas je posramila i uvrijedila. Svaki od nas koji nosi u sebi iskustvo i naslijee patnje i koji se sjeamo koliko smo eljeli, traili i protestirali to svijet nije pokazivao vie razumijevanja za Vukovar, Dubrovnik, ibenik, Sarajevo , doekao je novu godinu 2005. duboko posramljen i nesretan. Zbog toga se najprije elim obratiti stradalima i zemljama pogoenim tsunamijem i u ime svih Hrvatskih ljudi rei im oprostite! to nam je initi u Hrvatskoj? Najprije zaustavimo se i izaimo iz ovog gra sebinosti i razmiljanja samo o vlastitim interesima i materijalnom dobitku. Hrvatska treba ui u Europsku uniju, ali da to ne bude bijeg od odgovornosti, dostojanstva, plemenitosti i spremnosti da se pomogne drugim nesretnijim i siromanijim narodima.

Sve u Hrvatskoj molim: nemojte proglasiti dobrotu, pomo, plemenitost i vjeru staromodnim i nepotrebnim Hrvatskoj 21. stoljea! Politiari sebinosti, bogaenja i beutnosti, ne mogu stei potovanje ni u svijetu niti u Hrvatskoj, ali ni drava bez politike ne moe postojati. idovi su imali prvi ustav na svijetu. Nakon to su stekli slobodu, kad ih je Mojsije izveo iz Egipta, postali su i odgovorni. Morali su odabrati izmeu Deset zapovijedi i Zlatnog teleta. Zahvaljujui Deset zapovijedi imali su snage suoiti se sa svim tegobama i uspjeti. Hrvatska je pobijedila, ali jo nije uspjela. Naalost, danas se u nas previe vjeruje u Zlatno tele, a premalo u Deset zapovijedi. To je put u neuspjeh. U razdoblju izbora za predsjednika Republike suoili smo se i sa sramotnim prijedlozima naputanja zdravstvene solidarnosti, neprihvatljivom obranom nemorala nekih politiara i sada s tsunamijem. Prikaz u medijima je nedovoljan i sebian. Naalost i nijedan od kandidata za predsjednika Hrvatske nije reagirao u vezi s tsunamijem i time to bi Hrvatska trebala uiniti. Premijeru sam 29. prosinca 2004. predloio da sazove predstavnike Crvenog kria, Crkve, MVP-a, HV-a, zdravstva, veterana, gospodarstva, i drugih i da se izradi koncept i organizira hrvatska humanitarna politika. Ve vie od deset godina posveen sam projektu Izazov dobra. Odmah nakon obrane Dubrovnika i meunarodnog koncerta koji je odran kod Male brae, predloio sam da se tamo svake godine odri koncert za grad u nevolji. Do danas to bi bili New York, Madrid, Washington, Grozni, Moskva, Bagdad, Jeruzalem i sada gradovi ugroeni tsunamijem. Nakon gradnje Hrvatske bolnice u Novoj Bili elio sam i ekumenski centar mira, a u Vukovarskoj bolnici redovitu konferenciju o bolnicama u nevolji. U Jasenovcu sam traio da se obiljei svaki grob i posadi veliki hrast u poast Wallenbergu; da Jasenovac postane izvor prava na grob svih ubijenih bez razlike u Hrvatskoj i da se od tamo pozove na sagledavanje hrvatskog iskustva dobra, i da ga ovaj mali, odabrani narod i drava ponude svijetu. Malo je ljudi shvatilo, a rat i obaveze nisu doputale da se tim vie bavi. Naalost veina kolovanih ljudi se vie bavila meusobnim optuivanjem i razdvajanjem, a svijet suenjem i podcjenjivanjem. Narod, ranjen ratom vidao je rane. Hrvatska jest pobijedila, ali nakon Prvog svjetskog rata bosanski lijenik Maks Levenfeld na eljeznikoj stanici u Slavonskom Brodu je rekao da ali pobjednike jer oni i ne slute to ih eka. Putem Izazova dobra, nastojim naa stradanja pretvoriti u iskustvo, da bi se pomoglo drugima, sprijeila mrnja, genocid, pomoglo izbjeglicama, zatitili zarobljenike, omoguio rad bolnicama u ratu Dananja Hrvatska je ispunjena sumnjom u smisao i opravdanost dobra, pomoi drugima i vjere. ini se kao da je smisao samo u stjecanju i bogaenju, a da je najbolji put korupcija i beutnost. Znam da neu ostati sam, ali radije u i ostati, nego prestati vjerovati u dobro. Tsunami nas je pozvao da izravno i praktino pruimo pomo ljudima u nevolji, ali i da se trgnemo u ovom trenutku izbora i ulaenja u Europu. Glasujem za Hrvatsku dobra i pozivam sve, a posebno mlade da povjeruju, prihvate i stvaraju takvu Hrvatsku.

Hrvatsko, probudi se! Autor je lijenik, lan Nacionalnoga savjeta za zdravstvo, pomonik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo; bio je savjetnik za humanitarna pitanja predsjednika dr. Franje Tumana.

http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/01/25/10A10.PDF 10 VJESNIK * Utorak, 25. sijenja 2005.

STAJALITA

Lijeenje i ocjena sposobnosti za obnaanje dunosti


Slobodan Lang Bolesti javnih osoba su provjera kvaliteta, poticaj razvoju , medicine i brizi za zdravlje, a ne opravdanje za vreanje sukobe ineznanje. One su pokazale potrebu preventive i lijeenja bolesti, poboljanja terminalne skrbi, osiguranja ravnopravnosti pacijenata i podizanja kvalitete i dosega hrvatske medicine

Od bolesti predsjednika Franje Tumana do bolesti aktualnog ministra zdravstva, Andrije Hebranga, zdravlje politiara privlai pozornost. Dr. Andrija Hebrang osobno je kritiki ocijenio napise o svojem lijeenju i utnju strunjaka za medicinsku etiku. Pozornost javnosti privukle su bolesti i lijeenja predsjednika Republike (Franje Tumana i Stjepana Mesia), biveg predsjednika Sabora (Vlatka Pavletia), ministara (Gojka uka i Andrije Hebranga), generala Janka Bobetka, zastupnica (ge Stani-Pivevi i Snjeane Bige-Friganovi), gradonaelnika Milana Bandia i sportskog trenera i jednog od predsjednikih kandidata Miroslava Blaevia. Petero je umrlo, trojica su izlijeena, a jedan je poeo lijeenje. Pozornost javnosti privlai upitnost obnaanja funkcije, ali i lijeenja u inozemstvu. Treba se osvrnuti i na javne medije, za razliku od odsustva prikaza u strunim asopisima. esto se znalo povrijediti pacijente i podijeliti javnost, a premalo se pridonijelo razvoju prava pacijenata u Hrvatskoj. Tijekom predizborne kampanje za predsjednika drave, navedena je dob predsjednika Mesia u osmoj deceniji, kao znak nie sposobnosti kandidata, a u Vjesnikovoj rubrici Stajalita od 20. sijenja 2005. recimo to diplomatski, starake cerebralne istroenosti, bez obzira na to to se on subjektivno dobro osjea (Gojko Bori). Nerijeena pitanja medicinske etike Zabrana dobne diskriminacije osnova je ljudskih prava. Sveti Otac jasno pokazuje da ovjek i kada je i star i bolestan, moe mnogo pridonijeti. Bolest dr. Franje Tumana upozorila je na nerijeena pitanja medicinske etike kad je rije o predsjedniku. Istraujem bolesti predsjednika raznih drava u 20. stoljeu: moe se ocijeniti da treba razdvojiti lijeenje od ocjene sposobnosti za obnaanje dunosti. U tom smislu podnio sam amandman na Ustav, koji nije dostatno prikazan u javnosti. Tijekom bolesti dr. Tumana bilo je i neukusnih prikaza, posebno karikatura. Bilo bi korisno da Hrvatsko novinarsko drutvo ocijeni te prikaze. Protivno etici, neki su lijenici nakon smrti dr. Tumana, mimo suglasnosti s drugim lanovima konzilija, ocijenili njegovu navodnu nesposobnost zadnjih osamnaest mjeseci ivota. Kao

njegov savjetnik, iznosim da je on do kraja bio sposoban i da me zadivila njegova hrabrost i dostojanstvo u noenju s boleu. Da sam mislio drukije, reagirao bih tada, a ne nakon njegove smrti. Bilo bi korisno da ondanji konzilij struno, medicinski i etiki prikae svoj rad. General Bobetko je bio bolestan kad ga je Meunarodni sud u Haagu traio da pristupi kao optuenik. Konzilij je ocijenio da on to ne moe. Tada je Sud imenovao vlastiti medicinski tim, koji je potvrdio ocjenu konzilija. Ispravno je razdvojena uloga lijenika, i to treba prikazati u meunarodnim asopisima iz medicinske etike. Pacijent, lijenik ili ministar Dr. Andrija Hebrang neka odredi svoje prioritete kao pacijent, lijenik i ministar. Moda moe obavljati sve, ali svakako uz struno miljenje i o tome treba informirati javnost. Za zdravlje Predsjednika Republike trebaju se brinuti za to zadueni lijenici, ali sposobnost za obnaanje dunosti mora ocjenjivati nezavisni konzilij, imenovan od predsjednika Sabora i Ustavnog suda. Aktivni politiari trebaju se lijeiti u Hrvatskoj. Ako to nije mogue na temelju ocjene naih lijenika trebaju pomo potraiti u inozemstvu. Plaanje treba biti kao i za sve druge graane, a ni Hipokratova zakletva ne daje povlateni status lijenicima. Bolest javnih osoba je i provjera kvalitete, poticaj razvoju medicine i brizi za zdravlje, a ne opravdanje za vrijeanje, sukobe i neznanje. Bolesti politiara pokazale su potrebu preventive i lijeenja bolesti, poboljanja terminalne skrbi, osiguranja ravnopravnosti pacijenata i podizanja kvalitete i dosega hrvatske medicine. Zbog vanosti tog pitanja, Vlada je 2002. osnovala Bioetiki savjet, u ijem su sastavu ugledni znanstvenici, sveenici, pravnici i lijenici. Potkraj 2004. Savjet je smijenjen bez obrazloenja. U subotu je umrla zastupnica Snjeana Biga-Friganovi. Duboko sam je potivao jer je voljela sve ljude i inila to god je znala i mogla da ih to vie podri i, ako treba, pomogne im. Moja Hrvatska je hladnija. Autor je lan Nacionalnog zdravstvenog vijea i smijenjeni lan Bioetikog savjeta Republike Hrvatske.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/02/07/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/02/07/12A12.PDF

12

V J E S N I K Ponedeljak, 7. veljae 2005.

S TAJA L I TA Sjeanje je znati, biti odgovoran, osjeati i djelovati


Hrvatska stradanja u cijelom prolom stoljeu, ukljuivi Domovinski rat, nisu dovoljno istraena. Hrvatska ne poznaje vlastitu povijest, niti je svijetu prenijela svoja humanitarna iskustva. I mi moemo i moramo rei da stradanje devedesetih godina prologa stoljea nije bilo neizbjeno, ratovi su se mogli sprijeiti, ivoti ubijenih su se mogli spasiti
SLOBODAN LANG

Sjeanje na holokaust je ljudska obveza. etrdeset i etiri predsjednika drava bila su na obiljeavanju 60. godinjice oslobaanja Auschwitza. Hrvatska je dobila nove nositelje asnog priznanja Pravednik meu narodima, a odran je i seminar o nastavi o holokaustu u hrvatskim kolama. Pomo pacijentu zapoinje sjeanjem, povijeu bolesti, to je uvjet za tonu dijagnozu, bez koje bolest ne moemo ni sprijeiti ni lijeiti. Ratovi devedesetih godina prolog stoljea u ovom podruju prvi su ratovi u Europi nakon 1945. i holokausta. I mi i svijet tada smo ve imali odgovornost sjeanja, neponavljanja, i ukljuivanja vlastitog iskustva. Predsjednik Izraela Moshe Katsava u Auschwitzu je pridonio istini, rekavi da Saveznici nisu uinili nita kako bi sprijeili plinske komore i pei za spaljivanje. Njihov se ivot mogao spasiti. Prve informacije o Auschwitzu je objavila Poljska vlada u Londonu 1942. godine. Saveznici nisu reagirali. Punu informaciju o Auschwitzu prenijeli su iz logora pobjegli idovi u srpnju 1944. godine. idovi su traili da se bombardira logor, ali su vojnici ustrajali samo na vojnim i industrijskim ciljevima. U spisima britanskih vanjskih poslova notirano je da se vrijeme gubi na cmizdrave idove. U ljeto 1944. iz zraka je snimljen Auschwitz, ali su danas slavne snimke logora otkrivene u vojnim arhivima SAD-a tek 1974. godine. Sovjetska je vojska ula u Auschwitz 27. sijenja 1945. Zapadne su saveznike informirali telegramom nakon tri mjeseca, navodei da je ubijeno etiri tisue ljudi, to je postalo neupitnom normom. Tek nakon promjena u Poljskoj 1990. muzej iz Oswiecima usudio se objaviti procjenu od 1, 2 do 1, 5 milijuna rtava, od kojih od 800.000 do 1,100.000 idova. Trebalo je pedeset godina da doemo do istine o stradanju u Auschwitzu, a to je vjerojatno dosad

najbolje istraeno stradanje. Nacisti su u Poljskoj eljeli ubiti vie idova nego to su znali kako. Pokuali su izgladnjivanjem u getima, ubijanjem u vagonima i onda su doli na Zyklon-B i spaljivanje u krematorijima. Stvoren je industrijski genocid. No jo u proljee 1794. u Nantesu primijenjeno je utapanje u kabinama brodica to su bile prve smrtne komore. I o Jasenovcu su se do 1990. davali lani podatci, odravale pomijeane kosti i branila istraivanja. Za razliku od nacistikih logora, tu je vladao uas pojedinanih zloina. Je li Jasenovac bio koncentracijski logor za planirana ubijanja ili sabirni logor koji se bez zapovijedi pretvorio u logor smrti? Procjenjuje se da je u holokaustu ubijeno od 4,9 do 6,3 milijuna idova. Ako elimo da sjeanje bude istina i pomogne sprjeavanju takvih stradanja u budunosti treba navesti da je u Europi u dvadesetom stoljeu bio neprekinuti rat i teror. Najvei gubici su: etiri milijuna vojnih rtava u Prvom svjetskom ratu, sedam milijuna u Ruskoj revoluciji, 12 milijuna u sovjetskoj kolektivizaciji, 27 milijuna stradalih civila u Europi i sovjetskih graana u Drugom svjetskom ratu, est milijuna u holokaustu, 14 milijuna vojnih rtava u Drugom svjetskom ratu, 22 milijuna stradalih u gulazima, est milijuna rtava terora u Ukrajini, pet milijuna poljskih rtava Hitlera i Staljina, to je vie od sto milijuna ubijenih u devet najveih stradanja. Podaci su relativno pouzdani samo za vojne gubitke u Prvom svjetskom ratu i holokaust. U prolom je stoljeu u prosjeku ubijeno vie od milijun ljudi svake godine. Devedesetih godina ratovi, stradanje i zloini na ovom podruju zaprepastili su i nas i svijet. Vukovar, Dubrovnik, ubijanje pacijenata, prognanici, izbjeglice, logori, Sarajevo, Srebrenica..., pa onda genocid u Ruandi, potaknuli su osnivanje Meunarodnoga suda za bivu Jugoslaviju i Ruandu, a potom i stalnoga Meunarodnoga kaznenog suda. Funkcioniranje ni jednog ni drugog zasad ne prua jamstvo ni povjerenje da oni svojim djelovanjem mogu osigurati da se zloini i tragedije ne ponove. A i bez obzira na to, samo sagledavanje zloina i suenje nisu put istine i sprjeavanja zloina. U logorima u Guantanamu i Abu Grailu, ponavljaju se zloini prema zarobljenicima. Hrvatska stradanja u cijelom prolom stoljeu, ukljuivi Domovinski rat, nisu dovoljno istraena. Hrvatska ne poznaje vlastitu povijest, niti je svijetu prenijela svoja humanitarna iskustva. I mi moemo i moramo rei da stradanje devedesetih godina prologa stoljea nije bilo neizbjeno, ratovi su se mogli sprijeiti, ivoti ubijenih su se mogli spasiti. Sjeanje ima smisla ako omogui bolje danas i sutra. Sjeanje na holokaust nije ogranieno samo na stradanje idova i ne poinje niti zavrava sa zloinima nacizma. Ono obvezuje na poznavanje svih stradanja i razvijanje naina sprjeavanja ponavljanja. Sjeanje trai od Hrvatske projekt istraivanja Domovinskog rata, a od svih nas obvezu Pravednika, ako bude potrebno. Sjeanje, znai znati, biti odgovoran, osjeati i djelovati.

Sjeanje je obveza politike. Autor je predsjednik Glavnoga odbora DC-a.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/02/16/Clanak.asp?r=pis&c=2 Nisam spomenuo Bleiburg i Krini put, nisam spomenuo jo toliko toga
Srijeda, 16. veljae 2005.

Svojim pismom g. Mari zamjerio mi je to u tekstu o ulozi sjeanja i stanju znanja o stradanju u dvadestom stoljeu (u Stajalitima 7. veljae) nisam spomenuo Bleiburg i Krini put. Njegovu primjedbu u potpunosti prihvaam, a ako su mu tamo stradali blinji, izraavam i ispriku. Razlog je ogranienje prostora. Nisam spomenuo jo toliko toga. Primjerice, ni etniko ienje Nijemaca, Goli otok, Jazovku, bilo je i drugih logora osim Jasenovca ... Zato sam istaknuo potrebu cjelovitog utvrivanja stanja. Po mojoj procjeni, za manje od treine ubijenih u Drugom svjetskom ratu poslije je doputeno da imaju svoj grob. Moj prijedlog zakona, po kojemu bi svi imali pravo na grob, naalost nije usvojen. Mnogo je jo nepokopanih, mnogo stradanja neutvreno, a jo uvijek ne ide se zajedno odati poast u Jasenovac i Bleiburg. Hangar u Vukovaru jo nije spomenik. Za vrijedno sjeanje treba istina, meusobno uvaavanje i dostojanstvo. Jo je, dakle, mnogo posla pred Hrvatskom. Tim u se temama vraati. Dr. SLOBODAN LANG Zagreb

http://www.vjesnik.hr/html/2005/02/17/Clanak.asp?r=sta&c=1

Hrvatsko naslijee zauzimanja za zdravlje stanovnika


etvrtak, 17. veljae 2005.

to treba initi ministar zdravstva? Danas treba hrabrosti ako elimo sami odluiti hoemo li i dalje izdvajati i osiguravati zdravstvenu zatitu na temelju zdravstvenih potreba a ne mogunosti plaanja ili emo stanovnitvo podijeliti u pravu na zdravstvenu zatitu, ovisno o materijalnim mogunostima
SLOBODAN LANG

Novog hrvatskog ministra zdravstva i socijalne skrbi trailo se due od dva mjeseca. Povremeno smo itali o broju kandidata, njihovu odbijanju i uvjetima (sindikalni odnosi i opskrba lijekovima) i to je sve. ini se kao da je biti ministar zdravstva relativno nevana dunost i kad je dosadanji ministar bio i Vladin potpredsjednik zaduen za gospodarstvo jer se dogovaranje i kandidiranje provodi mimo javnosti, strunjaka, koalicijskih partnera i oporbe, iskljuivo kao pravo vodee stranke. Da bi se odredilo tko bi to trebao biti, moramo odrediti i znati to ministar zdravstva treba initi, a za to je uvjet utvrena politika zdravlja i zdravstvene zatite u razvoju potreba i, povrh svega, u ostvarivanju ljudske sree u Hrvatskoj. Graani istiu zdravlje i zdravstvenu zatitu na prvom mjestu u svom oekivanju od zajednice i drave. Nepravilnosti, krenja etike, razlike u stavovima i uope zdravlje i medicina stalno su u sreditu pozornosti. Hrvatska ima iznimno nasljee zauzimanja za zdravlje svojih stanovnika: od staroga Dubrovnika do zamisli dr. Andrije tampara o ljudskom pravu i odgovornosti za zdravlje. Hrvatsko je zdravstvo i jedno od najvanijih podruja prema broju zaposlenih, trokovima i mogunostima razvoja. Kvalitetna zdravstvena politika i njeno provoenje jedno je od najvanijih podruja i pokazatelja ope politike. Hrvatska ima kvalitetno zdravstvo jer se u njega desetljeima ulae deset posto dohotka. Utjecajni meunarodni predstavnici trae da se to smanji. Nikako da prihvate da hrvatski narod eli imati i ouvati kvalitetnu zdravstvenu slubu. Danas treba hrabrosti ako elimo sami odluiti hoemo li i dalje izdvajati i osiguravati zdravstvenu zatitu na temelju zdravstvenih potreba a ne mogunosti plaanja, ili emo stanovnitvo podijeliti u pravu na zdravstvenu zatitu, ovisno o materijalnim mogunostima. Prisutna je zabrinutost (i nezadovoljstvo i strah) da e u politici prevladati stav o ukidanju ravnopravnosti i solidarnosti u zdravstvenoj zatiti. Nijedna se stranka glede toga dosad nije oitovala. Demokratski centar zauzima se za zdravstvenu zatitu na osnovi zdravstvenih potreba i solidarnosti, a ne na mogunosti plaanja pojedinca. Treba vie istaknuti primarnu zatitu, preventivu, ekologiju i unapreenje zdravlja, ukljuivi sve oblike demografskog zdravlja, a ne se ograniiti na bolniku medicinu. Uspjenost zdravstva uvelike e ovisiti o uspjenosti vlade, stoga je nezamislivo glasovati za stranku s ijim zdravstvenim programom nismo zadovoljni, ne znamo ga ili ona i ne smatra potrebnim istaknuti ga tijekom predizborne kampanje. Glasovati ne vodei rauna o zdravstvu mogu samo oni kojima nije stalo do vlastite djece, roditelja ili branog druga. Opa politika treba dati zdravstvu i zdravlju vanost koju veina ljudi trai, treba prihvatiti u Hrvatskom saboru strateke ciljeve zdravlja i zdravstva, a preko radne skupine uglednih strunjaka i zastupnika, na temelju javne rasprave, odrediti dugorone ciljeve, organizaciju i financiranje. Tek nakon jasne politike ministar zdravstva zna to initi. On moe ili ne mora biti lan politike stranke, ali mora biti sposoban dobro obavljati svoj posao. Dok obnaa dunost

ministra, dobro bi bilo da zamrzne stranako lanstvo, da ga ne istie, dakle da na njegovo imenovanje utjee samo strunost i sposobnost. Ministar zdravstva djeluje s glavnim tajnikom, pomonikom za javno zdravstvo, bolniku zatitu, pravna i financijska pitanja, kao i s direktorom Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. Svaki od njih u svom sektoru treba znati vie od ministra. Takav struni tim zapravo je ministar. Ministar vodi zdravstveni sustav, imenuje pomonika za sanitarna pitanja, daje suglasnost na imenovanje ravnatelja vodeih zdravstvenih ustanova (ali ih politiki ne smjenjuje, to je uvedeno nakon 2000., i s time treba prestati!) i na imenovanje glavnog lijenika (ima ga cijela Europa). Predlae zakone, proraun, provodi inspekciju, osigurava kvalitetu rada, predlae razvoj, meunarodno predstavlja i zapovijeda zdravstvom u izvanrednim stanjima. Visoko vrednujui ulogu ministra zdravstva, hrvatska vlada treba pokazati hrvatskom narodu da potuje njegove prioritete, a Europi da prepoznaje vanost zdravlja i zdravstvene zatite i danas i sutra. elimo li ouvati i unaprijediti hrvatsko zdravstvo, treba imati sluha za dugorone probleme narodnog zdravlja i svakodnevne probleme graana, pacijenata i zaposlenih u zdravstvu. Tijekom promjena treba prouiti koje su alternative, u to treba ukljuiti to vie strunjaka, praktiara, gospodarstvenika i graana. Ideje treba prikupiti iz svih izvora, pa i iz drugih drava. Na kraju, treba usvojiti vlastitu politiku na temelju naih dananjih problema, oekivanja i mogunosti. Autor je lijenik, lan Nacionalnoga zdravstvenog vijea, predsjednik Glavnoga odbora DC-a

http://www.vjesnik.hr/html/2004/09/16/Clanak.asp?r=sta&c=1
http://www.vjesnik.hr/Pdf/2005%5C02%5C23%5C12A12.PDF V J E S N I K Srijeda, 23. veljae 2005.

12

S TAJA L I TA

Banalnost povrnosti dosadanje zdravstvene politike


Slobodan Lang

Standardne fraze, impresioniranje podacima, prijetnje, kvalificiranje i smjenjivanje nisu nain voenja dobre zdravstvene politike. No takvo ponaanje nije izraz ni gluposti ni zloe odgovornih. Uzrok je u nedovoljnom razmiljanju, suradnji i davanju vanosti narodnom zdravlju i hrvatskom zdravstvu U Stajalitima od 17. veljae kao lijenik, politiar i lan Nacionalnog zdravstvenog vijea iznio sam to treba initi ministar zdravstva. Traio sam hrabrost da se u Hrvatskoj nastavi pruati medicinsku pomo na temelju zdravstvenih potreba a ne prema mogunosti plaanja. Ocjenjujui zdravstvo nadstranakim ali vodeim pitanjem ope politike i dobrobiti graana, predloio sam da se provede cjelovit uvid u stanje i mogunosti, uz sudjelovanje to veeg broja strunjaka, praktiara, gospodarstvenika i graana. A nakon cjelovite analize i provedene javne rasprave, da Hrvatski sabor usvoji strateke ciljeve zdravlja i zdravstvene zatite, naina organizacije i financiranja. to je ministar dosad radio U Nedjeljnom Vjesniku od 20. veljae objavljen je raz- govor s Andrijom Hebrangom: to sve eka njegova nasljednika pod naslovom Konsenzus stranaka o reformi zdravstva ili bankrot. U obrazlaganju takva stanja prof. Hebrang navodi vie uzroka, meu kojima i sljedee: da trokovi stalno novih metoda poskupljuju deset posto svake godine, a na BND raste samo etiri posto, te nam svake godine fali pedeset posto sredstava; da se participacija, ovisno o imovinskom stanju a ne plai i mirovini, primjenjuje u svim modernim zdravstvenim sustavima; loe zakonodavstvo i dugovi Raanove vlade; organizacijska nespretnost HZZO-a; ucjene proizvoaa i dobavljaa lijekova; korumpirajui letovi trideset ravnatelja na rukometna prvenstva; trideset do etrdeset posto falsificiranja, ukradenog u obraunu plaa... On smatra da treba smjenjivati ravnatelje, ali za to nema volje gdje postoje najee stranake, koalicijske, rodbinske, prijateljske i druge veze. to je ministar radio dosad? Kad je stanje tako teko, kako je mogao preuzeti i druge, i to kljune dunosti u Vladi? Zato nije prije

na to upozorio? Zato nije pozvao na suradnju strunjake i zastupnike? Zato smo dva mjeseca ekali novog ministra? DC je lan koalicije ove vlade i preuzeo je izravnu odgovornost na tekom podruju (pravosue). Od samog smo poetka ministru Hebrangu dali na znanje da Narodno zdravlje i zdravstvo smatramo vanim podrujem odgovornosti cijele vlade i da elimo suraivati na tom podruju. Niti stranka niti ja kao strunjak za javno zdravstvo nismo niti jedanput bili pozvani da nas se informira, pita, predloi, trai suradnju bilo to! Plitka i brzopleta rjeenja Istodobno, duboko svjesni vanosti narodnoga zdravlja sudjelovali smo u odravanju Prvog hrvatskog kongresa preventivne medicine i unapreenja zdravlja, u pokretanju Hrvatskog aso- pisa za javno zdravstvo i prikazu alternativa razvoja hrvatskog zdravlja i zdravstva. Upozorili smo na kljuna pitanja demografskog zdravlja, na opasnosti od droge meu mladima i na potrebu uvoenja u kole predmeta o zdravlju. Osudili smo olako smjenjivanje i kvalificiranje uglednih strunjaka i neprihvatljivo, neobrazloeno smjenjivanje dvadeset uglednih intelektualaca Vladina Bioetikog povjerenstva. Vratili smo u javnost Sveuilinu bolnicu i traili aktivno meunarodno humanitarno sudjelovanje. Ovih je dana DC ocijenio da Hrvatska drava nema kontrolu nad vanim podrujem medicinski potpomognute oplodnje te je pristupio izradi prijedloga zakonskog rjeenja. Dosadanju zdravstvenu politiku obiljeava banalnost povrnosti, nezainteresiranost i redukcionizam. Sada se olako ocjenjuje, plitko analizira i brzopleto predlau rjeenja. Takvo ponaanje nije izraz ni gluposti ni zloe odgovornih. Uzrok je u nedovoljnom razmiljanju, suradnji i davanju vanosti narodnom zdravlju i hrvatskom zdravstvu. Standardne fraze, impresioniranje podacima, prijetnje, kvalificiranje i smjenjivanje nisu nain voenja dobre zdravstvene politike. Nadstranako okupljanje za hrvatsko zdravstvo Nai ljudi ive teko, meu nama mnogo je siromanih, stalno smo izvrgnuti kriminalnim aferama, esto nedolinom ponaanju politiara, samoubojstvima branitelja i alosnim povredamnacionalnog i ljudskog dostojanstva. U takvoj situaciji teko je oekivati pozornost graana u zahtjevu za kvalitetnu zdravstvenu politiku, ali molim one koji vole svoju djecu, roditelje i branog druga da razmisle o tome i to javno trae. Kao lijenik i politiar zaotrio sam prikaz dosadanjeg rada i razlike u predloenim stavovima. Bankrot sustava ili pad vlade ucjena je, a ne prihvatljiv dogovor. DC ne prihvaa olako stranaka dogovaranja o prenoenju tereta u zdravstvu na pacijente i graane. Zdravstvo je nadstranako podruje i zahtijeva cjelovito razmatranje, javnu raspravu i koritenje svih resursa u rjeavanju. DC poziva na nadstranako okupljanje za zdravlje i zdravstvo u Hrvatskoj. to se tie planova, uvijek u se baviti brigom za zdravlje i javno dobro. Toliko toga treba jo uiniti.
Autor je lijenik, lan Nacionalnoga zdravstvenoga vijea, predsjednik Glavnoga odbora DC-a.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/03/01/Clanak.asp?r=sta&c=2 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/03/01/12A12.PDF

12

V J E S N I K Petak, 4. oujka 2005.

S TAJA L I TA

Nema zrele osobe bez sposobnosti suzdravanja


Ma kakvi ideali, kakvo oduevljavanje za ovo ili ono kad dijete u pubertetu ili adolescent moe u svakom trenutku posegnuti za neim to ga odmah toliko zaokupi da kolska knjiga nikako ne moe biti konkurencija! Dakako da ne mislim da u kolama nije potreban nikakav spolni odgoj. Potreban je, ali doista treba struno, ozbiljno i odgovorno razmisliti tko, koliko i kako treba u kolama govoriti o spolnom odgoju
ZLATKO VIDULI

Dobro je da o ovakvu ili onakvu programu spolnog odgoja, pa i o tome tko, koliko i kako treba u kolama govoriti o spolnom odgoju, svatko kae svoje miljenje, ali nadam se da u svemu glavnu rije moraju imati strunjaci, koji su prije svega filozofi, etiari ili moralisti, ali svakako i teolozi kao filozofi, etiari ili moralisti. No i bez velike se filozofije moe rei da treba dati prednost onima koji zastupaju cjelovit spolni odgoj. Ja, dodue, ne znam koliko je program TeenStar program cjelovita spolnog odgoja, ali bi barem trebalo priznati da su mu zagovaratelji dali dobro ime. U cjelovitu spolnom odgoju trebalo bi svakako govoriti i o svrsi spolnosti i o moguim korisnim uincima spolne apstinencije i prije braka i u braku, jer nema zrele osobe bez sposobnosti suzdravanja. Treba ispitati sve razloge zato se danas kasnije ulazi u brak, zato brak mnogi uope ne sklapaju te zato se sklopljeni brakovi u tolikoj mjeri razvode. Nije li moda najvei razlog svemu tome upravo necjelovit spolni odgoj koji stavlja naglasak na pogrene stvari? Zato Vjesnikova novinarka u svom tekstu u Vjesniku 28. sijenja govori da, nasuprot nastavniku biologije, vjerouitelj nagovara na apstinenciju i govori da kondom nije sigurna zatita od spolnih bolesti? Pa od koga je ona ula da je sigurna zatita? Upravo u ovo vrijeme prole godine mogla je u Vjesniku proitati ono to je u raspravi o sigurnosti zatite prezervativom napisao lijenik Slobodan Lang (19. i 20. veljae): Sustavna i ispravna upotreba prezervativa smanjuje prijenos zaraze za 90 posto. Dakle, sustavna i ispravna upotreba, ali zar tih deset posto nesigurnosti ne namee ozbiljnu

raspravu o tome je li bolje nuditi metodu MemoAids, TeenStar ili neku drugu, odnosno moe li se uope govoriti o tome da je preporuivanje kondoma neto dobro ili da je to samo manje zlo ako je ve netko odluio stupiti u intimni odnos. A ako su zlo i aids i kondom, onda bi slijedilo da bi radije trebalo preporuivati metodu TeenStar (bez kondoma) negoli metodu MemoAids (s kondomom), jer se tako izbjegavaju oba zla. Novinarka spominje i to da je seksualnost danas, kao i prije dvadeset pet godina, mistificirana u dijelovima do granice crvenjenja trideset glava u razredu, ukljuujui i nastavnika. Znamo da nita to je pretjerano ne valja, ali zar je moda idealno da i desetogodinjaci izgube sposobnost crvenjenja? Uenicima volim isticati kako je filozofu Diogenu jednom pristupio neki djeak tuei se kako se on esto zacrveni, no Diogen ga je ohrabrio: Ne boj se, djeae, to je boja vrline! Istina je da mnogi dananji uenici (imam iskustva sa srednjokolcima niih razreda) nee tako lako pocrvenjeti kad je rije o spolnosti, no nisam siguran da im je to prednost u usporedbi s prijanjim naratajima. Meni se ini da su oni zbog prebogate izvankolske seksualne ponude mnogo toga prerano doznali pa, iako se ne crvene, esto se svemu i svaemu smijuckaju i toliko ih toga odvraa od onoga ime bi se u koli morali baviti. Iako najee nisam prezadovoljan njihovim uenjem (ne samo ja!), a pogotovo njihovim zanimanjem za bilo to kolsko da ne govorim o oekivanoj sposobnosti mladenakog oduevljavanja esto znam rei da se zapravo i divim svakom dananjem mladom ovjeku koji ita ozbiljno ui i radi. Naime, ne znam kako bih se sam bio ponio u njihovim godinama da sam imao samo dio izvankolske ponude koju oni imaju od mobitela do videa ili Interneta. Ma kakvi ideali, kakvo oduevljavanje za ovo ili ono kad dijete u pubertetu ili adolescent moe u svakom trenutku posegnuti za neim to ga odmah toliko zaokupi da kolska knjiga nikako ne moe biti konkurencija! I kako onda ne estitati svakomu tko se od sve te ponude moe suzdrati, tj. apstinirati. Je li tko ozbiljno prouio koliko ta ponuda utjee na sve ono to se u dananjim kolama moe susresti? Dakako da ne mislim da u kolama nije potreban nikakav spolni odgoj. Potreban je, ali doista treba struno, ozbiljno i odgovorno razmisliti tko, koliko i kako treba u kolama govoriti o spolnom odgoju. Dobro je o tome uti miljenja i roditelja i nastavnika i uenika, ali strunjaci e se pritom drati one latinske: Argumenta non sunt numeranda, sed ponderanda Dokaze ne treba brojiti nego vagati.
Autor je srednjokolski profesor iz Siska.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/03/04/Clanak.asp?r=sta&c=3 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/03/04/12A12.PDF
12 V J E S N I K Petak, 4. oujka 2005.

S TAJA L I TA Medicina sebinih interesa i nekvalitetne prakse


To nije model medicine znanja i ne stavlja u prvi plan dobrobit ljudi i njihova prava, kvalitetu medicinskog rada i ekonominost provoenja, naprotiv, potie zloupotrebe pacijenata, sukobe klanova i neprimjereno troenje. Kad je rije o medicinski pomognutoj oplodnji, vjernici raznih vjera i cijela Hrvatska javnost nisu upoznati sa stavovima pojedinih religija o tome, stoga ih pozivamo da ih javno iznesu
SLOBODAN LANG

Demokratski centar javno je ocijenio neprihvatljivim netolerantan nain na koji je poela rasprava o medicinski pomognutoj oplodnji. Vjerski predstavnici iznijeli su nepromiljene izjave, etika tijela i strunjaci istupaju nestruno i neprihvatljivo, izvrna vlast dosad nije djelotvorno reagirala, nedopustiva i kriminalna praksa traje, za dosadanje djelovanje nitko nije odgovarao niti je kanjen, a vrijea se i nedopustivo nanosi bol tisuama djece i njihovim roditeljima. Ocijenili smo da drava nema kontrolu nad podrujem humane reprodukcije u Hrvatskoj. Primjena medicinski pomognute oplodnje poela je u Hrvatskoj jo 1983., a nakon vie od dvadeset godina stanje je bez zadovoljavajue pravne regulative i, uope, izvan dravne kontrole. Struno povjerenstvo ministarstva zdravstva jo je 2003. utvrdilo nered u prometu spolnim stanicama, sukob interesa, naplaivanje bez kontrole, odsustvo savjetovanja pacijenata, krivotvorenje dokumenata i nedopustivo eksperimentiranje. Pritom traje odugovlaenje zakonske regulative, neuvoenje medicinskog registra, odsustvo medicinskih pravila, neinformiranje i nedostatna suglasnost pacijenata, bez ire poznatih vjerskih stavova i bez pravnih sankcija. Na alost, primijenjen je za Hrvatsku vrlo est model. Javnost se ne informira dovoljno o medicinskom napretku u svijetu i o mogunostima unapreenja prakse u Hrvatskoj. Nove se metode uvode iznenada, najee nenajavljeno, uz velianje, a obino bez etikog praenja, ocjene kvalitete i rezultata rada. To nije model medicine znanja i ne stavlja u prvi plan dobrobit ljudi i njihova prava, kvalitetu medicinskog rada i ekonominost provoenja, naprotiv, potie zloupotrebe pacijenata, sukobe klanova i neprimjereno troenje to je medicina sebinih interesa i nekvalitetne prakse.

Kao graanska stranka, Demokratski je centar odluio pozvati na potivanje ljudskih prava, pravno reguliranje, djelotvornost znanja, kontrolu medicinskog rada te poznavanje i potivanje vjerskih stavova. Djeca roena zahvaljujui medicinski pomognutoj oplodnji ne razlikuju se od djece roene konvencionalnim nainom. estitamo na hrabrosti i elimo sreu svima koji su tako stvorili obitelj. A mladim ljudima koji su dovedeni u zabunu poruujemo da vjeruju u svoju ljubav i u mogunosti medicine. Svaki pokuaj razlikovanja te djece medicinski je neprihvatljiv, kri ljudska prava, protivan je zakonima i u suprotnosti s vjerom. Budui da je rije o nasilju nad djecom, pozivamo pravobraniteljicu za djeja prava da poduzme potrebne mjere. Medicinski pomognuta oplodnja velik je uspjeh medicine, i Hrvatskoj je potrebna, ali mora biti i hitno legislativno regulirana. Demokratski centar alje u saborsku proceduru vlastiti prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Od dravnog odvjetnika i sudstva traimo da pokau punu uinkovitost i bez odugovlaenja, izbjegavanja i iznimaka kazne zloporabe u tom podruju. Medicinska je struka duna djelovati na temelju postojeeg medicinskog znanja, potujui medicinsku etiku i prava pacijenata. Ona je duna osigurati svim graanima jasan stav o medicinski pomognutoj oplodnji (preko internetskih stranica, lijenikih drutava, zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva zdravstva ili drugih). S obzirom na stalni razvoj medicinskog znanja i prava pacijenata, ispravnost te informacije mora se ocijeniti najmanje jedanput na godinu, a datum zadnje revizije mora biti jasno vidljiv. Medicinsko informiranje treba pokriti sve metode i oblike medicinski pomognute oplodnje, koji se u Hrvatskoj primjenjuju. Informacija treba prikazati mogue medicinske rizike i preventivne postupke, obvezu i sadraj informirane suglasnosti (mogue opasnosti, korist, vjerojatnost uspjeha i odabrane metode i drugih metoda), pravni status djece s pravima i obvezama roditelja, doputenost odabira spola samo zbog izbjegavanja spolno vezanih nasljednih bolesti i obveze registracije. Kad je rije o davatelju, obvezan je medicinski pregled kandidata, uvanje dokumentacije s registrom zbog iskljuenja medicinski rizinih, te zbog ograniavanja broja trudnoa istog donora. Takoer, obvezno je obavjetavanje donora u sluaju pronalaenja zarazne ili genetske bolesti, kao i roenja djeteta s poremeajem koje je moglo biti preneseno s donora. Religije ponajprije temelje, potuju i razvijaju svoje moralne stavove na vlastitim vjerskim izvorima, a ne na javnom miljenju, znanosti i zakonima pojedine drave. Vodee religije u Hrvatskoj temelje se na Starom zavjetu. Katolike obvezuje i Novi zavjet, muslimane Kuran, a idove Talmud i Torah. Vjernici raznih vjera i cijela Hrvatska javnost nisu upoznati sa stavovima pojedinih religija o medicinski pomognutoj oplodnji. Pozivamo sve vjerske zajednice da meusobno i javno iznesu svoje stavove o tome. Radi ostvarivanja tih ciljeva, Demokratski e centar organizirati okrugli stol, prikazati svoj prijedlog zakona te pozvati sve odgovorne da obavijeste javnost o ostvarivanju svojih obveza.

Autor je lijenik, predsjednik Glavnog odbora Demokratskoga centra.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/04/09/Clanak.asp?r=sta&c=1

12

V J E S N I K Subota/nedelja, 9/10. travnja 2005.

S TAJA L I TA Za mir i dobro stvarati i vjerovati


Ivan Pavao II. ovjek je kojeg sam volio, uitelj od kojeg sam uio i voa kojeg sam slijedio
SLOBODAN LANG

Cilj medicine nije vjeni ivot. Ona se zauzima za unapreivanje zdravlja, sprjeavanje i lijeenje bolesti te za kvalitetu ivota za pojedinca i zajednicu. ovjek treba ivjeti to due, umrijeti to je kasnije mogue. Kao lijenik smatram da je Sveti Otac u biti ostao zdrav do smrti. U ivotnom vijeku koji je trajao 84 godine, on je proivio fiziki, mentalno, socijalno i duhovno pun ivot. Prvi vei kontakt s medicinom Ivan Pavao II. imao je u ezdesetoj godini nakon ranjavanja u atentatu. U 71. godini operiran je zbog crijevnoga tumora, a iste su se godine javili i prvi simptomi Parkinsonove bolesti. Iduih se nekoliko godina Sveti Otac vie puta ozlijedio pri padovima, a sa 74 godine zbog bolesti nije bio na boinoj misi. U 81. godini javljaju mu se jai simptomi artritisa, a u veljai 2005. odlazi u bolnicu i od tada traje stalna medicinska skrb. Cijelo vrijeme koristio je sve to je medicina pruala i suoavao se s granicama njenih mogunosti. Bolovao je od bolesti (Parkinson) koju medicina jo ne zna ni sprijeiti ni izlijeiti, nego samo moe olakati patnju. etvrt stoljea Papa se s dostojanstvom nosio s tekom kroninom bolesti, i u punoj mjeri pokazao dubok smisao patnje u ljudskom ivotu, dostojanstvu i vjeri. On je bez ikakva prikrivanja cijelom svijetu pokazivao vlastitu patnju, bilo zbog ratova u svijetu, bilo zbog nemogunosti da sam progovori. Ivan Pavao II. pokazao je da starenje, bolest i patnja nisu prepreka socijalnog sudjelovanja, angairanja, odgovornosti i doprinosa. Odbio je odstupiti s dunosti zbog starosti i pokazao da patnja moe izravno pridonijeti razumijevanju, promiljanju i vjeri. Sveti Otac nije obavljao posao nego misiju i pokazivao smisao svakog ovjeka. Zadnja dva mjeseca o sebi je govorio kao o pacijentu meu pacijentima, uz potpuno povjerenje u medicinu, a zadnjih nekoliko dana ocijenio je da su dosegnute granice mogunosti medicinske tehnologije i opredijelio se za palijativnu skrb u vlastitu domu. Tijekom Domovinskoga rata bio sam viestruko i duboko povezan sa Svetim Ocem: u opkoljenom Dubrovniku, razaranom Mostaru, pri stvaranju bolnice u Novoj Biloj, molitvi pred Ranjenim

Kristom u Sarajevu, za osobnoga susreta u Zagrebu i u Mariji Bistrici i prolaenja kalvarijom po ratitima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sasvim sam svjestan pune dubine, neumornosti i djelotvornosti zauzimanja Svetoga Oca za mir, ekumensko i meureligijsko razumijevanje. On je nastojao da prije ulaska u tree tisuljee iskaemo vlastito aljenja nad meusobno poinjenim zlom i nerazumijevanjem kroz stoljea. Sve je to inio iskljuivo putem razuma i vjere, odbacujui svaku mrnju i nasilje a oslanjajui se na strpljivost, upornost, mir, ljubav i vjeru. Ivan Pavao II. ovjek je kojeg sam volio, uitelj od kojeg sam uio i voa kojeg sam slijedio. Papa je pokazao i vrijednost starih ljudi i snagu pacijenata. Samoj Hrvatskoj i hrvatskom narodu pridonio je vie od bilo kojeg stranog lidera kroz povijest. Kako mu rei hvala? Mise zahvalnice i zadunice, dani alosti, zastave na pola koplja, davanje njegova imena ulicama i trgovima, postavljanje spomenika..., sve to dobro smo obavili, obavljamo i obavit emo. Ali na crti trajne zahvalnosti Svetom Ocu Hrvatska, primjerice, moe pokazati vie potovanja i razumijevanja za ulogu, prava i doprinos starijih ljudi u drutvu. Takoer, Hrvatska je premala za otkrivanje uspjenoga lijeenja Parkinsona, ali nove medicinske spoznaje o toj bolesti treba to prije primijeniti u pomoi naim bolesnicima. Nipoto ne bi trebao biti cilj troiti to manje nego, dapae, to vie, ali i kvalitetnije, za zdravstvenu zatitu. Medicina i zdravstvena zatita trebale bi u poast Ivanu Pavlu II. snano potaknuti jaanje palijativne skrbi u Hrvatskoj. Dragog ovjek Ivana Pavla II. danas vie nema, ali nismo sami; zajedno s drugima moemo se zauzimati za mir i dobro stvarati i vjerovati.
Autor je lijenik, lan Nacionalnoga zdravstvenoga vijea.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/05/02/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/05/02/14A14.PDF

14

V J E S N I K Ponedeljak, 2. svibnja 2005.

S TAJA L I TA A to e biti s Hrvatima u BiH


Ovim reagiranjem nastojim izbjei dva moralna propusta u razdoblju opasnosti i stradanja: utnju kad treba progovoriti i neznanje kad je obveza svih da znaju
SLOBODAN LANG

Pregovori za ulazak Hrvatske u Europsku uniju poet e ubrzo jer su na premijer i cijela politika sve dobro obavili. Hrvati trebaju obogatiti Europu i biti uspjeni Europljani. No sada treba upozoriti na znaenje tih promjena za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Nalazimo se na kriopuu gdje se trae odluke o kojima e ovisiti opstanak Hrvata i kao nositelja dravnosti i kao naroda u Bosni i Hercegovini. Od poetka rata u BiH ljudska su se prava u politici meunarodne zajednice veinom koristila pogreno, nedovoljno ili nikako. Godine 1992., na meunarodni zahtjev, JNA je s naoruanjem prela iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Tako je nastala vojska Republike Srpske u razdoblju zabrane naoruavanja. Toj je vojsci doputeno razaranje Sarajeva, zlostavljanje zarobljenika i civila, silovanja, etniko ienje i genocid u Srebrenici. Meunarodni kazneni sud nije agresiju proglasio ratnim zloinom. Dayton je legalizirao agresijom osvojena podruja i provedeno etniko ienje. Drava BiH je organizirana kao protektorat, s apsolutnom vlau visokog predstavnika. Tijekom rata, organizacije za ljudska prava biljeile su krenje ljudskih prava, uklanjanje kukolja iz ita, kao da dobra nema ili da ono nije vano. Tako je dana potpora tvrdnjama nekih stranih autora da na Balkanu od davnine vlada mrnja, nema dobra meu ljudima te da se o njihovim ljudskim pravima ne treba previe brinuti. Proputeno je veliko iskustvo pravednika iz holokausta. Djelovalo se suprotno Kristovu uenju o brizi za ito (dobro). U projekt proirenja Europske unije Bosna i Hercegovina nije ukljuena. To je trebalo uiniti kao znak potovanja prema stradanju ljudi te zemlje, prema kranskim temeljima, potivanju ljudskih prava i ovjenosti u povezivanju Europe. Deset godina nakon osnutka Meunarodnog suda i primirja u Daytonu, Mladi i Karadi i dalje su u bijegu, humanitarna iskustva nisu prenesena u

svijet, a drava Bosna i Hercegovina i dalje je protektorat neuspjene Europe. Dananja Europa razlikuje se od one s poetka devedesetih; Sovjetski Savez vie ne postoji; smanjena je opasnost od nuklearnog rata; provedena je intervencija na Kosovu; Europska je unija proirena i dalje se iri... Sve to omoguava i navodi Europu da vie pozornosti posveti rjeavanju odnosa na jugoistoku Europe. to e uiniti u Bosni i Hercegovini i koje su mogue posljedice za Hrvate? Od Europe treba oekivati pragmatizam i zadovoljenje vlastitih interesa. Moramo razmotriti razliite scenarije budunosti. Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju uvjete da sami provedu takvu analizu. U skladu sa l. 10 Ustava, Hrvatska im u tome treba pomoi. Kao poticaj i upozorenje navodim vie moguih scenarija. Prvi je potivanje postojeih granica i postupno ukljuivanje u Europsku uniju. Hrvatska brzo postaje lanica Unije. Budunost Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Kosova i Makedonije je nepredvidiva. Drugi je promjena sadanjih granica. Kosovo se izdvaja iz SCG, a istodobno se povezuju Srbija i Crna Gora s Republikom Srpskom u jednu dravu. Bonjacima se nudi puna suverenost u dananjoj Federaciji BiH. Hrvati prestaju biti konstitutivan narod, a veina i naputa BiH. (U Europi je prisutan stav da su Hrvati dobili dovoljno sa samostalnou Hrvatske.) Trei je kantonizacija, odnosno odravanje cjelovitosti BiH i potivanje svih triju konstitutivnih naroda. etvrti je ukljuivanje cijele regije u Europsku uniju. Nakon Rumunjske, Bugarske i Hrvatske, pokrenuti ukljuivanje svih ostalih drava jugoistone Europe. Tada granice vie ne razdvajaju i prestaju biti razlog podjela i sukoba. Ovim reagiranjem nastojim izbjei dva moralna propusta u razdoblju opasnosti i stradanja: utnju kad treba progovoriti i neznanje kad je obveza svih da znaju. Neka se povede rasprava o budunosti BiH; zauzmimo se za prava i opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini! Autor je predsjednik Glavnog odbora DC-a.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/06/08/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/06/08/14A14.PDF
14 V J E S N I K srijeda, 8. lipnja 2005.

S TAJA L I TA

Udar na hrvatsko dostojanstvo


Zid boli je djelo trajnog potovanja ubijenih i traganja za nestalima, trajno a ne sezonsko mjerilo hrvatskog dostojanstva. On je iv!
SLOBODAN LANG

Zid boli predstavlja stavljanje-u-djelo-istine (Heidegger) o sudbini ljudi u obrani Hrvatske. Danas je on najvrjedniji hrvatski spomenik, za koji je u cijelosti odgovorna drava. Stoga se taj odnos mora temeljiti na punom informiranju javnosti, otvorenosti prijedloga (i meunarodno), dostojanstvu provoenja i suverenosti odluivanja Hrvatskog sabora. U subotu ujutro iznenada je stigla vijest da je sruen Zid boli u Selskoj ulici. To nije prvi napad na te nezatiene cigle poimenine ljubavi prema svakom ubijenom i neumrle nade za svakog nestalog u Domovinskom ratu. Prole godine, na dan ljudskih prava, otetili su ga pijani sforovci, a dva dana prije Boia oteeno je sedam redova Zida boli. A sada, 4. lipnja sramno, u rano jutro, radnicima je nareeno da pod policijskom zatitom rue Zid i cigle s imenima stradalih i nestalih prenesu na Mirogoj. To me podsjetilo na ruenje zagrebake sinagoge u Prakoj godine 1942. godine. Spomenici u Jasenovcu, na Dunavu i Petrovoj gori spomenici su stradalima i vojnicima u Drugom svjetskom ratu. Stradali u tom ratu do danas nisu pokopani. Potaknut tadanjim stradanjem, novim iskustvima i ljudskim pravima, predloio sam Hrvatskom saboru zakon o pravu na grob svih stradalih u tom ratu. No taj je prijedlog odbijen, a predsjednik Tuman optuen da eli provesti mijeanje kostiju. Danas se Hrvatskoj namee krivnja i kolektivna optuba za obranu u Domovinskom ratu. Ta optuivanja odbacujem. Tono je da rat nije mogu bez rtava i zloina. Bilo je zloina i na hrvatskoj strani i treba ih istraiti i osuditi. Nakon osnutka Crvenog kria, u svakom se ratu ocjenjuje i humanitarno djelovanje i osuuje zloine. Zadovoljavajue znanstvene metode za to jo nisu razvijene. Ovdje prvi put iznosim hipotezu da je u ratu za obranu Hrvatske humanitarna zatita u odnosu prema zloinima bila vea nego u ijednom suvremenom ratu. Svijet ima mnogo vie to bi trebao nauiti nego osuditi iz hrvatske obrane. Zbog odsustva takva pristupa ve je stradao velik broj nedunih ljudi u ratovima nakon naih: genocid u Ruandi, krenje ljudskih prava u amerikim

zarobljenikim logorima, izbjeglice i silovanja ena u Darfuru ... Pozivam da se utvrdi i koristi istina o Hrvatskoj. Cijeli jedan narataj branitelja ostvario je hrvatsku pobjedu i obavio svoju ljudsku dunost. Novi narataji danas se suoavaju s izazovom ostvarenja hrvatskog uspjeha. Da bi se to ostvarilo, mora se imati i razumjeti ljudsko dostojanstvo i hrvatsko domoljublje. Dostojanstvo znai ustanoviti istinu o vlastitom vremenu i djelovanju, prepoznati i zatiti stradale, odati priznanje zaslunima i prenijeti iskustva buduim naratajima kako bi njihov ivot bio uspjeniji i sretniji. Domoljublje znai voljeti svoju zemlju i eljeti da ona bude slobodna, uspjena i cijenjena. Branitelji su mogli braniti Hrvatsku, ali ne mogu obraniti Zid boli. To nije njihova odgovornost niti pravo. Za to je stvorena hrvatska drava. To je odgovornost i pravo novog narataja i njegova odnosa prema vlastitom dostojanstvu, domoljublju i uspjehu. Zbog toga predlaem: da istrana i pravosudna tijela utvrde punu istinu o pokuaju i djelominom provoenju ruenja, uklanjanja i razbijanja Zida boli; da Vlada ocijeni dogaaje, donese odluke i predloi daljnji rad; da Hrvatski sabor provede strunu, javnu i politiku raspravu o Zidu boli, o Hangaru na Ovari i uope o spomenicima, obrani i stvaranju Hrvatske. Zatim: da ministar kulture, mjerodavni za uvanje spomenika kulture i uope kulturni radnici ocijene taj dogaaj; da gospodin Damonja, koji je navodno izradio prijedlog spomenika na Mirogoju, shvati da dostojanstvu Zida boli ne moe konkurirati niti jedan umjetniki rad te da povue svoj prijedlog; da ni jedan umjetnik ne prihvati sudjelovanje prije nego to ga Sabor javno na to ne pozove. Zid boli je djelo trajnog potovanja ubijenih i traganja za nestalima. On je iv! On iskazuje i ruenje i razaranje u Hrvatskoj, a njegova krhkost stalnu odgovornost domoljublja. Uzor mu je bio Zid plaa u Jeruzalemu. On je trajno a ne sezonsko mjerilo hrvatskoga dostojanstva.
Autor je doktor znanosti, lijenik, predsjednik Glavnoga odbora DC-a.

nema http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/08/09/14A14.PDF

14

V J E S N I K utorak, 9. kolovoza 2005.

S TAJA L I TA

Prvi put vojno sprijeen genocid


Slobodan Lang

Predsjednik Tuman meu hrvatske prioritete ukljuuje sprjeavanje genocida nad Bonjacima u Bihau, to se moglo postii samo vojno. To je svjetski rezultat Oluje Kao savjetnik predsjednika Tumana veleposlanik za humanitarna pitanja od 1994. sudjelovao sam u izradi, meunarodnom predstavljanju i provoenju hrvatske humanitarne strategije. U vrijeme operacije Oluja ve smo stekli znaajno humanitarno iskustvo: praktinim provoenjem, organizacijom, meunarodnim djelovanjem i teorijskim prinosom. Hrvatska humanitarna strategija u to se vrijeme temeljila na ovim prioritetima: zbrinjavanju prognanih i izbjeglih, prihvaanju protjeranih, razmjeni i oslobaanju zarobljenika, pronalaenju nestalih, osiguranju zdravstvene zatite i pruanju pomoi i podrke izdvojenim ili okupiranim hrvatskim zajednicama. Genocid nad bolesnicima U humanitarnoj strategiji koju sam savjetovao, a predsjednik je Tuman prihvatio, na prvom je mjestu bilo sprjeavanje genocida u toku i nakon svretka ratnih sukoba. Povijesno naslijee bilo je koncentrirano na holokaust, definiranje genocida, meunarodno suenje u Nrnbergu, Konvenciju UN-a o sprjeavanju i kanjavanju za zloin genocida, i na posebnu ulogu Pravednika meu narodima, zbog odreenja osobne odgovornosti i jedinog uinkovitog oblika suprotstavljanja holokaustu; takoer stradanje Armenaca nakon Prvoga svjetskog rata, stanovnika Kambode sedamdesetih godina prologa stoljea... Bila je oigledna svjetska potreba razvoja suvremenog pristupa genocidu, posebno njegovu sprjeavanju. Ve u travnju 1991., uz aktivno sudjelovanje jedinica JNA, provedeno je etniko ienja Hrvata iz Potkonja (Knin). Zapovjednik je bio tada jo pukovnik Mladi. To isto je, nakon agresije, intenzivno provoeno diljem Hrvatske za ljeta, jeseni i zime 1991. Nakon pada Vukovara dolo je ne samo do etnikog ienja, ve i do masovnoga ubijanja, genocida nad hrvatskim pacijentima. Aktivnim suprotstavljanjem uspjeli smo sprijeiti etniko ienje Dubrovnika i srednje Bosne. Pravo na dom bio je temelj naeg djelovanja. Djelujui u svijetu, sredinom 1993. na Harvardu smo pokrenuli pitanje sprjeavanja genocida kao prioritet ljudskih prava i zdravlja, pozvali Meunarodni institut za genocid na djelovanje, obratili se amerikoj javnosti (Newsday), politiarima (Al Gore), te u meunarodnim asopisima objavljivali meu prvima radove s toga podruja. Naalost, bili smo preslabi da bismo dosegli djelotvornost.

U proljee 1994. izvren je genocid u Ruandi. Vlastita spoznaja i nastojanja nisu umanjili bol. Trebalo je i moralo se djelovati snanije! Otvorenim smo se pismom obratili tadanjem visokom predstavniku za ljudska prava u BiH g. Tadeuszu Maszowieckom. Predsjedniku Tumanu predoeno je stanje nesigurnost u tzv. Zatienim zonama koje su formirali Ujedinjeni narodi u BiH (Srebrenica, epa, Gorade, Biha). Predsjednik me uputio na zasjedanje Socijalnoga samita u Kopenhagen na poetku 1995. Istupio sam s izvjeem o najtraginijim Europljanima, molei da ih se spasi. Odrana je i konferenciju za tisak s tadanjim ministrom vanjskih poslova BiH g. Irfanom Ljubiankiem i zamjenikom ministra vanjskih poslova Hrvatske g. Ivanom imonoviem. Naalost, opet nismo uspjeli. Potkrajem svibnja dolo je do zloina nad civilima u Tuzli. Otiao sam tamo da bih pomogao i da jo jednom upozorimo meunarodne subjekte na predstojee opasnosti. Ni spremni ni sposobni za djelovanje U srpnju 1995. izvren je genocid u Srebrenici. Meunarodne ga snage nisu ni sprijeile ni zaustavile. Do danas nije doputen povratak obitelji ubijenih, a osvajanje se teritorija genocidom i dalje priznaje. Tada je, u srpnju, poeo srpski napad na Biha. Opasnost novoga genocida bila je oigledna. Amerikanci su bili silno zabrinuti, a ostale meunarodne snage ni spremne ni sposobne za djelovanje. Peti korpus Armije BiH nije mogao sam provesti obranu. Na poetku kolovoza 1995. predsjednik Tuman meu hrvatske prioritete ukljuuje sprjeavanje genocida nad Bonjacima u Bihau, to se moglo postii samo vojno. I tako je 4. kolovoza krenula Oluja. Prvi put u modernoj povijesti vojno je sprijeen genocid. To je svjetski rezultat Oluje. Vjerujem i da je ovo prvi prikaz sprijeenoga genocida. Uvijek u se ponositi tim rezultatom i biti zahvalan predsjedniku Tumanu na donesenoj odluci. Glavni je tajnik UN-a 14. srpnja 2004. prvi put imenovao specijalnoga savjetnika za sprjeavanje genocida. Prepoznavanju te potrebe pridonijela je i Hrvatska. Autor je lijenik, u vrijeme Oluje bio je savjetnik predsjednika Republike Hrvatske i veleposlanik za humanitarna pitanja.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/09/02/Clanak.asp?r=sta&c=3 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/09/02/14A14.PDF
14 V J E S N I K petak, 2. rujna 2005.

PISMA

Domovinski rat bio je udo


Zalaui se za znanstvenu, dakle cjelovitu istinu o Oluji, Slobodan Lang u Vjesnikovoj rubrici Stajalita 25. kolovoza napisao je i ovu reenicu: Ako se meunarodna zajednica jo nije odvaila suditi za agresiju, morala bi barem pozdraviti obranu. Dakako da se od meunarodne zajednice s pravom oekuje da pozdravi hrvatsku obranu u Domovinskom ratu, ali utoliko je prirodnije oekivati da ju neprestano pozdravlja domaa javnost. Tek bi nakon toga, kako je netko dobro primijetio, moglo biti sluha i za zloine koji su se u Domovinskom ratu tu i tamo dogodili. U nas, a jo vie u svjetskoj javnosti, kao da je gotovo nestala svijest o tome kako je Domovinski rat, posebno u Bljesku i Oluji, zapravo bio kako ree jedan moj ljetni sugovornik pravo udo. Sredinom devedesetih godina, nakon nekoliko godina mrcvarenja i upornog bombardiranja tolikih gradova, ope je raspoloenje prema agresorima bilo takvo da je u obrani vrlo lako moglo doi do osvetnikih akcija golemih razmjera, ali se to ipak nije dogodilo. Svatko normalan ali to se nisu do kraja sluale rijei kardinala Franje Kuharia izreene jo u poetku rata, ali gdje se u svijetu, u prolosti i sadanjosti, dogodilo neto slino kao u Domovinskom ratu u Hrvatskoj? Uvaavajui te injenice i podravajui zbog toga ponos sudionika Domovinskog rata treba, dakako, osuditi i sve zloine, ali opet ne valjda drukije negoli bilo gdje u svijetu.
ZLATKO VIDULI SISAK

http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/09/10/14A14.PDF

14

V J E S N I K subota/nedelja, 10 i 11. rujna 2005.

S TAJA L I TA

HRVATSKO, A NE IDOVSKO PITANJE

Slobodan Lang

Nain rasprave o nekim, za iru javnost, ne toliko vanim, razlikama u idovskoj opini u Zagrebu prelaze u vrlo znaajnu raspravu o idovima u Hrvatskoj Hrvatsko, a ne idovsko pitanja

Nain rasprave o nekim, za iru javnost, ne toliko vanim, razlikama u idovskoj opini u Zagrebu prelaze u vrlo znaajnu, javnu raspravu o idovima u Hrvatskoj

ovijest progona, stradanje i Holokaust

istakli su meu idovima moral izbjegavanja javnih sukoba i skandala. To znaju i neidovi. Zna se i u Hrvatskoj. Naalost, javni prikaz, pojedini stavovi i nain rasprave o nekim, za iru javnost, ne toliko vanim, razlikama u idovskoj opini u Zagrebu prelaze u vrlo znaajnu, javnu raspravu o idovima u Hrvatskoj. S obzirom na to, postoji obaveza javnog upozorenja na opasnosti antisemitizma, ije spreavanje spada meu temeljne odgovornosti i svakoga ovjeka pojedinano i svake drave. Sada je otvorena hrvatska rasprava. Osim samog upozorenja na opasnost antisemitizma, ovdje iznesenim informacijama, pitanjima i stavovima elim pridonijeti pravilnom pristupu jednom znaajnom hrvatskom, a ne idovskom pitanju. idovskoj opini i zajednici treba (kao

svakoj zajednici) pomoi u trenutcima unutranjih tekoa potivanjem njezine samostalnost i neuplitanjem, osim odgovornih u sluaju krenja zakonski doputenog. Potivanje samostalnosti, a ne uplitanje to se tie navodnog oruja i novca, tj. osjeaja nesigurnosti meu idovima 1991. g., sjetimo se da se tada opravdano osjeao nesigurno velik broj graana Hrvatske. Imajui na umu iskustvo Holokausta meu idovima, ovakvi su komentari neprimjereni i neprihvatljivi, na rubu tee kvalifikacije. Sinagoga u Prakoj je (kao i druge stare bogomolje) hrvatski spomenik kulture. Kao lan Poglavarstva grada Zagreba (krajem osamdesetih) i kasnije kao savjetnik predsjednika Tumana predlagao sam obnovu Sinagoge, tono kakva je bila. Smatrao sam da bi Sinagogu trebalo obnoviti i kada u Zagrebu ne bi bilo ni jednoga idova, jer je to hrvatsko, a ne idovsko pitanje. Ruenje Sinagoge je bio zloin poznatog programa tadanje vlasti. Pitanje je zato nije obnovljena, kroz pola stoljea do 1990. g, po zavretku ratnog razdoblja, tj. poslije 2000 g., a niti sada uvrtena u zajedniki program Grada i Republike. Javnost (ne samo hrvatska) ima pravo dobiti odgovore na ta pitanja, od odgovornih i kulturnih strunjaka i od politiara. Umjesto toga vodi se rasprava o parkiralitu i dobiti. Ponovno i neprimjereno i neprihvatljivo. Tamo nikada nije ni smjelo biti parkiralite, treba ga odmah zatvoriti i obnoviti sinagogu. Naalost, do danas se cilj koji se eljelo postii zloinom ruenja sinagoge, poinjenog pred vie od 60 godina, pokazao i jo uvijek je djelotvoran. Rasprava o parkiralitu i dobiti Veliki interes koji je pokazan za idovsku zajednicu moe se i korisno i vrijedno rijeiti. U Zagrebu bi se mogli organizirati dani idovske kulture. To bi omoguilo susret ljudi kulture, tolerancije i meusobnog uvaavanja. U nekoliko dana moglo bi se pokriti veliki broj tema o idovskoj kulturi, povijesti, vjeri, filozofiji, biblijskim studijama, svakodnevnom ivotu, umjetnosti, knjievnosti, jezicima, folkloru, idovskim zakonima, poloaju ena i toliko drugog. Posebnu bi se panju posvetilo temama iz prolosti, sadanjosti i budunosti idova u Hrvatskoj. idovski i neidovski strunjaci, iz Hrvatske i inozemstva, pred zainteresiranom javnou, a posebno mladima, iznosili bi svoje znanje i vodili rasprave, a svi bi postali bogatiji. Takav zajedniki projekt idova i Hrvatske zasluio bi punu panju medija i najire sudjelovanje. Autor je lijenik, sveuilini profesor, predsjednik Glavnog odbora DC-a.

Nema

http://www.vjesnik.hr/html/2005/11/22/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/11/22/14A14.PDF

14

V J E S N I K utorak, 22. studenoga 2005.

S TAJA L I TA

Odredimo socijalne ciljeve


Otvorimo raspravu o treem stupu Hrvatske - socijalnoj dravi. U pripremama za ulazak u EU povedimo pregovore i o vrijednosti ljudi
SLOBODAN LANG

Prije petnaest godina, 22. prosinca 1990., Hrvatski je sabor uz zvuke Lijepe nae sveano proglasio Ustav Republike Hrvatske. lanak 1. glasi: Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna drava. Godinu dana kasnije Vukovar je postao simbolom shvaanja provoenja i ostvarivanja jedinstvenosti i nedjeljivost. To je najvei hrvatski uspjeh. Cijelo vrijeme razvijala se i demokratska drava. Usprkos znaajnim tekoama, i u tom pogledu moemo biti zadovoljni. Trei stup, temelj Hrvatske, nije ostvaren Hrvatska nije socijalna drava! Tu ocjenu treba javno iznijeti i pozvati sve da iznesu svoje stavove i prijedloge. Stalno se donose mjere socijalne zatite (pa tako i u novom proraunu), politiari (posebno uoi izbora) obilaze socijalne ustanove, a mnogi od njih vole biti pokrovitelji i donatori. Ipak, iz samih vrijednosnih temelja smo nauili da se socijalnost ne ostvaruje dijeljenjem ni ribe, ni mrvica sa stola. Samo zemlja ribara je zemlja ljudskog dostojanstva, a samo takva je socijalna drava. Kroz vie godina opetovano se u Hrvatskoj pokazuje socijalna slabost i pojedinaca i kljunih socijalnih grupa: majki, pacijenata, branitelja, ljudi dodatnih potreba, nezaposlenih, umirovljenika i drugih. Obilazei Hrvatsku, vidljiva je i nedopustivih razlika meu raznim dijelovima i odsustva programa promjena stanja. Na upit ljudima koga cijene i tko je u Hrvatskoj ugledan zbog socijalnog djelovanja, odgovori su velikim djelom negativni. Ne zna se politiar koji se zalae za socijalnu dravu, niti komentator koji se bavi tim pitanjima. Vlada miljenje da vodee stranke nisu socijalno orijentirane. Za socijalne programe politikih stranaka uglavnom nitko ne zna. Ljudi su nezadovoljni, razoarani, osjeaju se prevareni i nemoni da promijene stanje. Nemo osjeaju ljudi koji su pojedinano glasovali za samostalnu dravu, a zajedno i pojedinano obranili njenu jedinstvenost i nedjeljivost? Hrvatska je poela dobro, uz punu podrku, snagu i sudjelovanje cijelog naroda. Prihvaanje i

smjetaj stotina tisua ratom prognanih i izbjeglih svjetski je primjer socijalne drave. Na alost, do danas nema izvjea o tom velikom socijalnom djelu tek stvorene drave. Socijalni pristup je zaustavljen privatizacijom. Danas se Hrvatskoj namee stav po kojem je privatizacija provedena loe, ali je za reviziju prekasno zbog pravne zastare. Kad je pomogao svom crnom prijatelju da pobjegne iz ropstva, Huckleberry Finn je bio u pravu, makar je to bilo protiv zakona tog vremena. Tako i danas, ako je privatizacija i provedena po zakonu, i ako je nastupila pravna zastara, sigurno je da je provedena protuustavno, a to ne moe zastarjeti. Zato treba danas odrediti ustavno znaenje i smisao hrvatske socijalne drave. U Hrvatskoj se mnogo vie i ee uje o gospodarskom nego o socijalnom razvoju. Odravaju se ugledna savjetovanja i esti su istupi politiara o gospodarskom razvoju, nudi smanjivanja potronje, zahtjevima Svjetske banke za manje izdvajanje za zdravstvo, uvoenje poreza za pacijente (10 kuna), pripremaju se participacije... Uspjeno gospodarstvo jest potrebno za ostvarivanje socijalnih ciljeva, ali se prvo moraju odrediti socijalni ciljevi, a potom razvijati gospodarstvo kako bi ih ostvarili. Ako se prednost da odreenju gospodarskih ciljeva, tada se za socijalne izdvaja minimum - viak, donacije, milostinja. Kad su idovi ostvarili slobodu, Bog je pozvao Mojsija i dao mu prvi ustav - Deset zapovijedi. Ostali, dok su ekali, postali su nestrpljivi i povjerovali da je materijalno znaajnije od duhovnog i socijalnog te su napravili zlatno tele. Nikada vea i skuplja pogreka u razvoju nije uinjena etrdeset godina u pustinji! U vrijeme stvaranja Hrvatske, a potom i za boravka u Hrvatskoj, Ivan Pavao II. je neprekidno upozoravao na vanost duhovnosti i socijalnosti. Hrvatska plaa visoku cijenu nepotivanja socijalne drave, a jasne su i poruke iz bogate Europe. Ustavna odreenja nisu jednokratna, ve stalna obaveza svih stranaka, struka i ponajvie svakoga hrvatskog dravljanina. Kao i obrana i glasovanje, tako je i stvaranje socijalne drave vrhunska obaveza svih i svakog u Hrvatskoj. Hrvatska je danas u socijalnoj pustinji i treba obnoviti, prihvatiti i razvijati duhovne i socijalne vrijednosti - vjeru, znanje i solidarnost - eli li ostvariti i slobodnu i uspjenu Hrvatsku. Otvorimo raspravu o treem stupu Hrvatske socijalnoj dravi. U pripremama za ulazak u EU povedimo pregovore i o vrijednosti ljudi raanju djece, kolovanju mladih, radu i zaposlenosti, potivanju starijih, zdravlju, lijeenju bolesnih, pomoi siromanima, uvanju okoline i ponosu na vlastitu, hrvatsku kulturu. Autor je predsjednik Glavnog odbora Demokratskog centra.

http://www.vjesnik.hr/html/2005/12/14/Clanak.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005/12/14/12A12.PDF

Povijeu, pa i prolou, neka se bave povjesniari


Nema cjelovite istine o (dalekoj) povijesti, pa kako e biti o (nedavnoj) prolosti?
PETAR STRI

Prof. dr. sc. Slobodan Lang objavio je jo u kolovozu u Vjesnikovoj rubrici Stajalita tekst pod naslovom Znanstvena istina o "Oluji". Budui da je tema kontinuirano veoma aktualna, vrijedi reagirati. Naalost, prolost i povijest nisu medicina, a dr. sc. Lang je lijenik. Naime, ako se neki put - doslovce - odmah ne utvrdi cjelovita istina, tj. to je pacijentu, onda pacijent - umre. No, znatno, znatno due traje utvrivanje istine, napose u prolosti, bilo nedavnih dogaaja, bilo onih u povijesti, dakle u vremenu davno iza nas. Zbog objektivnih i subjektivnih prepreka nerijetko se nikada i ne utvrdi ne samo cjelovita, ve ni priblina istina. Na zakon propisuje da je gradivo zrelo za prijem u dravni arhiv tek 30 godina nakon nastanka. Znanstveno nije opravdano drati se vrela mlaega od toga roka, jer svaki se tren moe pojaviti novi izvor koji e demantirati ono to smo prvotno utvrdili barem kao priblinu povijesnu istinu. Dakle, potovani prof. dr. sc. Lang, o Oluji pa ni o Domovinskome ratu u cjelini ni sada, a niti u skoroj budunosti neete dobiti cjelovitu istinu, koja je, inae, Vama kristalno jasna, pa makar doveli u Hrvatsku primjerice i predsjednike svih akademija znanosti na svijetu. To se tako ne radi. elite li barem priblinu istinu o Oluji i Domovinskome ratu u cjelini, onda se svojim velikim autoritetom zaloite za temeljito prikupljanje vrela - pisanih, audio i vizualnih, za njihovo presnimavanje u vie primjeraka, pohranjivanje samo u za to ovlatene dravne arhive, zatim se zaloite za kolovanje to vie mladih arhivista i povjesniara koji e nastaviti prikupljati vrela, pa i ona iz Haaga. Samo oni, dakle moji nasljednici u iduim desetljeima, dat e - tek! - priblinu istinu, kao to su to, primjerice, sada nastojanja u vezi NOR-a i tzv. socijalistike revolucije i tzv. komunistike vladavine kod nas. to se tie Domovinskoga rata i injenica iz (nedavne) prolosti sada poznatih, ponavljam: sada poznatih profesionalnim znanstvenicima-povjesniarima kod nas i kolegama u inozemstvu (a u tome se ne razlikujemo u miljenju), situacija je (veoma pojednostavljeno) sljedea: Velikosrpska skupina iz Srbije i Crne Gore izvela je oruanu agresiju na SRH kao federativnu jedinicu SFRJ, osamostaljenu na temelju dotadanjih propisa te SFRJ, pa su tu RH priznali i meunarodni pravni imbenici. Velikosrpska skupina u Hrvatskoj pridruila se tim vanjskim velikosrpskim agresorima. Velikohrvatska skupina sudjelovala je u Domovinskome ratu. U prvoj skupini bilo je i neoetnika, a u drugoj skupini i neoustaa. U BiH je sudjelovala i meunarodna skupina velikomuslimanskih

fundamentalista. Hrvati smatraju BiH hrvatskom, Srbi srpskom, a Muslimani svojom zemljom. Hrvati u BiH Hrvatsku smatraju maticom domovinom. RH je sa svojim vojnicima i drugom pomoi sudjelovala u ratu u meunarodnopravno priznatoj RBiH. Smatram da je to uinila u korist veoma ugroenih tamonjih Hrvata (neke kolege me uvjeravaju da je to uinjeno zbog osobne korist pojedinih skupina). Svjetska zajednica nije pokazala zanimanje za dogaaje u bivoj SFRJ, te je - iz za sada nepoznatih razloga - lako prekinula rat tek nakon nekoliko godina. Domovinski rat RH je odbrambeni. U svakome ratu i poslije njega oduvijek ima i devijacija, pa tako i u Domovinskome, zloinakih ili iz materijalnih razloga. Te devijacije u novije doba - napose kao rezultat dogaaja u Drugom svjetskom ratu ili prije njega - mogu podlei meunarodnoj sudskoj provjeri na temelju obvezujuih meunarodnopravnih normi. No, zbog devijantnoga djelovanja skupina ili pojedinaca nema sramote za RH, ni za Hrvate uope. Zato i postoje meunarodnopravne institucije, pa tako i sudovi. Njihova presuda ne mora biti povijesno cjelovita istina, pa ak ni priblina istina, jer, u naelu, sude pojedincima zbog njihovih djela ili nedjela. Sudovi ne kreiraju niti ne piu o povijesti, ali mogu i znatno utjecati na nju (kao, npr., staljinistiki i hitlerovski). O povijesti piu povjesniari, mogu i o prolosti, a sudovi, uz druge, pripremaju im grau. Rezime: povijeu, pa i prolou neka se bave povjesniari, pravni, vojni, knjievni i drugi, politolozi, sociolozi, filozofi, etnolozi itd. A Vi, pot. dr. Lang, upotrijebite sve svoje snage i ugled znanstvenika i sveuilinoga profesora medicine te sudionika Domovinskoga rata za ono to je svakim danom ivotno znatno vanije u naoj domovini, to neposredno zadire u Vau struku, a ne dogaaji od prije 5, 10, 15 i vie godina, jer ti su dogaaji profesionalno stvar povjesniara, dakle, i mene, a ne Vas kao lijenika. to se tie povjesniara - kakvi su/takvi su, slabii, u naelu, ipak nisu. A prolost i povijest unatrake se Orwelovim sustavom zaista mogu mijenjati, ali samo kratko vrijeme. Dodue, povijest ne dozvoljava mogunost popravka, ali uenje o grekama i grekama moe (barem bi trebalo!) utjecati na to da se zlokobnosti i tragedije (moda!) ne ponove.
Autor je povjesniar i arhivist iz Zagreba.

http://ns1.vjesnik.com/html/2005/12/30/ClanakTx.asp?r=sta&c=1 http://www.vjesnik.hr/pdf/2005%5C12%5C30%5C14A14.PDF
14
VJESNIK * Petak, 30 prosinca 2005.

STAJALITA

Istina ne ovisi o naoj volji, dogovoru ili ukusu


Slobodan Lang

Pravda se temelji na dogovoru, za koji je vano da obuhvaa to vei udio lanova zajednice, a to provodimo putem prava, politike i etike Rasprava o Latinici Tumanova ostavtina pretvorena je u raspravu o voditelju, Hebrangu, ugroenosti novinara, slobodi tiska to je s Tumanom?. Odnos prema dogaajima, osobama, pa i prolosti odreujemo na temelju istine, pravde i ukusa ili impresija. Istina ne ovisi o naoj volji, dogovoru, ukusu ili impresiji. Nju utvrujemo pomou znanosti, religije i filozofije. Pravda se temelji na dogovoru, za koji je vano da obuhvaa to vei udio lanova zajednice, a to provodimo putem prava, politike i etike. Cilj Latinice je i neka vrsta javne pravde, pa koristi i metode polemike, svjedoenja, istraivanja i anketiranja. Naalost, Latinica se oslanja vie na ukus i impresije nego na istinu. Na tome su ostale i naknadne reakcije. U odreivanju pravde, politike i etike, i inae kod nas, ukus ima preveliku ulogu u odnosu na istinu. Osjeam se dunim upozoriti da su u toj emisiji izreene neistine o predsjedniku Tumanu. Od 1994. kao savjetnik Predsjednika bio sam odgovoran i za odnos prema Jasenovcu. Sudjelovao sam u pokuaju posjeta 1994., uao u tijeku Bljeska, posjetio ga sa stranim veleposlanicima, organizirao posjet novinara New York Timesa 1996. i drugo. Moj savjetnik bio je Jaka Singer, dugogodinji predsjednik Savjeta za vrijeme Jugoslavije. Zajedno smo u Beu posjetili autora jasenovakog spomenika Bogdana Bogdanovia, redovno sam komunicirao s predsjednikom udruge preivjelih logoraa imom Kljaiem, s predsjednikom antifaista Hrvatske Ivanom Fumiem te informirao biskupa kvorevia. Kao lan dravne delegacije posjetio sam Yad Vashem. Na temelju svih tih aktivnosti i uz suglasnost predsjednika Tumana zacrtan je sljedei program: istinito iskazati sve rtve, i populacijski i pojedinano; posaditi drvored u poast hrvatskih pravednika meu narodima, Posebno posaditi hrast za spomen na Raoula Wallenberga, kojeg se smatra zaslunim za spaavanje 100 tisua maarskih idova, pokrenuti akciju pravo na

grob na temelju koje bismo omoguili ukop svih ubijenih a nepokopanih u Hrvatskoj i na temelju novih iskustava s logorima za zarobljene, izbjegle i prognane inicirati redovnu Meunarodnu humanitarnu konferenciju o postojanju i radu logora u svijetu. Na temelju tog programa predloio sam u Hrvatskom saboru i zakon o pravu na grob, koji, na alost, nije dobio potrebnu veinu. Neprihvatljivim i neistinitim prikazima ovo je doivljeno u javnosti kao mijeanje kostiju. Ve dulje postoji i neukusna optuba predsjednika Tumana za antisemitski i antisrpski odnos navoenjem istrgnutog citata predsjednika Drago mi je da mi ena nije ni idovka ni Srpkinja. Istina je, meutim, da se u Jugoslaviji mjerkala nacionalnost za rukovodee pozicije, ukljuivi supruge. Potkraj osamdesetih godina poeli su se javljati glasovi da Tuman pokazuje hrabrost jer je podoban i ima meunarodne, odnosno veze u Beogradu zbog eninog podrijetla. Time se eljelo opravdati vlastiti nedostatak hrabrosti i kritinosti. Nikad nisam uo predsjednika da na raun bilo kojeg naroda pokazuje nepotivanje. Da jeste - ne bih mu ostao savjetnik. Takva optuba ne znai samo nepotivanje uglednog ovjeka koji se vie ne moe braniti, nego amoralno optuuje samo stvaranje hrvatske drave. Iznesene su optube i u povodu protestnog skupa Radija 101 na Jelaievom trgu. Skup je odran dok je predsjednik bio u bolnici, kad mu je i postavljena dijagnoza teke bolesti i izreena tea, od ionako teke prognoze. Tumanova se odgovornost konstruira na temelju jedne nervozne aerodromske izjave, a zanemaruje se injenica da nakon njegovog povratka nitko nije sankcioniran i da protiv Radija 101 nisu poduzimane nikakve mjere. Jo prije nekoliko godina, elei pridonijeti upoznavanju javnosti s istinom, zatraio sam da se u Latinici o Oluji prikae i akcija Spasimo ivot kojom je spaeno vie od 10 tisua veinom starih ljudi srpske nacionalnosti, od gladi, hladnoe i medicinskih problema. Kad je to odbijeno, alio sam se Sudu asti HND-a. alba je odbijena. Ni prije niti poslije u emisiju nisam pozvan. Takva vrsta diskriminacije i cenzure kljuna je prepreka slobodi javne komunikacije i tiska, zbog ega vodei svjetski mediji uvode javne urednike.
Autor je lijenik, bio je savjetnik predsjednika Tumana