A M F I T E ATA R

U BURNUMU
STANJE ISTRAIVANJA 2003. 2005.

2006.

BURNUM - Katalozi i monograje I

NAKLADNIK: Javna ustanova Nacionalni park Krka ZA NAKLADNIKA: eljko Bulat AUTORI: Nenad Cambi, Miroslav Glavii, Draen Mari, eljko Mileti i Joko Zaninovi UREDNITVO: Nenad Cambi, eljko Bulat, Davor Gaurina, Miroslav Glavii, eljko Mileti, Joko Zaninovi i Nataa Zaninovi RECENZENTI: Mirjana Sanader Marin Zaninovi FOTOGRAFIJE: Stanko Feri, Miroslav Glavii, eljko Mileti i Joko Zaninovi CRTEI I KOMPJUTORSKI MODELI: Iz dokumentacije Gradskog muzeja Drni LEKTURA: Robertina Hrsti GRAFIKI DESIGN, PRIJELOM I INFORMATIKA OBRADA: Gradski muzej Drni TISAK: Gipa d.o.o NAKLADA: 1000 primjeraka DRNI IBENIK ZADAR 2006. GRADSKI MUZEJ DRNI JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK KRKA SVEUILITE U ZADRU - Odjel za arheologiju CIP-Katalogizacija u publikaciji Znanstvena knjinica Zadar UDK 904(497 Burnum):72>652 .5 UDK 725.826(497 Burnum)652 .5 UDK 904:725.826>(497 Burnum)652 .5 AMFITEATAR u Burnumu : stanje istraivanja : 2003.-2005. / <Nenad Cambi ... et al. ; fotograje Stanko Feri ... et al.>. - ibenik : Nacionalni park Krka 2006. - 32 str. : , ilustr. u bojama ; 23 cm. - (Burnum : katalozi i monograje ; 1) Bibliograja. ISBN 953-97632-7-41. Cambi, Nenad120204062

AMFITEATAR U BURNUMU

A M F I T E ATA R
U BURNUMU
STANJE ISTRAIVANJA 2003. 2005.

Nenad Cambi - Miroslav Glavii - Draen Mari - eljko Mileti - Joko Zaninovi*

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 1. Satelitski snimak prostora oko rijeke Krke s naznaenim poloajem rimskog vojnog logora Burnum.

AMFITEATAR U BURNUMU

imski Burnum nalazi se sjevernije od Kistanja u selu Ivoevci, na podruju koje je itavim svojim opsegom u okvirima Nacionalnog parka Krka (sl. 1). Podruje Burnuma pripada krevitoj bukovikoj zaravni zapadno od rijeke Krke. Ime Burnum izvedeno je od etnika Burnistae (stanovnici liburnske civitas). Rimljani su pri pacikaciji Ilirika na tom mjestu podigli vojniki logor XI. legije koja je od godine 42. nakon Kr. nosila poasni naziv Claudia Pia Fidelis (sl. 2). Ta se legija u Burnumu utaborila poslije ustanka Delmata i Panona (6. _ 9. godine nakon Kr.). Moda je prije toga tu bio i logor XX. legije (pokretni ili nepokretni), koja je ubrzo poslije zavretka ilirskog ustanka napustila Dalmaciju. XI. se legija kontinuirano nalazila u Burnumu do 68./69., kad je povuena u Italiju tijekom graanskog rata nakon Neronove smrti. Borila se najprije na strani Marka Salvija Otha, pa Vitelija i, konano, Vespazijana, da bi 70. godine bila otposlana na rajnski limes, a njezina zamjena - IV. legija - s poasnim naslovom Flavia Felix, ostaje u Burnumu do oko 86. godine. Od tada Dalmacija na svome terenu vie nema velikih vojnih jedinica, jer se prije nemirno podruje tijekom pedesetak godina stabiliziralo. Najdue je u logoru boravila XI. legija, iji su detamani bili locirani i drugdje u Dalmaciji.
Sl. 2. Zrani snimak logora.

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 3. Zrani snimak Burnuma.

U Burnumu su bile smjetene i neke pomone postrojbe, bez kojih je nezamisliva vojna djelatnost, kako u ratu, tako i u miru, a sudei prema zranim snimcima, ini se da su imale i svoje vlastite trajne logore u blizini legijskog (sl. 3). U doba Hadrijana Burnum je postao municipij (grad s vlastitim samoupravnim tijelima). Grad je igrao vanu ulogu sve do kasne antike, iako ima iznimno malo kasnih nalaza, jer je poznato da su ga u doba Gotsko-bizantskih ratova krajem 5. st. zauzeli Istoni Goti. U Burnumu se sustavno istraivalo samo u dva navrata. Prvi put godine 1912. i 1913. Istraivanja je vodio Austrijski arheoloki institut u Beu na podruju principija i kasnijega foruma koji se proirio iza apside vojnog svetita. Istraivanja su bila iznimno plodna otkrivi srce logora i kasnijeg naselja (sl. 4). Drugi put istraivanja su provedena tijekom 1970. i 1971. Vodila su se na istom mjestu u cilju revizije rezultata iz 1912./13. Meutim, iskop je bio ogranien na manje podruje u samom sreditu logora. Nova istraivanja u Burnumu zapoela su u jesen godine 2003. Povod i poticaj bila je rasprava koja se podigla u medijima na temu, je li Burnum imao amteatar ili ne. Ta je dilema ve otprije postojala, jer su Buli, Marun i drugi istraivai smatrali da bi udubljenje

Sl. 4. Tlocrt istraenog dijela logora.

AMFITEATAR U BURNUMU

Sl. 5. N. Cambi u areni, pregledava amteatar prije poetka istraivanja.

u terenu nedaleko logora prema jugozapadu moglo biti amteatar, ali istraivanja nisu nikad organizirana tako da nije bilo nikakvih materijalnih dokaza (sl. 5). N. Cambi je na toj poziciji bio jo godine 1958. zajedno sa studentima arheologije iz Zagreba, koji su svoju terensku praksu provodili u jo poruenom Zadru. Studente je vodio profesor M. Sui. Dok su studenti sjedili na kosini gledalita Sui je odrao predavanje o Burnumu, spomenuo je naravno i amteatar, ali s napomenom da je po svoj prilici rije o obinoj vrtai. Ipak, ini se da je kasnije doputao ta-

kvu mogunost. S time je do nedavno pria o amteatru u Burnumu bila zavrena. Gradski muzej Drni i njegov ravnatelj Joko Zaninovi inicirali su istraivanja u Burnumu. Zainteresirali su Nacionalni park Krka, posebno ravnatelja eljka Bulata, i kao partnera pozvali Odsjek za arheologiju Sveuilita u Zadru. Pri sklapanju partnerskog odnosa dogovoreno je da istraivanja budu dugorona i u prvoj fazi rada usredotoena na amteatar, jer bi to ponajvie doprinijelo turistikoj ponudi u sjevernom dijelu Nacionalnog parka, to se postavlja kao neophod-

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 6. Zrani snimak amteatra.

AMFITEATAR U BURNUMU

nost. Meutim, prethodno je dogovoreno da se obave pripremne radnje koje su obuhvaale terenski obilazak, ienje lokaliteta od raslinja, zrane, geodetske i ostale oblike snimanja. Ve pri prvom rekognosciranju bilo je mogue utvrditi da se na tome mjestu ugnijezdila neka antika graevina, jer je na povrini bilo mnogo arheolokih ostataka (krovnih crjepova, graevnih cigla, klesanog kamenja i keramike). Uoen je takoer i elipsasti oblik kamenih gomila i udubljenje po sredini, takoer elipsastog oblika, to je neodoljivo upuivalo upravo na amteatar. Pomnjivim promatranjem ostataka na etiri su se mjesta mogla zapaziti blaga ulegnua kamenog nabaaja koja su se nalazila na tjemenu elipse, te na njezinim bokovima, to je pokazivalo da bi tu morali biti ulazi u gledalite i prolazi do arene, kao i kod veine drugih amteatara. Tako je zapravo bio uklonjen svaki rizik od mogue pogrene procjene (sl. 6). Rekognosciran je i iri prostor logora, ime su dokumentirane pristupne ceste, nekropole itd. Iskopavanja u Burnumu zapoela su u jesen 2003. godine, s tim da je naglasak stavljen na istraivanje amteatra. Sukladno opim pravilima arheolokih iskopavanja po kojima bi neko naselje ili zdanje najprije bilo potrebno denirati u svojim granicama, i da bi se moglo graevinu podijeliti na najvani-

10

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 7 Pogled iz arene na juni prolaz. .

Sl. 8. Poetak iskapanja na junom ulazu.

je segmente te pouzdanije locirati pokretne nalaze, istraivanja su zapoeta na mjestima gdje se tijekom rekognosciranja s dobrim razlozima pretpostavio ulaz. Kao poetak odabran je juni ulaz u samom tjemenu elipse (sl. 7). Vrlo brzo se pokazalo da su oekivanja opravdana. Otkriveni su bridovi (lijevi i desni) ulaza i zapunjeni prolaz. Vidjelo se odmah da je ulaz pravilno zidan omanjim klesancima vezanim obilatom, razmjerno slabom bukom. Pranjenjem uruenog kamenja eljelo se otkriti dubinu prolaza do poetka arene i istodobno irinu gledalita (sl. 8). Utvreno je da je do ulaza s obje strane bio prema vani prizidan zid, od kojih je zapadni ouvan samo u najniim redovima, dok je onaj istoni ak i nestao na jednom dijelu svoga

pravca. Ta dva zida zapravo ankiraju juni ulaz i ljevkasto se produuju znatno izvan gabarita zamiljenog vanjskog oboda elipse amteatra. Kako su ti zidovi pri kraju svoga protezanja propali, teko je bilo utvrditi koliko su izvorno bili dugi. Meutim, bez obzira na to jasno je da su ti zidovi sluili za kanaliziranje kretanja prema vratima pojedinaca, sudionika u spektaklima, povorka vojnika, turnirskih boraca i gladijatora. S lijeve strane, gledajui prema ulazu, bila je uz zid (takoer neorganski) prizidana jedna etvrtasta prostorija (sl. 9). Ona je oito kasniji dodatak, a injenica da je u njezinim temeljima bila ugraena opeka sa igom IV. legije (Flaviae Felix), nedvosmisleno upuuje da je taj dio bio izraen poslije njezina dolaska 69. godi-

AMFITEATAR U BURNUMU

11

Sl. 9. Pogled na juni ulaz s vanjske strane amteatra.

Sl. 10. Peat IV. legije Flavije Feliks na teguli uzidanoj u pomonoj prostoriji.

Sl. 11. Istoni zid junog prolaza s ostatcima svoda.

12

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

ne. Taj ig pruio je priblini kronoloki reper barem za jedan dio zdanja, ali eo ipso pomogao i za dataciju drugih (ranijih) graditeljskih dijelova (sl. 10). Juni ulaz irok je 4,40 m, a dubok 12,38 m. Iskopavi ulaz do kamena ivca, jasno je proisteklo da je on bio priklesivan s ciljem da se omogui nesmetano kretanje. Prolaz je bio presvoen (sl. 11). Konstrukcija svoda je jednostavna i ekasna. Svod se sastojao od prstena klinasto oblikovanih vapnenakih

klesanaca, koji su se izmjenjivali s prstenima jednako oblikovanih blokova sedre. Sedra je po svoj prilici bila obukana, a sluila je da svod ne bude preteak. Bazu svodu tvorio je s obje strane ulaza zaobljeni i neukraeni prol od vapnenca. Na proelju iznad ulaza izvorno je stajao monumentalni natpis cara Vespazijana, naen pri iskapanju u sloju graevinskog uta ispod. Natpis je itav, samo je slomljen u dva dijela (sl. 12). Natpis glasi:

IMP(erator) . CAESAR . VESPASIANVS . AVG(ustus) . PONT(ifex) . MAX(imus) TRIB(unicia) . POT(estate) . VIII . IMP(erator) . XVIII . P(ater) . P(atriae)

Sl. 12. Vespazijanov natpis.

AMFITEATAR U BURNUMU

13

Blok je sljedeih dimenzija: du. 294 cm, vis. 100 cm, deblj. 32 cm. Natpis je upisan unutar proliranog polja oblika tabulae ansatae. Niti tabula niti anse nemaju nikakvog ukrasa. Vapnenac je znatno kvalitetniji od onoga kojim je graen amteatar. Natpis koji sadri ime cara Vespazijana i njegove titule ispisan je u dva retka. U prvom retku navedeno je slubeno carevo ime u standardiziranoj formi: titula imperator na poetku natpisa slui kao prenomen, kognomen Caesar preuzima ulogu gentilicija, poasna titula Augustus je u funkciji kognomena, a prije nje umetnut je osobni carev kognomen Vespasianus koji slui kao njegova osobna identikacija. Prvi redak zavrava navodom njegove vrhovne sveenike slube (pontifex maximus), a u drugom retku pie da je u godini postavljanja natpisa slubu pukoga tribuna obnaao po osmi put (trib. pot. VIII), te bio isklican za imperatora po osamnaesti put (imp. XVIII). Natpis zavrava uobiajenom titulom pater patriae, kojom se caru iskazuje poast kao ocu domovine. Konkretan navod broja dodijeljene tribunske ovlasti vrlo precizno datira natpis. Tribunicia potestas dodjeljivala se carevima pri preuzimanju vlasti i kao stalna sluba redovito je obnavljana svake sljedee godine. Dakle, navod da je u doba postavljanja natpisa Vespazijan po osmi

puta bio obnaao tribunsku ast znai da je to osma godina njegove vlasti, odnosno natpis se moe datirati u godinu 76. ili 77. Kao sekundarni databilni kriterij moe nam posluiti i navod isklicanih pozdravnih sveanosti za imperatora, a Vespazijan je za imperatora po osamnaesti puta isklican u drugoj polovici godine 76. Zanimljivo je da je te godine bio proglaen imperatorom ak tri puta (imp. XVIXVIII), a nakon toga jo godine 78. (imp. XIX) i 79. (imp. XX). Na natpisu nije naveden broj obnaane konzulske asti, koju je godine 76. obnaao sedmi, a godine 77. osmi put. Provedena istraivanja nisu otkrila koliko se dugo gradio amteatar u Burnumu. Postoje indicije da je s gradnjom zapoeto i prije Vespazijana, meutim pronaeni natpis na junom ulazu u amteatar s carevom nomenklaturom i titulaturom u nominativu nedvojbeno dokazuju da je to graditeljski spomen i da je on donator. Stoga zavretak gradnje ili dogradnju amtetra u Burnumu datiramo u osmu godinu vlasti cara Vespazijana, tj. u godinu 76. _ 77. Iz natpisa jasno proistjee da je amteatar Vespazijan darovao legiji koja u to doba boravi u logoru i nosi njegov obiteljski naziv (legio IV. Flavia Felix), to po svoj prilici nije sluajno. Legionari su preko zapovjednika svoje elje oitovali caru, a on to nije mogao

14

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 13. Pogled iz arene na istoni prolaz.

uskratiti legiji koja nosi njegov gentilicij. To je povezano s Vespazijanovim stavom da su gladijatorske borbe puni iskaz posebnog naina ivota Rimljana i jedan od vidova romanizacije lokalnoga puka. Stoga je car favorizirao izgradnju amteatara, to dokazuju brojni primjeri iz toga vremena s podruja Rimskog carstva. U burnumskom sluaju amteatar je

sluio u prvom redu za potrebe vojnika legije i pomonih trupa, ali su sigurno tu razonodu nalazili i stanovnici satelitskog civilnog naselja, bliih i daljih aglomeracija razliitog karaktera (Scardona, Varvaria, Promona, itd.). Na uu prolaza u arenu s desne strane pokazao se pravilan usjek u litici koji je po svoj prilici sluio za stubite koje vodi na

AMFITEATAR U BURNUMU

15

kosinu gledalita. Naalost, od stuba su ostali samo neznatni tragovi. Do junog ulaza jo uvijek nisu otkriveni dijelovi vanjskog perimetralnog zida elipsastog oblika koji je nosio nasip gledalita. Takav zid je morao postojati, jer bi se u protivnom nasip uruavao i gubio funkciju. Mnogo je lake bilo izraditi zid nego stalno podizati nasip. Ubrzo nakon to je nedvojbeno utvreno da se uleknue u nasipu podudara s uruenim junim prolazom, zapoelo se raditi i na mjestu gdje se pretpostavljalo da je bio istoni ulaz. Pretpostavka se pokazala tonom (sl. 13). Ulaz je bio neto ui nego juni (ir. 2,88 m, dub. 14,33 m). Na poetku je takoer imao ljevkasto proirenje, samo je ono bilo usjeeno u nasip gledalita izvan kojega se zidovi, izgleda, nisu irili, ali to e jo trebati detaljnije provjeriti, jer je mogue da su propali. Istonim prolazom nije se moglo direktno pristupiti u arenu. Naime, on je zavravao pred konstrukcijom male prostorije sa stubitem, od koje je bio odvojen zidom (sl. 14). Pred njim lijevo i desno, stubitem se dolazilo do gledalita. Iz arene, kroz vrata u osi istonog prolaza ulazilo se u spomenuti prostor, u kojem je s june strane klupica usjeena u hridinu. Na sjevernoj strani tog prostora bilo je nekoliko stuba za

pristup gledalitu iz kojega se moglo stupiti u prolaz i izii kroz istona vrata amteatra. Istoni prolaz takoer je bio svoen. Utvren je istovjetni prol s neukraenom kimom koji je oznaavao poetak svoda. Budui da su u iskopu naeni sedreni blokovi svoda koji su se uruili, moe se pretpostaviti da su kao i na junom prolazu postojale pojasnice od vapnenakih klesanaca meu kojima su bili sedreni blokovi. Podnica ulaza je takoer priklesana litica s nagibom prema areni. ini se

Sl. 14. Prostorija sa stubitem u osi istonog prolaza.

16

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 15. Ostatci vanjskog prstena amteatra uz istoni ulaz.

da su uz vanjski lijevak istonog zida otkriveni ostatci vanjskog prstena graevine (sl. 15). Meutim, njegovo iskopavanje u ovom trenutku jo nije otpoelo. Sjeverni prolaz amteatra zapoelo se istraivati tek 2004. godine na tjemenu elipse (sl. 16). Za razliku od junog i istonog prolaza on je istraivan iz arene, jer je tada vei dio unutranjeg prstena ve bio otkopan i bilo je posve jasno da je tu morao biti ulaz. K tomu s unutranje strane sloj uruenoga kamenja bio je nii. U prstenu oko arene bio je ostavljen prolaz. Poevi od toga propusta iskapalo se prema sjeveru, smjerom koji su diktirali boni zidovi prolaza. Na izlazu iz amteatra pokazuje se takoer ljevkasto proirenje koje ini se nije izlazilo izvan nasipa

AMFITEATAR U BURNUMU

17

Sl. 16. Pogled iz arene na sjeverni prolaz.

18

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 17 Pogled s vanjske strane amteatra na sjeverni prolaz. .

Sl. 18. Stubite uz istonu stranicu sjevernog prolaza.

gledalita (sl. 17). To se ipak, prije nego zavre istraivanja, jo ne moe pouzdano kazati. Ova vrata su bolje ouvana od junih, ali su sline konstrukcije. irina vrata je 4,33 m, a dubina 18,75 m. Iako se svod uruio, ipak je nedvojbeno da su bila nadsvoena. Konstrukcija je kao i na drugim mjestima gotovo identina. Dakle, i tu je poetak svoda bio oznaen jednostavnim kamenim prolom. Sam svod je imao pojasnice od vapnenakih klesanaca koji se ritmiki izmjenjuju s pojasnicama od sedrenih blokova. Za razliku od junog prolaza gdje se svod ravnomjerno sputa prema areni i poloen je na zidove koji se isto tako sniavaju, svod sjevernog prolaza nose zidovi koji na vrhu nemaju kosinu, nego se kaskadno sputaju prema areni. Nekoliko

metara od ulaza u arenu bile su uvlake u bonim zidovima u kojima su otkrivene stube za distribuciju posjetitelja na strminu gledalita (sl. 18). Vjerojatno je slino bilo i na junom ulazu, to bi upuivalo da su i jedan i drugi, osim u sveane svrhe (pompae), sluili i za kretanje gledatelja. I ovdje je litica bila priklesana da dade vrstu osnovu za podnicu. Na sjevernom ulazu jo nisu otkriveni ostatci vanjskog prstena amteatra, jer se iskop jo nije proirio u odgovarajuim pravcima. Sada je jasno da su prolazi postojali na oba tjemena elipse, na krajevima dueg promjera. Prolaz na istonoj strani kraeg promjera nije bio po sredini elipsoidnog prstena, nego odmaknut malo na jugoistok, a na temelju situacije te zranog snimka jasno je

AMFITEATAR U BURNUMU

19

Sl. 19. Arena.

da nasuprotni prolaz takoer pokazuje odstupanje, tj. poloen je od sredine elipse malo sjeverozapadnije. Taj se prolaz jo nije ni otpoeo istraivati. Istraivanja elipse arene zapoela su istodobno s onima na junom i istonom prolazu (sl. 19). Arena je duga 50 m, a iroka

47 m. Odmah je zapaeno da je elipsa arene bila obzidana s dva prstena zidova od kojih je onaj unutarnji bio podignut od manjeg dosta nepravilnog kamena vezanog obilatom bukom, dok je onaj vanjski bio izraen od paetvorinastih, pravilno klesanih velikih klesanaca koji su bili povezani eljeznim klinovima,

20

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 20. Detalj plata arene.

iji su zavinuti krajevi bili uglavljeni u susjedne blokove i zaliveni olovom. Naalost, ovi su klesanci dosta podloni listanju i propadanju, pa e se mnogi od njih morati zamijeniti novima (sl. 20). Osim ve spomenutog prekida ogradnog zida arene i uvlake na istonoj

strani u kojoj je bilo stubite i klupica isklesana u litici, jedna slina uvlaka pravokutnog oblika otkrivena je i na sjeverozapadnom dijelu prstena, priblino u osi neistraenog zapadnog prolaza. ini se da je ta uvlaka bila naknadno izraena. U njoj je vidljiv otisak

AMFITEATAR U BURNUMU

21

Sl. 21. Svetite uz sjeverozapadnu stranu arene.

22

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 22. Kanal za odvodnju.

AMFITEATAR U BURNUMU

23

u buci koji je mogao odgovarati malom rtveniku. To bi po svoj prilici ukazivalo da je tu moglo biti skromno svetite u kojemu su rtve i molbe bogovima upuivali sudionici spektakla (sl. 21). Takve se uvlake zapaaju na brojnim rimskim amteatrima (Aquincum - oba amteatra, Lambesis, Segobriga, Aventicum i mnogi drugi). Arena je uz perimetralni zid imala pojas izraen od naboja buke s opekom dosta loeg sastava. Vidljivo je da se taj naboj nije kao podnica protezao i na sredinji dio arene, to je i inae uobiajeno. Arena se nalazila na stjenovitom terenu iji su vrhovi bili izravnati, da ne bi strili preko razine poda, koji je stvoren nabojem zemlje da popuni neravnine meu hridinama i, kao to je uobiajeno, bio pokriven pijeskom. U sjeveroistonom segmentu elipse otkriven je meu liticama dosta iroki i duboki priklesani kanal koji je nedvojbeno sluio odvodnjavanju arene (sl. 22). Kanal je iao ispod gledalita i najvjerojatnije vodio izvan amteatra u polja. Preko kanala postavljen je masivni blok unutranjeg prstena elipse, tako da omogui slobodno otjecanje vode kroz nasip gledalita. Osim ovoga svi ostali blokovi ograde bili su utemeljeni na stjenovitom terenu. Kanal nije bio obzidan, ali je morao biti odozgo poploan zbog odvijanja spektakla u areni. Njegov itavi tok ni u samoj areni jo nije

24

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

istraen. U kanalu su naeni brojni arheoloki ostatci. Dosada jo nije iskopan cijeli jugozapadni segment ogradnog zida arene. Osim toga, jo nije deniran vanjski prsten gradnje, sjeverozapadni prolaz, gledalite i sveana loa iz koje su spektakle pratili asnici i drugi uglednici. Po svoj prilici je i ona postojala. itav amteatar e se iskopati kroz nekoliko godina, a u ovom trenutku teko je prognozirati duinu trajanja projekta. To ovisi i o nancijskim sredstvima. Paralelno e se provoditi i konzervacija, koja je ve obuhvatila pojedine dijelove graevine. Burnumski amteatar tipoloki pripada amteatrima s etiri ulaza (dva glavna u tjemenu elipse i dva sa strana, koja, dodue, stoje nasuprotno, ali ne po sredini bonog oboda elipse) (sl. 23). Ispod arene amteatar oito nema supstrukcije, a po svoj prilici nema ih ni ispod gledalita. To jo nije pouzdano utvreno. Ono to bi se moglo oekivati su zidovi paralelni s vanjskom i unutarnjom elipsom, te zrakasti zidovi koji gledalini nasip dijele na odsjeke. Ovaj amteatar spada meu one koji su djelomino koristili prirodnu situaciju terena, u ovom sluaju stijenu vrtae, to je iznimno pogodno za graditelje. Meutim, bili su ipak potrebni znatni zahvati na terenu. Terensku situaciju koristili su i mnogo vei am-

AMFITEATAR U BURNUMU

25

Sl. 23. Zrani snimak amteatra.

26

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Ljevkasti zidovi su pridodani, a izgleda da je svod s uzidanim Vespazijanovim natpisom naknadno dograen, to bi upuivalo da je ranije ulaz bio neto iri, ali znatno jednostavniji. Intenzivan ivot i prije Flavijevaca na ovom mjestu dokazuju i sitni nalazi koji seu sve do kasnog republikanskog doba. Pri iskopavanju pronaeni su mnogobrojni sitni nalazi: novac, staklo, bule, privjesci (sl. 24), okovi, pojasne garniture, oprema konja, oprema zaprene stoke, keramika, opeke, krovne cigle i dr. sitni materijal. Najbrojniji su novci koji datiraju od kasnorepublikanskih vremena do sredine 1. st. nakon Kr. (sl. 25), a sporadino u viim slojevima iz kasnijih razdoblja, sve do poetaka 4. st., meutim, kasni primjerci iznimno su rijetki.

Sl. 24. Privjesak.

teatri kao to je sluaj, na primjer, u Saloni ili pak Cagliariju, a i sam Kolosej iskoristio je u prvom nivou kamenu podlogu u koju se je mjestimino jo i ukopao. Mnogim autorima koji su se bavili amteatrima najvanija tipoloka odrednica bila je prirodno koritenje terena ili konstrukcija zidanih supstrukcija. Koliko je ovo zdanje moglo primiti gledatelja, za sada je jo upitno, ali pouzdano je da je to broj negdje izmeu 6 i 10 tisua posjetitelja. To e biti mogue preciznije odrediti kad bude istraeno itavo gledalite za koje se jo ne moe kazati je li imalo kamene klupe. Burnumski amteatar je u denitivnoj formi podignut, dakle, 76./77. g. ali je lako mogue da je on imao i prethodne (moda i kasnije) faze, to se vidi na junom ulazu.

Sl. 25. Novac Nerona i Druza Cezara.

AMFITEATAR U BURNUMU

27

Sl. 26. Grat centuria Pompei urezan na stup.

I ostali arheoloki materijal priblino je iz istog vremenskog razdoblja. Osobito je vaan nalaz fragmenta trupa stupa od vapnenca na kojem je ugraviran grat 7 (centuria) Pompei (sl. 26). Rije je o natpisu koji je ugravirao nepoznati (ali pismeni) vojnik, pripadnik centurije, iji je zapovjednik bio neki Pompeus. Oevidno je da natpis nije bio slubenog karaktera. Dvije su mogunosti kad je bio ugraviran natpis: ili se to dogodilo tijekom izgradnje samog amteatra, ili pak za trajanja nekog spektakla. Sitni nalazi su oieni i uglavnom ve konzervirani. Za vrijeme iskopavanja vodilo se strogo rauna o tonom poloaju i dubini nalaza to je i virtualno predoeno na planovima. Materijal je ve spreman za buduu muzejsku postavu koja e biti u preure-

enim i rekonstruiranim vojnim objektima u Puljanima, koje je Vlada Republike Hrvatske stavila na raspolaganje Nacionalnom parku za Arheoloki muzej. Ve je odavno poznato da su uz vojne logore graeni amteatri. Po svome obliku ovo zdanje pripada meu takve. U veini sluajeva se amteatri nalaze izvan prostora logora, ili u njegovoj neposrednoj blizini, kao npr. u Caerleonu (Isca Silurium) u Wallesu i drugim logorima, dok je u Burnumu udaljen gotovo 1 km jugozapadnije. Po svoj prilici zdanje je bilo namijenjeno ne samo vojnicima, nego i civilnom naselju. Kad je rije o vojnikim amteatrima esto se govori da su to vjebalita u amteatralnoj formi koja nisu sluila gladijatorskim borbama. Vjebalita, kako civilna, tako i vojna, ipak imaju svrsishodniji oblik. Tipologija kampa (campus) je neto drugaija. injenica je, meutim, da su vojnici imali potrebe za odravanje svoje zike snage i vjetine i uvjebavanja taktikih ablona, varijanata i inovacija, za to nije bilo potrebno gledalite. Za to su bile potrebne vee povrine, koje jedna arena nije imala. U areni su se mogle odravati vojne parade i pojedinana ili skupna uvjebavanja manjih jedinica. Tu su se mogli odvijati i turniri, parade, dueli, hrvaki ili akaki dvoboji i sl. Meutim, ipak glavna namjena vojnikih amteatara su gla-

28

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 27 Lukovi principija logora Burnum. .

Sl. 28. 3D rekonstrukcija junog ulaza.

dijatorske borbe, koje su odravane za provod vojnika kao razonoda i razbibriga. U prvom redu vjebalite, ali i amteatar, spadali su u logistiku stalnih vojnikih logora (sl. 27). Kad se pojedina jedinica zadravala due u jednom logoru, tada je vojnicima osim treninga bila nuna i razonoda. Poznato je da su organizatori i voe trupa gladijatora (lanistae) esto sklapali aranmane s vojnim jedinicama za gostovanja s obuenim, ali i neprofesionalnim gladijatorima. Notorna je injenica da je upravo Vespazijan zarobljene idove slao u amteatre da se bore meusobno ili, pak, s obuenim gladijatorima. Nije bila rije samo o borcima koji su se borili u poznatoj idovskoj pobuni, nego i drugim zarobljenicima koji su zapravo bili ivo meso. Bilo bi zanimljivo znati, ali to je gotovo nedokazivo,

jesu li takvi zarobljenici sudjelovali u borbama i u Burnumu. Osim toga, rimski su vladari, osobito Flavijevci, poticali gradnju amteatara kao iznimno uinkovitog sredstva romanizacije doseljenika, stanovnika kanaba (civilnog naselja uz logor) i domorodakog puanstva. Time se sve ne-Rimljane pridobivalo za rimski nain ivljenja, to je doprinosilo homogenizaciji Rimskog carstva, koje je bilo sastavljeno od bezbrojnih naroda koji su govorili razliite jezike i kulturoloki se meusobno znatno razlikovali. Vii rimski civilizacijski standard, a u taj su pripadale gladijatorske borbe i drugi gore spomenuti spektakli, privlaio je lokalno stanovnitvo na asimilaciju, koja je oko logora najlake i najbre provoena. Ulogu Flavijevaca na najbolji mogui nain potvr-

AMFITEATAR U BURNUMU

29

uje natpis koji je stajao nad junim ulazom (sl. 28). Daljnja istraivanja koja treba nuno nastaviti pokazat e kako je burnumski amteatar funkcionirao i kakva mu je primarno bila namjena. Nadalje, pokazat e se kakvi su arhitektonski oblici, koliko je bilo faza, je li bio ukraen kipovima, i sl. Ako nije bilo drugih kipova, trebalo bi pretpostaviti da je barem negdje bio Vespazijanov kip. Poznato je, naime, da su carski likovi esto bili izlagani na takvim mjestima, a to vrijedi osobito za one vladare koji su uloili svoja vlastita sredstva u izgradnju, to je ovdje neprijeporno. Kip je znaio nunu zahvalnost donoru, a u isto doba i carski je kip bio vizualno svjedoanstvo najvie civilne vlasti i vrhovnog zapovjednitva vojnih jedinica. Careva je statua sigurno bila unitena, kao i mnogi drugi carski kipovi u Dalmaciji i drugdje, ali je ipak mogue da se negdje pronau ostatci. Burnumski se amteatar sam uruio od zuba vremena i zbog slabog materijala. Naime, kamen je bio dosta lo, oito povrinskog podrijetla. ini se da nije bilo tijekom stoljea znatnijeg odnoenja materijala za gradnju. Zbog toga se s pravom i dalje u budunosti oekuju vrijedni znanstveni rezultati, a sama graevina bit e izniman punkt u turistikoj ponudi Nacionalnog parka Krka, koji

e zajedno s Muzejom i drugim objektima na mjestu negdanjih vojarna privui pozornost posjetitelja, rasteretiti donji dio Nacionalnog parka pri uu rijeke Krke, te produiti boravak posjetitelja na puna dva dana (sl. 29).

*Osim navedenih autora u istraivanjima su jo sudjelovali asistenti na Odjelu za arheologiju Sveuilita u Zadru Ivana Jadri, Mato Ilki i Igor Borzi, te Nikolina Uroda iz Zavoda za znanstveni i umjetniki rad HAZU u Splitu.

30

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Sl. 29. Slap Manojlovac.

AMFITEATAR U BURNUMU

31

LITERATURA:

Alfldi G., Die Auxiliartruppen der Provinz Damatien, Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 14, 1962, 259-296. Alfldi G., Bevlkerung und Geselschaft der rmischen Provinz Dalmatien, Budapest, 1965. Alfldi G., - Panciera S. (ed.), Inschriftliche Denkmler als Medien der Selbstdarstellung in der rmische Welt, Stuttgart, 2001. Basso P., Architettura e memoria dell antico - teatri, anteatri e circhi della Venetia romana, Venezia ,1999. Betz A., Untersuchungen zur Militrgeschichte der rmischen Provinz Dalmatien, Wien, 1938. Bomgardner D. L., The Story of the Roman Amphitheatre, London-New York, 2002. Campbell B., The Roman Army 31 BC/AD, 337. A Source Book, London-New York, 1994. Chase R.G., Ancient Hellenistic and Roman Amphitheatres, Stadiums and Theatres. The Way They Look Now, PortsmouthNew Hapmshire, 2002. Clauss M., Lexicon lateinischer militrischer Fachausdrcke, Stuttgart, 1999.

Coarelli F., - Franzoni L., L arena di Verona, Verona, 1972. Cozzo G., The Colosseum: The Flavian Amphitheatre, Rome, 1971. Crema L., L architettura Romana, Enciclopedia classica, sez. II, Archeologia (Arte Romana), Torino, 1959. Dyggve E., Recherches Salone II, Copenhagen, 1933. Forni G., Il recultamento delle legioni da Augusto a Diocleziano, Milano-Roma, 1953. Futrell A., The Roman Games. A Source Book, Oxford, 2006. Goldsworthy A., The Complete Roman Army, London, 2003. Golvin J. - C., L amphithtre romain. Essai sur la thorisation de sa forme et de ses fonctions, I - II, Paris, 1988. Gros P., Les monuments publics, L architecture romaine (1-2), Paris2, 2002. Hesberg von. H., Rmische Baukunst, Mnchen, 2005. Hnle A. - Henze A., Rmische Amphitheatre und Stadien. Gladiatorenkmpfe und Circusspiele, Luzern und Herrsching2,1984.

32

STANJE ISTRAIVANJA, 2003.-2005.

Ilakovac B., Burnum II. Der rmische Aquadukt Plavno Polje Burnum, Bericht ber die Forschungen 1973 und 1974, Wien, 1984. Jones A. W., Designing Amphitheatres, Mitteilungen des Deutschen Archologischen Instiututs Abteilung Rom, 100, 1993, 391-442. Junkelmann M., Reiter wie Statuen aus Erz, Mainz, 1996. Kienast D., Rmische Kaisertabelle. Grundzge einer rmischen Kaiserkronologie, Darmstadt,1996. Lanciani R., The Colosseum, London, 1990. Manning W. H., The fortresses of legio XX, Roman Fortresses and their Legions, London Cardiff, 2000, 69 81. Marun L., Starinarski dnevnici, Split, 1998. Mlakar ., Amteatar u Puli, Kulturno-povijesni spomenici Istre, 1, Pula, 1957. Pekary Th., Das rmische Kaiserbildnis in Staat, Kult und Gesellschaft dargestellt anhang der Schriftquellen, Das rmische Herrscherbild III Abt., Berlin, 1985. Reisch E., Die Grabungen des sterreichischen archologischen Instituts whrend der Jahren 1912 und 1913, Jahreshefte des sterreischischen archologischen Instituts 1913.

Sanader M., Tilurium I. Istraivanja - Forschungen 1997. - 2001. Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2003. Spaul J., Cohors : The evidence for and a short history of the auxiliary infantry units of the Imperial Roman Army, Oxford, 2000. Sui M., Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981. Sui M., Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb, 1976. Thuillier J. - P., Sport im antiken Rom, Darmstadt, 1996. Ward Perkins J. B., Roman Imperial Architecture, New Haven and London, 1994. Welch K., The Roman Arena in Late-republican Italy, Journal of Roman Archaeology, 7, 1994, 59-80. Wiedemann Th., Emperors and Gladiators, London-New York, 1995. Wilkes J. J., Dalmatia, London, 1969. Wilkes J. J., Illyrians, Oxford-Cambridge Mass., 1995. Zabehlicky-Scheffenegger Kandler M., Burnum I. Erster Bericht ber die Kleinfunde der Grabungen 1973 und 1974 auf dem Forum, Wien, 1979. Zaninovi M., Burnum, castellum - municipium, Diadora, 4, 1968, 119-129. U povodu 15 godina Simpozija: Tri arene: Pula, Verona, Rim, Histria Antiqua, 9, Pula, 2003.