Hasib Musinbegovic - Boj Odbrana Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.
BOJ ODBRANA BUGOJNA 1993.
U ~ast oslobodiocima Bugojna
Hasib Mu{inbegovi}
BOJ ODBRANA BUGOJNA 1993.
Sarajevo, 2011.
3
Hasib Mu{inbegovi}
Autor: Hasib Mu{inbegovi} Naziv djela: Boj odbrana Bugojna 1993. Izdava: Biljeg d.o.o. Sarajevo Recenzenti: Abdulah Jele~, Edin Rami} DTP: Ibrahim Agi Produkcija: Jordanstudio, Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 355.4( 497.6 Bugojno) 1993 94( 497.6) 1992/1995 MUINBEGOVI, Hasib Boj odbrana Bugojna 1993. / Hasib Muinbegovi. - Sarajevo : Biljeg, 2011. 153 str. : ilustr. ; 24 cm Biljeka o piscu: str. 141. Bibliografija: str. 144-148 ISBN 978-9958-891-94-6 COBISS.BH-ID 18725638
U ovom radu dat je kratak prikaz jednog znaajnog doga aja iz bogate savremene historije naroda i gra ana grada Bugojna. Obra en je historijskom metodom sukob jedinica HV/HVO Bugojno i Armije RBiH Bugojno, koji se dogodio u periodu 17.-29. 07. 1993. godine na podruju opine Bugojno. Uvjetno reeno - kroz uvod, tok i posljedice - obrazloeni su uzroci, povod i pouke iz ovog sukoba.
Hasib Mu{inbegovi}
1. BUGOJNO UOI AGRESIJE 1992.
Bugojno uo~i agresije 1992.

Bugojno se nalazi u jugo-zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, izme u gradova Donjeg Vakufa i Gornjeg Vakufa. Smjeteno je u sredinjem dijelu Skopljanske doline. Bugojno je vano saobraajno vorite puteva iz srednje Bosne prema Jadranskom moru i Sarajevu. Iz Bugojna se, preko Kupresa i Livna, stie u Split a preko Gornjeg Vakufa, Jablanice i Mostara u luku Ploe. Preko prevoja Ravno Rostovo najblie se stie u srednju Bosnu. Takav geografski poloaj Bugojnu daje i posebno geopolitiko i geostrateko znaenje. Opina Bugojno zauzima 366 km2 povrine. Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine imala je 46.889 stanovnika, raspore enih u 78 naselja. Opina Bugojno se granii sa 4 opine: Gornji Vakuf, Kupres, Donji Vakuf i Novi Travnik. Granice izme u opina su, uglavnom, prirodne. Prema Gornjem Vakufu duga je oko 25 km, prema Novom Travniku oko 20 km. Granica prema Donjem Vakufu duga je oko 35 km a prema Kupresu oko 25 km. Bugojno je okrueno lijepim i opjevanim planinama Kalin (1.530 m), Rudina (1.385 m), Stoer (1.758 m), ali i drugim manjim. Rijeka Vrbas sa pritokama: Vesonica, Bunta, Okanica, Vitina, Drvetinjska rijeka, jedna je od najljepih rijeka Bosne i Hercegovine. Svoj ubrzan razvoj i preporod Bugojno je doivjelo poslije Drugog svjetskog rata a naroito u posljednje dvije decenije dvadesetog stoljea, kada se svrstalo u red najrazvijenijih opina Bosne i Hercegovine. Okosnicu razvoja inila je industrija (vojna, metaloprera ivaka, elektronska, koarska, obuarska, tekstilna, mlinsko-pekarska, drvoprera ivaka i proizvodnja gra evinskih materijala, a bile su zastupljene i poljoprivreda, umarstvo, gra evinarstvo, cestovni saobraaj, trgovina, ugostiteljstvo i turizam). Vrijedna panje je injenica da su stanovnici Bugojna od 1975. godine pa do izbijanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (aprila 1992.), davali samodoprinos u visini od 5% na sva mjesena primanja. Tim sredstvima izgra eni su vitalni objekti infrastrukture i drugi objekti kolektivnog standarda, od kojih su najvaniji: regionalni vodovod Kruica-Bugojno, tri osmogodinje kole, kulturno sportski centar, zapoeta izgradnja savremene bolnice, ure ene gradske ulice sa ulinom rasvjetom, elektrificirana sva sela, rijeen problem snabdijevanja pitkom vodom svih naseljenih mjesta u opini; sva naselja su povezana asfaltnim putevima sa gradom, otvarana su nova radna mjesta u mnogim privrednim granama. Prije agresije, u Bugojnu je bilo zaposleno 16.600 radnika, od toga u privredi 15.300, a u inozemstvu 1.600. U bugojanskoj opini prije rata bilo je devet hiljada telefonskih prikljuaka. Rudno bogatstvo i obilje plodne zemlje u Skopaljskoj dolini su bili glavni razlozi za naseljavanje na ove prostore, kako drevnih tako i savremenih naroda. Pred agresiju 92., Bugojno je izraslo u privredni i politiki centar Gornjevrbaske regije koja je imala preko 100.000 stanovnika; sa statusom jednog od najrazvijenijih gradova Bosne i Hercegovine, bilo je gotovo dvije predratne decenije.
U ~ast oslobodiocima Bugojna 9
10
2. REALIZACIJA IDEJE O HRVATSKOJ DR@AVI NA TERITORIJI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE OD STRANE ORU@ANIH FORMACIJA RH I PARADR@AVNE TVOREVINE HZHB / HRHB
11
12
2.1 Ustavno-pravna destrukcija i teritorijalno rastakanje RBiH i njihov odraz na op}inu Bugojno
Poetkom devedesetih godina SDS i HDZ imale su status vladaju}ih stranaka u institucijama a vanistitucionalno su radile na otvorenoj ustavno-pravnoj destrukciji Bosne i Hercegovine. Pravno i teritorijalno rastakanje ra|eno je u po~etku u okviru ustavno-pravnog sistema a na kraju su poprimili potpuno vaninstitucionalnu formu. Radi se o dva sinhronizirana projekta SAO-izacije i HAO-izacije teritorije Bosne i Hercegovine. (Termini preuzeti prema: Kasim I. Begi}, BOSNA I HERCEGOVINA od Vensove misije do Dejtonskog sporazuma -1991.-1995, Sarajevo 1997.) Po~etak napada na ustavno-pravni sistem i teritorijalno jedinstvo otvoren je politizacijom problema regionalizacije Bosne i Hercegovine. Namjere zagovornika novokomponirane regionalizacije isticale su samo etni~ki princip, a zanemarile trì{ne i sve druge razloge. Proces napada na ustavno-pravni sistem i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine zapo~et je formiranjem zajednice op}ina Bosanske krajine, koja je u rekordno kratkom roku transformirana 16. 09. 1991. u SAO (srpsku autonomnu oblast). Neposredno prije progla{enja SAO krajina, bila je progla{ena SAO hercegovina. Ustav BiH nije poznavao kategoriju autonomna oblast, a sa stanovi{ta etni~ke strukture stanovni{tva nikada, ni u bogatoj povijesti, niti u tada{njem ustavno-politi~kom sistemu, nisu postojale teritorije kao ekskluzivitet nekog naroda. Samoprogla{ene oblasti su preotele ovlasti koje su bile u isklju~ivoj nadle`nosti Republike pa ~ak i, jo{ tada, postoje}e SFRJ (narodna odbrana, mobilizacija, poreski sistem,). SAO romanija progla{ena je 22. 10. 1991.; SAO sjevero-isto~ne bosne- 28. 10. 1991.; SAO sjeverne bosne- 05. 11. 1991.; SAO bira~- 09. 01. 1992. i srpske op}ine biha}- 10. 01. 1992. godine. Samoprogla{ena sao sjeverna bosna obuhvatala je 17 op}ina (Doboj, Tesli}, Te{anj, Maglaj, Zavidovi}i, Derventa, Modri}a, Bosanski [amac, Odàk, Ora{je, Gra~anica, Lukavac, Banovi}i, Grada~ac, Srebrenik, Bosanski Brod i @ivinice), a samo je u Tesli}u, prema zvani~nom popisu iz 1991. godine, bila natpolovi~na ve}ina srpskog naroda! Na ovaj na~in je, izuzev zapadne Hercegovine, ~itava Bosna i Hercegovina bila saoizirana. (Pojmovi u navodnicima preuzeti su u izvornom obliku iz citiranog djela K. I. Begi}a, bez obzir na pravopisnu upitnost. Tako je postupano i u nastavku ovog rada). Paralelno sa saoizacijom, slijedilo je konstituiranje skup{tine srpskog naroda BiH, 24. 10. 1991. godine, koju su sa~injavali poslanici SDS-a i SPO-a. Na ovoj konstituiraju}oj sjednici, donesena je, izme|u ostalog, i odluka o ostajanju srpskog naroda BiH u zajedni~koj dràvi Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom,
Hasib Mu{inbegovi}
SAO Krajinom, SAO Slavonijom, Baranjom, i zapadnim Sremom, i drugima koji to èle, {to je ujedno i bilo pitanje za plebiscit, zakazan za 9. i 10. novembar 1991. godine. Naredni korak u projektu ustavno-pravne destrukcije BiH je bio plebiscit srpskog naroda, odràn 9. i 10. novembra 1991. godine. Po na~inu dono{enja odluke, po potencijalnom glasa~kom tijelu i po formi, plebiscit je zna~io flagrantno kr{enje ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Rezultati plebiscita su, naravno, prema{ili o~ekivanja. Strate{ka kapitalizacija plebiscita na vanjskom planu sastojala se u redovitom izvje{tavanju izaslanika Vensa i predsjednika Konferencije o Jugoslaviji, lorda Karingtona i poku{aju uklju~ivanja u me|unarodne pregovore kao zasebne strane u odnosu na legalne predstavnike RBiH. Na unutra{njem planu, kapitalizacija je realizirana pripremama za progla{avanje republike srpskog naroda BiH. Institucionalno zaokruìvanje saoizacije BiH je u~injeno progla{avanjem republike srpskog naroda BiH, 9. januara 1992. godine. U usvojenoj Deklaraciji je stajalo da }e se republika nalaziti u sastavu savezne dràve Jugoslavije kao njezina federalna jedinica. Saoizacija je sigurno determinirala ubrzanje dinamike disolucije Jugoslavije, odnosno, ona je zorno pokazala da je SFRJ samo providan izgovor za projekat velika Srbija (Kasim I. Begi}, BOSNA I HERCEGOVINA od Vensove misije do Dejtonskog sporazuma -1991.-1995, Sarajevo 1997, str. 64). U oktobru 1991., zapo~inje, ne{to usporenijom dinamikom, haoizacija BiH, sa istovjetnim ishodi{tem i gotovo prepisanim paljanskim scenarijem. Najavio ju je predsjednik HDZ-a, Stjepan Kljui}: Poslije svega {to se dogodilo, podjela Bosne je jedini izlaz i mislim da }e Srbi morati izdvojiti svoje teritorije i svoje ljude. Mi }emo predloìti Muslimanima da u ostatku BiH ostanemo kao zajednica, te da se konfederalno pridruìmo Sloveniji i Hrvatskoj... Ukoliko oni to ne prihvate onda }emo i mi traìti svoj dio... (prema Oslobo|enju, 18. 10. 1991.). Hrvatska zajednica bosanska posavina sa 8 op}ina formirana je 12. novembra 1991. godine. Hrvatska zajednica herceg-bosna sa 30 op}ina (Jajce, Kre{evo, Busova~a, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf, Kakanj, Vare{, Kotor-Varo{, Tomislavgrad, Livno, Kupres, BUGOJNO, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posu{je, Mostar, [iroki Brijeg, Grude, Ljubu{ki, îtluk, âpljina, Neum, Stolac, TrebinjeRavno) formirana je 18. novembra 1991. godine, a 27. januara 1992. progla{ena je i hrvatska zajednica srednje bosne sa 4 op}ine (Zenica, @ep~e, Maglaj, Zavidovi}i). Formiranje hrvatskih zajednica HDZ je u po~etku pravdao naivnim izgovorom da su zajednice znak upozorenja, te da hrvatski narod u vrijeme rastakanja BiH ima pravo da izrazi svoje interese i opredjeljenja pozivaju}i se na vlastiti subjektivitet; one su znak pripadnosti BiH, u okviru njene suverenosti, a u osniva~kim odlukama stajalo je da su zajednice politi~ke, kulturne, gospodarske, i podru~ne cjeline i da je njihov cilj borba za demokraciju, mir, i po{tovanje povijesnih etni~kih, kulturnih prava i legalnih metoda, ali spominjanjem banovina i hrvatskih povijesnih
14 U ~ast oslobodiocima Bugojna
prostora i uvjetovanje na izlazak na zakazani referendum ukoliko se ne prihvati livanjska formulacija referendumskog pitanja, u kojem se osim suverenosti i nezavisnosti BiH nalazio i upit o nacionalnim podru~jima (kantonima) konstitutivnih naroda, govorilo je u kolikoj su se mjeri po~etkom 1992. godine pribliìli projekti ~elni{tva HDZ i paljanske paradràve. Predsjednik HDZ BiH, Stjepan Kljui} je na konferenciji za {tampu 21. 01. 1992. godine, izjavio da je Banovina Hrvatska linija zacrtanih interesa hrvatskog naroda na ovom prostoru. Moram re}i da je takvo rje{enje 1939. godine bilo veoma povoljno za hrvatsku naciju. Naàlost, banovina nije zaìvjela. No, mi }emo, kao predstavnici hrvatskog naroda, nastojati da {titimo interese hrvatskog naroda na cijelom prostoru BiH. (Oslobo|enje, 22. 01. 1992.). A prilikom smjene, na {irokobrije{kom skupu HDZ-a, (03. 02. 92.) S. Kljui} je prisutne upozorio na pogubnost insistiranja na nacionalnim kantonima jer Hrvati imaju ve}inu u 14 od 110 op}ina i da bi Hrvati imali samo jedan kanton a Srbi i Muslimani po pet. Bez obzira na datum javnog proglaenja, od samog poetka, od 91. godine, hrvatska zajednica herceg-bosna je, figurirala i djelovala kao paradràva u punom kapacitetu. Tako su po~etkom 1992. godine na BH prostoru postojale dvije, i po formi i po sadràju, iste paradràve. âk su se na nekim prostorima i sudarale, kao npr. u Posavini, srednjoj Bosni i Hercegovini. Preklapali su se na tre}ini teritorije, ali polovinom 1992. postigli su punu me|usobnu suglasnost. Nije smetalo kreatorima oblasti i zajednica da prekriju ~itavu teritoriju BiH, ne ostavljaju}i pri tome za Muslimane, kao najbrojniju naciju, relevantan dio teritorije za eventualnu maoizaciju BiH. U godinama koje su dolazile teritorije su postale najve}i kamen spoticanja prilikom iznalaènja mirovnih planova , {to je bila o~igledna potvrda vitalnosti projekata saoizacije i haoizacije.
Mapa: SAO oblasti i hrvatske zajednice ( januar 1992. godine ) U ~ast oslobodiocima Bugojna 15
Hasib Mu{inbegovi}
2.1.1 Uklju~ivanje Bugojna u hrvatsku zajednicu herceg-bosnu

Prvi vi{estrana~ki izbori, odràni u novembru 1991. godine, donijeli su u Bugojnu HDZ-u izbornu pobjedu. U Skup{tinu op}ine izabrano je 60 odbornika. Njihova strana~ka pripadnost bila je: HDZ-21, SDA-20, SDS-9, Zajedni~ka lista koju je predvodio SK BiH-5, Savez reformskih snaga-4, Stranka privatne inicijative Bugojno-1. Nacionalna pripadnost ovih odbornika bila je: 26 Hrvata, 23 Bo{njaka, 10 Srba i 1 Jugosloven. Od 6 klju~nih funkcija u op}ini, najve}i broj-4, pripao je HDZu, tj. Hrvatima (predsjednik op}ine i ujedno predsjedavaju}i Skup{tine op}ine, na~elnik SJB, Predsjednik osnovnog suda i sekretar sekretarijata za narodnu odbranu); po jedna funkcija pripala je Bo{njacima i Srbima- Predsjednik Izvr{nog odbora bio je Bo{njak a Komandant Op}inskog {taba odbrane- Srbin. S drage strane, na klju~nim funkcijama u privrednom i dru{tvenom ìvotu, zatekli su se kadrovi hrvatske nacionalnosti (preko 80%), koji su jednostavno pristupili HDZ-u i tako u Bugojnu osigurali punu dominaciju kadrova HDZ-a. Tako su se i pona{ali- osiono, samovoljno i samosvojno! Ve} je spomenuto da je u Grudama 18. novembra 1991. godine formirana Hrvatska zajednica herceg-bosna sa trideset op}ina u ~iji sastav je u{la i op}ina Bugojno. Odluku o pristupanju zajednici i Zaklju~ke, u ime op}ine Bugojno potpisao je Vladimir [olji}, predsjednik op}ine, na prvom sastanku u Grudama, sastanku Hercegova~ke i Travni~ke regionalne zajednice, odrànom 12. 11. 1991.; naravno, u~inio je to ne pitaju}i predstavnike druga dva naroda, kao da je Bugojno samo op}ina Hrvata. A da je i tako- pristupanje pomenutoj paradràvi opet bi bilo nezakonito. Odluka se odnosila na formiranje Zajedni~ke Hrvatske dràve a zaklju~ci na rat sa onim snagama koje se budu ovom projektu suprotstavljale: ...hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora kona~no povesti odlu~nu, aktivnu politiku koja treba dovesti do realizacije na{eg vjekovnog sna zajedni~ke hrvatske dràve...; ...(progla{enje Hrvatske banovine u BiH, provo|enje referenduma za priklju~enje Republici Hrvatskoj)...; ...Vojni~ki se jo{ bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje }e poku{ati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske dràve. ...Unaprijed odlu~no sprije~iti svaku javnu ili tajnu aktivnost u vo|stvu HDZ-a koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bilo kakvu {tetu. Ove dokumente je potpisao predsjednik op}ine Bugojno, Vladimir [olji}.
A ~ije je, zapravo, Bugojno? Odnosno, ko su njegovi gra|ani, ~iji je grunt?
16
Prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine Bugojno je imalo 46.889 stanovnika: Bo{njaka - 19.697 (42%), Hrvata - 16.031 (34,2%), Srba - 8.673 (18,5%), Jugoslovena - 1.561 (3,3%) i ostalih - 927 (2%).
Dakle, Bo{njaci su u Bugojnu 1991. godine ~inili relativnu ve}nu, (vidi mapu Etni~ka struktura Bugojna 1991. godine ) ali nisu pitani èle li iza}i iz Republike Bosne i Hercegovine i ui u hercegbosnu a s njom u Hrvatsku.
Mapa: Etni~ka struktura Bugojna 1991. godine
Bo{njaci su u Bugojnu bili ve}ina i po popisu iz 1971. sa procentom od 41%; po popisu od 1981.- sa procentom od 40,6%. Dakle, bili su ve}inski narod oko 30 godina prije agresije na RBiH. Biljeè stalni apsolutni rast od po 3.000 stanovnika za desetlje}e, i procentualni rast od oko1%. Hrvati u Bugojnu biljeè, tako|er, stalni apsolutni rast od oko 2.000 izme|u dva popisa, ali i konstantan procentualni pad u ukupnom broju stanovni{tva Bugojna. Gra|ani Bugojna srpske nacionalnosti biljeè apsolutni rast za po jednu hiljadu novih stanovnika, samo blaì procentualni pad (vidi tabelu koja slijedi i Grafikon struktura stanovni{tva Bugojna).
Tabela: Struktura stanovni{tva Bugojna
17
Hasib Mu{inbegovi}
Na Grafikonu svojinske i nacionalne strukture stanovni{tva op}ine Bugojno vidljivo je da je zemlji{te op}ine Bugojno bilo preko 50% u dràvnoj svojini, u vlasni{tvu dràve Repulike Bosne i Hercegovine (a ne paradràve herceg-bosna). Ostalo zemlji{te je bilo u privatnoj svojini. O privatnom zemlji{tu Bo{njaka (i ostalih) HDZ nije mogao odlu~ivati, ako ga je, pak, ovlastio hrvatski narod da u njegovo ime o tom pitanju odlu~uje.
Grafikon: Struktura stanovni{tva Bugojna
Uklju~ivanjem op}ina u kojima Hrvati nisu imali ni relativnu ve}inu moralo je voditi do negativnih posljedica. S jedne strane to je bilo neprihvatljivo rje{enje za druge narode, prije svega Muslimane, a s druge strane, osnova za poku{aj nasilnog mijenjanja etni~ke strukture tih op}ina (etni~ko ~i{}enje, preseljavanje stanovni{tva, doseljavanje Hrvata)...(Ciril Ribi~i~, GENEZA JEDNE ZABLUDE, Ustavnopravna analiza formiranja i djelovanja hrvatske zajednice herceg-bosna, Zagreb - Sarajevo-Idrija 2000., str. 39). Za uklju~ivanje Bugojna u herceg-bosnu, HDZ nije ni traìo argumente u procentima stanovni{tva i svojinske strukture zemlji{ta.
Grafikon svojinske i nacionalne strukture stanovni{tva op}ine Bugojno
18
Na{ao ga je u argumentu da je Bugojno bilo u sastavu nikad postoje}e Hrvatske banovine, a na tajnim pregovorima u Kara|or|evu, 26. marta 1991. godine, Tu|man i Milo{evi} su se na~elno sloìli oko pitanja podjele BiH, ustvrdio je Josip Manoli} na svjedo~enju pred Me|unarodnim sudom pravde u Hagu. ...Bez obzira na to ko je ispalio prvi metak u hrvatsko-bo{nja~kom sukobu, koji je izbio krajem 1992. i po~etkom 1993. godine, jasno je za{to je do njega do{lo. U osnovi svega je Tu|manova ambicija da zapadnu Hercegovinu pripoji Hrvatskoj i tako podeblja geografsku kiflu(Dnevni avaz, 5., 6. i 7. jula 2006. godine).
2.1.2 Politi~ko-vojni udar Hrvatskog vije}a odbrane (HVO) Bugojno i uslo`njavanje vojnopoliti~ke situacije
Prakti~na realizacija na terenu ustavno-pravne i teritorijalne destrukcije BiH, prihva}ena u pomenutim dokumentima herceg-bosne na vi{em nivou, na podru~ju op}ine Bugojno, nije vi{e mogla biti odga|ana. Rad Skup{tine op}ine Bugojno, kao najvi{eg organa op}inske vlasti, tokom 1991. i po~etkom 1992. godine bio je veoma oteàn istrajavanjem HDZ-a da zadrì tu dominantnu poziciju koja je bila u velikoj nesrazmjeri i sa izbornim rezultatima (bez obzira {to je HDZ pobijedio), a posebno sa strukturom stanovni{tva u Bugojnu. HDZ nije dozvoljavao da se izvr{e bilo kakve korekcije u vlasti. Op}inska Skup{tina u Bugojnu se definitivno raspala 14. maja 1992. godine, nakon {ire rasprave o mogu}im na~inima smirivanja situacije na podru~ju op}ine. Sjednicu je prekinuo njezin predsjednik Vladimir [olji} sa rije~ima da vi{e nema potrebe za ovakvim sjednicama, da HDZ zamrzava svoj rad i da }e ubudu}e Hrvate predstavljati Hrvatsko vije}e odbrane (HVO, ~iji je predsjednik bio upravo Vladimir [olji}), kao legalni organ vlasti. Hrvati su napustili i druge legalne organe vlasti u op}ini, formiraju}i iste takve kroz HVO, bez obzira na dotada{nju strana~ku pripadnost. Dakle, udar Hrvatskog vije}a odbrane (HVO-a) Bugojno na politi~ke organe legalno izabrane vlasti, izvr{en je 14. 05. 1992. godine. Odmah je uslijedilo napu{tanje organa vlasti i od strane kadrova SDS-a. Bo{njaci su se opredijelili da slijede kontinuitet izabrane vlasti i lojalnost republi~kim organima vlasti, iako, da bi parirali hrvatskoj ujdurmi- progla{avaju MVOmuslimansko vije}e odbrane. Pretpostavke za politi~ku razgradnju op}ine Bugojno ostvarene su jo{ u 1991. i po~etkom 1992. godine, obezbje|enjem vojnih preduvjeta. Rat u Hrvatskoj dobrano se osje}ao u Bugojnu, naro}ito kroz aktivnosti Op}inskog odbora SDS-a Bugojno i Op}inskog odbora HDZ-a Bugojno. Aktivnosti su se odnosile na tajne
Hasib Mu{inbegovi}
vojne organizacione i materijalne pripreme. Radilo se na formiranju komandi i jedinica te naoruàvanju stanovni{tva. Na podru~ju Bugojna bile su formirane srpske dobrovolja~ke jedinice ja~ine oko 800 pripadnika (Hasan Efendi}, KO JE BRANIO BOSNU, Sarajevo 1998., str. 61), a hrvatsko rukovodstvo je ve} krajem jula 1991. godine formiralo zapovjedni{tvo grada Bugojna- vojno rukovodstvo hrvatskog naroda. (Grupa autora, VATRE NAD VRBASOM, Prilozi za Bugojnsku ratnu kroniku 1990.-1993., str. 42. i 43.) Naoruàvanje srpskog stanovni{tva u Bugojnu, u prvoj fazi, sredinom 1991. godine, vr{eno je iz magacina JNA, kroz formu pozivanja rezervista na vje`be, a u drugoj fazi, po~etkom 1992. godine, naoruànje je dovoèno ku}ama i dijeljeno (Mjesna zajednica îpulji} i Mjesna zajednica Zijamet, prete`no naseljene srpskim stanovni{tvom). Hrvatsko stanovni{tvo op}ine Bugojno od sredine 1991. godine, naoruàvalo se pod rukovodstvom HDZ-a, koja je organizirano prikupljala nov}ana sredstva, a zatim naoruànje kupovala (?, p. a.) u Grudama (Grupa autora, VATRE NAD VRBASOM, Prilozi za Bugojnsku ratnu kroniku 1990.-1993., str. 48, 54, 55). No, glavni izvor naoruàvanja hrvatskog stanovni{tva bio je Glavni stoèr HVO iz Gruda, bez kupovine. Prva borbena iskustva, i Srbi i Hrvati, sticali su u me|usobnom ratu u Hrvatskoj, tokom 1991. godine, a po povratku u Bugojno- znaajno su podgrijavali ratno-hu{kaku atmosferu. Bo{njaci Bugojna, tokom 1991. godine, èljeli su po svaku cijenu doprinijeti smirivanju situacije. Nisu èljeli sukobe, i, nisu èljeli ni~im da doprinesu uslo`njavanju politi~ko-sigurnosne situacije. Nisu formirali svoje komande, nisu formirali svoje tajne jedinice, nisu se naoruàvali, trpjeli su provokacije. Istina, vojno krilo SDA- Patriotska liga Bugojna, pratila je razvoj situacije, {irila organizaciju (uè rukovodstvo, pa {ire rukovodstvo), ali zaklju~ak da se mora otpo~eti nabavljati oru`je i formirati naoruàne jedinice, donijela je tek sredinom marta 1992. godine i uspijela ga djelomi~no realizirati. Ta kupovina oru`ja u Grudama i naoruàvanje prvih jedinica TO Bugojna, bila je za Bo{njake i Bugojno spasonosna. Referendumsko izja{njavanje za suverenu Bosnu i Hercegovinu, 29. februara i 1. marta 1992. godine, bilo je povod da Srbi pokaù oru`je, postave prve punktove u îpulji}u i Zijametu i omasove no}ne straè. Na punktovima su zaustavljani stanovnici bo{nja~ke i hrvatske nacionalnosti, pretresana su njihova vozila, neki su i maltretirani a nekima se nije ni dozvoljavao prolazak. Na punktu u îpulji}u, 19./20. marta 1992. godine, ubijen je Hrvat iz Imotskog, Nedeljko Juki}. Na politi~ko-sigurnosnu situaciju u Bugojnu posebno negativan uticaj imala su zbivanja u susjednim op}inama Kupres i Donji Vakuf. U planovima biv{e JNA Kupre{ka visoravan (i prevoj Kupre{ka vrata) je bila od posebnog operativnotakti~kog zana~aja pa su, relativno rano na ovaj prostor bile razmje{tene zna~ajne oklopno-mehanizovane snage JNA, koje su na ovom prostoru ostale do po~etka otvorene agresije na RBiH. U naletu hrvatskih snaga iz pravca [uice, krajem marta
92., snage JNA su bile odbaene iz Kupresa, ali su u protivnapadu jedinica JNA doìvjele teàk poraz. U sastavu hrvatskih snaga, pri kraju borbi, u~estvovala je i jedna ~eta HVO iz Bugojna (03. 04. 92.). Poslije okupacije Kupresa od strane JNA i srpskih dobrovolja~kih jedinica, u Bugojno je stiglo oko 150 izbjeglica, uglavnom Bo{njaka, kao i dijelovi Kupre{ke TO i PL. Bez obzira {to je na podru~ju op}ine Donji Vakuf bo{nja~ko stanovni{tvo bilo ve}insko, SDS je u saradnji sa JNA provodio samosvojnu politiku: radio je na formiranju srpske op}ine Donji Vakuf, podjeli Stanice javne bezbjednosti Donji Vakuf po nacionalnoj osnovi i formiranju srpske milicije; na vojnom planu aktivirao je 19. (partizansku) brigadu, koju je popunio isklju~ivo srpskim stanovni{tvom Donjeg Vakufa, Bugojna, Kupresa i okolnih op}ina. U gradu su vr{ena hap{enja, fizi~ka zlostavljanja Bo{njaka, te oruàne provokacije od strane rezervista. Vrhunac zastra{ivanja predstavljalo je ru{enje mosta na rijeci Vrbas u samom gradu, na putu prema Bugojnu. Sve ove aktivnosti pogodovale su da se proglasi op}a javna mobilizacija na podruju op}ine Donji Vakuf {to je uzrokovalo egzodus bo{nja~kog stanovni{tva iz Donjeg Vakufa u Bugojno. Savjet za narodnu odbranu op}ine Bugojno je 06. 04. 1992. godine donio odluku o mobilizaciji jedinica TO i CZ. U skladu sa dogovorima predstavnika Op[TO Bugojno i Op}inskog stoèra HVO Bugojno, Savjet za narodnu odbranu je 08. maja 1992. godine donio Odluku o formiranju Komande odbrane grada Bugojna. Komanda je organizirala jedno zajedni~ko postrojavanje HVO i TO, imenovan je komandant i zamjenik, i prakti~no vi{e nije djelovala. Nikad nisu u komandi imenovane ostale osobe, jer to nije èlio HVO. Za njih je bilo dovoljno pokazati SCA da su HVO i TO zajedno, i da taj savez funkcionira. Ali dublji oblik zdruìvanja, planiranje zajedni~kih djejstava- HVO-u nije odgovaralo. Jo{ je sredinom juna 1992. godine izvr{ena podjela zona odgovornosti prema SCA, tako da su jedinice TO RBiH dobile zonu prema Donjem Vakufu a HVO prema Kupresu. Linije prema SCA su bile razgrani~ene, ali su jedinice HVO i TO u gradu bile izmje{ane, tj. stacionirane u javnim objektima, po principu ko je prije u{ao- njegovo je. Zapravo, ti objekti nisu mobilizirani pa predati nekoj formiranoj jedinici HVO ili TO. Oruànu borbu protiv SCA jedinice TO otpoele su voditi samostalno. Polovimom maja 1992. godine jedinice Op[TO Bugojno postavile su punkt u rejonu sela Kop~i}, kao odgovor na postavljanje punkta SCA iz pravca Donjeg Vakufa. Dana 13. maja 1992. godine pripadnici Op[TO Bugojno su oslobodili rejon ispod planine Kalin od SCA (MZ Zijamet) a 20./21. maja 1992. godine, zaustavile su napad SCA iz pravca Donjeg Vakufa. Na dan 23. maja 1992. godine, kada se prvi put masovno pokazao HVO u uniformi i sa oru`jem (postrojila se 1. bojna HVO i dio TO) i prodefilirao gradom, te nakon dojave srpske paravojne jedinice iz îpulji}a, granatiran je grad Bugojno i {ire podru~je. Zbog kompromitacije u kojoj su u~estvovali i realne prijetnje od novoformirane HVO jedinice, a nakon neuspjenog pokuaja
Hasib Mu{inbegovi}
spajanja sa snagama srpskog agresora iz Donjeg Vakufa (na pravcu ipulji-GuvnaUrija), 25./26. maja 1992. godine, paravojna jedinica SDS iz îpulji}a je napustila ovo naselje sa ve}im dijelom stanovni{tva. HOS/HVO su stavili naselje îpulji} pod svoju kontrolu, zadràli izvjestan broj ku}a za svoje potrebe a ostale spalili, da se u njih ne bi naselili bo{nja~ki prognanici koji su u Bugojno dolazili sa drugih op}ina. Jedinice Op[TO su u vi{ednevnoj akciji (akcija zavrena 12. juna 1992. godine) oslobodile od SCA {iri rejon na podru~ju MZ Zijamet (Briìna, Stojii, Maslii, Sabljari, tt 872). Zna~ajno zasjedno djejstvo izvedeno, 13. juna 1992. godine, u rejonu Mala Luka izvela je jedinica TO Prusac. Po~etkom jula 1992. godine, pored vanjske blokade uspostavljene od strane SCA, uspostavljena je i unutra{nja vojna blokada op}ine Bugojno od strane postrojbi HVO. Ona se ogledala u sljede}em: postavljanju punktova u rejonima selo Vrbanja, selo Humac, selo Bristovi i selo îpulji}; onemogu}avanju izlaska iz Bugojna prema zapadnoj Evropi bez dozvole HVO; ekonomskoj blokadi, ograni~enom uvozu roba i kupovini isklju~ivo uz odobrenje HVO Bugojno. HVO se deklarisao kao gospodar-neprijatelj. êtvrtog jula 1992. godine SCA je napao hrvatsko selo Jazvenik. Prema Donjem Vakufu, u rejonu Urija-Gornji Kop~i}, 24. jula 1992. godine, jedinice Op[TO Bugojno izvele su zna~ajno napadno borbeno djejstvo. Me|utim, ne miruje ni SCA- 14. avgusta 1992. godine, izveo je snaàn tenkovsko-pje{adijski napad na poloàje HVO u rejonu Kunina kosa i prisilio ih da se povuku sa tog poloàja. Sutradan, 15. avgusta, napao je jedinice TO pravcem Ajvatovica-Mala [uljaga. U cjelodnevnoj borbi, napad je odbijen. Ali napad na \olinu kosu, na poloàje HVO, rezultirao je napu{tanjem poloàja. U stabilizaciji ovog HVO poloàja u~estvovale su jedinice Op[TO Bugojno. I na Prusac je uslijedio napad iz pravca Donjeg Vakufa, dana 17. avgusta 1992. godine. Izgubljeni poloàji su vra}eni a jedinici SCA su naneseni zna~ajni gubici (uni{ten mu je 1 tenk, imao je 11 poginulih i 37 ranjenih). SCA je grad Bugojno prvi put napao avijacijom 22. avgusta 1992. godine. Cilj napada je bila fabrika namjenske proizvodnje UNIS Bugojno. Avijacija JNA/SCA je jo{ dva puta djelovala u septembru, 10. i 26. septembra 1992. godine. Ga|ani su UNIS i Stolarija. Kada je bilo o~igledno da se kopnenim napadima ne moè do}i do Bugojna, avijacija agesora je postala glavno sredstvo udara i odmazde. Tako je 2. oktobar 1992. godine zapo~eo napadom pet neprijateljskih aviona po objektima namjenske industrije UNIS, kojeg su dràle jedinice Op[TO. Napad je ponovljen tri puta. [estog i 9. oktobra 1992. godine, srpski agresor je poku{ao pje{adijske napade na kupre{kom i donjevakufskom pravcu ali su ti napadi odbijeni. U oktobru 1992. po~eli su novi incidenti HVO postrojbi prema pripadnicima Armije RBiH, ubijeni su borci Semin Memi} i Jusuf Kmeta{. U Bugojnu je 26. 10. 1992. godine tim (i drugim) povodom organiziran sastanak-pregovori izme|u komandanata Armije RBiH i zapovjednika HVO Bugojna i Gornjeg Vakufa s ciljem prevazilaènja sukoba a radi
normalizacije stanja u Novom Travniku, Vitezu i Prozoru. Bili su prisutni i predstavnici HVO iz Operativne zone sjeverozapadna Hercegovina. Stvarni cilj ovog sastanka bio je, zapravo, postignue da se jedinice Armije RBiH ne mje{aju u sukobe u la{vanskoj dolini i u Prozoru, gdje su HVO snage procijenile da mogu i}i u sukobe i pri tome pobijediti. Prema generalnom opredjeljenju HVO, za to vrijeme, u Bugojnu i Gornjem Vakufu, trebalo je pregovarati. Sredinom novembra 1992. godine, u cilju zajedni~kog borbenog djelovanja jedinica Armije RBiH i HVO na prostoru Turbe-Gostilj-Komar-Pogana ravan, formirana je Taktika grupa Pogana ravan u kojoj je uestvovalo {est grupa sainjenih od jedinica Armije RBiH i HVO sa prostora op}ina Bugojno, Novi Travnik, Zenica i Travnik. Komandant ovog privremenog sastava bio je komandant Op[O Bugojno. Sve su jedinice prihvatile zadatak i krenule na izvrenje, ali jedinica HVO iz Novog Travnika, nije. Takvo ponaanje se i oekivalo, ali trebalo je to provjeriti. Borbena situacija na i oko teritorije op}ine Bugojno, krajem 1992., bila je takva da je sa sjevera, zapada i jugo-zapada op}ina bila u okruènju srpskog agresora, dok su sjeveroisto~na putna komunikacija, prema Novom Travniku i jugo-isto~na putna komunikacija, prema Gornjem Vakufu- bile pod kontrolom snaga HVO Bugojno. U tom periodu linije odbrane su ve} bile stabilne. Na donjevakufskom pravcu, od objekta Sabljari do objekta Mala [uljaga, odbranu su izvodile jedinice Armije RBiH, a na kupre{kom pravcu, od objekta Mala [uljaga do objekta Humac- jedinice HVO. Na donjevakufskom pravcu to je bila linijska odbrana, sa dobro ure|enim objektima za dejstvo i za{titu ljudstva, dok je HVO na kupre{kom pravcu odbranu organizirao, uglavnom, sistemom otpornih ta~aka. Ukupna duìna linije odbrane prema srpskom agresoru iznosila je oko 35 km, od toga su jedinice Armije RBiH pokrivale oko 20 km, a HVO oko 15 km. (Edin Rami}, RATNI PUT 307. bbr/707. sbbr, neobjavljeno, str. 23). Godina 1992. je bila u znaku borbi sa srpskim agresorom. Godina 1993. je bila godina borbi sa novim- hrvatskim agresorom. Srpski agresor se u prva tri mjeseca 1993. ograni~io na provokacije po linijama odbrane a u nekoliko navrata je djelovao i po urbanim sredinama. Poku{ao je i jedan pje{adijski napad u rejonu Crveni glibovi (28. 02. 1993.). Me|utim, napetosti sa HVO-om su bile u neprekidnom narastanju. Poslije napada HV i HVO-a na Prozor i pada grada Prozora, u Gornjem Vakufu su napetosti dostigle stupanj sukoba. Ali i u Bugojnu su tenzije podignute dolaskom (10. 01. 1993.) ispomo}i snagama HVO Bugojna iz Hercegovine- Posu{ja, Duvna i Livna. Poku{aji vojnog uvo|enja Gornjeg Vakufa u herceg-bosnu trajali su od 11. januara pa do kraja ovog mjeseca i popraeni su èstokim sukobima izma|u Armije RBiH i HV/HVO. Znaajni dijelovi Armije RBiH iz sastava Op[O Bugojno i 307. mtbr uklju~ili su se u odbranu teritorije gornjevakufske op}ine, i, sadjejstvuju}i jedinicama 317. bbr i Op[O Gornji Vakuf, dali veliki doprinos stabilizaciji linija na tom dijelu bojita. Agresija HV/HVO je zaustavljena. Sukobi su nastavljeni.
Hasib Mu{inbegovi}
Istovremeno sa de{avanjima na op}ini Gornji Vakuf, HVO je zapoeo uvo|enje i op}ine Bugojno u sistem vlasti herceg-bosne. Nije se odlu~io odmah na oruànu borbu nego je djelovao perfidnijim metodama, provo|enjem politike dominacije koju je ranije uspostavio. Na djelu su bili sporadi~ni, naizgled nepovezani slu~ajevi nestanka i ubistva pripadnika Armije RBiH. Tako je ostalo sve do otvorenog sukoba, 17. jula 1993. godine. Zna~ajniji incidenti koje je HVO po~inio u ovom periodu, s ciljem da izazove otvoreni sukob, bit }e navedeni kasnije.
2.1.3 Bugojno u mapama Vens-Ovenovog (Oven-Stoltembergovog) mirovnog plana

Poslije neuspjelog Kutiljerovog mirovnog posredovanja i nakon gotovo petomjese~nih pregovora, krajem marta 1993. godine, kopredsjedavaju}i Konferencije o biv{oj Jugoslaviji, Sajrus Vens i Dejvid Oven, ponudili su kompletan mirovni plan za BiH, koji se sastojao od ~etiri dokumenta: Sporazumi o BiH, Sporazum o miru u BiH, od 30. januara 1993. godine i Mape provincija i Sporazum o prelaznim rije{enjima, od 25. marta 1993. godine. Bio je to cjelovit mirovni plan, ali ni on nije donio mir na bosansko-hercegova~kim prostorima. Njegov neposredni u~inak je bio da je ohrabrio agresiju i izazvao {iroke sukobe Armije RBiH i HVO, zbog poku{aja njegove prerane implementacije od strane HVO. Evroshema pogleda na BiH u to doba svodila se na sljede}e elemente: na ovim prostorima Bosna i Hercegovina je kao biv{a dràva Jugoslavija, ali u malom, pa kako se, usprkos evropskim pritiscima, Jugoslavija nije mogla odràti, ta ista versajska tvorevina, ne treba insistirati ni na ovakvoj BiH; Bosnu i Hercegovinu tek treba konstituirati preko novokonponiranih konstitutivnih jedinica. Na velika vrata se poeo uvoditi etni~ki princip u potvr|ivanju i ustrojstvu Bosne i Hercegovine. U Banskim dvorima u Zagrebu dobijena je podr{ka za takvu evroshemu, aktivirana je HZ-HB, formirana jo{ 1991. godine, dobijena je tre}a strana u sukobu i tako zamagljena agresija i genocid na kojoj je insistirala delegacija RBiH. Republika Hrvatska se otvoreno ukljuila u BH sukob, na isti na~in i sa istim ciljevima kao {to je to do tada ~inila SRJ. To je Zapad podravao. Tako su proizvedene tri strane u sukobu, zbog ~ega Zapad nije èlio vojno intervenirati u BiH, a sve to je ohrabrivalo agresore i legitimiralo silu na BH prostorima. Otvoreno je postavljeno pitanje prirode sukoba: ako je sukob unutra{nji, onda Bosna i Hercegovina nema pravo na kolektivnu odbranu koju garantira Povelja UN, uz embargo na uvoz oru`ja radi spre~avanja sukoba.
Ustavno ure|enje Bosne i Hercegovine je utvr|eno u Dodatku VI Sporazuma o miru u BiH od 25. 03. 1993. godine. Prethodio mu je Sporazum o BiH, postignut u @enevi 30. 01. 1993. godine, u kojem stoji da je BiH decentralizirana dràva sa 10 autonomnih provincija. Mape provincija bile su definitivne i u okviru ustavnog ure|enja BiH. Od deset provincija tri su bile sa ve}inskim bo{nja~kim stanovni{tvom (1, 5, 9) sa 26,36% povr{ine BiH, tri sa ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom (3, 8, 10) sa 25,87% povr{ine BiH i tri sa ve}inskim srpskim stanovni{tvom (2, 4, 6) sa 42,23% teritorije BiH, te Sarajevo u okviru pro{irene provincije sa 5,54% teritorije (vidi Mapu provincija po Vens-Ovenovom planu koja slijedi). Sporazum je potencirao ~injenicu da je u provinciji vaè}i onaj pravni sistem koji je do tada vaìo na ve}ini teritorije svake provincije. Kad se tome doda jo{ i predvi|eno povlaenje snaga, i to: srpske snage u provincije 2, 4, 6; snage bosanske Armije u provinciju 1, snage HVO u provinciju 3, a Bosanska armija i HVO skupa u provincije 5, 8, 9 i 10, s tim da se Sarajevska provincija odmah demilitarizira, jasno je da je to dalo osnova za tuma~enja o pretpo~injavanju u zajedni~kim provincijama, ~ime je neposredno i generiran otvoreni napad postrojbi HVO na jedinice Armije RBiH na prostorima projektirane tzv. herceg-bosne.
Mapa provincija po Vens-Ovenovom planu (mart 1993. godine)
25
Hasib Mu{inbegovi}
Mjesto Bugojna u provinciji 10 Vens-Ovenovog plana
Skup{tina RBiH, na zasjedanju 15. marta 1993. godine je dala jednodu{nu podr{ku mirovnom procesu i nastavku pregovora u Njujorku radi zaustavljanja agresije. Vens-Ovenov plan se smatrao prihvatljivim. Paljanska vrhu{ka poku{avala je revidirati mirovni plan. Karadì} je odbio potpisati dva dokumenta (o mapama i prijelaznim rje{enjima). Vije}e sigurnosti je reagiralo: Rezolucijom je odobrilo primjenu sile u zoni zabrane letova iznad BiH, 31. 03. 1993. a 17. 04. 1993. godine donijelo je Rezoluciju o poo{travanju sankcija Srbiji i Crnoj Gori, ako ne potpi{u do 26. 04. 1993. Ukratko, paljanski samozvani parlament je odbio dva puta Vens-Ovenov plan, na zasjedanju u Bile}i i Bijeljini, bez obzira na potpise Milo{evi}a, ]osi}a, Bulatovi}a, da plan treba prihvatiti. Nije pomogla ni Jeljcinova izjava, 27. 04. 1993., da Ruska Federacija ne}e biti za{titnik onome ko se konfrontira sa ~itavom svjetskom zajednicom. Me|utim, umjesto vojne akcije- UN je uspostavila (06. 05. 1993.) tzv. {est podru~ja sigurnosnih zona- rezervata (Sarajevo, Tuzla, @epa, Gora`de, Srebrenica, Biha}), ali nije promijenila mandat UNPROFOR-a. U Atini je organizirana 1. i 2. maja 1993. godine, Konferencija o BiH, gdje je Paljanima obe}an sjeverni koridor radi povezivanja srpskih provincija. Skup{tina RBiH je 11. maja 1993. godine, bezuslovno, jo{ jednom prihvatila Vens-Ovenov plan. Paljnska vrhu{ka je potom izvela predstavu sa referendumom naroda. Peterica (SAD, Velika Britanija, Rusija, Francuska i [panija) su 22. maja 1993. godine donijela novi dogovor o zajedni~koj strategiji. Bio je ovo oficijelni kraj VensOvenovog mirovnog plana. Umjesto vreme{nog Vensa do{ao je Stoltenberg.
Po Vens-Ovenovom planu Bugojno se na{lo u hrvatskoj provinciji broj 10. HVO u Bugojnu se i pona{ao tako da je na snazi njegov pravni sistem. Ali, nije u cjelosti bilo tako. Kada je HVO odlu~io do kraja preuzeti situaciju na op}ini, nije ra~unao na snaan otpor Armije RBiH. Pa ipak, Bugojno je posljednja op}ina u kojoj je HVO napao jedinice Armije RBiH, po~eo hapsiti i ubijati civilno stanovni{tvo. Bilo je to u periodu od 17.- 27. jula 1993. godine. U tom sukobu HVO je izgubio, povukao se sa teritorije op}ine Bugojno i poveo sa sobom dio hrvatskog stanovni{tva. Stanovni{tvo hrvatske nacionalnosti koje se na{lo pod kontrolom Armije RBiH, ostalo je ìvjeti na teritoriji op}ine Bugojno. Po Oven-Stoltembergovom planu (avgust 1993. godine) teritorija op}ine Bugojno je bila podijeljena. Orjentirno se moè re}i da je teritorija op}ine sa desne strane Vrbasa pripala Bo{nja~koj republici, a teritorija sa lijeve strane- Hrvatskoj republici, iako je fakti~ki cjelokupna teritorija op}ine Bugojno ve} bila pod kontrolom Armije RBiH. Hrvatska strana se sloìla sa ovom podjelom, ionako u Bugojnu nije dràla ni pedlja (vidi Mapu provincija po Oven-Stoltembergovom planu). Propao je i ovaj mirovni plan, a u martu 1994. godine, po Va{ingtonskom mirovnom planu, op}ina Bugojno u{la je kao cjelovita u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.
Mapa provincija po Oven-Stoltembergovom planu (avgust 1993. godine)
27
Hasib Mu{inbegovi}
2.2 Borbena djejstva u srednjoj Bosni (koja su prethodila odbrani Bugojna) i njihov odraz na pozitivan ishod Boja za Bugojno
Prije po~etka bitke za Bugojno (17. 07. 1993.), snage HVO/HV su ve} bile suzbijene u la{vansko-lepeni~koj dolini u dvije enklave: jednu manju, u lepeni~koj dolini, koju su ~inili dijelovi op}ina Kiseljak i Kre{evo, u kojoj je HVO, tokom cijelog trajanja rata, odli~no sara|ivao sa SCA preko prevoja Kobilja~a, {to je odràvalo njegovu vitalnost, i drugu- ne{to ve}u, u dolinama rijeka Kozica i La{va, a koju su ~inili dijelovi op}ina Novi Travnik, Vitez i Busova~a. Ova enklava nije vi{e imala direktnih kopnenih veza niti sa SCA, ali ni sa hercegova~kim dijelom snaga HVO/HV (osim zra~nim putem- helikoptrima). U nastavku, bit }e dat kratak zapis o borbenim djejstvima koja su imala za posljedicu, operativnih razmjera, duboku izolaciju HVO Bugojna (vidi mapu Bugojno-Operativna izolacija HVO Bugojna).
NARODNI SASTAV PO NASELJIMA
Bugojno - Operativna izolacija HVO Bugojna
28
Po~etkom juna (04.-16. 06. 1993.) od postrojbi ekstremnog dijela HVO oslobo|ena je strate{ki va`na teritorija za odnose sa HVO-om, sa gradom Travnikom kao najvanijim objektom na toj teritoriji. Impulsi ove pobjede brzo su se prenijeli na sjever prema Vla{i}u i na j/i preko Novog Travnika, ~ak do Fojnice, koja je od snaga ekstremnog dijela HVO oslobo|ena u periodu od 02.- 08. 07. 1993. godine, ~ime je prekinuta veza sa Hercegovinom, a snage HVO/HV u la{vanskoj od gornjevrbaske doline, jednim {irokim slobodnim pojasom, zauvijek su razdvojene (koristiti mapu Novi Travnik, prethodna borbena djejstva).
NARODNI SASTAV PO NASELJIMA
Novi Travnik, prethodna borbena djejstva
29
Hasib Mu{inbegovi}
2.2.1 Napad na rejon: Relej-Vilenica-Travnik (11. 06. 1993. godine)

Iz {ireg rejona: Travnik-Vilenica-Repetitor (prostor prema Novom Travniku), po naseljima Travnika postrojbe ekstrmnog dijela HVO-a djelovale su intenzivno iz pjeadijskog naoruanja (P/N) i artiljerijskog naoruànja. Ovaj rejon su posjedale snage Travni~ke brigade HVO (komandant Jozo Leutar) ja~ine ~ete-satnije od 120 bojovnika. U svom sastavu satnija je imala jaku podr{ku- 2 MB-120 mm i 1 SPAT-30/2 mm Pragu. S ciljem osloba|anja tog dijela op}ine Travnik, 1. bataljon 17. kbbr dobio je zadatak da razbije odbranu u tom rejonu i zaplijeni naoruànje kojim su postrojbe HVO-a terorizirale grad. Bataljonom je komandovao kapetan iz JNA, Ferid Kulosman, a brigadom- major Fikret ]uski}. Prvi bataljon 17. kbbr, koji je bio nosilac napadnih b/d, angaìrao je 150 boraca. U ulozi sadjejstvuju}ih jedinica u~estvovale su jo{ i: 1.b./312. mtbr sa 78 boraca (komandant k.I.k. iz rezerve, Enver Beganovi}), te 2.b./312. mtbr sa 40 boraca (komandant bataljona k.I.k. Remzija Kobili}). Ukupno angaìrane snage ja~ine 268 boraca podràne su sa 2 MB-120 mm i 1 SPAT-30/2 mm Praga, za koje je bilo na raspolaganju tek 0,2 b/k municije. Radi raspoznavanja u borbi, borci su nosili zelenu traku oko glave a crvenu oko ruke. Najodgovorniji starje{ina koji je planirao ovo, takti~ki veoma zna~ajno napadno b/d- napadnu borbu, bio je major iz JNA, Fikret ]uski}. O b/d Napad na rejon: RelejVilenica-Travnik postoji djelimi~no sa~uvana borbena dokumentacija u Vojnom arhivu 7. korpusa Armije RBiH. Napad je po~eo u 07.00 sati, 11. 06. 1993. godine i trajao do 12.00 istog dana (5 sahata). Borba se vodila po sun~anom vremenu, uz dobru vidljivost. Jedinice u napadu su u potpunosti izvr{ile zadatak i realizirale postavljeni cilj, ~iji je rezultat bio-osloba|anje rejona Vilenice, povr{ine oko 10 kvadratnih kilometara; postrojbe HVO su potisnute sa ovog prostora, a u borbama su imale ne manje od 3 poginula bojovnika. U ruke boraca Armije RBiH dospio je bogat ratni plijen: 3 AP, 1 PM, 1 PAT, 100 mina za MB-120 mm, 1.200 metaka 12,7 mm za PAM, 20.000 metaka kalibra 7,62x39 mm. Gubici jedinica Armije RBiH bili su: 2 poginula borca (iz 17. kbbr) i 10 teè ranjenih. Borbeni moral jedinica bio je u porastu.
30
2.2.2 Odbrana sela Se~evo, Turbe-Travnik (11. 06. 1993. godine)

U jeku sukoba sa postrojbama HVO Travnik, 11. juna 1993. godine, jedinice 22. pbr SCA su izvr{ile napad na selo Se~evo kod naselja Turbe (podno Vla{i}a, op}ina Travnik). U tom rejonu su linije prema SCA dijelom dràle i postrojbe HVO, koje su te linije napustile. O napu{tanju svog dijela linije HVO je obavijestio jedinice SCA koje su bile spremne za preuzimanje iste. Komandant 22. pbr SCA, koja je bila nasuprot (potpukovnik iz JNA, Janko Trivi}) je angaìrao za ovaj zadatak 350 dobro naoruànih vojnika za napadna b/d, koji su za izvrenje zadatka imali na raspolaganju po 1,5 b/k municije po oru`ju i oru|u. Napad su po~eli u zoru (04.00 sati), 11. juna 1993. godine, i produìli sa napadom do 14.00, kada su djejstva obustavljena. Odvijao se po veoma sun~anom danu. Odbranu rejona sela Se~evo izvodio je 1. bataljon 312. bbr Travnik, snagama ja~ine 320 boraca. Bataljonom je komandovao k.I.k. iz rezerve, Enver Beganovi}, a brigadom, k.I.k. iz JNA, Zijad âber. Najodgovorniji starje{ina koji je u~estvovao u planiranju odbrane bio je k.I.k. iz rezerve, Slobodan Li~anin. Borbena dokumentacija o ovom veoma zna~ajnom takti~kom odbrambenom borbenom djejstvu- odbrambenoj borbi, djelimi~no je sa~uvana i nalazi se u Vojnom arhivu Armije RBiH. Cilj odbrane je bio- odbiti napad SCA. Zadatak jedinice u odbrani bio je: Vratiti neprijatelja na po~etne poloàje i posjesti linije sa kojih se povukao HVO. Jedinice su imale malo municije- 0,5 b/k po oru`ju i 0,2 b/k po oru|u. U borbi su se raspoznavali po amblemu Armije RBiH na lijevom rukavu. Rezultat ovog b/d je pozitivan. Jedinice su u potpunosti izvr{ile zadatak i ostvarile postavljeni cilj- linija odbrane selo Se~evo-Turbe (oko 500 m duìne) i samo selo, su odbranjeni. Uspje{no je amortiziran problem napu{tanja poloàja od strane HVO jedinice i na tom podru~ju HVO vi{e nije mogao izdati. Okupaciono-agresorskim snagama su naneseni gubici- 3 poginula (broj ranjenih, te gubici u MTS-u nisu utvr|eni). Odbrambeno-oslobodila~ke snage 1.b../312. mtbr su imale 2 poginula i 3 teè ranjena borca. Na teritoriji SCA su ostala MTS: RU RUP-12 i 1 poljski telefon. Moral boraca je bio visok. Poginuli su: Bori} (Izet) Aladin i Skrobo (Mujo) Sead.
31
Hasib Mu{inbegovi}
2.2.3 Odbrana rejona: selo Bijelo Bu~je-Turbe (16. 06. 1993. godine)
Koriste}i zauzetost borbom jedinica 3. korpusa Armije RBiH (komandant korpusa, potpukovnik iz JNA, Enver Hadìhasanovi}) sa postrojbama HVO u Travniku, svoja napadna b/d aktivirale su jedinice SCA (4. b./19. pbr Donji Vakuf i 2./1. lpbr) u rejonu selo Bijelo Bu~je kod Turbeta, op}ina Travnik. Brigadom je komandovao potpukovnik Milan Vuji} (major iz JNA). Za napad na selo Bijelo Bu~je angaìrao je oko 450 vojnika. Nije bilo sadjejstvuju}ih jedinica. Agresorska jedinica u napadu je imala dobru vatrenu podr{ku- 2 MB-120 mm, 6 MB-82 mm i po 1 b/k municije po oru|u. P/N je bilo kvalitetno (416 AP, 25 PM) a za uspje{nu borbu sa snagama u utvr|enim objektima- na raspolaganju su imali 34 Zolje. Radi raspoznavanja u borbi nosili su trake na ramenu. U odbrani rejona selo Bijelo Bu~je u~estvovalo je vi{e jedinica 3. korpusa Armije RBiH. Nosilac borbenih djejstava bio je 4. bataljon 17. kbbr, kojim je komandovao poru~nik iz biv{e JNA, Vahid Dervi{i}. Bataljon je angaìrao 65 boraca. Najodgovorniji starje{ina koji je planirao ovo takti~ki veoma zna~ajno odbrambeno b/d- odbrambenu borbu, bio je major iz biv{e JNA, Fikret ]uski}. Za ovo b/d, nazvano u popisu b/d Armije RBiH Odbrana sela Bijelo Bu~je, djelimi~no je sa~uvana borbena dokumentacija i nalazi se u vojnom arhivu Armije RBiH. U ulozi sadjejstvuju}ih jedinica bile su jo{ angaìrane jedinice: 3. bataljon 312. mtbr, sa 160 boraca, kojim je komandovao k.I.k. iz rezerve, Sulejman Leko, kao i 150 boraca iz 37. muslimanske lbr, kojom je komandovao poru~nik iz rezerve, Asim Kori~i}. Snage angaìrane u odbrani, 375 boraca, imale su kvalitetno naoruànje (320 AP, 25 PM, 30 PAP, 8 MB-60 mm, 2 MB-82 mm, 2 MB-120 mm), ali municije je bilo malo, tek 0,5 b/k po oru`ju i 0,2 b/k po oru|u, pri ~emu vatrena podr{ka nije mogla do}i do izraàja. Cilj odbrane je bio: Zaustaviti prodor agresora u dubinu odbrane, sprije~iti mu ulazak u selo Bijelo Bu~je i sa~uvati njegovo stanovni{tvo. Napad agresora je po~eo u 10.20 sati, 16. juna 1993. godine. Trajao je 11 sati, po sun~anom vremenu- sve do po~etka pada mraka. Napad neprijatelja je bio neuspje{an. Jedinice u odbrani su u potpunosti izvr{ile postavljeni cilj - selo Bijelo Bu~je (i tt 1260) kao i njegovo stanovni{tvo su odbranjeni. Stanovni{tvo nije pokrenuto sa svojih ognji{ta, iako je njihovo selo bilo na prvoj liniji odbrane. Ovaj uspje{no izvr{eni zadatak nije pro{ao bez `rtava: poginulo je 5, teè ranjeno 5, a 1 borac je zarobljen. Gubici agresorskih snaga u napadu bili su: 3 poginula, 4 tee ranjena i 15 lake ranjenih (K-da 30. lpd - IKM, str. pov. 2/1-32 od 17. 06. 1993. god.).
Poginuli pripadnici Armije RBiH su: Dervi} (Adem) [efik, Dervi} (Naim) Dàfer, Mamaledìja (Dèmal) Zijad i Rami} (Hasib) Enes.
2.2.4 Osloba|anje topografskih objekata: Mravinjac tt 1393 Kamenja{ tt 1510 (24.-26. 06. 1993. godine)
U {irem rejonu Mravinjac tt 1393-Plana tt 1452-Kamenja{ tt 1510 (trome|a op}ina Novi Travnik, Bugojno,Travnik- prema Donjem Vakufu), u periodu od 24. do 26. juna 1993. godine, zdruène jedinice 3. korpusa Armije RBiH, ja~ine 550 boraca, izvele su veoma zna~ajno takti~ko napadno b/d- napadnu borbu, nazvano u popisu b/d Armije RBiH: Napad na Mravinjac tt 1393-Kamenja{ (Obrazac br. 1, 1. k. Armije RBiH, 11. 12. 1997.). Napad je izveden na odbrambene poloàje SCA koje je dràla Brigada iz Mrkonji} Grada, sa oko 380 boraca. Jedinica koja je branila ovaj rejon bila je dobro naoruàna (220 AP, 100 PAP, 6 PM, 4 PAT, 10 RB), imala je jaku podr{ku (2 tenka, 1 haubicu H-122 mm, 1 Pragu SPAT-30/2 mm) i dovoljno municije- 2 b/k po oru`ju i 1,5 b/k po oru|u. Okosnicu snaga u napadu ~inio je 1. bataljon 308. bbr Novi Travnik, kojim je komandovao kapetan iz rezerve, Selim Zahirovi}. Bataljon je bio nosilac napada i u ovom napadu je angaìrao 250 boraca. Najodgovorniji starje{ina koji je planirao ovaj napad bio je komandant 308. bbr, poru~nik iz biv{e JNA, Bisljim Zurapi- Bis. Me|utim, napad je pripreman i izveden bez borbene dokumentacije. Cilj napad je bio: Osloba|anje {ireg rejona Mravinjac-Kamenja{, stvaranje uvjeta za napredovanje ka prevoju Komar i dovo|enje neprijatelja u nepovoljan takti~ki poloàj. U sadjejstvu jedinicama u napadu u~estvovale su jo{ i jedinice: 2. i 3. b./307. mtbr Bugojno sa 120 boraca, 312. mtbr Travnik sa 40 boraca (komandir Asim Salkica), 17. kbbr sa 80 boraca (komandant Dervi{i} Vahid, poru~nik iz biv{e JNA), 7. musl. bbr sa 80 boraca, komandant Asim Kori~i}. Ukupne snage koje su u~estvovale u napadu 550 boraca, bile su, tako|er, dobro naoruàne (330 AP, 27 PAP, 6 PM, 2 PAT-a, 8 RB-RPG); podr{ku su davali: 1 haubica H-122 mm, 4 MB-120 mm, 4 MB82 mm); municije je bilo 1 b/k po oru`ju i 1 b/k po oru|u. Radi raspoznavanja borci u napadu su nosili ùte i zelene trake, naizmjeni~no.
33
Hasib Mu{inbegovi}
Napad je po~eo u 5 sati, 24. juna 1993. godine. Borbe su se tog dana vodile po lijepom vremenu i trajale su tri dana. Ali, bilo je borbi koje su se vodile i po ki{i, pa i no}u kad je vidljivost bila ograni~ena. Realizacija borbenog cilja u ovom napadu je bila potpuna. Rezultat napada je: 8 novih kvadratnih kilometara slobodne teritorije u rejonu Mravinjac-Kamenja{ i potpuno ovladavanje bitnim topografskim objektima- Mravinjac tt 1393, Kamenja{ tt 1510, Plana tt 1452. Zbacivanjem jedinica SCA sa topografskog objekta Kamenja, kretanje komunikacijom Bugojno-Novi Travnik (jedinom vezom izme u ova dva grada, tj. sa srednjom Bosnom) postalo je slobodno. Do tada je ovu komunikaciju SCA ugroavao vatrom. Okupatorsko-agresorskim snagama (SCA) su naneseni gubici u `/s i MTS: 3 poginula i 4 teè ranjena vojnika. U ruke odbrambeno-oslobodila~kih snaga dospjela su dragocjena borbena sredstva: 1 tenk, 1 Praga SPAT-30/2 mm, 1 MB-120 mm, 5 AP, 4 PAP. Poginula su 2 pripadnika 307. mtbr Bugojno (Bambur Ibre Kemal i Ivkovi Nurije erif). Ova pobjeda je veoma pozitivno djelovala na borbeni moral boraca Armije RBiH i veoma razorno na moral agresorskih jedinica. Do, relativno lahko, postignute ove pobjede do{lo se zato {to se agresorske jedinice nisu uspjele utvrditi nakon preuzimanja poloàja od HVO, koji mu je, prije na nekoliko dana, ove poloàje sporazumno predao, da bi za uzvrat preko njegovih poloàja odstupio prema Donjem Vakufu a zatim se obilaznim putem preko SCA teritorije integrirao u jedinice HVO u Kiseljaku. Ustvari, ve} 16. 06. 1993. godine, bojovnici HVO pokrenuli su hrvatski narod iz sela: Margeti}i, Pobr|ani, Zenepi}i, Ruda, Donje i Gornje Pe~ine, i napustili linije odbrane prema ~etnicima na Mravinjcu i Kamenja{u; linije su sporazumno prepustili jedinicama SCA. Za{to su to uradili, samo je njima bilo tada znano, jer nikakvog napada od jedinica Armije RBiH tada nije bilo. Ovladavanjem jedinica 3. korpusa Armije RBiH dominantnim rejonima Mravinjac-Kamenja{, prestala je (i kao mogu}nost) postojati fizi~ka veza izme|u HVO Novog Travnika i HVO Bugojna. Poslije ove borbe, u kojoj su uestvovali i dijelovi 307. mtbr Bugojno- bilo je sasvim jasno, i bo{nja~kom stanovni{tvu i jedinicama OS Bugojna, da je sukob sa HVO neminovan, ma koliko ga oni ne èljeli i izbjegavali. Naravno, HVO je ovaj sukob forsirao sve u~estalijim incidentima.
34
2.2.5 Gubitak sela Lazine (29. 06. 1993. godine)

Brigada HVO Stjepan Toma{evi} iz Novog Travnika (kojom je komandovao Z. Sablji}), sa 210 dobro naoruànih i opremljenih bojovnika, napala je iznenada selo Lazine, op}ina Novi Travnik. Ova postrojba je imala odli~no oru`je za protivpje{adijsku borbu (200 AP, 4 snajpera, 4 RPG, 3 RB, 2 PAT, 1 PAM), jaku vatrenu podr{ku (4 MB i 2 haubice H-122 mm). Raspolagala je sa po 2 b/k municije po oru`ju i oru|i. Svi su imali maskirne uniforme a u napadu su nosili crvene i plave trake za raspoznavanje. Za sanitetsko zbrinjavanje imali su 4 sanitetska motorna vozila. Odbranu sela Lazine izvodio je 2. bataljon 308. bbr Novi Travnik jedinicom, ja~ine 150 boraca. Komandant bataljona bio je poru~nik iz rezerve, Suvad [aki}. Jedinice u odbrani su imale veoma malo municije, tek 0,5 b/k po oru`ju i 0,3 b/k po oru|u. Vatrenu podr{ku su davala 2 MB-82 mm. Najodgovorniji starje{ina koji je planirao ovo b/d bio je komandant brigade, poru~nik iz biv{e JNA, Bisljim Zurapi- Bis. Ovo b/d je pripremano i zvo|eno bez borbene dokumentacije. Po obliku, vidu i zna~aju, Odbrana sela Lazine je kategorizirano kao veoma zna~ajno odbrambeno takti~ko borbeno djejstvo, odbrambena borba. Cilj odbrane je bio odbraniti selo Lazine. Napad postrojbi HVO je po~eo 29. 06. 1993. godine, po sun~anom vremenu, u 10.00 sati. Borbe su trajale 7 sahata i rezultirale su gubitkom sela Lazine i slobodne teritorije od 2 kvadratna kilometra. Postrojbe HVO su imale 4 poginula i 16 teè ranjenih bojovnika, ali su gubici odbrambeno-oslobodila~kih snaga bili mnogo ve}i- 10 poginulih i 3 teè ranjena borca. Gubici u MTS-u: 4 AP i 1 radio-ure|aj. Cilj odbrane nije ostvaren a gubici u ljudstvu, slobodnoj teritoriji i MTS znatno su poljuljali borbeni moral jedinica. Poginuli su: Mehmedovi} (Suljo) Almir, Omeragi} (Be}ir) Ejub, Omeragi} (Smail) Mustafa, Omeragi} (Sefir) Enver, Omeragi} (Mustafa) Be}ir, Omeragi} (Besim) Besim, Omeragi} (Meho) Jahija, Omeragi} (Mustafa) Smajl, Omeragi} (Meho) Sulejman, Omeragi} (Alija) Alija. Gubitak ove teritorije nije uticao na poloàj HVO-a Bugojno.
35
Hasib Mu{inbegovi}
2.2.6 Osloba|anje Sebe{i}a (02.- 07. 07. 1993. godine)

U periodu od 02. do 07. jula 1993. godine, u {irem rejonu Sebe{i} KolonijaLaz-Otas-Kri`, op}ina Novi Travnik, na komunikaciji prema Gornjem Vakufu, Prozoru i dalje prema Hercegovini, jedinice Armije RBiH su izvele veoma zna~ajno napadno takti~ko borbeno djejstvo- napadnu borbu, pod nazivom Osloba|anje Sebe{i}a. Jedinica koja je bila nosilac napada je 2. bataljon 308. bbr Novi Travnik. Bataljonom je komandovao kapetan iz rezerve, Mirsad Skopljak, a Brigadomporu~nik iz JNA, Bisljim Zurapi-Bis, koji je bio i najodgovorniji starje{ina koji je planirao ovaj napad. Iako je veoma zna~ajno, ovo b/d je izvedeno bez borbene dokumentacije. Cilj napada je bio: Razbijanje neprijateljske odbrane, nano{enje {to ve}ih gubitaka u `/s i MTS-u te osloba|anje {ireg rejona Sebe{i}a. Drugi bataljon 308. bbr je za ovo b/d angaìrao 220 boraca. U sadjejstvu su bile jo{ i sljede}e jedinice: jedinica iz 17. kbbr sa 100 boraca (komadant, Vahid Dervi{i}), CSB Banja Luka (sa sjedi{tem u Travniku)- sa 30 pripadnika i MUP Novi Travnik- sa 30 pripadnika. Naoruànje 380 angaìranih boraca bilo je kvalitetno (310 AP, 4 PM, 6 RB, 6 RPG, 4 MB-120 mm, 6 MB-82 mm), ali municije nije bilo dovoljno za jedan napad ovih razmjera (jedinice su bile popunjene sa 1 b/k za P/N i 0,5 b/k po oru|u). Poloàje u navedenom rejonu, koji su bili objekat napada, posjedala je postrojba iz Brigade HVO Stjepan Toma{evi} iz Novog Travnika. Zapovjednik postrojbe u Sebe{i}u bio je Ivica ôbanac. Nije pouzdano utvr|eno sa kolikim je snagama posjedan navedeni rejon napada ali se procjenjuje da je bilo angaìrano oko 220 bojovnika, dobro naoruànih i podrànih sa 6 MB-120 mm, 8 MB-82 mm, 3 BsT-82 mm. Ove postrojbe su raspolagale sa 3 b/k municije po oru`ju i 1 b/k municije po oru|u. Imali su, godi{njem dobu, prilago|ene maskirne uniforme a radi raspoznavanja u borbi, bojovnici su nosili crvene i plave trake koje su mijenjali svaka 24 sahata. Imale su i 2 sanitetska m/v za sanitetsko obezbje|enje. Napad je otpo~eo u zoru (06.00 sati), 02. jula 1993. godine. Borbe su trajale 5 dana i, moè se re}i da je zadatak izvr{en 07. 07. 1993. godine, u 23.00 sati. Ovaj vremenski period pratilo je veoma povoljno vrijeme pa su se napadi odvijali, uglavnom, po sun~anom vremenu. Bilo je i no}nih napada. Jedinice u napadu su u potpunosti izvr{ile postavljene zadatke i uspjeh je bio potpun. Oslobo|eno je novih 20 kvadratnih kilometara teritorije u rejonu Sebe{i}i, te va`na naseljena mjesta: Sebe{i}i, Kolonija, Laz.
36
Ratni putevi HVO u srednjoj Bosni 1993. godine
37
Hasib Mu{inbegovi}
Postrojbe HVO su pretrpjele zna~ajne gubitke. Pouzdano se zna da su imale najmanje 5 poginulih i 10 teè ranjenih a 6 bojovnika je zarobljeno. U ratni plijen odbrambeno-oslobodila~kih jedinica Armije RBiH u napadu dospjele su nove koli~ine tako potrebnog MTS-a: 100.000 metaka za PAP/AP, 2 MB-120 mm, 3 MB-82 mm, 6 AP, 4 PAP, 1 PM. Gubici oslobodilaca su- 2 poginula borca. Poginuli su: Lendo (Zajko) Ibrahim i Kara~ (Ibrahim) Nezir. Ova sjajna pobjeda jedinica 3. korpusa Armije RBiH, gledano sa strate{kog interesa nastavka uspje{ne borbe i protjerivanja postrojbi HV/HVO iz srednje Bosne i dokidanja paradràvne tvorevine HRHB na tom prostoru, bila je naj{tetnija. Ovom pobjedom HVO je stavljen u okruènje i natjeran da se po~ne ozbiljno boriti. To se i dogodilo. Naravno, ova trdnja moè se osporavati argumentima da je likvidacijom baze HVO-a u Sebe{i}u, prekinut dotok MTS i snaga iz Hercegovine i Hrvatske koje su do tada ozbiljno uticale na stanje u srdnjoj Bosni. (vidi mapu Ratni putevi HVO-a u srednjoj Bosni 1993.) Da, to je ta~no, ali sve to je funkcioniralo i do datuma osloba|anja Sebe{i}a pa je i pod tako povoljnim uvjetima HVO/HV izgubio srednju Bosnu. Manji je bio dotok snaga iz Hecegovine nego {to bi bio odliv snaga HVO iz srdnje Bosne, da je put za Hercegovinu ostao otvoren! Jer, poziv Hrvatima srednje Bosne da se isele i podebljaju hrvatski perec jo{ uvijek je bio zvanina politika HDZ. Pobjedom nad snagama HVO u Sebe{i}u i njihovim stavljanjem u enklavu u la{vanskoj dolini, uticalo je presudno da Hrvati, makar i prisilno, ostanu u srednjoj Bosni! HVO u Bugojnu postao je jo{ usamljeniji. Jedino mu je ostalo da nastavi sa u~vr{}ivanjem veza saradnje sa SCA na bugojanskoj liniji koju je drào od Crvenih Glibova do Humca. Jer, sa Armijom RBiH u Bugojnu, èlio je obra~un- da se kona~no utvrdi ko je gospodar u gradu.
38
2.3 Borbena vrijednost jedinica HVO-Armija RBiH u Bugojnu

2.3.1 Organizacija jedinica, linija komandovanja, sadjejstvo, saradnja (HVO-Armija RBiH)
Jedince HVO bile su organizirane u ~etiri operatne zone. Operativna zona je odgovarala operativnoj jedinici korpus u Armiji RBiH. Operativnoj zoni Sjeverozapadna Hercegovina (sjedi{te OZ SZH bilo je u Tomislavgradu, komandant @eljko [iljeg) pripadale su op}ine: Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Kupres, Livno, Tomislavgrad. (Vidi shemu-Ustroj Hrvatskog vije}a odbrane) Dakle, vojno zapovijedanje bugojanskim postojbama HVO i{lo je iz dalekog Duvna (Tomislavgrada). Me|utim, kako je Bugojno politi~ki pripadalo Travni~koj regionalnoj zajednici herceg-bosne, to je politi~ko zapovijedanje bugojanskom HVO-u i{lo i iz Travnika. Ta dvojnost uticaja iz dva centra sa razli~itim vojnopoliti~kim poloàjem, negativno se odraàvala na unutra{nju homogenost HVO Bugojna. (Vidi shemu- Struktura civilnih i vojnih organa HVO Bugojna u 1993. godini, autora Edina Rami}a). Borbeno sadjejstvo izme|u Operativne zone SZH-Sjeverozapadna Hercegovina, Tomislavgrad i Operativne zone Srednja Bosnasa sjedi{tem u Vitezu, bilo je slabo. Premda je bilo nastojanja da se koordiniraju operacije izme|u ~etiri OZ u HVO-u, njihova koordinacija i saradnja nikada nisu bile osobito dobre. S druge strane, jedinice Armije RBiH Bugojna i Gornjeg Vakufa bile su u jedinstvenoj zoni odgovornosti 3. korpusa Armije RBiH sa sjedi{tem u Zenici, a njima je komandovano preko Operativne grupe Zapad (OG Zapad), ~ije je sjedi{te bilo u Bugojnu. Saradnja sa politi~kim organima i politi~ki uticaj Okruga Travnik i Zenica na jedinice 3. korpusa Armije RBiH bio je i formalno i prakti~no mnogo manji nego {to je bio uticaj politi~kih organa (HDZ-a) na postrojbe HVO. Politi~ka i vojna vlast bile su razdvojene, dok su u HVO-u bile spojene. Komanda 3. korpusa Armije RBiH se mnogo vi{e sikirala za Gornji Vakuf (pa i Bugojno), sa kojima je komadovala posredno preko OG Zapad, nego Komanda OZ SZH za Bugojno, sa ~ijim jedinicama je komandovala neposredno. [to se ti~e Komande OZ Srednja Bosna, ona je imala mnogo svojih problema s kojima nije mogla iza~i na kraj, i u njihovom rje{avanju joj postrojbe HVO iz Bugojna i Gornjeg Vakufa (OZ SZH) nisu mogle pomo}i kao ni ona njima.
Hasib Mu{inbegovi}
Shema: Struktura Hrvatskog vije}a odbrane
40
41
Hasib Mu{inbegovi}
Shema: Tre}a operativna zona HVO
42
Od sredine 1993. godine, nije to vi{e ni teorijski mogla, jer je bio prekinut fizi~ki spoj izme|u njih. Tok borbi izme|u jedinica Armije RBiH i postrojbi HVO u srednjoj Bosni je pokazao da su postrojbe HVO imale bolju saradnju i borbeno sadjejstvo sa jedinicama SCA (na Mravinjcu, Se~evu i na Vla{i}u, preko ~ijih su se poloàja u odsudnom trenutku i povukle), nego sa jedinicama HVO u Bugojnu iz sastava 2. OZ SZH HVO! (Strukturu 3. OZ srednja Bosna vidi na priloènoj shemi. Shema je preuzeta iz citiranog djela autora [redera i ima odre|enih neta~nosti, ali osnovna struktura koju daje je korisna.).
2.3.2 Odnos snaga HVO Bugojno-OS Bugojno
Tabela: Odnos snaga Armije RBiH-HVO na teritoriji op}ine Bugojno, pred sukob u julu 1993. godine
Odnos snaga na Bugojanskom boji{tu bit }e razmotren u samo nekim bitnim elementima. U pregledu Odnos snaga Armije RBiH-HVO na teritoriji op}ine Bugojno, pred sukob u julu 1993. godine, prikazan je broj i omjer jedinica te njihovo brojno stanje. Bez velike analize moè se zaklju~iti da je brojnost ljudskog faktora bila na strani Armije RBiH. Naravno, u pregledu je prikazano brojno stanje Po spisku. Efektivno brojno stanje snaga spremnih za borbu, mnogo je manje, u armijskim jedinicama i do 50%, ali u postrojbama HVO- i do 70%. Kvalitet i koli~ina naoruànja te popunjenost municijom i MTS, bila je na strani HVO. HVO je municije imao u izobilju, naroito tenkovske i artiljerijske, to e u kasnijem tekstu posebno argumentirano potvrditi zapovjednik HVO Slobodan Praljak. Jedinice Armije RBiH Bugojno su oskudijevale u svim vrstama municije (npr. imale su samo 3 metka za tenk neposredno pred sukob u julu 93.).
Hasib Mu{inbegovi}
Oruàne snage Bugojna imale su ve}u unutra{nju homogenost, ~vr{}u vojnu organizaciju, ve}u spremnost na podno{enje `rtava, ja~u èlju da pobijede i promjene nametnutu nepravednu situaciju- mnogo ja~u, nego {to je HVO imao èlju da je zadrì. Jo u maju 93. godine 104. HVO brigada je imala izra en Plan za izvlaenje sa linija prema etnicima radi odlaska (Brigada E. Kvaternik, br. 14-122-18/93 od 31. 05. 93.). Samo mjesec dana prije otpo~injanja odlu~nuh sukoba za Bugojno, u junu 1993. godine, u lancu komandovanja i me|uljudskim odnosima hrvatskog vo|stva - vo|stva Brigade, Domobranstva i civilnog dijela HVO (Zapisnik sa sjednice Hrvatskog vije}a odbrane Bugojno, odrànog 15. 06. 1993. godine, u prostorijama zgrade stare Po{te, Arhiv Instituta za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i me|unarodnog prava, Sarajevo, inv. br. 6-353), bile su o~igledne naprsline. Predsjednik HVO, Vladimir [olji}, optuìo je jednu grupu u vo|stvu Brigade da pravi rez prema HVO-u, da radi na razdoru hrvatskog naroda, da radi na privatizaciji vojske i objekta Vile; u komandi vlada nepotizam; razdor se pravi i prema domobranstvu, odjelu odbrane, a rivalitet- izme|u vojne policije i brigadne policije. Omalovaàvanje predsjednika HVO naro~ito je bilo izraàno kroz formu da mu se ne podnose izvje{}a, ne javljaju mu se potinjeni, itd. No, uzrok svemu je bio novac steen favoriziranim poloàjem hrvatskog faktora spram bo{nja~kog. Ovakve surevnjivosti nije bilo izme|u vojnih starjeina jedinica OS Bugojna - 307. mtbr, Op[O (OS), MUP-a i OG Zapad. Inferioran poloàj, davno nametnut svima od strane HVO-a, homogenizirao ih je. Vi{e komandi istog ranga na nivou jedne op}ine rezultirao je formiranjem Objedinjene komande iji se komandant potovao. To se pokazalo posebno produktivnim kad je do{lo do napada HVO postrojbi, a ve}i dio Komande OG Zapad na{ao se izvan svog komandnog mjesta. Razmatraju}i pitanje odnosa snaga HVO-Armija RBiH u Bugojnu, poseban tretman zasluùje takti~ki raspored snaga i komandnih mjesta. On je u startu bio nepovoljniji za HVO; HVO je, kao gradska vojska- vojska punktova, favorizirao grad kao mjesto svog razmje{taja, kontrolu kretanja ljudi, roba, novca,... HVO je, zaista, znao odli~no organizirati punktove i njihovo funkcioniranje, za razliku od armijskih jedinica! Sve tri bojne i njihova zapovjedni{tva, kao i neke druge va`ne jedinice HVO-a, bili su smje{teni u gradu, na uskom prostoru, pa su se, prakti~no, odmah na{li u okruènju, kad su sukobi otpo~eli. Komandno mjesto 104. HVO brigade i Domobranstva je bilo dobro izabrano (na Gorici), ali to nije moglo spasiti situaciju kad su brzo padale bojne. Komandna mjesta 307. mtbr i njenih bataljona bila su izvan grdskog podru~ja, u svojim rejonima odbrane prema SCA, nisu mogla biti ugroèna novonastalom situacijom i mogla su na miran na~in odlu~ivati o b/d. U gradu se nalazilo KM Op}inskog {taba odbrane Bugojno sa CV, na udaljenosti 400-500 m od zapovjednitava 2. i 3. bojne HVO. Svrhovito funkcioniranje ovako raspore enih KM Brigade i taba u toku borbenih djejstava imalo je veliku psiholoku i praktinu vanost, kako za vojsku tako i za narod. Njihov raspored vidjet e se na shemama koje slijede.
2.3.3 Borbeni moral

Borbeni moral i kvalitet ljudskog faktora bio je na visokom nivou kod obje vojske. Borbeni moral jedinica Armije RBiH izvirao je iz saznanja o pravednosti ciljeva borbe i nepostojanja rezervne domovine u koju se moè oti}i ako se bitka izgubi, broj~ane nadmo}nosti, ve}eg borbenog iskustva iz borbi sa SCA i nesti{ljive èlje da prekinu tiraniziranje i poniàvanje nametnuto od strane oholog HVO-a. Porodice boraca Armije RBiH bile su tu, u gradu, sa njima. Bitka za Bugojno bila je, ustvari, bitka za opstojnost svojih porodica. Zato se ta bitka nije smjela izgubiti. HVO se uzdao u dolazak Hrvatske vojske, njenu sna`nu logisti~ku podr{ku, odli~nu popunjenost municijom i MTS-om, te u dotada{nju praksu jedinica Armije da izbjegavaju sukob, {to je upuivalo na nerealan zaklju~ak- Armija je slaba. Me|utim, HVO je imao i rezervno rje{enje- ako i po|e po zlu, uvijek se moglo po}i u susret Hrvatskoj vojsci zajedno s narodom, te podebljati geografsku kiflu Hrvatske- pet hiljada dobrovoljaca Hrvata Bugojna, po ranijim planovima trebalo je preseliti u Veliku Kladu{u. (Anto Valenta, PODJELA BOSNE I BORBA ZA CJELOVITOST, Vitez 1994., str. 68). To rezervno rje{enje, da li se odlu~no boriti za Bugojno ili oti}i- najvi{e je ru{ilo borbeni moral bojovnika HVO-a. Osim toga, porodice bojovnika bile su poodavno u Hrvatskoj, to ih kao magnet vuklo iz Bugojna. U procjeni snaga i vlastitih izgleda za uspjeh, rukovodstvo HVO-a u Bugojnu, OZ SZH, GS HVO u Grudama i GS HV u Zagrebu, zanemarilo je ~injenicu da je HVO u junu 1993. godine izgubio srednju Bosnu (Zenica, Travnik, Kakanj, vei dio Novog Travnika, Fojnicu) i da je HVO Bugojna bio u debelom operativnom okruènju, a vinkova~ka 5. brigada HV, upu}ena na Gornjevakufsko boji{te iz lijepe na{e bila je negdje tamo daleko, daleko ~ak i od Gornjeg Vakufa, koju vi{e nije bilo realno o~ekivati da se pojavi u Bugojnu. Koliko je bila nerealna procjena vlastitih sposobnosti HVO-a Bugojno, opet, najbolje svjedoi zapisnik sa ve} spomenute sjednice HVO Bugojno, od 15. 06. 1993. godine, na kojoj sam predsjednik HVO, Vladimir [olji}, optuùju}i zapovjedni{tvo brigade, izjavljuje da je dopustila da nam Muslimani uzmu 70% grada (objekata), nisu do zadnjih dana izvr{ili fortifikacijsku pripremu,... Da su pravilno izvukli zaklju~ke iz o~iglednih ~injenica- uope ne bi po~injali sukob, nego bi traìli kompromise za suìvot. Izgleda da ih je zavaralo i to {to su bili uvjereni da ...snage iz srednje Bosne (Muslimani) ne}e do}i u Bugojno i po~eti rat. Po ovom pitanju procjena je bila ispravna (ali rizi~na)- ne samo da snage Armije iz srednje Bosne nisu do{le da otpo~nu sukob u Bugojnu, nego nisu do{le da jedinicama OS Bugojno pomognu, kada je HVO o~igledno izvr{io na njih napad. Nisu do{le, a mogle su. No, iz ovoga nije trebalo izvu~i zaklju~ak da je HVO-u pobjeda osigurana; trebalo je izvu}i zaklju~ak- da i
Hasib Mu{inbegovi}
bez pomo}i ostalih jedinica 3. korpusa Armije RBiH, jedinice OS Bugojna mogu uspje{no iza}i nakraj u borbi s bugojanskim HVO. Sa Muslimanima u Bugojnu treba pregovarati, a vojsku pripremiti za rat..., bila je poruka predstojnika Odjela odbrane HZHB, Brune Stoji}a- stoji dalje u pomenutom zapisniku. Koliku je stvarnu vlast imao HVO u Bugojnu, samo mjesec dana pred sukob, opet zorno svjedoi spominjani zapisnik: svu robu u Bugojno uvozili su i prodavali Hrvati, a koliko su robe privatnici Hrvati mogli prodati Muslimanima, odlu~ivao je HVO Bugojno. Ako su Muslimani èljeli nabaviti hranu, trebalo je da dozvolu dobiju od HVO-a, da hranu doveze Hrvat i, bit }e im re~eno ...koliko im pripada od ukupno dopremljene koli~ine hrane. Iz ove stvarne prevlasti, temeljene na nerealnim osnovama stvarne snage, HVO je crpio visok moral. Pored tako velike prevlasti, opravdano je pitanje- {ta je to jo{ èlio HVO u Bugojnu, pa je otpo~eo borbena djejstva? Vjerovatno to- da Bo{njaka u Bugojnu uop}e ne bude! Tipi~an primjer pogre{ne procjene mogu}nosti Armije RBiH u Bugojnu dao je pukovnik Miro Andri}, zamjenik na~elnika Glavnog stoèra. ( Vidi akt br.02-2/1-01767 od 10. 05. 1993. godine, koji se odnosi na zapaànja o stanju u op}inama la{vanskog podru~ja).
46
47
Hasib Mu{inbegovi}
48
3. ODBRANA BUGOJNA OD SNAGA EKSTREMNOG DIJELA HVO I HRVATSKE VOJSKE (17.-28. jula 1993. godine)
49
Hasib Mu{inbegovi}
50
3.1. Napad snaga HVO/HV na jedinice Armije RBiH i MUP-a RBiH i bo{nja~ko stanovni{tvo Bugojna
3.1.1 Izazivanje incidenata radi ubrzavanja sukoba
Otkako je, po~etkom 1993. godine, dat nalog za (preuranjenu) implementaciju Vens-Ovenovog plana, HVO Bugojna je po~eo forsirati incidentne situacije ne bi li izazvao op}i sukob i pobjedom kona~no zaokruìo zacrtanu teritoriju sa Bugojnom u HZ-HB. Do polovine jula 1993. godine izazvao je ~ak 22 te{ka incidenata koji su bili dovoljni da upale plamen op}eg sukoba HVO i Armije RBiH u Bugojnu. U izazvanim incidentima uhapsio preko 81 pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH; ubio je 11 a ranio 3 pripadnika OS Bugojno. Svi su bili bo{nja~ke nacionalnosti. Toliki broj incidenata bio je neophodan jer je vo|stvo bo{nja~kog naroda i Armije RBiH u Bugojnu bilo opredjeljeno za mir, suìvot i strpljivost, zbog ~ega je izbjegavalo adekvatan odgovor. Samo na 2 incidenta masovnog hap{enja pripadnika Armije RBiH uslijedio je (i to veoma blag) odgovor u kojem nije poginuo niti jedan Hrvat. Radi izvr{avanja specijalnih zadataka, hap{enja, plja~kanja, kidnapiranja Bo{njaka, u cilju radikalizacije situacije i izazivanja bilo kakvog odgovora, pri Stoèru domobranstva, HVO Bugojno formirao je Jedinicu za posebne namjene, namjene teroriziranja bo{nja~kog stanovni{tva. Nazvao ju je ATG- antiteroristi~ka grupa. Stavljao ju je na punktove gdje je najlak{e mogla do}i do izraàja. Tek kad je formirao ovu jedinicu, jedinicu ATG, 07. 07. 1993. godine, uspio je iznuditi odgovore. ATG je za 10 dana stvorio povod za op}i napad HVO na OS Bugojna! Nestajanje Bo{njaka u Bugojnu otpo~elo je 08. februara 1993. kada je na punktu HVO-a u Vrbanji uhap{en Edin Gurbeta. Njegovo tijelo nikad nije prona|eno. (Svi podaci o navedenim incidentima preuzeti su iz knjige ZLOÎNI U VRBANJI JULA 1993., Institut za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i me|unarodnog prava, Sarajevo, 2001., str. 99-103, i, Edin Rami}, Ratni put 307 bbr/707. sbbr, neobjavljeno, str. 25). Dvanaestog februara 1993. godine nestao je Salih Buljina, pripadnik Armije RBiH, prilikom povratka sa linije odbrane ku}i na odmor. Tijelo mu je prona|eno kasnije u rijeci Vrbas, u selu âu{lije. U martu 1993. godine, HVO je ubio dva pripadnika Armije RBiH u Bugojnu, da bi dodatno zao{trio odnose sa Armijom RBiH.
51
Hasib Mu{inbegovi}
[esnaestogodi{nji Samir Muratspahi} iz Planinice nestao je 19. aprila 1993. godine. Na svom punktu u Humcu, postrojbe HVO-a su 09. maja 1993. godine zarobile 38 pripadnika Armije RBiH koji su se vraali sa linija odbrane prema SCA. Istog dana, kod zgrade Ljubljanske banke, pripadnici HVO-a su otvarali vatru, a sa hotela Kalin iz snajpera je ubijen Jasmin Lipovac. Na punktu u Paji} Polju, 9. maja 1993. godine, HVO je zarobio 7 pripadnika Armije RBiH. Pet je pustio a dvojicu zadrào, Emina Jusufija i Zakira Muki}a, koje je kasnije ubio i bacio u Vrbas. U toku no}i, 9./10. maja 1993. godine, HVO je zarobio jo{ jednu grupu pripadnika Armije RBiH. Poslije ove provokacije Armija je odgovorila zarobljavanjem dvadesetak pripadnika HVO. Po dogovoru njihovih komandi, svi zarobljeni su pu{tani. Pripadnici Hrvatskog vije}a odbrane, 10. maja 1993. godine, nasilno su zaposjeli Upravnu zgradu [pedicije i naredili prisutnim radnicima da idu ku}i. Ve} 12. maja 1993., pripadnici Hrvatskog vije}a odbrane otvorili su jaku pje{adijsku vatru iz pravca naselja Gaj po objektu biv{e {kole Vojin Paleksi}, a iz s. Udurlije- na s. Milanovi}i. Posebno jaka vatra otvorena je iz objekta Stolarije po naselju Gromile. Istog dana u s. Bristovi napadnuta je patrola Ministarstva unutra{njih poslova Republike Bosne i Hercegovine, oplja~kana i razoruàna; u kafani preko puta Osnovne {kole 9. septembar- razoruàna su jo{ dva pripadnika Armije RBiH. Na punktu u s. Klepi}ima pripadnici HVO su spalili zastavu Armije RBiH. Osamnaestog maja 1993., ~etverica pripadnika HVO, vozilom su kruìli kroz grad i provocirali prolaznike a posebno pripadnike Armije RBiH i MUP-a RBiH. Oko 17.00 sati otvorili su vatru na pripadnike MUP-a RBiH ispred zgrade biv{eg Poljoprodukta i pri tome ranili jednog pripadnika. Pri poku{aju zaustavljanja vozila od strane ostalih pripadnika MUP-a, do{lo je do ranjavanja jednog pripadnika HVO u navedenom vozilu. Incidentisu postali tako ~esti da je UNPROFOR 30. maja 1993. godine preuzeo kontrolu na punktovima u Paji} Polju, Humcu i Vrbanji. HVO je od 24. juna 1993., poja~ao kontrolu puta Bugojno-Gornji Vakuf, pored kojeg se nalazi i naselje Vrbanja, koje je postalo pojam masovnog zlo~ina HVO postrojbi Bugojna za ~itavu gornjevrbasku regiju. Dana 26. juna 93. trojica neidentificiranih pripadnika HVO-a upala su u ku}u B.K. i oplja~kala zlato i novac. Devetog jula 1993. godine do{lo je do masovnih hap{enja- zarobljavanja na punktovima. Uhap{ene- zarobljene osobe su, uglavnom, brzo osloba|ane, osim u
nekim slu~ajevima. Na punktu u selu Bristovi (ulaz u Bugojno s pravca Novog Travnika, preko Ravnog Rostova), me|u ostalim su uhap{ena i tri pripadnika 27. mtbr Armije RBiH, u civilu, koji su putovali za Bugojno. Odvedeni su u nepoznatom pravcu, a za njihovu sudbinu se saznalo tek u avgustu, kada su njihova, za ìvota izmu~ena i izmasakrirana tijela, prona|ena u masovnoj grobnici u Bagari}a gaju, u naselju Vrbanja. rtve su bili: Nedad Zuli, Muharem ui i Nazif Krki. U naselju Bristovi, 10. jula 1993., ubijen je Selver Duvnjak, a ranjena su jo{ dva pripadnika Armije RBiH: Amir Alispahi} i Muhamed ]eso. Istoga dana, u tom naselju, HVO je oplja~kao sanitetsko vozilo Ratne bolnice Bugojno a voza~a i pacijente zarobio. Toga su dana u naselju Vrbanja pripadnici HVO-a uspostavili punkt na kojem su zatvorili jednog pripadnika Armije RBiH i osam civila. Tri dana kasnije, 13. jula 1993., HVO je u blizini Rudnika Gra~anica zatvorio jednog pripadnika Armije RBiH i jednu ènu, koji su nakon intervencije pu{teni.
3.1.2 Povod za sukob

Kulminacija svih navedenih doga|aja zbila se 17. jula 1993. godine (prema jo{ neobjavljenoj knjizi, Edin Rami}, Ratni put 307. bbr/707. sbbr, str. 30). Naime, toga dana, oko 14.00 sati, HVO Bugojno, Jedinica za posebne namjene - ATG, uspostavila je punkt na magistralnom putu Bugojno-Gornji Vakuf, u naselju Vrbanja kod raskrsnice koja vodi prema selu Kandija, na kojem su otpo~eli sa hap{enjem i plja~kanjem Bo{njaka. Kao odgovor na ovaj doga|aj, stanovnici Vrbanje bo{nja~ke nacionalnosti (pripadnici Armije RBiH i MUP RBiH, koji su se nalazili kod ku}a na odmoru) postavili su svoj punkt, na istom putu, oko 500 metara bliè gradu. U poslijepodnevnim satima, iz pravca Bugojna, na punkt postavljen od stanovnika Vrbanje bo{nja~ke nacionalnosti, nai{lo je vozilo HVO-a, u kojem su bili pripadnici Jedinice za posebne namjene. Tom prilikom, zbog poku{aja nasilnog prolaska vozilom kroz postavljeni punkt, otvorena je me|usobna vatra, iz vozila i sa punkta. U toj vatri poginuo je jedan pripadnik HVO, jedan pripadnik HVO je ranjen, a jedan je pro{ao bez ozljeda. Prilikom sprovo|enja zadrànog pripadnika HVO, dolazi do paljbe od strane jedinica HVO iz pravca Crni~a i sa punkta HVO u Gornjoj Vrbanji, usljed koje dolazi do pogibije zadrànog pripadnika HVO. Nakon ovog incidenta, u kontaktima komandi Armije RBiH i HVO, dogovoreno je da se ukinu svi punktovi i oslobode se zarobljene osobe, a da kontrolu daljih doga|aja preuzmu zajedni~ke patrole MUP-a RBiH- SJB Bugojno i MUP-a HZ-HB- PU Bugojno.
53
Hasib Mu{inbegovi}
Na osnovu dogovora o prekidu djelovanja i uklanjanju putnih barikada, na teren je upu}ena mje{ovita patrola policije, sa zadatkom obezbje enja prohodnosti putne komunikacije Bugojno-Gornji Vakuf. Mje{ovita patrola je bila sastavljena od po ~etiri policajca (~etiri Bo{njaka pripadnika MUP-a RBiH- SJB Bugojno i ~etiri policajca MUP-a HZ-HB- PU Bugojno). Mje{ovita patrola je krenula na izvr{enje zadatka sa dva motorna vozila, u vozilu MUP-a RBiH nalazila su se tri policajca Bo{njaka i jedan policajac Hrvat, a u vozilu MUP-a HZ-HB, nalazila su se tri policajca Hrvata i jedan policajac Bo{njak, u pratnji patrole bilo je i jedno sanitetsko vozilo. Prilikom dolaska mje{ovite patrole policije na punkt u Vrbanji, formiran od strane stanovni{tva Vrbanje bo{nja~ke nacionalnosti, oko 16.30 sati, patrola je utvrdila da se pored puta nalazi jedno vozilo, u kojem je bilo tijelo Miroslava Telente, koje je zatim izvu~eno i preba~eno u sanitetsko vozilo. Nakon kra}eg zadràvanja i uklanjanja prepreka sa putne komunikacije, patrola je nastavila put prema punktu HVO u Gornjoj Vrbanji. U koloni se prvo kretalo vozilo MUP-a HZ-HB, a zatim vozilo MUP-a RBiH, dok je sanitetsko vozilo upu}eno nazad prema Bugojnu. Stotinjak metara prije dolaska na punkt HVO, jedan od policajaca MUP-a HZ-HB, prislonio je pu{ku na potiljak policajcu Bo{njaku koji je sjedio na prednjem sjedalu u vozilu MUP-a HZ-HB i zabranio mu da uzima oru`je u ruke. Po dolasku vozila na punkt, pred njih je istr~ala grupa maskiranih pripadnika HVO. Odmah po zaustavljanju vozila, zapo~elo je zlostavljanje policajaca MUP-a RBiH, izvu~eni su iz vozila, a potom je zapo~elo fizi~ko zlostavljanje. Iz vozila MUPa HZ-HB izveden je i policajac MUP-a RBiH, uz pitanje Da li si ti balija ? i udaranje. U tom periodu najvi{e je zlostavljan policajac Esad Mu{i}, kojega su pripadnici HVO prvo skinuli, a potom takvog bacali u trnje. Prema izjavi preìvjelog policajca MUP-a RBiH, u momentu kada je ponovo vra}en na punkt koji su formirali stanovnici Vrbanje bo{nja~ke nacionalnosti, da provjeri informaciju o pripadnicima HVO, policajac Esad Mu{i} je bio u izuzetno te{kom stanju. Od tog momenta, do povla~enja snaga HVO iz Bugojna, o sudbini zarobljenih policajaca Bo{njaka : Esada Mu{ica, Muje Hozi}a i Elvedina [ehe nije se znalo ni{ta, osim {to su stanovnici- Bo{njaci u obli`njim ku}ama ~uli galamu i pucnjavu iz tog pravca, a nakon povla~enja snaga HVO iz Bugojna, njihova izmasakrirana tijela su prona|ena u rijeci Vrbas. Nakon te pucnjave, stanovni{tvo Gornje Vrbanje, uglavnom se povuklo prema Hadìbegovi}a ku}ama, osim jednog broja starijih osoba koja to nisu èljela ili nisu mogla uiniti.
Paralelno sa postavljanjem ovih punktova, HVO je uspostavio i punkt kod ku}e An|elka Tolimira, koja je sluìla i kao privremeni pritvor za uhap{ene Bo{njake. I na tom punktu je uhap{en ve}i broj Bo{njaka, koji su zatim preba~eni u Motel Akvarijum. Paralelno sa pomenutim punktovima HVO je uspostavio punktove i u svim naseljima sa ve}inskim hrvatskim stanovni{tvom i na njima zapo~eo sa hap{enjem Bo{njaka i zarobljavanjem pripadnika Armije RBiH (Bristovi, Kula, âu{lije, kod Hotela Kalin...).
U no}i, 17./18. jula 1993. godine, snage HVO Bugojno su otpo~ele i sa pje{adijskim napadima, podrànim izuzetno jakim artiljerijskim djejstvima, na jedinice Armije RBiH i naselja sa bo{nja~kom ve}inom. Moè se re}i da od tog momenta po~inje odsudna bitka za odbranu prostora op}ine Bugojno od napada ekstremnog dijela HVO, HVO Bugojna, ali i odsudna bitka za opstanak Bo{njaka na ovim prostorima.
3.1.3 Obostrani raspored snaga pred sukob

Prije otpo~injanja boja za Bugojno, bit }e predoena startna pozicija, tj. obostrani raspored jedinica Armije RBiH Bugojno i postrojbi HVO Bugojno, kako u samom gradu tako i {ire- na teritoriji cijele op}ine Bugojno. Na mapi Obostrani raspored snaga Armije RBiH-HVO na teritoriji op}ine Bugojno, jula 1993., vidljivo je da su linije odbrane prema SCA (SCA-plava isprekidana linija) dràle i jedinice Armije RBiH (zelena isprekidana linija podvu~ena plavom bojom) i postrojbe HVO (crvena isprekidana linija). Granica zona odgovornosti je bila na poloàju zvanom Crveni Glibovi i na mapi je ozna~ena crvenom i zelenom punom linijom. Od te granice prema Donjem Vakufu i dalje prema Kamenja{u (i Novom Travniku) liniju odbrane prema SCA je dràla Armija RBiH, tj. 307. mtbr Bugojno sa svoja ~etiri bataljona, najve}im dijelom, a manjim dijelomProtivdiverzantski odred Op[O Bugojno. (Sa drugim svojim PDO-om Op[O Bugojno je bio angaìran na linijama odbrane na op}ini Gornji Vakuf). Linije odbrane prema SCA koje je dràla Armija RBiH, bile su opasne, jer su bile veoma blizu linijama SCA. Na jugu, prema planini Radu{i, na prili~no velikim rastojanjima od linija SCA, ponegdje i preko dva kilometra zra~ne linije, po sistemu otpornih ta~aka, liniju su dràle postrojbe HVO.
Hasib Mu{inbegovi}
Armija je svoje glavne snage primakla linijama odbrane prema SCA. Simboli~ne snage je dràla u samom gradu, uglavnom snage prostorne strukture. HVO je svoje glavne snage drào u gradu a simboli~ne snage po otpornim ta~kama prema SCA, s kojim je od poetka 1993. bio gotovo neprekidno u statusu primirja. To {to je HVO svoje glavne snage drào u gradu (a slabije, domobranske snage po selima, izvan grada) bila je i glavna slabost takti~kog poloàja HVO u napadu na Armiju RBiH. @elio je da u momentu napada na armijske jedinice bude u prednosti i da odmah zagospodari gradom, a, ustvari, doveo je sebe u inferioran poloàj- u okruènje na veoma malom prostoru i bez mogunosti manevra vlastitih snaga. Samo crveno obojen prostor na predo~emoj mapi je taj kojim je HVO suvereno vladao. Ostali prostor unaokolo (a izvan linija koje je drào SCA)kontrolirale su jedinice Armije RBiH. Bez stvarnih manevarskih mogu}nosti po unutra{njim pravcima unutar ome|enog prostora, bez fizi~ke veze sa postrojbama HVO Gornjeg Vakufa i Novog Travnika- moè se zaklju~iti da je HVO imao slabiji takti~ki poloàj u odnosu na jedinice Armije RBiH. Na mapi Okvirni raspored sanaga u gradu Bugojnu 17. 07. 1993., prikazani su objekti i rejoni rasporeda zna~ajnijih snaga obiju strana u samom gradu. Dobar poznavalac grada Bugojna, uo~it }e da je ve}inu privrednih i javnih objekata u gradu drào HVO. Ve} je spominjano da je HVO, u junu 1993. godine, na sjednici svog predsjedni{tva konstatirao da Armija RBiH drì preko 70% grada. Naravno, bilo je to namjerno pretjerivanje radi optu`bi nekooperativnog Zapovjedni{tva 104. HVO brigade Eugen Kvaternik za ispoljenu neposlu{nost predsjedniku HVO.
56
Obostrani raspored snaga Armije RBiH-HVO na teritoriji op}ine Bugojno, jula 1993. godine
57
Hasib Mu{inbegovi}
Okvirni raspored snaga u gradu Bugojnu 17. 07. 1993. godine
58
3.1.4 Tok borbenih djejstava

Postavlja se pitanje, da li se i ovog kriti~nog dana za Bugojno, 17. 07. 1993., mogao dogovorom sukob odgoditi? Da li je, ina~e popustljivija strana- strana bo{nja~kog vojnog i politi~kog vo|stva, ovog dana postupila suglasno svom dotada{njem opredjeljenju- izbje}i sukob? Kako je na situaciju reagirao UNPROFOR? Kako se pona{ao srpski agresor? Odgovor na sva ova pitanja najbolje je dat u izvornim dokumentimaizvje{tajima iz jedinica Armije RBiH, (svi navedeni izvje{taji ~uvaju se u Arhivu Armije RBiH u Sarajevu) napisanim u stvarnoj situaciji i bez naknadnih korekcija. Stoga }emo tok borbenih djejstava pratiti navode}i najbitnije sadràje iz tih izvje{taja i daju}i potrebna obja{njenja samo tamo gdje bude nu`no potrebno. Iz izvje{taja pot~injenih armijskih jedinica OS Bugojno izostavljeno je samo ono {to se ponavljalo. Zadràna je autenti~nost vojne terminologije toga vremena koja je bila u upotrebi. Tako|er, tok djejstava je prikazan po danima rata, sa potrebnim shemamamapama koje }e ~itaocu pribliìti doga|aje po mjestu, vremenu i promjeni takti~ke situacije na boji{tu.
3.1.4.a. Petak, 16. 07. 1993. godine (Prema Operativnom izvje{taju 307. mtbr za OG Zapad Bugojno, broj 02-779-36, od 16. 07. 1993. god.)
Stanje odnosa sa HVO Bugojna je sloèno. HVO je postavio punkt kod Klepi}a mlina. Oduzeta roba, pohap{eni neki pripadnici 307. mtbr. Jedinicama Armije RBiH Bugojno nare|ena je povi{ena b/g ali jo{ ne preduzima ni{ta.
3.1.4.b. Subota, 17. 07. 1993. godine (Prema Izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02/263-71, od 18. 07. 1993. u 18.00 sati - ali se odnosi na doga|aje od 17. 07. 1993.)
êtnici su 17. 07. 1993. godine, u popodnevnim satima granatirali Prusac i uè gradsko podru~je Bugojna. Usta{e su 17. 07. 1993. godine u 14.00 postavili punkt u Bristovima. Kao odgovor na{i su postavili punkt u Veseloj, na kojem je zarobljeno 6 Hrvata i dva automobila.
59
Hasib Mu{inbegovi}
Nakon toga je postavljen punkt HVO u Vrbanji, na kojem je zarobljeno nekoliko na{ih ljudi. Na odstojanju (200 m) postavljen je na{ punkt, gdje je ubrzo do{lo do me|usobne pucnjave, kojom prilikom su poginula 2 pripadnika HVO i jedan je ranjen. Na ovom podru~ju usta{e su otvorile vatru po na{em naselju i komunikaciji BugojnoGornji Vakuf iz rejona Vodovoda. Na na{em punktu zarobljena su 4 Hrvata. Za vrijeme navedenih doga|aja postavljen je na{ punkt i u Gra~anici, gdje su zarobljena 3 Hrvata. Nakon ovoga je postavljen punkt HVO kod Oka{nice. Na pregovorima Op[O Bugojno i Stoèra HVO Bugojno dogovoreno je da se svi zarobljeni puste i svi punktovi uklone. Kada je mje{ovita policija krenula da provjeri sprovo|enje dogovora, na punktu Vrbanja, HVO je na prevaru zarobio na{a tri policajca, za ~iju sudbinu ne znamo, vjerujemo da su ih ubili. Maksimalno je podignuta b/g na obje strane. (Nedostaje izvje{taj od 307. mtbr).
3.1.4.c. Nedjelja, 18. 07. 1993. godine (Iz Izvje{taja Op[O Bugojno za OG Zapad od dana 18. 07. 93. o doga|ajima koji se odnose na ovaj dan)
Vr{i se pregrupisavanje radi eventualnih b/d. Usta{e su otvarale vatru iz podno`ja Humca (Glave) po Gra~anici; ovo mjesto su napustili bojovnici HVO i stanovni{tvo hrvatske nacionalnosti. U uèm gradskom podru~ju HVO je otvarao vatru sa Hotela Kalin (smje{tena u njemu policija HVO). Od ove vatre poginuo je jedan dje~ak a jedan borac je ranjen. (Op[O Bugojno traì od Op[O Gornji Vakuf da UNPROFOR posjeti Op[O Bugojno, jer je 17. 07. 93. posjetio Stoèr HVO na Vili Gorica; akt u Op[O Gornji Vakuf zaveden je pod brojem 01-411-1/93., 18. 07. 1993. god.).
U 22.00 po~eo je op}i napad postrojbi HVO. Borbe su se vodile cijelu no} (javlja Op[O Bugojno u Izvje{taju broj 02/263-71, od 19. 07. u 06.00 sati).
(Prema Telegramu 307. mtbr za OG Zapad, broj 2364, od 18. 07. 1993. god.): HVO djejstvovao po rejonima Gaj i Kula. Armija RBiH odgovorila.
60
HVO posjeo svoje rovove oko svojih sela. Armija RBiH posjela svoje poloàje oko svojih sela naspram poloàja HVO. U svojoj zoni 2. bataljon je razoruào seljake u selu Faki}i i selu êline ku}e.
(Prema Dnevnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 02/503-93, od 18. 07. 1993. godine) Usta{e su 17. 07. 93. god. postavile punkt u Bristovima i Vrbanji. Kao odgovor 200 m niè na{i mje{tani stavljaju punkt, na kojem ginu 2 pripadnika HVO koji nisu htjeli da stanu, a jedan biva ranjen. Stanovnici sela Vesela postavljaju punkt i na istom zarobljavaju 6 Hrvata. Hrvati pucaju po gradu. Mi postavljamo punkt u selu Gra~anica, na kojem bivaju zarobljena 4 Hrvata. Nakon pregovora na kojima je dogovoreno da se svi punktovi skinu a zarobljeni puste- pripadnici Armije su sve ispo{tovali, HVO djelomi~no; nastavio je sa hap{enjem i snajperskom vatrom po gradu. Po dogovoru dvoja kola mje{ovite policije poslata su u Vrbanju da provjere jesu li oba punkta skinuta. Pri tome su ekstremisti uhapsili na{a tri policajca i jo{ ih nisu pustili. Vrjerujemo da su ih ubili. STO@ER HVO ODBIJA SVAKI RAZGOVOR U VEZI SA SITUACIJOM. HVO je po~eo napad na Bugojno od Novog Travnika, na pravcu Donji}iTerzi}i dana 18. 07. 1993. godine, u 22.00 sati.
Prate}i situaciju na osnovu izvje{taja vidljivo je sljede}e: a) da je po~etak napada odredio HVO; b) da je u svoje zapovjedni{tvo HVO pozvao predstavnike UNPROFOR-a iz baze u Gornjem Vakufu, i da ih je, najvjerovatnije, obavijestio o svojim namjerama i dao im instrukcije kako da se pona{aju u proizvedenoj situaciji; o~igledno je da se HVO nada brzom uspjehu u Bugojnu i ne traì od UNPROFORa posredovanje, naprotiv; neutrani UNPROFOR to prihvata i poslije primljenih instrukcija od HVO na Gorici, ne svra}a u Komandu Op[O Bugonjo, kako je to radio ina~e, radi upoznavanja sa situacijom od obje strane; Komanda Op[O Bugojno, dosljedna svom opredjeljenju- izbje}i sukob- traì posjetu UNPROFOR-a preko Op[O Gornji Vakuf, radi posredovanja, dok sukob nije eskalirao, {to je ostalo bez reakcije; isto to traì u direktnim kontaktima sa Zapovjedni{tvom 104. HVO brigade, ali i to je odbijeno. SCA, o~igledno je, o svemu je obavje{ten, animiran, i, u odnosu na dotada{nje pona{anje, postao je veoma aktivan.
Hasib Mu{inbegovi}
HVO je borbena djejstva po~eo veoma sna`no, s ciljem- da se vojnopoliti~ka situacija ne vrati na po~etno stanje, stanje ni rata ni mira, i bez pobjednika. Da bi ostavio utisak- tukao je iz svih raspoloìvih sredstava; a municiju nije trebao {tedjeti- na vrijeme se snabdio iz baza Hrvatske vojske koje su bile razmje{tene po Bosni i Hercegovini. (Kao i SCA, i HVO je primjenjivao pravilo- kad tu~a zapone- batina se bira!). Nije bilo reakcije ni Komande 3. korpusa. OS Bugojna opredjelile su se za jedinu preostalu opciju- osloncem na vlastite jedinice, prihvatiti nametnutu opciju oruànu borbi i i}i do kraja, do pobjede.
* 3.1.4.d. Ponedjeljak, 19. 07. 1993. godine (koristiti mape za 19. 07. 1993.)
(Dio Izvje{taja Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02/263-71, od 19. 07. 1993. god., u 06.00 sati) ...U jutarnjim satima (postrojbe HVO) zapo~eli su granatiranje grada i na{ih poloàja. Na{e jedinice su pre{le u aktivna b/d. Do sada imamo 3 ranjena borca.
Vanredni borbeni izvje{taj Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02/263-72, od 19. 07. 1993. god., u 12.00 sati HVO nastavlja sa granatiranjem podru~ja grada i muslimanskih sela iz svih raspoloìvih artiljerijskih sredstava. U podru~jima gdje je hrvatsko stanovni{tvo u izrazitoj ve}ini, zarobljava civile, plja~ka imovinu i pali ku}e. Ve}i dio grada drè na{e jedinice, a u toku je zauzimanje i preostalog dijela grada (otpornih ta~aka). Do sada imamo 5 poginulih i 9 ranjenih boraca. Zarobljenih civila i vojnika ima vi{e sa obje strane.
Vanredni izvje{taj operativnog deùrnog 307. mtbr za OG Zapad, bez broja, od 19. 07. 1993. god., u 14.00 sati 1.- êtnici povremeno granatiraju poloàje 2. bataljona a linije su nepromjenjene. 2.- U jutarnjim satima intenzivirane su borbe sa HVO-om. Jedinice 307. mtbr vode intenzivne borbe: 1. bataljon drì posjednute linije a u toku su borbe oko rejona Vu~ipolje; linija je pomjerena ispod sela Kai}i; 2. bataljon napreduje prema rejonu Gaj i rejonu Udurlije; 3. bataljon vodi borbu u rejonu Boganovci Donji (gdje je probio
Bugojno, stanje teritorije na dan 19. jula 1993. godine
63
Hasib Mu{inbegovi}
linije) i rejonu Drvetine (prodrli su do mosta u âu{lijama); 4. bataljon je posjeo l/o prema SCA u rejonu Crveni Glibovi, koje su dràli dijelovi HVO. Djejstva su jo{ u toku. Do sada brigada ima 4 poginula i nekoliko ranjenih boraca. HVO intenzivno granatira poloàje na{ih jedinica.
Vanredni operativni izvje{taj OG Zapad za 3. korpus, broj 04/506-93, od 19. 07. 1993. god., u 15.00 sati (iz izvje{taja su izostavljeni dijelovi koji se ponavljaju u prethodnim) ...Od 03.00 sati vode se èstoke uli~ne borbe. Do sada smo ovladali ve}im dijelom grada. HVO granatira grad i bo{njaka sela, zarobljava civile, plja~ka i pali imovinu. Pripadnici 307. mtbr uspostavili su liniju selo Gaj i pravcem âu{lijeVrbaski most u âu{lijama, selo Ljubni}-selo Glavice. U toku je zauzimanje preostalog dijela grada i naselja iz pravca Donjeg Vakufa. U 06.00 sati 19. 07. 1993. godine, HVO je napustio liniju prema ~etnicima na mjestu Mala [uljaga, Crveni glibovi i iznad sela Pori~e. Na{e snage su posjele poloàje do mjesta Klanac na {ta su ~etnici po~eli granatiranje Prusca iz rejona Kupresa.
(Iz Izvje{taja Komande OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/507-93, od 19. 07. 1993. god., u 21.00 sati) ...HVO vr{i pregrupisavanje snaga. I dalje èstoko granatira grad i prigradska naselja iz svih artiljerijskih oru|a. Ovim pregrupisavanjem HVO direktno ugroàva bo{nja~ka naselja koja gravitiraju prema Gornjem Vakufu. Pripadnici Armije Op[O i 307. mtbr su premoreni, ali moral je na zavidnoj visini.... (Zahtjevi, iako su izre~eni u vidu taktikog prijedloga, p. a.) Od 3. korpusa se traì jedan bataljon (da skine pritisak na bo{nja~ka sela prema G. Vakufu, tu je i selo Vrbanja, u kojem, u ovom operativnom trenutku HVO izvr{ava zlo~in, ali to komanda pouzdano ne zna, zapravo- nasluuje), na na~in {to bi izvr{io udar na snage HVO u selu Bristovi sa pravca Ravnog Rostova. Traè municiju 7,62 mm za pu{ke. UNPROFOR traì pregovore od Op[O Bugojno (major Bins), {to nije prihva}eno bez odobrenja Komande 3. korpusa. Pregovori bi dali vremena HVO da se adekvatno pregrupira dok ne do|u snage Hrvatske vojske da se ukljue na ovom podru~ju, a koje idu iz Duvna.
64
U z/o 317. bbr Gornji Vakuf, u ovom izvje{taju, dat je precizan opis linija koje drè ~etnici, HVO i snage Armije Gornjeg Vakufa. Vidljivo je da su na poloàjima za odbranu Gornjeg Vakufa simboli~ne snage, nedovoljne da pouzdano odbrane grad i naselja od nadolaze}e Hrvatske vojske. (Izvje{taj br. 04/507-93 od 19. 07. 1993. god.) Vidljivo je, tako|er, ne samo da Hrvatska vojska jo{ nije stigala, nego da HVO Gornjeg Vakufa nije u mogu}nosti bez nje pokrenuti pje{adijske napade, nego djeluje sa distance - minobaca~kom i snajperskom vatrom po gradu od koje su poginuli jedan borac i tri civila- jedan starac, jedna èna i jedno dijete. UNPROFOR i dalje odbija pratnju za sanitetska vozila iz Gornjeg Vakufa prema Bugojnu. U saop}enju za javnost Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, za ponedjeljak - 19. jula 1993. godine, svijetu je objavljeno, izme|u ostalog, sljede}e: ...sva nastojanja da u~estale ekscesne situacije u odnosima sa HVO ne dovedu do otvorenih sukoba ostala su bezuspje{na. ... Po{to nije bilo nikakvih realnih mogu}nosti da se otvoreni sukob izbjegne, bili smo prinu|eni da prihvatimo borbu, svesni koliko }e ona nanijeti {tete svim gra|anima ovog grada, pa i {ire. ...~vrsto vjerujemo da }emo u borbi po{tovati sve norme me|unarodnog prava. U Popodnevnom saop}enju, izmedu ostalog je objavljeno da su ...jedinice Armije u sadjejstvu sa MUP-om ve} u ranim jutarnjim satima ovladali ve}inom upori{ta HVO-a u gradu. Tako su zaredom padala upori{ta u objektima biv{e Ljubljanske banke, Robne ku}e INPO, Muzi~ke {kole, Doma kulture, GP Gorica. Pored toga {to su ovladale ve}im dijelom gradskog podru~ja, jedinice Armije i MUP-a su ovladale gotovo cjelokupnim sjevero-isto~nim dijelom op}ine. Pripadnici HVO su gotovo cijelog dana sa stotinama granata iz cjelokupnog arsenala artiljerijskih oru|a granatirali grad i prigradska naselja. Prilikom granatiranja vi{e objekata je razoreno a nekoliko je i zapaljeno....
3.1.4.e. Utorak, 20. 07. 1993. godine Redovni borbeni izvje{taj Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02-263-73, od 20. 07. 1993. god., sa stanjem u 18 sati
U proteklom periodu usta{e su nastavile granatiranje iz svih raspoloìvih artiljerijskih sredstava. Grad i seoska naselja sa muslimanskim stanovni{tvom se bukvalno razaraju, a ku}e pale.
Hasib Mu{inbegovi}
66
Linije razdvajanja su: selo îpulji} (isklju~no Gornji Alibegovi}i, uklju~no selo Vesela), selo Vrbanja isklju~no, rijeka Vrbas. A sela: Zlavast, Gra~anica, Kordi}i, Ivica, Skrti, Planinica, Zanesovi}i i Odàk su organizirali kru`nu odbranu. Na{e jedinice nastavljaju sa osloba|anjem teritorije. Do sada imamo 9 poginulih i 16 ranjenih. (Napomena autora: Iz ovog izvje{taja se vidi da je zona odgovornosti Op[O veoma iscjepkana: zapadni dio, ~iju okosnicu odbrane ~ini zna~ajno selo Vesela, razdvojen je od ju`nog poloàjima HVO u rejonu sela Crni~e i Crni~ki podovi. Selo Vrbanja je, pak, u potpunom okruènju).
Vanredni operativni izvje{taj OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/508-93 od 20. 07. 1993. god., u 09.15 sati Linije prema ~etnicima- i dalje bez promjena. U toku no}i ~etni~ka artiljerija je djejstvovala po gradu i po prvim linijama odbrane. Pje{adijskih napada nije bilo. Borbena djejstva sa HVO-om nisu prestajala ni tokom no}i a sa svitanjem se poja~avaju. Tokom no}i do{li smo do podataka da }e specijalne snage Hrvatske vojske napasti tvornicu Slavko Rodi} iz pravca Mandalca i Gornjih Alibegovi}a. Ove snage }e biti propu{tane preko ~etni~kih poloàja a u njima }e vjerovatno u~estvovati i ~etnici. U toku no}i (zna~i 19./20. 07. 1993., p.a.) na{e snage su uspjele odràti oslobo|ene dijelove grada. Ovladale su prigradskim naseljem Gaj. Blokirale su dio snaga 1. bojne HVO. Oslobo|en je centar grada. Ovladano je objektima MUP-a i PTT. Iz obavljenog razgovora sa pripadnikom Stoèra HVO utvr|eno je da }e Hrvatska kompromitirati svoju politiku kada je u pitanju Bugojno i da }e ga braniti svim silama i sredstvima. U dosada{njim djejstvima imali smo 18 poginulih boraca i 20 ranjenih. I dalje potrebna municija 7,62 i udar svjeìh snaga s pravca Ravnog Rostova. (Na osnovu Vanrednog operativnog izvje{taja OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/509-93, od 20. 07. 1993. god., u sati) HVO drì: selo Vrbanja do rijeke Oka{nice, Vilu Gorica, selo Crni~e, selo Goru{a, selo Kandija, selo Vu~ipolje, i, selo Bristovi.
67
Hasib Mu{inbegovi}
U naseljima: s. Udurlije, s. Lug, s. âu{lije su mu pri~uvne snage; dijelovi 1. bojne HVO su u blokadi, u prigradskom naselju Donji}i, objektu O[ Vojin Peleksi} i Autotransportnom preduze}u [pedicija. Dijelovi 2. i 3. bojne HVO su isto~no od sela îpulji} tt 719 (isklj.). U toku prijepodneva HVO je èstoko granatirao grad sa ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom. Zapaljivom municijom je zapalio Po{tu i poku{ao zapaliti ratnu bolnicu Dom zdravlja. Sa pravca Gornjeg Vakufa ugroàva sela (Duratbegov Dolac, dopunio autor- d.a.) Draèv Dolac, Gra~anicu, Zanesovi}e, Odàk. Na{e snage drè: od sela îpulji}, Gornji Alibegovci, preduze}e Slavko Rodi}, \olina kosa, Crveni glibovi i dalje prema ~etnicima- bez promjena; Od sela îpulji}- isto~no, uz put Bugojno-Kupres, selo Vesela, preduze}e Borac, selo Sultanovi}i, rijeka Oka{nica do u{}a u Vrbas, zatim niz rijeku Vrbas do sela âu{lija, prema Donjim Karadàma sa desne strane rijeke Vrbasa do âu{lijskog mosta do sela Drvetina, i, uzvodno selo Donji Boganovci, selo Ljubni}, i dalje bez promjena. Ne dobijemo li poja~anje i municiju, HVO }e zauzeti sela Gra~anicu, Odàk, Zanesovi}e,(Duratbegov Dolac, p. a.), Draèv Dolac, sa velikim brojem izbjeglica. U dosada{njim djejstvima poginulo je 23 a ranjeno 40 boraca (podaci se odnose na podru~ja sa kojima postoji veza).
(Iz Operativnog izvje{taja OG Zapad Komandi 3. korpusa, broj 04/510-93, od 20. 07. 1993. godine, na kraju dana) ...U z/o 307. mtbr HVO granatira cjelokupno podru~je op}ine Bugojno gdje je muslimansko stanovni{tvo ve}insko....Jo{ se vode èstoke uli~ne borbe oko preduze}a [pedicija i {ireg rejona oko njega, kao i za prigradska naselja Donja Vrbanja, te na dijelu izme|u rijeka Veso~nice i rijeke Vrbasa prema Gorici, a zatim s. Udurlijama i âu{lijama. Van podru~ja grada, sela: Zlavast, Gra~anica, Kordi}i, Ivica, Skrti, Planinica i Odàk, koja su se zabarikadirala (organizirala kru`nu odbranu), iz pravca Pai} Polja i Humca trpe èstoka djejstva HVO artiljerijom i pje{adijom. HVO dovodi nove snage.
UNPROFOR i EP su traìli pregovore i prekid vatre. ...Obzirom da sa Komandantom OG Zapad sada nemamo veze- traìmo va{u saglasnost za pregovore. U toku dosada{njih b/d imamo 25 poginulih (samo iz dostupne zone).
U z/o 317. bbr Gornji Vakuf djeluju snajperisti i MB-82 i 60 mm. (Za{to?, jer jo{ nema Hrvatske vojske, koja bi trebala ii u napad, p.a.). U Saop}enju za javnost Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, 20. jula 1993. godine, izme|u ostalog saop}eno je i sljede}e: Cijelo vrijeme otkako je do{lo do otvorenih sukoba, postrojbe HVO-a bespo{tedno granatiraju grad i prigradska naselja. Koli~ina ispaljenih granata ovdje se ve} iskazuje ~etverocifrenim brojevima. Po svemu sude}i, svoj vojni~ki poraz, HVO èli da obiljeì totalnim razaranjem grada. Ipak, svaka razru{ena ili zapaljena zgrada je motiv vi{e da ovaj narod izdrì, a borcima razlog vi{e da u borbi budu odlu~niji. U popodnevnom saop}enju, izme|u ostalog, saop}eno je da je zapaljena zgrada Po{te, da piromani iz postrojbi HVO pale ku}e i druge objekte, kao i {umske lokalitete oko grada.
3.1.4.f. Srijeda, 21. 07. 1993. godine (koristiti mape za 21. 07. 1993.)
Borbeni izvje{taj 307. mtbr za OG Zapad, bez broja, u 16.05 sati: êtnici drè poznatu liniju, djelovali su iz rejona Pribra}a sa vi{e tenkovskih granata po uèm grdskom jezgru Bugojna. Nije primje}en pokret i pregrupisavanje. U toku dana nastavljeni su sukobi sa HVO. Snage HVO imaju liniju odbrane: s. Rosulje (od crkve)-s. âu{lije-s. Udurlije-s. ûr~i}a Lug-Resnik-s. Bristovi-put za selo Kandiju-Lokve-s. Hadrovi}i-kota 700. U grdu postrojbe HVO drè jake otporne ta~ke: Hotel Kalin, Autotransportno preduze}e [pedicija i {kolu Vojin Peleksi}. Tokom cijelog dana (vatrena podr{ka HVO) HVO je granatirao uè i {ire podru~je grada i na{e poloàje svojim oru|ima: VBR sa VP u selu Kandija, ZiS 76 mm sa VP u selu Kula; sa VP Gromila: H-122 mm, H-105 mm, ZiS-76 mm i MB-120 mm; MB-120 mm sa VP Gara~ki podovi. Prema HVO-u brigada drì sljede}e poloàje: * Prvi bataljon 307. mtbr, oja~an Protivoklopnom ~etom izvodi odbrambena djejstva i blokadu terena: s. Gradina-s. Seferovi}i-s. Durakovi}i-s. Kai}i-s. Karade-s. Golo Brdo i rejon s. Ljubni} i s. Kula;
69
Hasib Mu{inbegovi}
70
* Drugi bataljon 307. mtbr, poslije uspje{nih napadnih djejstava na Gaj, nastavio je sa izvo|enjem napadnih djejstava prema gradu. Drì u okruènju postrojbe HVO u [pediciji, Kalinu, {koli Vojin Peleksi} i susjednim ku}ama. U b/d poginula 4 borca, 1 teè i 4 lak{e ranjena. * Tre}i bataljon 307. mtbr izvodi odbranu prema ~etnicima i napadna djejstva na snage HVO pravcem: s. Piri}i-s. Gornji Boganovci-s. Rosulje. Zbog jakog otpora u s. Donji Boganovci, snage su zadràne na polaznoj liniji. * êtvrti bataljon 307. mtbr drì liniju prema ~etnicima, na ranije poznatim linijama i biv{e poloàje HVO na Crvenim Glibovima. Dio snaga sadjejstvuje PDO-1 u izvo|enju b/d. Dnevni operativni izvje{taj OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/513-93, od 21. 07. 1993. god., u 23.20 sati (Ponavlja se {ta drè snage HVO.) Tokom dana raspala se Komanda 3. bojne HVO u selu îpulji}. Vode se borbe oko Komande 2. bojne i na prilazima brda Gorica, gdje se nalazi Stoèr i Centar veze. Sa brda Gorica HVO je tenkom razorio Samostan ~asnih sestara. Uni{tava i sve vrijednije objekte u gradu. U toku pisanja ovog izvje{taja dobili smo podatke DA SU NA PODRU^JE GORNJEG VAKUFA PRISTIGLE NOVE SNAGE (Hrvatske vojske) SA 4 TENKA T-55 i 1 tenk tipa LEOPARD. U jutarnjem saop}enju Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, izme|u ostalog, saop}eno je da je od svih artiljerijskih kalibara danas najaktivniji bio vi{ecijevni baca raketa (VBR). Zapaljivim projektilima je u samom centru grada HVO zapalio zgradu nekada{njeg Hotela Jadran; svim vrstama projektila granatirana je Nova bolnica (u izgradnji). U ve~ernjim satima ova slu`ba je mogla objaviti: Danas su jedinice Armije RBiH skr{ile posljednji otpor upori{ta HVO U GRADU. Posljednji osinjaci bojovnika- kasarne Prve, Druge i Tre}e bojne su pale. Poku{aji da se bojovnici HVO privole na predaju nisu uspjeli, pa je u jakom napadu na{ih jedinica, uz znatan ratni plijen, vi{e zarobljenih, slu~aj rije{en vojni~kim sredstvima....(ovdje Info. sluba pomalo doga aje ubrzava, p. a.)
71
Hasib Mu{inbegovi}
72
3.1.4.g. êtvrtak, 22. 07. 1993. godine

(Po{to Komanda 3. korpusa nije reagirala na zahtjeve da po{alje pomo} u ljudstvu i MTS-u, Komandant Op[O(OS) Bugojno traì pomo} u municiji 7,62 mm i minama 120 mm od Predsjedni{tva opine Travnik i 312. mtbr Travnik.). Izvje{taj Op[O Bugojno Komandi OG Zapad, broj 02/263-76, od 22. 07. 1993. god., u 18.00 sati êtnici su intenzivno granatirali grad i poloàje na{ih snaga. Nastavljena su b/d na likvidaciji otpornih ta~aka 1., 2. i 3. bojne i hotela Kalin. Uz pomo} UNPROFOR-a razmjenjeni su ranjenici i medicinsko osoblje zate~eno u ranije zajedni~kim bolnicama. Prva ~eta Odreda Gra~anica je u sadjejstvu sa 1. b./307. mtbr i borbeno djeluje u pravcu sela Goru{a. HVO postrojbe su poku{ale da diverzantskom akcijom zauzmu Gra~anicu. Poku{aj je osujeen, HVO je izgubio 6 bojovnika. Poslije ovoga, usta{e su bacile tzv. Livanjsku atomsku bombu. PAT-om 20/3 mm zapaljivom municijom pale ku}e. Djejstva ostalih jedinica su u toku i pravo stanje jo{ ne znamo.
(Prema Dnevnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/515-93, od 22. 07. 1993. god.) a) ~etnici ...Od kad su po~eli sukobi sa HVO, tamo gdje su na{e snage ispoljile teì{te, granatirane su sa ~etni~kih poloàja. Danas su granatirane sa Kupresa topovima 205(?) i 152 mm. b) HVO i danas razara grad i prigradska naselja granatama svih kalibara. Iz okruènja dijelovi 2. bojne HVO su poku{ali proboj uz pje{adijski napad iz pravca Gara~kih podova. Napad je odbijen a proboj onemogu}en. HVO poku{ao napad na s. Gra~anicu uz prethodnu art. pripremu. Napad je odbijen. Primje}en pokret jedinica HVO iz pravca Gorice prema Crni~kim podovima i iz rejona s. Bevrnji}i, gdje su izvr{ili pljakanje a potom paljenje ku}a. U z/o 317. bbr povremeno otvarana vatra iz P/N i art. naoruànja na grad i prigradska naselja. Primje}eno je pregrupisavanje snaga i MTS i dovlaenje novih snaga. Nastavlja sa ru{enjem objekata. c) vlastite snage (samo dijelovi koji se ne ponavljaju...Poja~ane linije prema ~etnicima.)
Hasib Mu{inbegovi}
Izvr{ena su napadna djejstva na snage u s. Donji Boganovci i âu{lije kao i s. Lug; b/d su jo{ u toku. (Predlaù da se stave u funkciju drugi RRU zbog ometanja Paket-veza. Izvje{tavaju da su u vezi sa 317. bbr postupili po nare|enju za upotrebu koje je dostavila Komanda 3. korpusa i da su sa 307. pojaali linije prema ~etnicima a koje su ranije dràle usta{e. (Prema Redovnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. Korpusa, broj 03/525-93, od 22. 07. 1993. god., oko 24.00 sata) a) Agresor (SCA); neprijatelj je angaìrao svoju 19. lahku pje{adijsku brigadu; b) Trenutno su prema HVO angaìrane sve snage koje nisu angaìrane prema SCA (307. mtbr, PDO-1, PDO-2, MUP); Raspored na{ih snaga u odnosu na HVO je sljede}i: - 1. mtb- posjeo je l/o: Vu~ipolje (desna obala r. Vrbas)-rejon Golo Brdorejon Goru{a; - Jedinice PDO-2 i PDO-1 i jedinica Po^ (protivoklopna ~eta) su na liniji odbrane: Zlavast-tt 813-Dubovik-tt 876-Vrpe~ki podovi-s. Vrpe~-s. Vesela; - Jedinice 2. mtb i Prostorne jedinice su na liniji: s. Vesela-du` komunikacije prema s. Sultanovi}i-Jakli};
Po{to je komanda OG Zapad tek stigla na svoje KM, podrobnije izvje{taje dobit }ete narednih dana.
3.1.4.h. Petak, 23. 07. 1993. godine (koristiti mape za 23. 07. 1993.)
(Prema Redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02-263-77, od 23. 07. 1993. god., u 06.00 sati) U toku no}i usta{e su sa svog poloàja na vili Gorica i Crni~kih podova zapaljivom municijom i granatama u gradu zapalili nekoliko objekata....
74
(Prema Redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, zavedenim pod istim brojem kao i prethodni, na kraju dana) I tokom dana{njeg dana nastavljena su b/d sa postrojbama HVO. Snage PDO i Bataljona Prusac (4. b./307. mtbr, p. a.) izvr{ile su poja}avanje zna~ajne kote Kik iznad sela Vesela i time sprije~ile da HVO u cjelosti ovlada Crni~kim podovima. Druga bojna je i danas u blokadi u nastojanju da se preda ili eliminira. Istovremeno smo pregrupisali snage za napad na dijelove HVO u rejonu sela Perizovi}i-Jasike. U koordinaciji sa snagama MUP-a, Vojne policije i 307. mtbr izvr{en je pritisak na okruènu 1. bojnu i ista je poloìla oru`je i predala se. U gradu je ostala samo jedna otporna ta~ka HVO, a to je Hotel Kalin. Stvoreni su uvjeti za pregrupisavanje snaga i izvo|enje napada na Gara~ke podove. (Op[O Bugojno je na Ravno Rostovo izmjestio 25 teìh ranjenika sa zahtjevom 3. korpusu da ih transportira u bolnicu Zenica i Travnik).
(Prema Redovnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/516-93, od 23. 07. 1993. god., na kraju dana) a) ~etnici; u z/o 307. mtbr ~etnici su u toku dana granatirali prve linije, gradsko podru~je a posebno rejon komandnog mjesta... b) HVO; u z/o 317. bbr u popodnevno vrijeme usta{e su raketirale centar grada, o{te}eno je vi{e zgrada, nema povrije|enih. Po gradskom jezgru granatiranje je izvo|eno i MB i BsT. Po gradu su manje djelovali iz P/N ali su èstoko tukli DURATBEGOV DOLAC i s. LU@ANI. U z/o 307. mtbr HVO je i danas je razarao grad zapaljivim granatama, pri~injena je velika materijalna {teta. c) na{e snage; jedinice 307. mtbr i Op[O Bugojno zarobile su dio 1. bojne HVO i ovladale preduze}em [pedicija, tako da je gradsko podru}je 95% pod kontrolom Armije RBiH. U gradu je ostala jo{ samo jedna otporna ta~ka Hotel Kalin u kojem je bila smje{tena Jedinica vojne policije HVO..... Izvr{en je napad na upori{te HUMAC..... U redovima usta{a osje}a se PANIKA... U jutarnjem saop}enju Informativne slu`be Armije RBiH, izme|u ostalog je objavljeno da je ...meta fa{isti~kih topnika veoma ~esto i Sultan Ahmedova dàmija u Bugojnu....Za razliku od dàmije vjerski objekti bugojanskih katolika tokom ovih borbi su ostali netaknuti...
Hasib Mu{inbegovi}
Ugroàvanje poloàja HVO u rejonima Donji Boganovci i Vu~ipolje
76
77
Hasib Mu{inbegovi}
3.1.4.i. Subota, 24. 07. 1993. godine (koristiti mape za 24. 07. 1993.)
(Prema Dnevnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/521-93, od 24. 07. 1993. god., u 22.50 sati)
1. AGRESOR, a) ~etnici nita bitno. b) usta{e-HVO : u z/o 317. bbr napali su poloàj na Radu{i, zauzeli rejon Oglavak izme|u Radu{kog kamena i Planinice. Zarobljeno oko 8 boraca.(ovo su tek pristigle snage Hrvatske vojske, p.a.) Iz rejona Podova granatirao tenkom selo Voljice; iz rejona Babe djejstvovao VBR-om; Iz rejona Pidri{a kre}e se jedinica ja~ine JEDNE BOJNE i 4 tenka. HVO zadrào pozicije prema dosada{njim izvje{tajima. U z/o 307. mtbr nastavljena su b/d sa usta{ama-HVO; usta{e su tokom ~itavog dana granatirali grad (Bugojno) i prigradska naselja. U toku dana saznali smo za pristizanje pojaanja iz pravca Radu{kog kamena - oko 150 bojovnika i 4 tenka (radi se o Hrvatskoj vojsci koja je krenula u osvajanje Gornjeg Vakufa i Bugojna, p. a.).
2. VLASTITE SNAGE, a) 317. bbr Gornji Vakuf je nare|eno da premjesti ÊTU iz Bojske u Voljice, sa zadatkom- da zaustavi pristizanje pojaanja. b) U z/o 307. mtbr b/d su se odvijala po sljede}em: ZAUZETA JE OTPORNA TA^KA HOTEL KALIN. Pri tom je ZAROBLJENO 100 bojovnika; (u hotelu je bilo i 150 civila). c) Odred Gra~anica izvodi b/d u rejonu HUMAC. U toku dana{njeg dana ovladano je kompletnim podru~jem Goru{a. PDOd-1 izvodi b/d i zapre~avanje tenkoprohodnih pravaca na Gara~kim podovima.
78
Snagama HVO u sjevernom i cenrtalnom dijelu op}ine prijeti presjecanje
79
Hasib Mu{inbegovi}
80
3.1.4.j. Nedjelja, 25. 07. 1993. godine (koristiti mape za 25. 07. 1993.)
Vanredni operativni izvje{taj OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 04/523-93, od 25. 07. 1993. god., u 13.15 sati Dana 25. 07. 1993. god., u 08.30 sati, HVO je izvr{io napad na 3. mtb u rejonu Bristova s ciljem zbacivanja na{ih snaga sa desne strane Vrbasa i onemogu}avanja uspostavljanja komunikacije Bugojno-Novi Travnik. U 09.00 sati je iz pravca Crni~kih i Garakih podova izvr{io napad na s. Crni~e, selo Gara~i}e, selo Bevrnji}e i selo Alibegovi}e, s ciljem odbijanja snaga Armije RBiH sa ovih prostora i stvaranja uvjeta za napad na grad.
Redovni borbeni izvje{taj Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02-263-79, od 25. 07. 1993. god., na kraju dana U toku dana, 25. 07. 1993. godine, nastavljena su b/d na podru~ju grada i okoline. U toku su b/d oko 2. bojne HVO. U par navrata pozivani su na predaju, {to su odbili. Oko 14.30 sati na{e snage su zauzele naselje Pejakove ku}e. Oko 14.00 sati usta{ke snage iz Vu~ipolja su napale na{ 1. bataljon (bataljon 307. mtbr, p. a.) i jedinice iz 2. sektora su uzvratile, borbe su u toku. (Op[O Bugojno je za danas najavio izmje{tanje jo{ 25 teìh ranjenika na Ravno Rostovo i zatraio od Komande 3. korpusa, svoje drugopretpostavljene komande, da ih prebaci u bolnicu Zenicu ili Travnik; zatraio je i 200 litara nafte, p. a.).
(Dio redovnog borbenog izvje{taja Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02-263-80,od 26. 07. 1993. god., a koji se odnosi na doga|aje iz 25. 07. 1993.) ...Oko 21.00 sati, 25. 07. 1993. godine, na{im snagama predala se 2. bojna HVO... Predalo se 108 bojovnika. U toku no}i (zna~i, 25./26. 07. 93., p. a.) primje}en je pokret civila iz sela âu{lije u pravcu Bristova i Kandije.
Informativna slu`ba Armije RBiH Bugojno, za ovaj dan, izme|u ostalog, objavila je i sljede}e: ...Obilaze}i najuì dio centra grada ustanovili smo da je artiljeriji novog agresora trebalo samo dva dana da gradu nanese vi{e {tete nego {to je pretrpio za prethodnih ~etrnaest mjeseci. (od SCA, p.a.).
Hasib Mu{inbegovi}
82
83
Hasib Mu{inbegovi}
3.1.4.k. Ponedjeljak, 26. 07. 1993. godine (koristiti mapu za 26. 07. 1993.)
(Ostatak redovnog borbenog izvje{taja Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02-263-80, od 26. 07. 1993. god., na kraju dana) ...Oko 06.00 sati, 26. 07. 1993. godine, na Gara~kim podovima ~ule su se eksplozije i primje}en je poàr, {to ukazuje da su bojovnici HVO palili svoje poloàje i dizali zemunice u zrak da ih ne bi jedinice Armije RiH mogle koristiti. Ovo ukazuje da su napustili poloàje prema ~etnicima i u ovom rejonu. No} u gradu protekla je mirno.
Vanredni izvje{taj OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 01/524-93, od 26. 07. 1993. god., u 20.35 sati Stigao sam na svoje KM. Ne treba mi ni ljudi ni MTS. Znam {ta }u dalje. Detaljniji izvje{taj }u vam poslati naknadno, po prikupljanju detaljnijih podataka. POZDRAV DOMOVINI! Komandant OG ZAPAD Selmo Cikoti}
(Nema izvje{taja iz 307. mtbr, p. a.) U jutarnjem saop}enju za javnost Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, izme|u ostalog, saop}eno je: ...Ovom akcijom slomljen je otpor postrojbi HVO (104. brigade HVO Eugen Kvaternik i Domobranstva, p. a.) i sada je na redu obra~un sa grupama bojovnika stacioniranih po okolnim selima, prido{lim iz Hercegovine i Hrvatske, koji su, u sigurnosti jakih skloni{ta, ~ekali svoju {ansu- da plja~kaju, pale i ubijaju nedu`no civilno stanovni{tvo. Prema na{im saznanjima, u toku no}i primje}eno je kretanje ve}eg broja vozila i pje{aka u pravcu upori{ta HVO-a u ju`nim dijelovima teritorije op}ine Bugojno.
84
Smijer povlaenja bojovnika i evakuacije stanovni{tva iz Bugojna, 26. jula 1993. godine
85
Hasib Mu{inbegovi}
U popodnevnom saop}enju objavljeno je: Posljednje informacije sa terna govore da je nadvladao glas razuma. Prazna su osvanula neka sela i prigradska naselja kao {to su Udurlije, Lug, âu{lije i Bristovi, donedavno lokacije ja~ih snaga postrojbi Hrvatskog vije}a odbrane i domobranskih snaga. U popdnevnim satima je, tako|er, najavljena mogu}nost predaje bojovnika u selu Jasika. Lo{a strana ovih doga|aja je ta {to civilno stanovni{tvo napu{ta svoje domove bez realne potrebe. Svakodnevno se putem sredstava javnog informiranja, od strane Armije upu}uju proglasi u kojima se stanovni{tvo obavje{tava da se svim gra|anima ovoga grada garantira li~na i imovinska sigurnost....
3.1.4.l. Utorak, 27. 07. 1993. godine (koristiti mapu za 27. 07. 1993.)
U jutarnjem saop}enju Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, za utorak- 27. jula 1993. godine, najbolje je oslikan prethodni dan u Bugojnu. Protekao je jedan, relativno miran, dan. Ugo|aj mira, nakon toliko burnih dana, pokvarila je artiljerija ~etnika koja je sa desetak granata, granatirala uè dijelove centra grada. Ranjenih i poginulih nije bilo, a materijalne {tete, nastale ovim granatiranjem, samo su pove}ale utisak razorenog grada. Ina~e, ìvot u gradu, iz sata u sat, postaje sve bliì normalnom. U napu{tene dijelove grada i okolna naselja vra}aju se njegovi ìtelji, {to treba da bude motiv vi{e svima onima koji èle da nastave da ìve u ovom gradu i ovoj dràvi. Prema podacima izvi|a~kih aktivnosti na{ih jedinica, u {irem rejonu sela Kandija, nalaze se vozila, spremljena da veliki broj ìtelja ovoga grada povezu bespu}ima i stazama bezna|a. Ovom prilikom pozivamo sve one koji se spremaju na takav put, da jo{ jednom razmisle o toj najsudbonosnijoj odluci svoga ìvota. Koji je to ideal da ~ovjek napusti sve ono u {to je ugradio svoju snagu, znanje i trud, i krene u totalnu neizvjesnost i siroma{tvo. Oni koji su vam obe}ali dràvu, nisu kadri je stvoriti, niti vojni~kim, niti demokratskim sredstvima. Ne mogu uspostaviti vlast i red ni na mnogo manjim prostorima, nego {to je to jedna dràva. Kljukaju vas laìma o dolasku nekakvih brigada, kaù profesionalne vojske Hrvatske, o polijetanju aviona iz Zagreba koji }e dati podr{ku tim snagama, i tako dalje, i tome sli~no. Stvarnost je, kako vidite, sasvim druga~ija. Stoga, (jo{) jednom pozivamo sve one koji zasluùju i èle da ìve u ovome gradu i Republici Bosni i Hercegovini, da se vrate svojim ku}ama, i, u skladu sa svojim mogu}nostima, pruè pomo} za kona~no oslobo|enje.
Koncentracija bojovnika i civila na prostoru Kandija-Crni~e
87
Hasib Mu{inbegovi}
(Prema Vanrednom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 03/528-93, od 27. 07. 1993. god., u 17.00 sati) U 14.30 sati, jedinice HVO sa rejona Gorice (tt 646, Komandno mjesto HVO-a) poku{ale su izvr{iti pje{adijski napad prema gradskom naselju Sultanovi}i... Napad je na vrijeme osuje}en i sprijeen. Dva pripadnika Armije RBiH su ranjena. U sljede}em poku{aju, jedinice 307. mtbr bit }e prinu|ene na aktivnija djejstva.
(Prema Redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno, broj 02-263-83, od 27. 07. 1993. god., na kraju dana) êtnici su sino} (26/27. 07. 1993.) granatirali s. Karadè (gdje je KM 307. mtbr) i grad. Danas, oko 16 sati, zaposjeli smo liniju na Gara~kim podovima prema ~etnicima (koju su ranije dràle snage HVO, kote 827, 922). êtnici su sa Risovca granatirali grad i selo Porie sa 9 projektila. ...Uzimanjem sela Peruzovi}a i Gara~kih podova, linija odbrane prema HVO je sljede}a: Tiija glava tt 1022-Debelo brdo 952, Gladovo tt 907- Drinovi klanac-s. Vrpe}-Gorica tt 646- s. Sultanovi}i-katoli~ko groblje- s. Vu~ipolje-s. Kandija-tt 710Golo Brdo (muslimansko greblje)-s. Zlavast (u na{im rukama)-tt 813- Dubovik. Unutar ome|enog prostora (Kandija-Crni~e) nalazi se velik broj civila i oko 1000 bojovnika. Posredstvom UNPROFOR-a, ponudili smo im da se predaju, ali su odbili. Cijenimo da }e poku{ati proboj prema selu Gra~anica ili prema selu Kordi}i. Na oba pravca oja~avamo svoje snage s ciljem- suziti obru~ i prisiliti ih na predaju.
(Nema izvje{taja iz 307. mtbr)
(Odgovor Komande OG Zapad na upit Komande 3. korpusa, broj 03/527-93, od 27. 07. 1993. god., u 11.25 sati) Mjesta: selo Kula elepirova, selo Lokva i selo Bristovi su pod na{om kontrolom. Put Bugojno-Novi Travnik je prohodan i u funkciji je.
88
(Prema Redovnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 03/531-93, od 27. 07. 1993. god., na kraju dana) (samo dijelovi koji se razlikuju u odnosu na obra|ene izvje{taje) ...b) U z/o 307. mtbr linija odbrane prema HVO je sljede}a: s. Zlavast (pod na{om kontrolom)- tt 813- Gladovo tt 907- Debelo Brdo tt 952- Drinovi klanac- s. Vrpe} (pod na{om kontrolom)-Gorica tt 646 (pod njihovom kontrolom)- s. Sultanovi}i-katoli~ko groblje- s. Vu~ipolje (ve}i dio pod na{om kontrolom)- tt 710-Golo brdo. Unutar ome|enog prostora Kandija-Crni~e nalazi se velik broj civila hrvatske nacionalnosti i oko 1.000 bojovnika.... ...U z/o 317. bbr Gornji Vakuf bili su aktivni snajperisti; HVO drì objekte navedene u prethodnom izvje{taju. c) vlastite snage U z/o 317. bbr, njezini bataljoni angaìrani su na sljede}i na~in: - na prostoru rejona Bojska-Grnica (lijeva obala rijeke Vrbas)-Draèv Dolac i Duratbegov Dolac, razmje{tene su snage 3. bataljona; - na prostoru s. Voljica-s. Osridak-s. Gaj-s. Jagnjid, nalaze se snage 2. bataljona; - na prostoru rejona Vrse i Privor, s. Boljkovac-s. Seferovi}i i s. Voljevac, razmje{tene su snage 1. bataljona. Jedinice 317. bbr kontroliraju sljede}e objekte: [edim, Bukovica- sjeverno od s. Hrasnica, Rajci, Baba, raskrsnica puteva: Gornji Vakuf-Novi Travnik-Suhodol, Rimev gaj (tt 824), Dobro (tt 1683), Podborovac (tt 1889), Tur (tt 1072), Klisac, Kosira~a (tt 940), Radu{a, Pli{evica (tt 831), a IP (izvi|a~kim patrolama, p. a.) kontroliramo sljede}e objekte: Pri{}evac (tt 996), Petac (tt 1014), Pale, Karaulica (tt 1409), Kro{njata (tt 1044), Kobila (tt 1082), Kolo, Sarajevska i Travni~ka vrata, Kozje stijene, Gunja~a (tt 1845)....
3.1.4.m. Srijeda, 28. 07. 1993. godine (koristiti mape za 28. 07. 1993.)
U jutarnjem saop}enju Informativne slu`be Armije RBiH Bugojno, izme|u ostalog- objavljeno je: ...Dan u gradu, do kasnih popodnevnih sati, protekao je u miru, da bi oko 16 sati srpska artiljerija, sa poloàja iz pravca Koprivnice, sa desetak granata granatirala
Hasib Mu{inbegovi}
{iri rejon grada. Grad nije po{tedjela ni artiljerija Hrvatskog vije}a odbrane. U ranim ve~ernjim satima, sa vi{e granata granatirani su razni dijelovi grada. Istovremeno su bojovnici preostalih postrojbi HVO, sa brda Gorica otvarali pje{adijsku vatru po okolnim naseljima i u pravcu grada. Izuzev novih materijalnih {teta, drugih posljedica nije bilo.
(Prema Borbenom izvje{taju 307. mtbr za OG Zapad, broj 02/877-60, od 28. 07. 1993. god.) ...Linije odbrane su prema ~etnicima mirne. U toku dana usta{e nisu borbeno djelovale. HVO se mirno i organizirano povlai prema Crni~kim podovima i dalje. Napustio je selo Kandiju. Jo{ nije napustio selo Crni~e. Na{e snage su izvr{ile pregrupisavanje i oja~ala rejone: Ni{an, s. Planinica, s. Kordi}i, Gra~anica- u ~ijoj neposrednoj blizini prolazi kolona HVO koji se povlai... Stanje u gradu je dobro, a u naseljima gdje je bilo hrvatsko stanovni{tvo,... preduzimamo sve mjere da se obezbijede i da se sprije~i plja~kanje.
(Prema Redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02/263-82, od 28. 07. 1993. god, u 18.00 sati- prvi izvje{taj) U proteklom izvje{tajnom periodu stanje je bilo relativno mirno. Usta{e su, zajedno sa ve}inom hrvatskog naroda, napustili s. Kandiju, Vilu Gorica i s. Crni~e i odlaze preko Crni~kih podova u pravcu Kupresa, preko Mra~aja. Jedinice PDO-1 sa oja~anjem 307. mtbr poku{avaju sprije~iti odvoz MTS-a HVO sa Crni~kih podova. Danas je izvr{ena razmjena na{ih 40-ak zarobljenika (civila iz Vrbanje, zatoenih u podrumu Motela Akvarijum, p. a.) za 18 ranjenika HVO (koji su bili na lijeenju u Domu zdravlja pod kontrolom Armije RBiH, p. a.) iz Doma zdravlja posredstvom UNPROFOR-a. (Prema Redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, drugi izvje{taj, zaveden pod istim brojem kao i prethodni) Tokom dana HVO se izvukao, civili i bojovnici, preko Crni~kih podova, rijeke Duboka i Mra~aja prema Kupresu. Prije polaska minirali su i digli u zrak: Vilu Gorica, Motel Akvarijum, ..., kao i preostale muslimanske ku}e u selu Vrbanji i selu Crni~e. Prilikom prolaska izme|u èna i djece bojovnici su mar{irali!!!
91
Hasib Mu{inbegovi}
Pravci izvla~enja bojovnika i civila iz Bugojna, 28. jula 1993. godine 92 U ~ast oslobodiocima Bugojna
(Prema Redovnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, broj 03/537-93, od 28. 07. 1993. god., u 20.00 sati) (samo dijelovi koji se ne ponavljaju u izvje{tajima pot~injenih jedinica) a) ...U toku dana ispaljeno je oko deset haubi~kih projektila po centru grada iz pravca Kupresa... b) ....U z/o 317. bbr- ekstremni dio HVO je djelovao snajperskom, minobaca~kom, tenkovskom i vatrom iz Boforsa (protivavionski top kalibra 40 mm, tipa Bofors, p. a.) po gradu, selima i poloàjima. Pored grada, meta napada su bila i sela: Strmica, Boljkovac, Voljevac, Pridvorci, Zastinje, Bistrica. Ali nije bilo pokreta pje{adijskih jedinica. c) OG Zapad je naredila pokret dijela jedinica 307. mtbr prema Gornjem Vakufu: 3. mtb da iz Bugojna sa 2 svoje ~ete odmar{uje do sela Kordi}i, s ciljem: preko sela Planinica-Ni{an (tt 1277) uspostaviti liniju odbrane na Oglavku (tt 1510), na kojem se ve} nalazi jedna manja jedinica ja~ine voda 317. bbr., i sprije~iti prodor .... Radi sadjejstva ovom bataljonu, upuena je i Protivoklopna ~eta. Na prostoru Ti~ija glava (tt 1023) nalazi se Diverzantska ~eta sa jednom ~etom iz 2. mtb. Na prostoru Debelo brdo (tt 952) nalazi se jedna ~eta iz sastava 4. mtb. Na prostoru sela Gra~anica nalaze se jedinice PDOd-2 Op[O Bugojno.
3.1.4.n. êtvrtak, 29. 07. 1993. godine (koristiti mapu za 29. 07. 1993.)
(Iz Izvje{taja 307. mtbr za OG Zapad, bez broja, od 29. 07. 1993. god.) ...HVO U BUGOJNU VI[E NE POSTOJI! (Prema Redovnom operativnom izvje{taju OG Zapad za Komandu 3. korpusa, bez broja, od 29. 07. 1993.) ...U z/o 317. bbr evidentirani su sljede}i doga|aji: granatiranja, tenkovska paljba, pje{adijski napad na poloàje iznad Voljica; ponovo je ba~ena livanjska bomba na Pozadinsku bazu; poloàji koje je dosad drào HVO ostali su nepromjenjeni... U z/o 307. mtbr skuplja se ratni plijen! Zaplijenjeno je dosta MTS-a (jedan tenk T-55, jedan BVP M80, artiljerijskog naoruànja i municije).
93
Hasib Mu{inbegovi}
94
Informativna slu`ba Armije RBiH Bugojno, 29. jula 1993. godine, izdala je dva saop}enja za javnost. U Jutarnjem saop}enju, izme|u ostalog, objavljeno je: Ju~era{nje kasne popodnevne sate, Bugojno je preìvjelo sa dosta neprijatnih posljedica. Sve je po~elo nakon, gotovo cjelodnevnog izvla~enja preostalih bojovnika i velikog broja civila iz sela koja su bila pod kontrolom postrojbi Hrvatskog vije}a odbrane. Nakon povremenog granatiranja grada, koje je po~elo ne{to iza 16 sati, uslijedila je prava kanonada iz svih orudja sa upori{ta na Crni~kim podovima. Stotine projektila su razarali i palili grad. Jedno od najè{}ih, a zbog blizine poloàja artiljerije i ciljeva, i najpreciznije granatiranje - ostavilo je duboke tragove na stanovnike Bugojna. Izvjestan broj gradjana je ranjen, a medju prvima `rtva zlo~inaca bilo je jedno trogodi{nje dijete. Topnicima neprijateljskih postrojbi ekstremnog dijela HVO pridruìli su se i bojovnici drugih specijalnosti. Slika uàsa kompletirana je dizanjem u zrak i paljenjem objekata koje su napu{tale neprijateljske snage. U plamenu je nestalo desetine ku}a, te reprezentativni objekti- Hotel Akvarijum i Vila Gorica. Sve ovo prethodilo je nastojanju nekoliko hiljada civila, medju koje su se ubacili i bojovnici, da se preko teritorija, pod srpskom kontrolom, prebace dalje ka Hercegovini. Ne znamo koliko }e biti dirljiv susret novih saveznika i kako }e biti, od strane srpskih snaga, primljeni oni koji zapali{e îpulji}, nekada najve}e srpsko naselje u Bugojnu, oni koji do temelja razori{e i pravoslavnu crkvu u istom naselju i ubi{e toliko gra ana koji ostado{e da ìve u ovome gradu. U Popodnevnom saop}enju, objavljeno je: Nepuna 24 sata nakon povla~enja preostalih bojovnika Hrvatskog vije}a odbrane sa teritorije op{tine Bugojno ìvot u gradu i prigradskin naseljima poprima normalnije tokove. Specijalne jedinice Armije i Ministarstva unutra{njih poslova vr{e detaljne pretrese terena sa kojih su se povukle neprijateljske snage. Ina~e, Skopaljska dolina jo{ uvijek odi{e mirisom paljevina stambenih i gospodarskih objekata. Jo{ uvjek pitomom kotlinom leluja miris sagorjelog baruta i eksploziva stotina granata ispaljenih od strane doju~era{njih ìtelja ovog grada. I pored svega {to se desilo ovom gradu i njegovim ìteljima, uprkos svim nastojanjima ekstremnog dijela Hrvatskog vije}a odbrane, u gradu je ostalo dovoljno gradjana svih nacionalnosti da zgari{ta i ru{evine obnove, obnove svoje Bugojno, da bude ponos i dika svih nas. Uprkos svemu {to je proìvio ovaj narod, borci Prusca poru~uju da je dràva Bosna i Hercegovina dràva svih njenih gra|ana.
95
Hasib Mu{inbegovi}
3.1.4.nj. Petak, 30. 07. 1993. godine

(Prema Izvje{taju iz 307. mtbr za OG Zapad, broj 02-779-50, od 30. 07. 1993.god.)
Na{e snage se nalaze dijelom na liniji odbrane prema ~etnicima a dijelom na gornjevakufskom boji{tu gdje je angaìrano 450 boraca iz Bugojna.
3.1.4.o. Subota, 31. 07. 1993. godine

(Prema redovnom borbenom izvje{taju Op[O Bugojno za OG Zapad, broj 02/263-85, od 31. 07.1993. god, sa stanjem u 06.00 sati) Sve je bilo mirno, bez djejstava, poginulih i ranjenih.
96
3.1.5 SUMARNI ZAKLJUÂK o b/d Odbrana Bugojna (17. 28. 07. 1993. god.)
U vremenu od 17.-28. jula 1993. godine, jedinice Armije RBiH op}ine Bugojno, izvele su najzna~ajnije borbeno djejstvo u toku svog postojanja u Odbrambeno-oslobodila~kom ratu 92.-95. To djejstvo je u popisu b/d Armije RBiH nazvano: Odbrana grada Bugojna. Djejstvo je ocijenjeno kao veoma zna~ajan odbrambeni boj. Iako je djejstvo po obliku b/d ocijenjeno bojem, vjerovatno, zbog ukupne veli~ine snaga koje su u njemu u~estvovale, njegove posljedice su imale dalekose`nije domete, ~ak operativnog zna~aja. Ovaj boj se dogodio na teritoriji op}ine Bugojno a radi se o odbrani grada i {ire okline, te stanovni{tva od napada Hrvatske vojske i velikohrvatski nastrojenog (ekstremnog) dijela HVO-a, HVO Bugojno. Okupaciono-agresorska jedinica HVO- 104. brigada HVO Eugen Kvaternik, ja~ine 2.000 dobro naoruànih bojovnika, odli~ne podr{ke, kojom je zapovjedao Lu~i} Ivica, i Bugojanska domobranska pukovnija (dp), kojom je zapovijedao Frano Bodui, otpo~ele su napad 17. jula 1993. godine, na dijelove grada sa bo{nja~kim stanovni{tvom, na objekte koji su bili pod kontrolom Armije RBiH, s ciljem - kona~no staviti pod svoju punu (politiku i vojnu) kontrolu grad i cjelokupnu teritoriju op}ine Bugojno. Drugim rijeima-uspostaviti vlast HZ HBu punom kapacitetu, eliminirati legalne organe vlasti RBiH i njenu oruanu silu- Armiju RBiH Bugojno. Nosilac b/d odbrane bila je 307. motorizovana brigada Bugojno, kojom je komandovao Tahir Grani}. Brigada je u b/d angaìrala oko 2.000 boraca. U odbrani su u~estvovale i jedinice Op[O Bugojno koji je u borbi angaìrao oko 750 boraca. [tabom je komandovao tada major Abdulah Jele~. Obje ove jedinice bile su u OG Zapad Bugojno u 3. korpusu Armije RBiH. Jedinice Stanica javne bezbjednosti- SJB Bugojno- u~estvovala je u borbi sa oko 150 policajaca. Du`nost na~elnika obavljao je Senad Dautovi}. Jedinice prostorne strukture angaìrale su oko 400 pripadnika. OG Zapad (komandant Selmo Cikoti}) ukupno je na kvalitetan na~in mogla angaìrati oko 3.300 pripadnika Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine sa prostora Bugojna. Iako je sukob sa HVO-om bio o~igledan i neizbjeàn, iako se popu{tanjem sukob izbjegavao i odlagao, do sukoba je do{lo bez posebno ra|ene dokumentacije za odbranu- spontano organizirana odbrana- po otpo~injanju b/d, {to je krajnji ishod odbrane ~inilo do kraja neizvjesnim.
97
Hasib Mu{inbegovi}
Cilj odbrane je bio: Sprije~iti snage HVO-a da ovladaju kompletnim prostorom grada Bugojna, za{tititi civilno stanovni{tvo i onemoguiti dalje napredovanje (HVO-a) prema srednjoj Bosni i zaokruìvanje teritorije hrvatske para drave na prostoru RBiH, tzv. HR-HB (koja e i formalno uskoro biti proglaena, 28. 08. 93.). Zadatak jedinica OS Bugojno glasio je: Izvo|enjem uporne i aktivne odbrane nanijeti neprijatelju gubitke u `/s i MTS-u, slomiti njegovu napadnu mo} i o~uvati cjelovitost teritorija Republike Bosne i Hercegovine, sa teì{tem na za{titi civilnog stanovni{tva. Rezultat ovih jedanaestodnevnih borbi bio je potpuni uspjeh - potpuna realizacija zadatka i cilja: odbranjena je slobodna teritorija grada Bugojna i op}ine u cjelini. Bugojno je (kao i Travnik) jedan od najzna~ajnijih gradova koji je odbranjen i oslobo|en od ekstremnog dijela HVO-a. Nepouzdani su podaci kolike je gubitke imao HVO. Najpribliniji su podaci koje je 1999. objavio Ante Viskovi - 107 poginulih i 130 ranjenih bojovnika HVO Bugojno. Gubici HVO-a u MTS-u sasvim su izvjesni. U ratni plijen OS Bugojno dospjela su sljede}a sredstva: 1 tenk T-55, 1 Fagot, 2 haubice H-105 mm, 3 haubice H-122 mm, 4 topa 76 mm ZiS, 2 topa B-1 76 mm, 3 LRL -107 mm, 2 LRL-128 mm, 15 MB-120 mm, dosta PAM-ova i drugog oru`ja i oru|a. OS Bugojna imale su veoma velike gubitke: 92 poginula i 211 ranjenih boraca.
98
3.2. Pregled stradanja pripadnika Armije RBiH

U borbenom djejstvu Odbrana Bugojna, izvedenom u periodu od 17. 07.- 28. 07. 1993. godine, Oruàne snage RBiH Bugojno imale su veoma velike gubitke u ìvoj sili- 92 poginula i 211 ranjenih boraca. (Izvor- Ovjerena Potvrda KzR 307. bbr, broj 38-32-02/1-3-27/12, od 09. 12. 1998. god.).
3.2.1. Poginuli (rangirani prema datumu pogibije do 29. 07. 93.)

1. Hara~i} Fahrija 2. ehi} Almir 3. ati} Bahrija 4. ati} Fahrudin 5. orhui} Edib 6. ûsto Mujo 7. Fuka Sulejman 8. Hodì} Mesud 9. Jusi} Hasan 10. Jusi} Husejn 11. Musi} Sinan 12. Rujanac Sabit 13. Selimovi} Mesud 14. Sijamija Rusmir 15. Smaji} Enver 16. Teskeredì} Senad 17. Vugdali} Huso 18. Zec Asim 19. Zec Fahrudin 20. Ali} Hamdija 21. Ali} Ha{im 22. Bati} Sabahudin 23. Beganovi} Ibrahim 24. Beganovi} Tahir 25. Cetin Raif 26. îzmo Zenuh 27. Dagoja Zijad 28. Deli} Hajrudin 29. Gazi} Almir 30. Habibovi} Vehab 31. Hadìbegovi} Sulejman 32. Huski} Mirsad 33. Jusi} Alen 34. Karadà Muzafer 35. Krivdi} Jasmin 36. Kulenovi} Dèvad 37. Mastali} Sead 38. Nuhefendi} Muris 39. Nuhi} Nermin 40. Smaji} Edhem 41. [o{i} Amir 42. Tali} Mesud 43. Tali} Senad 44. Tukar Sait 45. Tupo Senad 46. Velagi} Nuhan 47. Velagi} Sadik 48. Zukanovi} Hajrudin 49. Balihodì} Dervi{ 50. Ba{imamovi} Emin 51. âluk Fahrudin 52. Halilovi} Bakir 53. Hodì} Smail 54. Jusi} Zijad
99
Hasib Mu{inbegovi}
55. Karagi} Kemal 56. Katki} Fahrija 57. Keli} Munir 58. Muratspahi} Senad 59. Smaji} Mustafa 60. Verem Rahmija 61. Zec Omer 62. Bilanovi} Esad 63. Burzi} Midhat 64. Gromila Ha{im 65. Kova~evi} Nijaz 66. Sara Mehmed 67. Tali} Ekrem
68. Ba{i} Omer 69. Behi} Eniz 70. Dànan Raif 71. Fazlibegovi} Mustafa 72. Hadì} Abdulah 73. Kosovac Nihad 74. Meki} Rasim 75. Mujki} Ha{im 76. Ramljak Erdovan 77. Velagi} Muharem 78. orhui} Vernes 79. Fori} Enes 80. [ehi} Selmir
81. Hadì} Kemal 82. Mehi} Smail 83. Sofi} Sead 84. âluk Esad 85. ]uri} Mirsad 86. Fori} Dèmal 87. Omeragi} Ismet 88. Kero Nermin 89. ôli} Vahid 90. Neslan Dèmal 91. Idrizovi} Ismet 92. Elkaz Refik.
100
3.2.2. Ranjeni
1. Abazovi} Haris 2. Abazovi} Haris 3. Abdalajbegovi} Sakib 4. Agi} Mehmed 5. Ajanovi} Samir 6. Ali} Fahrudin 7. Ali} Hajrudin 8. Ali} Muharem 9. Alki} Edin 10. Avdagi} Armin 11. Avdi} Ismet 12. Basari} Islam 13. Ba{i} Enver 14. Ba{i} Nihad 15. Bati} Irfan 16. Beganovi} Senad 17. Begovi} Ibrahim 18. Beri} Zijad 19. Be{ir [erif 20. Be{lagi} Haris 21. Bevrnja Fadil 22. Bevrnja Nihad 23. Bilanovi} Halid 24. Bilkan Senad 25. Brki} Jakub 26. Bu{atli} Ahmet 27. Bu{atli} Mirsad 28. Cetin Munir 29. ehaja Iso 30. êhaja Suljo 31. êhaji} Safet 32. êmer Faruk 33. êmer Sanel 34. izmo Afan 35. û~uk Salih 36. ati Emin 37. eso Fadil 38. Daul Dèvad 39. Dautbegovi} Admir 40. Dedi} Ibrahim 41. Dedi} Mustafa 42. Dervi{i} Halil 43. Dervi{i} Hasan 44. Dervi{i} Nasaf 45. Dizdar Jusuf 46. Dèlilovi} Enes 47. Dèlilovi} Ferid 48. Dèlilovi} Hamdo 49. Dèlilovi} Muhamed 50. Dèlilovi} Nail 51. Dèlilovi} Salih 52. Dòpa Senad 53. Dùlovi} Jusuf 54. Dlaki} Ibrahim 55. Durakovi} Kasim 56. Dèlilovi} Mehmed 57. Dìhan Enes 58. Dìhan Sead 59. Fazlibegovi} Abduselam 60. Gara~a Huso 61. Geki} Munsif 62. Grbo Dino 63. Grci} Elvedin 64. Grizi} Dèvad 65. n.n. 66. Hadì} Ekrem 67. Hadì} Midhat 68. Hadì} Mirsad 69. Hajdarevi} Hajrudin 70. Hakanovi} Adis 71. Hamzakadi} Amrudin 72. Hara~i} Malik 73. Hatibovi} Muhidin 74. Haznadarevi} Dino 75. Haznadarevi} Haris 76. Haznadarevi} Ibrahim 77. Haznadarevi} Vahid 78. Hodì} Mujo 79. Hodì} Nihad 80. Hodì} Ra{id
101
Hasib Mu{inbegovi}
81. Horozovi} Fadil 82. Hodì} Sulejman 83. Hodì} Zijad 84. Hubljar Emir 85. Huseinbegovi} Enes 86. Husi} Ekrem 87. Husi} Munir 88. Husi} Salem 89. Idrizovi} Mensur 90. Islamovi} Enver 91. Ivkovi} Ismet 92. Ivkovi} Sulejman 93. Ja{arevi} Zahid 94. Jusi} Nijaz 95. Jusi} Suad 96. Jusufba{i} Mustafa 97. Jusufbegovi} Amel 98. Jusufija Ibrahim 99. Jusufija Semir 100. Kahvedì} Bakir 101. Kalajdìsalihovi} Salih 102. Kalbi} Dèvad 103. Kanià Mehmed 104. Kania Nahid 105. Karadà Mesud 106. Karagi} Enver 107. Karagi} Fehrija 108. Karagi} Husein 109. Karali} Nijaz
102
110. Karaosmanovi} Nijaz 111. Karain Hamdija 112. Kehi} Jusuf 113. Keli} Semir 114. Kero Fahir 115. Ki{ija Zijad 116. Kmeta{ Hasan 117. Kmeta{ [erif 118. Koreni} Mirsad 119. Kosovac Esma 120. Kova~ Nusret 121. Kova~ Salih 122. Kula{in Dèmal 123. Kula{in Edin 124. Kuni} Avdo 125. Kuni} Pa{o 126. Kurbegovi} Admir 127. Kurbegovi} Mehmed 128. Kuri} Edin 129. Kuri} Nizar 130. Kurtovi} Mirsad 131. Manjgafi} Ferid 132. Ma{i} Nafiz 133. Mehi} Namir 134. Mekan Rifet 135. Memi} Hazim 136. Memi} Rusmir 137. Me{an Hamid 138. Mlivo Enes
139. Mlivo Hamid 140. Mlivo Jasmin 141. Muharemovi} Akif 142. Muharemovi} Nermin 143. Muhelji} Safet 144. Muhi} Zlatif 145. Mulaosmanovi} Nedàd 146. Muratovi} Nusret 147. Muratspahi} Abid 148. Muratspahi} Fikret 149. Muslimovi} Muslija 150. Mustafica Mirsad 151. Mustafica Nihad 152. Nebi} Jusuf 153. Nezi} Hasan 154. Novali} Emir 155. Novali} Sead 156. Nuker Vernes 157. Omanovi} Senad 158. Omeragi} Jakub 159. Omeragi} Nedàd 160. Opardija Salem 161. Opardija Sefir 162. Paji} Sead 163. Petrovi} Zekir 164. Pori} Omer 165. Pucar Muharem 166. Rami} Edin
167. Rami} Sulejman 168. Redì} Halid 169. Redì} Nusret 170. Rustempa{i} Asim 171. Rustempa{i} Elvedin 172. Rustempa{i} Hrusto 173. Rustempa{i} Rijad 174. Salihagi} Adnan 175. Sarajli} Enes 176. Sarajli} Ihdija 177. [ehi} Idriz 178. [eho Mirsad 179. [eho Sulejman 180. Selman Muharem 181. Sijamija Hajrudin
182. kandro Senad 183. Skrobo Izet 184. [ljivo Nedàd 185. Smaji} Adem 186. Smaji} Elvedin 187. Smaji} Naim 188. Sukara Azrudin 189. Sulejmanagi} Dàfer 190. Sultanovi} Almir 191. Sultanovi} Ibrahim 192. umar Enver 193. Supur E{ef 194. Supur Salko 195. [utkovi} Ismet 196. [utkovi} Mehmed
197. Tahirovi} Esad 198. Talargi} Damir 199. Tukar Esad 200. Tutkur Muhamed 201. Vardali} Osman 202. Veli} Sabahudin 203. Verem [emsudin 204. Vilajet Suad 205. Zahirovi} Sabina 206. @dralovi} Zijah 207. Zec Ahmet 208. Zec Mujo 209. Zec Nermin 210. uljko Almedin 211. Zulum Dèmal.
103
Hasib Mu{inbegovi}
104
3.2.3 Fotografije-svjedoanstva o razaranju Bugojna koje je izvrio HVO u periodu sukoba 17.-29. jula 1993. god.
(u nedostatku autentinih, fotografije su preuzete sa VHS trake zbog ega su slabijeg kvaliteta)
105
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Zgrada Motela Akvarijum Bugojno (Zgradu je zapalio HVO pred povlaenje. U podrumu ove zgrade bili su zatoeni civili Bonjaci iz Vrbanje.).
106
107
Hasib Mu{inbegovi}
108
VHS Slika, Pripadnici Stoera HVO Bugojno na svom KM u Vili Gorica, juna 1992.
(Vidno razdragani i veoma iskreni pripadnici Stoera HVO Bugojno s ponosom uvjebavaju nacistiki pozdrav. Pod njihovom komandom je bila 104. brigada HVO Eugen Kvaternik Bugojno i Domobranska pukovnija Bugojno. Slijeva udesno stoje: dr. Ante Bagari, Vladimir olji - predsjednik HVO Bugojno, Babi Zdravko - Babac, vojni zapovjednik HVO Bugojno; sjede slijeva nadesno: dr. Zvonko Mihaljevi, Frano Antunovi i Zoran Gali.).
109
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Vila Gorica (Titova vila na Gorici kod Bugojna) (U vili je bilo KM HVO-a. Prije povlaenja- HVO je zgradu zaplio i minirao.
110
111
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Sultan-Ahmedova damija u Bugojnu (Damiju je sruio HVO Bugojno sa 50 projektila velikog kalibra. Da bi mogla sruiti munaru, artiljerija HVO je prethodno morala poruiti sve zgrade u toj ulici.).
112
113
Hasib Mu{inbegovi}
114
115
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Zgrada Pote u Bugojnu (Zgradu je granatama zapalila artiljerija HVO Bugojno.)
116
117
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Pravoslavna crkva u predgra u ipulji (Crkvu je sruio HVO Bugojno, jula 1992. godine.)
118
VHS Slika, Stambeno-poslovni objekti u centru grada Bugojna (Zbog poraza, objekte je za odmazdu direktnim artiljerijskim pogocima razorio HVO.)
119
Hasib Mu{inbegovi}
VHS Slika, Selo Graanica (bonjaki dio), opina Bugojno (Selo je HVO Bugojno razorio artiljerijskim granatama, jula 1993. godine.)
120
VHS Slika, Kua Fehke Velagia u Vrbanji, opina Bugojno (U podrum ove kue, u vrijeme sukoba, jula 1993., sklonilo se oko 150 bonjakih civila iz okupiranog sela Vrbanja. Pod okriljem noi ovi civili su se uspjeli izvui preko Vrbasa prema naselju Jakli i dalje prema gradu Bugojno. One mjetane sela Vrbanja, koji se nisu uspjeli izvui iz naseljela, HVO je pogubio poinivi straan zloin nad civilnim stanovnitvom.)
121
Hasib Mu{inbegovi}
3.3. Zna~aj ostvrenih vojnih rezultata na dalji tok ratnih djelovanja, na prostoru srednje Bosne, kao i cijele Bosne i Hercegovine
3.3.1. Mjesto gornje-vrbaskog podru~ja (Gornjeg Vakufa i Bugojna) u planovima hrvatske dràve i Hrvatske vojske
Poslije poraza, me u izbjeglim bojovnicima i stanovnitvom Bugojna irilo se pitanje odgovornosti: Ko je zapovijedio napad HVO postojbi Bugojna na jedinice Armije RBiH Bugojna? Pokretanje vojnih aktivnosti HVO-a u gornje-vrbaskom podru~ju protiv Armije RBiH, tj. na podru~ju op}ine Bugojno (i Gornji Vakuf), bilo je vezano za Glavni stoèr HVO. Zapovjedni{tva domobranstva i 104. brigade HVO Eugen Kvaternik Bugojno su znala da su potezi Glavnog stoèra HVO u direktnoj liniji zapovijedanja sa Glavnim stoèrom Hrvatske vojske, pa ipak, zapovjedi su primane od rukovodstva paradràve herceg-bosne, i otrica kritika se s pravom usmjerila prema njima. Vojno rukovodstvo te paradràve zalagalo se i svim sredstvima borilo za njeno teritorijalno zaokruìvanje, ravnopravno postojanje i funkcionalno djelovanje, o~ekuju}i na tom putu teàk rat sa Muslimanima. To je, ustvari, bio i njihov cilj. U tom kontekstu interesantne su izjave Predstojnika odjela za odbranu HVO-a, Brune Stoji}a, i zapovjednika Glavnog stoèra HVO-a, Milivoja Petkovi}a, iznesene na sastanku zapovjednika Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina, odrànom u Tomislavgradu, 08. juna 1993. godine, na kojem su u~estvovali i zapovjednici bugojanskog HVO: êka nas teàk rat sa Muslimanima; Vensov plan se ne}e provesti u djelo (vrlo te{ko); Na{ cilj je Herceg Bosna bez dilema (Bosna, vjerovatno, od 3 dràve); Prebaciti postrojbe iz Bosne u hrvatske provincije; Granice provincija su na{a prva crta obrane. (Citirano prema knjizi, Zlo~ini u Vrbanji jula 1993., Sarajevo 2001., str. 108) Politika HDZ o progla{enju Hrvatske banovine u BiH i provo|enje referenduma za priklju~enje Republici Hrvatskoj, te uspostavljanje Hrvatske zajednice Herceg - Bosna, uklju~ivala je i mogu}nost tzv. (Tu|manovog) humanog preseljenja stanovni{tva, a tehnike humanog preseljenja stanovni{tva detaljno su razra|ene u knjizi Ante Valente iz 1991., u kojoj je dat potpun inènjering zaokruìvanja paradràvne tvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.
Kada je HVO/HV po srednjoj Bosni po~eo gubiti gradove, krenule su kritike prema hercegova~koj politici koja ne vodi ra~una o interesima Hrvata srednje Bosne i Posavine. Predsjednik Hrvatske, Franjo Tu|man, tada je odlu~io presjei polemike i {irenje nezdrave atmosfere, preuzimaju}i svu odgovornost na sebe-isti~u}i da, sve {to se dogodilo u herceg-bosni, dogodilo se na osnovu njegove zapovjedi. Pa i napad na jedinice Armije RBiH u Bugojnu, iako nije bilo, ba{, izgleda za uspjeh u toj borbi. Naravno, za pripadnike Armije RBiH, potvrda tih sumnji obistinila se tek dugo poslije zavr{etka rata. Franjo Tu man je skupio svoje Ministarstvo odbrane u Predsjedni~kim dvorima, 22. oktobra 1993. godine, i u {irem uvodu, izme|u ostalog, izjavio: Ja sam pred par mjeseci (po~etak juna 93., p.a.) izloìo situaciju i DAO ZADA]U, ministru obrane [u{ku i generalu Bobetku, za na{u pomo} i na{e angaìranje u herceg-bosni, jer se tamo rje{ava... pitanje budu}ih granica Hrvatske dràve... i da se odbrane poloàji koje je HVO tamo drào. To je bila crta: Novi Travnik-Vitez-Busova~a-Mostar, i da bi trebalo rije{iti problem Gornjeg Vakufa i Bugojna. Ali ta zada}a sasvim nije do kraja izvr{ena. (STENOGRAMI O PODJELI BOSNE, knjiga 1., Split-Sarajevo, 2005., str. 351). ...I ne samo obraniti crtu, {to je bila zada}a u po~etku, TREBALO JE OVLADATI BUGOJNOM! (Isto, str. 352) ...Mi smo s Muslimanima (tada, pred po~etak odlu~nih sukoba, u junu 93., p.a.) sklopili sporazum, i javni i tajni, oko ujedinjenja Muslimanske i Hrvatske Republike. Zbog strate{kih razloga moramo i}i na taj sporazum s njima, ali isto osigurati strate{ke interese Hrvatske {to se ti~e teritorija. A imamo i sa Abdi}em sporazum, da, ako do|e do razlaza, odnosno kada do|e do razlaza, da ta Zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske. (Isto, str. 353)
3.3.2 Anga`man Hrvatske vojske u napadu na Gornji Vakuf i Bugojno

Poslije poraza HVO-a u Bugojnu (i neuspjeha u Gornjem Vakufu), u Zagrebu je, o~ito, nastalo gorko otre`njenje. Franjo Tu|man je priznao da je on izdao zada}u anga`mana Hrvatske vojske u BiH, ali je za neizvr{enje te zada}e pozvao na raport generala Janka Bobetka. Izvr{io je pomenutu ANALIZU sa Ministarstvom odbrane u Predsjedni~kim dvorima u Zagrebu, 22. 10. 93., na kojoj je u svoju odbranu Janko Bobetko iskreno iznio podatke o anga`manu Hrvatske vojske na dijelu fronta, na pravcu Prozor-Gornji Vakuf-Bugojno. Potvrdio je da je angaìrana kompletna 5. brigada sa vinkova~kog fronta, kojom je zapovjedao Kapular. ...to je 2.500 ljudi, plus sve topni{tvo, oklop (12 tenkova, p. a.) i kompletno zapovjedni{tvo, ... na toj liniji gore kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drì poloàj u samome gradu. (Isto, str. 353)
Hasib Mu{inbegovi}
Peta brigada je svoj zadatak,..., jako dobro u~inila i radila. (Isto, 354) Imala je zada}u- obraniti crte, ovladati Bugojno. [to se ti~e streljiva..., ...~itav jedan aparet je isklju~ivo lociran u Plo~ama, za dotur robe direktno preko Ljubu{kog, gore preko Gruda, Grude su baza njihova, logistika,... {to se ti~e na{e strane to je...apsolutno funkcioniralo. ...Gotovo i teorijski nemogu}e je brè dostaviti nego {to smo mi to radili. Problem jeste podjela tih frontova kojih ima puno, svi su aktivni,...inicijativa je jo{ u rukama Muslimana bila,...odnos snaga je bio nepovoljan za njih, uvijek 10:1 u prosjeku. ...To (je) veliko frontalno zaposjedanje, da po{aljemo i pola ove vojske, to je toliki danas prostor.... Sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli i 3. i 5. brigadu. ...mislim da je upotreba snaga bila ne ba{ najbolja. Moè biti puno snaga,... Izgovore i opravdanja Tu|man mu nije prihvatio: Ja gledam rezultate. Zna~i, Gornji Vakuf i Bugojno su ostali u njihovim rukama. (Isto, str. 355) Imra Agoti} je izjavio da je u toku 1993. godine HRZ za potrebe HB ostvarilo 105 letova, 154 sata, prevezlo 700 ranjenika plus 1.300 drugih osoba i 50 tona tereta, sve po zahtjevu HVO, direktno iz Divulja; te, da su HVO-u predpo~injena 4 helikoptera Mi-8. No, sve ovo nije moglo pomo}i HVO-u Bugojno, nije moglo imati neposrednog uticaja na borbena djejstva.
3.3.3. Negativne posljedice poraza HVO u Bugojnu i Gornjem Vakufu na Hrvatsku vojsku, na HVO, na herceg-bosnu
Poraz u Bugojnu i na Gornjem Vakufu, sru{io je vlastiti mit kod bojovnika HVO o vrijednosti Hrvatske vojske, izbacio na povr{inu sve njene slabosti i pokopao iluzije o opstanku paradràvne tvorevine herceg-bosne. Svoja zapaànja o ispoljenim slabostima iznio je prvo general Bobetko, ali je, èle}i da ublaì neuspjeh, nagla{avao samo objektivne nepovoljne okolnosti: podjela (iscjepkanost) fronta, velika linija fronta, velik prostor, decentralizirana taktika, problemi u zapovijedanju; HVO piloti ne}e da lete za Bilu i Kiseljak, itd. Me|utim, geleral Josip Luci}, glavni inspektor Hrvatske vojske, iznosio je unutra{nje slabosti Hrvatske vojske angaìrane u Bosni i Hercegovini: ...Ljudi su oti{li dolje, a ti ljudi se polagano vra}aju, prisutno je nezadovoljstvo. ...nisu prihva}eni...u smislu ...da ih se organizirano do~eka, da znaju gdje }e biti upotrijebljeni, da znaju {ta }e raditi. ...Nakon mjesec dana 50% ljudi se vratilo; 90
pripadnika 1. brigade, ve} su mjesecima dolje; ...sve emo manje dobrovoljaca pronalaziti za taj prostor; ...ro|eni Hercegovci nisu zainteresirani da idu vi{e dolje...; novcem su razoreni me|uljudski odnosi. (Isto, str. 363). Susreo sam se sa Kapularom u Splitu, rekao je da su oni- da je 5. brigada bila uspje{no napredovala. Me|utim, ostaje prazan prostor, nema nitko tko }e preuzeti, ne zna se. I, jednostavno, nakon nekoga vremena, dobrovolja~ke postrojbe se zaustavljaju, i vi{e nisu spremne izvr{avati, jednostavno odustaju od svojih ciljeva. A Metkovi} je pun mladih ljudi sa prostora herceg-bosne. (Isto, str. 364) ...Nama su se postrojbe koje su odlazile - vra}ale se RAZORENE i iscrpljene; ...svaka postrojba koja ode, kada se vrati, ona vi{e ne postoji, ona se mora generalno obnoviti. ...Predlaèm da gardijske brigade, koje imamo, poku{amo djelomi~no izvu}i sa rati{ta, ...da ih se poku{a upotrebljavati kao profesionalne postrojbe....Hrvatske postrojbe, sa na{eg teritorija, polagano bi morale u sve ve}u dubinu, stvarno kontrolirane i povezane, u jedan prostor. Veoma te{ko je na takav prikriven na~in, da kaèm, ratovati...(Isto, str. 367) ...Gospodine Predsjedni~e,... ja sam vam uputio pismo...kada je prijetio raspad svih na{ih gardijskih brigada,... na{e gardijske brigade ponovo dolaze u sli~nu situaciju. (Isto, str. 369). Ministar odbrane, Gojko [u{ak, otvoreno se suprostavio generalu Janku Bobetku, pobijaju}i njegove podatke o anga`manu 5. vinkova~ke brigade na Gornjem Vakufu, i u dijelu koji se odnosi na brojnost vojnika i u dijelu koji se odnosi na broj angaìranih tenkova. Taj neprijatni dijalog tekao je na sljede}i na~in: (Govori ministar [u{ak) Gospodine generale, nikada 5. brigada nije bila sva u Hercegovini, nikada vi{e od 1.000 ljudi iz 5. brigade, vi govorite dvije i po tisu}e ljudi, dvije i po tisu}e broji brigada. Nikada nije bila angaìrana,- ona je bila angaìrana pet mjeseci na Zemuniku dolje, i ona je prebaena u Hercegovinu, ve} umorni ljudi. Nikada vi{e, sada ima oko 700, nikada vi{e od tisu}u ljudi nije bilo iz 5. brigade tamo, nije mogu}e bilo....(Isto, str. 365). Na ove optu`be general Bobetko je reagirao emotivno, ...Kompletna 5. brigada, ministre..., 12 tenkova, baterije topova, municija, sve {to ima brigada je prevueno;...i 12 tenkova iz 1. brigade,... i 4 tenka iz Slavonske Poège..., (Isto, str. 366 i 367). Ovu analizu velikog neuspje{nog angaìranja Hrvatske vojske u hercegbosni, Franjo Tu|man je zaklju~io davanjem nove zada}e: Nismo dovoljno djelovali tamo, ...ako imamo sve te generale tamo, koga poslati, ako oni nisu ljudi koji mogu osigurati tu zada}u? ...îni mi se da je glavni problem ovladati tim GORNJIM Vakufom i Bugojnom, tom komunikacijom Prozor-Jajce. (Isto, str. 371).
Hasib Mu{inbegovi}
...Razmotriti kakve jedinice uputiti tamo, ove kopnene; ...eskadrile- kao eskadrile HVO; razmotrite da li jo{ treba helikoptera i pilota. (Isto, str. 375). Trebali bi iskoristiti da jednim smi{ljenim udarom, jednim protuudarom, ili pak nekakvom desantnom operacijom, ...NAPALM BOMBE DA SE TAMO UPORABI!; ma nije mi jasno za{to ne bismo mogli ovladati u potpunosti Bugojnom i Gornjim Vakufom. Oko Gornjeg Vakufa se, dodu{e, pri~a, da jednim dijelom vladamo, a o Bugojnu se ni{ta ne govori... âk su i evropski pregovara~i o~ekivali da }emo mi taj problem rije{iti. (Isto, 376-377) Sretan {to je dobio priliku za popravni ispit na podru~ju gornjevrbaske regije, svoju diskusiju na ovoj analizi (raportu), na~elnik Stoèra HV, general Janko Bobetko je nadobudno zavr{io rije~ima: Ovdje }emo mi Vakuf zauzeti, onda i Bugojno automatski ...ode u mat poziciju. (Isto, str. 376-377) Da li je Bobetko bio svjestan, kada je ovo govorio, ~injenica- koliko je daleko Bugojno od Zagreba i da u Bugojnu uop}e nema postrojbi HVO-a?
3.3.4. Dalja srljanja HV/HVO za povrat Bugojna

Dana 22. oktobra 1993. godine, za neizvr{enje zada}e u BiH, Tu|man je pozvao na odgovornost svoje Ministarstvo odbrane. Ali 05. novembra 1993. godine, Franjo Tu|man je u Split, u Vilu Dalmacija, pozvao na odgovornost vojne i civilne predstavnike herceg-bosne, kako bi razmotrili politi~ku i vojnu situaciju, ali da bi im dao i nove instrukcije u vezi sa obratom svoje politike. Bila je to nova velika analiza minornog u~inka vojnog angaìranja Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini. Ume|uvremenu, HVO je ostao jo{ bez jednog grada, bez Vare{a, u kojemu je napravio stra{an zlo~in nad civilnim stanovni{tvom (Stupni Do). U uvodnom izlaganju Tu|man je, izme|u ostalog, naglasio da je sastanak sazvao zbog kriti~ne situacije u herceg-bosni i cijeloj Bosni i Hercegovini i negativnog uticaja na Hrvatsku. (Isto, str. 380) Prisutnima je pro~itao pismo nadbiskupa Vrhbosanskog, monsinjora Vinka Pulji}a. To pismo najo~itije poja{njava raspolu}enost hrvatskog nacionalnog bi}a i pogubnost hrvatske politike spram BiH. O tome uvjerljivo govori sljede}i dio pisma: ...Nedavno je i jedan op}inski zapovjednik iz srednje Bosne, vrativ{i se s puta iz Gruda, izjavio- Mi imamo sklopljen ugovor sa srpskom stranom. Oni }e HVO-u pruìti pomo}, o~istiti krajeve koje kontroliramo te }e nam Srbi omogu}iti iseliti
126
Hrvate iz Kiseljaka, Kre{eva, Vare{a, Viteza i Busova~e, a mi }emo te predjele predati ~etnicima. Na upit za{to se `rtvuju toliki momci, koji se bore, navodno je odgovorio - moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde. Taj zadatak sam dobio. (Isto, str. 382). Tu|man je politi~kom vo|stvu herceg-bosne iznio i prijedlog Ive Kom{i}a da se HVO u opkoljenim hrvatskim naseljima u srednjoj Bosni veè za Armiju RBiH,... da bi se sprijeili me|usobni napadi i na taj na~in zadrào hrvatski puk tamo. (Isto, str. 383). Potvrdio je da ra~una i sa politikom Kom{i}a u Sarajevu, jer Objektivno, problem herceg-bosne jeste veoma zamr{en, jedan od najzamr{enijih na svijetu. (Isto, str. 390) Jadranko Prli} je Tu|manu iznio svoje stavove o HRHB: ...Kad govorim o herceg-bosni, ~itavo razdoblje prakti~ki jeste borba izme|u sustava i inprovizacije; ... na{a politika, ako i zbog ~ega doìvi poraz, doìvjet }e zbog voluntarizma i olakog sva}anja problema. ... Mi smo prakti~ki u hercegbosni ostali bazirani na najnerazvijeniji hrvatski razvojni pravac, (bez objekata, kolektivnog smje{taja i sa tih 60, 70 tisu}a izbjeglica)...podru~je zapadne Hercegovine, ... prakti~ki ~itav pravni i ostali sustav funkcionira samo na ovom podru~ju. (Isto, str. 395) ...Nama sad prijeti ozbiljna opasnost da postanemo slijepo crijevo u svakom pogledu.... Ja sam ekonomista, da li smo mi rentabilna investicija Hrvatske, imaju}i u vidu sve {to je uloèno kroz oru`je i sve ostalo. ...(Mi) }emo morati da predloìmo varijante potpunijeg pribliàvanja. ...U ovom trenutku nam je potrebna vojna pobjeda, da se povrati i situacija i raspoloènje..., da li je to Mostar, da li je to Vakuf, ili ova akcija koja se gore planira- spajanja Kiseljaka sa Busova~om. ...Mi se moramo pribliàvati zaokruènju teritorija... ... Mi smo kao vlada proljetos utvr|ivali i prijedloge i zaklju~ke, ~ak i o preseljenju odre|enih brigada sa nekih podru~ja koje bi uklju~ivalo i preseljenje pu~anstva sa tih podru~ja i njegovo koncentriranje na odre|enim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori... ...Mi sa Srbima moramo igrati igru zbog ovih enklava, jer je to jedini na~in da ih uop}e odrìmo... ...A {to se ti~e Muslimana, o~igledno je da }e se morati igrati igra na dvije karte, sa razli~itim ljudima...Bez lomljenja ki~me Armije (Republike, p. a.) Bosne i Hercegovine na pravcu srednje Bosne, smatram da se te{ko moè o~ekivati bilo kakvo posebno rje{enje sa ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana na ~elu sa Alijom Izetbegovi}em. (Isto, str. 398)
127
Hasib Mu{inbegovi}
Zapovjednik GS HVO, general Slobodan Praljak, kona~no je odlu~io progovoriti najiskrenije svom komandantu, o politi~koj i vojnoj situaciji, za ~ijeg komandovanja je sahranjena paradràva herceg-bosna u srednjoj Bosni. Poku{ao se Praljak prati i na}i objektivna opravdanja za nastalo stanje; prenagla{avao je kvalitet Armije RBiH, ali, bilo je i samokritike- predlaìo je smjenu sva tri generala HVOsvoju smjenu, smjenu Petkovi}a i smjenu Tole, jer me|u njima ima animoziteta, sukoba, umorni su, istro{eni. Dao je jednu, dosta vjernu, rekapitulaciju stanja- uzroka i posljedica hrvatske politike u BiH. Su{tinski zaklju~ak, koji se Tu|manu nije mogao svidjeti, bio je: Pravimo velike analize, a mi emo do}i u situaciju da }emo samo gubiti... Evo fragmenata Praljkovog, vjerovatno, posljednjeg referisanja: Protjeravanjem Muslimana od Srba, doìvjeli smo etni~ku okupaciju, broj stanovnika mijenjao se 1:3 do 1:10 u njihovu korist. Posebice Bugojno, Travnik,... u pozadini su stvarali vojsku od 30 do 35 tisu}a ljudi, koji su tek 10 do 15 ljudi dràli na crtama prema ~etnicima... Vojna situacija u sije~nju bila je relativno pristojna. Tada smo mi razgovarali o tome, da li Hrvati koji ~ine 17 posto pu~anstva, koji su spali na 12 posto u to vrijeme, koji su najgore raspore|eni, mogu odràti sve ove enklave i prijedlozi su bili da se proba to~no definirati politi~ka misao da odredimo na{e granice i onda po~nemo pozivati vojsku i narod na te granice, a to je u tom trenutku trebala biti banovina Hrvatska. Poslije Vance-Owenova plana, koji se smatrao zavr{nom etapom rje{avanja tog problema vojska je bila skoro napola demobilizirana, rat je bio pri kraju, {to su Muslimani sve iskoristili za daljnje svoje ja~anje, pa smo skoro izgorili vi{e nego {to smo izgorili. U tom pogledu se bila snizila svaka razina vojne sposobnosti Hrvatskog vije}a obrane... ...Vojna situacija danas, jest danas s jedne strane pristojna, jer je slomljena muslimanska ofanziva koja je i{la od Vakufa prema Mostaru...(???, p.a.) U Vakufu ta ofanziva je trajala dobrih mjesec dana. ... Na tim prostorima je ona zaustavljena i slomljena, me|utim, ostaje prostor ovih enklava koje smo ranije izgubili, a...izgubili smo Fojnicu... ...Ista situacija dogodila se u Bugojnu. U Bugojnu smo bili i ja i pukovnik Andri} (Miro, p.a.) puno vremena, utvr|uju}i liniju prema ~etnicima, a poslije toga je do{lo do beskrajnog popu{tanja Muslimanima po sistemu ne}e nas, ne}e nas, prepropadaja nafte itd. Svi ti dokumenti stavljani su na stol, imenovani su ljudi koji su to radili, me|utim, spoj civilne vlasti i njihov uticaj na vojne strukture u tim malim kneèvinama koje su stvorene bio je tako velik da je operativa vojnog zapovijedanja bila bitno suèna jer je to takva koli~ina unutra veza i vezica u koje ne moète za kratko vrijeme, koje gradu moète posvetiti, u}i.
Tako je palo i Bugojno usprkos tome {to su bili najbolje naoruàna brigada Hrvatskog vije}a obrane sa 3 tisu}e 700 ljudi, od ~ega dvije tisu}e i 400, 300 ljudi i vojnika, plus tisu}u 300 domobrana, tenk, haubice, tisu}u granata itd. Sve je palo jer se rasulo iznutra, i tu nije bilo jasne politi~ke misli, o tome {to se tu treba braniti kao {to pokazuje suprotan primjer, recimo @ep~a... ...Tako je ista situacija bila u Travniku gdje su isto, isto tako civilne strukture naj~e{}e, jednostavno kao i u Vare{u. To je skupina lopova koja je trgovala, nije ona traìla svoje mjesto nego je to trgovalo gore, preprodavalo, bogatilo se, Pej~inovi} koji je zatvoren, po mom dubokom uvjerenju skupa sa cijelom ekipom, trebao je biti strijeljan, jer takva pozicija ne vodi ni~emu, oni ako ne bi bili, ...ovo izlika o Stupnom Dolu, samo o tome }u potom, nego se radi o tome da bi oni bili zarobljeni i tako i tako, {to }e se to dogoditi i ostalima, osim tamo gdje su Hrvati izrazito slabi kao {to je to Tuzla, gdje nemaju nikakve {anse i zapravo su sluge, i Usora koja nije sklopila iz ljubavi sporazum s Muslimanima nego, upravo, zbog toga {to nema nikakove {anse ni lijevo ni desno izi}i... Vojna situacija danas: Mogu}nosti su da se za sedam dana po~ne ofenziva na Vakuf (Gornji), sa relativno velikom izvijesno{}u da se uspije..., na negdje- prema Bugojnu do Graanice, a dalje mislim da sa postoje}im snagama koje imamo, ne bi se moglo i}i, iako smo mi gore osvojili- {to lijevo, {to desno... neke bolje takti~ke poloàje,... ...Problem enklave Kiseljak i Vare{ je sada relativno pristojan zbog toga {to su gore jednostavno jedinice kvalitetne i dobre, Kiseljak i Kre{evo -jedinice su dobre, vojni ustroj je dobar, ~vrstina vo|enja postrojbi je dobra. Ostaje problem da cijelo snabdijevanje gore, cijelu ratnu logistiku vr{imo preko srpskih teritorija, trgovinom nafta za oru`je i zajedni~kim planiranjem nekih akcija gdje Srbi, naravno, ne daju ljude... ...Vojna situacija @ep~e je dobra iz jednostavnog razloga {to je ta brigada kao i njeno politi~ko vodstvo od po~etka imalo kristalno jasne stavove, tako se pona{alo i nanijelo je velike gubitke, oteretilo napad na Vitez, Busova~u i Novi Travnik. Me|utim, dolazi zima, teritorij je dosta velik, srpska vojska je sve slabija tako da smo mi u nekoliko navrata, gore su ljudi morali vra}ati teritorije koje su Srbi izgubili od Muslimana. Logistika potpuno ovisi o Srbima,... ...Novi Travnik- najlo{ija na{a enklava, izrazito uska na pojedinim dijelovima, najve}i muslimanski interes da je slome, jer bi pri tome bili predaleko udaljeni ovi dijelovi. Posebice ih interesira SPS tvornica eksploziva gdje bi oni preko nje zaokruìli cjelokupnu proizvodnju streljiva. Tvornica je minirana, ako bi do{lo do pada to bi se sve skupa diglo u zrak. S tom enklavom nemamo nikakve veze nego helikopterom, uàsni problemi su bili koji su po katkad kulminirali i sva|ama i psovkama, piloti odlete dva, tri puta, poslije toga, nakon {to ih ga|aju, ~esto odustaju i ukoliko se u najskorije vrijeme od Kiseljaka prema Busova~i ne probije koridor, nema
Hasib Mu{inbegovi}
nikakovih realnih izgleda da }e se gore pri postoje}oj logisti~koj podr{ci koja ide helikopterom gdje se moè odnijeti 100 tisu}a metaka, {to je izrazito malo, mo}i odràti ta enklava, {to bi za nas bilo ravno katastrofi. Mi u Bosni i Hercegovini, gospodine Predsjedni~e i gospodo, ne moèmo imati dva neprijatelja. To je Vitez. Gospodine predsjedni~e,...~ekaju}i da Hrvatska pomogne sa dva bataljuna da probijemo onaj koridor prema Fojnici,... palo (je) Bugojno... Broj dezertera u Hrvatsku je preko 12 tisu}a... ...Pomo} Hrvatske trebala bi, po mom dubokom uvjerenju, biti u brzom ubacivanju nekih jedinica za jednu akciju na sedam dana i poslije toga preko no}i izvla~enje. Drugim rije~ima, ako bi se uzeo Vakuf, da se uzima Bugojno; jedinice u Imotskom, izvi|anje njihovih zapovjednika i ostalog, ubacivanje jedinica, preko no}i udar i poslije toga odmah izvla~enje natrag... ...Predsjedni~e, mislim da u Glavnom stoèru se nalaze tri ~ovjeka, osim {to nije prisutan general Mati}, koja sva tri bi trebalo smjeniti u skorije vrijeme. (general @arko Tole, general Milivoj Petkovi} i general Slobodan Praljak, p. a.). ...Ljudi su umorni, pa i oni sitni animoziteti koji se pojavljuju, prerastaju u sukobe i netrpeljivosti, koje, ~ini mi se, po~inju razarati pomalo i vojnu, a i ukupnu civilnu strukturu Hrvatske zajednice Herceg Bosna. ...jedince, ... vi{e je to narod koji je obukao uniformu... nego {to je to regularna vojska... ...U tom pogledu ja mislim da bi u vojnom dijelu i civilnom dijelu trebalo napraviti velike rezove, promjena ljudi, promjena vlade, zamjena, promjena mjesta unutar toga, ...kako sada izgleda, bez obzira na velike analize mi }emo do}i u poziciju da }emo samo gubiti. To zna~i, precizno definirati politiku spram Muslimana, a tvrdim da je ona fundamentalisti~ka, i da }e nastojati uzeti {to ve}i teritorij. ....Mi smo u... pogledu (predstavljanja dràve HRHB, p.a.), gospodine Predsjedni~e, sve vi{e po~eli li~iti ukupno, zajedno, svi skupa na zemljoradni~ku zadrugu. (Isto, str. 403-407)
Mo`da je general Praljak i najbolje oslikao stanje u kojem se nalazi hercegbosna, njezina vojska HVO i mogu}nosti HV u BiH. Kao {to se vidi, Praljak vi{e ne traì jo{, i jo{, brigada HV; predlaè simboli~an anga`man, jedan bataljon dobrovoljaca, iz Imotskog da se ubaci na sedam dana i da (~askom) zauzme Gornji Vakuf i Bugojno.
130
Bio je to, zapravo, prijedlog za izvla~enje HV iz Bosne i Hercegovine. Ali, bila je to i zamka za novog zapovjednika HVO, koji je trebao do}i, da ni njegovo komandovanje ne bude uspje{nije od Praljkovog. Angaìranje snaga veliine jednog bataljona, u samoj zamisli je vojni poraz. Predlagati da taj bataljon zauzme Gornji Vakuf i Bugojno, gradove koje nisu uspjele zauzeti svekolike profesionalne brigade Hrvatske vojske- nije rezutat vojni~ke neukosti generala Praljka, nego zloba prema novom komandantu a istovremeno spas Hrvatske vojske i obraza dràve Hrvatske, kao i prijedlog da se po~ne tragati za novim (valjda mirovnim) rje{enjima za tzv. HRHB. Smijenjen je general Hrvatske vojske Slobodan Praljak, do{ao je novi zapovjednik GS HVO-a, nova nada, general Hrvatske vojske Roso, koji bi upotrijebio napalm bombe, ali kako je smje{a napalma miksana sa BOJNIM OTROVIMApostoji problem,... 500 kilograma, to bi uni{tilo jedan cijeli grad kemijski. Tu nema ~ovjeka koji bi ostao ~itav, toga nema...Ja ~uvam to kao adut. (Isto, str. 446-447). Franjo Tu|man mu, ipak, nije dozvolio da upotrijebi bojne otrove. Propao je i novembarski plan za zauzimanje Bugojna i Gornjeg Vakufa, a Hrvatska je otvoreno, izdavanjem odgovaraju}ih dokumenata, pokazala da je agresor u Bosni i Hercegovini (Isto, str. 477). Kasnije }e Roso biti najve}i {tovalac Armije RBiH (Muslimani }e dobiti oru`je,...oni }e nas vojni~ki potamaniti) i jedan od ~elnih ljudi Zdruènog {taba Armije RBiH- HVO. No, po|imo redom i pokaìmo kako je propao novembarski poku{aj Hrvatske vojske da ovlada Gornjim Vakufom i Bugojnom. Kada je, poslije oktobarske kritike, Ministarstvo odbrane i stoèr Hrvatske vojske dobio novi termin za popravni ispit na Gornjem Vakufu i Bugojnu, nastale su ubrzane pripreme. Nesebino su se angaìrali najodgovorniji ljudi, pra}eni budnim okom i dnevno usmjeravani od vrhovnika Tu|mana: general Josip Luci} skupljao je dobrovoljce, skupio je oko 500 ljudi u cijeloj HV, poslije obe}anja stanova, ~inova,...ali traìo je od Tu|mana da dozvoli uvo|enje i bataljona iz gardijskih brigada (valjda za svaki slu~aj). Za operativno zapovijedanje imenovan je general Ante Roso (Tu|man: -Da se Roso usmjeri na ovu operativnu zada}u, znai Gornji Vakuf,... i ne znam sutra Bugojno,... Bugojnom isto trebalo ovladati,.. .Da bi osigurao ovo strategijsku zada}u, ove granice Hrvatske, izvoli upotrijebiti sve {to je mogu}e, jedino ne}e{ bojne otrove); Imra Agoti} je organizirao tre}u dimenziju, ministar [u{ak se direktno uklju~io u izbor kadrova, procjenu situacije; na~elnik stoèra, general Bobetko je sa Rosom razradio svaki pedalj operacije. U planiranje i realizaciju operacije uklju~ili su se mnogi drugi generali i pripadnici ministarstva: Crnjac, Vrbanac, Bi{ki}, Butorac, Nojko Barinovi}, svi su
Hasib Mu{inbegovi}
osjetili da bi mogla biti pobjeda, svi su u njoj èljeli u~estvovati. @eljeli su pokazati toj armiji- Armiji RBiH, ko je Hrvatska vojska. Svojim HVO generalima htjeli su pokazati kako se komanduje, pa u po~etku na njih mnogo nisu ni ra~unali. Naravno, ra~unali su na HVO. Mati Bobanu, koji je po~eo trpiti kritike za svoje rukovo|enje herceg-bosnom, nije se sve to dopadalo pa je sa imenovanjem nametnutih generala, oklijevao. Potvrdio je Rosu za zapovjednika sa zadr{kom, a generale u njegovo zapovjedni{tvo- potvrdio je veoma kasno. Naravno da je to uticalo na ozbiljnost prihvatanja i realizacije zada}a. Osim toga, skupilo se mnogo vojni~ke pameti (generala bez vojske) na malom prostoru da komanduje malobrojnim jedinicama. U toku trajanja borbenih djejstava Tu|man je organizirao referisanje 23. 11. 1993. godine sa ministrom odbrane, Gojkom [u{kom i i generalom Zbora, Jankom Bobetkom, u Predsjedni~kim dvorima. Bobetko je izvjestio da su njihove jedinice zauzele na Vranici @drilac, ali klju~ne kote nisu; jedinice HVO su usitnjene, ...i ne izvr{avaju zadatke; Rosina specijalna jedinica Matija Vla~i} nije do{la na svoj cilj, O{tri vrat; cijela brigada HVO Bruno Bu{i}, kojom je zapovjedao Luburi}, nije tjela i}i uop}e na operativni zadatak.... Helikopteri su izvr{ili sve zada}e. Snage iz Hrvatske (400 ljudi, iz 7. brigade iz Zagorja) na desnom krilu, na prostoru Bugojna, su svoje zadatke izvr{ili, ali im treba smjena; Muslimani su napravili najmoderniji sistem odbrane, napustili su sela i oti{li u {umu, snijeg je pola metra,... O~ito je bilo da je Bobetko potvr|ivao lo{e vijesti: ...moramo srediti jedinice HVO,... neko kompetentan da preuzme zapovijedanje i dono{enje odluka. ... da se tamo napravi reda. (Isto, str. 474-475). Dakle, i general Roso je otpisan. Sagledav{i da je i u ovom poku{aju Hrvatska vojska sa svojim najboljim generalima polomila zube na Gornjem Vakufu, vrhovni zapovjednik oruànih snaga, Franjo Tu|man, o~ajni~ki je izjavio: Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doìvjeli i politi~ki i vojni~ki neuspijeh. Ministar, ti zna{ i sam da nas je jedan od supresjedatelja pitao u tom sklopu da li smo kadri i da li }emo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zada}u, to nije izvr{eno i na taj na~in smo se i politi~ki i vojni~ki kompromitirali, i dali smo, potvrdili smo na taj na~in te prosudbe da vojni~ki nismo dorasli ~ak ni Muslimanima na tom podru~ju. To je jedan fijasko... ...Kako ste mogli, ministar odbrane i Na~elnik Glavnog stoèra izdati ovakvu naredbu kojom potvr|ujete da Hrvatska vodi rat, da je direktno upletena... ovdje vi imenujete Glavni stoèr, ministar odbrane Hrvatske vojske i Na~elnik Glavnog stoèra... (Isto, str. 476) To je politi~ki uàs... . (Isto, 479)
132
Ova velika akcija jo{ je vi{e posva|ala hrvatske generale iz HV i hrvatske generale iz HVO. Tako je general bojnik @arko Tole pismeno i ultimativno traìo od svog pretpostavljenog Rose, da povue sa boji{ta svoje ljude iz Specijalne jedinice, da mu ne smetaju, kojih je po spisku 600 a na zadatku mu Bobetko i Tole nabrojali 90 boraca. Tole je napustio front, razbolio se i oti{ao u Split. Animozitet izme|u Bobetka i Rose nije prevladan, naprotiv- pove}an je. Hrvatska vojska i HVO bavili su se sobom, nije im trabao drugi neprijatelj. Predsjednik Tu|man, vidjev{i da su Gornji Vakuf i Bugojno tvrd orah, izdao je zada}u ministru [u{ku: Ministre, utvrditi ... da li se moè dovr{iti ta operacija. (Isto, str. 482) ...Muslimani imaju svoj cilj, osvajanje svega, Busova~a, Kiseljak, do Prozora i produètak ofenzive, poslije, ju`no od Mostara; zna~i dovr{iti tu operaciju oko Gornjeg Vakufa i sprije~iti ovo. Da li su svjesni toga? (Isto, str. 483). General Bobetko je ponovio svoj vapaj Predsjedniku i Ministru: Samo ako se ne pristupi odmah koordinaciji ja~ih snaga, za posjedanje prostora nema snaga, jer nemate- ljudi, snaga, budite svjesni toga...na poloàju bi skupili oko 5 tisu}a...Nama sada za ove stvari treba 10 tisu}a kao zrak... (Isto, str. 483-384) Ministar [u{ak ga je podsjetio da na platnom spisku ima 113 tisu}a ljudi.
Na sastanku Franje Tu|mana sa predstavnicima herceg-bosne u predsjedni~kim dvorima, u Zagrebu, 13. 02. 1994. godine, zapaènu diskusiju dao je novi zapovjednik HVO u Bosni i Hecegovini, general Ante Roso - onaj isti koji je bio spreman upotrijebiti napalm bombe (napalm smje{a miksana sa bojnim otrovima), samo da bi napravio pomak na boji{tu gornjevrbaske regije, novembra 1993. godine. Roso se pridruìo, iz nude preobraenoj novoj politici Tu|mana u Bosni i Hercegovini, na koji su ga privolili Amerikanci i stvarno stanje na frontu. Kad nije mogao pobijediti svog neprijatelja, jedinice Armije RBiH, mogao im se pridruìti. I danas se vodi bitka za sredi{nju Bosnu i voditi }e se jo{ dugo. ...Sa moga gledi{ta problem }e evoluirati na sljede}i na~in: mi to htjeli ili ne, Muslimani }e dobiti oru`je. Htio to ovdje netko prihvati ili ne, ali je tako. Oko 1.400 tona naoruànja je njima spremno da se da polovicom oùjka. Bolje da se ne ulazi u vrijednost, to je naoruànje druge generacije. Oni }e nas vojni~ki potamaniti. Za{to? Ima ve} indicija da se uvodi u borbu jedna druga tehnologija naoruànja kojega mi Hrvati ne posjedujemo, i sigurno, ako ne bude bilo drugog izlaza da }e biti jako te{ko odràti taj teren. To je realno. Biti }e te{ko. To je ipak masa koja }e dobiti ono {to joj treba i oni }e nas..., po{to Hrvatska vojska ne}e mo}i da se implicira izravno u sukob i da nam pomaè u onoj mjeri kao {to bi trebalo, a taktika, i vi sami znate, da mijenja svoju strukturu na prolje}e. Uvo|enjem nove tehnike, napose trodimenzionalnog tipa,
Hasib Mu{inbegovi}
na teren potpuno }e promijeniti ovaj rat, potpuno. Sada, u tom smislu treba ne{to na}i ili potpuno punktualizirati, izolirati operacije itd., ali to je ve} pitanje kako }ete vi i gospodin ministar i na{a gospoda od ostalih da daju smjernice po pitanju operativnog rada. Ali jedno samo mogu re}i i znam da malo ima hrabrih ljudi koji }e mo}i do}i u Kiseljak i re}i da to nije hrvatska zemlja, nema toga. Taj ne postoji. Jako te{ko }e biti uvjeriti na{ narod da to nije Hrvatska. Nema toga. Znam, bio sam jako ~esto s njima u ovo zadnje vrijeme, to je prvo vjerovanje. Crkva je nama malo folklor ali prvo je vjerovanje dràva sada. Jako skupo su platili to iskustvo. Oni }e svi izginuti ali Vitez nikada ne moè biti Alijin; 1.650 mrtvih je tamo. Vitez-Busova~a - to je mala regija (STENOGRAMI O PODJELI BOSNE, knjiga 2., Dani& Feral Tribune, Split-Sarajevo, 2005., str. 48). I zaista, to je mala regija; to {to je ostalo teritorije pod kontrolom HVO u la{vanskoj kotlini, bilo je nedovoljno da se pravi (hrvatska) dràva. (Vidi kartu Obostrani raspored snaga 15. 10. 1993. godine, autora brigadira Remzije [iljka). Enklavu Busova~a-Vitez-Novi Travnik HVO i HV borbom nisu mogli deblokirati. A Armija RBiH tu enklavu, ipak, nije èljela uni{titi. ^vrst obru~ oko enklave spasio je Hrvate u njoj od egzodusa, a Va{ingtonski mirovni sporazum od uni{tenja. Ovaj sporazum je stavio ta~ku i na nastojanja HV/HVO da se ponovo ovlada Bugojnom, {to je bio Tu|manov san, ali i svih njegovih generala. Uslijedila je politi~ka bitka za budunost Bugojna.
KRAJ
134
135
Hasib Mu{inbegovi}
136
RECENZIJE
137
Hasib Mu{inbegovi}
Odbrana Bugojna - jedan od najvanijih bojeva Armije RBiH

Boj ODBRANA BUGOJNA 1993., po mom miljenju, jedan je od najvanijih bojeva koje je vodila Armija RBiH na ovim prostorima. Znaaj odbrane Bugojna i Gornjeg Vakufa imao je strateku vanost, jer je na ovom prostoru zaustavljena agresija HV i HVO. Januara 1993. godine, po nare enju pukovnika Hrvatske vojske eljka iljega, HVO i HV napale su Gornji Vakuf sa dva cilja: - ovladati objektima Gornji Vakuf Bistrica, i stvoriti uvjete za prodor u Lavansku dolinu; - ovladati naseljima Duradbegov Dolac i Draev Dolac i Abdulah Jele time dovesti Bugojno u totalno okruenje i stvoriti uvjete za zauzimanje istog. Shvatajui vanost odbrane Gornjeg Vakufa, iz Bugojna su blagovremeno upuene znaajne snage prema Gornjem Vakufu i na taj nain pomogle da se zaustavi agresija Hrvatske strane, nakon ega je dolo do primirja. Poslije neuspjeha HVO i HV na Gornjem Vakufu, autor ove knjige vodi itaoca do bitke za Bugojno, jula 1993.godine. On objanjava ta su sve starjeine Armije RBiH inile da do bitke sa HVO-om ne do e. Do bitke je, ipak, dolo i za svega dvanaest dana jedinice Armije i MUP-a RBiH Bugojno pobijedile su snage HVO i HV, to je autor hronoloki prikazao po danima. Pored tekstualnog objanjavanja hronologije doga aja za koju je autor koristio ratne izvjetaje Operativne grupe Zapad, 307. motorizovane brigade Bugojno, 317. brdske brigade Gornji Vakuf i taba odbrane Bugojno, autor je za svaki dan na priloenim kartama dao pregled obostranog rasporeda snaga Armije RBiH i HVO, to govori o autentinom prikazu toka borbenih dejstava. Posljedice bitke bile su stravine - autor i slikom i rijeima govori o tome. Osloba anjem Bugojna zadat je teak udarac HVO i HV koji je u velikom procentu smanjio njihovu mogunost da slome otpor branilaca Gornjeg Vakufa. Mislim da e ova knjiga doprinijeti potpunijem sagledavanju ratnih zbivanja na ovim prostorima i time skinuti hipoteku koju hrvatska strana uporno namee o Bugojnu kao gradu u kome su poinjeni zloini nad Hrvatima. Ovom zamjenom teza hrvatska strana oito eli prikriti, ne samo svoje namjere, nego i zloine koje je HVO Bugojno poinio nad civilnim bonjakima stanovnitvom u bugojanskom selu Vrbanji, ali i na cijelom prostoru opine Bugojno. Bugojno, 31. 01. 2011. godine Abdulah Jele
138
Kvalitetna osnova za budua istraivanja

Agresija izvrena na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine od svog samog poetka zahvatila je i prostor opine Bugojno. U itavom periodu trajanja agresije, teritorija opine je bila izloena agresiji srpskih snaga sa prostora Kupresa i Donjeg Vakufa, a u periodu juli 1993. mart 1994. godine i agresiji hrvatskih snaga (HV i HVO), kako onih sa prostora opine Bugojno, tako i onih sa prostora susjedne gornjevakufske opine. Tokom odbrane od agresije hrvatskih snaga izdvaja se period od 17. do 28. jula 1993. godine u kojem je vo ena bitka za Bugojno, za ivote njegovih stanoEdin Rami} vnika i zatitu materijalnih dobara. Tih dvanaest dana borbe svakako spadaju u najtee dane agresije na prostoru opine Bugojno, kako za jedinice Armije RBiH, tako i za civilno stanovnitvo bonjake nacionalnosti. Snage HVO Bugojno, uz povremenu podrku srpskog agresora, u tih 12 dana pokazale su svoju krajnju namjeru, unitenje Bonjaka i svega onoga to je povezano s njima. Na vidjelo je izala mrnja prema Bonjacima kao narodu ali i prema Islamu kao religiji. Cijena plaena za slobodu grada, u ovoj krvavoj bitki je bila ogromna. U tih 12 dana jedinice Armije RBiH imale su devedeset i dva poginula i dvije stotine jedanaest ranjenih boraca, to ini gotovo 30% gubitaka u odnosu na cjelokupan period agresije, i najbolja su potvrda estine vo enih borbi. Ipak, i pored izuzetno visoke cijene, injenica je da je opina Bugojno odbranjena od velikohrvatskog projekta i snaga koje su ga provodile na ovim prostorima, ali i da je ostvaren ukupan pozitivan uticaj na borbenu situaciju na irem prostoru Srednje Bosne, te osnaena politika pozicija bosanskohercegovake delegacije na mirovnim pregovorima. Autor knjige Boj odbrana Bugojna 1993. godine u svom radu se odluio na faktografski prikaz borbenih djelovanja izvedenih u spomenutome periodu, sa posebnim osvrtom na analizu uzroka koji su doveli do napada hrvatskih snaga, hronologiju borbenih djelovanja, te znaaj ostvarenih rezultata na dalji tok borbe protiv agresije. Knjiga obiluje mnotvom podataka preuzetih iz originalnih dokumenata jedinica Armije RBiH, to joj osigurava neophodnu vjerodostojnost. Istovremeno, u knjizi su predstavljene autorove procjene i zakljuci, to itaocu dodatno olakava praenje dinaminih vojnih aktivnosti koje su se odvijale u kratkom vremenskom periodu, na ogranienom geografskom prostoru, te sagledavanje uzrono-posljedinih odnosa koji su vladali pred, u toku i nakon ovog borbenog djelovanja.
139
Hasib Mu{inbegovi}
Budui da su istraivanja ovog borbenog djelovanja provedena i prikazana uz uvaavanje svih kriterija nauno-istraivakog rada, ova knjiga predstavlja kvalitetnu osnovu za budua istraivanja, vremenski i prostorno irih doga aja i pojava iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu na prostoru opine Bugojno, ali istovremeno nee moi biti izostavljena iz okvira bilo kojeg, budueg, nauno zasnovanog istraivanja ove pojave. Tako e, svako spominjanje imena naih ehida, onih koji su za odbranu slobode Bosne i Hercegovine poloili ono najvrijednije to su imali, svoje ivote, zasluuje posebnu panju, i kao takvu ovu knjigu preporuujem svima onima kojima Bosna i Hercegovina lei na srcu i koji je osjeaju svojom domovinom. Bugojno, 30. 03. 2011. godine. Edin Rami
140
Biljeka o piscu
Hasib Muinbegovi (sin Zihnije i Zahide, ro . Aali), ro en je 01. marta 1952. godine u selu Koloii, opina Visoko - Bosna i Hercegovina. Osnovnu kolu je zavrio u Gornjoj Zimi i Donjem Motru a gimnaziju u Visokom. U vremenu od 1971. godine kolovao se na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu - smjer Artiljerijskoraketne jedinice protivzrane odbrane (ARJ PZO), koju je zavrio 1975. godine u Zadru. Visoku vojnu politiku kolu u trajanju od dvije godine zavrio je u Beogradu, 1988. godine.
Hasib Muinbegovi
Poslije zavretka vojne akademije slubovao je nekoliko mjeseci u Zadru a zatim svo ostalo vrijeme u Sarajevu. Za svoj rad u JNA odlikovan je sa vie ordena i medalja. Prijevremeno je unaprije en u in kapetana prve klase. JNA je napustio 15. aprila 1992. godine, u inu potpukovnika. U Odbrambeno-oslobodilakom ratu 1992.1995. bio je u vie garnizona (Sarajevo, Visoko, Zenica, Travnik) i u vie korpusa (1., 3., 6. i 7.) Armije RBiH. U ratu je obavljao dunosti: konandanta odreda, komandanta brigade (brdske pa motorizovane), naelnika protivzrane odbrane 3. korpusa Armije RBiH te pomonika za moral komandanta 7. korpusa Armije RBiH. Na ovoj dunosti doekao je kraj rata u inu brigadira koji je dobio vanredno. U mirnodopskom periodu obavljao je vie znaajnih dunosti u Zajednikoj komandi vojske FBiH i Ministarstvu odbrane. U penziju je stupio poetkom 2008. godine. Hasib Muinbegovi je oenjen. On i supruga Nisveta imaju tri odrasla, fakultetski obrazovana sina- Esmera, Mirzu i Edina i petero unuadi. Njihova imena su: Nedim, Iman, Faris, Nejla i Kan. Hobi brigadira Muinbegovia su permanentno obrazovanje, pisanje knjiga o ratu i muzika. Rado zasvira harmoniku i zapjeva sevdalinku. Strastveno istrauje Odbrambeno-oslobodilaki rat protiv agresije 1992. 1995. godine. Iz te oblasti je i njegov inae veoma obimni magistarski rad. Magistirao je 2010. godine na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, na temu: Sigurnosne determinante demografskih promjena na prostoru srednje Bosne u periodu 1992.-2005. godine, pod mentorstvom prof. dr. Beridan Izeta. Do sada je objavio knjige: Operacija Vlai, Monografija zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992. - 1995. godine, Drugi korpus slobodi pjeva, Sloboda 7. korpusa, Armija ljiljana 2. korpusa i Bedr i u Bosni. Danas ivi, pie i pomalo se bavi politikom u rodnom gradu Visokom.
Hasib Mu{inbegovi}
142
LITERATURA I IZVORI
143
Hasib Mu{inbegovi}
I.
a) Literatura
(knjige, udbenici, rjenici, enciklopedije, monografije):
- Begi I. Kasim, Bosna i Hercegovina od Vensove misije do Dejtonskog sporazuma, Sarajevo, 1997. - Bobetko Janko, Sve moje bitke, Zagreb, 1996. - Bosna i Bonjaci u politici i praksi dr Franje Tu mana, Sarajevo,1998. - Cigar Norman, Genocid u Bosni- politika etnikog ienja, Sarajevo, 1998. - eki Smail, Uzroci, ciljevi i razmjere agresije na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1995. - eki Smail, Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu- planiranje, priprema, izvo enje, Sarajevo, 2004. - uli Marinko, Anatomija neprosvijeenog apsolutizma, Split, 1999. - Domazet Davor, Kako je pripremana agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu, (studija) asopis Nacionalna sigurnost i budunost Zbornik svezak 1, Zagreb, 2001. - Dujovi Jago, Osnovi ratne vjetine, Sarajevo, 1997. - Dupljak Rasim, Oni su branili Bosnu, Sarajevo, 2004. - Durakovi Nijaz, Prokletstvo Muslimana, Sarajevo, 1993. - Dvadeseto stoljee- doba najveih ratova i pothvata, Kronologija, Zagreb, 1999. - Efendi Hasan, Ko je branio Bosnu, Sarajevo, 1998. - Gray general A.M., Operatika, (preveo s engleskog Selmo Cikoti), Sarajevo, 1998. - Gray general A.M., Taktika, (preveo s engleskog Selmo Cikoti), Sarajevo, 1998. - Grizold Anton i ostali, Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti, Zagreb, 1999. - Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1995. - Grupa autora, Vatre nad Vrbasom, prilozi za Bugojnsku ratnu kroniku 1990.-1993; 1993. - Grupa autora, Zloini u Vrbanji jula 1993. godine, Sarajevo, 2001. - Halilovi Safet, Restitucija bosanske dravnosti, izbor priloga i dokumenata, Zenica, 1993.
- Hart Lidel, Strategija posrednog nastupanja, Beograd, 1952. - Huntington Samuel, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb, 1998. - Ibrahimagi Omer, Bosna i Bonjaci- drava i narod koji su trebali nestati, Sarajevo, 1995. - Imamovi Enver, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. - Imamovi Enver, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998. - Imamovi Enver, Historija bosanske vojske, Sarajevo, 1999. - Jakovljevi dr. Boko, ta znamo o enevskim konvencijma, Beograd, 1997. - Kajmovi Munib, Politike i demografske promjene u Vitezu za vrijeme agresije na RBiH 1992.-1995., Zenica, 2002. - Klai Bratoljub, Veliki rjenik stranih rijei, Zagreb, 1966. - Klauzevic Karl, O ratu, Beograd, 1951. - Lati Nedad, Isakovi Zehrudin, Rat u srednjoj Bosni: ratna sjeanja generala Alagia, Zenica, 1997. - Malcom Noel, Povijest Bosne, kratki pregled, Zagreb-Sarajevo, 1995. - Makijaveli Nikolo, Vladalac, Panevo, 1880. - Marjanovi Radomir, Opta vojna geografija sa evropskim ratitem, Beograd, 1983. - Marjanovi Radomir (i ostali), Regionalna vojna geografija I, Beograd, 1989. - Markei Ivan, Kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo - Zagreb, 2004. - Mesi Stjepan, Ja sam dogovorio sastanak u Kara or evu, (autor intervjua: Omer Karabeg), CD: Svjedoci raspada, Radio Slobodna Evropa, Prag, 2004. - Mesi Stjepan, Kako je sruena Jugoslavija, Zagreb, 1994. - Mini Milo, Dogovori u Kara or evu o podjeli Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998. - Mini Milo, Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.-1995., Sarajevo, 2002. - Mlivoni Ivica, Zloin s peatom, 1998. - Monografija 308./708. brdske brigade Novi Travnik Armije RBiH (neobjavljeno). - Monografija 333. bbr Busovaa Armije RBiH (neobjavljeno). - Muinbegovi Hasib (prire iva), Sloboda 7. korpusa, Sarajevo, 2003. - Muinbegovi Hasib i Zolota Fahrudin, Bedr i u Bosni, Sarajevo, 2009.
145
Hasib Mu{inbegovi}
- Nedovreni mir, Izvjetaj Me unarodne komisije za Balkan, Zagreb-Sarajevo, 1997. - Nie Fridrih, Volja za mo, Beograd, 1972. - Omeragi Sejo, Dogovoreni rat, Sarajevo, 2000. - Omerdi Muharem, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima (1992.-1995.), Sarajevo, 1999. - Rami Edin, Kupreka operacija jesen 1994. godine, Preporod, 2004. - Rami Edin, Ratni put 307. bbr/707. sbbr (jo neobjavljeno). - Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.-1995., (uredili Branka Maga i Ivo ani), Zagreb-Sarajevo, 1999. - Ribii Ciril, Geneza jedne zablude, Ustavnopravna analiza formiranja i djelovanja HZHB, Zagreb-Sarajevo-Idrija, 2000. - Rotim Karlo, Odbrana Herceg-Bosne 1 i 2, Omi, 1998. - Sibler Laura, Allan Little, Smrt Jugoslavije, Opatija, 1995. - Shrader R. Charles, Muslimansko-hrvatski gra anski rat u srednjoj Bosni, Zagreb, 2004. - Spahi Besim, Zenica na kraju stolea, Zenica, 1997. - Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, narodnosni sastav po naseljima, Zagreb, 1995. - Stewart A. Robert, Dnevnik, 1993. - Stenogrami o podjeli Bosne, (ur. I. Lovrinovi, P. Luci), Split-Sarajevo, 2005. - Strategija oruane borbe, SSNO, Beograd, 1983. - Strategija ONO i DSZ SFRJ, Beograd, 1987. - Sun Cu Vu, Vjetina ratovanja, Beograd, 1952. - Sun Zi, Umijee ratovanja, (prijevod na engleski, Samuel B. Griffitn, Oxford; 1963. sa engleskog prevela Neva Toplak, Zagreb). - arini Hrvoje, Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem, Zagreb, 1999. - iber Stjepan, Prevare, zablude, istina, Sarajevo, 2000. - iljak Remzija, Hronologija oruanih sukoba izme u Armije RBiH i HVO na travnikoj opini (neobjavljeno). - pegelj Martin, Sjeanja vojnika, Zagreb, 2001. - Tu man Franjo, Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, Zagreb, 1990. - Torture u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 1992.-1995., Sarajevo, BiH, 2003.
146
- Valenta Anto, Podjela Bosne i borba za cjelovitost, Vitez, 1991. - Viskovi Ante, Poginuli pripadnici HVO-a Bugojno i civilne rtve rata 1991.-1997. - Zoli Hasan, Demografija, Sarajevo, 2007. - Zulfikar - Gotovac, Okovana Bosna, Cirih, 1995.
b) Legislativa
- Dejtonski mirovni sporazum, Zrakoplovna baza Wright Patterson, Dayton, Ohio, 01.-21. novembra, 1995. - enevske konvencije o zatiti rtava rata, od 12. avgusta 1949. godine, 1962.
II. Izvori
a) Arhivska gra a
- Arhiv Armije RBiH (u daljem toku citiranja- AARBiH), fond Generaltab Armije (GA). - AARBiH, materijal Nauno-istraivakog projekta (NIP)- Vojna iskustva iz rata u BiH 1992.-1995., separat br. 2, Vojna situacija uoi agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, radni materijal, autor: Ziro Suljevi, Sarajevo, 2001. - AARBiH, NIP- Vojna iskustva iz rata u BiH 1992.-1995., separat br. 5, Mobilizacija (radni materijal), autor Avdulah Kajevi, Sarajevo, 1999. - Arhiv Armije RBiH, fond Republiki tab Teritorijalne odbrane (RTO).
147
Hasib Mu{inbegovi}
b) Objavljeni izvori (dokumenti, lanci, TV serijali, baze podataka, internet adrese)

- BH Dani (Sarajevo) 2000.-2002. - Baza podataka federalnog Ministarstva za pitanja boraca i invalida Odbrambenooslobodolakog rata. (www.fmbi.gov.ba). - Baza podataka IDC-a Sarajevo (www.idc.org.ba) - Etniko ienje u Lavanskoj dolini. ICTY: Kordi and erkez verdict - ICTY: Kordi and erkez verdict - IV. Attacks on towns and villages: killings - Busovaa. - Fond za humanitarno pravo/ Haki tribunal/ Su enje Miloeviu/ Transkripti/ etvrtak, 22. januar 2004. - Svjedok Hrvoje arini, http://www.hlc.org.yu/ srpski/Haski tribunal/Transkripti. - Predmet Br. IT-95-14-T, Pred pretresnim vijeem, i, Tuilac protiv Tihomira Blakia, Presuda (u daljem tekstu: ICTY, Predmet: Br. IT-95-14-T), Hag 3. mart 2000., paragraf 103. - Sens Tribunal: Etniko ienje u Lavanskoj dolini. Ko je poeo rat u Gornjem Vakufu, poziv na predaju; (http://www.sense-agency.com/ba/stream.php).
148
S A D R @A J
149
Hasib Mu{inbegovi}
150
1. BUGOJNO UOI AGRESIJE 1992. ....................................................................7
2. REALIZACIJA IDEJE O HRVATSKOJ DR@AVI NA TERITORIJI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE OD STRANE ORU@ANIH FORMACIJA RH I PARADR@AVNE TVOREVINE HZHB / HRHB.............11
2.1 Ustavno-pravna destrukcija i teritorijalno rastakanje RBiH i njihov odraz na op}inu Bugojno....................................................................13 2.1.1 Uklju~ivanje Bugojna u hrvatsku zajednicu herceg-bosnu .............16 2.1.2 Politi~ko-vojni udar Hrvatskog vije}a odbrane Bugojno i uslo`njavanje vojnopoliti~ke situacije ..............................................19 2.1.3 Bugojno u mapama Vens-Ovenovog (Oven-Stoltembergovog) mirovnog plana ..................................................................................24
2.2 Borbena djejstva u srednjoj Bosni koja su predhodila odbrani Bugojna i njihov odraz na pozitivan ishod Boja za Bugojno ......................................28 2.2.1 Napad na rejon: Relej-Vilenica-Travnik (11. 06. 1993. godine) .......30 2.2.2 Odbrana sela Se~evo, Turbe-Travnik (11. 06. 1993. godine) .............31 2.2.3 Odbrana rejona: selo Bijelo Bu~je-Turbe (16. 06. 1993. godine) ......32 2.2.4 Osloba|anje topografskih objekata: Mravinjac tt 1393 - Kamenja{ (24.-26. 06. 1993. godine) .................................................................33 2.2.5 Gubitak sela Lazine (29. 06. 1993. godine) ........................................35 2.2.6 Osloba|anje Sebe{i}a (02.- 07. 07. 1993. godine) ............................36
2.3 Borbena vrijednost jedinica HVO-Armija RBiH u Bugojnu.........................39 2.3.1 Organizacija jedinica, linija komandovanja, sadjejstvo, saradnja (HVO-Armija RBiH)..........................................................................39 2.3.2 Odnos snaga HVO Bugojno-OS Bugojno ..........................................43 2.3.3 Borbeni moral .....................................................................................45
151
Hasib Mu{inbegovi}
3. ODBRANA BUGOJNA OD SNAGA EKSTREMNOG DIJELA HVO I HRVATSKE VOJSKE (17.-28. jula 1993. god.).................................................49
3.1. Napad snaga HVO/HV na jedinice Armije RBiH i MUP-a RBiH i bo{nja~ko stanovni{tvo Bugojna.................................................................51 3.1.1 Izazivanje incidenata radi ubrzavanja sukoba ....................................51 3.1.2 Povod za sukob ...................................................................................53 3.1.3 Obostrani raspored snaga pred sukob .................................................55 3.1.4 Tok borbenih djejstava ........................................................................59 3.1.4.a. Petak, 16. 07. 1993. godine ..........................................................59 3.1.4.b. Subota, 17. 07. 1993. godine .......................................................59 3.1.4.c. Nedjelja, 18. 07. 1993. godine .....................................................60 3.1.4.d. Ponedjeljak, 19. 07. 1993. godine ...............................................62 3.1.4.e. Utorak, 20. 07. 1993. godine .......................................................65 3.1.4.f. Srijeda, 21. 07. 1993. godine ........................................................69 3.1.4.g. êtvrtak, 22. 07. 1993. godine ....................................................73 3.1.4.h. Petak, 23. 07. 1993. godine .........................................................74 3.1.4.i. Subota, 24. 07. 1993. godine ........................................................78 3.1.4.j. Nedjelja, 25. 07. 1993. godine ......................................................81 3.1.4.k. Ponedjeljak, 26. 07. 1993. godine ...............................................84 3.1.4.l. Utorak, 27. 07. 1993. godine ........................................................86 3.1.4.m. Srijeda, 28. 07. 1993. godine ......................................................89 3.1.4.n. êtvrtak, 29. 07. 1993. godine ....................................................93 3.1.4.nj. Petak, 30. 07. 1993. godine ........................................................96 3.1.4.o. Subota, 31. 07. 1993. godine .......................................................96 3.1.5 SUMARNI ZAKLJUÂK o b/d Odbrana Bugojna (17. 28. 07. 1993. god.)...................................................................97
152
3.2 Pregled stradanja pripadnika Armije RBiH ..................................................99 3.2.1 Poginuli.......................................................................................................99 3.2.2 Ranjeni......................................................................................................101 3.2.3 Fotografije-svjedoanstva o razaranju Bugojna koje je izvrio HVO u periodu sukoba 17.-29. jula 1993. god.........................................105
3.3 Zna~aj ostvrenih vojnih rezultata na dalji tok ratnih djelovanja, na prostoru srednje Bosne, kao i cijele Bosne i Hercegovine.....................122 3.3.1 Mjesto gornje-vrbaskog podru~ja (Gornjeg Vakufa i Bugojna) u planovima hrvatske dràve i Hrvatske vojske...............................122 3.3.2 Anga`man Hrvatske vojske u napadu na Gornji Vakuf i Bugojno ...123 3.3.3 Negativne posljedice poraza HVO u Bugojnu i Gornjem Vakufu na Hrvatsku vojsku, na HVO, na herceg-bosnu ..........................124 3.3.4 Dalja srljanja HV/HVO za povrat Bugojna .....................................126
RECENZIJE...........................................................................................................137
BILJE[KA O PISCU.............................................................................................140
LITERATURA I IZVORI .....................................................................................141
153
Hasib Mu{inbegovi}
Biljeke:
Hasib Mu{inbegovi}, ul. Adija Mulabegovi}a 12, 71000 Sarajevo. Tel/fax: +387 (0)33 465 538 Mob: +387 (0)61 133 923; e-mail: musinbegovic_h@yahoo.com; www.hasib-musinbegovic.com 154 U ~ast oslobodiocima Bugojna
SPONZOR
evad Mean je ro en 1965. u Kupresu. U rodnom gradu je zavrio osnovnu i srednju ekonomsku kolu. kolovanje je nastavio na Sveuilitu u Splitu, gdje je zavrio Ekonomski fakultet, u rekordnom roku a 1988. je proglaen za najboljeg studenta Univerziteta u Splitu. Na istom fakultetu stekao je zvanje magistra finansija i raunovodstva. Kao osniva~ Patriotske lige Kupresa uestvovao je poetkom aprila u odbrani ovog grada od srpske agresije. Sa porodicom, suprugom Besimom, sinom evad Mean Bakirom i kerima Eminom i Berinom, danas ivi i radi u Norvekoj. Jedan je od naih uspjenijih poslovnih ljudi u dijaspori. Od 1999. godine predsjednik je Islamske zajednice Bonjaka u Norvekoj. Vakif je mnogih hairata, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Norvekoj. Podrava mnoge kulturne, obrazovne, sportske projekte i manifestacije Bonjaka. Aktivni je uesnik svih znaajnijih foruma Bonjaka u svijetu. EVAD MEAN JE ZLATNI SPONZOR OVOG PROJEKTA VELIKA MU HVALA. Velika zahvalnost i svim borcima Patriotske lige opine Kupres koji su uestvovali u odbrani grada Bugojna i Republike Bosne i Hercegovine kroz jedinice OG Zapad Bugojno i druge jedinice Armije RBiH. U Boju odbrana Bugojna poginuo je borac Musi Sinan, sekretar PL Kupres a teko je ranjen komandant jedinice PL Kupres, Horozovi Fadil. Tokom Odbrambeno-osobodilakog rata, iz jedinice PL Kupres, za odbranu Republike Bosne i Hercegovine od agresije svoje ivote su dali i: Mean Sulejman, Ugarak Adis, Ugarak Hedo, Kmeta Muho, Kmeta Ibro, Kmeta ulaga, Kmeta Smail, Musi amil, Musi Ramo. Neka im je rahmet veliki, golemi.
155
Hasib Mu{inbegovi}
SPONZOR
Zahvalnost za podrku ovom projektu Ministru ZUKAN HELEZU (Kupreaku) i Ministarstvu za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilakog rata. *** Ro en je 01. 01. 1964. godine u Kupresu gdje je zavrio osnovnu kolu. Gimnaziju je zavrio u Bugojnu, od 1979. 1983. godine, a Prirodno-matematiki fakultet u Zukan Helez Sarajevu 1988. godine. Radio je kao profesor u Skender Vakufu. Od maja 1992. godine bio je pripadnik Armije RBiH. Nakon demobilizacije radio je u vie srednjih kola: MT Donji Vakuf, SC Bugojno i Gimnazija u Bugojnu. U Italiji, Njemakoj i Francuskoj uestvovao je na me unarodnim seminarima u projektu reforme srednjeg obrazovanja. lan je GO SDP BiH u prolom i sadanjem sazivu. Za potpredsjednika KO SDP SBK izabran je 2003. godine, a predsjednik KO od 2005. godine; lan je Predsjednitva SDP BiH. Na opinskim izborima je etvrti put izabran u Predstavniki dom Parlamenta FBiH. Prvi mandat u Predstavnikom domu Parlamenta FBiH trajao je od 2000. 2002. godine; drugi mandat od 2002. 2006. godine i trei mandat od 2006. 2010. godine. Bio je lan vie radnih tijela, odbora i komisija Predstavnikog doma Parlamenta FBiH kao potpredsjednik i predsjednik. Govori ruski i engleski jezik. Oenjen je i otac troje djece.
156
157

Hasib Musinbegovic - Boj Odbrana Bugojna

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Hasib Musinbegovic - Boj Odbrana Bugojna

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Boj odbrana Bugojna 1993.

BOJ ODBRANA BUGOJNA 1993.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

BOJ ODBRANA BUGOJNA 1993.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

1. BUGOJNO UOI AGRESIJE 1992.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

Bugojno uo~i agresije 1992.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

Boj odbrana Bugojna 1993.

2.1.1 Uklju~ivanje Bugojna u hrvatsku zajednicu herceg-bosnu

A ~ije je, zapravo, Bugojno? Odnosno, ko su njegovi gra|ani, ~iji je grunt?

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

Tabela: Struktura stanovni{tva Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Grafikon svojinske i nacionalne strukture stanovni{tva op}ine Bugojno

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

Boj odbrana Bugojna 1993.

Boj odbrana Bugojna 1993.

2.1.3 Bugojno u mapama Vens-Ovenovog (Oven-Stoltembergovog) mirovnog plana

Boj odbrana Bugojna 1993.

Mapa provincija po Vens-Ovenovom planu (mart 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Mjesto Bugojna u provinciji 10 Vens-Ovenovog plana

Boj odbrana Bugojna 1993.

Mapa provincija po Oven-Stoltembergovom planu (avgust 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

NARODNI SASTAV PO NASELJIMA

Bugojno - Operativna izolacija HVO Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

NARODNI SASTAV PO NASELJIMA

Novi Travnik, prethodna borbena djejstva

U ~ast oslobodiocima Bugojna

2.2.1 Napad na rejon: Relej-Vilenica-Travnik (11. 06. 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

2.2.2 Odbrana sela Se~evo, Turbe-Travnik (11. 06. 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

U ~ast oslobodiocima Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

2.2.5 Gubitak sela Lazine (29. 06. 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

2.2.6 Osloba|anje Sebe{i}a (02.- 07. 07. 1993. godine)

U ~ast oslobodiocima Bugojna

Boj odbrana Bugojna 1993.

Ratni putevi HVO u srednjoj Bosni 1993. godine

U ~ast oslobodiocima Bugojna

U ~ast oslobodiocima Bugojna