Sie sind auf Seite 1von 91

U IME ISUSA KRISTA RASPETOGA I NJEGOVE SLAVNE MAJKE 31.

svibnja 1396, u predveerje Vazma Kristova tijela, poinju Cvjetii gospodina svetog Franje. Ovo je pobono djelo od koristi za sve vjerne krane, jer je napisano prema ivotu i muci naega Gospodina Isusa Krista. U ovoj se knjizi nalaze udesa i poboni primjer slavnog siromaka, gospodina svetog Franje, i njegove pobone brae. Na slavu Isusa Krista. Amen.

____________

1 O osnutku Reda i o dvanaestorici prvih drugova svetog Franje Prije svega moramo znati da je slavni sveti Franjo sebe i svu djelatnost svoga ivota oblikovao po uzoru na Gospodina naeg Isusa Krista. Pa kao to je Isus Krist na poetku svoga poslanja izabrao dvanaest apostola, koji su ostavili sve zemaljsko i slijedili ga u siromatvu i ostalim krepostima, tako je i sveti Franjo, poevi osnivati Red, izabrao dvanaest drugova, koji su prihvatili najvee siromatvo. I kao to se jedan od dvanaest Kristovih apostola, odbaen od Boga, objesio o konopac, tako je i jedan od dvanaest drugova svetog Franje - a zvao se brat Ivan Kapelski - napustio Red i konano se objesio. Ovo je za izabrane bio potresan primjer i poticaj na poniznost i strah, jer su vidjeli da nitko nije siguran hoe li do svretka ustrajati u milosti Bojoj. I kao to su dvanaestorica apostola bili vrlo sveti ljudi, ispunjeni Duhom Svetim, tako su i sveti drugovi svetog Franje bili ljudi neobine svetosti, kakve svijet nije vidio tamo od apostolskih vremena. Neki je od njih bio uzdignut u tree nebo poput svetog Pavla. To je bio blaeni Egidije. Jednome drugom - bio je to brat Filip Lungo dotaknuo je aneo Boji usne, kao neko Izaiji proroku. Brat Silvestar razgovarao je s Isusom Kristom kao prijatelj s prijateljem, poput Mojsija koji je razgovarao s Bogom. Neki drugi opet - skromni brat Bernardin - uzdizao se otrinom svoga uma kao orao prema svjetlu boanske mudrosti, poput Ivana Evaneliste. On je znao najdublje tumaiti boansku rije. Jedan je od njih bio od Boga posveen i priznat svetim na nebu dok je jo boravio na zemlji. Bio je to brat Rufin, plemeniti Asianin. Tako su i svi ostali bili obdareni jedinstvenim znakovima svetosti, kao to e se to pokazati u slijedeim poglavljima.

2 Kako je brat Bernardo Kvintavalski, prvi Franjin drug, napustio svijet da slui Bogu Prvi drug svetog Franje bio je brat Bernardo iz Asiza, koji se obratio na ovaj nain. Premda se sveti Franjo ve odrekao svijeta, inio pokoru, izlagao preziru i ponizivao se, jo je uvijek bio u svjetovnom odijelu. To je bio razlog da su mnogi mislili da mu se pomutila pamet, te su ga smatrali luakom. I roaci i stranci tjerali su ga od sebe, bacajui na njega blato i kamenje. On je svu ovu nepravdu i prezir podnosio kao da je gluh i nijem. Gospodin Bernardo, jedan od najplemenitijih, najbogatijih i najmudrijih u gradu, poeo je duboko razmiljati o Franjinu umijeu potpunog prezira svijeta, o njegovoj velikoj strpljivosti u nepravdama i nepotivanju, te kako on uistinu ve dvije godine podnosi prezir i omalovaavanje svakog ovjeka. I kako je uza sve to, kako se barem ini, sve vri i strpljiviji. Gospodin Bernardo pone o svemu tome razmiljati i ree u sebi: Nije nikako mogue da ovaj Franjo ne bi bio pun velike Boje milosti! Stoga on pozva svetog Franju da s njime te veeri veera i da bude kod njega. Sveti Franjo prihvati poziv da s njim veera i da kod njega spava. Tada odlui gospodin Bernardo u svom srcu da pomno i paljivo promatra njegovu svetost. Naredi da mu se spremi krevet u njegovoj vlastitoj sobi, u kojoj je svake noi gorjela svijea. Da sakrije svoju svetost, sveti Franjo, im je uao u sobu, baci se na krevet i priini kao da spava. Nakon nekoliko asaka uini slino i gospodin Bernardo: legne i pone snano hrkati kao da duboko spava. Kako je sveti Franjo mislio da gospodin Bernardo doista spava, ustade iz postelje i stade kleei moliti; dignuo je ruke i oi prema nebu i govorio je s najveom pobonou i arom: Boe moj, Boe moj! itavu no, sve do jutra, nije nita drugo govorio, ve je neprestano opetovao: Boe moj... i kod toga je gorko plakao. Dok je sveti Franjo to govorio, razmiljao je i divio se uzvienosti Presvetoga Trojstva koje se odluilo da svog ubogoga Franju postavi sredstvom spasa vlastite due i dua drugih. Prosvijetljen prorokim duhom, vidio je unaprijed velika djela koja e Bog proizvesti po njemu i po njegovu Redu. Tada je razmiljao o svojoj nesposobnosti, vapio je i molio Boga da on svojim milosrem i svemogunou, bez koje ljudska slabost ne moe nita, nadopuni i pripomogne dovriti ono to on sam po sebi ne bi mogao. Gospodin Bernardo promatrao je kod svjetla svijee pobone kretnje svetog Franje te je pomno razmiljao o njegovim svetim rijeima to ih je govorio. Ovo ga je dirnulo, a Duh Sveti mu je nadahnuo da promijeni svoj ivot. Kad je nastalo jutro, pozva svetog Franju i ree mu: Brate Franjo, u svom sam srcu vrsto odluio ostaviti svijet i posluati sve to mi zapovjedi. Kad je sveti Franjo to uo, razveselio se u duhu i rekao: Gospodine Bernardo, ovo to govorite tako je veliko, divno i uzvieno djelo, te nam valja iskati savjeta od naega Gospodina Isusa Krista i moliti ga, ako mu se svidi, da nam pokae svoju volju i da nas naui kako da to izvrimo. Zato poimo u biskupsku crkvu, gdje se nalazi dobar sveenik, i zamolit emo ga za svetu misu. Ostat emo do Treega asa i molit emo Boga da nam, poto tri puta otvorimo misnu knjigu, pokae put koji eli da izaberemo. Gospodin Bernardo odgovori da mu se ovaj prijedlog svia.

I zaista, otioe u biskupiju. Poto su pribivali misi i molitvi Treeg asa, sveti Franjo zamoli sveenika da uzme misnu knjigu, da je blagoslovi znakom kria i otvori tri puta u Boje ime. Kad je prvi puta otvorie, pokaza se izreka to ju je, prema Evanelju, Krist rekao mladiu koji ga je pitao kako bi mogao postati savrenim: Ako eli biti savren, hajde prodaj to posjeduje i podaj novac siromasima, onda doi i slijedi me. Kod drugog otvaranja naioe na rijei koje je Isus Krist rekao apostolima kad ih je poslao propovijedati: Nita ne uzimajte na put: ni tapa , ni torbe, ni kruha, ni novca. Time ih je htio pouiti da sve svoje pouzdanje stave u Boga i da se sa svim svojim snagama dadu na propovijedanje Evanelja. Kad su trei puta otvorili misal, naili su na ove Kristove rijei: Tko hoe ii za mnom, neka se odree samoga sebe, uzme svoj kri i slijedi me. Tada ree sveti Franjo gospodinu Bernardu: To je savjet to nam ga daje Krist. Poi, dakle, i uini sve to si uo. Neka bude blagoslovljen na Gospodin Isus Krist koji se udostojao pokazati nam svoj evaneoski put. uvi to, gospodin Bernardo ode i proda sve to je imao, a toga je bilo vrlo mnogo. S velikom radou razdijeli sve siromasima, udovicama, siroadi, hodoasnicima, samostanima i bolnicama. Kod toga mu je pomagao sveti Franjo vjerno i promiljeno. Kad je jedan ovjek, koji se zvao gospodin Silvestar, vidio kako sveti Franjo dijeli tolik novac siromasima iz ljubavi prema Bogu, obuze ga lakomost, te ree svetom Franji: Jo mi nisi potpuno isplatio kamenje koje si od mene kupio za popravak crkve. Budui da sad ima novaca, plati mi. Franjo se zaudio njegovoj lakomosti. Ne htjede se s njim prepirati, ve kao istiniti obdravatelj Evanelja izvadi iz pregae gospodina Bernarda pune ake novaca, dade ih gospodinu Silvestru govorei: eli li jo vie, dat u ti. Veseo i sretan otiao je gospodin Silvestar kui. Naveer je mislio o svom postupku te poeo sam sebe koriti zbog svoje lakomosti i razmiljao je o gorljivosti i aru gospodina Bernarda i svetoga Franje. Tri je noi uzastopce dobio od Boga ovo vienje: iz usta svetoga Franje izlazio je zlatan kri; gornji je vrh kria doticao nebo, a krakovi su se irili od istoka do zapada. Zbog toga vienja i iz ljubavi prema Bogu on razdijeli sve to je posjedovao i posta manji brat. U redu je postigao veliku svetost i dobio milost da je mogao razgovarati s Bogom kao prijatelj s prijateljem, ega je bio sveti Franjo svjedokom, ne samo jednom ve esto puta. No o tome e biti kasnije govora. Gospodin Bernardo takoer je esto dobivao sline milosti od Boga. On je padao u zanos dok je razmiljao o Bogu. Sveti je Franjo obiavao govoriti da je Bernardo vrijedan svake asti, da je on osnovao Red, jer da je on prvi koji se bio odrekao svijeta ne zadravi za sebe nita, nego je sve dao Kristovim siromasima. Kad je ve jednom prihvatio evaneosko siromatvo, sav se predao u ruke Raspetoga. Neka on od nas bude blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

3 Sveti Franjo odlazi u umu da razgovara s bratom Bernardom kojega nae u dubokom razmatranju Poboni sluga Raspetoga, gospodin sveti Franjo, zbog teke pokore i neprestana plaa, toliko je oslijepio da je jedva vidio malo svjetla. Jednom je zgodom otiao iz mjesta gdje je boravio k bratu Bernardu da s njime razgovara o boanskim stvarima. Nae ga u nekoj umi. Brat Bernardo je molio i bio posve sjedinjen s Bogom. Kad se sveti Franjo pribliio mjestu gdje je bio sveti Bernardo zovne ga: Doi i razgovaraj s ovim slijepcem! Brat Bernardo mu ne odgovori nita, jer su njegov duh i pamet, kao u ovjeka duboka razmatranja, bili zaneseni i uzdignuti k Bogu. Budui da je svetom Franji bilo poznato iz iskustva kako brat Bernardo ima posebnu milost da moe govoriti s Bogom, a onda lijepo i o Bogu, elio je s njim razgovarati. Nakon nekog vremena zovnu ga drugi pa i trei puta istim rijeima kao i prvi puta, ali ga brat Bernardo nijednom ne u. Stoga niti je to odgovorio niti doao. Sveti se Franjo udalji od njega neutjeen i alostan. udio se zato brat Bernardo nije doao k njemu, premda ga je tri puta zvao. U tim mislima poe sveti Franjo dalje. Kad se sveti Franjo dosta udaljio, ree bratu koji ga je pratio: Ostani ovdje i priekaj me, a sam se uputi na neko osamljeno mjesto, baci se na koljena i molio je Gospodina Boga da mu oituje zato mu brat Bernardo nije odgovorio. Dok je sveti Franjo molio, u glas koji mu ree: O bijedni i ubogi ovjee, zato si uznemiren i smuen? Mora li ovjek ostaviti Boga zbog stvorenja? Brat Bernardo, kad si ga zvao, bio je sjedinjen sa mnom. Nije, dakle, mogao doi k tebi niti odgovoriti. Ne udi se to ti on nije odgovorio, jer tko je u takvu duevnom stanju, ne moe nita uti. Kad je sveti Franjo uo ovaj Boji odgovor, smjesta se pouri bratu Bernardu da se ponizno optui zbog misli koje je imao o njemu. Kad je brat Bernardo vidio da k njemu dolazi sveti Franjo, poe mu u susret te mu se baci pred noge. Sveti ga Franjo podigne i ispripovjedi mu s dubokom poniznou to je mislio o njemu, kako se zbog njega uznemirio te kako ga je Bog umirio. I tada mu ree: U ime svete poslunosti nalaem ti da uini ono to u ti zapovjediti. Brat Bernardo bojei se da mu sveti Franjo ne zapovjedi kakvu pretjeranu stvar, kako je obiavao, najzgodnijim je nainom htio izbjei Franjinu nalogu te mu odgovori ovako: Spreman sam posluati vas, samo ako i vi meni obeate izvriti ono to i ja od vas molim. Kad je sveti Franjo to obeao, brat Bernardo je nastavio: Govorite, oe, to elite, i ja u to uiniti. Tada sveti Franjo ree: Zapovijedam ti pod svetu poslunost da me, za kaznu zbog moje preuzetnosti i naglosti srca, smjesta baci na zemlju, da mi stavi jednu nogu na grlo a drugu na usta i da tako prijee preko mene tri puta, grdei me i korei. Nadalje ti nalaem da mi posebno govori: Lei tu, prostae, sine Petra Bernardona! Odakle ti samo tolika oholost, ti prezira vrijedni stvore? Premda mu se ovo inilo okrutnim, brat Bernardo izvri Franjin nalog u ime svete poslunosti, i to toliko obzirno, koliko je to bilo mogue. Poslije toga ree sveti Franjo: Sada ti meni zapovijedi to eli da uinim, jer sam ti obeao da u te posluati. Brat Bernardo ree: Ja ti pak nalaem u ime svete poslunosti da me svaki

puta kad smo zajedno strogo ukori i ispravlja moje pogreke. Nato se sveti Franjo vrlo zaudi, jer je brat Bernardo bio toliko svet da se na njemu nije mogla vidjeti ni jedna mana vrijedna prijekora. Budui da je sveti Franjo brata Bernarda veoma cijenio zbog njegove svetosti, od tog je asa s njim bio zajedno vrlo rijetko, i to samo zbog ovog naloga. No, kad je zaelio da ga vidi i slua kako govori o Bogu, morao se vrlo prisiljavati da ode k njemu. A djelovalo je to na najveu pobonost gledati s kolikom se ljubavlju, potivanjem i poniznou sveti otac Franjo druio i razgovarao s bratom Bernardom, svojim prvoroenim sinom. Na slavu Kristovu. Amen.

4 Kako je sveti Franjo iao na grob svetog Jakoba u panjolsku i ostavio brata Bernarda da se brine o nekom bolesniku; kako je aneo zaprijetio bratu Iliji koji ga nije posluao U poetku, kada je Red bio tek osnovan i kad je bilo malo brae te nisu imali stalna boravita, poe sveti Franjo iz pobonosti na grob svetog Jakoba u panjolsku. Sa sobom je uzeo nekoliko brae, mou kojima bijae i brat Bernardo. Nakon duega zajednikog pjeaenja dou u neki grad te putem naiu na siromana i bolesna ovjeka koji im se saali te sveti Franjo ree bratu Bernardu: Sinko moj, elim da ovdje ostane i da slui ovom nemoniku. Brat Bernardo ponizno primi ovaj nalog kleei i prignuvi se i osta na onom mjestu, a sveti Franjo s ostalim drugovima poe na grob svetog Jakoba. Kad su stigli onamo i proveli cijelu no u molitvi na grobu svetog Jakoba, Bog objavi svetom Franji da treba osnivati mnoga boravita, jer se njegov Red ima proiriti i narasti do velike mnoine. Radi toga poe sveti Franjo osnivati samostane po mnogim mjestima. Kako se sveti Franjo vraao istim putem kojim je i doao ka grobu, susretne ponovno brata Bernarda s onim bolesnikom kod kojega je brat Bernardo ostao. Taj je, meutim, potpuno ozdravio. Sveti Franjo dopusti bratu Bernardu da slijedee godine poe na grob svetog Jakoba, a sam se vrati u Spoletsku dolinu. Ondje se zaustavi na nekom osamljenom mjestu s bratom Maseom, bratom Ilijom i drugima. Svi su se ovi trudili da ne dodijavaju svetom Franji ili da ga ne rastresaju za vrijeme molitve, jer su ga veoma cijenili i potivali, a i znali su da mu Bog u molitvi oituje velike stvari. Dogodilo se jednoga dana dok je sveti Franjo u umi bio zadubljen u molitvi da je doao neki lijepi mladi u putnikom odijelu do vrata boravita te kucao buno i jako tako dugo da su se braa gotovo uplaila. Brat Maseo poe do vrata, otvori ih i rekne mladiu: Odakle dolazi, sinko, i emu ovaj nain kucanja? ini mi se da nitko do sada nije tako estoko kucao. Mladi upita: Pa kako se mora ovdje kucati? Pokucaj tri puta, odgovori brat Maseo, jedno za drugim, a izmeu toga neka bude stanke. Tada ekaj tako dugo koliko je dosta da izmoli Oena za brata koji e doi k tebi. Ne doi li u meuvremenu, pokucaj ponovo.
5

Meni se veoma uri, odgovori mladi, i ja sam zato tako buno kucao, jer moram poi na daleki put, a doao sam ovamo da razgovaram s bratom Franjom. Ali on je u umi na molitvi te ga ne htjedoh smetati. Stoga poi bratu Iliji i kai mu da bih ga htio neto pitati, jer sam uo da je on veoma pametan ovjek. Tada brat Maseo ode k bratu Iliji i rekne mu da poe mladiu koji ga eli neto pitati. Brat Ilija, rasrdivi se, ne htjede poi. Brat Maseo nije znao to da uini, kako da odgovori mladiu. Kae li: Brat Ilija ne moe doi, lagao bi; ako bi pak rekao: Ilija se razljutio i odbio da doe, bojao se da se mladi ne sablazni. Kako je brat Maseo dugo oklijevao da se vrati, pokuca mladi po drugi puta jednako onako kao i prvi put, na to brat Maseo odmah doe i kae mladiu: Ti se nisi drao mojih uputa s obzirom na kucanje. Mladi odgovori: Ako brat Ilija ne eli doi k meni, idi tada i reci svetom Franji da sam doao razgovarati s njim, ali, jer ne elim da napusti molitvu, kai mu neka mi poalje brata Iliju. Brat Maseo ode svetom Franji koji se molio u umi s uzdignutim licem prema nebu te ga obavijesti o zahtjevu mladia i o odgovoru brata Ilije. A ovaj mladi bijae aneo Boji u ljudskoj prilici. Sveti Franjo, ne maknuvi se s mjesta i ne spustivi lica, ree bratu Maseu: Poi bratu Iliji i kai mu da u ime svete poslunosti mora odmah poi k mladiu. Kad je brat Ilija uo Franjinu zapovijed, veoma se razljuti i otresito poe do vrata. Otvori ih s velikom bukom i upita mladia: to hoe? Brate, pripazi na srdbu, ree mu mladi, jer mi se ini da si jako srdit. Srdba je, naime, zapreka spasu i spoznaji istine. Brat Ilija ree ponovo mladiu: Kai to eli? Pitam te, odgovori mladi, je li onima koji opsluuju sveto Evanelje slobodno jesti togod se stavi pred njih, kako je to Krist rekao svojim uenicima? I jo te pitam je li doputeno ikojeg ovjeka optereivati bilo kakvim pravilom koje se protivi evaneoskoj slobodi? Brat Ilija odgovori drsko: Ja to dobro znam, ali tebi ne elim kazati, a ti se brini za svoje stvari. Mladi odvrati: Ja bih znao bolje odgovoriti na to pitanje nego ti. Tada brat Ilija s velikim gnjevom i uzrujanou zalupi vratima i ode. Kasnije pone sam razmiljati o postavljenim pitanjima i obuzme ga sumnja koju nije mogao rijeiti. Kad je brat Ilija postao vikar Reda, zapovjedio je da nijedan brat ne smije jesti mesa, a to se protivilo svetom Evanelju i Pravilu svetog Franje. Prema tome, gornje se pitanje odnosilo upravo na njega, a on nije umio rijeiti ovu potekou. Sada se Ilija sjetio mladieve skromnosti i jednostavnosti i, jer je rekao da moe na postavljeno pitanje bolje odgovoriti negoli on, poe ponovo na vrata i otvori ih da zatrai odgovor od mladia. No, mladia vie ne bi, jer oholi i naduti brat Ilija nije bio dostojan da ponovo razgovara s anelom. Sveti se Franjo, komu je Gospodin Bog sve oitovao, vrati iz dubrave, pokara brata Iliju vrlo strogo i ree mu povienim glasom: Zlo si uinio, oholi Ilija, jer si otjerao od nas svetog anela koji je doao k nama da nas poui. Kaem ti da se jako bojim za tebe da ne umre izvan ovoga Reda zbog svoje oholosti. Tako se i dogodilo, kako je sveti Franjo prorekao. Brat Ilija umro je izvan Reda. Istoga dana, istoga asa, kada je aneo otiao od brata Ilije, ukazao se u istom obliku bratu Bernardu koji se vraao s groba svetog Jakoba, a bio je na obali neke velike

rijeke. Pozdravi ga njegovim jezikom govorei: Bog ti dao mir, dobri brate! Brat Bernardo se zadivio ljepoti toga mladia te lijepom i uljudnom pozdravu na svom materinskom jeziku. Brat Bernardo ga upita: Odakle dolazi, moj dobri mladiu? Aneo odgovori: Dolazim iz onoga mjesta gdje se nalazi sveti Franjo. Htjedoh govoriti s njim, ali ne mogoh, jer se nalazio u umi u molitvi i razmiljao je o boanskim stvarima, stoga ga nisam htio smetati. U onom mjestu bili su s bratom Franjom takoer brat Maseo, brat Ilija i brat Egidije. Brat me Maseo poui kako se kuca na samostanska vrata po obiaju brae, ali brat Ilija mi ne htjede odgovoriti na pitanja koja sam mu postavio. On kasnije poali svoj postupak, elio me je ponovo vidjeti, ali me vie nije naao. Poto je aneo ovo ispripovjedio, upita brata Bernarda: Zato ne poe na drugu stranu rijeke? Brat Bernardo mu odgovori: Bojim se da je voda preduboka. Poimo zajedno, ree aneo, ne boj se. Tada ga aneo uze za ruke i u tren oka ga prenese na drugu obalu rijeke. Sada je bilo bratu Bernardu jasno da je to Boji aneo. S velikim strahopotovanjem i veseljem glasno klikne: Budi blagoslovljen, Boji anele! Kai mi kako se zove? Aneo odgovori: Zato me pita kako se zovem? Moje je ime divno i veliko! Rekavi to aneo, nestade, a brat Bernardo ostade utjeen i nastavi svoje putovanje u velikom veselju. Brat Bernardo dobro zapamti dan i as kada mu se ukazao aneo. Kad je doao na ono mjesto gdje je boravio sveti Franjo sa svojom braom, ispripovijedao im je u tanine svoj sluaj. Tada ustanovie sa sigurnou da je to bio isti aneo koji se ukazao njima i njemu, i to istog dana i istog asa, i zahvalie Bogu. Amen.

5 Brat Bernardo poe u Bolonju da pronae mjesto za brau Budui da su sveti Franjo i njegovi sljedbenici bili pozvani i od Boga izabrani da nose u svom srcu, u svojim djelima i rijeima kri Isusa Krista, izgledali su kao razapeti. I bili su raspeti, kako u svojem djelovanju tako i u strogosti svoga ivota. Stoga su iz ljubavi prema Kristu vie eznuli za prezirom i pogrdama negoli za svjetovnim astima i ispraznim ljudskim pohvalama. tovie, bili su veseli kad bi ih tko uvrijedio, a alosni kada su im ljudi iskazivali panju. Svijetom su prolazili kao hodoasnici i tuinci ne nosei sa sobom nita osim Raspetoga Krista. Bili su prava loza na pravom okotu Isusu Kristu. Bili su to ljudi koji su ivjeli ivotom Isusa Krista. Stoga su bili od velike duhovne koristi za ljude i predobivali ih za Boga. U prvim danima kad je Red bio tek osnovan posla sveti Franjo brata Bernarda u Bolonju kako bi ondje, koliko bude primio milosti od Boga, privodio ljude Gospodinu. Brat Bernardo, prekriivi se, oprosti se od brae i poe u ime svete poslunosti u Bolonju.

Kad su ga djeca spazila u prostoj i gruboj haljini, pravila su od njega ale i govorila mnoge pogrde kako se to obiava s luakom. Brat Bernardo sve je ovo podnosio strpljivo i radosno iz ljubavi prema Isusu. tovie, da bi ga mogli jo vie izrugivati, poe namjerno na gradski trg i ondje sjedne. Tada dooe mnoga djeca i odrasli. Neki od njih potezahu ga za kapucu ovamo i onamo; netko ga pospe prainom, a drugi bacahu na nj kamenje; neki ga polijevahu vodom. On ostade mirno na svom mjestu, vesela i radosna lica, niti se tuio niti uznemirivao. Sauvavi strpljivost i odlunost, brat Bernardo bio je radostan i nije se tuio niti sakrio, nego se kroz nekoliko dana vraao na trg kako bi mogao to vie trpjeti. Strpljivost je djelo savrenstva, znak i mjerilo kreposti. Neki ueni doktor prava vidio je sve ovo i promatrao ustrajnost i krepost brata Bernarda, i ne vidjevi ga nikada uznemirena zbog tolikih uvreda, ree u sebi: ovaj je ovjek uistinu svetac. Tada mu se priblii te ga upita: Tko si i zato si ovamo doao? Brat Bernardo umjesto odgovora zavue ruku u dep, izvue Pravilo svetoga Franje i prui mu da proita. Kad je ueni sudac proitao Pravilo i otkrio u njemu izvanredne i gotovo savrene ivotne savjete, vrlo zadivljen i zauen obrati se sakupljenim ljudima i ree: Zaista, ovo je najsavrenije Pravilo duhovnog ivota kakvo do sada nisam nikada vidio. Ovaj ovjek i njegovi prijatelji mogu se ubrojiti meu najsvetije ljude ove zemlje. I stoga svi oni koji ih izruguju teko grijee. Ovaj brat ovdje zasluuje najvee potovanje, jer je velik Boji prijatelj. Tada ree bratu Bernardu: elite li mjesto u kojem biste mogli dolino sluiti Bogu, rado u vam ga dati radi spasa svoje due. Gospodine, ree brat Bernardo, vjerujem da ova ponuda dolazi od Isusa Krista. Stoga je i rado prihvaam na slavu Kristovu. Tada ueni sudac brata Bernarda s velikim veseljem i ljubavlju odvede svojoj kui i dade mu mjesto koje mu je prije obeao. Uredi ga i namjesti na svoj raun. Od toga vremena postade ovaj sudac ocem i zatitnikom brata Bernarda i njegovih drugova. Narod poe tovati brata Bernarda zbog njegova sveta ivota. Svatko tko ga se mogao dotaknuti ili ga vidjeti, smatrao se sretnim i blagoslovljenim. Ali on, kao vjerni Kristov uenik i sljedbenik poniznoga svetog Franje, poboja se da mu ovo tovanje ne oduzme mir i lii ga spasenja due. Napusti ovo mjesto i vrati se svetom Franji te mu ree: Oe, u Bolonji sam prihvatio ponueno mi mjesto. Poalji onamo kojega brata da mjesto dri u redu i da ondje stanuje, jer moj daljnji boravak u onom gradu ne bi mogao biti od koristi. Naprotiv, zbog pretjerana tovanja koje sam uivao kod naroda bojim se da ne bih vie izgubio negoli dobio. Kad je sveti Franjo uo kako se Bog posluio bratom Bernardom, zahvali Gospodinu koji je proirio njegov Red i umnoio broj siromanih uenika kria. Kasnije sveti Franjo posla svoje uenike u Bolonju i u Lombardiju, gdje osvojie mnoga mjesta na ast i slavu dobroga Isusa. Amen.

6 Kako je sveti Franjo blagoslovio brata Bernarda i kako mu je predao Red na upravljanje Brat je Bernardo bio tako svet da ga je sam sveti Franjo vrlo tovao i esto hvalio. Kad je jednoga dana sveti Franjo kleei pobono molio, objavio mu je Bog da e se brat Bernardo, s Bojim priputenjem, morati estoko boriti sa zlim duhovima. Budui da je sveti Franjo ljubio brata Bernarda kao svog sina, imao je veliku suut prema njemu. Stoga se kroz mnogo dana obraao molitvom i plaem Gospodinu Bogu za njega i zaklinjao Isusa Krista za pobjedu nad zlim duhom. Dok je tako pobono molio, jednoga dana uo je sveti Franjo Boji odgovor: Franjo, ne boj se. Sve napasti koje su se na brata Bernarda oborile s mojim su doputenjem da se iskuaju njegove kreposti i kao kruna za njegove zasluge. Konano e on pobijediti sve neprijatelje i uivat e u gozbi u Bojem kraljevstvu. Kad je to uo sveti Franjo, obuze ga veliko unutarnje veselje, i zahvaljivao je Bogu. Od tada je jo vie ljubio i potivao brata Bernarda. Tu je svoju ljubav sveti Franjo jasno pokazivao ne samo za vrijeme svoga ivota, nego ju je pokazao i na samrti. Kad je sveti Franjo bio na umoru, kao patrijarh Jakob, okruen svim svojim pobonim sinovima koji su plakali nad gubitkom svojega ljubljenog oca, pitao je: Gdje je moj prvoroenac? Doi k meni, sine, da blagoslovim tvoju duu prije negoli umrem. Tada brat Bernardo apnu bratu Iliji, koji je bio vikar Reda: Oe, poi ti na desnu sveevu stranu da te blagoslovi. Kad je brat Ilija doao na desnu stranu, sveti Franjo, koji je bio izgubio vid jer je mnogo plakao, stavi svoju desnu ruku na glavu Ilijinu i ree: To nije glava moga prvoroenca brata Bernarda. Tada doe brat Bernardo na njegovu lijevu stranu, sveti Franjo prekrsti ruke, stavi desnu na glavu brata Bernarda a lijevu na glavu brata Ilije, te ree bratu Bernardu: Blagoslovio te Otac naega Gospodina Isusa Krista duhovnim i nebeskim blagoslovom u Kristu, jer si prvi bio izabran da u ovom svetom Redu daje evaneoski primjer u nasljedovanju Krista i evaneoskog siromatva. Ti nisi, iz ljubavi prema Kristu, samo razdijelio siromasima sve to si posjedovao, nego si samoga sebe kao rtvu velikoduno prikazao Bogu u ovom Redu. Neka te blagoslovi na Gospodin Isus Krist, a blagoslivljam te i ja, njegov siromani sluga, vjenim blagoslovom: kad hoda i kad stoji, kad bdije i kad spava, kad ivi i kad umre. Neka svaki onaj koji te blagoslivlje primi puninu blagoslova, a koji te proklinje, neka ne ostane bez kazne. Budi voa svojoj brai. Neka braa sluaju sve tvoje zapovijedi. Ti ima pravo primati u ovaj Red i otputati iz njega sve koje eli, i neka nitko od brae nema vlasti nad tobom. Tebi doputam da ide kamo god eli. Nakon Franjine smrti braa su brata Bernarda ljubila i duboko tovala kao asnog oca. A kad se bratu Bernardu pribliavala smrt, skupie se mnoga braa sa svih strana svijeta oko njega. Meu njima je bio potovani, divni i aneoski brat Egidije. Kad ugleda brata Bernarda, ree s velikom radou: Gore srca, brate Bernarde, gore srca! Brat Bernardo apnu jednom bratu da pripravi zgodno mjesto gdje bi brat Egidije mogao rezmatrati. On to i uini. Kad je brat Bernardo osjetio da je prispjela posljednja ura njegova ivota, uspravi se i ree svoj sakupljenoj brai: Draga moja brao, neu mnogo govoriti, ali nastojte tako
9

ljubiti redovniki stale kao to sam ga ja ljubio, pa ete imati to ja sada imam. I vi ete nai u svojoj dui to ja sada u svojoj osjeam. Sada sam tako sretan u svojoj dui da za tisuu svjetova ne bih elio drugom sluiti nego samo naem Gospodinu Isusu Kristu. Sebe samoga pak optuujem pred naim Spasiteljem Isusom Kristom i vama, brao, za svaki grijeh koji sam uinio. Molim vas, draga moja brao, ljubite se meusobno. Poto je rekao ove i druge spasonosne savjete, ponovno legne, lice mu zasja veseljem i natprirodnim sjajem, emu su se sva braa udila. U ovom veselju poe njegova sveta dua, okrunjena slavom, iz ovoga ivota u blaeni ivot anela. Na hvalu i slavu Kristovu. Amen.

7 Kako je Sveti Franjo postio etrdeset dana i kroz to vrijeme pojeo samo polovicu kruha Pravi sluga Isusa Krista, gospodin sveti Franjo, bio je u mnogome drugi Krist, dan svijetu za spasenje ljudi. Bog Otac htio je da u mnogim djelima postane jednak njegovu Sinu Isusu Kristu, kako se to vidi u asnom bratstvu od dvanaest uenika, u udnovatoj tajni svetih rana, te u neprekidnom postu kroz etrdeset dana to ga je provodio na ovaj nain. Kad je jednom sveti Franjo, na dan Poklada, bio u blizini jezera kod Perue u kui jednog svog potivatelja, kod kojeg je i prenoio, Bog ga je nadahnuo da ode na otok na tom jezeru i ondje provede Korizmu. Stoga sveti Franjo zamoli toga svog potivatelja da ga, za ljubav Kristovu, preveze svojom laicom na otok, na kojem nije ivio nitko. A htio je da to bude u noi na Pepelnicu, da to nitko ne vidi. Poboni Franjin prijatelj, zbog svoje privrenosti prema njemu, ispuni mu elju i preveze svetog Franju na otok. Sveti Franjo nije sa sobom nita uzeo osim dva komadia kruha. Sveti Franjo je zaklinjao svoga prijatelja, prije nego to se otisnuo od otoka, da nikome ne govori gdje se nalazi i neka ne dolazi po njega do Svetog etvrtka. Tako se rastadoe, a sveti Franjo ostade sam na otoku. Ondje nije bilo nikakva skrovita gdje bi se mogao skloniti. Tada sveti Franjo ue u neku gutaru, u kojoj je iblje i grmlje tvorilo skrovite slino kolibi ili toru. Ondje je on proboravio itavu Korizmu, a da nita nije jeo ni pio, osim to je pojeo polovinu jednog hljepia kako je to ustanovio poboni prijatelj, kad je doao na Sveti etvrtak po svetog Franju. Naao je dva komadia kruha. Jedan je bio netaknut, a od drugoga bila je pojedena samo polovica. Bit e da je sveti Franjo pojeo jednu polovicu kruha iz potovanja prema Kristovu postu i da bi se njegov post razlikovao od Kristova etrdesetdnevnog posta u kojem on niti je to jeo niti pio. Time to je pojeo samo polovicu kruha, otjerao je od sebe otrov tatine, a neprekinutim postom htio je nasljedovati Krista. Kasnije je na onom otoku gdje je sveti Franjo postio Bog uinio mnoga udesa zbog njegovih zasluga. Stoga poee ljudi ondje graditi kue i stanovati, i za kratko vrijeme nastade na tom otoku veliko i lijepo mjesto, gdje su se nastanila i braa. Braa

10

prozvae svoju kuu samostan na otoku. Ljudi i ene ovog otoka jo i danas iskazuju ast ovom samostanu i privreni su mu, jer je ondje postio sveti Franjo. Na slavu Kristovu. Amen.

8 Kako je sveti Franjo tumaio bratu Leonu u emu se sastoji savreno veselje Jednoga zimskog dana iao je sveti Franjo s bratom Leonom iz Perue prema Svetoj Mariji Aneoskoj. Obojica su se od velike hladnoe tresla. Sveti je Franjo razgovarao s bratom Leonom, koji je iao ispred njega, i rekao mu: Brate Leone, kad bi Bog dao da manja braa budu uzori svetosti i na duhovnu izgradnju cijelom svijetu, to ipak zapii i dobro zapamti! ne bi bilo savreno veselje. Hodajui dalje sa svojim drugom, sveti Franjo ree po drugi puta: Kad bi braa vraala slijepcima vid, ozdravljala uzete, istjerivala avle, vraala gluhima sluh, hromima hod, nijemima glas, te kad bi uskrisivala i mrtve koji su ve etiri dana leali u grobu, zapamti, ni to ne bi bilo savreno veselje. Idui tako dalje iza svog druga, sveti Franjo govorae povienim glasom: O, brate Leone, kad bi manja braa govorila svim jezicima i posjedovala veliko znanje, te kad bi mogli prorokovati i oitovati ne samo budue dogaaje nego takoer i tajne savjesti i due, zapamti, ni to ne bi bilo savreno veselje. Kad su jo malo dalje ili, sveti Franjo govorae posve glasno: Brate Leone, ovice Boja! Kad bi manja braa govorila aneoskim jezikom i kad bi poznavala tijek zvijezda i svojstva biljaka, i kad bi otkrila sva bogatstva zemlje, te kad bi poznavala sve vlastitosti ptica i riba, ljudi i ivotinja, stabala i kamenja, korijenja i vode, zapamti, ni u tome ne bi bilo savreno veselje. Tako su ili jo neko vrijeme, a sveti Franjo, gotovo viui, ree: Brate Leone, kad bi manji brat znao tako dobro propovijedati da bi obratio sve nevjernike na vjeru Kristovu, zapamti, ni u tome ne bi bilo savreno veselje. Dok su oni tako razgovarali i prevalili dvije milje, upita brat Leon svetog Franju s velikim uenjem: Molim te, oe, u ime Boje, da mi kae u emu se sastoji savreno veselje? Sveti Franjo mu odgovori: Kad bismo doli k Mariji Aneoskoj mokri od kie, promrzli od zime, uprljani blatom i skreni glau, te pokucali na samostanska vrata, i kad bi doao rasren vratar te upitao: Tko ste vi? a mi rekli: Dvojica vae brae, a on nam odvratio: Vi ne govorite istinu naprotiv, vi ste lopovi koji varate svijet i otimate milostinju siromasima. Otiite odavle, neu vam otvoriti vrata. I kad nas ne bi pustio unutra, nego nas ostavio da vani i dalje stojimo u noi, snijegu, hladnoi, kii i gladi. Kad bismo mi tada bili sposobni svu ovu grdnju, tako veliku okrutnost i nemilosrdnost strpljivo podnijeti, i kad bismo bez uzrujavanja, smetenosti i prigovaranja ponizno i ljubezno mislili da nas onaj brat dobro pozna i da mu je Bog dao da nam tako govori, o brate Leone, zapamti, to bi bilo savreno veselje. I kad bismo ponovo kucali na vrata, a on rasren izaao te nas kao dosadne dangube, psujui nas i bijui napao: Gubite se, prosti razbojnici, odlazite u svratite, ovdje ne moete ni jesti ni noiti. Kad bismo to podnijeli strpljivo i to smatrali velikom sreom, o brate Leone, to bi bilo savreno veselje. A ako bi nakon toga, prisiljeni
11

glau, hladnoom i nonom tamom, jo jae kucali, zaklinjajui vratara da nas za ljubav Boju pusti unutra, a kad bi on, jo vie razjaren, odgovorio: Razbojnici i dosadni besposliari, dat u vam to vas ide, te iziao s velikim kvrgavim tapom, uhvatio nas za kapucu, bacio nas na zemlju, vukao po snijegu te nas naizmjenice tukao batinom. Kad bismo mi to podnijeli strpljivo i s ljubavlju i kod toga mislili na muke blagoslovljenoga Krista, u tome je savreno veselje. Sada, dragi brate, zapamti zakljuak: najvei je dar i milost Duha Svetoga koju daje Krist svojim prijateljima, da moemo sami sebe obuzdati i iz ljubavi prema Kristu dragovoljno podnositi nevolje, uvrede, pogrde te duevne i tjelesne neugodnosti. Mi se ne smijemo ovim darovima ponositi, jer nisu nai, nego dolaze od Boga. Zato govori Apostol: to ima, a da nisi primio? A ako si primio, zato se time hvali, kao da je tvoje? Mi se moemo hvaliti samo kriem nevolja i patnja, kao to kae Apostol: Neu se hvaliti niim, osim kriem naega Gospodina Isusa Krista. Njemu neka bude slava i ast u vijeke vjekova. Amen.

9 Kako je sveti Franjo uio brata Leona moliti asoslov i kako je brat Leon protivno odgovarao svetom Franji U prve dane, na poetku Reda, naao se jednom sveti Franjo s bratom Leonom na nekom mjestu gdje ne bijae knjig iz kojih bi molili asoslov. Kad je dolo vrijeme u koje se moli Jutrenja, ree sveti Franjo bratu Leonu: Dragi moj brate Leone, mi nemamo asoslova ni knjiga iz kojih bismo mogli moliti Jutrenju. Da ipak upotrijebimo ovo vrijeme za molitvu Bogu, ja u pred tobom govoriti, a ti e odgovarati kako te pouim. Ja u kazati ovako: Brate Franjo, ti si vrlo mnogo sagrijeio i mnoga zla uinio u svijetu da si zasluio pakao, a ti

si poinio tolike grijehe protiv Oca milosra i Boga svake utjehe? A ti, brate Leone, ovice moja, odgovorit e: Nikako nisi vrijedan smilovanja. No, kad je sveti Franjo rekao: O, opaki brate Franjo i tako dalje, brat Leon odvrati: Bog Otac, ije je opratanje neizmjerno vee negoli tvoji grijesi, bit e vrlo milosrdan prema tebi i dat e ti, osim toga, mnoge milosti. uvi ovaj odgovor, sveti se Franjo malo rasrdi i ree: Kako si se usudio raditi protiv poslunosti i itavo vrijeme odgovara protivno onome to sam ti naredio? Brat Leon odgovori ponizno i s potovanjem: Bog znade, moj oe, da sam svaki puta htio odgovoriti onako kako si me ti pouio, ali Bog mi dade da govorim onako kako se njemu svia. Sveti Franjo se tome udio te je rekao bratu Leonu: Zaklinjem te, odgovori mi ovaj puta onako, kako sam ti rekao. Brat Leon odgovori: Reci, u ime Boje, ovaj puta u ti sigurno odgovoriti po elji. Sveti Franjo, plaui, ree: O, opaki brate Franjo, misli li da e Bog s tobom biti milosrdan? i tako dalje, a brat Leon odvrati: tovie, primit e od Boga veliko milosre, uzvisit e te i proslaviti u vijeke, jer onaj koji se ponizuje, bit e uzvien. Drugaije ja ne mogu govoriti, jer Bog govori na moja usta. U toj poniznoj prepirci, s mnogo suza, u velikoj duhovnoj utjehi i molitvi probdjee cijelu no. Na hvalu Kristovu. Amen.

10 Kako je brat Maseo pitao svetog Franju zato za njim svatko ide i eli ga vidjeti Jednom je sveti Franjo bio u boravitu kraj Porciunkule s bratom Maseom iz Marinjana, ovjekom velike svetosti, razboritosti i dara da je mogao govoriti o Bogu, zbog ega ga je sveti Franjo mnogo ljubio. Kad se jednog dana sveti Franjo vraao kui iz ume gdje je molio, htio je brat Maseo iskuati njegovu poniznost. Stoga mu izae u susret i, kao da se ali, ree mu: Zato za tobom? Zato za tobom? Zato za tobom? Sveti Franjo upita: to eli rei? Brat Maseo odgovori: elio bih znati zato za tobom idu svi ljudi, zato te svakamo prate, zato te svatko eli vidjeti, uti i tebi se podvrgavati? A ti nisi ni ovjek lijepa tijela, niti posjeduje veliko znanje, a niti si plemikog roda. Zato, dakle, eli svatko da ide za tobom? Kad je to uo sveti Franjo, veoma se razveselio, podigao je lice prema nebu i tako je stajao due vremena zanesen i uronjen u Boga. Kad je doao k svijesti, kleknuo je na zemlju, dao Bogu ast i hvalu, okrenuo se tada bratu Maseu i rekao mu: Ti si elio saznati zato sav narod dolazi k meni? Upravo k meni? Zato me sav narod prati? Upravo mene? Ja ti mogu odgovoriti: to dolazi od najviega Gospodina koji svojim oima gleda dobre i zle. Njegove najsvetije oi nisu nale na zemlji meu grenicima nevrednijeg, nedostojnijeg i veeg grenika od mene. Bog je pak htio uiniti udo, i za to svoje djelo nije naao bjednije stvorenje od mene. Zato je mene izabrao, da postidi plemstvo, oholost i jakost, ljepotu i mudrost ovoga svijeta, kako bi svi upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova i da se nitko ne moe
13

hvaliti svojim djelima, ve ako se tko hvali, neka se hvali u Gospodinu, kome pripada svaka ast i hvala na sve vijeke. Kad je brat Maseo uo taj ponizni odgovor i o njemu razmiljao, zadivio se i spoznao da sveti Franjo posjeduje istinitu poniznost i pobonost. Na slavu i hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

11 Kako je sveti Franjo naredio bratu Maseu da se na raskru okrene vie puta i kako su doli u Sijenu gdje je sveti Franjo uinio mnoga dobra djela Jednog dana ili su putem sveti Franjo i brat Maseo. Ovaj je iao malo ispred Franje. Kad su prevalili dio puta, stigoe do raskra s tri puta: jednim su mogli doi u Sijenu, drugim u Firencu, a treim u Arezzo. Brat Maseo upita: Oe, kojim putem moramo poi? Sveti Franjo odgovori: Kojim se Bogu svidi, onim emo krenuti. Brat Maseo ree: A kako emo upoznati volju Boju? Sveti Franjo odvrati: Po znaku koji u ti dati ili pokazati. Stoga ti zapovijedam u ime svete poslunosti, kako bi stekao zaslugu, da se na mjestu gdje se putovi sastaju i gdje sada stoji, okree poput djece kad se igraju, i da se ne prestane okretati dok ti ne kaem. Brat Maseo okretao se vrlo dugo te je nekoliko puta pao na zemlju. Budui da mu sveti Franjo nije kazao da se prestane okretati, dizao se i opet se okretao, jer je htio ostati vjeran zapovijedi svete poslunosti. Konano, dok se brzo okretao, ree sveti Franjo: Stoj i ne mii se. Brat Maseo se zaustavi. Sveti Franjo ga upita: Prema kojem gradu si okrenut licem? Brat Maseo odgovori: Prema Sijeni. Sveti otac ree: To je put kojim moramo ii po Bojoj volji. Putem se brat Maseo vrlo udio zato mu je sveti Franjo zapovijedao da se okree na raskru pred prolaznicima kao to se djeca okreu u igri. No o tome nije progovorio sa svetim Franjom iz potovanja prema njemu. Kad su se pribliili Sijeni, narod je u gradu saznao za dolazak sveca. Izili su pred njega i iz potovanja ponijeli su njega i njegova pratioca do biskupije, tako da nisu nogama ni taknuli zemlje. Upravo u to vrijeme neki ljudi u gradu meusobno su ratovali, i ve su dvojica graana poginula. Kad je sveti Franjo doao u grad, propovijedao je tako sveto i pobono te ih je sklonuo na izmirenje i uspostavio meu njima jedinstvo i slogu. Kad je sijenski biskup uo za ovo veliko djelo svetog Franje, pozvao ga je k sebi, primio ga s velikim poastima te ga kod sebe zadrao toga dana i te noi. Slijedeeg je jutra istinski ponizni sveti Franjo, koji u svojim djelima nije imao nita drugo pred oima osim Boje slave, rano ustao te je sa svojim pratiocem otiao, a da o tome biskup nita nije znao. Putem je brat Maseo zbog toga mrmljao i u sebi govorio: to radi ovaj dobri ovjek? Meni zapovijeda da se na putu okreem poput djece, a sada biskupu, koji mu je iskazao toliku ast, nije kazao ni jedne dobre rijei niti mu se zahvalio.

14

Bratu Maseu se ovakav postupak inio vrlo nepromiljenim. Ali zatim, kad je brat Maseo po Bojem prosvjetljenju doao k sebi, prekoravao je samoga sebe i rekao u svom srcu: Brate Maseo, ti si odvie ohol, kad prosuuje Boja djela, i zasluio si zbog svoje nerazumne oholosti pakao. Zar nije juer svetac uinio tako sveta djela da ni sam Boji aneo ne bi mogao uiniti vea i udesnija. I zato, ako bi ti naredio da baca kamenje, trebao bi ga posluati, jer ono to je on na tom putu uinio naredila je Boja providnost, kako se to pokazalo na kraju. Da sveti Franjo nije izmirio zavaene, ne samo da bi se oni dalje meusobno borili i ne samo da bi mnoge no usmrtio, nego bi jo mnoge due neprijatelj odvukao u pakao. Stoga si lakouman i ohol to mrmlja protiv onoga to se je oito dogodilo po Bojoj volji. Sve ovo, o emu je brat Maseo u sebi razmiljao, Bog je oitovao svetom Franji. Stoga se sveti Franjo priblii bratu Maseu i ree mu: Ostani kod misli koje su ti sada dole, jer one su dobre, korisne i od Boga nadahnute. Prijanje mrmljanje bila je slijepa tatina, ispraznost i oholost, a dolo ti je u srce od neprijatelja. Tako je brat Maseo uvidio da su svetom Franji bile poznate tajne njegova srca te je jasno shvatio da duh Boje mudrosti upravlja svim djelima svetog Franje. Na slavu Duha Svetoga. Amen.

12 Kako je sveti Franjo povjerio bratu Maseu slubu vratara a povjerio mu i mnoge druge dunosti Sveti Franjo htio je poniziti brata Masea da se zbog mnogih darova i milosti to mu ih je Bog davao ne pojavi u njemu oholost, nego da po poniznosti napreduje u tim darovima te da tako bude svaki dan sve kreposniji. Sveti je Franjo boravio sa svojim prvim svetim drugovima na nekom osamljenom mjestu, a meu njima bijae i brat Maseo. Jednoga dana ree sveti Franjo bratu Maseu pred ostalom braom: Brate Maseo, sva ova braa imadu milost dubokog razmatranja i molitve, a ti ima milost da navjeuje rije Boju i tjei jednostavne ljude. Da bi ova braa mogla nesmetano razmatrati, hou da preuzme slubu vratara, sakupljaa milostinje i kuhara. Kad budu druga braa jela, ti e jesti pred vratima, da onima koji dou ovamo ree koju rije o Bogu, i to prije negoli pokucaju na vrata. Tako nee biti potrebno da izlazi nijedan drugi brat osim tebe. To izvruj u ime svete poslunosti. Tada brat Maseo navue na glavu kapucu, primi ponizno dunosti vratara, sakupljaa milostinje i kuhara, i to je izvravao vie dana. No, njegovi drugovi, kao ljudi od Boga prosvijetljeni, poeli su osjeati u svojim srcima grinju savjesti. Oni su znali da je brat Maseo vrlo savren, vie nego oni, pa je ipak njemu zapovijeeno da se brine za cijeli samostan, a ne njima. Stoga svi, sloni u svojim namjerama, otioe k svetom Franji te ga zamole da meu sve razdijeli te dunosti, jer njihove savjesti ne mogu podnijeti da brat Maseo nosi tolik teret. Kad ih sveti Franjo saslua, prihvati njihov savjet i udovolji njihovoj elji. Pozva brata Masea te mu ree: Brate Maseo, tvoji drugovi ele preuzeti neke slube koje sam ti povjerio. Stoga elim da se slube podijele meu braom. Brat Maseo
15

odgovori s velikom poniznou i strpljivou: Oe, ako mi dade sve ili samo dio dunosti, podloit u se tome kao da je to Bog odredio. Poto je sveti Franjo vidio ljubav brae i poniznost brata Masea, izree im divnu propovijed o svetoj poniznosti. U njoj ih poui kako moramo biti to ponizniji to smo vie darova dobili od Boga, jer bez poniznosti nije Bogu nijedna krepost ugodna. Kad je zavrio svoju propovijed, podijelio je dunosti s velikom ljubavlju. Na hvalu i slavu Gospodina Isusa Krista. Amen.

13 Kako je sveti Franjo slao dvojicu po dvojicu svojih drugova da propovijedaju Evanelje, i kako je brata Masea poslao da prosi kruh, te kako su se svetom Franji ukazali sveti Petar i sveti Pavao Divni sluga i nasljedovatelj Kristov, gospodin sveti Franjo, elio je da u svemu bude slian Spasitelju, koji je, prema Svetom pismu, slao svoje uenike dvojicu po dvojicu u one gradove u koje je sam htio poi. I tako sveti Franjo, poto je skupio dvanaest uenika, poalje ih po dvojicu u svijet da propovijedaju Evanelje. A da im dadne primjer prave poslunosti, on je prvi poao na put, po primjeru Kristovu koji je prvi sam inio to je drugima nalagao. Kad je svima oznaio krajeve svijeta kamo imaju poi, uzeo je za pratioca fra Masea i krenuo prema Francuskoj. Jednoga su dana doli u neko selo. Kako su od puta bili umorni i gladni, poli su, prema Pravilu, prositi kruha u Boje ime. Sveti Franjo poe jednim seoskim putem, a njegov pratilac drugim. Budui da je sveti Franjo bio niska stasa i neugledna izgleda, smatrali su ga oni koji ga nisu poznavali najobinijim prosjakom. Tako je on isprosio samo nekoliko komadia suhog kruha. Budui da je brat Maseo bio visok i lijepa izgleda, dobio je velikih i dobrih komada kruha, pa ak i jedan cijeli hljepi. Naprosivi, sastali su se na jednom mjestu izvan sela da blaguju. Ondje je bio lijep izvor i pokraj njega zgodan i povelik kamen. Na nj su metnuli obojica isproenu milostinju. Kad je sveti Franjo vidio da su u brata Masea vei i ljepi komadi kruha i da je dobio vie nego on, vrlo se razveselio i rekao: Brate Maseo, mi nismo vrijedni tolikog blaga. Kako je on ove rijei nekoliko puta opetovao, ree brat Maseo: Moj dragi oe, kako moe ovo nazvati blagom, kad nam jo mnogo toga nedostaje za najobiniji stol. Ovo je veliko siromatvo. Ovdje nemamo ni stolaca, ni noeva, ni tanjura, ni zdjele, ni stolnjaka, a ni sluge ili slukinje. Sveti Franjo odgovori: Pa to je upravo ono to ja zovem velikim blagom, jer ovdje nema niega to su ljudi napravili, ve nam je sve ovo pripravila Boja providnost, kako se to najbolje vidi na isproenom kruhu, ovom lijepom kamenom stolu i bistrom izvoru. Stoga elim da se molimo Bogu da bi nas pouio kako bismo svim srcem ljubili sveto siromatvo, ovo plemenito blago koje je sam Bog stvorio. Nakon tih rijei pomolie se, najedoe se kruha i napie vode. Okrijepljeni digoe se i nastavie put prema Francuskoj. Kad su doli do jedne crkve, sveti Franjo ree svome pratiocu: Uniimo u ovu crkvu da se pomolimo.
16

Kad su unili, sveti Franjo ode iza rtvenika i zadubi se u molitvu. U toj molitvi pohodio ga je Bog, te se njegova dua tako rasplamtjela ljubavlju prema svetom siromatvu da se inilo, zbog boje njegova lica i neobina i brza otvaranja usta, da iz sebe izbacuje plamen ljubavi. Uaren poput vatre prie svojem pratiocu i ree mu: A, a, a! Brate Maseo, doi k meni. To ponovi tri puta. Tada ga sveti Franjo digne uvis i baci ga otprilike tako daleko koliko se moe baciti veliko koplje. Tome se brat Maseo vrlo udio. Kasnije je on o tome pripovijedao svojim drugovima i rekao im, kad ga je sveti Franjo digao uvis i bacio, da je dobio od Duha Svetoga tako veliku slast i tako veliku utjehu, kakve nikad u svom ivotu nije imao ni prije a ni poslije. Nakon ovog dogaaja ree sveti Franjo svom drugu: Predragi pratioe, poimo k svetom Petru i Pavlu i zamolimo da nas poue i pomognu kako da posjedujemo neizmjerno blago svetog siromatva, jer ono je najvrednije i boansko blago koje nismo dostojni posjedovati u naim bijednim posudama. Ono je tako velika nebeska krepost za koju treba sve zemaljske i prolazne stvari pogaziti, jer one spreavaju duu da se slobodno moe druiti s Bogom. Siromatvo je ona krepost koja je Krista pratila na kri, koja je s Kristom bila pokopana, koja je s Kristom uskrsnula i s Kristom uzala na nebo. Ona, nadalje, omoguuje duama koje su je dragovoljno prigrlile da se mogu lako uzdignuti k nebu dok su jo u ovom ivotu. Ona titi i brani istinsku poniznost i ljubav. Zato emo moliti presvete Kristove apostole, koji su bili savreni ljubitelji ovoga evaneoskog bisera, da i nama izmole istu milost od naega Gospodina Isusa Krista. Neka nam on po svom svetom milosru dadne da budemo pravi ljubitelji i ponizni uenici te tako dragocjene, divne i evaneoske kreposti. U tom razgovoru stigoe u Rim i uoe u crkvu svetog Petra. Tada stade sveti Franjo moliti u jednom kutu, a brat Maseo u drugom. Ondje se sveti Franjo dugo molio s velikom pobonou i sa suzama u oima. Tada se svetom Franji ukau sveti Petar i sveti Pavao u udnovatom svjetlu te mu rekoe: Budui da nastoji i eli opsluivati ono to je opsluivao Isus Krist i njegovi uenici, alje nas k tebi na Gospodin Isus Krist da ti saopimo da ti je molitva usliana i da e tebi i tvojim sljedbenicima Bog dati blago svetog siromatva u najsavrenijem stupnju. Po njegovoj zapovijedi moramo ti kazati da svaki onaj koji po tvom primjeru bude opsluivao ovaj savjet, moe biti siguran za vjeno blaenstvo i vjeni ivot. Tebe i tvoje sljedbenike blagoslivlje Bog. im su oni ovo izrekli, udaljili su se od njega, ostavivi ga vrlo utjeena. Kad je sveti Franjo ustao od molitve i naao svoga pratioca, upita ga je li Bog njemu togod objavio. Brat Maseo odgovori: Nije. Tada mu sveti Franjo ispripovjedi kako su se njemu ukazali sveti apostoli i to su mu objavili. Obojica su se tome vrlo veselila, te zakljuie da se vrate u Spoletsku dolinu, a da napuste misao da idu u Francusku. Na hvalu Kristovu. Amen.

17

14 Kako se Krist blagoslovljeni pojavio meu braom dok su razgovarali o Bogu Nedugo iza osnutka Reda, kad je sveti Franjo bio zajedno sa svojom braom, razgovarali su o Isusu Kristu. Tom je prilikom sveti Franjo, ispunjen Duhom Svetim, zapovjedio jednome bratu da govori o Bogu to mu Duh Sveti nadahne. Brat izvri zapovijed i divno je govorio o Bogu. Tada mu ree da stane i zapovjedi drugome bratu to isto. I ovaj brat poslua te je govorio o Bogu vrlo ueno. Tada i njemu zapovjedi da stane. Nakon toga naredi i treemu da govori o Bogu. Ovaj je poeo tako dubokoumno govoriti o Bojim tajnama, da se sveti Franjo udio njemu kao i prijanjoj dvojici te mu bijae jasno da je Duh Sveti govorio preko njih. A dogodilo se i ovo. Dok su oni tako govorili, pojavio se meu njima Isus Krist u liku lijepa mladia, blagoslovio ih i napunio tolikom slatkoom da su se svi preobrazili i leali su na zemlji kao mrtvi te nisu nita uli niti osjeali od ovoga svijeta. Kad su doli k sebi, ree sveti Franjo: Moja draga brao, zahvalimo Bogu koji je preko usta priprostih ljudi htio oitovati blago nebeske mudrosti, jer Bog je onaj koji nijemima otvara usta, a jezicima neukih daje da mudro i pametno govore. Na slavu i hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

15 Kako je sveta Klara blagovala sa svetim Franjom i njegovom braom i kako se kod toga dogodilo udo Kad god je sveti Franjo boravio u Asizu, ee je pohodio svetu Klaru i davao joj svete savjete. A ona je imala vruu elju da samo jednom blaguje s njim. Premda ga je za to esto molila, on joj nije htio udovoljiti. Ali, kad braa saznae za tu njezinu elju, rekoe svetom Franji: Sveti oe, nama se ini, da tvoja nepopustljivost da ne udovolji sestri Klari, toj od Boga odabranoj djevici, u tako neznatnoj stvari da blaguje s njome, ne odgovara boanskoj ljubavi; osobito ako se promisli da je ona na tvoju rije ostavila bogatstvo i tatinu ovoga svijeta. Jer, da te je zamolila za veu milost nego to je ta, sigurno joj ne bi uskratio. Sveti Franjo odgovori: Vama se, dakle, ini da je moram usliati? Braa odgovore: Da, oe, ona je vrijedna te milosti. Sveti Franjo odvrati: Ako vi tako mislite, onda moram i ja. A da joj jo vie udovoljimo, hou da blagujemo u Mariji Aneoskoj. Budui da je dosta dugo zatvorena kod Svetog Damjana, vrlo e se radovati da vidi Mariju Aneosku, gdje joj je bila odrezana kosa i gdje je bila posveena za zarunicu Kristovu. Ondje emo, dakle, blagovati u ime Boje. Kad je doao odreen dan za taj sastanak, sveta Klara ostavi samostan svetoga Damjana sa svojom pratilicom te zajedno s Franjinim uenicima doe k Svetoj Mariji

18

Aneoskoj. Kad su onamo stigli, ona pobono pozdravi Djevicu Mariju pred njezinim oltarom gdje je neko obukla redovniku odjeu i gdje se pokrila koprenom. U meuvremenu je sveti Franjo dao prostrijeti stol na goloj zemlji, kako je to bio obiaj. Kad je dolo vrijeme objeda, sveti Franjo poeo je govoriti o Bogu tako divno i uzvieno, da je nad njih sila boanska milost u tolikoj mjeri, te su svi zaneseni uronili u Boga. Dok su oni bili uzdignutim oima i rukama prema nebu zaneseni, vidjeli su ljudi iz Asiza, Betone i blie okolice da je Sveta Marija Aneoska, mjesto i uma, sva u velikom plamenu. Uinilo im se kao da sve gori. Stoga su ljudi iz Asiza dotrali da ugase poar. No, kad su se pribliili mjestu, nisu vidjeli nita od poara, pa odu unutra. Tu su nali svetog Franju, svetu Klaru i njihove pratioce gdje, zaneseni u Boga, sjede oko jednostavnog stola. Oni uvidjee da to nije bila obina zemaljska ve boanska vatra, kojom je Bog htio na udesan nain pokazati i oznaiti onu boansku vatru kojom su gorjele due svete brae i sestara. Nakon toga se vratie kui utjeeni i ispunjeni svetom pobonou u svojim srcima. Nakon vrlo duga vremena doli su sveti Franjo, sveta Klara i ostali k sebi. Poto su osjetili da ih je okrijepila boanska hrana, nisu se vie brinuli za zemaljsku. Tako proe taj blagoslovljeni ruak, a sveta Klara se s pratnjom vrati Svetom Damjanu. Kad su je sestre ugledale, veoma se razveselie. Sestre su se, naime, pobojale da ju je sveti Franjo poslao da upravlja drugim samostanom. Tako je ve bio uinio sa svetom Agnezom, sestrom svete Klare, koju je poslao da upravlja samostanom Monticelli u Firenci. Sveti Franjo je jednom rekao svetoj Klari: Budi spremna, da te u sluaju potrebe mogu kamo poslati. A ona, kako je bila posluna ki, odgovori: Oe, ja sam spremna da poem na tvoju zapovijed kamo god me poalje. Stoga su se sestre primirile kad su vidjele da sveta Klara ostaje s njima. Od tada je sveta Klara bila vrlo sretna. Na slavu Gospodina Isusa Krista. Amen.

16 Kako je sveti Franjo zatraio savjet od svete Klare i brata Silvestra da li da se posveti samo molitvi ili da od vremena do vremena propovijeda; kako je osnovao Trei red i kako je propovijedao pticama Ponizni sluga Kristov, sveti Franjo, nedugo iza svog obraenja, sakupivi mnogo pristalica i primivi ih u Red, stajao je pred neizvjesnou to mora uiniti: da li da se posveti samo molitvi ili e koji puta i propovijedati? O tome je htio saznati Boju volju. A jer mu njegova poniznost, koju je posjedovao u velikoj mjeri, nije doputala da se pouzda samo u sebe i u svoje molitve, htio je saznati Boju volju po molitvi drugih. Stoga dozva k sebi brata Masea i ree mu: Poi k sestri Klari i reci joj da se sa svojim duhovnim sestrama moli Bogu te bi im Bog dao milost da upoznam to je bolje za moje dobro: ili da nastojim propovijedati ili da samo molim. Tada poi k bratu Silvestru i kai mu isto.

19

Brat Silvestar je bio onaj koji je prije svog ulaska u Red vidio kako iz usta svetoga Franje izlazi zlatni kri, koji je svojom visinom doticao nebo, a irinom obuhvaao krajeve svijeta. Brat Silvestar bio je tako poboan i svet da ga je Bog u svemu usliavao za to bi molio. A esto je ak i razgovarao s Bogom. Stoga se sveti Franjo u njega jako pouzdavao. Brat Maseo ode i uini tono prema elji svetoga Franje, ponajprije k svetoj Klari, a zatim k bratu Silvestru. im je brat Silvestar uo molbu, odmah se poeo moliti i smjesta dobio odgovor od Boga. Okrenu se bratu Maseu i ree mu: Bog mi je rekao da ovo kae svetom Franji: On ga nije pozvao u Red samo radi sebe, nego da bude na korist i duama, i mnogi e se po njemu spasiti. Kad je brat Maseo dobio ovaj odgovor, vratio se k svetoj Klari da dozna to je ona izmolila od Boga. Ona odgovori da je njoj i njezinim sestrama Bog dao isti odgovor kao i bratu Silvestru. S ovim se odgovorima vratio brat svetom Franji. Sveti ga Franjo primi s velikim veseljem i ljubavlju, opere mu noge i pripravi ruak. Nakon ruka pozva sveti Franjo brata Masea u umu, klekne pred njega, pokrije se kapucom, prekrii ruke u obliku kria i upita ga: to mi zapovijeda moj Gospodin Isus Krist? Brat Maseo odgovori: Bog je odgovorio i oitovao, kako bratu Silvestru tako i sestri Klari i njezinim duhovnim sestrama, da je njegova volja da ti propovijeda svijetu, jer te nije izabrao samo radi tebe samoga, nego i radi spasa drugih! Kad je sveti Franjo uo taj odgovor i u njemu spoznao volju Boju, ustao je s velikom gorljivou i rekao: Poimo u ime Boje! Za pratioce je uzeo brata Masea i brata Anela. Obojica su bili sveti ljudi. S velikim su oduevljenjem krenuli na put, ne pazei ni na cestu ni na stazu kuda su ili, i prispjee do nekog utvrenog grada koji se zvao Alviano (Kanara). Sveti Franjo poe odmah propovijedati. Najprije zapovjedi lastavicama, koje su cvrkutale, da budu mirne dok on ne zavri propovijed. Lastavice su posluale. Sveti Franjo je propovijedao s tolikim arom da su muevi i ene toga grada htjeli ostaviti svoje domove i slijediti ga. No, to ne dopusti sveti Franjo ve im ree: Nemojte se prenagliti i ne naputajte svoj grad. Ja u vam ve kazati to morate initi za spas svojih dua. Tada je odluio osnovati Trei Red za spas svih ljudi. Tako ih ostavi utjeene i spremne na pokoru, a on ode odanle i doe u predio izmeu Kanare i Bevanje. Prolazio je dalje istom revnou. Jednom je podigao oi i ugledao na putu nekoliko stabala na kojima je bilo mnogo ptica. Sveti Franjo se zaudi i ree svojim pratiocima: Priekajte me ovdje na putu dok ja odem onamo i reknem propovijed svojim dragim sestrama pticama. Tada ode prema polju i poe propovijedati pticama koje su bile na zemlji. Iznenada dou k njemu i one ptice koje su bile na drveu i bijahu mirne kao i ostale dok sveti Franjo nije zavrio propovijed. Nakon propovijedi nisu htjele odletjeti dok ih nije blagoslovio. Kasnije je brat Maseo pripovijedao bratu Jakobu Masijskom kako je sveti Franjo stupio meu ptice, dirao ih platem, a one se nisu ni s mjesta pomicale. Sadraj Franjine propovijedi bio je ovaj: Moje drage sestre ptice, vi dugujete Bogu vrlo mnogo i zato ga morate svagdje hvaliti. On vam je dao slobodu da letite kamo god hoete. On vas je obdario dvostrukim i trostrukim odijelom On je sauvao vae sjeme u barci Noinoj da nikada ne izumre vaa vrsta. A morate mu biti zahvalne i zato to vam je dao kraljevstvo u zraku. Niti sijete, niti anjete, a ipak vam Bog daje hranu. On vam je dao rijeke i izvore da utaujete e, on je odredio da brda i doline budu
20

vaim utoitima i dao vam visoka stabla za vaa gnijezda. Pa premda ne znate ni iti ni presti, ipak vas i vau djecu Bog odijeva, jer vas ljubi i blagoslivlje. Stoga se uvajte grijeha nezahvalnosti i nastojte da ga hvalite. Nakon tih rijei poele su sve ptice otvarati kljunove, iriti krila, istezati vratove, glave pobono sputati prema zemlji, te lepranjem i pjevom pokazivati da im je sveti otac uinio veliko veselje i utjeio ih. I sveti se Franjo s njima radovao i zabavljao, divio se mnogovrsnosti ptica, velikoj raznolikosti, njihovoj paljivosti i sklonosti prema njemu te je s njima hvalio njihova Stvoritelja. Poto je zavrio propovijed, prekriio ih je i dopustio im da odlete. Nato se dignu ptice u zrak, divno pjevajui. Kako je sveti Franjo nainio znak kria, razdijelile su se na etiri strane: jedan dio odleti na istok, drugi na zapad, trei na jug, a etvrti na sjever. Svako je jato pjevalo vrlo lijepo. Ovo je za svetog Franju bio znak kako e njegovi uenici obii cijeli svijet, propovijedajui Kristov kri koji je obnovio sveti Franjo. Jednako kao to su ptice, kojima je sveti Franjo propovijedao i nad kojima je nainio znak kria, poletjele na sve etiri strane svijeta, tako e i njegovi uenici, poput ptica koje nita ne posjeduju, poi u svijet s potpunim predanjem u ruke Boje providnosti. Na hvalu Boju. Amen.

17 Kako je neki novak, elei saznati to sveti Franjo radi nou u umi, poao za njim i vidio kako svetac govori s Kristom Jo za ivota svetog Franje bio je primljen u Red jedan neduan i nevin mladi. On je ivio u nekoj maloj kui gdje su braa morala spavati vani u polju, bez postelja. Jednom doe sveti Franjo u to mjesto. Na veer, kad su braa izmolila veernju molitvu, sveti Franjo poe spavati, kako bi se mogao u noi dii na molitvu dok ostala braa budu spavala. Takav je bio obiaj svetog Franje. Spomenuti mladi odlui brino uhoditi putove svetoga Franje da upozna njegovu svetost, a osobito da otkrije to on radi nou kad se digne. Da ga pak san ne svlada, lee pokraj svetog Franje te svee svoj pojas s Franjinim pojasom, da osjeti kad se svetac digne. Sveti Franjo o svemu tome nije nita znao. U noi, dok su braa bila u prvom snu, ustade sveti Franjo i nae svoj pojas svezan. Polako ga odveza da mladia ne probudi. Tada ode sam u umu koja je bila blizu mjesta gdje su drugovi spavali, unie u jednu spilju i zadubi se u molitvu. Nakon nekog vremena probudi se mladi. Odmah primijeti da mu je pojas odrijeen i da je sveti Franjo otiao, i on ga poe traiti. Trei naokolo, naie na otvorena vrata kroz koja se ide u umu te je nasluivao da je sveti Franjo najvjerojatnije otiao u umu. Stoga se i on odulja u umu. Kad je doao blizu onog mjesta gdje je sveti Franjo molio, zauje mnoge glasove. Priblii se tom mjestu koliko god je blie mogao, da vidi i razumije ono to se uje. Tada ugleda neobino svjetlo koje je okruivalo svetog Franju. U tom svjetlu vidio je Krista, Djevicu Mariju, svetog Ivana Krstitelja, svetog

21

Ivana Evanelistu i veliku etu anela, koji su razgovarali sa svetim Franjom. Kad je mladi sve ovo vidio i uo, pade kao mrtav na zemlju. Kad je ovo tajanstveno ukazanje bilo zavreno, vraajui se sveti Franjo natrag, spotakne se nogom o mladia koji je na putu leao kao mrtav. On ga s velikom suuti uzme na svoje ruke i odnese kui kao to dobri pastir nosi svoju ovcu. Od njega saznade sveti Franjo da je vidio spomenuto vienje. Strogo mu stoga zapovjedi da o tom nikomu nita ne kazuje prije njegove smrti. Ovaj je mladi brzo napredovao u milosti Bojoj, a takoer i u ljubavi prema svecu, postao je valjan redovnik. Istom nakon smrti svetog Franje otkrio je brai ukazanje. Na slavu Kristovu. Amen.

18 Kako je sveti Franjo odrao sveopu skuptinu u Mariji Aneoskoj na kojoj je bilo preko pet tisua brae Vjerni je Kristov sluga, gospodin sveti Franjo, odravao jedanput u Mariji Aneoskoj sveopu skuptinu, na kojoj se skupilo preko pet tisua brae. Na nju doe i sveti Dominik, glava i utemeljitelj Reda brae propovjednika, koji je putovao iz Bolonje u Rim. On je uo za skuptinu koju je sazvao sveti Franjo, a koja se odravala na ravnici kod Marije Aneoske. Stoga ode onamo s nekoliko brae svojega Reda da to vidi. Na skuptini je bio i kardinal koji je cijenio svetog Franju. Njemu je sveti Franjo prorekao da e postati papom, to se kasnije obistinilo. Taj je kardinal doao u Asiz iz Perue, gdje je bio tada papinski dvor. Kako je bio u Asizu, svakoga je dana dolazio da vidi svetog Franju i njegovu brau. Kojiput bi im pjevao svetu misu, kojiput im je pak na skuptini propovijedao. Kardinal je s velikim veseljem i privrenou pohaao ovu svetu skuptinu. Kad je doao, vidio je kako braa na ravnici kod Marije Aneoske sjede oko svetog Franje po skupinama: ovdje etrdesetorica, ondje sto, a ondje dalje osamdesetorica. Svi su bili zaposleni razmatranjem o Bogu, molitvom sa suzama i djelima bratske ljubavi. A bili su ovdje u velikoj utnji i s takvom ednou da se nije mogla uti nikakva buka. Kardinal se divio takvom redu sakupljenog mnotva i plaui ree sav uzbuen: Zaista ovo je bojite, ovo je prava vojska Kristovih vitezova. U tom velikom mnotvu nisi mogao uti nikakve ale ni smjeha. Naprotiv, gdje god su se braa sastala, molila su i obavljala boanski asoslov, oplakivala svoje grijehe i grijehe dobroinitelja, ili razgovarahu o spasenju due. Na ovom polju bijahu na nekim mjestima atori od hasura, podijeljeni u skupove prema raznim provincijama. Braa su spavala na zemlji. Gdjekoji je imao malo slame. Kao jastuk sluio im je kamen ili drvo. Zbog toga je raslo potovanje prema brai kod svih koji su to vidjeli ili o tome sluali. Glas se o njihovoj svetosti tako rairio, da su ak s papina dvora, koji je bio tada u Perui, i iz drugih mjesta Spoletske doline dolazili mnogi vitezovi, knezovi, plemii i mogunici, mnogo naroda, zatim kardinali,

22

biskupi i opati s mnogo sveenika, da vide tako veliku i svetu skuptinu kakve na svijetu nije nikada bilo, bar ne s toliko svetih ljudi. A ponajvie su dolazili da vide glavara i svetog oca toga svetog naroda, koji je ugrabio svijetu tako dragocjeni plijen i skupio tako lijepu vojsku i tako sveto stado, koje je imalo slijediti stope istinitog Pastira, Isusa Krista. Budui da se opa skuptina sastala, zajedniki otac i sluga svih, sveti Franjo, stade razlagati rije Boju i propovijedati oduevljeno i jakim glasom ono to mu je Duh Sveti nadahnuo. Predmet njegova govora izraavaju ove rijei: Moji sinovi, mi smo Bogu obeali velike stvari, ali jo vee obeao je Bog nama, ako odrimo svoje obeanje. Stoga se pouzdano nadajmo da emo ono primiti to nam je obeano. Kratka je naslada ovoga svijeta, duga je kazna koja iza nje slijedi. Neznatne su nevolje ovoga ivota, a slava drugog ivota je beskonana i vjena. O tim je rijeima on propovijedao sa arom i ojaao svoju brau, poticao na poslunost i potovanje prema svetoj Majci Crkvi i na bratsku ljubav. On im je pokazao kako sav puk mora tovati Boga, kako u protivnostima svijeta da sauvaju strpljivost, zatim kako da uzdre svetu i aneosku istou, kako da sauvaju mir i slogu s Bogom, s ljudima i sa svojom savjeu, a zatim kako da izvruju sveto siromatvo. Tada im ree: Ja vam zapovijedam snagom svete poslunosti da svi koji ste se ovdje sakupili nemate nikakve brige za jelo, pilo i za potrebne tjelesne stvari. Vi se samo molite Bogu, a brigu za svoje tijelo prepustite njemu, jer se on posebno brine za vas. Svi koji su bili na toj skuptini, primili su tu zapovijed vesela srca i lica. Kad je sveti Franjo zavrio propovijed, svi klekoe i moljahu se Bogu. Sveti Dominik, koji je bio svjedok tog dogaaja, veoma se zaudio ovoj zapovijedi svetog Franje, drei je nerazboritom. On nije mogao zamisliti kako bi se moglo upravljati i uzdravati toliko mnotvo da se ne brine za stvari koje su potrebne tijelu. No, svevinji Pastir, blagoslovljeni Isus Krist, htio je pokazati kako se on brine za svoje ovice i kako posebno ljubi siromahe. Tada nadahne ljude u Perui, Spoletu, Folinju, Asizu, Spoletu i okolici da svetoj skuptini donesu jela i pila. I gle! Najedanput dooe ljudi iz tih krajeva, gonei magarce i konje i kola sve krcato kruhom, vinom, grahom, sirom i drugim jestvinama, koje trebaju Kristovim siromasima. Oni donesoe osim toga stolnjaka, aa, vreva i slinog posua koje je potrebno tako velikom mnotvu. Sretnijim se smatrao onaj koji je vie donio ili koji je uinio bolju uslugu. Posluivahu ih u svoj poniznosti i naklonosti i sami knezovi, vitezovi i plemii koji su doli iz puke radoznalosti. Kad je to vidio sveti Dominik, spoznao je da se Boja providnost brinula za brau i najponiznije je priznao u sebi da je krivo sudio o svetom Franji kad je rekao da je njegova zapovijed nerazborita. Tada klekne, prizna skrueno svoju krivnju i ree: Uistinu, Bog se na osobit nain brine za ove siromahe, a meni to nije bilo poznato. Od sada se i ja zavjetujem da u opsluivati sveto siromatvo i proklinjem sa strane Boje svu onu brau svoga Reda koja imadu vlasnitvo. Tako se sveti Dominik sazida vjerom svetog Franje, poslunou i opsluivanjem siromatva tako velike i dobro ureene zajednice, i Bojom providnou koja pripravlja svako dobro u izobilju. Na toj skuptini bilo je nadalje reeno svetom Franji da mnoga braa nose na svome tijelu kostrijeti i eljezne obrue, zbog ega mnogi obolijevahu i umirahu, a mnoge je smetalo u molitvi. Sveti Franjo, kao mudri otac, zapovjedi u ime svete poslunosti da

23

svi oni koji nose kostrijeti ili eljezne obrue skinu ih i donesu pred njega. Oni to uinie. Pripovijeda se da se skupilo oko pet stotina takvih pokornikih koulja, a jo vie eljeznih obrua, to za ruke to za tijelo, tako da se od ovih posljednjih stvorilo kao brdo. Franjo zapovjedi da ih tu ostave. Kad se skuptina svrila, sveti Franjo utvrdi brau jo jednom u dobru i poui ih kako mogu bez grijeha utei lukavom svijetu. Zatim ih poalje nazad u njihove provincije s Bojim i svojim blagoslovom. Sva braa bijahu utjeena i ispunjena duhovnim veseljem.

19 Kako je sveti Franjo doao u Rieti da lijei oi, kako je mnotvo svijeta koje je dolazilo k njemu, dok je on boravio u kui nekoga sveenika, u sveenikovu vinogradu potrgalo i pobralo groe, i kako je sveenik, prema Franjinu obeanju, dobio vie vina nego inae Budui da je sveti Franjo teko obolio na oima, gospodin Hugolin, kardinal i zatitnik Reda, iz velike ljubavi prema njemu, pisao mu je da doe u Rieti, gdje je bilo izvrsnih lijenika za oi. Primivi kardinalovo pismo, ode sveti Franjo najprije k Svetom Damjanu, gdje je bila sveta Klara, pobona zarunica Kristova, da je utjei. Tada poe kardinalu. Dok je sveti Franjo bio u Svetom Damjanu, pogoraju mu se slijedee noi oni bolovi, tako da nije mogao ni malo pogledati svjetlo. Zbog toga nije mogao otputovati. Sveta Klara naini mu kolibicu od trske, u kojoj bi mogao bolje poivati. No, sveti Franjo ne mogae, to od bolova, to od mnotva mieva koji mu nisu dali mira, ni danju ni nou spavati. Kad su mu se kunje i boli pojaale, poeo je razmiljati i spoznavati, da je to bi Boji zbog njegovih grijeha i poe zahvaljivati Bogu svim srcem i ustima. Zatim vapijae glasno i ree. Moj Gospodine, zasluio sam te boli, i jo vee. Moj Gospodine Isuse Kriste, dobri Pastiru, koji nama grenim ljudima pokazuje svoje milosre dajui nam razne tjelesne patnje i bolove, udijeli mi milost i snagu da se usprkos tjelesnim bolima, patnjama i mukama ne odijelim od tebe. Kad je zavrio ovu molitvu, doe mu glas s neba koji mu ree: Franjo, odgovori mi: kad bi sva zemlja bila zlato i sva mora i rijeke bile balzam a svi bregovi, vrhunci i grebeni bili drago kamenje, a kad bi ti naao neko drugo blago, koje je vee i plemenitije od toga koliko je zlato plemenitije od zemlje a balzam od vode, a drago kamenje dragocjenije od bezvrijednih brda i peina, i kad bi ti to sve bilo dano, vee je blago ova bolest. Ne mora li stoga biti veseo i zadovoljan? Sveti Franjo odgovori: Gospodine, nisam dostojan toga predragocjenog blaga. Tada mu ree Boji glas: Veseli se, Franjo, jer to je blago ivot vjeni, koji u ti sauvati i na kraju dati, a sadanja bolest i nevolja je zalog toga blaenog blaga. Tada sveti Franjo zovnu svoga pratioca i, uvelike obradovan tim slavnim obeanjem, ree mu: Poimo kardinalu! Prije toga utjei jo jednom svetu Klaru svetim rijeima te se od nje ponizno oprosti. Tada poe u Rieti. Kad su se pribliili tom gradu, izae mu u susret veliko mnotvo

24

naroda, pa zato nije htio ui u grad Rieti, nego poe u neku crkvu koja je bila udaljena od grada dvije milje. Kad su graani doznali da je on u spomenutoj crkvi, potrali su onamo da ga vide, i to tako da su sav vinograd otetili i sve groe ptrgali. To je u srcu boljelo sveenika, i on se pokajao to je primio svetoga Franju u svoju crkvu. Budui da je Bog objavio svetom Franji to sveenik misli, pozva ga k sebi i ree mu: Dragi oe, koliko ti mjera vina donosi taj vinograd u godini kada najbolje urodi? On odgovori: Dvanaest mjera. Sveti Franjo ree: Molim te, oe, da sa strpljivou podnese moj boravak ovdje jo nekoliko dana, jer ovdje nalazim veliki mir, i iz ljubavi prema Bogu i prema meni siromahu dopusti svakome ovjeku da uzme groa iz tvog vinograda. Ja ti pak obeajem s Boje strane i u ime moga Gospodina Isusa Krista da e dobiti mjesto dvanaest mjera dvadeset. To je sveti Franjo uinio da moe ondje ostati radi velike koristi dua koje su dolazile k njemu. Mnogi su od njih bili opijeni boanskom ljubavlju i ostavljali su svijet. Sveenik se pouzda u Franjino obeanje i velikoduno prepusti vinograd onima koji su dolazili k njemu. I gle uda: vinograd je bio opustoen i obran tako da je jedva ostao koji grozd. No kad je dolo vrijeme berbe, sveenik skupi ostatke, metne ih u bure, zgnjei ih i prema Franjinu obeanju dobi dvadeset mjera najboljeg vina. Tim se udom oito pokazalo: kao to je po zaslugama svetog Franje opustoeni vinograd dao obilno vina, da je tako i kranski ivot, besplodan zbog grijeha, po zaslugama i nauci svetog Franje esto puta bio pun dobrih plodova svete pokore.

20 Kako je neki mladi brat prezreo i zamrzio redovniko odijelo tako da se htio vratiti u svijet; o jednom lijepom vienju to ga je imao Neki mladi, plemenit i vrlo fin, doe u Red svetog Franje. Nakon nekoliko dana, pod tetnim utjecajem zloduha, postade mu redovniki habit, to ga je nosio, toliko mrzak, da mu se inilo kao da nosi najprostiju vreu. Odvratni su mu bili rukavi, bila mu je mrska dugaka i iroka kapuca, a grubi habit inio mu se nepodnoljivim teretom. A i sam Red postajao mu je nepodnoljivim, te odlui svui habit i vratiti se u svijet. Kako ga je nauio njegov uitelj, obiavao je svaki puta, kad god bi proao ispred samostanskog oltara, u kojem je bilo pohranjeno Tijelo Isusovo, pokloniti se s velikim potovanjem, skinuti kapucu i sklopljenih ruku pokleknuti. I dogodi se da je one noi kad je odluio otii i napustiti Red, morao proi pokraj samostanskog oltara. Prolazei, po obiaju poklekne i uini duno potovanje. Tu se zanese u duhu. Bog mu pokaza neobino vienje. Vidio je pred sobom nebrojenu etu svetaca gdje idu u povorci dva po dva, odjeveni u lijepa i skupocjena suknena odijela, a obrazi i ruke su im sjale kao sunce. Ili su pjevajui i svirajui, poput anela. Meu njima bijahu dvojica otmjenije odjeveni i ljepe ureeni nego drugi. Bili su okrueni tolikom svjetlou da su se udili svi koji su ih promatrali. Na kraju povorke opazi jednoga ureena tolikom slavom, te se inilo da je to novi vitez, kojega su vie potovali od svih ostalih.

25

Kad je ovo vienje prestalo, plemeniti je mladi bio zapanjen i nije znao to je ova povorka imala znaiti, a nije se usudio pitati, ve je stajao kao izvan sebe od udesne miline. No, kad je gotovo cijela povorka prola, smogao je toliko smionosti da je potrao za posljednjima te ih upitao, govorei u velikom strahu: O, moji dragi, molim vas, da mi se udostojite kazati tko su ti tako divni ljudi u ovoj tako asnoj povorci? Oni mu odgovorie: Znaj, sinko, da smo mi svi manja braa i sada dolazimo iz rajske slave. A on upita dalje: Tko su ona dvojica koji su sjali vie nego ostali? Oni odgovorie: To su sveti Franjo i sveti Antun, a ovaj posljednji koga si vidio da je najaeniji, to je sveti brat koji je nedavno umro. Budui da se on srano borio protiv tekih napasti i do kraja ustrajao, vodimo ga u ovoj sjajnoj povorci u rajsku slavu. Ovu nam je lijepu suknenu odjeu, koju nosimo, dao Bog u zamjenu za grubo ruho koje smo strpljivo nosili u Redu. A divna svjetlost koju vidi na nama dana nam je od Boga zbog ponizne strpljivosti, svetog siromatva, poslunosti i istoe, to smo sve do kraja obdravali. Stoga, sinko, neka ti ne bude teko nositi odjeu svetog Franje iz ljubavi prema Isusu Kristu. Ona je toliko plodonosna da, ako u toj odjei bude prezirao svijet i umro svijetu, ako se bude hrabro borio protiv neprijatelja, onda e dobiti zajedno s nama takvo odijelo i divnu svjetlost. Nakon tih rijei mladi doe k sebi. Ojaan tim ukazanjem, otjera od sebe svaku napast, prizna svoj grijeh pred braom i gvardijanom te je od tada plaui razmatrao, elio initi otru pokoru i nositi grubo odijelo. I tako je zavrio svoj ivot u svetom Redu na glasu svetosti. Na slavu Isusa Krista. Amen.

21 Kako je sveti Franjo uspostavio mir izmeu vuka i gubijskih graana U vrijeme kada je sveti Franjo boravio u gradu Gubiju pojavi se u gubijskoj okolici velik, straan i divlji vuk, koji nije razdirao samo ivotinje nego ak i ljude, tako da su svi graani grada i okolice ivjeli u velikom strahu. On se, naime, esto pribliavao gradu. Svi su graani, kad bi izlazili iz grada, bili naoruani kao da idu u rat. Usprkos semu tome, nisu se mogli obraniti od njega kada bi se na nj namjerili. Od straha pred tim vukom dolo je dotle da se nitko nije vie usudio izai iz grada. Kad je za to saznao sveti Franjo, iz milosra prema stanovnicima grada Gubija, odlui izai iz grada k tome vuku, premda su ga svi graani od toga odvraali. On na sebi naini znak presvetoga kria i ode iz grada sa svojim pratiocima, stavivi sve svoje pouzdanje u Boga. Budui da su se njegovi pratioci bojali poi dalje, poe on sam prema mjestu gdje je bio vuk. I gle, kakvo udo ugledae graani koji su izali iz znatielje! Vuk poe u susret svetom Franji otvorenih ralja i priblii mu se. Sveti Franjo ga blagoslovi i pozva k sebi govorei mu: Doi ovamo, brate vue! Zapovijedam ti u ime Boje da ne ini nikakva zla ni meni a ni drugima. udnovato! Tek to ga je sveti Franjo blagoslovio, zatvori vuk ralje i presta trati. A kad mu je sveti Franjo zapovjedio da doe k njemu, kao krotko janje baci mu se pred noge i tu je leao.

26

Tada sveti Franjo nastavi: Brate vue, ti nanosi mnogo tete ovom kraju, unitavajui i razdirui Boja stvorenja bez Bojeg odobrenja. Ali ti nisi ubijao i razdirao samo ivotinje, nego si se dapae usudio ubijati i ljude, koji su stvoreni na sliku Boju. Zbog toga zasluuje da te objese poput razbojnika i najgoreg ubojice. Sav narod te optuuje i proklinje, i svi su ti neprijatelji. Ali ja, brate vue, elim sklopiti mir izmeu tebe i njih, tako da ih ti vie ne napada, a oni e ti oprostiti sve prijanje krivice i vie te nee ni ljudi ni psi progoniti. Kad je to sveti otac rekao, vuk pokaza kretnjama tijela, repa, oiju i prigibanjem glave da prihvaa to je sveti Franjo rekao i da e se toga drati. Tada ree sveti Franjo: Brate vue, budui da si spreman sklopiti mir i drati ga, obeajem ti da e ti ovi ljudi davati hranu tako dugo dokle god bude iv i nee nikada biti gladan, jer znam da si ti ova zla inio samo zbog gladi. Budui da sam ti pribavio ovo dobroinstvo, hou da mi obea da nee koditi ni ljudima ni ivotinjama. Obeaje li mi? Vuk dade, klimajui glavom, oit znak da to obeaje. Nato ree sveti Franjo: Brate vue, hoe li se zakleti da ti mogu vjerovati? Sveti Franjo mu prui ruku da primi od njega zakletvu, a vuk podigne prednju nogu te je stavi u ruku svetog Franje, dajui tako znak da mu se moe vjerovati. Sada ree sveti Franjo: Brate vue, zapovijedam ti u ime Isusa Krista da poe sa mnom bez straha u grad, pa da potvrdimo ovaj mir u ime Boje. Tada vuk posluno poe s njime kao krotko janje. Vidjevi ovo, graani se veoma zadivie. I ova se vijest brzo razglasi po gradu. Svi ljudi, muko i ensko, veliko i malo, mlado i staro, svi izaoe na trg da vide vuka sa svetim Franjom. Sveti Franjo stade pred ovo veliko mnotvo i propovijedae mu. Meu ostalim rekao je kako je zbog njihovih grijeha Bog dopustio ove nevolje: No, mnogo je vee i pogibeljnije zlo pakleni oganj koji e za osuenike vjeno trajati, dok bijes vuka moe ubiti samo tijelo a ne moe nakoditi dui. Koliko se zato treba bojati paklenih ralja kad se toliko mnotvo strai ralja ovoga vuka. Dragi moji, vratite se, dakle, Bogu i inite pokoru za svoje grijehe. Bog e vas sada izbaviti od vuka, a u budunosti od paklenog ognja. Zavrivi propovijed, ree sveti Franjo: ujte, moja brao, brat vuk, koji je sada ovdje, obeao mi je i zadao vjeru da e s vama sklopiti mir i da vas vie nee ni u emu smetati, ako mu obeate da ete mu svaki dan davati potrebnu hranu, a ja vam jamim, da e on sigurno drati mirnovni ugovor. Tada narod obea jednoglasno da e vuka hraniti. Sveti Franjo ree vuku pred svima: A ti, brate vue, obeaje li da e drati ovaj mirovni ugovor, da nee nita naao uiniti ni ljudima ni ivotinjama? Tada vuk poklekne i prigne glavu te je blagim glasom, kretnjama tijela, repa, uiju i oiju nastojao pokazati, koliko je mogao, da eli drati ugovor. Svetac mu jo ree: Brate vue, elim da mi da znak vjere pred narodom, kao to si mi ve dao vjeru izvan grada, da me nee prevariti u mom obeanju i jamstvu to sam ga za tebe uinio. Tada vuk podigne nogu i stavi je u Franjinu ruku. Nakon toga nastade meu narodom veliko veselje i divljenje zbog spomenutog i ostalih djela, iz potovanja prema svetom Franji, tako i zbog vijesti o udu i sklopljenom miru s vukom, te poee vapiti prema nebu. Hvalili su i blagoslivljali Boga to im je poslao svetog oca, te ih je po njegovim zaslugama izbavio od ralja okrutne ivotinje. Vuk je pak ivio dvije godine u gradu Gubiju, hodei pitomo po kuama od vrata do vrata, ne inei ljudima zla, ali ni njemu nije nitko nita uinio. Ljudi su ga dobrovoljno hranili. Kad je iao gradom, nije nikad ni jedan pas zalajao na njega.

27

Poslije dvije godine ugine vuk od starosti, a graani su zbog toga mnogo alili, jer su se, gledajui vuka kako pitomo hoda gradom, bolje sjeali kreposti i svetosti svetog Franje. Na slavu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

22 Kako je sveti Franjo pripitomio grlice Neki mladi je uhvatio mnogo grlica i nosio da ih proda. Susretne ga sveti Franjo, koji je imao posebnu samilost prema krotkim ivotinjama. Gledajui milosrdnim oima grlice, ree mladiu: O, dobri mladiu, molim te da mi da ove tako iste ptice, s kojima se u Svetom pismu usporeuju iste, ponizne i vjerne due, da ne dou u ruke okrutnih ljudi koji e ih ubiti. Ovaj mladi, nadahnut od Boga, dade sve grlice svetom Franji. On ih uzme na krilo i poe im njeno govoriti: O, drage moje sestre grlice, nevine i iste, zato ste se dale uhvatiti? Ja u vas spasiti od smrti i nainiti vam gnijezda da donesete rod i da se po zapovijedi naega Stvoritelja mnoite. Odmah poe sveti Franjo da im naini gnijezda. Grlice unioe u njih, poee lei jaja i dobie mlade. To je bilo blizu samostana. Prema svetom Franji i brai grlice su bile tako pitome kao da su kokoi, a oni su ih hranili. Grlice nisu nikad otile dok im sveti Franjo nije dao blagoslov i dopustio da odu. Mladiu koji mu ih je dao ree: Sinko, ti e jo postati manji brat i slavno e sluiti Bogu. Tako se i dogodilo. Taj je mladi postao brat, a ivio je u Redu vrlo sveto. Na salvu Boju. Amen.

23 Kako je sveti Franjo oslobodio nekog brata od avolske napasti Kad je jednom sveti Franjo molio u obitavalitu kod Porciunkule, vidio je, po Bojoj objavi, cijelu kuu opkoljenu i opsjednutu zlim duhovima poput neke velike vojske. Ali nijedan nije mogao ui u kuu, jer su ona braa bila tako sveta, da zli dusi nisu mogli ni po kome unii. No, oni su ustrajno tu prebivali. Jednoga dana rasrdi se jedan od te brae na drugoga i pomisli u svom srcu kako bi ga mogao optuiti i tako mu se osvetiti. Budui da je ovaj brat postao plijen ove zle misli, zao duh, naavi ulaz, unie u kuu te sjede na vrat tomu bratu. Videi revni i milostivi pastir, koji je uvijek bdio nad svojim stadom, da je vuk uao da prodre njegovu ovicu, smjesta dozove k sebi onoga brata i zapovjedi mu da mora odmah otkriti otrov svoga srca blinjemu, zbog ega je u rukama avolskim. Videi da ga je sveti otac prozreo, preplai se. Tada otkrije sav otrov svoga srca, priznade svoj grijeh i
28

ponizno zamoli milosrdnu pokoru. Kad je bio odrijeen od grijeha i primio pokoru, avao ga odmah ostavi na oigled svetom Franji. Brat, osloboen od okrutne zvijeri, dobrotom svog pastira, zahvali Bogu. Tako pripravljen i pouen, vrati se natrag stadu svetog pastira. Od tada je ivio najsvetije. Na slavu Boju. Amen.

24 Kako je sveti Franjo zbog elje za muenitvom poao preko mora da propovijeda kransku vjeru sultanu i Saracenima Sveti Franjo, pun revnosti i ljubavi prema Kristovoj vjeri i elje za muenitvom, poe jednom preko mora sa svojih dvanaest svetih drugova i dou upravo k babilonskom sultanu. Oni stigoe u saracensku zemlju, gdje su posebno pomno pazili na prolaznike jako okrutni ljudi te nisu putali nijednog kranina da proe, ve bi ga ubili. No, Bogu se svidi te zaprijei da brau poubijaju, nego ih uhvate, izbatinaju, sveu i tako dovedu pred sultana. Kad su bili pred njim, sveti Franjo, pouen od Duha Svetoga, tako je divno propovijedao Kristovu vjeru, da je bio spreman za nju skoiti u vatru. Zbog toga obuze sultana veliko potovanje prema njemu, ne toliko zbog postojanosti u njegovoj vjeri, niti zbog prezira svijeta to ga je vidio kod njega, jer sveti Franjo nije htio primiti od njega nikakva dara, premda je bio vrlo siromaan, nego zbog elje za muenitvom, koju je otkrio kod njega. Od tada ga je sultan rado sluao i molio ga da ee doe k njemu, dopustivi njemu i njegovim drugovima da mogu propovijedati na svakome mjestu gdje im se svidi. Sultan im zajami ovu slobodu kretanja i propovijedanja ak ispravom, da im nitko od njegovih ljudi ne nakodi. Dobivi, dakle, ovakvu slobodu, posla sveti Franjo svoje odabrane drugove, dva po dva, u razliite strane saracenske zemlje da propovijedaju vjeru u Isusa Krista. A on sam s jo jednim bratom odabra jedno mjesto. Kad je stigao onamo, ue u svratite da se odmori. Ondje je bila neka ena, prelijepa tijela a rune due. Ta je prokleta ena napastovala svetog Franju na grijeh. Sveti Franjo joj ree: Pristajem. Poimo u postelju. I ona ga povede u sobu. Ali sveti Franjo joj ree: Poi sa mnom, ja u ti pokazati prekrasnu postelju. On je povede k velikoj vatri koja je gorjela u toj kui. U revnosti duha svue se do gola i baci se na estoku vatru, zovui je da se i ona svue i doe lei s njim na tu pernatu i lijepu postelju. Sveti Franjo je na vatri due vrijeme leao vesela lica te se nije ni opekao niti je pocrnio. On ena, zastraena tim udom, skrui se u srcu. Ne samo da se pokajala zbog svojih grijeha i zle namjere, nego se potpuno obratila na vjeru Isusa Krista, te je postala tako sveta, da su se po njoj spasile mnoge due u tom kraju. Na kraju, videi sveti Franjo da ne moe imati mnogo uspjeha u toj zemlji, po boanskoj objavi i nadahnuu odlui da se sa svim svojim drugovima vrati u kransku zemlju. Kad su se sakupili svi njegovi drugovi, ode jo jednom k sultanu da

29

da se s njim oprosti. Sultan mu tada ree: Brate Franjo, rado bih se obratio na kransku vjeru, ali se sada bojim to uiniti. Jer, ako bi to uinio, to bi saznali, ubili bi mene i tebe sa svim tvojim drugovima. Budui da ti mora jo mnoga dobra uiniti, i ja imam svriti vrlo vane poslove, neu da prouzrokujem tvoju i svoju smrt, nego me poui kako bih se mogao spasiti. Spreman sam uiniti sve to mi zapovijeda. Nato mu sveti Franjo ree: Moj gospodine, ja odlazim sada od vas. No, kad se vratim u svoju domovinu i kad s Bojom milou uniem u raj poslije svoje smrti, poslat u ti, ako se Bogu svidi, dva svoja brata, od kojih e primiti sveto krtenje Isusovo i bit e spaen, kako mi je objavio moj Gospodin Isus Krist. A ti se u meuvremenu oslobodi svih obveza, da te Boja milost, kada doe k tebi, nae spremna za vjeru i pobonost. Sultan obea da e tako uiniti. Uinivi ovo, sveti se Franjo vrati sa svojom asnom druinom svetih drugova. Nakon nekoliko godina, po tjelesnoj smrti, vrati sveti Franjo svoju duu Bogu. No, i sultan oboli te oekivae da se ispuni ono obeanje. Na raznim mjestima postavi straare i zapovjedi im, ako vide dvojicu brae u odjei svetog Franje, da ih odmah dovedu k njemu. U to vrijeme ukaza se sveti Franjo dvojici brae te im zapovjedi da bez krzmanja pou k sultanu te da mu osiguraju spasenje, kako je on to obeao. Braa se odmah uputie i, preavi preko mora, straa ih odmah povede k sultanu. Kad ih sultan ugleda, razveseli se i ree: Sada znam da mi je Bog poslao svoje sluge za moj spas prema obeanju to mi ga je dao sveti Franjo po Bojoj objavi. Primivi, dakle, pouku o Kristovoj vjeri i sveto krtenje od spomenute brae, tako preporoen u Kristu umrije od neke bolesti, a njegova se dua spasi zaslugama i djelima svetog Franje. Na slavu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

25 Kako je sveti Franjo izlijeio gubavca na tijelu i dui Pravi uenik Kristov, gospodin sveti Franjo, dok je jo ivio na ovom bijednom svijetu, nastojao je za cijeloga svog ivota svim svojim silama nasljedovati Krista, savrenog uitelja. Stoga se ee dogaalo da je Bog onomu komu bi sveti Franjo ozdravljao tijelo, u isto vrijeme izlijeio i duu, kako se ita i o Isusu Kristu. Zato je sveti Franjo ne samo rado sluio gubavce, nego je naredio da braa njegova Reda, kamo god ila ili gdje god bila, slue gubavcima iz ljubavi prema Isusu Kristu, koji je htio radi nas biti smatran gubavcem. Jednom su braa u bolnici, koja je bila blizu onoga mjesta gdje je boravio sveti Franjo, sluila bolesnike i gubavce. Tu je bio gubavac, koji je bio toliko nestrpljiv, nesnosan, goropadan i svojeglav, da je svatko vjerovao a tako je i bilo da je opsjednut od zlog duha. One koji su ga sluili on je vrijeao rijeima i tukao, a to je najgore, psovao je blagoslovljenoga Krista i njegovu Majku, presvetu Djevicu Mariju, te se nitko nije naao tko bi mu htio ili mogao sluiti. Premda su braa nastojala strpljivo snositi uvrede nanesene njima samima, da rastu u krepostima, ipak nisu po svojoj savjesti mogla podnositi uvrede nanoene Kristu i njegovoj Majci, ve odluie da potpuno napuste tog gubavca. Oni su htjeli o tome najprije obavijestiti, prema propisu, svetoga Franju, koji je u ono vrijeme boravio u nekom oblinjem samostanu.

30

Poto je sveti Franjo to saznao, ode k onome opakom gubavcu. Priavi mu, pozdravi ga i ree mu: Bog ti dao mir, moj najmiliji brate. Gubavac odgovori, psujui: Kakav mir mogu imati od Boga koji mi je oduzeo mir i svako dobro, te me pretvorio u gnojna i smrdljiva ovjeka. Nato mu sveti Franjo odvrati: Sinko, budi strpljiv, jer nam tjelesne bolesti Bog daje radi spasa nae due. One su vrlo zaslune, ako ih strpljivo podnosimo. Bolesnik mu odgovori: Kako u strpljivo podnositi neprestanu bol koja me mui dan i no? I ne samo to sam nevoljan zbog svoje bolesti, nego me jo gore mue tvoja braa koju si mi dao da me slue, jer me oni ne posluuju kako bi trebalo. Tada upozna sveti Franjo, po Bojoj objavi, da je ovaj gubavac opsjednut od zlog duha, ode i stade pobono moliti Boga za njega. Kad je zavrio molitvu, vrati se sveti otac gubavcu i ree mu: Sinko, ja u ti sluiti, kad nisi zadovoljan s drugima. Prihvaam, odgovori bolesnik, ali to mi ti moe vie uiniti nego drugi? Sveti Franjo odgovori: to god bude htio, uinit u ti. Gubavac ree: Hou da me cijeloga opere, jer toliko zaudaram da ni sam ne mogu dalje podnositi. Tada sveti Franjo dade odmah ugrijati vodu s mirisnim travama, svue bolesnika i pone ga prati svojim rukama, a drugi je brat lijevao vodu. Bojim je udom nestajalo gube na onim mjestima kojih se sveti Franjo svojim rukama doticao, te je njegovo tijelo postalo posve zdravo. Kad gubavac opazi da je poeo ozdravljati, vrlo se skrui pa se poe kajati za svoje grijehe i gorko je plakao. I tako, dok se tijelo izvana istilo od gube ispiranjem, poe se iznutra dua istiti od grijeha kajanjem i suzama. im potpuno ozdravi na tijelu i na dui, pokaje se ponizno za svoje grijehe i optuivao se glasno govorei: Jao meni, jer sam zavrijedio pakao zbog prostota i uvreda, zbog nestrpljivosti i psovki to sam ih govorio protiv Boga i brae. Petnaest je dana plakao zbog svojih grijeha molei od Boga milosre te se potpuno ispovjedio nekom sveeniku. Kad je sveti Franjo vidio tako oito udo to ga je Bog izveo po njegovim rukama, zahvali Bogu i ode daleko odanle, jer je zbog poniznosti htio izbjei svakoj zemaljskoj slavi. On je, naime, u cijelom svom djelovanju traio samo ast i slavu naega Gospodina Isusa Krista, a ne svoju vlastitu. Zatim gubavac, iscijeljen na tijelu i dui, nakon petnaest dana pokore, kako se Bogu svidjelo, oboli od druge bolesti i umre, sveto okrijepljen sakramentima svete Crkve. Kad mu je dua ila u raj, ukazala se u zraku svetom Franji, dok se molio u nekoj umi. On mu ree: Poznaje li me? Sveti Franjo upita: Tko si ti? Onda mu gubavac ree: Ja sam gubavac kojeg je Bog ozdravio po tvojim zaslugama, a sada idem u vjeni ivot. Na tome se zahvaljujem Bogu i tebi. Neka ti je blagoslovljena slavna dua i tijelo i neka su blagoslovljene sve tvoje rijei i djela, jer e se po tebi spasiti mnoge due na svijetu. I znaj, da ne proe ni jedan dan na svijetu u kojem ne bi aneli i sveci zahvaljivali Bogu za plodove koje ti i tvoja braa donosite na razliitim mjestima ovoga svijeta. Stoga se raduj, zahvali Bogu i ostani s Bojim blagoslovom! Kad je izrekao ove rijei, ode u nebo, a sveti se Franjo utjei. Na hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

31

26 Kako su se tri razbojnika obratila i postala braom, i kako je jedan od njih imao neobino vienje Kad je jednom sveti Franjo iao krajem uz Borgo di San Sepolkro i prolazio nekim gradiem imenom Monte Kazale, prie mu vrlo otmjen mladi, plemikog roda, i ree mu: Oe, htio bih vrlo rado biti jedan od vae brae. Sveti Franjo mu odgovori: Sinko, ti si mlad, njean i plemikog roda. Moda nee moi podnositi siromatvo i nau strogost. Mladi odgovori: Oe, zar niste vi ljudi kao i ja? Stoga, kako vi podnosite, tako u i ja moi podnijeti po Bojoj milosti. Ovaj je odgovor zadivio svetog Franju. Zato ga blagoslovi, odmah primi u Red i dade mu ime brat Aneo. Taj je mladi ivio tako sveto, da ga je sveti Franjo ubrzo imenovao gvardijanom u samostanu Monte Kazale. U to vrijeme bila su u tom kraju tri svima poznata razbojnika, koji su poinjali mnogo zla. Jednog dana dooe k brai u spomenutom obitavalitu i zamole gvardijana, brata Anela, da im dade jesti. Gvardijan im odgovori, otro ih karajui: Vi razbojnici i nemilosrdne ubojice, ne stidite se krasti samo plodove rada tuih ruku, ve elite, bezobraznici, drznici i preuzetnici, progutati i milostinju to je dana slugama Bojim. Vi niste vrijedni da vas zemlja nosi, jer nemate potovanja ni prema ljudima ni prema Bogu koji vas je stvorio. Idite, dakle, za svojim poslom, a ovdje se vie ne pokazujte. Razbojnici, zbunjeni, odoe vrlo zlovoljni. Upravo u taj as vrati se sveti Franjo kui s torbom kruha i posudicom vina, to su on i njegovi sudrugovi naprosili. Kad mu je gvardijan ispripovjedio kako je otjerao razbojnike, sveti ga Franjo estoko prekori, rekavi mu da se ponio okrutno, jer se grenici lake privode Bogu blagou negoli otrim prijekorom: Stoga nam na uitelj Isus Krist, ije smo Evanelje obeali slijediti, veli da nije zdravima potreban lijenik nego bolesnima. On nije doao zvati pravedne nego grenike, pa je zato i esto jeo s njima. Budui da si se ti ogrijeio o ljubav i Kristovo Evanelje, zapovijedam ti pod svetu poslunost da smjesta uzme ovu torbu kruha i ovu posudicu vina to sam isprosio, te urno poe za njima brdom i dolinom dok ih ne nae. Podaj im u moje ime sav kruh i sve vino. Zatim klekni pred njih i priznaj ponizno grijeh svoje okrutnosti. Tada ih zamoli s moje strane da vie ne ine zla djela, nego da se boje Boga i ne vrijeaju ga. Ako oni to uine, obeaj im da u se brinuti za njihove potrebe i da u im trajno davati hranu. Kad im to rekne, vrati se ponizno u ovaj samostan. Dok je posluni gvardijan iao kako mu je sveti Franjo zapovjedio, svetac zapone moliti, usrdno prosei Boga da razbojnicima umeka srca, da se obrate i ine pokoru. Kad ih gvardijan stigne, preda im kruh i vino te uini i rekne ono to mu je sveti Franjo naloio. Bog gane razbojnike. Blagujui milostinju svetog Franje, poeli su govoriti: Jao nama bijednim nesretnicima! Kako nas oekuju teke paklene kazne, jer ne samo da idemo naokolo kradui, pljakajui, bijui i ranjavajui ljude, nego smo ih ak i ubijali. A uza sva tolika nedjela i zloine koje smo uinili nemamo ni grinje savjesti niti nas je strah Boga. Gle, a ovaj sveti brat dolazi k nama zbog ono nekoliko rijei koje nam je s pravom, zbog nae zloe, rekao te ponizno priznaje svoj grijeh. Osim toga, donio nam je kruha i vina i tako dareljivo obeanje svetog oca. Zaista su ova braa Boji sveci i zasluuju raj, a mi smo sinovi vjene propasti i zasluujemo

32

paklene kazne, a naa propast biva svakoga dana sve vea. I mi ne znamo moemo li, zbog grijeha koje smo do sada inili, dobiti Boje milosre. Ove i sline rijei govorio je jedan od njih, a drugi ree: Ti sigurno govori istinu, ali to da radimo? Poimo svetom Franji, ree prvi, i ako nam on dade nade da emo nai Boje milosre za svoje grijehe, uinit emo sve to nam zapovijeda, pa da tako izbavimo svoje due od paklenih muka. Ovaj se prijedlog svidio ostalima, te odmah otidu k svetom Franji i reknu mu: Oe, ne vjerujemo da emo moi zadobiti Boje milosre zbog mnogih svojih zloina. Ako li pak ti ima ita nade da e nam Bog iskazati svoje milosre, spremni smo uiniti sve to nam rekne i init emo s tobom pokoru. Sveti Franjo ih ljubazno i dobrostivo zadri te ih ohrabri mnogim primjerima obraenja i uvjeri o beskrajnom Bojem milosru. Uz to im obea da e za njih moliti da im Bog bude milostiv. Pa kad bismo imali bezbroj grijeha, Boje je milosre jo vee, kako kae sveti Pavao: Blagoslovljeni Krist doao je na ovaj svijet da otkupi grenike. Na ove rijei i pouku odrekli su se razbojnici svijeta i svojih zlodjela. Svu trojicu primi sveti Franjo u Red i tu su inili veliku pokoru. Dvojica su od njih ivjela samo kratko vrijeme nakon svog obraenja, a zatim se preselie u nebo. Trei, koji ih je nadivio, razmiljao je o svojim grijesima i inio takvu pokoru da je kroz punih petnaest godina tri dana u tjednu postio o kruhu i vodi, uz ostale postove koje su odravala sva braa, uvijek je iao bos, nosio je samo jednu haljinu i nikada nije spavao nakon none Jutrenje. U meuvremenu se preseli sveti Franjo iz svoga bijednog ivota. Taj trei brat kroz mnogo je godina ustrajao u svojoj pokori. I eto, jedne noi nakon Jutrenje, doe mu tako estoka napast da spava, te se nije mogao oduprijeti ni na koji nain snu i bdjeti kako je obiavao. Budui da nije mogao odoljeti snu, niti je mogao moliti, ode u postelju. Tek to je glavu spustio na jastuk, bio je zanesen i u duhu uzdignut na neko vrlo visoko brdo, oko kojega je bio dubok ponor. Na jednoj i na drugoj strani bile su otre stijene i peine, grebeni raznih veliina, to su strili. Bilo je strano pogledati u taj ponor. Aneo, koji ga je doveo do peine, gurne ga i baci u ponor. Kako je brat padao, udarao se o otro stijenje i grebene. Kad se dokotrljao do dna ponora, inilo mu se da je sav razbijen i smrvljen. Dok je, tako isprebijan, leao na zemlji, ree mu aneo-vodi: Ustani, jer mora jo dugo putovati. Brat mu odgovori: ini mi se da si nerazuman, okrutan i ovjek bez srca. Vidi me tako smrvljena i razbijena od pada, a kae mi da ustanem. Aneo mu se priblii, dotakne ga se te mu iscijeli sve udove, i brat potpuno ozdravi. Zatim mu aneo pokae jednu iroku ravnicu punu iljasta i otra kamenja, trnja i draa, i ree mu da mora proi kroz ovu ravnicu bosonog dok ne doe do kraja. Ondje e vidjeti uarenu pe, u koju mora unii. Kad je brat proao cijelu ravnicu, uz velik napor i muku, ree mu: Ulazi u pe! Brat mu odgovori: Jao, kako si ti okrutan voa. Vidi kako sam blizu smrti, jer sam pun bolova i rana od ovoga jadnog putovanja. A sada, namjesto odmora, veli mi: Unii u ovu goruu pe. Obazrevi se, ugleda oko pei mnoge zle duhove s gvozdenim vilama u rukama, s kojima su ga, jer je oklijevao unii, odjednom ugurali unutra. Kad se naao u ognjenoj pei, razgledao je sve oko sebe. Tu opazi ovjeka koji mu je bio na svijetu kum, a sada je bio sav u plamenu. Brat ga upita: Nesretni kume, kako si dospio ovamo? On odgovori: Poimo malo dalje pa e nai moju enu, svoju

33

kumu. Ona e ti rei uzrok naega prokletstva. Hodei brat dalje, ugleda svoju kumu svu u vatri, zatvorenu u vagon za ito, puh ognja. Brat je upita: O, nesretna i zla kumo, zato si ti dola u tako groznu muku? Ona odgovori: Jer smo u vrijeme velike gladi, koju je sveti Franjo prorekao, moj mu i ja prodavali penicu i zob ovom krivom mjerom. Zbog toga gorim sapeta njome. Nakon tih rijei onaj aneo koji je vodio brata izgura ga iz pei i ree mu: Pripremi se na straan put kojim treba proi. Brat se potui: O, okrutni voo, zar nema sa mnom nimalo smilovanja? Vidi da sam u ovoj pei gotovo izgorio, i sad jo hoe da me povede na opasan i straan put. Nato ga se aneo dotakne, a brat postade sasvim zdrav i jak. Zatim ga povede k nekom mostu. Preko njega prelaziti, znailo je izloiti se velikoj opasnosti. Most je bio, naime, vrlo uzak, slab, sklizav i bez ograde. Ispod njega tekla je strahovito brza rijeka puna zmija, zmajeva i korpiona, a odatle se dizao uvis i straan smrad. Aneo mu ree: Poi preko mosta, jer ga svakako mora prijei. Brat upita: Kako mogu prijei preko njega, a da ne padnem u tu opasnu rijeku? Aneo odgovori: Hodaj za mnom i stavljaj svoju nogu ondje gdje vidi da sam ja postavio svoju. Tako e sigurno proi. Brat je iao za anelom kako ga je on pouio. Kad su tako doli do sredine, anela nestade. Otiavi od njega, uzie na vrlo visoko brdo, daleko na drugoj strani mosta. Brat je dobro promatrao mjesto kamo je aneo odletio i pazio je nee li se aneo vratiti. Kako se aneo nije vraao, ostade brat bez uvara. Tada pogleda u dubinu i ugleda one strane ivotinje kako su izronile iz vode, kako diu svoje glave i kako su zinule da ga, ako bi pao, odmah progutaju. Tada brata obuze takav strah da nije znao to bi uinio ili rekao, jer se nije mogao niti vratiti, a niti poi naprijed. Naavi se u takvoj nevolji i videi da nema drugog utoita osim u samom Bogu, prigne se, obuhvati most tako vrsto koliko je mu je to bilo mogue, te se svim srcem i sav u suzama preporui Bogu da mu po svom svetom milosru pomogne. Kad se pomolio, uinilo mu se kao da mu rastu krila. Zato je s velikim veseljem ekao da mu toliko narastu, da bi mogao njima poletjeti s mosta onamo kamo je odletio i aneo. Poslije nekog vremena, od velike elje da to prije prijee preko mosta, poe letjeti. Ali, jer mu krila jo nisu ojaala toliko koliko bi bilo potrebno, pade opet na most, a krila mu otpadoe. Zato iznova obuhvati most te kao i prije preporui se Bogu. Pa kad se pomolio, opet mu se uini kao da mu rastu krila. Ali kao i prvi put, nije ni ovaj puta ekao dok mu potpuno narastu krila, nego je prije vremena poletio, pa opet pao na most, a krila mu otpadoe. Sada uvidje brat da je samo zbog prevelike urbe, jer je htio poletjeti prerano, ponovno pao na most. Zato pone sam sebi govoriti: Ako mi porastu krila i po trei puta, svakako u tako dugo ekati dok ne budu tako velika da uzmognem letjeti a da ne padnem. Dok je bio u tim mislima, uini mu se da mu i trei put krila rastu. No, sad je ekao vrlo dugo, dok mu nisu krila dovoljno narasla. Uini mu se, dok je ekao na prva, druga i trea krila, da je prolo dobrih stotinu i pedeset godina, pa i vie. Konano se digne trei put, poleti svom snagom, te doe na mjesto kamo je bio poletio aneo. On pokuca na vrata palae u kojoj je bio aneo. Doe vratar i upita ga: Tko si ti da si smio doi ovamo? On odgovori: Ja sam manji brat. Onda e mu vratar: Malo priekaj, sad u pozvati svetog Franju da vidim je li te on pozna.
34

Vratar ode po svetog Franju, a ovaj pone promatrati divne zidove te palae. Ti su mu se zidovi inili prozirni i tako providni, da je kroz njih mogao jasno vidjeti zborove svetaca i anela kao i sve to se unutra dogaalo. I dok je on to sve udei se promatrao, dooe sveti Franjo, brat Bernardo i brat Egidije, a za njima veliko mnotvo svetaca i svetica koji su nasljedovali Franjin ivot. inilo mu se kao da ih ima bez broja. Sveti Franjo ree vrataru: Pusti ga da unie, jer je on jedan od moje brae. im je uniao, odmah outi takvu utjehu i slast, da je zaboravio sve nevolje to ih je prije imao, kao da ih nikad nije ni bilo. Tada ga sveti Franjo povede unutra i pokae mu mnoge divne stvari te mu ree: Moj sine, sad se mora ponovno vratiti u svijet. Ondje e biti sedam dana. Kroz to vrijeme pripremi se marljivo s velikom pobonou. Ja u doi za sedam dana po tebe, te e onda poi sa mnom u ovo mjesto blaenih. Sveti Franjo bio je ogrnut divnim platem, ureenim najljepim zvijezdama. Njegove su rane bile tako sjajne da su svojim zrakama rasvjetljavale cijelu palau. Brat Bernardo imao je na glavi krunu od vrlo lijepih zvijezda. Brat Egidije bio je ukraen divnim svjetlom. Meu njima ugledao je jo mnogu drugu svetu brau, koje na svijetu nikada nije vidio. Kad se od svetog Franje rastao, premda preko volje, vrati se na svijet. Kad se probudio i doao k sebi, braa su upravo zvonila na Prvi as. Prema tome, bio je on u tom zanosu samo od Jutrenje do Prvog asa, iako se njemu inilo da je to trajalo mnogo godina. Brat ispripovjedi redom ovo svoje vienje. Poslije toga sna poela ga je tresti groznica, koja je trajala sedam dana. Osmi dan, prema obeanju, doe sveti Franjo po njega s velikim mnotvom slavnih svetaca i odvede njegovu duu u kraljevstvo blaenih, u kraljevstvo vjenoga ivota. Na hvalu Kristu. Amen.

27 Kako je sveti Franjo u Bolonji divno propovijedao i kako se mnogi obratie, a meu njima bijahu i dva studenta koji stupie kasnije u Red Kad je jednom sveti Franjo doao u Bolonju, strao se sav svijet da ga vidi, jer im je bio poznat kao svetac. Stoga nastade takva stiska da je svijet tekom mukom mogao doi na glavni trg. Trg je bio toliko ispunjen ljudima, da je stajao ovjek do ovjeka, ena do ene, uenik do uenika. Tada se sveti Franjo uspne na povieno mjesto usred trga i pone propovijedati kako mu je Duh Sveti nadahnjivao. Propovijedao je tako divno, te se inilo da propovijeda aneo a ne ovjek. Njegove rijei kao da su dolazile s neba, poput otrih strijela prodirale su u srca sluatelja. Prilikom te propovijedi obratio se na pokoru velik broj mueva i ena. Meu njima bijahu i dva plemia iz Ankonske Marke, koji su ovdje studirali. Jedan se zvao Pelegrin a drugi Riieri. Obojicu dirne u srce Franjina propovijed. Potaknuti boanskim nadahnuem, dooe k svetom Franji i rekoe da ele potpuno napustiti svijet i postati njegovom braom. Na to sveti Franjo, rasvijetljen od Boga, upozna da je ova dva studenta iz Ankone poslao Bog i da e u Redu sveto ivjeti. Videi njihovu gorljivost, primi ih s veseljem u Red i ree: Ti, Pelegrine, hodaj u Redu putem poniznosti, a ti, brate Riieri, slui brai. Tako je i bilo. Brat Pelegrin se nije nikada htio predstavljati kao klerik ve kao laik,

35

premda je bio vrlo uen, bio je tovie, doktor kanonskog prava. Svojom poniznou postigne toliku savrenost u krepostima da je brat Bernardo, prvi Franjin sljedbenik, rekao o njemu da je to bio jedan od najsavrenije brae na ovom svijetu. A konano se taj brat Pelegrin preseli s ovoga svijeta u blaeni ivot pun kreposti i mnogih udesa, prije i poslije smrti. I brat Riieri, ivei veoma sveto i ponizno, sluio je pobono i vjerno brai. On je esto vrlo povjerljivo razgovarao sa svetim Franjom, koji mu je otkrivao mnoge tajne. Kasnije je postao provincijalom ankonske provincije. Upravljao je njome dugo vremena vrlo mudro i u najveem miru i spokojstvu. Nakon nekog vremena Bog mu pripusti veliku kunju, zbog koje je postao alostan i turoban. Bio je u velikoj duevnoj muci i tjeskobi. Da se otrese napasti, trapio je svoje tijelo danju i nou postom, suzama, molitvom i ostalim pokornikim vjebama, pa ipak nije mogao odagnati tu napast, nego je esto upadao upravo u oaj, jer je mislio da ga je Bog napustio. Kad je ve due vremena bio u tom nemilom duevnom stanju, odlui otii k svetom Franji i to upotrijebiti kao posljednje sredstvo. U sebi je mislio: Ako mi sveti Franjo pokae lijepo lice i pokae se povjerljivim kao obino, vjerovat u da Bog ima sa mnom smilovanja, ako li ne, to e biti znak da me je Bog napustio. On, dakle, poe k svetom Franji, koji je u to vrijeme leao teko bolestan u palai asikog biskupa. Bog objavi svetom ocu koje i kakve napasti mue brata Riierija, kako je oajan, to je odluio i kako e doi. Stoga sveti Franjo odmah pozove brata Leona i brata Masea i ree im: Idite vas dvojica u susret momu premilomu sinu, dragom bratu Riieriju, zagrlite ga u moje ime i pozravite te mu recite, da ga meu svom braom na svijetu posebno volim. Oni odu i na putu susretnu brata Riierija. Odmah ga zagrle te mu reknu to im je sveti Franjo naredio. Brata Riierija obuze takvo veselje i utjeha da je bio gotovo izvan sebe. Hvalei Boga iz sveg srca, poe k mjestu gdje je sveti Franjo leao bolestan. Kad je sveti Franjo uo da je doao brat Riieri, ustade iz kreveta te mu poe u susret. Sveti ga Franjo njeno zagrli i ljubazno mu ree: Dragi moj sine, meu svom braom na svijetu tebe posebno volim. Nakon tih rijei naini mu znak kria na elu i poljubi ga. Tada nastavi sveti Franjo: Predragi sine, tu ti je napast pripustio Bog da stekne jo vie zasluga. Nee li vie ove napasti podnositi, onda nee stei ni nagradu. Dakle, kako eli. udnovato! Tek to je sveti Franjo rekao te rijei, nestade svake napasti kod brata Riierija, kao da je nikad u svojem ivotu nije ni osjetio, te je bio potpuno utjeen. Na slavu Boju. Amen.

28 Kako je brat Bernardo bio u zanosu od Jutrenje do Devetog asa Kakvu je milost esto Bog iskazivao siromanim sljedbenicima Evanelja koji su ostavili svijet iz ljubavi prema Isusu, pokazalo se na bratu Bernardu Kvintavalskom. On se, otkako je primio odjeu svetog Franje, u razmatranju nebeskih stvari esto puta

36

zanio u Boga. Meu ostalim sluajevima dogodilo se jednom i ovaj za vrijeme svete mise. On se posvema zadubio u razmatranje Boga. Bio je toliko obuzet i zanesen u Boga te nije ni opazio kad je bilo podizanje tijela i krvi Kristove, tako da nije kleknuo niti je skinuo kapucu s glave, kao tu su obiavali ostali. Gledao je nepomino preda se i ostao je, ne osjeajui nita, sasvim ukoen sve do Devetog asa. Kad je nakon Devetog asa doao k sebi, poeo je hodati po samostanu, dozivljui brau udnim glasom: Brao, o brao, brao! U ovom kraju nema ovjeka tako bogata i tako plemenita koji ne bi dragovoljno, ako bi mu bila obeana palaa puna zlata, ponio vreu blata samo da dobije vrijedno blago. To nebesko blago, obeano ljubiteljima Bojim, dobio je u izobilju brat Bernardo da je neprestano kroz punih petnaest godina uvijek hodao licem i duhom uzdignut prema nebu i mislio na nj. Kroz to vrijeme nikad se nije dosita najeo, nego je tek malo pojeo od onoga to je bilo postavljeno preda nj, jer je govorio da nije nikakva samozataja uzdrati se od onoga to ovjeku ne prija. Prava se samozataja sastoji u tome da se ovjek uzdrava od onoga to mu prija. Takvim nainom ivota doao je do tolike ljubavi i svjetla razuma da su dolazili k njemu ugledni sveenici da im rjeava vrlo teka pitanja i teko razumljiva mjesta u Svetom pismu, a on bi im razjanjavao svaku potekou, jer mu je duh bio uvijek slobodan i otrgnut od svih zemaljskih stvari. Poput lastavice letio je vrlo visoko u svojim razmatranjima. Mnogo puta je bio dvadeset i trideset dana sam na vrhuncima vrlo visokih gora i razmatrao o nebeskim stvarima. Brat Egidije obiavao je o njemu govoriti da drugim ljudima nije bio dan dar koji je bio dan bratu Bernardu Kvintavalskom: da lete visoko poput lastavice i da se u zraku hrane. Zbog te izvanredne milosti koju je dobio od Boga sveti je Franjo rado i esto govorio s njim danju i nou. Mnogo puta su ih zajedno nali nou u umi, kamo bi doli da razgovaraju o Bogu, koji neka je blagoslovljen u sve vijeke vjekova. Amen.

29 Kako se zloduh ukazao bratu Rufinu u obliku Raspetoga i rekao mu da je predodreen za vjenu propast Brat Rufin, jedan od najodlinijih ljudi grada Asiza i prijatelj svetog Franje, vrlo svet ovjek, bijae kroz neko vrijeme neprekidno muen u dui od zlog duha i estoko iskuavan obzirom na preodreenje. Brat je bio vrlo potiten i alostan, jer mu je zloduh ubacio u duu misao da je proklet, da ne pripada broju izabranih za vjeni ivot i da je sve uzaludno to radi u Redu. Te su napasti trajale vie dana, ali to iz stidljivosti nije htio otkriti svetom Franji. Ipak brat Rufin nije proputao molitve, uobiajene postove i ostala pokornika djela. Kad je to njegovo stanje vidio zli duh, poe mu dodavati alost na alost. Osim unutarnjih borba pripravio mu je i vanjske, time to mu se prikazivao likovima. Tako mu se jednom ukaza u obliku Raspetoga te mu ree: "Brate Rufine, zato se toliko mui molitvom i pokorom kad ti nisi izabran za ivot vjeni? Vjeruj mi, jer ja znam koga sam odabrao i unaprijed preodredio, a ne vjeruj sinu Petra Bernardona, ako ti on

37

rekne obratno. tovie, ne pitaj ga o toj stvari nita, jer ni on ni drugi ne znaju o tome nita, nego ja koji sam sin Boji. Meni moe sigurno vjerovati: ti si u broju osuenih. A isto tako je proklet tvoj otac, sin Petra Bernardona, kao i on sam, te svi koji slijede Franju." Kad je zloduh izrekao ove rijei, bratu Rufinu se razum tako zamrai da je gubio svaku vjeru i ljubav koju je dotad imao prema svetom Franji i nije mu mogao nita kazati. Ali to svetom ocu nije rekao brat Rufin, otkrio mu je Duh Sveti. Kad je sveti Franjo u duhu vidio toliku opasnost za brata Rufina, poalje k njemu brata Masea. On mu ree da ga zove sveti Franjo, nato brat Rufin odgovori mrmljajui: to ja imam s bratom Franjom? Tada brat Maseo, pun boanske mudrosti, odmah upozna avolsku varku pa ree: O, brate Rufine, zar ne zna da je brat Franjo poput Bojeg anela prosvijetlio mnoge due na ovom svijetu i da smo po njemu primili milost od Boga? Stoga hou da svakako poe sa mnom k njemu, jer vidim jasno avolske zamke. Na te rijei brat se Rufin digne i poe k svetom Franji. im je sveti Franjo ve izdaleka opazio kako dolazi, povie: O, mali moj nesretnie, brate Rufine, kome si povjerovao? Kad se brat Rufin pribliio svecu, ovaj mu ree sve tono i po redu kakvu mu je napast priredio avao i jasno mu pokaza da je onaj koji mu se ukazao bio avao, a ne Krist; da ne smije ni na koji nain pristati uz njegova smuivanja, nego, kada ti avao rekne da si osuen, odgovori mu: Otvori svoja usta, jer u te inae zasuti svojim blatom. Tako je sveti Franjo dao upute bratu Rufinu te nastavi: A po ovom e raspoznati avla od Krista: im mu to rekne, on e odmah pobjei. Osim toga, mogao bi ga i po tome prepoznati da je avao a ne Krist, jer ti je otvrdnuo srce za svako dobro, a to je upravo njegov posao. Blagoslovljeni Krist nikad ne da da otvrdne ovjeje srce, nego ga smeka, kao to govori na usta proroka: Uzet u ti kameno srce, a dat u ti mesnato. Tada, videi brat Rufin kako mu je sveti Franjo ispripovjedio cijeli tijek i narav napasti, skrui se na njegove rijei, pone estoko plakati, pokloni se svetom Franji te ponizno prizna svoj grijeh to mu je zatajio svoju napast. Opomene svetog oca ohrabrie ga i utjeie te je poeo ivjeti boljim ivotom. Na kraju mu jo ree sveti Franjo: Idi, sinko, ispovijedi se i ne proputaj uobiajene molitve. Budi siguran da e ti ta napast biti od velike koristi i utjehe i to e uskoro iskusiti. Brat se Rufin vratio u svoju eliju koja je bila u umi. Dok se uz pla molio, ukaza mu se ponovo avao uzevi Kristov lik i ree mu: O, brate Rufine, zar ti nisam kazao da ne vjeruje sinu Petra Benardona i da se ne mui plaem i molitvom kad si ve osuen? to ti vrijedi da se mui dok jo ivi, jer e sav tvoj trud biti proklet? Brat Rufin mu ree bez oklijevanja onako kako ga je sveti Franjo pouio: Otvori usta, inae u te zagaditi! avao je bio postien i tako se razbijesnio da je u as pobjegao uz veliku oluju i potres stijenja Monte Subazija koje je bilo u blizini, te je jo dugo vremena potrajala lomljava kamenja koje je padalo u provaliju. Napokon nastade strana vatra i buka da se vidjelo i ulo nadaleko. Sveti Franjo izie iz samostana sa svojom braom s velikom radoznalou da vidi to je to tako neobino. Jo se i danas vide ondje goleme peine koje su se sruile. Tako je brat Rufin jasno uvidio da je to bio avao koji ga je varao. Vrativi se svetom Franji, ponovo se baci na zemlju i prizna svoj grijeh. Sveti ga Franjo utjei blagim rijeima, poalje ga sasvim utjeena u njegovu eliju. U njoj mu se za vrijeme pobone molitve ukae blagoslovljeni Isus Krist, koji mu svu duu ugrije arom boanske ljubavi i ree: Dobro si uinio, sinko, to si povjerovao bratu Franji. Onaj koji te je raalostio bijae avao, a ja sam Krist, tvoj uitelj. Da sam ja zaista tvoj

38

Uitelj dajem ti ovaj znak: Dokle god bude ivio, nee nikada vie osjetiti alosti i nevolje. Nakon toga Krist ode, ostavivi mu takvo duevno veselje i radost, takvu svjetlost razuma da je danju i nou zanesen razmiljao o Bogu. Od tada je bio tako utvren u milosti i sugurnosti za spas svoje due da je postao sasvim drugi ovjek. Da su mu drugi dopustili, dan i no bi molio i razmatrao o Bogu i Bojim istinama. Sveti Franjo je govorio da je brata Rufina Bog ve u ovom ivotu uinio svecem, pa da se ne sustee, osim pred njim, kazati sveti Rufin, premda on jo ivi na zemlji. Na hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

30 Kako je sveti Franjo poslao brata Rufina da propovijeda Spomenuti brat Rufin bio je radi neprestanog razmatranja zaokupljen Bogom da je postao gotovo neosjetljiv i nijem. On je vrlo rijetko govorio, a nije imao ni milosti ni ara ni rjeitosti za propovijedanje. Usprkos tome zapovjedi mu jednom sveti Franjo da poe u Asiz propovijedati puku ono to mu Bog nadahne. Nato brat Rufin ree: Potovani oe, molim te da me oslobodi toga i da me ne alje onamo, jer sam priprost, neznalica, a niti ne posjedujem propovjednikog dara. Tada ree sveti Franjo: Jer nisi odmah posluao, nalaem ti u ime svete poslunosti da odmah, gol, odjeven samo u donje rublje, poe u Asiz, ue u koju crkvu i da puku propovijeda. Na tu zapovijed svue brat Rufin gornje odijelo i ue neodjeven u crkvu. Poto se poklonio pred oltarom, uzae na propovjedaonicu te pone propovijedati. Tome su se djeca i ljudi smijali i izrugivali ga, te rekoe: Eto, kako ti ljudi ine veliku pokoru i toliko se odriu da su ve postali ludi i izvan sebe. Meutim, sveti Franjo, kako je razmiljao o brzoj poslunosti brata Rufina, koji je neko pripadao visokom plemstvu grada Asiza, te o neugodnoj i otroj zapovijedi koju mu je dao, poe sam sebe koriti i ree u sebi: Otkud tebi tolika preuzetnost, sine Petra Bernardona, priprosti ovjee, da zapovijeda bratu Rufinu, koji se broji meu prve plemie u Asizu, da ide gol propovijedati puku kao da je luak? Zaista, ti bi ovo to si zapovjedio najprije sam morao iskuati na vlastitoj koi. Nakon toga se sveti Franjo, u svojoj revnosti, odmah svue i ode u Asiz, uzme sa sobom brata Leona da ponese njegovo odijelo i odijelo brata Rufina. Kad ga takva vidjee Asiani, poee mu se smijati. Mislili su da su i on i brat Rufin poludjeli od prekomjerne pokore. Sveti Franjo ue u crkvu u kojoj je brat Rufin propovijedao. Upravo je govorio ove rijei: Predragi, ako elite izbjei paklu, bjeite od svijeta, ostavite grijeh, vratite to je tue. Opsluujte Boje zapovijedi, ljubei Boga i blinjega. Ako hoete doi u nebo, ako elite posjedovati kraljevstvo Boje, inite pokoru! Tada se neodjeven popne na propovjedaonicu sveti Franjo te pone tako divno propovijedati o preziranju svijeta, o svetoj pokori i o dragovoljnom siromatvu, o
39

enji za kraljevstvom nebeskim, o golotinji i gorini muke naega Gospodina Isusa Krista. Svi oni koji su sluali propovijed, veliko mnotvo mukaraca i ena, poee gorko plakati s velikom pobonou i skruenih srdaca. I ne samo tu nego i u cijelom Asizu toga je dana nastao tolik pla zbog muke Isusove, kakva do tada nije bilo. I tako bi narod pouen i utjeen inom i propovijeu svetog Franje i brata Rufina. Sveti Franjo obue sebe i brata Rufina, te se vrate u samostan kod Porciunkule, hvalei i slavei Boga koji im je dao milost da su prezirom pobijedili sami sebe te su mogli pobuditi ovice Kristove dobrim primjerom i pokazati koliko treba prezirati svijet. Tog je dana poraslo tovanje meu pukom prema svetom Franji, te se svatko smatrao blaenim ako se mogao dotaknuti ruba njegova habita. Na slavu i ast naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

31 Kako je sveti Franjo poznavao kreposti i tajne grijehe sve svoje brae Jednako kao to govori na Gospodin Isus Krist u Evanelju: Poznajem svoje ovce, i one poznaju mene, tako je i blaeni otac sveti Franjo kao dobar pastir, po Bojoj objavi, poznavao sve zasluge i kreposti svoje brae, ali i njihove nedostatke. Tako je znao svakoga snabdjeti najboljim sredstvima: ponizujui ohole, uzvisujui ponizne, korei mane i hvalei kreposti, kako itamo u divnim objavama koje je imao u svojoj prvoj redovnikoj obitelji. Jednom je sveti Franjo sa svojom braom u nekom obitavalitu razgovarao o Bogu, a brat Rufin nije bio s njima kod tog razgovora, nego je razmatrao u umi. Dok je jo razgovor brae i svetog Franje trajao, izae iz ume brat Rufin i poe neto podalje od njih. Ugledavi ga, okrene se sveti Franjo svojoj brai i upita ih: Recite mi to mislite u koga je najsvetija dua koju Bog ima na svijetu? A oni mu odgovorie: Mislimo tvoja. Sveti Franjo odvrati: Predraga brao, ja sam po sebi najnevredniji i najgori meu onima koje Bog dri na zemlji. Ne vidite li onoga brata Rufina koji upravo izlazi iz ume? Bog mi je objavio da je njegova dua jedna od tri najsvetije due na svijetu. Pouzdano vam mogu kazati da ne bih oklijevao da ga za ivota nazovem svetim Rufinom, jer je njegova dua uvrena u milosti i jer ga je sam Krist proglasio svetim u nebu. Te rijei nije nikada sveti Franjo rekao u nazonosti brata Rufina. Slino tome, sveti Franjo poznavae i nedostatke svoje brae, to se jasno pokazalo u sluaju brata Ilije, kojega je esto korio zbog njegove oholosti; brata Ivana Kapelskog, kome proree da e se objesiti; u sluaju nekoga treeg brata, koga je avao zgrabio za grkljan kad je bio ukoren zbog neposlunosti; jednako u mnogih drugih, kojih je tajne grijehe i kreposti jasno spoznavao po objavi blagoslovljenoga Isusa Krista, kome neka bude hvala i slava bez kraja. Amen.

40

32 Kako je brat Maseo zadobio savrenu poniznost od blagoslovljenog Isusa Krista Prva braa svetog Franje nastojala su svim silama biti siromana u zemaljskim stvarima a bogata krepostima, po kojima se dolazi do pravoga nebeskog i vjenog bogatstva. Kad su se jednoga dana braa sakupila i govorila o Bogu, jedan je od njih pripovijedao ovaj pobudni primjer: Bio ovjek koji je bio velik prijatelj Boji. On je posjedovao veliku milost aktivnoga i kontemplativnog ivota. Uz to je imao i izvanrednu poniznost te se smatrao najveim grenikom. Ova ga je poniznost posveivala i uvrivala u milosti te je neprestano napredovao u krepostima i drugim Bojim darovima, tako da nikada nije pao u grijeh. uvi brat Maseo o poniznosti tako divne stvari i uvidjevi da je ona blago za vjeni ivot, rasplamtio se ljubavlju i enjom za tom krepou, te je u svetoj revnosti podigao lice prema nebu, zavjetovao se i vrsto odluio da se nee nikada radovati na ovom svijetu dok ne osjeti u svojoj dui tu krepost u najsavrenijem stupnju. Sasvim zaokupljen ovom eljom kroz mnogo dana, otie brat Maseo jednoga dana u umu. Hodao je po njoj plaui, uzdiui i jecajui u nepokolebljivoj elji da od Boga dobije tu krepost. Pri tom se arko molio Bogu za boansku milost, jer Bog rado usliava molitve poniznih i skruenih. I dok je on bio tom enjom zaokupljen, doe glas s neba, koji dvaput zovnu oaloenog brata: Brate Maseo, brate Maseo! U duhu je brat Maseo spoznao da je to bio Kristov glas pa je odgovorio: Gospodine moj! A Krist mu ree: to e dati da bi zadobio milost koju moli? Brat Maseo odgovori: Gospodine, dao bih oi iz svoje glave. A Krist mu ree: Ja hou da ima tu milost i oi. Nakon toga nastade utnja. Brat Maseo osta ispunjen milou eljene kreposti poniznosti i svjetlom Bojim te se tako radovao, da je od tog asa uvijek klicao. A asto je, dok je u zanosu molio, gukao poput goluba: U, u, u! Vesela lica i radosna srca znao je dugo ustrajati u razmatranju. U isto vrijeme postao je tako ponizan, da se smatrao najneznatnijim ovjekom na svijetu. Kad ga je brat Jakob iz Falerona upitao zato u svom klicanju ne mijenja glasove, odgovorio je brat Maseo vrlo radostan: Ako neka stvar ide dobro, onda nije nuno da se neto mijenja. Na hvalu Kristovu. Amen.

33 Kako je sveta Klara na papinu zapovijed blagoslovila kruh, i kako se na svakom hljebu pojavio znak kria Sveta Klara, pobona uenica Kristova kria i plemenita mladica zasaena od gospodina svetoga Franje, bila je tako sveta da su je ne samo biskupi i kardinali, ve

41

ju je s velikom enjom i sam papa elio vidjeti i uti, te ju je vie puta i osobno pohaao. Meu ostalim, doao je jednom Sveti Otac k njoj u samostan da uje kako govori o nebeskim i Bojim istinama. Kad su tako bili zajedno u boanskom razgovoru, sveta Klara odredi da se prostre stol i metne na nj kruh da ga Sveti Otac blagoslovi. Kad su dovrili duhovni razgovor, sveta Klara poklekne i s velikim potovanjem i pobonou zamoli Svetog Oca da blagoslovi kruh koji je na stolu. Sveti Otac odvrati: Draga sestro Klaro, elim da ti blagoslovi ovaj kruh i da naini nad njim znak presvetoga kria Kristova, kojemu si se sasvim predala. Sveta Klara ree: Presveti Oe, oprostite mi! Bila bih vrijedna velikoga ukora kada bih se ja, bijedna i neznatna ena, usudila dati takav blagoslov pred Kristovim namjesnikom. Papa odgovori: Kako se to ne bi shvatilo preuzetnou, nego vie zaslunim inom poslunosti, zapovijedam ti u ime svete poslunosti da nad ovim kruhom naini znak presvetoga kria i blagoslovi ga u ime Boje. Tada sveta Klara, kao prava kerka poslunosti, blagoslovi te hljebove znakom svetoga kria vrlo pobono. I gle uda! Odjednom se na svima onim hljebovima pojavi znak kria, predivno utisnut. Jedan su dio tog kruha pojeli, a drugi su, zbog uda, uvali. Kad je Sveti Otac vidio da se dogodilo udo, dade svoj blagoslov svetoj Klari, uzme jedan od onih hljebova, zahvali Bogu i ode. U to vrijeme boravile su u tom samostanu sestra Hortulana, majka svete Klare, i sestra Agneza, njezina roena sestra. Obje su zajedno sa svetom Klarom bile vrlo kreposne i u punini posjedovale Duha Svetoga. A bilo je tu i jo mnogo drugih svetih redovnica kojima je sveti Franjo slao mnoge bolesnike, a one su svojim molitvama i znakom presvetoga kria svima vraale zdravlje. Na hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

34 Kako je sveti Ljudevit, francuski kralj, doao u Peruu kao hodoasnik da posjeti brata Egidija Sveti Ljudevit, francuski kralj, hodoastio je u sveta mjesta po svijetu. Kad je uo kako je glasovita svetost brata Egidija, koji je bio jedan od prve brae svetog Franje, zaeli i vrsto odlui posjetiti ga osobno. Stoga doe u Peruu, gdje je tada boravio spomenuti brat Egidije. Kao siromah i nepoznati hodoasnik, samo s nekoliko pratilaca, doao je u kuu manje brae. Vrataru nije rekao tko je, ve usrdno i s velikom upornou zatrai brata Egidija. Vratar ode bratu Egidiju i ree da je na vratima neki hodoasnik koji ga trai. Bog je pak bratu Egidiju objavio i oitovao da je to francuski kralj. Zato on odmah izae iz elije i pohita na vrata. Kad je onamo doao, bez ikakva pitanja, premda se nikad nisu vidjeli, pokleknue jedan pred drugoga s velikim potovanjem te se zagrle i poljube s takvom srdanou kao da su se ve odavno poznavali i bili prijatelji. Ali ni jedan ni drugi nisu cijelo to vrijeme nita govorili, nego su samo utei ostali u zagrljaju, znaku bratske ljubavi. Kad su due vremena tako zajedno bili, a da nisu meusobno
42

izmijenili nijedne rijei, razioe se. Sveti kralj Ljudevit poe na put, a brat Egidije vrati se u svoju eliju. Kad je kralj odlazio, neki brat upita jednoga od kraljevih pratilaca, tko je onaj koji se grlio s bratom Egidijem. On mu odgovori da je to bio francuski kralj, koji je ovamo doao da vidi brata Egidija. Kad je brat to rekao ostaloj brai, rastuie se, jer im brat Egidije nije o tome rekao ni rijei. Braa mu s velikom alou rekoe: O, brate Egidije, kako si mogao biti tako neprijazan te nisi sa svetim francuskim kraljem progovorio nijedne rijei? On je doao iz Francuske da te vidi i da od tebe uje koju dobru rije. Brat Egidije im odgovori: Moja predraga brao, ne udite se tomu! Niti sam ja njemu mogao kazati koju rije, a niti on meni. im smo se zagrlili, otkrilo je i otvorilo svjetlo boanske mudrosti meni njegovo a njemu moje srce. I dok smo tako, po Bojem duputenju gledali jedan drugome u srce, mnogo bolje upoznasmo to je jedan drugome htio kazati, nego da smo govorili ustima. Tako se i utjeismo mnogo bolje, nego da smo rijeima htjeli izraziti ono to su nam srca utjela, i to zbog nedostatnosti ljudskih rijei, koje ne mogu jasno izraziti Boje tajne. Da smo govorili, prouzrokovale bi nam prije veliko razoaranje negoli utjehu. Znajte sada zato je kralj otiao odavde vrlo zadovoljan i utjeen u svom srcu.

35 Kako je sveta Klara, kad je bila bolesna, u Badnjoj noi prenesena u crkvu svetog Franje na molitvu Jednom je sveta Klara tako teko oboljela da nije mogla ii u crkvu na molitvu asoslova s ostalim redovnicama. Kako se pribliio sveani blagdan Kristova roenja, te su sve redovnice pole u crkvu moliti Jutrenju, ona ostade sama u postelji, nezadovoljna to nije mogla poi zajedno s drugima da zadobije duhovnu utjehu. Ali Isus Krist, njezin zarunik, ne ostavi je bez utjehe, ve ju je na udesan nain prenio u crkvu svetog Franje, te je bila na cijeloj jutarnjoj slubi i na ponoki. Osim toga, mogla je primiti svetu priest. Zatim je bila odnesena natrag u krevet. Kad su se redovnice, nakon zavrene slube Boje u Svetom Damjanu, vratile svetoj Klari, rekle su joj: O majko naa, sestro Klaro, kako smo imale veliku utjehu u ovoj svetoj noi roenja Kristova! O, da se je Bogu svidjelo, pa da si i ti bila ondje s nama! Sveta Klara odgovori: I ja moram zahvaljivati i slaviti naega Gospodina Isusa Krista blagoslovljenoga, predrage moje sestre i keri, jer sam i ja bila na cijeloj sveanosti u ovoj presvetoj noi, i jo na veoj nego to ste bile vi. Ova nazonost bila mi je na veliku duevnu utjehu. Posredovanjem moga oca svetog Franje i milou naega Gospodina Isusa Krista bila sam nazona u crkvi asnog oca Franje i sluala tjelesnim i duevnim uima i slubu i sviranje orgulja koje su ondje. Ondje sam se i priestila. Stoga se veselite milosti koja mi je iskazana i zahvalite naem Gospodinu Isusu Kristu. Amen.

43

36 Kako je brat Leon imao lijepo i udesno vienje o Redu, i kako ga je protumaio sveti Franjo Kad je sveti Franjo bio teko bolestan, posluivao ga je brat Leon, koji je jednom, dok se pokraj bolesnikog kreveta svetog Franje molio, bio zanesen i u duhu prenesen k nekoj vrlo velikoj, irokoj i brzoj rijeci. Dok je tu stajao i gledao hoe li netko proi, opazi nekoliko brae koja su nosila nekakav teret, a bilo im je zapovijeeno da zagaze u rijeku. im zagazie, naglo ih zahvati jaka struja rijeke. Neki od njih dooe do treine rijeke, neki do polovice, a drugi gotovo do druge obale, ali i njih konano pritisne na dno jaka struja i teret to su ga nosili na leima, i oni se utopie. Kad je to vidio brat Leon, obuze ga velika alost za njima. Ali, dok je on jo uvijek tu stajao, ponovo doe veliko mnotvo brae koja nisu bila optereena nikakvim teretom, ve je na njima sjalo sveto siromatvo. Oni zagazie u rijeku i prijeoe je bez ikakve potekoe. Nakon tog vienja doao je brat Leon opet k sebi. Sveti Franjo, spoznavi u duhu da je brat Leon imao neko vienje, dozove ga k sebi i upita ga to je vidio. Kad mu je brat Leon ispripovjedio u potpunosti cijelo vienje, ree sveti Franjo: To to si vidio, prava je istina. Velika rijeka to je ovaj svijet. Braa koja se utopie u rijeci, to su oni koji nisu slijedili evaneoske savjete, a osobito sveto siromatvo. Oni koji su bez potekoe preli, to su ona braa koja ne tee ni za kojom zemaljskom stvari niti ih posjeduju na ovom svijetu, nego su zadovoljni s najnunijim odijelom i hranom. Oni neprestano slijede golog Krista na kriu i spremni su veselo nositi njegov slatki jaram svete poslunosti. Zato oni lako prelaze iz vremenitog ivota u vjeni. Na hvalu i slavu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

37 Kako se neki bogati i odlini plemi po zaslugama svetog Franje obratio i stupio u Red Sveti Franjo, sluga Isusa Krista, doe jednom kasno uvee u kuu nekoga bogatog i monog plemia. On njega i njegova pratioca primi najuljudnije i s potovanjem, kao da su Boji aneli. Upravo zbog te njegove uljudnosti i utivosti zavolio ga je sveti Franjo, a ponajvie zbog toga to ga je plemi pri ulasku u kuu zagrlio i prijateljski poljubio, oprao mu noge, obrisao ih, ponizno poljubio, naloio vatru i pripravio stol obilat dobrim jelima te je za vrijeme blagovanja vesela lica neprestano posluivao. Kad su sveti Franjo i njegov sudrug zavrili blagovanje, ree plemi: Gle, moj oe, rtvujem samoga sebe i sve to meni pripada. Kad god ustrebate habit, rublje, plat ili koju god stvar, kupite, a ja u sve platiti. Znajte, spreman sam pobrinuti se za sve vae potrebe, jer po milosti Bojoj mogu. Budui da imam u izobilju vremenitih dobara, rado inim dobro siromasima iz ljubavi prema Bogu, koji mi je dao ta dobra. Vidjevi sveti Franjo njegovu uslunost i dobrostivost, i kad je uo njegovu velikodunu ponudu, jako ga zavoli te je, kad su napustili njegov dom, govorio svom
44

pratiocu: Zaista bi taj plemi bio dobar za na Red i zajednicu, jer je vrlo zahvalan Bogu, pun ljubavi i uslunosti prema blinjemu i siromasima. Znaj, dragi brate, da je udvornost jedna od osobina Bojih ljudi, jer Bog daje iz uslunosti svoje sunce i svoju kiu pravednima i nepravednima. Uslunost je, osim toga, sestra milosra, koje unitava mrnju, a uva ljubav. Budui da sam u tom dobrom ovjeku vidio toliko boanskih kreposti, bio bih presretan kad bi on postao na brat. Zato sam namislio da se jednog dana vratimo k njemu, ne bi li mu moda Bog taknuo srce te bi se htio pridruiti i sluiti Bogu. U meuvremenu molit emo se Bogu da mu probudi u srcu tu elju i da mu dade milost da to i izvri. I zaudo! Nekoliko dana kasnije kako se sveti Franjo pomolio, Bog je probudio tu elju u srcu plemia. Tada ree sveti Franjo svojem bratu: "Poimo, brate, u mjesto onoga uslunog ovjeka, jer se pouzdano nadam, da e on, kako je usluan u vremenitim dobrima, dati i samoga sebe te biti na subrat." I oni pooe. Stigavi do kue, ree sveti Franjo svome subratu: "ekaj me malo ovdje, ja u se najprije pomoliti Bogu da blagoslovi nau namjeru i da nam put bude plodonosan, da bi Isus Krist zbog svoje presvete muke milostivo dao nama siromasima i slabima taj odlini plijen to ga mislimo oteti svijetu." Rekavi ovo, ode, pomoli se na mjestu gdje bi ga mogao plemi vidjeti. I, kako se to Bogu svidjelo, plemi, gledajui naokolo, ugleda svetog Franju kako je pobono zaronjen u molitvu pred Kristom, koji mu se za vrijeme molitve u velikom sjaju ukazao i stajao pred njim. I dok je plemi tu stajao, opazi kako je tijelo svetog Franje due vremena lebdjelo iznad zemlje. Time ga je Bog potaknuo i nadahnuo da napusti svijet. Odmah napusti svoje palae i gorljivim oduevljenjem potra prema svetom Franji. Kad je stigao do njega, kako je sveti Franjo bio jo u molitvi, klekne preda nj te ga s velikom uljudnou i pobonou zamoli da ga udostoji primiti te da zajedno ine pokoru. Sveti Franjo, dakle, vidjevi da je usliana njegova molitva i ono to je elio, jer ovaj plemi sili s velikom upornou, digne se s velikim arom i radou duha, zagrli ga i poljubi, zahvaljujui pobono Bogu to je dao da ovakav vitez bude pridruen njihovu drutvu. Plemi upita svetog Franju: "to mi zapovijeda da uinim, moj oe? Spreman sam na tvoju zapovijed sve to posjedujem i uivam dati siromasima te onda s tobom slijediti Krista, osloboen svih zemaljskih stvari." Tako i uini. Po savjetu svetog Franje, razdijeli svoju imovinu siromasima i stupi u Red te je ivio u velikoj pokori i svetosti ivota u drutvu poniznih. Na slavu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

38 Kako je svetom Franji bilo oitovano da je brat Ilija odbaen i da e umrijeti izvan Reda Kad su jednom sveti Franjo i brat Ilija zajedno prebivali u jednoj obitelji, Bog je oitovao svetom Franji da e brat Ilija biti osuen, da e otpasti od Reda te konano umrijeti odijeljen od brae. Zbog toga omrznu brat Ilija svetom Franji tako da nije ni s

45

njim a ni o njemu govorio. Pa ako bi kojim sluajem brat Ilija iao prema njemu, sveti Franjo bi se uklonio s tog puta da se s njime ne sretne. Brat Ilija je to opazio i zakljuio da se ne svia svetom ocu te htjede saznati razlog tomu. Stoga mu se jednog dana priblii s namjerom da razgovara s njim. Sveti Franjo mu je izmakao. No, on ga silom, ali ipak pristojno, zadri te ga je molio da mu kae zbog ega izbjegava njegovo drutvo i zato nee s njim razgovarati. A sveti mu Franjo odgovori: "Razlog tome meni je objavio Bog. Zbog svojih grijeha odmetnut e se od Reda i umrijet e izvan Reda. Osim toga, Bog mi je objavio da si osuen." uvi ovo, brat Ilija ree: "Moj oe, molim te za ljubav Isusa Krista, da me zbog toga ne izbjegava i ne tjeraj me od sebe, nego poput dobrog pastira, po Kristovu primjeru, nai opet i primi izgubljenu ovcu. Ona e propasti ako joj ti ne pomogne. Moli Boga za me. Ako mu se svidi, on e povui svoju odluku, jer je pisano da Bog mijenja svoje odluke ako se grenik pokaje za svoje grijehe. Ja se pak toliko pouzdajem u tvoje molitve da bih osjetio neko olakanje i onda kad bih bio usred pakla, a znao da se ti moli za me. Stoga te jo jednom molim da mene grenika preporui Gospodinu Bogu, koji je doao da spasi grenike, neka me primi u svoje milosre." To je rekao brat Ilija s velikom pobonou i lijui suze. Kao milostivi otac, obea mu sveti Franjo da e se moliti Bogu za njega. To je i uinio. A kad se vrlo pobono molio Bogu za nj, Bog mu je objavio da je na njegovu molitvu promijenio svoju odluku. Brat Ilija e spasiti svoju duu, ali e sigurno istupiti iz Reda i umrijeti izvan njega. A tako se i dogodi. To se zbilo kad se Fridrih, sicilski kralj, pobunio protiv Crkve, te je papa izopio njega i svakoga tko ga god bude pomagao ili savjetovao. Kako su pak brata Iliju smatrali jednim od najmudrijih ljudi na svijetu, kralj Fridrih zamoli ga da pristupi k njemu. On se odazva njegovu pozivu te je postao pobunjenik protiv Crkve i otpadnik iz Reda. Zato ga je papa izopio i liio odjee svetog Franje. Kao izopenik teko oboli. Njegov brat, koji je ostao u Redu i bio ovjek dobra i estita ivota, uo je za njegovu bolest. Posjetio ga je te mu, izmeu ostalog, rekao: "Moj predragi brate, vrlo mi je ao to si izopen i ivi izvan Reda te e tako i umrijeti. No, ako ti zna put i nain kako bih te mogao izbaviti od te opasnosti, rado bih poduzeo za tebe svaki napor." Brat mu Ilija odgovori: "Ne vidim drugog izlaza nego da poe papi te ga zamoli da me rijei izopenja i vrati mi habit za ljubav Isusa Krista i njegova sluge svetog Franje, na iju sam rije ostavio svijet." Brat mu ree da e to spremno i rado uiniti za njegovo spasenje. On se rastane od njega te ode pjeice Svetom Ocu papi i zamoli ga u svoj poniznosti da se smiluje njegovu bratu iz ljubavi prema Isusu Kristu i svetom Franji. I kako se svidjelo Bogu, papa mu dopusti: ako ga nae iva kad se vrati, neka ga odrijei od izopenja i neka mu se dade habit. S velikim veseljem i urbom vrati se on bratu Iliji. Brata Iliju zatee jo uvijek iva, premda na rubu smrti. On mu saopi da ga je papa odrijeio od izopenja. A kad je stavljao na njega habit, brat se Ilija odijelio od ovoga svijeta. Po zaslugama i molitvama svetog Franje, u kojeg je brat Ilija stavljao svu svoju nadu, bi spaena njegova dua. Na slavu i ast naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

46

39 Kako je sveti Antun divno propovijedao pred kardinalima i papom Divna posuda Duha Svetoga, sveti Antun Padovanski, jedan od najizvrsnijih uenika i brae svetog Franje, koga je sveti Franjo nazivao svojim vikarom, propovijedao je jednog dana u konzistoriju pred papom i kardinalima. U tom su zboru bili ljudi razliitih narodnosti: Grci, Talijani, Francuzi, Nijemci, Slaveni, Englezi i ljudi mnogih drugih jezika svijeta. Raspaljen milou Duha Svetoga, on je izlagao Boje rijei tako uspjeno, duboko, pobono, jasno i paljivo, da su svi, kako god su bili razliitih narodnosti i jezika, razumjeli i shvatili svaku njegovu rije kao da je govorio njihovim vlastitim jezicima. Svi su bili zapanjeni. inilo im se da se ponovilo udo to se dogodilo na Duhove nad apostolima, kada su, snagom Duha Svetoga, govorili svim jezicima. Govorili su jedan drugomu puni uenja: "Nije li ovaj to propovijeda iz panjolske? Pa kako to da ga mi ujemo kao da govori nae jezike?" I sam papa, razmiljajui i divei se dubini njegovih rijei, ree: "Zaista, ovaj je koveg zavjeta i krinja Svetoga pisma!" Na slavu Kristovu. Amen.

40 Kako je sveti Antun propovijedao ribama i kako je obratio krivovjerce Blagoslovljeni Krist htio je pokazati kako je velika svetost u njegova najvjernijeg sluge svetog Antuna i kako on eli da njegove propovijedi i svetu nauku uju i ivotinje i ljudi. U jednoj propovijedi ribama on je korio ludost nevjernih krivovjeraca isto onako kao to je u Starom zavjetu Bog prekorio neznanje Balaamovo preko usta magarice. Kad je jednom bio sveti Antun u Riminiju, gdje je bio velik broj krivovjeraca, htio ih je privesti svjetlu prave vjere i na put kreposti. On im je propovijedao mnogo dana i razlagao im Kristovu vjeru i Sveto pismo. Ali oni ne samo da odbacie njegove svete rijei, nego ga nisu htjeli, kako su bili otvrdnuli i tvrdoglavi, niti sluati. Sveti Antun, po Bojem nadahnuu, ode jednoga dana na mjesto gdje utjee rijeka u more. Stojei na obali izmeu rijeke i mora poe propovijedati ribama: "ujte rije Boju vi, morske i rijene ribe, kad je nevjerni krivovjerci izbjegavaju." im je to rekao, odmah se pribliilo obali toliko mnotvo velikih, malih i srednjih riba, koliko ih se nikad u tom moru i rijeci nije sakupilo ni vidjelo. Sve te ribe drale su glave izvan vode, pozorno gledajui lice svetog Antuna u najveem miru, pitomosti i redu. Blizu obale bijahu male ribe, za njima srednje, a jo dalje, gdje je bila voda dublja, vee ribe. Kad su se tako ribe poredale, sveti Antun pone sveano propovijedati i ree ovo: "Moje sestre ribe, dune ste, prema svojim mogunostima, na veliku zahvalnost naem Stvoritelju koji vam je dao tako lijepo mjesto za stanovanje. Imate, kako vam
47

se svidi, slatku ili slanu vodu, i dao vam je mnoga sklonita da izbjegnete olujama. Dao vam je bistru i prozirnu vodu i hranu kojom se uzdravate. Bog, dobri i milostivi Stvoritelj, kad vas je stvorio, dao vam je zapovijed da rastete i mnoite se, i blagoslovio vas je. Kad je bio opi potop, sve su ostale ivotinje izginule, samo je vas Bog sauvao bez gubitaka. Osim toga, dao vam je peraje da moete plivati kamo god hoete. Vama je bilo doputeno, po nalogu Bojem, spasiti proroka Jonu i nakon tri dana zdrava ga vratiti na kopno. Vi ste dale novac naem Gospodinu Isusu Kristu koji, budui da je bio siromaan, nije imao ime platiti porez. Vi ste bile na udesan nain hrana vjenomu Kralju Isusu Kristu prije i poslije Uskrsnua. Zbog svega toga dune ste hvaliti i blagoslivljati Boga, koji vam je dao vea dobroinstva nego ostalim stvorovima." Na te i sline rijei i pouke svetog Antuna poele su ribe otvarati usta i naklanjati glave, a davale su i druge znakove potovanja, hvalei Boga na nain kako su najbolje znale. Tada se sveti Antun, videi toliko potovanje prema Bogu, njihovu Stvoritelju, razveseli u duhu te glasno ree: "Neka je blagoslovljen vjeni Bog, jer ga ribe vie aste negoli krivovjerci, i jer nerazumne ivotinje sluaju njegovu rije radije negoli nevjernici." I to je sveti Antun dulje propovijedao, to je bivalo vee mnotvo riba, i nijedna se nije micala s mjesta na kojem je bila. Stanovnici grada, a meu njima i krivovjerci, stadoe juriti prema onom mjestu da vide udo. Kad su vidjeli tako oito i nesumnjivo udo, skruili su se u srcu i bacili se pred svetog Antuna da uju njegovu rije. Tada propovijedae sveti Antun o vjeri Kristovoj tako divno da su se svi heretici obratili te su se vratili pravoj Kristovoj vjeri. Svi nazoni vjernici ispunie se veseljem i utvrdie se u svojoj vjeri. Nakon svega toga sveti Antun blagoslovi ribe, otpusti ih, i sve se razioe udesnim pokretima veselja. Nakon toga boravio je sveti Antun u Riminiju mnogo dana, propovijedajui i donosei duama mnogo duhovnih plodova. Na slavu Boju. Amen.

41 Kako je brat imun iz Asiza svojom svetou oslobodio subrata od napasti U poetku, dok je jo sveti Franjo ivio, doao je u Red plemeniti mladi Asianin te dobije ime imun. Njega je Bog uresio i obdario takvim milostima i velikim darom razmatranja i zanosa da mu je itav ivot bio zrcalo svetosti, prema onome to sam uo od onih koji su dugo vremena ivjeli s njim. On je rijetko kada izlazio iz elije, pa ako bi kadgod bio s braom, uvijek je govorio o Bogu. On je, premda nikada nije pohaao kolu, tako duboko i uzvieno govorio o Bojoj ljubavi, da su se njegove rijei inile nadnaravnima. Jedne je veeri iao u umu s bratom Jakobom iz Mase da s njim razgovara o Bogu. Tu su s velikom duhovnom nasladom govorili o Bojoj ljubavi cijelu no. Ujutro im se obojici inilo da je taj razgovor prekratko trajao, kako mi je rekao brat Jakob.

48

Spomenuti brat imun imao je boanska objavljenja i ljupke susrete s Bogom u tolikoj dragosti i milini Duha Svetoga, da je, kad je osjetio da dolazi taj as, legao na krevet. Tiha slast Duha Svetoga zahtijevala je ne samo mirovanje duha nego i tijela. esto je puta za vrijeme boanskog pohoda postajao potpuno neosjetljiv za tjelesne stvari. Tako jednom, dok je bio zanesen u Boga i neosjetljiv za tjelesna zbivanja, gorio je iznutra toliko boanskom ljubavlju, da nije nita osjeao tjelesnim osjetilima. Jedan se brat htio sam uvjeriti je li to, kako se inilo, istina. Zato je, kad je brat imun bio u takvu stanju, otiao i uzeo iz vatre ivu eravicu te mu je poloio na golu nogu. Brat imun nije nita osjetio, premda je eravica ostala na nozi tako dugo dok se nije ugasila sama od sebe. eravica, meutim, ne ostavi nikakva znaka na njegovoj nozi. Kad je brat imun sjeo za stol, prije nego bi uzeo tjelesnu hranu govorio bi o Bogu i tako davao sebi i drugima duhovnu hranu. I upravo tim pobonim govorom obratio se jednom neki mladi iz San Severina, koji, dok je bio u svijetu, bijae vrlo tat i lakouman. On je bio plemikog roda i njena tijela, a brat imun, primajui ga u Red, sauvao je kod sebe njegovo svjetovno odijelo. Taj je mladi bio uz brata imuna, da ga ovaj pouava obdravanju redovnikog Pravila. Ali mu zao duh, koji se trsi da onemogui sve to je dobro, nametnu toliku putenu napast i estoke podraaje, te je mislio da im se ni na koji nain nee moi suprotstaviti. Zbog toga ode k bratu imunu i ree mu: "Vrati mi moju odjeu koju sam nosio u svijetu, jer ja vie ne mogu podnositi putenu napast." Bratu se imunu saali te mu ree: "Sjedni tu kraj mene, sinko." Tada mu je govorio o Bogu na takav nain, da je nestalo svake napasti. Kad se kasnije pojavila ista napast i on traio odjeu, pokuavao ju je otjerati brat imun ponovo govorei o Bogu. To se deavalo nekoliko puta. Konano je jedne noi ta napast postala tako strana kao nikada prije, te joj nikako nije mogao odoljeti. Zato ponovo ode bratu imunu i zahtijevae svoje svjetovno odijelo, jer da ne moe dulje izdrati u Redu. Tada mu brat imun, po svom obiaju, ree da sjedne pokraj njega i poe mu govoriti o Bogu. Kako je mladi bio tuan i potiten, stavi svoju glavu u imunovo krilo. Brat imun, iz velike suuti prema njemu, digne oi k nebu i pomoli se. Molei se vrlo pobono Bogu za nj, bi zanesen, i Bog ga uslia. Kad se brat imun vratio k sebi, mladi je osjetio da je sasvim osloboen napasti, i to tako kao da nikada nije nita ni bilo. tovie, ar napasti pretvorio se u ar Duha Svetoga, jer je bio uz uarenu eravicu, to jest brata imuna, zato se i sam raspalio ljubavlju prema Bogu i blinjemu. Jednom, kad je bio uhvaen neki zloinac te su mu trebala za kaznu biti iskopana oba oka, ispunjen samilou, smjesta ode brat imun gradonaelniku te pred vijeem, uz mnoge suze ponizno molei, zatrai da njemu izvade jedno oko a drugo zloincu, kako on ne bi ostao bez oiju. Naelnik i vijee, videi tako veliku ljubav prema blinjemu i suosjeanje toga brata, potedjee jednoga i drugoga. Kada se drugom zgodom molio brat imun u umi i osjetio veliku utjehu u svojoj dui, neko veliko jato gavranova smetalo ga svojim graktanjem. Tada im on zapovjedi u ime Isusa da se raziu i da se vie ne vraaju. I ptice odletjee. Od tog vremena nitko ih vie nije vidio ni uo u tom kraju i okolici. Taj se udesni dogaaj razglasi po cijeloj fermanskoj kustodiji, gdje se nalazio taj samostan. Na slavu Boju. Amen.

49

42 O mnogoj brai iz Markijske provincije koja su bila na glasu svetosti Markijska provincija bila je od starine ureena svetom i uzornom braom kao to je nebo ureeno zvijezdama. Ta su braa poput sjajnih nebeskih tijela rasvjetljivala svojim primjerom i naukom Red svetog Franje i svijet. Prvi i najstariji meu njima bio je brat Lucid Aneo, koji je uistinu svijetlio svojom svetou i gorio Bojom ljubavlju. Njegov je slavni jezik, rasvijetljen Duhom Svetim, donosio propovijedanjem divne plodove. Neki drugi zvao se brat Bentivolije iz San Severina vidio je kako je brat Maseo, jo za ovozemnog ivota, bio tijelom uzdignut uvis za due vrijeme dok se molio u umi. Zbog ovog uda brat Maseo, koji je do tada bio dekan one pokrajine, napustio je upnikovanje i postao manji brat. On je bio tako svet da je za vrijeme svoga ivota i nakon smrti inio mnoga udesa. Njegovo tijelo bilo je pokopano u Moriju. Ve prije spomenuti brat Bentivolije prebivae jednom sam u Trave Bonanti, uvajui i posluujui nekog gubavca. Kad mu je poglavar naredio da napusti ovo mjesto i da poe u drugo, petnaest milja udaljeno od prvog, ne htijui prepustiti gubavca samom sebi, s velikim arom i ljubavlju naprti ga na svoja lea i nosio ga je od zore do izlaska sunca sve do mjesta kamo je bio poslan. To se mjesto zvalo Monte Sanvicino. Ovu udaljenost od petnaest milja ne bi mogao prevaliti da je bio poput orla u tako kratkom vremenu. Svekoliko tamonje stanovnitvo bilo je ganuto ovim dogaajem i divilo se ovom velikom Bojem udu. Drugi poznati brat bio je Petar iz Montekija. Njega je brat Servodeo iz Urbina, tadanji gvardijan u starom ankonskom samostanu, vidio kako je bio uzdignut iznad zemlje pet ili est lakata, i to upravo do nogu raspela u crkvi pred kojim se molio. A kad je ovaj isti brat Petar jednom s velikom pobonou postio etrdesetnicu svetom Mihaelu Arkanelu, sluao ga je neki mlai brat, koji se ondje naao i paljivo sakrio iza velikog oltara da vidi koji znak njegove pobonosti ili da uje razgovor sa svetim Mihaelom Arkanelom. Rijei koje su izmijenili bile su ove: Brate Petre, govorio je sveti Mihael, ti si vjerno za me trpio i na mnoge si naine nanosio svome tijelu bolove. Sada sam doao da te utjeim te u kod Boga posredovati da dobije milost koju god zaeli. Brat Petar je odgovorio: Presveti vojvodo nebeske vojske i najvjerniji revnitelju Boje ljubavi, milostivi zatitnie dua, molim te za milost da mi isprosi od Boga oprotenje mojih grijeha. Sveti Mihael odgovori: Trai drugu milost, jer ovu u ti lako izmoliti. Kako brat Petar nije vie molio ni za jednu milost, zakljui Mihael Arkaneo: Zbog vjere i pobonosti koju posjeduje prema meni pribavit u ti tu milost kao i mnoge druge. Kad je zavrio ovaj njihov razgovor, koji je potrajao dugo vremena, sveti Mihael Arkaneo ode, ostavivi ga posvema utjeena. U vrijeme ovoga svetog brata Petra ivio je na istome mjestu u samostanu u Foranu, u ankonskoj kustodiji, sveti brat Konrad iz Ofide. Brat Konrad ode jednoga dana u umu da razmatra o Bogu, a brat Petar poe kriomice za njim da vidi to e se s njim dogoditi. Brat Konrad se vrlo pobono zadubi u

50

molitvu i sa mnogo suza molio je Djevicu Mariju da mu ona od svoga blagoslovljenoga Sina pribavi milost da bi osjetio neto od one slasti to ju je osjetio sveti imun na dan Oienja kad je nosio u naruju blagoslovljenog Isusa Spasitelja. Kad je zavrio s ovom molbom, milostiva ga Djevica Marija uslia. U velianstvenom sjaju svjetlosti priblii mu se Kraljica neba sa svojim blagoslovljenim Sinom na rukama. Priavi bratu Konradu, stavi mu svoga Sina u naruje, a on ga vrlo pobono uze u naruaj; grlei ga, ljubei i privijajui ga na svoje srce. Sav se rastapao u Bojoj ljubavi i neizrecivoj utjehi. I brat Petar, koji je sakriven sve to gledao, osjetio je u svojoj dui silnu slast i utjehu. Kad je blaena Djevica Marija otila od brata Konrada, vrati se brat urno u samostan da ga on ne opazi. Zatim doe i brat Konrad sav veseo i radostan. Tada mu ree brat Petar: O nebesnie, danas si dobio veliku utjehu. Brat Konrad odvrati: to govori, brate Petre? to ti zna o onome to sam vidio? Znam ja dobro, posve dobro znam, odgovori brat Petar, kako te je pohodila Djevica Marija sa svojim blagoslovljenim Sinom. Na to ga brat Konrad, koji je uistinu bio ponizan i elio da ostane sakriven u Bojoj milosti, zamoli da nikome nita ne kae. Otad su se u svemu njih dvojica vrlo zavoljela. A jednom je brat Konrad u samostanu Sirolo svojim molitvama oslobodio od avla neku opsjednutu enu, molei za nju cijelu no, i ukazao se njezinoj majci. No, ujutro pobjegne da ga svijet ne bi naao i astio. Na slavu Boju. Amen.

43 Kako je brat Konrad obratio mladog brata koji je uznemirivao brau i kako ga je oslobodio iz istilita Brat Konrad iz Ofide, divan i vatren sljedbenik evaneoskog siromatva i Pravila svetog Franje, provodio je tako vjerski ivot i postigao tolike zasluge pred Bogom da mu je zbog obojega, kako za ivota tako i poslije smrti, Isus Krist dao dar udesa. Izmeu ostalog, kad je jednom doao u samostan u Ofidi kao gost, braa ga zamolie da iz ljubavi prema Bogu i blinjemu opomene nekoga mladog brata koji je boravio u tom samostanu, a vladao se vrlo djetinjasto i imao je tako razuzdano ponaanje da je uznemirivao stare i mlade iz ovoga samostana i da se malo ili gotovo nita nije brinuo za boanski asoslov. Iz samilosti prema tom mladiu i na molbe brae pozove jednoga dana brat Konrad mladia k sebi. Pun savrene ljubavi prema blinjemu, govorio mu je tako uvjerljivo i s toliko svetih i pobonih savjeta, da se uz sudjelovanje Boje milosti ovaj mladi odjednom toliko promijenio u svom vladanju te je postao od djeaka zreli mu. Od tada je bio dobrostiv i usluan, poboan i miroljubiv, ponizan i revan u izvrivanju svake kreposti. Pa kao to je prije uznemirivao cijeli samostan, tako je sada svatko bio s njim zadovoljan i svatko ga je volio. Kako se Bogu svidjelo, taj je mladi nedugo nakon svog obraenja umro. Sva su braa alila za njim. Nekoliko dana poslije njegove smrti ukaza se njegova dua bratu
51

Konradu dok se pobono molio pred oltarom toga samostana. Mladi ga s potovanjem pozdravi kao oca, a brat Konrad ga upita: Tko si ti? On odgovori: Ja sam dua onoga mladog brata koji je umro ovih dana. A brat Konrad ree: O, moj predragi sine, to je s tobom? On odgovori: Zahvaljujui milosti Bojoj i vaoj pouci, dobro sam, je nisam osuen. Ali zbog nekih grijeha, za koje nisam imao vremena initi pokoru, trpim sada gorke muke u istilitu. Stoga te sada molim, moj oe, koji si mi i za ivota pomogao da mi i sad milostivo prui pomo u mojim mukama. Izmoli za me koji Oena, jer je tvoja molitva vrlo ugodna u Bojim oima. Brat Konrad privoli dobrostivo njegovoj molbi te izmoli za njega jedan Oena i Pokoj vjeni. Tada ree dua onoga brata: Predragi oe, koliku utjehu i osvjeenje osjeam. Molim te, izmoli jo jedan Oena. Brat Konrad izmoli jo jedan. Tada mu ree dua onoga brata: Oe, kad se moli za me, osjeam se mnogo lake. Stoga te zaklinjem da ne prestane moliti za mene! Na to brat Konrad, vidjevi da njegova molitva toliko pomae dui onoga brata, izmoli za nj sto Oenaa. Kad je zavrio molitvu, ree mu dua onoga brata: Hvala ti, moj predragi oe, u ime Boje za ljubav koju si pokazao prema meni. Po tvojoj sam molitvi osloboen svih muka te idem u nebesko kraljevstvo. Nakon tih rijei nestade due. Tada je brat Konrad, da razveseli i ohrabri brau, ispripovjedio svoje vienje. Tako je zaslugama brata Konrada otila u raj dua onoga mladia. Na slavu blagoslovljenom Kristu. Amen.

44 Kako su se bratu Petru ukazali Kristova Majka, Ivan Evanelist i sveti Franjo i kazali mu tko je od njih troje podnio vie boli zbog Isusove muke Brat Konrad i brat Petar, dvije sjajne zvijezde u Markijskoj provinciji, ivjeli su neko vrijeme zajedno u Ankonskoj pokrajini, u Foranskom samostanu. Meusobno su bili povezani velikom ljubavlju i prijateljstvom, te se inilo da su jedno srce i jedna dua. Oni se meusobno obvezae da e jedan drugomu iz svete ljubavi oitovati svaku utjehu koju im udijeli Boje milosre. Jednoga dana, tek to su bili sklopili prijateljstvo, molio se brat Petar i potresen promatrao muku Isusovu. Budui da su blaena Majka Isusova, njegov ljubljeni uenik Ivan i sveti Franjo bili naslikani podno kria kako u duhu trpe Kristovo razapinjanje, poeo se pitati tko je od njih troje osjeao veu bol zbog Isusove muke: je li Majka koja ga je rodila, ili uenik koji je leao na njegovim prsima, ili sveti Franjo koji je poput Krista bio razapet. Dok je on o tome pobono razmiljao, ukaza mu se Djevica Marija sa svetim Ivanom Evanelistom i sa svetim Franjom. Bili su odjeveni u sjajne haljine blaene slave. No, ipak se inilo da je sveti Franjo bio ljepe obuen od svetog Ivana. Tim vienjem bio je brat Petar zaprepaten, ali ga sveti Ivan umiri ovim rijeima: Ne boj se, predragi brate. Mi smo doli da te utjeimo i pomognemo rijeiti tvoju sumnju.

52

Znaj, dakle, da smo Majka Isusova i ja trpjeli muku Isusovu vie od svakog stvorenja, ali iza nas je sveti Franjo osjetio bol veu nego itko drugi. Zato ga i vidi u tolikoj slavi. A brat Petar ga upita: Sveti apostole Isusa Krista, zato se odjea svetog Franje ini ljepa od tvoje? Sveti Ivan odgovori: Razlog je ovaj: dok je sveti Franjo bio na svijetu, nosio je priprostiju i grublju odjeu od mene. Kad je to sveti Ivan izgovorio, predao je bratu Petru sjajnu odjeu koju je nosio u ruci te mu je rekao: Uzmi ovu odjeu koju sam donio da ti je predam. A kad ga je sveti Ivan htio obui u to odijelo, brat Petar pade kao uzet na zemlju te stade vikati: Brate Konrade, predragi brate Konrade, dotri ovamo, doi da vidi udesnu stvar. Dok je to brat Petar govorio, nestade svetog vienja. Kad je zatim doao brat Konrad, rekao mu je svaku pojedinost toga vienja. Obojica slavljahu Boga. Amen.

45 Kako je Bog objavio bratu Ivanu iz Pene da e dugo ivjeti i tek onda doi k njemu; kako je postao manji brat i ivio svetim ivotom Dok je brat Ivan iz Pene jo kao dijete ovoga svijeta ivio u Markijskoj provinciji, ukae mu se jedne noi predivan mladi, zovne ga i ree mu: Ivane, poi u San Stefano gdje propovijeda jedan od moje manje brae. Vjeruj u njegovo nauavanje i pazi na njegove rijei, jer sam ga ja onamo poslao. Kad to uini, morat e prevaliti velik put, a poslije toga doi k meni. Nato se onaj mladi odmah digne i osjeti u svojoj dui veliku promjenu. Ode u San Stefano i ondje nae veliko mnotvo mukaraca i ena, koji su ekali kad e zapoeti propovijed. Manji brat koji je trebao propovijedati bio je brat Filip, jedan od prvih koji su doli u Ankonsku Marku. U to doba bilo je jo malo samostana u toj pokrajini. Taj brat Filip uspne se na propovjedaonicu. Propovijedao je vrlo pobudno, ne rijeima ljudske mudrosti, ve snagom Kristova duha, navjeujui kraljevstvo vjenoga ivota. A kad je propovijed bila gotova, onaj mladi ode k bratu Filipu i ree mu: Oe, biste li me htjeli primiti u va Red? Rado bih inio pokoru i sluio naem Gospodinu Isusu Kristu. Brat Filip, vidjevi i upoznavi u mladiu divnu nedunost i spremnu volju sluiti Bogu, ree: Doi k meni na taj i taj dan u Rekanati i ja u te primiti. Ondje se upravo imala odrati provincijska skuptina. Mladi, kako je bio prostoduan, mislio je da e to biti onaj veliki put to ga je imao prevaliti prema proroanstvu te da e odmah nakon toga poi u raj. Mislio je, dakle, da e se to ispuniti im stupi u Red. Poe u Rekanati i bi primljen u Red, ali je vidio da mu se njegove elje nisu ispunile. Ali, kad je provincijal na skuptini rekao da e svakome dozvoliti tko bude htio ii u

53

francusku provinciju u ime svete poslunosti, obuze mladia velika elja da poe onamo. Mislio je u svom srcu da bi to imalo biti veliko putovanje to bi ga imao svladati prije nego to poe u raj. Budui da se stidio to kazati, povjerio se konano bratu Filipu koji ga je primio u Red. Njega je mladi brat zaklinjao da u njegovo ime trai odobrenje da moe poi u francusku provinciju. Brat Filip, videi njegovu istou i svetu namjeru, pribavi mu doputenje. Brat Ivan s velikim veseljem krene na put, uvjeren da e, ako prevali taj put, doi u raj. Ali se Bogu svidjelo da ga u tom oekivanju i elji ostavi u toj provinciji dvadeset i pet godina. ivio je u najveoj estitosti i svetosti, davao dobar primjer i neprestano rastao u kreposti i milosti u Bojim i ljudskim oima. I braa i vjernici veoma su ga voljeli. Dok se brat Ivan jednog dana pobono molio, plaui i jadikujui to mu se ne ispunja elja i to se previe produuje njegovo putovanje na ovoj zemlji, ukae mu se blagoslovljeni Krist, na iji mu se pogled sva dua raznjeila. On mu ree: Sinko i brate Ivane, zatrai od mene to eli. A on odgovori: Gospodine moj, ne znam nita drugo traiti osim tebe, jer ne elim nita drugo. Molim te samo to da mi oprosti sve moje grijehe i daj mi milost da te vidim i drugi puta kad budem vie trebao. Isus mu odgovori: Tvoja molba je usliena. To rekavi, Isus iezne, a brat Ivan osta posve utjeen. Kad su s vremenom braa iz Marke ula za njegovu svetost, sklonili su generala, te mu je pod poslunost naredio da se vrati u Marku. Brat Ivan primi ovu zapovijed s velikim veseljem i poe, vjerujui da e prema Kristovu obeanju na kraju tog puta poi u nebo. Ali vrativi se u Marku, poivi u njoj trideset godina, i nije ga prepoznao nitko od njegovih roaka. U meuvremenu je s velikim razumijevanjem vrio vie puta slubu gvardijana, a Bog je po njemu inio mnoga udesa. Mau ostalim darovima, to ih je primio od Boga, bio je i dar proricanja. Kad je jedanput bio izvan samostana, napadne nekog njegova novaka zao duh te ga je tako strano napastovao da je ovaj, pristavi na napast, u sebi pomiljao da istupi iz Reda im se brat Ivan vrati kui. Brat Ivan sazna svojim prorokim duhom da je novak imao napast i da joj je podlegao, stoga se odmah vrati kui, pozove novaka k sebi da mu sve prizna. No, prije nego to ga je sasluao, ispripovijedao mu je kako mu je Bog objavio sve to se odnosilo na njegovu napast te zakljui: Sinko, jer si me ekao i nisi htio otii bez moga blagoslova, Bog ti je udijelio milost ustrajnosti da nikada nee izii iz ovoga Reda, nego e u njemu umrijeti. Ta je izjava utvrdila novaka u dobroj volji. Ostao je u Redu i postao je sveti brat. Ovu povijest ispripovjedio je meni, bratu Hugolinu, brat Ivan. Brat Ivan bio je ovjek vesela i smirena duha i rijetko je govorio. Molio je vrlo mnogo i pobono. Nikada se nije nakon Jutrenje vraao u svoju sobu, ve je molio sve do zore. Kad je jednom tako ostao nakon Jutrenje u molitvi, ukaza mu se aneo Boji te mu ree: Brate Ivane, tvoj se put - a to si dugo ekao - pribliuje kraju. Stoga te pitam, u ime Boje, koju milost trai od Boga. Dajem ti dvije mogunosti, od kojih moe jednu po volji izabrati: ili jedan dan u istilitu ili sedam dana muke na ovom svijetu. Brat Ivan odmah izabra sedam dana muke na ovom svijetu. Tada je obolio od razliitih bolesti. Spopade ga jaka groznica, kostobolja u rukama i nogama, bolovi u bokovima i mnoge druge bolesti. Ali najtee od svega toga bilo je to je avao stajao pred njim, drei u ruci velik list ispisan svim grijesima to ih je on ikada poinio ili pomislio, te mu je govorio: Zbog tih grijeha, koje si uinio milju, rijeju i djelom, osuen si na ponor pakleni.

54

Brat Ivan nije se mogao sjetiti nikakvih dobrih djela to ih je uinio, a isto tako se nije sjeao da je u Redu bio ili da je sada u Redu. Mislio je da je osuen, kako mu je to avao govorio. Zato, kad bi ga upitao koji brat kako mu je, odgovarao bi: Osuen sam. Kad su to vidjela braa, poslae po starog brata Matiju iz Monte Rubiana, koji je bio svet ovjek i velik prijatelj brata Ivana. Brat Matija doe k njemu sedmog dana njegovih bolova i muka, pozdravi ga i upita kako mu je. On mu odgovori da je nesretan i da mu je slabo, jer je proklet. Tada mu ree brat Matija: Zar se ne sjea da si se esto kod mene ispovijedao i da sam te potpuno odrijeio od svih tvojih grijeha? Zar se ne sjea vie da si u ovome svetom Redu ve vie godina Bogu sluio? Zar se ne sjea da je Boje milosre vee nego grijesi cijeloga svijeta i da je Krist, na blagoslovljeni Spasitelj, platio za nas neizmjernu cijenu da nas spasi? Posluaj, bez dvojbe, ti si sigurno spaen. Dok je tako brat Matija govorio, zavri se vrijeme njegove kunje, napasti je nestalo i dola je utjeha. Tada ree brat Ivan s velikim veseljem bratu Matiji: Ti si umoran a ve je i kasno, zato te molim da ode spavati. Brat Matija ga ne htjede ostaviti. Ali, budui da je on to uporno zahtijevao, ode od njega i poe na poinak, a brat Ivan ostade sam s bratom koji ga je posluivao. I gle! Blagoslovljeni Krist doe u velikom sjaju i s neizrecivo ugodnim mirisom, kao to je obeao da e mu se ukazati drugi puta kad mu bude vie potrebno, te ga potpuno iscijeli od svih bolesti. Tada brat Ivan sklopljenih ruku zahvali Bogu to mu je podijelio milost da svoj jedan put sretno zavrava. Preporui se, preda svoju besmrtnu duu u Kristove ruke i preseli se iz ovoga ivota u vjeni, zdruen s Isusom Kristom, za kojim je mnogo godina eznuo i elio ga vidjeti. Brat Ivan bi pokopan u penskom samostanu. Na hvalu Kristovu. Amen.

46 Kako je brat Pacifik vidio duu svoga roenog brata Humilisa kako ide u nebo U ve spomenutoj markijskoj provinciji, nakon smrti svetog Franje, bila su u Redu dva roena brata. Jedan brat Humilis, a drugi se zvao brat Pacifik. Obojica bijahu vrlo sveti i savreni ljudi. Brat Humilis bio je u samostanu Sofiano, gdje je i umro, a drugi je ivio u drugoj bratskoj zajednici, prilino udaljenoj od Sofiana. Bogu se svidjelo da brat Pacifik za vrijeme molitve padne u zanos te vidi duu svoga brata Humilisa koja je upravo napustila tijelo i pola ravno u nebo, bez ikakva zadravanja ili zapreke. Mnogo godina nakon tog dogaaja bio je brat Pacifik premjeten u Sofiano, gdje je bio umro njegov brat. U to vrijeme braa, na molbu vlastele iz Bruforte, preselie samostan iz ovoga mjesta u drugo. Meu ostalim stvarima prenesoe i tjelesne ostatke svete brae koja su u tom samostanu umrla. Kad su doli do groba brata Humilisa, njegov brat, brat Pacifik, uze

55

njegove kosti, opere ih dobrim vinom, zamota ih u bijelo platno, poljubi i oplakivae ih s velikim potovanjem i pobonou. Tomu su se ostala braa udila, a nije im se svidjelo ni to to on kao svet ovjek oplakuje svoga tjelesnog brata i ljubi zemaljskom ljubavlju, kao ni to to je pokazao vie potovanja prema tjelesnim ostacima vlastitog brata negoli prema ostacima ostale brae, koja nisu bila manje sveta i vrijedna potovanja. Spoznavi mrmljanje brae, brat Pacifik im protumai svoj postupak i ponizno ree: Moja predraga brao, ne smuujte se to sam kostima svog brata iskazao veu ast negoli kostima ostale pokojne brae. Neka bude Bog blagoslovljen - nisam ja to inio voen tjelesnom ljubavlju kako vi mislite, nego zbog toga to sam jednom, dok sam se na osamljenu mjestu i daleko od njega molio, vidio njegovu duu kako ide odmah u nebo im je umro. Tako sam siguran da su njegove kosti svete i da jednom moraju biti u raju. A da mi je Bog dao takvu sigurnost i za ostalu brau, ja bih i ostaloj brai iskazao isto potovanje. Kad su braa upoznala njegove svete i pobone razloge, u njima se razbudila pobonost te su zahvaljivali Bogu koji ini udesa po brai. Na hvalu naega Gospodina. Amen.

47 Kako je blaena Djevica Marija dola k bolesnom bratu i donijela mu tri boice lijeka U ve prije spominjanom samostanu, u Sofianu, ivio je u staro doba neki manji brat vrlo sveto i pravedno. esto je bio sav uronjen u Bogu. Kad je jednom taj brat bio sav zadubljen u Boga i uznesen - posjedovao je, naime, posebnu milost promatranja Boga - dolijetahu k njemu raznovrsne ptice, umiljato mu se sputahu na ramena, na glavu i na ruke i divno pjevahu. Bio je to ojvek samoe i rijetko je kada govorio. Kad bi ga netko togod upitao, odgovarao bi tako mudro i ljubezno, te se inilo da je prije aneo nego ovjek. Braa su ga uvelike cijenila kao ovjeka velika u molitvi i razmatranju. Kad je ovaj kreposni brat po odredbi Bojoj dovrio tijek svoga ivota, smrtno je obolio. Nije mogao uzimati nikakve hrane ili tjelesnog lijeka. Zato stavi sve svoje pouzdanje u nebeskog lijenika, blagoslovljenoga Isusa Krista, i u njegovu blagoslovljenu Majku. Time je zavrijedio da ga ona, po Bojoj blagosti, milosrdno pohodi i lijei. Kako je , dakle, leao na postelji i pripremao se na smrt svim svojim srcem, vidio je u jednom vienju preslavnu i blagoslovljenu Djevicu Mariju, Majku naega Gospodina, s mnotvom anela i svetih djevica u predivnom sjaju. Ona se priblii njegovu krevetu. im ju je opazio, osjetio je veliku radost u dui i jakost u tijelu. Odmah je stade ponizno moliti neka zamoli svoga preljubljenoga Sina da ga, zbog njezinih zasluga, izbavi iz tamnice bijednoga tijela. Kako je on s mnogo suza ustrajao u svojoj molitvi, odgovori mu blaena Djevica Marija, oslovivi ga njegovim imenom: Ne boj se, sine. Tvoja je molba usliana. Dola sam ti pruiti utjehu za ovo vrijeme dok jo bude ivio.
56

Pokraj svete Djevice Marije bile su jo tri svete djevice koje su u svojim rukama nosile tri boice lijeka poput meda, nevjerojatna mirisa i slatkoe. Djevica Marija uze jednu od tih boica i otvori je. Cijela se kua ispuni mirisom. Tada uze liicu toga lijeka i dade je bolesniku. im je bolesnik okusio taj lijek, osjetio je toliku jakost i slast te mu se inilo da mu dua vie ne moe ostati u tijelu. Zato on ree: Nemoj vie, presveta Djevice i blagoslovljena Majko, preslavna lijenice i spasiteljice ljudskoga roda, nemoj vie, jer ne mogu podnijeti toliku slast. No, dobra i blaga Majka, ispraznivi cijelu boicu, prui bolesniku jo svojega lijeka pa mu ree neka samo uzme. Tada uze Blaena Djevica drugu boicu, izlije lijek u liicu i dade mu. Bolesnik se raalosti i ree: O, preblaena Majko Boja, ve je moja dua sva kao rastopljena od mirisa i slasti prvoga lijeka, kako u moi podnijeti drugi? Molim te, blaena iznad svih anela, svetaca i blaenika, nemoj mi vie davati. Djevica Marija odgovori: Pokuaj sine, samo malo iz ove druge boice. Dajui mu malo, ree: Nikada, moj sine, ovoga ne moe imati toliko koliko ti moe biti dosta. Ohrabri se, sinko, jer u uskoro doi po tebe i povest u te u kraljevstvo svoga Sina, koje si uvijek traio i za kojim si uvijek eznuo. Rekavi ovo, oprosti se Djevica Marija od njega i ode. Brat bijae vrlo utjeen i okrijepljen te je vie dana, ojaan i nasien onom poslasticom proivio bez ikakve zemaljske hrane. A nakon nekoliko dana, veselo razgovarajui s braom, s velikim slavljem i radou preseli se iz ovoga bijednog ivota u blaeni ivot. Na slavu Krista. Amen.

48 Kako je brat Jakob iz Mase gledao u vienju zlatno stablo na kojem su bila braa cijeloga svijeta, i kako je prepoznao svakoga od njih s njegovim krepostima i manama Bog je otvorio vrata svojih tajna bratu Jakobu iz Mase i dao mu savrenu spoznaju i razumijevanje Svetog pisma i buduih stvari. On se odlikovao tolikom svetou, da su brat Egidije iz Asiza, brat Marko iz Montina, brat Juniper i brat Lucid rekli o njemu da ne poznaju nikoga na svijetu koji bi bio vei u oima Bojim od brata Jakoba. Imao sam elju da se susretnem s bratom Jakobom. Kad sam, naime, jednom zamolio brata Ivana, subrata spomenutog brata Egidija, da mi razjasni neke duhovne stvari, on mi je rekao: Ako hoe biti dobro upuen u duhovni ivot, nastoj govoriti s bratom Jakobom. I sam je brat Egidije od njega traio objanjenja. Nitko, naime, nije imao to nadodati rijeima brata Jakoba, a niti oduzeti, jer mu je Duh Sveti dao spoznaju nebeskih tajna, i njegova je rije bila rije Duha Svetoga. Jednom - a bilo je to na samom poetku slube brata Ivana iz Parme, generala Reda kad se brat Jakob molio, pao je u zanos i ostao u tom zanosu tri dana. Bio je bez ikakva tjelesnog osjeanja i postao je tako neosjetljiv, te su braa bila u neizvjesnosti je li iv ili mrtav. I kako je bio uronjen u Bogu, Bog mu objavi sve to se u naem Redu dogaa i to e se dogoditi. Kad sam to uo, poelio sam da ga vidim i da razgovaram s njim. I kad sam, kako se Bogu svidjelo, imao prilike govoriti s njime,
57

molio sam ga ovako: Ako je istina to se govori o tebi, molim te, ne sakrij mi nita. uo sam da ti je Bog, izmeu ostalog, oitovao i budunost naega Reda. To mi je rekao brat Matej, provincijal Marke, kojemu si to otkrio u ime svete poslunosti. S velikom poniznou brat Jakob potvrdi da je to istina. A ono to je brat Matej govorio bilo je ovo: Poznam nekog brata kojemu je Bog objavio sudbinu naega Reda. Brat Jakob mi je pripovijedao, izmeu ostaloga, to mu je Bog objavio o vojujuoj Crkvi, da je u jednom vienju vidio predivno i veliko stablo. Njegov korijen bio je od zlata, a umjesto plodova imao je na sebi ljude. Svi su bili manja braa. Glavne su grane bile razliite jedna od druge, kao da su oznaivale razliite provincije. Tih je grana bilo toliko koliko i provincija u Redu. Na svakoj grani bilo je toliko brae koliko je bilo u onoj provinciji koju je predstavljala pojedina grana. Tako je on odmah saznao toan broj brae na svijetu, koliko ih ima u svakoj provinciji, kako se zovu, koliko su stari, kakva su zdravlja, slube pojedine brae, poloaj, slube, i na kraju milosti i grijehe sviju. Brata Ivana iz Parme vidio je na najviem vrhu stabla, a na vrcima grana, koje su bile poredane oko sredinje grane, bili su provincijali svih provincija. Nakon toga vidio je Krista gdje sjedi na vrlo velikom i sjajnom prijestolju. On je pozvao svetog Franju, dao mu kale pun ivotnog duha i poslao ga ovim rijeima: Obii svoju brau i daj im piti iz ovoga kalea ivotnog duha, jer e se protiv njih dii Sotona i tui ih, te e mnogi pasti i vie se nee dignuti. Krist dade svetom Franji dva anela da ga prate. Nakon toga poe sveti Franjo da dade piti svojoj brai iz toga kalea ivota i zapoe kod brata Ivana iz Parme. On ga ispije brzo i pobono te odmah zasja poput sunca. Poslije njega dao je sveti Franjo kale ivota ostaloj brai. Meu njima bilo je malo onih koji ga uzee s dunim potovanjem i pobonou te su do kraja ispili. Oni koji ga s potovanjem primie i ispie, postadoe odmah sjajni kao sunce. Oni koji ga svega prolie i ne uzee s pobonou u ruke, postadoe crni, izoblieni i odvratni. Oni koji ga djelomice ispie a ostalo prolie, postadoe dijelom svijetli a dijelom tamni, prema tome koliko su ispili, a koliko izlili. Najsvjetliji od sve brae bio je spomenuti brat Ivan. On je do dna ispio kale ivota, jer je najtemeljitije promatrao neizmjernost boanske mudrosti. Tu je upoznao neprijateljstvo i oluje koje su imale doi da stablo satru i slome njegove grane. Poto je brat Ivan upoznao budue dogaaje, napustio je vrh grane na kojoj je stajao. Siao je dolje ispod grana, sklonio se iza debelog stabla i zamislio se. Brat Bonaventura, koji je samo malo ispio iz kalea a ostalo prolio, uspeo se sada brzo na ono mjesto to ga je ostavio brat Ivan. I dok je stajao na tome mjestu, nokti su mu se na rukama pretvorili u gvoe, slino otroj britvi. Tada on ostavi ono mjesto kamo se bio uspeo, te se pun ljutine i bijesa htjede snano baciti na brata Ivana da mu nakodi. Kad je brat Ivan to opazio, zavapio je i preporuio se Kristu koji je sjedio na prijestolju. Krist ga je uo, pozvao svetog Franju, dao mu otar kamen i rekao: Poi i tim kamenom odrei bratu Bonaventuri nokte kojima eli nakoditi bratu Ivanu. Sveti Franjo otie i uini kako mu je Krist rekao. Nakon tog dogaaja digne se jak vihor, koji je tako strano tresao granama i cijelim stablom da su braa padala na zemlju, a najprije su pali svi oni koji su izlili kale ivotnog duha, i zli dusi odnesoe ih na tamno mjesto muka. Brata Ivana i ostalu brau koja su sasvim ispila kale prenesoe aneli na mjesto ivota, vjene svjetlosti i blaenoga sjaja. Brat Jakob, koji je imao ovo vienje, bio je sposoban da prepozna i razlikuje do u pojedinosti svakoga pojedinog brata: ime, ivotne okolnosti i prilike svakoga napose.

58

Ova je oluja udarala u stablo dok ga nije oborila i odnijela. No, im prestade oluja, naraste iz zlatnog korijena drugo posve zlatno stablo sa zlatnim listovima, cvjetovima i plodovima. to se tie toga stabla, njegove irine, visine, ljepote i mirisa, bolje je utjeti negoli o njemu govoriti. Na slavu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

49 Kako se brat Ivan iz Ferme obratio i kako mu se ukazao Krist Meu mudrom i svetom braom i sinovima svetog Franje koji su, kako kae Salomon, slava svoga oca, bio je u nae vrijeme u Markijskoj provinciji potovani i sveti brat Ivan iz Ferme. Budui da je on dugo ivio u svetom samostanu na Alverni i jer je ondje i umro, zvali su ga brat Ivan od Alverne. Bio je ovjek neobina ivota i velike svetosti. Brat Ivan je ve kao djeak svom duom eznuo za pokornikim ivotom, jer on uva istou i due i tijela. Ve je u djetinjstvu nosio pokorniki pojas i eljezni obru, strogo je postio, a posebno kad se nalazio kod kanonik svetog Petra u Fermu, koji su ivjeli raskono. Izbjegavao je tjelesne ugodnosti i lagodnosti, strogom je pokorom i odricanjem drao u stezi svoje tijelo. Budui da su njegovi sudrugovi bili protivnici takva ivota, oduzee mu pokorniko odijelo i spreavali su ga na razliite naine da posti. Bog mu nadahne da ostavi svijet i one koji su se svijetu predali i da se posve preda u ruke raspetom Kristu u odijelu raspetoga svetog Franje. To on i uini. Kad je kao mladi bio primljen u Red i povjeren brizi uitelja novaka, postigao je toliku unutarnju svetost i duhovnost, da mu se jednom, kad je uitelj novaka govorio o Bogu, srce rastapalo poput voska u vatri. Osjeajui ovu slatkou, sve je vie plamtjela u njemu ljubav prema Bogu. No, kako nije mogao podnijeti toliku slast, ustao bi i, u dui sav opojen, hodao bi vrtom, umom ili po crkvi, ve prema tome kamo bi ga tjerala vatra i zamah duha. Tijekom vremena on je, uz Boju pomo, postojano napredovao u kreposti, dobivao nebeske darove i boanska rasvjetljenja te je tako esto bio u zanosu uzdignut k Bogu. Njegova se dua dizala do sjaja kerubina ili do nebeske radosti preobraenih, a mnogo puta bio je u slatkom i svesrdnom Kristovom zagrljaju. Nije se samo jednom dogodilo da je tijelo davalo vidljive znakove njegovih unutarnjih duhovnih proivljavanja. Ali jednom mu je na poseban nain plamen Boje ljubavi zapalio srce te je taj plamen ljubavi trajao u njemu gotovo tri godine. Kroz to je vrijeme, dok je boravio na Alverni, osjeao Boje pohode i primao velike utjehe. No, budui da se Bog na poseban nain brine za svoju djecu, daje im sad utjehu sad nevolju, sad sreu sad nesreu, prema tome kako smatra potrebnim da ponizno ustraju u Redu, ili da u njima probudi elju za nebeskim dobrima. Nakon tri godine svidi se Bojoj dobroti da oduzme bratu Ivanu zraku i oganj Boje ljubavi te mu uskrati svaku duhovnu utjehu. Kad je brat Ivan ostao bez rasvjetljenja i Boje ljubavi, postade sav
59

neutjeiv, potiten i alostan. U velikoj tjeskobi otiao bi u umu i hodao amo-tamo, jecajui i plaui uzdisao bi za milim zarunikom svoje due koji je otiao od njega i sakrio se. Bez njegove nazonosti dua brata Ivana nije nalazila mira ni pokoja. Ali nigdje i nikako nije mogao nai svoga slatkog Isusa niti je ponovo mogao okusiti onu ljubav prema Kristu koju je neko imao. Ova je kunja trajala mnogo dana. Kroz cijelo to vrijeme uzdisao je i plakao, ustrajno molei Boga da mu u svome milosru vrati ljubljenog Zarunika njegove due. Konano se Bog zadovoljio strpljivou brata Ivana, koju je dovoljno prokuao, te mu je ispunio enju. Kad je brat Ivan jednoga dana prolazio umom, sav slomljen i raaloen, sjede na neku bukvu. Ovdje ostade i licem punim suza promatrae nebo. Odjednom se pojavi pred njim na puteljku Isus, ali mu nita ne ree. Kad ga brat Ivan spazi i prepozna da je to Krist, odmah se baci pred njegove noge te ga, gorko plaui, ponizno zamoli, govorei: Pomozi mi, moj Gospodine. Bez tebe sam, moj preslatki Spasitelju, u tami i suzama, jer ti si istina i svjetlost dua. Bez tebe sam, prenjeno Boje Janje, u tjeskobi, bolu i strahu. Bez tebe sam, velianstveni Sine svevinjega Boga, smeten i ponien. Bez tebe sam lien svakog dobra i slijep sam, jer ti si, Isuse Kriste, svjetlost vjekovjena. Bez tebe sam izgubljen i osuen, jer ti si ivot du i ivot ivot. Bez tebe sam neplodan i usahnuo, jer ti si vrelo svakog dara i svake milosti. Bez tebe sam potpuno neutjeiv, jer ti si, Isuse, nae spasenje, ljubav i elja, kruh koji jaa i vino koje krijepi i razveseljuje srca anela i svetaca. Prosvijetli me, premilostivi Uitelju i premilosrdni Pastiru, jer i ja sam tvoja ovica, premda nevrijedna. Budui da enja kod svetih ljudi rasplamuje to veu ljubav i prouzrokuje to vie zasluge, to Bog due odgaa ispuniti njihove molbe, zato je i blagoslovljeni Krist otiao od njega istim puteljkom kojim je i doao a da mu nita nije rekao niti ga usliao. Brat Ivan ustade, pojuri za njim, baci mu se ponovo pred noge te ga svetom upornou zadri i vruim ga suzama moljae, govorei: O, preslatki Isuse Kriste, smiluj se meni nevoljnome. Uslii me zbog svoga velikog milosra, zbog istinitosti tvoga spasenja. Pogledaj me, da mi se vrati radost. Zbog tvoga milosra, kojeg je puna sva zemlja, daj da vidim tvoje milo lice. Isus Krist poe dalje, a da nita nije rekao niti ga usliao. Postupao je s njim poput majke koja se neka kad njeno edo poeli prsa, da mu ih prui; puta da dijete za njom tri, da plae, kako bi zatim jo radosnije primilo okrepu. Tako je i brat Ivan s jo veim arom i eljom slijedio Isusa Krista blagoslovljenoga. Kad ga je ponovo dostigao, okrenuo se milosrdni Isus prema njemu, pogledao ga veselo i milo, rairio svoje presvete i milosrdne ruke te ga njeno zagrlio. Kad je Isus raskrilio ruke, brat Ivan je opazio kako iz njegovih presvetih grudi izlaze sjajne zrake svjetlosti, koje su obasjale cijelu umu, a i njegovu duu i tijelo. Tada brat klekne do Isusovih nogu. Milostivi Gospodin, kao neko Magdaleni, prui mu dobrostivo svoje noge da ih poljubi. A brat Ivan, obuhvativi ih s najveim potovanjem, da to vie slii Magdaleni, okupa ih svojim suzama. Brat ree ponizno: Molim te, moj Gospodine, ne gledaj na moje grijehe ve na svoju presvetu muku i na svoju svetu prolivenu krv. Zato uskrisi moju duu u milosti svoje ljubavi. Daj da te ljubim svim svojim srcem, svom svojom duom, jer je to tvoja zapovijed, a bez tvoje pomoi mi je ne moemo nikada ispuniti. Pomozi mi, ljubljeni Boji Sine, kako bih te mogao ljubiti svim svojim srcem i svom svojom duom. Dok je kleei do Isusovih nogu tako molio, Isus ga uslia. Ponovno je dobio onu prvotnu milost arke ljubavi prema Isusu Kristu i osjetio radost i preporod svoga srca. im je uvidio da mu je vraen dar Boje milosti, stao je zahvaljivati blagoslovljenom
60

Isusu Kristu i pobono mu ljubiti noge. Zatim se uspravio i pogledao Spasitelja u lice, a Spasitelj mu je pruio svoje svete ruke da ih moe poljubiti. Kad ih je brat Ivan poljubio, priao je Isusovim prsima, naslonio se na njih te je ljubio njegova sveta prsa. Tada ga Isus zagrli i poljubi. U ovom zagrljaju i poljupcu osjeti brat Ivan toliku slatkou boanskog mirisa, da bi sve mirodije i mirisi svijeta, kad bi se sakupili i stavili zajedno, bili odvratni u usporedbi s ovim mirisom. Tim je dogaajem brat Ivan bio utjeen, obradovan i zanesen. Jo mnogo mjeseci kasnije osjeao je u svojoj dui taj miris. Od toga su asa iz njegovih usta, koja su pila na vrelu boanske mudrosti i iz grudi Isusovih, izlazile samo boanske i nebeske rijei. One su obraale srca onih koji su ih sluali i donosile velike plodove u duama. Dugo vremena nakon toga kako su Isusove noge stajale na onom puteljku u umi, brat Ivan je, kad god bi onuda prolazio, uvijek osjeao onaj nebeski miomiris i vidio ondje sjajne zrake. Kad se bratu Ivanu nakon onoga vienja povratila svijest i kad je nestalo tjelesne nazonosti Kristove, ostade tako prosvijetljen u dui, da je prodirao u dubine boanske mudrosti i, premda nije po ljudskim sudovima bio uen ovjek, ipak je otroumno rjeavao i sjajno tumaio najdublja i najtea pitanja o boanskom Trojstvu i duboke tajne Svetog pisma. Kasnije je mnogo puta govorio pred papom, kardinalima, kraljevima, plemiima i uenim ljudima, i sve je iznenaivao svojim uzvienim rijeima i dubokim mislima to ih je iznosio. Na hvalu i slavu Gospodina naega Isusa Krista. Amen.

50 Kako su po molitvi spomenutog brata Ivana od Alverne mnoge due bile osloboene istilita Kad je jednom brat Ivan na blagdan Svih svetih sluio misu za sve due u istilitu, kako je to odredila sveta Majka Crkva, on je prikazao ovu uzvienu rtvu s tolikom ljubavlju, pobonou i samilou - due pokojnih, naime, eznu za ovom rtvom, jer je njezin uinak vredniji od sviju drugih djela koja se za njih mogu prikazati - da mu se uini kao da se stopio s njihovim bolima. Tako je pun strahopotovanja podizao presveto Tijelo, prikazao ga Bogu Ocu i molio ga da iz ljubavi prema svom blagoslovljenom Sinu Isusu Kristu, koji je bio pribijen na kri radi otkupljenja dua, milostivo izbavi due pokojnika iz istilinih muka, due pokojnika koje je on stvorio i otkupio. Tada ugleda nebrojeno mnotvo dua kako izlaze iz istilita, slino kao to iz uarene pei izlaze iskre. Gledao je kako se diu prema nebu po zaslugama Isusove muke, koja se svakoga dana prikazuje za ive i mrtve u onoj presvetoj hostiji, koja je vrijedna da joj se klanjamo u vijeke vjekova. Amen.

61

51 Kako je brat Ivan od Alverne pohodio bolesnog brata Jakoba i kako se ovaj nakon svoje smrti ukazao bratu Ivanu U vrijeme kada je brat Jakob iz Falerona, ovjek velike svetosti, teko obolio u mjestu Moliano, u pokrajini Fermo, brat Ivan od Alverne boravio je tada u mjestu Masa. im je uo za njegovu bolest, poeo se za nj moliti, jer ga je ljubio kao svog oca. U molitvi je pobono zaklinjao Boga da mu povrati zdravlje ako bi to bilo za njegovo dobro i spas njegove due. I kako se nalazio u pobonoj molitvi, pade u zanos. U tom je vienju ugledao veliko mnotvo anela i svetaca nad bolesnikovom elijom, koja je bila u umi. elija je bila u tolikom sjaju, da je cijela okolica bila obasjana. Meu tim anelima opazi i bolesnog brata Jakoba, za kojega je molio, u bijelom, posve sjajnom odijelu. Vidio je takoer i svetoga Franju, ureena svetim ranama Isusovim, u velikoj slavi i sa sjajnim vijencem na glavi. Nadalje je vidio poznatog brata svetog Lucida, staroga brata Marija iz Monte Rubiana i mnogu drugu brau, koju nikad prije nije vidio niti poznavao. Dok je brat Ivan s velikim ushienjem promatrao ovo mnotvo svetaca, bi mu objavljeno da e dua bolesnog brata biti sigurno spaena, da e on od te bolesti umrijeti, ali da nee odmah poslije smrti poi u nebo, nego da se mora jo malo oistiti u istilitu. Brata Ivana obuze zbog spasa due brata Jakoba velika radost, da se nije nita alostio zbog njegove tjelesne smrti, ve je s velikom slau duha sam za sebe govorio: Brate Jakobe, moj dragi oe! Brate Jakobe, moj slatki brate! Brate Jakobe, najvjerniji slugo i prijatelju Boji! Brate Jakobe, pratioe anela i sudionie ivota blaenih! U toj radosti i sugurnosti povratio se k sebi. Odmah je napustio svoj samostan i otiao u Moliano da pohodi brata Jakoba. Naavi ga tako nemona da je jedva mogao govoriti, navijesti mu tjelesnu smrt, zatim spasenje i slavu due, kako mu je to Bog pouzdano objavio. Brat ga Jakob primi radosna lica, s velikim veseljem u dui i umiljatim smijekom. Zahvali mu na dobrim vijestima to mu ih je donio i usrdno mu se preporui. Tada zamoli brat Ivan umiruega da mu se nakon smrti javi i opie svoje stanje. Brat Jakob mu obea da e to uiniti, bude li se to Bogu svidjelo. Dok je to govorio, priblii mu se smrtni as. Tada pone pobono aputati ovaj stih psalma: U miru u zaspati i poivati. Kad je taj stih izgovorio, preminuo je vedra i vesela lica. Nakon ukopa vrati se brat Ivan u samostan u Masi te je ekao obeanje brata Jakoba, hoe li zaista doi onog dana kako su se dogovorili. No, kad je onog dana molio, ukazao mu se Krist s pratnjom anela i svetaca, meu kojima nije bilo brata Jakoba. Brat se Ivan tome jako zaudi te ponizno preporui Spasitelju duu brata Jakoba. A sutradan, dok je brat Ivan molio u umi, ukaza mu se brat Jakob u pratnji anela. Izgled mu je bio velianstven i radostan. Brat Ivan mu ree: O, predragi oe, zato nisi doao onog dana k meni kako si obeao? Brat Jakob odvrati: Nisam doao, jer sam se morao jo malo oistiti. No onoga asa kad si me ti preporuio Kristu i njegovu milosru on te je usliao i mene oslobodio svake kazne. Nakon toga odmah sam se ukazao svetom bratu Jakobu iz Mase, koji je upravo posluivao kod svete mise, i to kad je sveenik upravo podizao posveenu hostiju te se u njoj vidjelo draesno, predivno, ivo dijete. Tada sam rekao: Danas u s ovim djetetom poi u kraljevstvo vjenog ivota u koje ne moe bez njega nitko unii. I to rekavi ieznu brat Jakob i ode u nebo sa svim onim blaenim drutvom anela. Brat Ivan ostade pun utjehe.

62

Brat Jakob iz Falerona umro je u predveerje blagdana svetoga Jakoba Apostola, u mjesecu srpnju, u spomenutom mjestu Moliano, gdje je Boja dobrota zbog njegovih zasluga izvela mnoga udesa poslije njegove smrti. Na hvalu naega Gospodina Isusa Krista. Amen.

52 O vienju brata Ivana od Alverne u kojemu je upoznao veliinu presvetog Trojstva Poznati brat Ivan od Alverne potpuno se odrekao svakoga svjetovnog i vremenitog veselja, naslade i uitka, a svu je svoju nadu postavio u Boga. Stoga je od Boje dobrote dobivao divnih utjeha i objava, a napose na velike svetkovine Isusa Krista. Jednom, kad se pribliavala svetkovina Kristova roenja, kada je on sa sigurnou oekivao boansku utjehu po slatkoj Isusovoj ljudskoj naravi, uli mu Duh Sveti tako veliku, neizrecivu i arku ljubav prema Kristu, koji je sam sebe ponizio i uzeo nau ljudsku narav, da se tome bratu stvarno uini kao da mu dua pokuava izai iz tijela i kao da gori poput pei. Kako nije mogao podnositi tolika ara, postade tjeskoban i gotovo bez svijesti. A kako je bio opojen Duhom Svetim i neizrecivo ispunjen ljubavlju, nije mogao a da glasno ne vie. U isti as, kad je osjetio ovaj neizmjerni ar ljubavi, doao je do sigurna i vrsta uvjerenja da e se spasiti. Bio je uvjeren, kad bi morao odmah umrijeti, da ne bi uope trpio istilinih muka. Taj je ar ljubavi u njemu potrajao pola godine. Ovaj izvanredni ar nije trajao neprekidno, nego se ponavaljao u odreeno vrijeme dana. U tim je asovima primio mnoga i divna vienja i utjehe od Boga. I esto je puta bio u zanosu, kako je to zapisao brat koji je prvi zapazio kod njega te pojave. Jedne noi, na primjer, bio je tako uronjen u Boga, da je u njemu vidio Stvoritelja svih stvorenih stvari - nebeskih i zemaljskih, njihovo savrenstvo, stupnjeve i razliite redove. Tada jasno spozna kako svaka stvar odrazuje svoga Stvoritelja i kako je Bog odozgo, odozdo, iznutra, izvana i sa strane svake stvorene stvari. Zatim spozna Boga u Trojstvu i u jedinstvu, i beskonanu ljubav koja je proizvela utjelovljenje, koja je uinila da se Sin Boji utjelovio iz ljubavi prema Ocu. Na kraju je spoznao u ovom vienju da nema drugog puta kojim bi dua mogla doi k Bogu i zadobiti vjeni ivot, osim po blagoslovljenom Isusu Kristu, koji je put, istina i ivot dua. Na slavu Boju. Amen.

63

53 Kako je za vrijeme mise brat Ivan od Alverne pao u zanos kad je bila pretvorba Jednom se bratu Ivanu od Alverne dogodi udnovat sluaj u mjestu Moliano, kako to pripovijedaju braa koja su bila ondje. Prve noi iza osmine svetog Lovre, a u osmini Uznesenja nae Gospe, poto je u crkvi s braom izmolio Jutrenju, siao je odozgo na nj blagoslov boanske milosti. On ode u vrt da razmilja o Isusovoj muci i da se pobono pripravi za sluenje svete mise, koju je trebao ujutro pjevati. Razmiljao je o rijeima pretvorbe tijela Isusa Krista i razmatrao o neizmjernoj Kristovoj ljubavi, po kojoj nas je htio ne samo svojom predragocjenom krvlju otkupiti, ve mnogo vie: ostavio je svoje presveto tijelo i krv za hranu naim duama. Od te misli poe dua brata Ivana rasti u ljubavi prema slatkom Isusu takvim arom i uzvienou, da mu to dua nije mogla podnijeti. Osjetio je toliku milinu da je snano zaviknuo i kao pijan u duhu sam sa sobom nije prestao govoriti: Ovo je moje tijelo. Kad je izgovarao te rijei, inilo mu se da vidi Isusa Krista blagoslovljenoga sa svetom Djevicom Marijom i mnotvom anela. Dok je izgovarao ove rijei, Duh Sveti mu je potpuno otkrio sve duboke i uzviene tajne ovoga uzvienog otajstva euharistije. Kad je svanulo, uao je u crkvu s tim svetim arom due, neprestano ponavljajui iste rijei, mislei da ga nitko ne vidi i ne uje. No na koru je bio jedan brat koji je sve to uo i vidio. Brat Ivan nije bio u stanju suzdrati vatru ljubavi, nego je, imajui preobilje Boje milosti, glasno klicao sve do onoga asa kada je trebao poi sluiti svetu misu. Tada se obukao za svetu misu i otiao k oltaru i zapoeo svetu misu. I kako se obred svete mise odvijao, tako je u njemu sve vie rasla ljubav prema Isusu Kristu i s njom arka pobonost, koja mu omogui da tako neizrecivo doivi Boga, to on sam kasnije nije mogao ili nije htio opisati rijeima. Bojei se da ovaj ar ljubavi i doivljaj Boga ne naraste do te mjere da bi morao prekinuti svetu misu, toliko se zbunio da nije znao to da uini: ili da produi svetu misu ili da malo prieka. Neto slino mu se dogodilo jednom zgodom ve i prije, meutim Bog mu je ublaio tu vatru, te nije morao prekinuti svetu misu. To mu dade nadu da e i sada tako biti te u velikom strahu nastavi svetu misu. Doavi do predslovlja blaene Djevice, boansko prosvjetljenje i ar ljubavi prema Bogu u njemu nabuja do te mjere, da je, izgovarajui poetne rijei pretvorbe, jedva podnosio toliko blaenstvo. Konano, kad je doao do samog ina pretvorbe, izgovorio je samo prvi dio reenice, naime: Ovo je, i nije ni na koji nain mogao dalje, nego je samo ponavljao: Ovo je. A razlog zbog kojega nije mogao dalje govoriti bio je taj to je vidio i osjetio prisutnost Isusovu i mnotvo anela, kojih velianstvenu nazonost nije mogao podnijeti. Vidio je da Isus Krist nee ui u hostiju i da se hostija ne pretvara u Kristovo tijelo dok ne izgovori i drugi dio reenice: ... tijelo moje. I dok je on tako, ne miui se u tjeskobi, stajao ne mogavi dalje moliti, priblie se k oltaru gvardijan, ostala braa i mnogi vjernici koji su doli na svetu misu. I njih obuze strah kad su ugledali brata Ivana. Mnogi od njih proplakae od pobona ganua. Konano, nakon dueg vremena, kad se svidje Bogu, brat Ivan izgovori glasno rijei: ... tijelo moje. U tom istom asu nestade oblika kruha, te se u hostiji pokae blagoslovljeni Isus krist, utjelovljen i okrunjen slavom. On mu pokaza poniznost i

64

ljubav koja ga je sklonila da uzme od presvete Djevice Marije ljudsku narav i to ga svakoga dana potie da doe u ruke sveenika kad izgovori rijei nad hostijom. To jo vie uzdigne brata Ivana u slatkom razmatranju. Kako je podigao svetu hostiju i kale, pade u zanos. Njegova se dua oslobodi tjelesne osjetnosti i tijelo mu je poelo padati na zemlju. Da nije bilo gvardijana, koji je stajao iza njega, bio bi pao na zemlju. Braa i vjernici, muevi i ene, koji su bili u crkvi, dotrae i odnesoe brata Ivana kao mrtva u sakristiju. Njegovo je tijelo bilo hladno kao u mrtvaca, a prsti tako zgreni da su se jedva dali ispruiti. U takvu je stanju, zanesen u Boga, ostao do Treega asa. A dogodilo se to ljeti. Budui da sam bio svjedok toga dogaaja, svakako sam htio saznati to je to Bog u njemu uinio. Tek to je doao opet k svijesti, poao sam k njemu i zamolio ga da mi, iz ljubavi prema Bogu, sve ispripovijeda. Kako je imao povjerenje u mene, ispripovijedao mi je svaku pojedinost. Izmeu ostalog rekao mi je da mu se, dok je posveivao tijelo i krv Kristovu, srce rastopilo kao jako ugrijan vosak, a tijelo mu se uinilo kao da nema kostiju. Stoga nije mogao podii ni ruku da naini znak kria nad hostijom i kaleom. Jo mi je pripovijedao da mu je Bog, prije nego to je postao sveenik, objavio da e pod misom pasti u nesvijest. No, budui da je sluio mnogo misa i da mu se to nije nikada dogodilo, drao je da ta objava nije od Boga. Nita manje nego moda pedeset dana prije svetkovine Marijina Uznesenja Bog mu je objavio da e mu se to dogoditi u osmini Marijina Uznesenja, kako se i dogodilo, ali on je kasnije zaboravio ono vienje i tu objavu. Bogu hvala. Amen.

65

RAZMILJANJA O SVETIM RANAMA Kako je sveti Franjo doao na goru Alvernu, kako je gore boravio i kako je primio svete rane U ovom emo dijelu pobono promiljati o svetim ranama to ih je na blaeni otac, gospodin sveti Franjo, primio od Krista na svetoj gori Alverni. A kako je tih rana bilo pet, tono toliko koliko ih je imao i Krist, tako e i ova rasprava imati pet razmiljanja: u prvom bit e kako je sveti Franjo doao na svetu goru Alvernu; u drugom bit e nain ivota svetog Franje i razgovori to ih je imao s pratiocima na toj svetoj gori; u treem bit e o serafskom ukazanju i utiskivanju svetih rana; u etvrtom bit e kako je sveti Franjo silazio s gore Alverne, gdje je primio rane, i njegov povratak u Svetu Mariju Aneosku; u petom bit e neka ukazanja i boanske objave o tim svetim i slavnim ranama to su ih, nakon smrti svetog Franje, imala neka pobona braa i mnoge druge pobone osobe.

PRVO RAZMILJANJE Kako je sveti Franjo doao na svetu goru Alvernu S obzirom na prvo razmiljanje treba znati da je sveti Franjo tada imao etrdeset i tri godine. Bilo je to, dakle, godine tusuu dvije stotine dvadeset i etvrte, kad ga je Bog nadahnuo da napusti Spoletsku dolinu i da poe s bratom Leonom, svojim drugom, u Romanju. Idui pjeice, stignu do grada Montefeltra. U tom je gradu upravo bila sveanost u ast podjeljivanja viteke asti jednom od grofova Montefeltra. Kad je sveti Franjo saznao za tu sveanost u dvorcu i da su ondje okupljeni mnogi plemii iz razliitih krajeva, ree bratu Leonu: Poimo onamo na sveanost, jer emo s pomou Bojom ubrati dobar duhovni plod. Meu plemiima koji su doli u taj grad bio je neki vrlo ugledan i bogat plemi iz Toskane, imenom gospodin Orlando iz Kiuzija Kazentinskog. Budui da je on uo za svetost i udesa svetog Franje, duboko ga je tovao te ga je iz sveg srca elio vidjeti i uti kako propovijeda. Sveti Franjo stigne do toga grada, ue u nj te poe na trg gdje je bio okupljen velik broj tih plemia. Tada se, u aru duha, popne na niski zidi i pone propovijedati. Za predmet svoje propovijedi uzeo je rijei koje u narodnom jeziku znae: Toliko je dobro to ga oekujem, da mi svaka muka prua uitak. O tom je predmetu, po nadahnuu Duha Svetoga, propovijedao pobono i dubokoumno, pokazujui razliite muke i nevolje svetih apostola i muenika, teka pokornika djela svetih priznavalaca, mnoge kunje i alosti svetih djevica kao i mnogih drugih svetaca.

66

Svi su uprli svoje poglede na nj i u duhu paljivo slijedili njegove misli kao da govori Boji aneo. Meu nazonima je bio ve spomenuti gospodin Orlando, kojega je Bog ovom propovijeu dirnuo u srce, te odlui sastati se nakon propovijedi sa svetim Franjom i s njime razgovarati o pitanjima svoje due i savjesti. I tako, kad je propovijed bila zavrena, potegnu gospodin Orlando svetog Franju na stranu i tee mu: Oe, s tvojom bih pomoi htio unijeti reda u svoju duu. Sveti otac mu odgovori: Veoma me to veseli, ali poi k svojim prijateljima i poasti ih, jer su te pozvali na sveanost, i ruaj s njima, a poslije ruka pripovijedat emo koliko god bude htio. Gospodin Orlando ode, dakle, na objed, a nakon objeda vrati se svetom Franji te je s njime razgovarao o svom duhovnom ivotu. Nakon zavrena razgovora ree gospodin Orlando svetom Franji: U Toskani posjedujem za pobonost vrlo prikladnu goru koja se zove Alverna. To je osamljeno i nenapueno brdo i vrlo pogodno za ovjeka koji bi htio ivjeti u samoi ili koji bi htio initi pokoru na mjestu udaljenom od ljudi. Ako ti se svidi, rado bih ga dao tebi i tvojim drugovima radi spasa svoje due. uvi Franjo sve o tako velikodunom poklonu, za kojim je vrlo eznuo, zahvaljujui i slavei najprije Boga a onda i gospodina Orlanda, ree: Gospodine, kad se vratite svojoj kui, poslat u vam svoje drugove i vi im pokaite to brdo. Presude li braa da je to mjesto zgodno za molitvu i pokoru, primit u odmah va ljubezni dar. Rekavi to, sveti Franjo poe. Kad je zavrio putovanje to ga je naumio, vrati se Svetoj Mariji Aneoskoj. Jednako tako uini i gospodin Orlando; nakon zavrene dvorske sveanosti vrati se u svoj dvorac Kiuzi, koji je bio udaljen od Alverne jednu milju. Kad se sveti Franjo vratio Svetoj Mariji Aneoskoj, poalje dvojicu svojih drugova gospodinu Orlandu, koji ih primi s velikim veseljem i ljubavlju. On je bio sretan to im moe pokazati goru Alvernu te poalje s braom pedeset naoruanih ljudi da ih brane od umske zvjeradi. S ovima se uspnu braa na goru i pregledaju je pomnjivo. Nedaleko od vrhunca gore naiu na zaravanak vrlo prikladan za razmatranje te izaberu to mjesto za sebe i svetog Franju. Orunici koji su dopratili brau do tog mjesta, pomogli su im nainiti nekoliko kolibica od granja. Tako primie, u ime Boje, goru Alvernu i zaklon za brau na toj gori. Tada braa odu i vrate se svetom Franji. Kad su stigli k njemu, ispripovjede mu da su mjesto koje su izabrali i sklonita to su ih sagradili prikladna za molitvu i razmatranje. Kad je sveti Franjo uo tu vijest, vrlo se razveselio te, hvalei i zahvaljujui Bogu, ree brai radosna lica: Sinci moji, pribliavamo se etrdesetdnevnom postu na ast svetog Mihaela. Vjerujem vrsto da je volja Boja da obavimo taj post na gori Alverni koja nam je po Bojoj promisli dana upravo zato da nam udijeli milost te posvetimo ovo brdo na ast i slavu Boju, njegove slavne Majke Djevice Marije i svetih anela. Tada sveti Franjo uze sa sobom brata Masea iz Asikog Marinjana, veoma razborita i rjeita, brata Anela Tankredija iz Rietija, veoma plemenita ovjeka, podrijetlom viteza, brata Leona, veoma jednostavna i neduna, zbog ega ga je sveti Franjo jako zavolio. Tada se sveti Franjo s tom trojicom brae pomoli, a nakon toga se preporui molitvama brae koja ostadoe te krene s izabranom trojicom u ime Isusa Krista Raspetoga na goru Alvernu. Dok su putovali sveti Franjo pozove jednoga od one trojice drugova - a to je bio brat Maseo - i ree mu: Ti e, brate Maseo, za cijela putovanja, dokle god budemo zajedno, biti na gvardijan i poglavar. I za vrijeme putovanja drat emo se svojih obiaja: zajedno emo moliti boanski asoslov ili emo razgovarati o Bogu, ili emo obdravati utnju. Od sada neemo misliti ni na

67

jelo ni na spavanje, nego kad bude vrijeme odmora ili spavanja, isprosit emo malo kruha te emo se zaustaviti i poinuti na onome mjestu koje nam Bog odredi. Sva se trojica drugova tome pokorie, prekrie se i pou na put. Prve veeri stigoe do nekog zaklonita brae i tu prenoie. Druge veeri, zbog nevremena i umora, nisu mogli stii ni do kojeg samostana brae, ni do zamka ili sela, jer ih je u tome sprijeila no i nevrijeme. Zato se smjeste te noi u nekoj naputenoj i nenastanjenoj crkvi da se odmore. Dok su pratioci svetog Franje spavali, on se molio. A kako je ustrajao u molitvi, prikae mu se u prvim nonim satima velik broj vrlo bijesnih i nasilnih zlih duhova uz veliku galamu i tropot te su ga estoko napadali i dodijavali mu. Tako ga je jedan bockao s ove a drugi s druge strane, jedan ga je bacao gore a drugi dolje. Jedan mu je prikazivao neku groznu stvar, a drugi neku drugu. Tako su ga na razliite naine pokuavali sprijeiti u molitvi, ali nisu mogli, jer je Bog bio s njim. Kad je, dakle, sveti Franjo dosta pretrpio od zlih duhova, poe glasno vikati: O, prokleti duhovi, ne moete nita postii kad vam to ne dopusti Boja ruka. Stoga vam u ime svemoguega Boga kaem da uinite s mojim tijelom ono to vam dopusti Bog. To u rado podnijeti, jer nemam veeg neprijatelja od svoga tijela. Zato se vi osveujte mome neprijatelju i time ete mi uiniti najveu uslugu. Nato ga zli duhovi vrlo estoko i bijesno poee navlaiti po crkvi te su mu jo vie dosaivali i smetali ga nego prije. Sveti Franjo pone vikati i zapomagati do promuklosti: Gospodine Isuse Kriste, hvala ti na tolikoj asti i milosti koju mi iskazuje, jer je znak velike ljubavi kada Gospodin estito kanjava svoga slugu radi njegovih nedostataka na ovom svijetu, kako ne bi bio kanjen na drugom. Ja sam spreman s veseljem podnijeti svaku kaznu i svaku suprotivtinu to mi je ti, moj Boe, bude htio poslati zbog mojih grijeha. Nato zli duhovi, smeteni i pobijeeni njegovom postojanou i strpljivou, odoe, a sveti Franjo, pun duhovnog ara, izie iz crkve te ue u umicu koja je bila u blizini i nastavi moliti. Molitvom, suzama i udaranjem u prsa nastojao je nai Isusa Krista, zarunika i ljubimca svoje due. Kad ga je konano naao u skrivenosti svoje due, sad bi mu govorio s potovanjem kao Gospodinu; sada mu je odgovarao kao svom sucu; zatim ga je molio kao oca; a onda je s njim razgovarao kao s prijateljem. Kad su se njegovi drugovi probudili te noi i gledali u onoj umici to sveti Franjo radi, vidjeli su ga i uli kako u plau i suzama pobono moli Boje milosre za grenike. uli su, dakle, i vidjeli kako glasno oplakuje Isusovu muku kao da je gleda svojim oima. Te iste noi vidjeli su ga kako moli ruku rairenih u obliku kria, da je due vremena uzdignut nad zemljom i obasjan sjajnim oblakom. Tako je on u takvim svetim vjebama proveo itavu no bez spavanja. Njegovi drugovi, budui da su znali kako je sveti Franjo zbog naporne noi, sprovedene bez sna, tjelesno posve oslabio i da bi teko iao dalje pjeice, odu nekom siromanom seljaku u tom kraju i zamole ga da im, za Boju ljubav, posudi svog magarca za svetoga Franju, njihova oca, jer da ne moe dalje pjeaiti. Kad je seljak uo ime brata Franje, upita ih: Jeste li vi braa brata Franje iz Asiza, o kojem se govori toliko dobra? Braa odgovore potvrdno i rekoe da upravo za njega trae magarca. Nato taj ovjek s velikom pobonou i pomnjom opremi magarca i odvede ga svetom Franji te ga s velikim potovanjem posadi na nj. Braa pou, a s njima i ovaj seljak. Kad su preli dio puta, seljak ree svetom Franji: Reci mi, jesi li ti brat Franjo iz Asiza? Sveti Franjo potvrdi. A ti nastoj, ree seljak, da bude onako dobar

68

kakvim te dri sav svijet, jer se mnogi veoma pouzdavaju u tebe, pa te zato opominjem da u tebi ne bude nita drugo osim ono emu se svijet nada. Nemoj ga razoarati ni obmanuti. Kad je sveti Franjo uo te rijei, ne rasrdi se i ne uvrijedi to ga je seljak opomenuo i nije rekao u sebi: Kakva je ovo luda to me opominje!, kao to bi rekle mnoge oholice koje nose eire, ve se smjesta baci s magarca na zemlju, klakne pred njega i poljubi mu ruke te mu ponizno zahvali to ga se tako ljubezno udostojao opomenuti. Nato seljak zajedno s pratiocima digne sa zemlje svetog Franju te ga s velikim potovanjem nanovo posade na magarca i pou naprijed. Kad su uspinjui se doli otprilike do polovice brda, i kako je bilo vrlo vrue a uspon muan, seljak silno oedni, tako da je poeo vikati svetom Franji: Jao, umirem od ei. Ne budem li imao to piti, onesvijestit u se. Stoga sveti Franjo sjae s magarca i pone moliti. Tek to je kleknuo, uzdignuvi ruke k nebu, sazna po nadahnuu da ga je Bog usliao. Tada kae seljaku: Potri, poi brzo k onoj stijeni i ondje e nai ivu vodu koju je Isus Krist u svom milosru dao da ovaj as potee iz ove stijene. Seljak potri na mjesto koje mu je sveti Franjo pokazao i nae lijep izvor, to je potekao iz kamena. On se dosita napije i ugasi e. Bilo je oevidno da je ovaj izvor potekao Bojim udom kao odgovor na molitvu svetog Franje, jer se ni prije ni poslije na tome mjestu nije vidjelo vrelo, a nije bilo ni ive vode na daleko od tog mjesta. Poto se to dogodilo, sveti Franjo, njegovi drugovi i seljak zahvalie Bogu na udu koje im je pokazao i zatim krenue dalje. Kad su pjeice dospjeli do samog kamenog podnoja Alverne, zaeli sveti Franjo da se malo odmori pod nekim hrastom, koji je bio pokraj puta i koji se jo uvijek ondje nalazi. Kad je sveti Franjo sjedio pod njim, stade promatrati poloaj mjesta i kraja. I dok je tako promatrao, odjednom doe velik broj ptica s razliitih strana te su pjevanjem i lepranjem krila pokazivale svoju radost i sveano raspoloenje. One posve okrue svetog Franju. Neke su mu se spustile na glavu, neke na ruke, neke mu sjedoe u krilo, a neke pred njegove noge. Vidjevi ovo, drugovi i seljak divili su se. Sveti Franjo vesela duha ree: Vjerujem, predraga brao, da se naem Gospodinu Isusu Kristu svia da se mi nastanimo na ovoj samotnoj gori, kad nae sestre ptice pokazuju toliku radost zbog naeg dolaska. Nakon tih rijei ustade i pooe dalje i, konano, dooe na mjesto koje su ve prije izabrali njegovi drugovi. Toliko o prvom razmatranju, to jest, kako je sveti Franjo doao na svetu goru Alvernu. Amen.

DRUGO RAZMILJANJE Nain ivota svetog Franje i razgoviri to ih je imao s pratiocima na svetoj gori Alverni Kad je gospodin Orlando uo da se sveti Franjo s trojicom drugova uspeo na goru Alvernu da ondje boravi, veoma se razveseli. Sutradan krene s mnogo ljudi iz gradia da posjeti svetog Franju. Oni ponijee sa sobom kruha, vina i drugih potreptina za svetog Franju i njegove drugove.
69

Kad su stigli na vrh gore, naoe svetog Franju i njegove drugove u molitvi. Gospodin Orlando prie svetom Franji i pozdravi ga. Nato sveti Franjo ustade te s najveom ljubavlju i radou primi gospodina Orlanda i one koji su s njim doli. Onda se zadrae u poduem razgovoru. Poto mu je sveti Franjo zahvalio na posjetu i to mu je poklonio ovu goru, zamolio ga je da mu dade nainiti malu eliju ispod jedne lijepe bukve koja je bila toliko udaljena da se moglo do nje dobaciti kamenom. Upravo to mu se mjesto inilo najprikladnijim za molitvu. Gospodin Orlando smjesta naredi da se to uini. Kad je elija bila gotova, primakla se veer i bilo je vrijeme za odlazak. Prije odlaska sveti im Franjo odri propovijed. Prije no ostavie brdo, gospodin Orlando pozove svetog Franju i njegove drugove na stranu te im ree: Moja predraga brao, ne bih elio da na ovoj divljoj gori podnosite ikakvu tjelesnu nevolju, zbog ega biste se mogli manje posvetiti duhovnim stvarima. Zato elim - a to vrijedi zauvijek - da poruite u moju kuu za sve to vam ustreba. Uinite li protivno, bit e mi vrlo ao. Rekavi to, ode i vrati se u svoj dvorac. Tada sveti Franjo naredi brai da sjednu te ih je pouavao o nainu ivota njih i svih onih koji bi htjeli ivjeti u osami. Meu ostalim posebno im je naredio obdravanje svetog siromatva. Rekao im je: Ne obazirite se toliko na velikodunu ponudu gospodina Orlanda, nego vie na to kako ne biste povrijedili nau gospodaricu, Gospou Siromatinu. Znam sigurno, to budemo vie izbjegavali siromatvo, to e svijet vie izbjegavati nas, i vie emo trpjeti nevolje. Ali, ako vrsto prigrlimo sveto siromatvo, svijet e dolaziti za nama i hranit e nas obilno. Bog nas je pozvao u ovaj sveti Red na spas svijeta te je postavio ovaj ugovor izmeu nas i svijeta: mi treba da svijetu dajemo dobar primjer, a svijet e se brinuti za nae potrebe. Ustrajmo, dakle, u svetom siromatvu, jer je ono put k savrenstvu, ono je predujam i zalog vjenog bogatstva. Poslije mnogo lijepih i pobudnih rijei i opomena o tome zakljui ovako: To je nain ivota koji nalaem sebi i vama. A sada, jer vidim da mi se smrt pribliava, namjeravam biti sam, sabrati se u Bogu i pred njim oplakivati svoje grijehe. A brat Leon, kad mu se uini zgodnim, donijet e mi malo kruha i malo vode. Nikako ne dovodite k meni nijednog svjetovnjaka, ve im vi odgovorite u moje ime. Kad im je to rekao, blagoslovio ih je i poao u eliju pod bukvom, a njegovi drugovi ostadoe u svojim zaklonima s vrstom odlukom da e obdravati zapovijed svetog Franje. Kad je sveti Franjo nekoliko dana kasnije stajao pred elijom i promatrao obrise brda i divio se velikim raspuklinama i spiljama u golemim stijenama, stane moliti. Tada mu objavi Bog da su te zapanjujue pukotine nastale na udesan nain u asu Isusove muke kad su se, kako kae sveto Evanelje, raspukle stijene. Bog je htio da se te raspukline na poseban nain pojave upravo na gori Alverni. One su imale biti znakom obnavljanja muke Gospodina naega Isusa Krista u dui svetog Franje, koji je toliko suosjeao s Kristovom mukom, i zbog ega su trebale biti utisnute Kristove rane u tijelo svetog Franje. im je svetom Franji bilo to objavljeno, zatvorio se u eliju. Posve sabran, nastojao je razumjeti tajnu ove objave. Od toga asa poeo je sveti Franjo po neprekidnoj molitvi ee osjeati nasladu u razmatranju Boga. esto puta se toliko zanio u Boga da su ga njegovi drugovi vidjeli kako mu je tijelo uzdignuto sa zemlje, a duh mu je lebdio u Bogu. U tim asovima Bog mu je objavio ne samo sadanje i budue stvari, nego i tajne misli i sklonosti brae, kao to je to iskusio toga dana na samom sebi brat Leon, Franjin drug.

70

Brat Leon, kako je bio neprestano vrlo teko napastovan od zlog duha - ne puteno, ve duhovno - jako je elio da mu je posjedovati nekoliko rijei napisanih rukom svetog Franje. Vjerovao je, kad bi tako to posjedovao, da bi ga napustile napasti, posve ili djelomino. No, on mu to nije mogao kazati od stida i velikog potovanja prema njemu. Ali to to mu brat Leon nije mogao otkriti, otkrio mu je Duh Sveti. Stoga sveti Franjo pozove brata Leona k sebi i ree mu neka donese crnilo, pero i papir. Tada napie sveti Franjo svojojm rukom hvalu Kristu, kako je to brat Leon elio, a na kraju pohvale napisa slovo Tau (T) i dade mu govorei: Evo ti, predragi brate, ovaj papir te ga sve do smrti pomno uvaj! Bog neka te blagoslovi i uva od svake napasti. Ne smuuj se zbog napasti. Upravo zbog napasti smatram te veim slugom i prijateljem Bojim i vie te ljubim to se vie bori protiv napasti. Vjeruj, nitko se ne smije smatrati savrenim Bojim prijateljem tako dugo dok nije proao kroz kunje i alosti. Kad je brat Leon primio Franjin listi s najveom vjerom i pobonou, nestade svake napasti, i kad se vratio u kolibicu, s velikim je veseljem pripovijedao brai koliku mu je milost iskazao Bog time to je dobio listi koji mu je sveti Franjo sam napisao. Braa pohrane ovo pisamce, te su ga pomno uvala, a kasnije su pomou njega nainili mnoga uda. Od tog vremena poe brat Leon s velikom iskrenou i istom nakanom prouavati ivot svetog Franje te je zbog toga dobio milost da esto puta vidi svetog Franju kako je sav zanesen u Boga i uzdignut nad zemljom. Koji puta je bio uzdignut u visinu do tri lakta, koji puta etiri, a katkada sve do visine bukve. Jednom ga je vidio u velikoj visini okruena takvim svjetlom da ga je jedva mogao gledati. A to je inio taj priprosti brat kad je sveti Franjo bio toliko uzdignut iznad zemlje da ga je mogao dohvatiti? Priao bi posve neprimjetno, ogrlio bi mu noge, ljubio ih i govorio u suzama: Boe moj, smiluj se meni greniku i po zaslugama ovoga svetog ovjeka daj mi udijeli svoju milost. A stojei jednom tako do nogu svetog Franje, dok je on bio tako uzdignut nad zemljom da ga se nije mogao dotaknuti, vidio je kako silazi s neba listi ispisan zlatnim slovima i kako se sputa na glavu svetome Franji. Na listiu bile su napisane ove rijei: Ovdje je Boja milost. Poto ju je proitao, vidio je kako se listi vratio na nebo. Zbog te milosti, koja je bila u svetom Franji, bio je on esto ne samo zanesen u Boga ekstatinim razmatranjem, ve je nekoliko puta bio obradovan i aneoskim pohodom. Tako jednom, dok je razmatrao o svojoj smrti i o budunosti Reda poslije svoje smrti, sveti je Franjo govorio: Gospodine Boe, to e biti nakon moje smrti od moje male i siromane obitelji to si je svojim milosrem povjerio meni greniku? Tko e je hrabriti? Tko e je ispravljati? Tko e moliti za nju? Dok je on postavljao to pitanje, ukazao mu se aneo poslan od Boga koji ga je hrabrio, govorei mu: Kaem ti, u ime Boje, da e Pravilo ivota tvoga Reda ostati na snazi do sudnjega dana. Nitko nee biti tako velik grenik da ne bi naao milosre kod Boga, samo ako bude srcem ljubio svoj Red. S druge pak strane, nitko nee dugo ivjeti tko bude iz zlobe progonio tvoj Red. Zatim, nijedan veliki grenik nee moi ustrajati u tvom Redu, ako ne popravi svoj ivot. Stoga se ne alosti ako u svom Redu vidi neku brau koja nisu dobra, koja ne obdravaju Pravilo kako bi morala. Nemoj zato misliti da e se Red zbog toga smanjiti, jer e se u njemu uvijek nai vrlo velik broj onih koji e savreno opsluivati ivot Evanelja Kristova i istou Reda. Ovakvi e, odmah nakon ovozemnog ivota, otii u vjeni ivot a da nee ni proi kroz
71

istilite. Neki e obdravati ali manje savreno. Ovi e, prije nego to pou u raj, biti u istilitu, a vrijeme njihova ienja povjerit e Bog tebi. A za one koji se nikako ne dre Pravila ne brini se, jer se ni Bog za njih ne brine, kae Gospodin. Rekavi to, anela nestade, a sveti Franjo bi ohrabren i utjeen. Kad se pribliio blagdan Uznesenja nae Gospe, potrai sveti Franjo jo skrivenije mjesto, da obavi etrdesetdnevni post na ast svetom Mihaelu Arkanelu, koji poinje na sam blagdan. On pozove brata Leona i ree mu: Idi i stoj pred vratima kapele brae, a kad te pozovem vrati se k meni. Brat Leon uini tako. Sveti Franjo poe takoer malo dalje i nakon nekog vremena povie vrlo glasno. Kad je brat Leon uo da vie, doe k njemu, a sveti Franjo mu ree: Sinko, potraimo drugo, skrovitije mjesto odakle me nee moi uti kad te budem zvao. Traei tako, nau s june strane brda mjesto skrovito i vrlo prikladno za njegovu namjeru. Ovamo se, meutim, nije moglo, jer je izmeu njih i toga mjesta bio opasan i vrlo dubok ponor. Stoga s velikom mukom poloe preko ponora brvno kao most te prou na drugu stranu. Tada sveti Franjo dozove ostalu brau i ree im da je nakanio obaviti etrdesetdnevni post na tome mjestu pa ih zato moli da mu naine eliju, tako da ih on, koliko god bi oni vikali, ne bi mogao uti. Kad su braa sagradila eliju, ree im: Poite u svoj zaklon i ostavite me sama jer s pomou Bojom kanim etrdeset dana postiti bez buke i rastresenosti. Stoga neka nitko od vas ne dolazi k meni i ne dopustite da ikoji svjetovnjak doe ovamo. Samo ti, brate Leone, doi e k meni jednom na dan s malo kruha i vode i jedanput nou prije Jutrenje. A doi e posve tiho. Kad bude na mostu, rei e: Gospodine, otvori moja usta, pa ako ti odgovorim, doi i ui u eliju, te emo zajedno izmoliti Jutrenju. Ako ti ne odgovorim, odmah otii. Tako je rekao sveti Franjo, jer jednom dok je bio zanesen u Bogu nije nita uo niti vidio tjelesnim osjetilima. Kad je to rekao, blagoslovi ih te se oni vratie u svoja sklonita. Kad je, dakle, doao blagdan Marijina Uznesenja, zapone sveti Franjo postiti, odriui se svega u najveoj mjeri. Trapio je svoje tijelo, a duh krijepio arkim molitvama, bdijenjem i drugim pokornikim inima. Takvim nainom ivota napredovao je u krepostima. Svoju je duu pripremao da primi boanske tajne i boansko svjetlo, a tijelo da podnese okrutne borbe sa zlim duhovima, s kojima se esto tjelesno borio. Tako je, meu ostalim, jedanput, za vrijeme toga posta, napustio svoju eliju i poao u jednu udubljenu stijenu koja je bila u neposrednoj blizini i vrlo visoko iznad velikoga i stranog ponora. Odjednom banu zao duh s olujom, lavinom i u uasnom obliku te udari svetog Franju da bi ga odande zbacio. Kako sveti Franjo nije imao kamo te nije mogao podnijeti straan i odvratan izraz zlog duha, okrene se rukama, licem i cijelim tijelom prema kamenu te se preporui Bogu, pipajui rukama nema li togod za to bi se mogao prihvatiti. No, svidjelo se Bogu, koji nikada ne doputa da njegovi sluge budu kuani vie nego to mogu podnijeti, da se odjednom kamen, uz koji se priljubio, udom oblikuje prema tijelu svetog Franje i primi ga u sebe, kao da je stavio ruke i lice u vosak. Tako se lik ruku i lica svetog Franje utisnuo u kamen, te je on uz Boju pomo odolijevao zlom duhu. Ali to avao nije mogao uspjeti sa svetim Franjom, da ga naime strovali odozgor, uinio je poslije smrti svetog Franje jednom njegovu drugu i odanom bratu. Jednog je dana taj brat na tom istom mjestu namjetao gredu, kako bi se moglo bez tekoa doi do tog mjesta. To je inio iz potovanja prema svetom Franji i udu koje se ovdje dogodilo. Tom ga je prilikom zloduh, kad je upravo nosio na glavi gredu koju je htio namjestiti, povukao i bacio zajedno s drvom
72

na glavi. Ali Bog, koji je sauvao i zatitio svetog Franju da ne padne, zatitio je i sauvao zbog njegovih zasluga i njegova pobonog brata od opasna pada, jer se brat, dok je padao, s velikim pouzdanjem preporuio svetom Franji. On mu se odjednom ukaza, prihvati ga i postavi na kamenje, a da se nije ni udario ni ozlijedio. Kad su ostala braa ula njegovo zapomaganje dok je padao, vjerovala su da se usmrtio i da se, zbog visoka pada razmrskao na komadie po otrom kamenju. Uzee, uz velik pla i alost, nosiljku i pooe s druge strane brda da pronau i pokopaju komadie njegova tijela. Kad su ve silazili s gore, susretne ih onaj brat, koji je pao s drvom to ga je nosio na glavi, glasno pjevajui: Tebe Boga hvalimo. A kad su se braa jako udila, ispripovjedi im brat potanko sve o tom dogaaju. Tada se sva braa zajedno s njim vratie u svoje kolibice, pjevajui najpobonije himnu Tebe Boga hvalimo, tako hvalei i zahvaljujui Bogu i svetom Franji zbog uda koje je uinio svome bratu. Sveti Franjo, dakle, nastavi, kako je reeno, onaj post, premda je morao izdrati mnoge borbe s avlom. Uza sve to, primao je od Boga mnoge utjehe, ali ne samo po tome to su ga pohaali aneli, nego i umske ptice. Za vrijeme njegova posta sagradio je jedan sokol u blizini elije svetog Franje svoje gnijezdo. On je budio svetog Franju svake noi kad je trebao moliti Jutrenju, i nije prije odlazio dok ne bi sveti Franjo ustao. A kad je sveti Franjo bio umorniji vie nego obino ili kad je oslabio ili bio bolestan, taj bi se sokol, kao kakva tankoutna ili samilosna osoba, javljao kasnije. Ta se ptica vrlo sviala svetom Franji, jer mu je velika sokolova tonost odgonila svaku tromost i poticala ga na molitvu. Usto je sokol sa svetim Franjom danju bio zajedno poput domae ivotinje. Kako je sveti Franjo od velika posta i borbe sa zlodusima tjelesno silno oslabio, htio je svoje tijelo ojaati duhovnom hranom. Stao je promiljati o neizmjernoj slavi i radosti blaenih u vjenom ivotu i molio je Boga neka mu podijeli milost da okusi neto od te milosti. I dok je o tom razmatrao, ukae mu se u velikom sjaju aneo, koji je imao u lijevoj ruci gusle a u desnoj gudalo. Sveti ga je Franjo zapanjeno gledao. Tada aneo povue gudalom po strunama, a sveti Franjo osjeti u dui neizrecivu milinu melodije, koja je iskljuila svaki tjelesni osjeaj. Kako je to kasnije pripovijedao svojim drugovima, mislio je, potegne li aneo jo jednom gudalom, da e mu dua napustiti tijelo uslijed te slatkoe. Ovo je bilo drugo razmatranje. Amen.

TREE RAZMILJANJE Kako su svete rane utisnute u tijelo svetog Franje to se tie treeg razmiljanja, to jest onoga u kojem se opisuje ukazanje Serafa i utiskivanje svetih rana, treba znati da je jedne veeri, kad se pribliavao blagdan svetog Kria, u mjesecu rujnu, doao brat Leon na odreeno mjesto i u odreeno vrijeme da moli sa svetim Franjom Jutrenju. Zaustavio se, po obiaju, ispred mosta i rekao: Gospodine, otvori moje usne. Premda sveti Franjo nije odgovorio, brat se Leon ne vrati nazad, kako mu je bilo nareeno, ve on, u dobroj i svetoj namjeri, prijee preko mosta i ue tiho u njegovu eliju. Kako ga ne nae, pomisli da moli u umi.
73

Izae, dakle, iz elije. A kako je bila mjeseina, traio ga je po umi. Konano zauje glas svetoga Franje i, pribliivi se, ugleda ga kako klei molei, lica i ruku uzdignutih prema nebu, i neprestano ponavlja: Tko si ti, preslatki moj Boe? Tko sam ja, najgadniji crv i beskorisni tvoj sluga? Osim ovih rijei nita drugo nije govorio. udei se tome, brat Leon digne oi i stade promatrati nebo. Tada ugleda kako s neba dolazi vatrena buktinja, prekrasna i presjajna. Kada je sila, spusti se na glavu svetog Franje, a iz tog plamena uo je glas koji je govorio sa svetim Franjom. No, brat Leon nije razumio ni rijei. Kad je to vidio, povukao se neprimjetno natrag te je samo izdaleka promatrao dogaaj i ekao dok se to ne dovri. A tako je postupio, jer se smatrao nedostojnim stajati na tako svetom mjestu na kojem se deava udo, a i bojao se da ne uvrijedi svetog Franju ili da ga ne smete u njegovu razmatranju, kad bi primijetio da se on nalazi ovdje. A kako je pozorno promatrao, vidio je da je sveti Franjo tri puta pruao ruke prema plamenu. Konano, nakon dueg vremena, vidio je kako se plamen vraa u nebo. Veseo zbog vienja i siguran u udo krene u svoju kolibicu. No budui da je brat Leon bio odvie uzbuen, bio je neoprezan, i sveti Franjo zau kako pod njegovim nogama uti lie te mu zapovjedi da stane i da ga prieka. Brat Leon posluno stade i prieka ga s tolikim strahom da bi mu bilo drae taj as pripovijedao je kasnije brai - da ga je na onom mjestu zemlja progutala, nego da doeka svetog Franju. Mislio je da se sveti Franjo rasrdio, iako se on vrlo paljivo uvao da ne uvrijedi njegovo oinstvo, i da ga ne bi zbog njegove krivnje sveti Franjo udaljio iz svog drutva. Stigavi do njega, upita ga sveti Franjo: Tko si ti? Brat Leon odgovori, drui cijelim tijelom: Ja sam brat Leon, oe moj. Sveti mu Franjo ree: Zato si doao ovamo, brate ovice? Nisam li ti rekao da me ne smije promatrati? Reci mi, u ime svete poslunosti, jesi li ita uo ili vidio? Brat Leon odgovori: uo sam te, oe, kako govori i kako si vie puta ponovio: Tko si ti preslatki Boe? Tko sam ja, najgadniji crv i beskorisni tvoj sluga? Nato brat Leon klekne pred svetog Franju i prizna svoj grijeh neposlunosti koji je uinio protiv njegove zapovijedi i, gorko plaui, zamoli ga za oprotenje. Zatim ga zamoli s potovanjem da mu protumai one rijei to ih je uo i da mu kae ono to nije razumio. Kad je sveti Franjo vidio da je Bog bratu Leonu, zbog njegove prostodunosti i istoe due, otkrio ili dopustio da uje i vidi djela milosti, pristane da mu otkrije i razloi ono to je elio saznati, pa mu ree: Znaj, brate, ovice Boja, kada sam govorio one rijei koje si uo, pokazala su mi se dva svjetla: jedno u kojem sam spoznao samoga sebe, a drugo u kojem sam spoznao Stvoritelja. Kada sam govorio: Tko si ti, preslatki moj Boe, tada sam bio u svjetlu u kojem sam vidio bezdan Boje dobrote, mudrosti i sile, a kad sam govorio: Tko sam ja... bio sam u svjetlu u kojem sam vidio suznu dolinu svoje grenosti i bijede, pa sam zato govorio: Tko si ti, neizmjerno veliki, dobri i mudri Gospodine, da se udostoji pohoditi mene, neuglednoga i odvratnog crva? A u onom plamenu to si ga vidio bio je sam Bog. On mi je govorio u tom liku, kao to je neko govorio Mojsiju. Meu ostalim to mi je govorio, zatraio je od mene da mu poklonim tri dara. Odgovorio sam mu: Moj Boe, zna dobro da sam sav tvoj. Ti zna dobro da nemam nita osim haljine, pojasa i hlaa koje griju moje noge, a i to pripada tebi. to, dakle, mogu pokloniti tvomu Velianstvu? Tada mi Bog ree: Pogledaj u svoje krilo i prikai mi to nae.

74

Kad sam u nj pogledao, naao sam zlatnu kuglu i pokazao je Bogu. Tako sam uinio tri puta, kako mi je Bog naloio. Nato sam kleknuo tri puta, blagoslivljao i zahvaljivao Bogu koji mi je dao to da mu prikaem. Tada sam odmah razumio da su ona tri dara znaila svetu poslunost, najdublje siromatvo i presjajnu istou, to mi je Bog dopustio, po svojoj milosti, da ih tako savreno obdravam, te mi savjest nije bila niim optereena. Kad si gledao da sam stavljao ruke u svoje krilo i prinosio Bogu te tri kreposti, koje su predstavljale one zlatne kugle to ih je Bog stavio u moje krilo, slavio sam ga i zahvaljivao mu na milosti i dobroti i to mi je jaao duu. To su bile one rijei to si ih uo kad sam tri puta dignuo ruke, kako si vidio. Ali uvaj se, brate ovice, i ne idi vie za mnom i ne promatraj me. Vrati se sada u svoju kolibicu, vodi brigu o meni, jer e za nekoliko dana Bog na ovom brdu uiniti tako velike i tako udesne stvari da e se cijeli svijet tome diviti. On e, naime, uiniti takvo djelo, kakvo do sada nije jo uinio nijednom stvorenju na ovom svijetu. Kad je to rekao, sveti Franjo zamoli da mu donese sveto Evanelje, jer mu je Bog u dui otkrio da e, kad bude tri puta otvorio knjigu Evanelja, saznati to Bog s njime namjerava. Kad mu je donio knjigu, sveti se Franjo pomolio. A kad je zavrio molitvu, dade knjigu bratu Leonu da je on tri puta svojim rukama otvori u ime Presvetoga Trojstva. I, kako se to Bogu svidjelo, u sva tri puta radilo se o muci Isusovoj. Time mu je bilo dano do znanja da, kao to je u svemu slijedio Isusa Krista, tako treba da ga slijedi i da mu bude posve slian u patnjama, bolima i u muci, prije nego poe s ovoga svijeta. Od toga asa poeo je sveti Franjo osjeati ugodnost u promatranju Boga i jo vie je uivao u njegovim pohodima. Meu tim pohodima jedan je bio takve naravi, da ga je neposredno pripremio za primanje svetih rana. Dan prije svetkovine svetoga Kria u mjesecu rujnu, dok je sveti Franjo skrovito molio u svojoj eliji, ukazao mu se Boji aneo i rekao mu: U ime Boje opominjem te da se pripremi svom strpljivou i poniznou i da podnese ono to Bog eli uiniti s tobom. Sveti Franjo odgovori: Spreman sam strpljivo podnijeti sve ono to bude htio uiniti moj Gospodin. Nakon toga anela nestade. Slijedeeg dana, na blagdan svetoga Kria, poeo je sveti Franjo ve u praskozorje moliti. Molio je ispred svoje elije, licem okrenutim prema istoku, a molio je ovim rijeima: O, Gospodine moj, molim te da mi udijeli dvije milosti prije nego to umrem. Prva je da za svoga ivota osjetim u svojoj dui i na svome tijelu, koliko je to mogue, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Boji, gorio da dragovoljno podnese toliku muku za nas grenike. A kako se due vremena tako molio, shvatio je da e njegovu veliku elju Bog usliati i, koliko je to mogue jednostavnom stvorenju, bit e mu to doputeno osjetiti, i to u najkrae vrijeme. Kad je sveti Franjo dobio to obeanje, poeo je pobono razmatrati Isusovu muku i njegovu neizmjernu ljubav. U njemu je toliko rastao ar pobonosti da se sav preobraavao u Isusa po ljubavi i suuti. I kako je, sav u aru, cijelo to jutro proveo u takvu razmatranju, odjednom ugleda kako s neba silazi Seraf sa est sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom letu pribliava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga ovjeka. Krila su na njemu bila tako rasporeena da su dva bila iznad glave, dva su sluila za let, a dva su prekrivala sve tijelo. Ugledavi ovo, sveti se Franjo uasno prepade. Bio je u isto vrijeme neizrecivo zadivljen, i osjeao je silnu bol. Vrlo se obradovao ljupkom liku Kristovu, koji mu se ukazao tako ljubezno i pohodio ga tako prijazno. S druge opet strane, osjetio je samilost i neizmjernu bol,
75

gledajui ga razapeta na kriu. udio se, zatim, tako neobinom i udnovatom vienju, znajui dobro da je bol muke u suprotnosti s besmrtnou serafskog duha. I dok se divio, bi mu objavljeno da mu je ovo vienje pokazano u takvu obliku zato da bi shvatio kako on treba ne tjelesnim muenitvom ve arom duha biti sav preobraen i suoblien s raspetim Kristom. Za vrijeme toga udesnog ukazanja, inilo se kao da cijela gora Alverna gori presjajnim ognjem, koji je obasjavao i osvjetljavao sva brda i doline naokolo, kao da je sunce silo na zemlju. A pastiri koji su bdjeli i uvali stada u tom kraju, videi svu goru u plamenu i toliko svjetlo oko nje, vrlo su se uplaili i, kako su poslije pripovijedali brai, uvjeravali su ih da se onaj oganj nad gorom Alvernom mogao vidjeti vie od jednog sata. Slino se tako desilo i goniima mazga. Njih je probudio sjaj toga svjetla, koji je sjao kroz prozore njihovih noita. Zato ustadoe i pooe prema Romanji, mislei da je izilo pravo sunce. I dok su ili, vidjeli su kako ono svjetlo prestaje, a pojavljuje se prirodno sunce. U ovom ukazanju Serafa Isus Krist je objavio svetom Franji neke tajne i uzviene istine, koje sveti Franjo nije htio otkriti za svoga ivota. Tek ih je poslije svoje smrti na udesan nain saopio, kako e se pokazati kasnije. Isus Krist mu je rekao: Zna li to sam ti uinio? Dao sam ti rane, znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj zastavnik. Pa kao to sam ja na dan svoje smrti siao u pretpakao i sve sam due, koje sam ondje zatekao, odanle oslobodio snagom svojih rana, tako doputam i tebi da svake godine na dan svoje smrti sie u istilite i da sve due iz svojih triju Redova to jest: manju brau, sestre i lanove Treeg Reda a i one koji e te mnogo tovati, a ti ih ondje nae, izvede odanle snagom svojih rana i povede ih u rajsku domovinu. Tako e biti slian meni u smrti, kao to si bio i za ivota. Kad je, dakle, nestalo toga udesnog vienja, nakon duga vremena proteklog u razgovoru, ostade u srcu svetog Franje neizmjeran ar i plamen Boje ljubavi, a Krist je ostavio na njegovu tijelu udesnu sliku i trag svoje muke. Odmah su se na rukama i nogama svetog Franje pojavili znakovi avala, i to onako kako ih je vidio na tijelu Isusa Krista Raspetoga, koji mu se ukazao u liku Serafa. Ruke i noge izgledale su kao da su prikovane po sredini avlima. Glave avala bile su na dlanovima ruku i nogu izvan mesa, a vrhovi su im izlazili s druge strane i na tabanima. Oni su bili tako savijeni i zakovani da se moglo izmeu zakova i zavoja, koji su bili sasvim izvan mesa, lako staviti prst ruke kao u neki prsten, a glave avala bile su zatupljene i tamne. Slino tome, izmeu rebara pokazala se rana od uboda kopljem, i to nezacijeljena, rumena i krvava. Ta je rana kasnije vie puta krvarila i svetom je Franji znala okrvariti odjeu i hlae. Po svemu tome braa su, i prije nego to su saznala od njega to se to s njim dogodilo, pa i bez obzira na to to on nikada nije otkrivao svoje noge ni ruke i to nije mogao stati na svoje tabane, mogla jasno spoznati da je on imao na rukama, nogama i meu rebrima jasno utisnut lik Gospodina Isusa Krista Raspetoga, jer su pronala da su njegova donja odjea i hlae krvave kada su bile na pranju. Koliko god je sveti Franjo nastojao sakriti i zatajiti slavne rane, koje su bile posve jasno utisnute na njegovu tijelu, uvidio je da ih ne moe sakriti pred svojim najbliim drugovima. Usprkos tomu, bojao se govoriti o Bojoj tajni te je upao u veliku neodlunost da li da otkrije Serafovo ukazanje i utisnute svete rane ili da o tome uti. Konano je, ponukan savjeu, pozvao k sebi nekoliko najodanije brae te im izloio svoju tekou govorei openito, ne rekavi im izravno to se dogodilo, te ih upita za savjet. Meu pozvanom braom bio je jedan vrlo svet, koji se zvao brat Iluminat. Taj je uistinu bio Bogom prosvijetljen, kako ve i samo njegovo ime kae, te je shvatio da

76

je sveti Franjo morao vidjeti udesne stvari. Stoga mu je rekao ovo: Brate Franjo, znaj da ti Bog koji puta oituje svoje tajne ne samo za samoga tebe, nego i za druge. Stoga se s pravom mora bojati da ne bi zavrijedio prijekor, ako zataji ono to ti je Bog objavio na korist drugih. Tada je sveti Franjo, potaknut tim rijeima, s velikim strahopotovanjem, ispripovijedao brai sve o gore spomenutom vienju, dodavi da mu je Krist kad mu se ukazao rekao neke stvari koje on ne bi nikad kazao dokle god bude iv. Premda su mu presvete rane koje mu je utisnuo Isus Krist unosile u srce preveliku radost, ipak su one njegovu tijelu i tjelesnim osjetilima zadavale nesnosne boli. Zato je, zbog tih svojih novih muka, izabrao izmeu ostale brae samo Leona, ovjeka bezazlena i neduna, kome sve otkri i dopusti da se dotie svetih rana te ih omata vunenom tkaninom, da bi se tako ublaila bol i zaustavljalo krvarenje. Dao je da mu mijenja vunene ovoje esto, pa ak i dnevno, kad je bio bolestan, ali nikada od etvrtka naveer do subote ujutro. Nije, naime, htio da mu u to vrijeme bilo kakvo ljudsko sredstvo ili lijek i najmanje ublauje Kristove boli koje je osjeao na svom tijelu, jer je upravo u to vrijeme na Spasitelj Isus Krist bio za nas uhvaen, razapet, umro i pokopan. Jednom se dogodilo, kad je brat Leon mijenjao svetom Franji zavoj na rani ispod rebara, da je sveti Franjo zbog bolova, to ih je osjeao kod trganja okrvavljenog zavoja, poloio ruku na prsa brata Leona. Od tog dodira posveenih ruku osjetio je brat Leon takvu milinu pobonosti u svom srcu da umalo nije pao onesvijeten na zemlju. I konano, to se tie treeg razmatranja, kad je sveti Franjo zavrio etrdesetdnevni post na ast svetom Mihaelu Arkanelu, spremio se, prema Bojoj objavi, da se vrati u Svetu Mariju Aneosku. Tada pozove k sebi brata Masea i brata Anela i, nakon mnogih razgovora i svetih pouka, povjeri im svetu goru, rekavi im da se mora zajedno s bratom Leonom vratiti u Svetu Mariju Aneosku. Kad je to rekao, oprosti se s njima i blagoslovi ih u ime Isusa Razapetoga. Preporui im se u molitve i prui im svoje posveene ruke, ureene slavnim presvetim ranama, da ih vide, opipaju i poljube. Ostavivi ih utjeene, rastane se od njih i sie sa svete gore. Na slavu Krista. Amen.

ETVRTO RAZMILJANJE Kako je sveti Franjo siao s Alverne i kako je na putu u Mariju Aneosku uinio mnoga udesa to se tie etvrtog razmiljanja treba znati: poto je istinska ljubav Kristova potpuno preobrazila svetog Franju u pravi lik raspetog Krista, i kad je svetac dovrio etrdesetdnevni post u ast svetom Mihaelu Arkanelu na svetoj gori, a poslije same svetkovine svetog Mihaela, siao je sa svete gore aneoski i sveti ovjek otac Franjo. On je uzeo sa sobom brata Leona i pobonog seljaka, na ijem je magarcu jahao, jer nije zbog rana na nogama mogao pjeaiti. Budui da su pastiri pripovijedali o udesnom ognju na Alverni, koji su vidjeli i tumaili ga kao znak velikog uda to ga je Bog uinio na svetom Franji, jo se vie

77

proirio po tom kraju glas, i onako velik, o njegovoj svetosti. Kad su, dakle, ljudi onoga kraja saznali da sveti Franjo silazi s gore i prolazi onim krajem, svi izioe da ga vide. Muevi i ene, stari i mladi, s velikom su pobonou i enjom traili da mu poljube ruke i dotaknu ih se. I kako nije mogao a da ne udovolji eljama njihove pobonosti, pruao im je samo prste na poljubac, jer je dlanove imao zavijene. A da jo bolje sakrije presvete rane, pokrivao je ruke rukavima. Uza sve to to je nastojao zatajiti i sakriti tajnu presvetih rana, kako bi izbjegao svaku prigodu svjetovne slave, ipak se svidjelo Bogu da, sebi na slavu, izvede mnoga udesa snagom presvetih rana. To se napose dogodilo na putu od Alverne do Svete Marije Aneoske, a kasnije su se dogodila vrlo mnoga udesa u razliitim krajevima svijeta, kako za vrijeme njegova ivota tako i poslije njegove slavne smrti, da bi se na taj nain jasnim i oitim udesima oitovala svijetu sakrivena i neizmjerna ljubav i milosre Kristovo prema Franji, kojemu je udom u tijelo utisnuo svoje svete rane. Neka od ovih udesa iznijet emo ovdje. Kad se sveti Franjo pribliavao nekom zaseoku koji je bio na granici pokrajine Areco, izala mu je u susret, uz velik pla, neka ena, drei u naruju sinia koji je imao osam godina, a ve je od etvrte godine bolovao od vodene bolesti. Imao je tako naduven trbuh, da nije mogao vidjeti svoje noge kad je stajao uspravno. Ta ena poloi pred Franju svoga sina i zamoli ga da se pomoli Bogu. Sveti se Franjo najprije pomoli, a kad je dovrio molitvu, poloi svoje svete ruke djetetu na trbuh. U tom trenutku nestade svake naduvenosti, bi potpuno izlijeen. Franjo ga zdrava preda njegovoj majci. Ona ga primi s velikim veseljem i povede kui te zahvali Bogu i svetom Franji, a ozdravljeno dijete pokazivala je vrlo rado svakome iz toga kraja, tko god bi doao njezinoj kui da ga vidi. Istoga dana prolazio je sveti Franjo predgraem San Sepolkra, a prije nego to se pribliio gradu, doe mu u susret mnotvo ljudi iz grada i zaselaka, a mnogi su mu doli u susret s maslinovim granicama u rukama, viui glasno: Evo sveca, evo sveca! Iz pobonosti i elje da ga se dotaknu nainie veliku guvu i stisku oko njega. Ali on je iao posve uronjen u Bogu i u svoje razmatranje. I premda su ga ljudi doticali, zaustavljali i vukli, on nije nita osjeao od ovoga to se oko njega zbivalo i govorilo, nego je samo iao dalje. Jo vie, nije niti znao da je proao tim krajem. Kad je proao predgraem toga grada i kad se mnotvo razilo svojim kuama, stigao je sveti Franjo do kue gubavaca, koja je bila od predgraa udaljena jednu milju. Doao je k sebi i, kao da se vratio s drugoga svijeta, zapitao je svoje pratioce: Kad emo se pribliiti predgrau? Zaista, njegova dua, stalno uzdignuta i uznesena u razmatranje nebeskih stvari, nije osjeala nita od zemaljaskih stvari, kao ni promjenu mjesta, vremena i ljudi. A to se dogaalo poesto, kako su to potvrdili njegovi drugovi. Te veeri stigne sveti Franjo u sklonite brae u Monte Kazale. Tu se nalazio jedan brat teko bolestan. Bio je tako strano muen boleu, da je njegova bolest bila vie slina napasti i muenju zlog duha negoli prirodnoj bolesti. Katkada se bacao na zemlju, silno je drhtao, pjenio se, a pritom bi mu se grili svi miii tijela. Sad su se stezali, sad rastezali, sad su se savijali, ili bi mu se ija spajala s petom i bacao bi se uvis, a odmah zatim padao bi umoran nauznak. Kad je sveti Franjo sjedio za stolom i uo od brae o tome tako jadno bolesnom i bespomonom bratu, vrlo mu se saali te uzme zalogaj kruha to ga je jeo, naini od njega kri svojim svetim i izranjenim rukama, pa ga poalje bolesnom bratu. im ga je brat pojeo, potpuno ozdravi i nikad vie nije nita osjetio od svoje bolesti.

78

Kad doe jutro, sveti Franjo poalje dva pobona brata iz ovog zaklonita na Alvernu, a s njima i onog seljaka koji je doao s njima i iao iza magarca, hotei se vratiti kui. Braa odu a s njima i onaj seljak. Kad su doli u okolicu Areca, vidjeli su ih ve izdaleka neki ljudi toga kraja te su se jako obradovali, mislei da je to sveti Franjo, koji je tuda proao prije dva dana. Oni su se, naime, nadali da e sveti Franjo poloiti svoje svete ruke na enu, koja je ve tri dana bila u poroajnim bolovima, a nije mogla roditi i bila je na umoru, pa da e ozdraviti i da e ona roditi. Ali kad su se braa pribliila, a oni opazili da to nije sveti Franjo, jako su se rastuili. Ali ni ondje gdje svetac nije bio tjelesno, ipak nije ponestalo njegove moi, jer nije ponestalo ni vjere onih ljudi. udnovato - ena je umirala i lice joj je ve imalo crte ovjeka koji umire. Stoga ljudi upitae brau imaju li moda neto ega su se dotakle ruke svetog Franje. Braa stadoe razmiljati i marljivo ispitivati, ali se ipak nije nita nalo ega se sveti Franjo dotakao svojim rukama, osim ulara na magarcu na kojem je jaio. Ljudi uzmu ular s velikim potovanjem i pobonou te ga poloie na tijelo trudne ene. Pri tome su pobono zazivali ime svetoga Franje i njemu su porodilju preporuivali. I gle! Tek to su na enu poloili ular, odmah je bila osloboena svake opasnosti i porodila je lako i radosno, i ostala iva. Poto je sveti Franjo proboravio u tom mjestu nekoliko dana, napusti ga i poe u ita di Kastelo. I eto mnogih graana koji dovedoe pred njega neku ve davno opsjednutu enu te ga ponizno zamolie da bi je oslobodio, jer je ona zbunjivala itavu okolicu sad bolnim jaukanjem, sad groznim krikovima, sad opet lajui poput pseta. Nato se sveti Franjo najprije pomoli, naini nad njom znak svetoga kria te zapovjedi zloduhu da odstupi od nje. avao smjesta iz ene izie, ostavivi je zdravu tijelom i duom. Kad se to udo razglasilo meu narodom, donese mu neka ena s velikom vjerom svoga teko bolesnog sinia koji je bolovao od neke ljute rane te ga pobono zamoli da ga se udostoji blagosloviti svojim rukama. Kad je sveti Franjo vidio njezinu veliku pobonost, uzme djeaka, skine mu zavoj s rane i blagoslovi ga, nainivi tri puta znak svetog kria nad njegovom ranom. Zatim mu ranu svojom rukom ponovo previje i vrati ga njegovoj majci. A kako je bila veer, ona ga odmah poloi u postelju da spava. Kad je ujutro dola da ga digne iz postelje, nae ga bez zavoja. Tada pogleda ranu i ustanovi da je potpuno iscijeljena kao da je nikada nije ni bilo, osim to je na mjestu gdje se nalazila rana izraslo meso poput rumene rue. No, to je bilo vie svjedoanstvo uda negoli trag rane, jer je ta rua ostala kroz itav njegov ivot. To ga je uvijek poticalo na tovanje svetoga Franje koji ga je iscijelio. Na molbu pobonih graana toga mjesta ostade sveti Franjo kod njih mjesec dana i kroz to vrijeme uinio je mnoga udesa. Zatim napusti to mjesto i poe u Mariju Aneosku s bratom Leonom i s nekim drugim dobrim ovjekom, koji mu je posudio svoga magaria, na kojem je sveti Franjo jahao. Premda su itav dan putovali, nisu mogli zbog loeg puta i velike studeni stii ni do kakva mjesta gdje bi mogli prenoiti. Prisiljeni nou i loim vremenom, sklonili su se u pilju u nekoj udubljenoj stijeni da priekaju dok prestane padati susnjeica. Dobri ovjek koji je posudio svoga magarca nije mogao spavati, jer nije bio toplo odjeven, a vatru nisu mogli naloiti. Stoga je poeo u sebi plakati i tugovati. Tuei se na hladnou, poeo je mrmljati protiv svetog Franje to ga je doveo na takvo mjesto. No, kako je to sveti Franjo osjetio, saali mu se te ga u aru svog duha, pruivi ruku prema njemu, dotakne. Divne li promjene! Tek to ga je dotakao svojom rukom, koju je probola i uarila ruka boanskoga Serafa, potpuno nestade hladnoe, te obuze onog ovjeka takva toplina izvana i iznutra da je pomislio kao da se nalazi u blizini otvora uarene pei. Tada, duevno i tjelesno okrijepljen, zaspi. A kasnije je govorio da je te

79

noi slae spavao u toj stijeni i usred snijega sve do jutra, nego to je ikad spavao u vlastitoj postelji. itav su slijedei dan hodali i stigli Svetoj Mariji Aneoskoj. Kad su joj bili nadomak, brat Leon pogleda gore prema samostanu Marije Aneoske i ugleda predivan kri s likom Raspetoga kako lebdi pred svetim Franjom. Kri se pomicao prema svetom Franji: kad je Franjo iao, i kri se kretao, a kad je sveti Franjo zastao, i kri bi se zaustavio. Taj je kri bio tako sjajan da je ne samo lice svetog Franje bilo obasjano, ve je bio obasjan i itav put. Toga je svjetla tek onda nestalo, kad je sveti Franjo stupio u samostan Svete Marije Aneoske. Kad su stigli u samostan, braa su svetog Franju i brata Leona primila s najveim veseljem i ljubavlju. Otada je sveti Franjo boravio najvie u tom samostanu Svete Marije Aneoske. Glas se o njegovoj svetosti i o njegovim udesima sve vie irio u Redu i po svijetu, premda je u svojoj neizmjernoj skromnosti, koliko god je mogao, skrivao darove i milosti Boje, nazivajui se najveim grenikom. Tomu se jednom udio i brat Leon te je ludo pomislio u sebi: Evo, ovaj sebe javno naziva prevelikim grenikom. Postao je velikan Reda i toliko ga je Bog poastio. No, on se ipak nikada u skrovitosti ne ispovijeda zbog putenoga grijeha. Je li on ipak djevianski ovjek? Otada je on svakako htio saznati pravu istinu o tome. Kako se nije usudio nita o tome kazati svetom Franji, utekao se Bogu, molei ga usrdno da ga zaista uputi u ono to je elio saznati. Zbog mnogih molitava i zasluga svetog Franje bio je uslian i mogao se o tom osvjedoiti kad je imao ovo vienje: vidio je svetog Franju kako stoji na vrlo visokom i istaknutom mjestu kamo se nije nitko mogao popeti a niti doi do njega. Time mu je bilo dano do znanja da je tako visoko i nedostino mjesto oznaavalo uzvienost djevianske istoe svetog Franje, to ju je posjedovalo ono tijelo koje je trebalo biti ureeno presvetim Kristovim ranama.

Sveti Franjo saziva opu skuptinu Videi sveti Franjo da mu zbog svetih rana pomalo ponestaje tjelesne snage i da se vie ne moe brinuti za upravu Reda, sazove sveopu skuptinu. Kad se sastala ta skuptina, na kojoj su bila sva braa, ponizno im se ispria to se vie ne moe baviti brigom za Red zbog svoje tjelesne slabosti. On se nije mogao odrei vrhovnog poglavara, jer ga je sam papa imenovao generalom, a isto tako nije mogao postaviti novoga generala ili zamjenika bez izriita papina doputenja. Stoga je brata Petra Katanskog imenovao svojim pomonikom, povjerivi ga brai provincijalima s najveom ljubavlju. Tada je sveti Franjo, ojaan u duhu, digao svoje oi i ruke prema nebu i rekao ovo: Tebi, Gospodine moj Boe, preporuujem svoju obitelj koju si povjerio mojoj brizi. A sada se vie ne mogu za nju brinuti zbog svoje bolesti, koja je tebi dobro poznata, te je preporuam i ministrima provincija. Oni neka budu spremni poloiti na sudnji dan pred tobom raun, ako ikoji brat njihovom nemarnou ili njihovim zlim primjerom ili zbog njihova preotrog prijekora propadne. U rijeima, kojima je govorio o svojoj bolesti, kako se Bogu svidjelo, razumjela su braa da govori o presvetim ranama te nije nitko mogao zadrati suze iz potovanja. Otada prepusti svu brigu i upravu Reda svom pomoniku i provincijalima te ree: Sada, kada sam napustio brigu za Red zbog svoje bolesti, nisam duan nita drugo osim moliti se Bogu za na Red i davati dobar primjer brai. Dobro znam, kad bi mi

80

to doputala moja slabost, da bi najvea pomo koju bih mogao dati Redu bila: neprestano se moliti Bogu za nj da ga on brani, ravna i uva.

O bratu koji je posluivao svetog Franju Otkako je sveti Franjo dobio svete rane, kako je ve reeno, nastojao ih je koliko je mogao skrivati te je uvijek hodao povezanih ruku, a noge su mu bile uvijek obuvene. Usprkos tome, nije mogao sprijeiti da ih braa vide ili ih se dotaknu, a napose je onu izmeu rebara nastojao sakriti veom pomnjom. Tako ga neki brat, koji ga je posluivao, jednom ponuka da skine donju haljinu da bi je otresao od praine. Kad ju je sveti Franjo skidao, brat je jasno vidio ranu na prsima. Brzo je stavio ruku na rebra i, dotakavi je, s tri prsta procijeni veliinu i dubinu rane. U isto vrijeme i na istin nain vidio je ovu ranu i njegov pomaga. Najsigurnije se, meutim, o rani na prsima osvjedoio brat Rufin, ovjek odan razmatranju. O njemu je sveti Franjo rekao da na svijetu nema svetijeg ovjeka od njega i zato ga je sveti Franjo posebno ljubio i udovoljavao svakoj njegovoj elji. Ovaj se brat tri puta osvjedoio o svetim ranama, a napose o onoj izmeu rebara, a u to je uvjerio i druge. Prvi je to puta bilo kad je htio oprati hlae svetog Franje, koje su bile tako velike da su, kad ih je sveti Franjo navukao na sebe, pokrivale i ranu na desnom boku. Promatrajui ih veoma paljivo, brat Rufin ih je svaki puta naao okrvavljene s desne strane. Sa sigurnou je mogao utvrditi da je to krv koja je tekla iz rane. Kad je sveti Franjo vidio zbog ega brat Rufin tako tono promatra hlae - da vidi, naime, krv - strogo ga ukori.

Kako je brat Rufin rukom opipao ranu Jednom je zgodom brat Rufin trljao lea svetog Franje. Posve nehotice mu se oklizne ruka te njegovi prsti uu u ranu na rebrima da je sveti Franjo zbog bolova to ih je osjetio glasno zavapio: Bog neka ti oprosti, brate Rufine, to si to uinio!

Molba brata Rufina Trei se puta brat Rufin uvjerio o ranama svetog Franje kad ga je s velikom upornou molio da mu dade svoj habit kao znak velike milosti, a da uzme njegov iz milosra i ljubavi. Iako nerado, ipak prista milosrdni otac na tu njegovu molbu. Svue svoj habit i dade mu ga, a uzme haljinu brata Rufina. Pri tom svlaenju i oblaenju brat Rufin jasno je vidio onu ranu na prsima. Slino su brat Leon i mnoga braa vidjela one presvete rane jo za njegova ivota. Ta su braa, iako im se zbog njihove svetosti i jednostavnosti moglo vjerovati, ipak prisegla na Sveto pismo, da uklone u Redu svaku sumnju i dvojbu da su jasno vidjeli svete rane.

81

Rane svetog Franje vidjeli su i neki kardinali koji su bili s njim vrlo veliki prijatelji. Oni su, iz potovanja prema svetim ranama, skladali i sastavili lijepe i pobone himne, antifone i prozna djela. Sam vrhovni sveenik papa Aleksandar, propovijedajui puku u prisutnosti svih kardinala, meu kojima je bio i sveti Bonaventura - jer i on je bio kardinal - rekao je i ustvrdio da je on vidio svojim vlastitim oima presvete rane svetog Franje dok je on jo bio iv.

Svjedoanstvo gospoe Jakobe A i gospoa Jakoba dei Settesoli iz Rima, u svoje vrijeme najutjecajnija osoba u Rimu, vrlo je tovala svetog Franju i pohodila ga prije nego je umro. Tom je prilikom, a i nakon njegove smrti kad je dola na pokop svetog Franje, takoer vidjela svete rane i poljubila ih vie puta. Ona je, naime, dola iz Rima u Asiz na pokop, jer joj je Bog objavio. A bilo je to ovako: Nekoliko dana prije svoje smrti leao je sveti Franjo bolestan u Asizu u biskupskoj palai, gdje je s njime bilo nekoliko drugova. Unato svojoj bolesti, esto je puta pjevao hvalospjeve Kristu. Jednom mu ree jedan od njegove brae: Oe, ti zna da ovi graani imaju pouzdanje u tebe i smatraju te svetim ovjekom. Budui da oni vjeruju da si onakav kakvim te dre, ti bi morao u toj svojoj nevolji misliti na smrt i jer si tako bolestan, prije plakati negoli pjevati. I znaj da tvoje i nae pjevanje, koje ti od nas zahtijeva, uju mnogi u palai i izvan nje, jer tu palau uvaju mnogi naoruani ljudi upravo zbog tebe, te bi se zbog toga mogli i sablazniti. Zato mislim, ree taj brat, kako bi bilo bolje da mi odemo odavde i da se vratimo u Mariju Aneosku, jer ne pristaje da stanujemo zajedno sa svjetovnjacima. Sveti mu Franjo odgovori: Predragi brate, ti zna da ti je prije dvije godine, dok smo bili u Folinju, Bog objavio dan moje smrti, a tako je objavio i meni. On mi je saopio da e za nekoliko dana, i to u ovoj bolesti, doi taj dan. U toj me je objavi Bog uvjerio da e mi biti oproteni svi moji grijesi i da u biti blaen u raju. Prije te objave oplakivao sam svoju smrt i grijehe, ali od onog sam dana ispunjen tolikom radou da ne mogu vie plakati. Pjevam i pjevat u neprestano Bogu koji mi je dao svoju milost i dao mi jamstvo nebeske slave. Pristajem da odemo odavle, i to me veseli. Ali morate pronai nain kako da me odavde odnesete, jer ja ne mogu hodati. Nato su ga braa stavila na svoja ramena i ponijela, praena mnogim graanima. A kad su stigli do bolnice, pokraj koje su prolazili, ree sveti Franjo onima koji su ga nosili: Stavite me na zemlju i okrenite me prema gradu! Kad su ga poloili licem okrenutim prema Asizu, blagoslovio je grad govorei: Blagoslovljen da si od Boga, sveti grade, jer e se po tebi spasiti mnoge due, jer e u tebi stanovati mnoge sluge Boje i jer e mnogi iz tebe biti izabrani za kraljevstvo vjenoga ivota. A kad je to rekao, dopusti da ga ponesu Svetoj Mariji Aneoskoj. Kad su stigli onamo, smjeste ga u bolesniku sobu da se odmori. Tada sveti Franjo dozove jednoga od brae i ree mu: Moj predragi brate, Bog mi je objavio da u za nekoliko dana od ove bolesti umrijeti. Ti zna da bi se gospoa Jakoba dei Settesoli, pobona prijateljica naeg Reda, vrlo raalostila kad bi ula da sam umro, a da nije bila nazona. Zato joj javi neka odmah doe ovamo, ako me eli vidjeti iva.

82

Brat odgovori: Dobro si rekao, oe. Budui da te ona toliko potuje, bilo bi joj vrlo ao kad ne bi bila kod tvoje smrti. Idi, dakle, ree sveti Franjo, donesi crnilo, papir i pero, pa e napisati to ti budem rekao. Kad je brat to donio, sveti Franjo mu je diktirao ovo: Gospoi Jakobi, slubenici Bojoj, brat Franjo, Boji siromaak, alje pozdrav i zajednitvo u Duhu Svetomu i spasenje u Isusu Kristu Gospodinu naemu. Znaj, predraga, da mi je blagoslovljeni Krist svojom milou objavio svretak moga ivota, koji e uskoro doi. Pa stoga, eli li me zatei iva, im proita ovo pismo, pouri k Svetoj Mariji Aneoskoj. Ne krene li odmah, nee me nai iva. Uzmi sa sobom kostrijet, u koju neka se zamota moje tijelo, i vosak koji je potreban za moj ukop. Jo te molim da mi donese ono jelo koje si mi obiavala davati kada sam bio bolestan u Rimu. I dok je jo brat to pismo pisao, objavio je Bog svetom Franji da gospoa Jakoba upravo dolazi k njemu i upravo je stupila u samostan, nosei sa sobom sve ono za to ju je molio u pismu. Stoga je sveti Franjo rekao bratu koji je pisao pismo neka ne pie dalje jer nije potrebno, ve neka prestane pisati. Braa su se vrlo zaudila zato nee dovriti pismo i zato ga ne da poslati. Stojei tako u udu neko vrijeme, zauje se jako kucanje na vratima samostana. Sveti Franjo poalje vratara da otvori. Kad je on otvorio vrata, ugleda gospou Jakobu, rimsku plemkinju, s dvojicom svojih sinova, senatora, s velikom pratnjom ljudi na konjima. Oni uoe, a gospoa Jakoba poe ravno u bolesniku sobu svetog Franje. Njezinu se dolasku sveti Franjo vrlo obradova, a taj pohod ga je i utjeio. A i ona je imala iste osjeaje, vidjevi ga iva i sposobna da govori. Tada mu ona povjeri kako joj je Bog pravovremeno objavio kratak jo rok njegova ivota, kako je namjeravao poslati po nju i zamoliti je za neke stvari, koje je ona donijela sa sobom. Tada naloi da donesu svetom Franji traene stvari i dade mu jelo. Kad je sveti Franjo jeo, osjetio se jaim, a gospoa Jakoba kleknula je do njegovih nogu. Prihvatila je te svete noge, oznaene svetim ranama Isusovim, cjelivala ih je i ljubila s tolikom pobonou i upravo ih je oblijevala svojim suzama, da se brai, koja su naokolo stajala, inilo kao da vide Magdalenu do nogu Isusa Krista te je ni na koji nain nisu mogli odvui od njega. Konano im je nakon dueg vremena uspjelo podii je i odvesti na stranu te su je pitali kako to da je dola tako brzo i pravovremeno sa svim stvarima potrebnim ivom svetom Franji i za njegov ukop. Gospoa Jakoba odgovori da je jedne noi, kada se molila u Rimu, ula glas s neba koji joj je rekao: eli li zatei svetog Franju iva, poi bez oklijevanja u Asiz te ponesi sa sobom ono to si mu obiavala dati kad je bio bolestan i ono to e biti potrebno za ukop. I eto, uinila sam tako. Gospoa Jakoba ostala je ondje sve do smrti svetog Franje i dok nije bio pokopan. Pri pokopu iskazivala mu je veliku poast s cijelom svojom pratnjom. Ona je platila sav troak pogreba. Tada se vratila u Rim, gdje je nakon kraeg vremena sveto umrla. Iz pobonosti prema svetom Franji naredila je da je prenesu i pokopaju u Svetoj Mariji Aneoskoj. Tako je bilo i uinjeno. Na slavu Boju. Amen.

83

Kako su mnogi ljudi vidjeli rane svetoga Franje Kako je gospodin Jeronim dodirnuo i vidio svete rane svetog Franje u koje prije nije vjerovao. Na samrti svetog Franje vidjeli su i cjelivali njegove slavne rane ne samo spomenuta gospoa Jakoba, njezini sinovi i njezina pratnja, ve mnogi asiki graani. Meu njima je bio i jedan vitez, vrlo glasovit i poznat ovjek, a zvao se gospodin Jeronim. On je bio pun sumnje i nesklon vjerovati, kao ono sveti Toma apostol. Da uvjeri sebe i druge, pred svjetovnjacima i braom drsko micae avle na rukama i nogama te razgledavae ranu na prsima svetog Franje. Zbog toga je on pouzdan svjedok istine. Prisizao je i na Sveto pismo da je vidio i doticao svete rane. Sveta Klara i njezine sestre, koje su bile kod pogreba, vidjele su i cjelivale svete rane svetog Franje.

O danu i godini smrti svetog Franje Slavni Kristov priznavalac, gospodin sveti Franjo, preminuo je s ovoga svijeta godine Gospodnje tisuu dvije stotine dvadeset i este, etvrti dan mjeseca listopada, u subotu, a u nedjelju je bio pokopan. To je bilo dvadesete godine nakon njegova obraenja, to jest, kada je zapoeo pokorniki ivot, i druge godine nakon primljenih rana, a etrdeset i pet godina od njegova roenja.

O kanonizaciji svetog Franje Sveti Franjo bio je proglaen svetim godine tisuu dvije stotine dvadeset i osme po papi Grguru IX, koji je doao osobno u Asiz da ga proglasi svetim. ____________ Time je zavreno etvrto razmiljanje na slavu Gospodina naeg Isusa Krista. Amen.

PETO RAZMILJANJE O razliitim ukazanjima svetog Franje nakon njegove smrti svetim osobama Peto i posljednje razmiljanje donosi neka ukazanja, objave i udesa to ih je Bog uinio i pokazao nakon smrti svetog Franje, da potvrdi njegove svete rane i da se sazna za dan i sat kad ih je on primio od Krista. Treba znati da je 3. listopada godine 1282. brat Filip, provincijal u Toskani, po naredbi generalnog ministra brata Ivana Buonagracija, zatraio u ime svete
84

poslunosti od brata Mateja iz Kastiljona kod Areca, ovjeka vrlo pobona i sveta, da mu kae to zna o danu i satu kada je Isus utisnuo svete rane u tijelo svetog Franje. Brat Filip je uo da je brat Matej imao o tome objavu. Brat Matej, vezan svetom poslunou, rekao je ovo: Dok sam se prole godine u svibnju na Alverni molio u eliji za koju se govorilo da je mjesto na kojem je sveti Franjo imao serafsko ukazanje, najusrdnije sam traio u molitvi od Boga da mi se udostoji objaviti dan, sat i mjesto kada su svete rane bile utisnute u tijelo svetog Franje. I kako sam ustrajao u molitvi i pronji, za vrijeme poinka ukazao mi se sveti Franjo u vrlo velikom svjetlu i rekao mi: Sinko, to moli od Boga? A ja mu odgovorih to. On mi ree: Ja sam tvoj otac Franjo. Poznaje li me? Prepoznajem te oe! rekoh. Tada pogledaj moje rane na rukama, nogama i na boku. Dolo je vrijeme kad Bog hoe da se radi njegove slave objavi to braa ele saznati, jer se prije nisu za to pobrinula. Znaj, onaj koji mi se ukazao nije bio aneo ve Isus Krist u liku Serafa te mi je utisnuo u moje tijelo onih pet rana koje je on zadobio na svojem tijelu na kriu. A to se dogodilo tako: dan prije blagdana svetoga Kria ukazao mi se aneo i rekao, u ime Boje, da se strpljivo pripremam kako bih mogao primiti ono to mi Bog eli dati. Odgovorio sam da sam spreman primiti i podnijeti sve to se Bogu svia. Slijedeeg dana, to jest ujutro na blagdan svetog Kria, koji je one godine pao u petak, napustio sam svoju eliju prije svitanja u silnom aru duha te sam poao na to mjesto gdje si ti sada, a gdje sam ja esto molio. Dok sam molio, poe silaziti s neba velikom brzinom razapet mladi u liku Serafa sa est krila. Ugledavi njegovu udesnu pojavu, kleknuo sam i poeo pobono razmatrati o neizmjernoj ljubavi raspetog Isusa i o bezgraninim bolima njegove muke. Pogled na nj izazvao je u meni toliku samilost, te mi se uinilo kao da osjeam tu muku na svom vlastitom tijelu. I dokle god je Seraf bio ovdje, bila je osvijetljena ova gora kao sunce. Tako lebdei, doao je Seraf posve k meni. A kad je bio preda mnom, rekao mi je neke tajne rijei koje jo nisam nikome rekao. Ali dolazi vrijeme kad e i one biti objavljene. Nakon nekog vremena rastade se Krist od mene i ode u nebo, a sebe naoh oznaena ranama. Idi, dakle, rekao je sveti Franjo, i svakako reci ovo svome ministru, jer je to Boje djelo, a ne ljudsko. Kad je to sveti Franjo rekao, blagoslovio me i vratio se u nebo, praen velikim mnotvom presjajnih mladia. Brat Matej je rakao da je sve ovo vidio i uo kad je bio budan, a ne u snu. Kad je spomenuti ministar traio da se u ime svete poslunosti zakune, onda je to i uinio u njegovoj sobi u Firenci. Na slavu Kristovu. Amen.

O pobonom bratu kojem se sveti Franjo ukazao i s njime govorio Drugom je zgodom neki poboni i sveti brat, itajui poglavlje o ranama svetog Franje u ivotopisu svetog Bonaventure, postao vrlo znatieljan i htio je znati kakve bi to mogle biti tajne rijei o kojima je sveti Franjo rekao da ih nee otkriti dok je iv, a koje mu je kazao Seraf pri ukazanju. Taj je brat govorio u sebi: Sveti Franjo nije htio rei nikome ove rijei dok je ivio, ali moda bi ih sada nekome kazao nakon svoje smrti, samo kad bi ga za to netko pobono zamolio.

85

Od tada je poeo poboni brat moliti Boga i svetog Franju da mu objave te rijei. Budui da je ustrajao u toj molitvi osam godina, njegova je elja bila osme godine usliana na ovaj nain. Dok se jednom poslije ruka molio u crkvi pobonije nego obino i traio od Boga i svetog Franje tu milost uz mnoge suze, pozove ga neki brat u gvardijanovo ime da ga otprati u grad radi nabavke potrebnih stvari za samostan. Nimalo sumnjajui da je poslunost zaslunija od molitve, odmah poslua gvardijanovu zapovijed, napusti molitvu te poe ponizno s onim bratom koji ga je pozvao. Bogu se to svidjelo, te je brat ovim inom spremne poslunosti zasluio ono to nije mogao zasluiti mnogim molitvama. im su ta dvojica brae napustila samostan, susretnu dva strana brata, koji su, kako im se uini, dolazili izdaleka. Jedan od njih bio je mlad, a drugi star i mrav, a zbog nevremena bili su posve blatni i mokri. Onaj posluni brat, imajui samilosti prema njima, ree svom bratu: Predragi brate, ako moe malo odgodi nae poslove, dopusti mi da najprije operem noge ovoj stranoj brai, jer je potrebno da ih milosrdno primimo. Ja u oprati noge ovom starijem bratu, kojemu je to najprije potrebno, a ti moe oprati ovom mlaem, pa emo onda poi za svojim poslom. Poto su neko vrijeme bili uz vatru, povedu ih na stranu da im operu noge, kako su se bili dogovorili. A kad je posluni brat prao noge starijem bratu i skidao blato koje je bilo vrlo debelo, ugleda na njegovim nogama svete rane. Tada ga stade, pun radosti i divljenja grliti i povie: Jesi li ti Krist ili sveti Franjo? Braa koja su sjedila oko vatre, uvi te rijei, poure onamo da vide s velikim potovanjem i strahom slavne rane. Na njihove molbe stariji brat udovolji njihovoj elji i dopusti im gledati rane, doticati ih i ljubiti. I kako se nisu prestajali u veselju diviti ranama, ree im: Ne sumnjajte i ne bojte se, predraga moja brao i sinovi. Ja sam va otac, brat Franjo, koji sam po volji Bojoj osnovao tri Reda. Evo brat koji mi pere noge molio se ve osam godina, a danas s veom pobonou nego ikada prije da mu objavim one tajne rijei koje mi je rekao Seraf kad mi je utisnuo rane. Ove rijei nisam htio otkriti za vrijeme zemaljskog ivota, ali danas, po Bojem nareenju, zbog njegove postojanosti i spremne poslunosti, zbog koje je ak napustio ugodnost razmatranja, poslao me Bog da mu objavim ono za to me je molio. Nato se sveti Franjo okrenu onome bratu i ree mu: Znaj, ljubljeni brate, kad sam bio na Alverni utonuo u razmatranje muke Isusove, ukazao mi se Krist u obliku Serafa, utisnuo mi je rane u moje tijelo i rekao: Zna li to sam ti uinio? Dao sam ti znakove svoje muke, da bude moj zastavnik. Pa kako sam ja na dan svoje smrti siao u pretpakao te sam sve due koje sam ondje naao snagom svojih rana odonud izveo i poveo u raj, tako doputam i tebi da mi od ovoga asa bude slian i u smrti, kao to si mi bio slian i u ivotu. Kad umre, svake godine na dan svoje smrti idi u istilite i sve due iz svoja tri Reda - to jest due manje brae, sestara i treoredaca - osim toga due svojih tovatelja, koje ondje nae, odande izvedi snagom svojih svetih rana koje sam ti dao i dovedi ih u raj. Te rijei nisam nikada rekao dok sam ivio. Neposredno nakon tih rijei nestade svetog Franje i njegova pratioca. Mnoga su braa ula o ovom dogaaju od one osmorice koji su bili prisutni kod toga ukazanja i sluali te rijei svetog Franje. Na slavu Kristovu. Amen.

86

Kako se sveti Franjo ukazao bratu Ivanu Jednom se ukazao sveti Franjo bratu Ivanu Alvernskom, vrlo pobonu bratu, na gori Alverni dok se molio. Oni su meusobno govorili due vremena. Kad je konano sveti Franjo htio otii, ree bratu: Trai od mene to god eli. Brat Ivan ree: Oe, htio bih da mi kae to sam ve odavno elio saznati, naime, to si radio i gdje si bio kad ti se ukazao Seraf? Sveti Franjo odgovori: Molio sam na onome mjestu gdje je sada kapela grofa Simona od Batifola i traio dvije milosti od moga Gospodina Isusa Krista. Prva, da mi dopusti jo za vrijeme zemaljskoga ivota osjetiti na mojem tijelu i dui svu onu bol koju je on sam osjeao u asu svoje najgore muke. Druga milost za koju sam ga molio bila je da osjetim u svom srcu onu neizmjernu ljubav kojom je on gorio te je mogao podnijeti toliku muku za nas grenike. Bog mi je odgovorio da e mi usliati prvu i drugu elju, koliko je to mogue jednom stvorenju. To se ispunilo utiskivanjem svetih rana. Zatim ga zapita brat Ivan jesu li tajne rijei koje mu je rekao Seraf upravo one to ih je irio gore spomenuti brat koji je tvrdio da ih je uo od svetog Franje u prisutnosti osmorice brae. Sveti Franjo mu je odgovorio da su rijei onog brata istinite. Tada se brat Ivan zbog Franjine velikodunosti usudio zapitati: Oe, molim te najiskrenije, dopusti mi vidjeti i poljubiti tvoje svete rane, ali ne zato to bi u njih sumnjao, nego to sam to oduvijek elio. Sveti Franjo mu ih bez ustezanja pokae, i kad mu ih je pokazao, brat Ivan ih je jasno vidio, dotaknuo ih se i poljubio. Na kraju upita: Oe, koliku je utjehu dobila tvoja dua, videi kako blagoslovljeni Krist dolazi k tebi i kad ti je udijelio znakove svoje presvete muke? O, kad bi Bog dopustio da i ja osjetim barem malo te slasti! Sveti Franjo mu na to odgovori: Vidi li ove avle? Brat Ivan odgovori: Oe, vidim. Dotakni se jo jednom, ree sveti Franjo, ovog avla koji je u mojoj nozi! Nato brat Ivan s velikim strahopotovanjem takne avao. Kad je on to uinio, izie odanle mlaz mirisa poput tamjana. Kad ga je brat Ivan udahnuo, ispuni mu duu i tijelo takvom milonom da je odmah bio uznesen u Boga i postao za sve to se oko njega dogaa neosjetljiv. U tom je zanosu od onog asa - a to bijae prije podne - sve do veere. Brat Ivan nije sve do svoje smrti nikada nikome nita govorio o tom vienju i razgovoru, osim svom ispovjedniku. Na umoru je to otkrio veini brae. Na slavu Kristovu. Amen.

Kako je neki sveti brat vidio mrtva svog druga za kojega se molio U Rimskoj provinciji imao je neki sveti i poboni brat ovo udesno vienje. Neki njegov dobar prijatelj i brat bijae nou umro te je slijedeeg jutra bio pokopan pred ulazom u kapelu. Istoga dana poe preivjeli brat poslije obreda u kut kapele da se pomoli za duu svoga preminulog brata, svog prijatelja. Dok su se ostala braa odmarala u svojim elijama, on je sa suzama molio. Odjednom zauje galamu po hodnicima i izvan samostana. Tada pogleda u strahu prema grobu svog brata i ugleda

87

na ulazu u kapelu svetog Franju, a iza njega veliko mnotvo brae sakupljene oko groba. Kad je malo bolje pogledao, opazio je kako iz groba suklja vrlo velik plamen, usred kojeg se nalazila dua preminulog brata. Tada pogleda oko samostana i ugleda Isusa Krista kako hoda okolo po samostanu u pratnji mnotva anela i svetaca. I dok je on to s velikim uenjem promatrao, opazio je, kad god bi Isus prolazio ispred kapele, da bi sveti Franjo sa svom braom kleknuo pred njega i govorio mu: Molim te, najsvetiji Oe i Gospodine, smiluj se ovome mom bratu, koji gori usred plamena, zbog neprocjenjiva milosra koje si pokazao ljudskom rodu svojim utjelovljenjem. Ali Krist ne bi nita odogovarao, ve bi iao dalje. Kad je po drugi puta doao i prolazio pokraj kapele, sveti Franjo ponovno poklekne sa svojom braom i zamoli ga ovako: Molim te, milosrdni Oe i Gospodine, smiluj se onome mom bratu zbog neizmjerne i milosrdne svoje ljubavi koju si iskazao ljudskom rodu kada si umro na drvetu kria. Krist je i opet proao kao i prvi puta, a da ga nije usliao. Krist poe i po trei puta oko samostana i proe pokraj kapele. Tada klekne sveti Franjo pred njega kao i prije, pokae mu svoje ruke, noge i bok te ree: Molim te, milosrdni Oe i Gospodine, u ime boli i utjehe koje sam podnio i osjetio kad si utisnuo rane u moje tijelo, smiluj se dui ovog brata koji se nalazi u istilinoj vatri. Gle uda! Kad je sveti Franjo taj puta zamolio Krista u ime svojih rana, Krist se odmah zaustavio, pogledao rane i usliao njegovu molbu. Tada Krist ree: Tebi, Franjo, preputam duu tvoga brata. Takvim je postupkom Krist htio potvrditi i poastiti svete Franjine rane i jasno objaviti da due njegove brae koje dou u istilite nije niim lake osloboditi njihovih muka nego snagom presvetih rana, pa da budu odvedene u rajsku slavu. A to je u skladu s onim rijeima to ih je Krist rekao svetom Franji kad je dobio svete rane. im je Krist prestao govoriti, nestade vatre iz samostana. Preminuli btrat pristupi svetom Franji, a zatim Krist i itava ta slavna i blaena pratnja pou u nebo. Brat koji se molio za njega, videi ga osloboena od muka i odvedena u raj, vrlo se radovao i pripovijedao brai sve to je i kako je vidio te je zajedno s njima slavio Gospodina i zahvaljivao mu. Na slavu raspetoga Krista. Amen.

O plemenitom vitezu Landolfu Neki plemeniti vitez iz Mese od San Pietra, koji se zvao gospodin Landolfo, veliki tovatelj svetog Franje, iz ijih je ruku i primio odijelo Treeg Reda, na ovakav je nain doznao o smrti svetog Franje i o njegovim svetim i slavnim ranama. Upravo kad je sveti Franjo bio na samrti, uao je u duu jedne ene iz onog grada zloduh te ju je strano muio. Zloduh joj je dao sposobnost da govori tako ueno, da je s lakoom pobijala sve mudre i naitane ljude koji su dolazili da s njom raspravljaju. Jednom ju je zao duh ostavio dva dana slobodnom, a treeg se dana opet vratio. Tada ju je muio vie negoli prije. Kad je to uo gospodin Landolfo, poe k toj eni i upita zlog duha, koji je bio u njoj, zato ju je ostavio dva dana, a poslije se vratio i poeo je muiti vie nego prije. avao mu odgovori: Kad sam napustio enu, susreo sam se sa svim svojim drugovima toga kraja i poli smo umiruem prosjaku svetom Franji da s njim raspravimo i da mu oduzmemo duu. Budui da je oko njega bilo vie anela negoli

88

nas, oni su je odnijeli u nebo, a mi ostadosmo poraeni. Sada pak elim nadoknaditi na ovoj eni ono to sam kroz ta dva dana propustio. Tada ga gospodin Landolfo zakune u Boje ime da kae svu istinu o svetosti svetog Franje - za kojeg je rekao da je umro, i o svetoj Klari - za koju je rekao da ivi. avao mu je odgovorio: Rei u ti o tome svu istinu, htio ili ne htio. Bog Otac se toliko rasrdio na grijehe svijeta, te se inilo da e izrei konanu osudu protiv mukaraca i ena te ih istrijebiti sa svijeta ako se ne poprave. Ali Krist, posredujui za grenike, obea da e obnoviti svoj ivot i svoju muku u jednom ovjeku, to jest u siromaku i prosjaku Franji, ijim e ivotom i naukom biti mnogi ljudi itavog svijeta privedeni na put istine i pokore. A sada, da pokae cijelom svijetu to je elio uiniti sa svetim Franjom, htio je da rane njegove muke, utisnute na tijelo svetog Franje, vide mnogi i dotaknu ih se nakon njegove smrti. Slino je uinila i Majka Kristova, obeavi obnoviti svoju djeviansku istou i svoju poniznost u jednoj eni, to jest u svetoj Klari, tako da i ona otme svojim primjerom mnoge tisue ena iz naih ruku. Bog Otac, ublaen tim obeanjima, odgodi svoju konanu osudu. Gospodin Landolfo, hotei se uvjeriti u istinitost izjave zlog duha, koji je otac lai, a posebno o onome to je govorio o smrti svetog Franje, poalje jednog od svojih najboljih i najvjernijih slugu u Asiz k Mariji Aneoskoj, da ispita je li sveti Franjo iv ili mrtav. Sluga doe u Asiz, raspita se i utvrdi po istini sve. Vrati se svom gospodaru te ga uvjeri da je sveti Franjo upravo onog asa i dana otiao s ovoga svijeta kako mu je to rekao avao. Na slavu Kristovu. Amen.

Kako je papa Grgur IX. sumnjao u rane svetog Franje Putajui po strani sva ona udesa svetih rana svetog Franje, o kojima itamo u Legendama svetog Bonaventure, na kraju ovoga petog razmatranja treba ipak kazati da je papa Grgur IX, kako je kasnije i sam priznao, neko sumnjao o rani na prsima svetog Franje. Jedne noi ukazao mu se sveti Franjo, podigao malo uvis desnu ruku, pokazao mu ranu na prsima i zatraio od njega zdjelicu. Kad je papa donio zdjelicu, sveti je Franjo uze i stavi ispod svoje rane na prsima, i papa je svojim oima vidio kako se vrhom napunila krvlju pomijeanom s vodom koja je tekla iz rane. Tada je nestalo u njemu svake sumnje. Po savjetu svih kardinala potvrdi papa rane svetog Franje i dade brai posebnu povlasticu s bulom i viseim peatom. To je uinio u Viterbu, jedanaeste godine svoga papinstva. A slijedee godine, dvanaeste svoga papinstva, dade brai jo jednu, veu povlasticu. Papa Nikola III. i papa Aleksandar dali su takoer povlastice, prema kojima bi se protiv svakoga, tko bi poricao rane svetoga Franje, moglo postupiti kao protiv krivovjerca. To bi bilo dovoljno to se odnosi na peto i posljednje razmatranje o slavnim ranama naeg oca svetog Franje. Neka nam Gospodin dade milost da ga na ovom svijetu slijedimo svojim ivotom, da bismo snagom njegovih presvetih rana bili spaeni s njime u raju. Na slavu Isusa Krista i siromaka svetog Franje. Amen.

89

SADRAJ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. Osnutak Reda i prvi drugovi svetog Franje . . . . . . . . . . . . Obraenje Bernarda Kvintavalskoga . . . . . . . . . . . . . . Bernardo mora stati Franji na usta . . . . . . . . . . . . . . . Franjo htio u panjolsku; Ilija oholo odgovara anelu . . . . . . . . Bernardo poslan u Bolonju osnovati samostan . . . . . . . . . . . Franjo blagoslivlja brata Bernarda . . . . . . . . . . . . . . . Franjo posti etrdeset dana . . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo tumai bratu Leonu u emu je pravo veselje . . . . . . . . . Franjo ui brata Leona to e mu odgovarati . . . . . . . . . . . . Maseo spoitava Franji to sav svijet ide za njim . . . . . . . . . . Franjo nalae Maseu da se okree . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo imenuje Masea vratarom . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo i Maseo na pronji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Krist se pojavljuje meu braom . . . . . . . . . . . . . . . . Kako je sveta Klara blagovala s braom . . . . . . . . . . . . . . Franjo pita da li da se posveti molitvi ili propovijedanju . . . . . . . Novak gleda kako Franjo razgovara s Klarom . . . . . . . . . . . Sveopa skuptina pet tisua brae u Asizu . . . . . . . . . . . . Opljakani vinograd u Rietiju . . . . . . . . . . . . . . . . . Mladom bratu dojadio redovniki ivot . . . . . . . . . . . . . . Franjo izmirio vuka i Gubijce . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo pripitomio grlice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo izbavlja brata od zlog duha . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo polazi meu Saracene . . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo izlijei gubavca na tijelu i dui . . . . . . . . . . . . . . Obraenje trojice razbojnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo u Bolonji mnoge obraa i pridobiva dva studenta . . . . . . . Bernardo u zanosu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zloduh plai brata Rufina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Franjo i Rufin propovijedaju bez odijela . . . . . . . . . . . . . Franjo znao kreposti i slabosti brae . . . . . . . . . . . . . . . Maseo moli od Krista dar poniznosti . . . . . . . . . . . . . . . Klara na papin nalog blagoslivlja kruh . . . . . . . . . . . . . . Ljudevit Francuski pohaa brata Egidija . . . . . . . . . . . . . Bolesna Klara udom prenesena u crkvu . . . . . . . . . . . . . Franjo tumai bratu Leonu vienje . . . . . . . . . . . . . . . . Plemi se obraa i dolazi u Red . . . . . . . . . . . . . . . . . Franji objavljeno da je brat Ilija odbaen . . . . . . . . . . . . . Sveti Antun propovijeda pred papom . . . . . . . . . . . . . . . 1 2 4 5 7 9 10 11 12 13 14 15 16 18 18 19 21 22 24 25 26 28 28 29 30 32 35 36 37 39 40 41 41 42 43 44 44 44 47

90

40. Sveti Antun propovijeda ribama . . . . . . . . . . . . . . . . . 41. Brat imun oslobaa brata od napasti . . . . . . . . . . . . . . . 42. Sveta braa Markijske provincije . . . . . . . . . . . . . . . . 43. Brat Konrad obraa nevaljalog brata . . . . . . . . . . . . . . . 44. Bratu Petru objavljeno o Isusovoj muci . . . . . . . . . . . . . . 45. Objava bratu Ivanu iz Pene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46. Pacifik vidi duu svog brata Humilisa . . . . . . . . . . . . . . 47. Marija dala ljekarije bolesnom bratu . . . . . . . . . . . . . . . 48. Brat Jakob vidi stablo Franjevakog Reda . . . . . . . . . . . . . 49. Krist se ukazao bratu Ivanu od Alverne . . . . . . . . . . . . . . 50. Brat Ivan molitvom oslobaa due iz istilita . . . . . . . . . . . 51. Brat Ivan vidi brata Jakoba nakon smrti . . . . . . . . . . . . . . 52. Brat Ivan ima vienje presvetog Trojstva . . . . . . . . . . . . . 53. Brat Ivan u zanosu za vrijeme mise . . . . . . . . . . . . . . . Razmiljanja o svetim ranama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prvo razmiljanje: polazak na Alvernu . . . . . . . . . . . . . . . . Drugo razmiljanje: razgovori na Alverni, zapis bratu Leonu . . . . . . . Tree razmiljanje: utisnue svetih rana . . . . . . . . . . . . . . . . etvrto razmiljanje: silazak s Alverne i put u Asiz . . . . . . . . . . . Franjo saziva opu skuptinu Reda . . . . . . . . . . . . . . . . . Brat mjeri ranu na prsima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Brat Rufin opipao ranu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Molba brata Rufina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Svjedoanstvo gospoe Jakobe o ranama . . . . . . . . . . . . . . . Kako su mnogi vidjeli rane svetog Franje . . . . . . . . . . . . . . O danu i godini smrti svetog Franje . . . . . . . . . . . . . . . . . O kanonizaciji svetog Franje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Peto razmiljanje: ukazanja svetog Franje nakon njegove smrti . . . . . . Brat oprao noge svetom Franji i prepoznao ga po ranama . . . . . . . . Franjo se ukazuje bratu Ivanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sveti Franjo spaava duu brata iz istilita . . . . . . . . . . . . . . Plemeniti vitez Landolfo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Grgur IX. vienjem osloboen sumnje . . . . . . . . . . . . . . . .

47 48 50 51 52 53 55 56 57 59 61 62 63 64 66 66 69 73 77 80 81 81 81 82 84 84 84 84 85 87 87 88 89

91