to je kola poniznosti?

Kratka razmatranja o prvim koracima duhovnog ivota. Ovaj mali prirunik sadri kratka razmatranja koja e svakome pomoi pronai put do poniznosti, pribliiti joj se, otkriti njezinu bit i ljepotu i poeti se s njom druiti. Poniznost je posuda iz koje raste i cvjeta ljubav koja joj daje srce kako bi postala tako lijepa, draga i ivotna - ljudska. Zdruene urode drugim krepostima i izvor su svake zdrave duhovnosti. Sam Isus nam govori: "Uite od mene jer sam krotka i ponizna srca." (Gal 5,1) Trideset i jedno naelo kole poniznosti potjee od vl. Franje Albertinija (1770.-1819.), duhovnog oca sv. Gapara del Bufala koji je utemeljio Drubu misionara Krvi Kristove. U prvom razdoblju razvitka Drube, kada se svakoga dana u mjesecu razmatralo odgovarajue naelo (zato ih je 31), kola poniznosti je sluila za produbljivanje duhovnosti misionara, napose pri tzv. kratkom ispitu savjesti prije ruka. Premda poniznost nije omiljena tema, ona je ipak neophodan temelj svake zdrave duhovnosti. Zbog toga ne nudimo ovu kolu samo lanovima Drube ili Djela Krvi Kristove, ve i svima onima koji trae obnovu Crkve i vjerskog ivota. kola poniznosti nije sustavni traktat o poniznosti. Prije je rije o praktinim vjebama. Razmatranja koja slijede prikazuju stara naela u svjetlu duhovnosti Drugog vatikanskog sabora. na taj nain elimo zadrati tradiciju crkve i Drube, a istovremeno pomoi ovjeku u dananjim potrebama. Ostavljamo malo slobodnog prostora izmeu pojedinih razmatranja za vae osobne biljeke koje e vam pomoi da naela poniznosti provedete u ivot. Ne nazivaju se ta naela sluajno kolom.

Tko ne ivi ponizno nije dostojan ui u Kraljevstvo Boje!

Mala kola poniznosti (1. dio) ovjek vjere uvijek se iznova pita: kako ui u Kraljevstvo Boje, kako doi u nebo? Ili: kako posvetiti vlastiti ivot? Kako postati sretan? Kako biti ono to jest, kako biti slobodan, zreo...? Kako ivjeti u jedinstvu...? Na ova temeljna i toliko vana pitanja naeg ivota ne samo u mladosti ili u trenucima odabira kole, struke ili prijatelja moe se odgovoriti jednom rijeju: poniznost. Moda ovaj odgovor u prvi mah vie oteava no to objanjava problem, te postavlja nova pitanja. Poniznost je jedna od onih vrednota o kojoj mnogi ljudi govore ne znajui zapravo o emu je rije. Poniznost je isto toliko poznata i nepoznata kao i ljubav. Da bi se spoznalo to je to ljubav, treba postati ponizan. Treba biti ponizan kako bi se izbjeglo kriva poimanja poniznosti i duevnih bolesti povezanih s njome. Zato se treba odmah na poetku odluiti za blii dodir, za hodanje, za prijateljstvo s njom. Tek emo u takvoj angairanosti i u takvoj blizini otkriti bit i ljepotu ove kraljevske vrline. Zajedno s ovom vrednotom, s ovom prijateljicom, pronai emo put u Kraljevstvo Boje, u mir srca, put prema Kristu i cijelome svijetu. Treba riskirati, treba se otvoriti nemajui puno iskustva. Srce e osjetiti da je to pravi put k Bogu i ujedno k samome sebi. Treba htjeti, treba biti spreman za potekoe koje e se pojaviti u tome traenju, treba biti spreman to platiti. Treba htjeti biti ponizan i moliti se za milost poniznosti prije no to se tono spozna o emu je rije jer sam Isus kae: Uite od mene jer sam krotka i ponizna srca. (Mt 11,29). elim li stvarno biti ponizan?

O, prava je istina da je bez poniznosti sve obmana i ispraznost!

Mala kola poniznosti (2. dio) Ima ljudi koji jako puno znaju o Bogu, o Crkvi i o vjeri, ali to nije jamstvo da je Bog njima zadovoljan. Isus se esto borio s pismoznancima Drugi se pak puno mole i angairaju u vjerskom ivotu. Da ni to nije jamstvo, vidi se na primjeru farizeja koji su bili jako poboni ljudi. Loa molitva moe dovesti do oholosti, loa teologija do hereze, angairanost do aktivizma koji vie teti no to pomae poslanju Crkve. Svaki bi ovjek trebao do odreenog stupnja biti sumnjiav prema samom sebi. Treba samoga sebe provjeriti kod mjerodavnih osoba, kod odgovornih u Crkvi, jer tiha ambicija i drugi oblici egoizma esto znaju pokvariti i najbolju nakanu, i najbolji plan. avao pobone ljude najvie iskuava preko pobonih kunji: pod izgovorom dobrog cilja, dobre stvari, predlae djelovanje bez jedinstva, a to sve unitava. Zato poniznost treba njegovati i produbljivati. Ova krepost trai istinu i ne boji je se. Takoer osposobljuje za prihvaanje istine (npr. po naelu: bolje gorka istina nego slatka la). Poniznost ne moe biti bez istine i vodi k njoj. Time vodi autentinoj molitvi i autentinom apostolatu. Oiava od skrivenih ambicija te proizvodi ustrajnost i duhovno zdravlje. Bez poniznosti, i najbolja djela, najbolji pothvati, pa ak i molitva, sama su ispraznost i obmana. Kratko reeno: poniznost je odlunost da se ivi istinu! Imam li hrabrosti spoznati istinu o sebi? Cijelu istinu?

Postigne li pravu poniznost, postigao si sve!

Mala kola poniznosti (3. dio) Govori se da je ljubav dua svih kreposti. Slino moemo rei i za poniznost. Prisutna je svugdje gdje se nalazi bilo koja druga krepost, jer poniznost je posuda ili kale ljubavi. Gdje ivi ljubav, nuna je poniznost. to je vie poniznosti, to je vie mjesta za ljubav. Poniznost stvara uvjete za ljubav, a ljubav motivira i daje snagu da se ovjek ponizi ili da ustraje u poniznosti. Preko ljubavi, poniznost se nalazi u svakoj kreposti i jaa je. Krepost je umijee zrele osobe. Ponekad je potrebna pravednost da bi se bilo dobar. Jedna situacija trai istou da bi se istinski ljubilo, a druga pak zahtijeva ustrajnost da bi dolo do plodova. Korisno je svjesno se vjebati u najvanijim evaneoskim vrednotama. Tko produbljuje krepost poniznosti, ujedno uvruje i osnauje sve druge vrednote kranskog ivota. Poniznost eli i zna sluiti. Ponizan ovjek, svjesno ili nesvjesno, uvijek trai ono to pomae, to izgrauje, to slui, pa ako je potrebno i pod cijenu ponienja samoga sebe. Tako poniznost vodi k pravednosti, istoi, ustrajnosti i svim drugim krepostima, i jaa ih. Tko se vjeba u poniznosti, istovremeno produbljuje i sve druge kreposti. Jesam li spreman prihvatiti sve kreposti i razvijati ih?

Dopusti li poniznosti da ti bude pratilja, bit e sretan!

Mala kola poniznosti (4. dio) Neispravno poimanje poniznosti ponekad stvara dojam da je poniznost neto tuno. Moe se rei: Tuan svetac dostojan je aljenja. Ispravna svetost vodi prema dubokoj natprirodnoj radosti, kao i istinska poniznost. Nedostatak radosti u poniznosti je znak da neto nije u redu, da neto treba ispitati, popraviti, traiti savjet. Ponekad je nedostatak radosti prouzrokovan time to se s poniznou ivi samo s vremena na vrijeme, npr. samo kod razmatranja ili za vrijeme neke druge pobonosti, ali ne vie za vrijeme doruka. Duboka i stalna radost kao plod poniznosti moe se postii samo ako je elja za poniznou stalna, jer prava poniznost ne nalikuje odijelu koje tek ponekad oblaimo. Poniznost je duboko povezana sa znaenjem i osobnou. Ona nije stvar vanjskog izgleda, naina gledanja ili smijanja, tuge itd., ve prije istinske enje, potrebe srca, spremnosti za sluenjem, portvovnosti, da bi se spasilo i pomoglo drugima. Ponizan se ovjek ne osjea dobro ako ne moe doprinijeti i srei drugih. Spreman je platiti za druge, i to je izvor njegove sree. Ne osjea se dobro, nije ono to osjea da jest, nije u Bogu sve dok blinji nije zadovoljan. elim li stalno, u svakoj ivotnoj situaciji, biti ponizan?

Nai e utjehu ako radosna srca prihvati ponienje!

Mala kola poniznosti (5. dio) Kako ponienje moe pruiti utjehu? Zar nae svakodnevno iskustvo ne govori suprotno? Zar ponienje ne ostavlja velike rane i gorinu u naim srcima? Tako je bez vjere. Koliko nas vjera povezuje s ponienim Isusom, toliko je nae srce velikodunije. Samo ponienje vodi u samou. Ali ponienje u vjeri vodi dalje, vodi do Srca Isusova. Ondje emo pronai utjehu i slast koju je teko opisati rijeima. Konano u ovom dijelu naih razmatranja postaje jasno zato veina ljudi ne shvaa poniznost i zato je mnogi smatraju slabou ili neim nezdravim. Ovo nepravilno shvaanje poniznosti potjee od slabe vjere i znak je kranske nezrelosti. Takoer ukazuje na nedostatak doivljaja nadnaravnog ivota i ivljenja Evanelja Nastojim li poniavajue situacije do kraja proivjeti u duhu vjere?

Tko se smatra malenim, lako prihvaa gorinu i ne uznemiruje se!

Mala kola poniznosti (6. dio) Mnogi problemi meu ljudima, a naroito srdba, svaa i uvrede, proistjeu iz injenice da ovjek sam sebe precjenjuje, da se uzvisuje i da trai i istie ono to je kod drugih slabo, a za vlastite slabosti i pogreke uvijek pronalazi neku ispriku. Poniznost postupa drukije: budui da trai istinu, trai je najprije kod sebe. Bolje je otkriti i prihvatiti nepoeljnu stvarnost svoga znaaja i stanja due nego se samozavaravati. Tko vodi brigu o svom zdravlju, eli znati od kakve bolesti boluje, ne eli da ga lijenik vara. Jedino poznavanje istine o bolesti omoguuje uspjenu borbu s njom. Isto se odnosi i na nedostatke znaaja u pogledu odnosa s drugima i s Bogom. Ponizan ovjek zahvalan je za pomo u otkrivanju slabosti. Ljudima u koje imamo povjerenja obino doputamo da govore o naim pogrekama. Jednako bismo trebali biti zahvalni i nesimpatinim ljudima i protivnicima kad nas upozoravaju na pogreke i propuste. Trebali bismo biti zahvalni i onda kada to ine na neprimjeren nain, neljubazno, pa ak i s krivom nakanom, jer govore istinu koja nam moe pomoi. Ponizan ovjek spreman je prihvatiti i neugodnu istinu o sebi, pa i onda kad je izreena na pretjeran nain i kada prigovori u potpunosti ne odgovaraju istini. Prava poniznost zahvalna je za svako ponienje, izvlai korist iz onoga to je istinito, pa i iz onoga to je pretjerano. Ne ljuti se. Oprotenje nepravde izmoljava zemlji mnoge milosti pomaui u oienju od onoga to zaista nije bilo dobro. Prihvaam li ponienje od svakoga?

Ponizna duhom i srcem Bog u vjenosti uzvisuje!

4

Mala kola poniznosti (7. dio) Sedmo naelo podsjea na Propovijed na gori: Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Sam Isus tjei one koji trpe na zemlji radi Bojega Kraljevstva. Bit e drukije, bit e nagrada! Ova kranska nada ne doputa nam da pasivno promatramo kako drugi nepravedno trpe. Moramo pomagati, braniti, boriti se kao to je sam Isus pomagao onima koji su trpjeli, bili prezreni, osueni. Samo zauzimanje za pravednost na zemlji ipak nije dovoljno. Naa je stvarnost vea i see do vjenosti, a podlona je najpravednijem sudu od svih sudova. Treba se zauzimati za one koji trpe kao da pravednost u toj stvari ovisi samo o naem zauzimanju, a istovremeno u svemu tome ostati miran, jer sve ovisi o Bogu Ipak, nije se uvijek mogue boriti i zauzimati. Posebno onda kad se radi o nepravdi koju mi sami doivljavamo. Isus pred Pilatom nije puno govorio, a na kraju se uope vie nije branio. Prepustio je tu stvar posljednjem sudu. Treba se moliti za milost mudrosti koja razlikuje situacije u kojima se treba zauzimati od onih u kojima je bolje ekati Boji sud. Sama pomisao na vjenost jaa poniznost i umijee podnoenja nepravde. Uzdam li se u Boga i u ponienju?

Mirnim i poniznim prihvaenjem prezira stjee neprocjenjivu veliinu!

Mala kola poniznosti (8. dio) to je to veliina? Normalan ovjek trai uspjeh i priznanje, vodi brigu o miljenju drugih ljudi i o svome ugledu. Svatko nastoji sauvati obraz i dostojanstvo, pa ak i kad je bitka izgubljena. Prava pak veliina ne ovisi o ljudskoj ocjeni. Ono to kae savjest vanije je od ogovaranja, komentara i spletka. Prava veliina ovisi o Bojem miljenju. Vrijedno je ono to se na nebu cijeni. Plemenito je ono emu moljac ili ra ne mogu nauditi, to se ne moe ukrasti ni izgubiti. Tko ivi u perspektivi vjenosti, pronalazi u svom srcu snagu i ravnoteu za ljudska ponienja. Ovakve kunje kreposti ak jaaju, a osobito poniznost koja raste u ponienjima Veliina se na ovoj zemlji ne postie glasnim pobjedama, aplauzima ili reklamama. Tenja za mirom na raun vlastitih prava, vremena ili novca, znak je istinske veliine koju ljudi esto preziru. Ona ne ovisi o obrazovanju, karijeri ili bogatstvu. Ta veliina ne raste ak ni sa spoznajom o Bogu, ve se nalazi ondje gdje je prava poniznost. Drim li vie do miljenja drugih, do svoje asti i ugleda, nego do onoga to Bog misli o meni?

Osvjeivanje vlastitog neznanja i nitavosti lijek je protiv oholosti i umiljenosti!

Mala kola poniznosti (9. dio) 5

Svaki se vjernik, ak i onaj koji ima za sobom dugi niz godina odgoja i iskustva u duhovnom ivotu, bori s napau oholosti (moda skrivene) koju ponekad ni ne zamjeuje. Kae se da svaki ovjek ima na tijelu mjesto po kojemu se ne moe sam poeati. Slino mjesto posjeduje i naa dua, ondje gdje se skriva nesvjesna oholost. Stoga za lijeenje duha nije dovoljno samo zamisliti se nad svojim slabostima koje smo moda ve tisuu puta spomenuli na ispovijedi. Dobro je zamoliti nekoga da nas duhovno poee, traiti bratsku opomenu ili sat istine. Treba upoznati svoje tegobe i boli da bismo ih uspjenije svladali. Ponekad ovjek misli da je poboan, da iskreno trai Boga, ali se ve kod samog pristupa sakramentu sv. Ispovijedi i u trenutku priznavanja grijeha opravdava. Jednako tako ni duhovno razgovor ili sat istine ne mogu uspjeti ako netko ne zna sluati i ne doputa drugome da do kraja iznese i predstavi svoje motrite ili pogreke. Treba strpljivo ekati dok netko drugi ne zavri, dok ne objasni situaciju. Ponekad je bolje nita ne dodavati niti popravljati u svoju obranu jer se drugoga moe blokirati, prekinuti, a da jo nije predstavio svoje vienje dotine situacije. Istina e se sama obraniti. Ne trebamo se je bojati. esto treba ekati da se ona sama objavi. Istina o vlastitim pogrekama i ogranienostima nikada nije ugodna, ali je njezino osvjeivanje uvjet za lijeenje i za umanjivanje tete. elim li stvarno upoznati svoje pogreke i nedostatke? Ustajem li u svoju obranu im me netko na njih upozori?

Gledaj svoj jad i svoju nitavost pa e i u ponienju biti strpljiv!

Mala kola poniznosti (10. dio) Tko je zapoeo s procesom iskrenog upoznavanja samoga sebe pomou redovitog ispita savjesti, duhovnih razgovora, koji su neto vie od meusobnog obdarivanja komplimentima, ili putem vjerodostojnog duhovnog vodstva, kroz koje se uistinu trai Boga, a ne nekoga tko e se za nas zanimati, dakle, onaj tko zaista nastoji spoznati svoje ogranienosti, slabosti i pogreke, taj otkriva nov nain pristupa drugima, ima vie razumijevanja za bratove ili sestrine slabosti i uspijeva uinkovitije pomagati. Razumjeti ne znai opravdati, ili povrno prei preko neega, ve, zahvaljujui strpljivosti, ustrajati u kunjama, neovisno o tome radi li se o mojim ili o tuim slabostima. Razmiljajui o vlastitoj bijedi, sami sebe pripremamo za one neugodne trenutke u kojima e drugi o njima govoriti. Tada im moemo dati za pravo, moemo im ak i zahvaliti te tako sauvati mir u srcu, a izbjei napetosti u sukobe. Koliko su mi poznate vlastite slabosti? Izbjegavam li ih?

Odbaen i srcem ponizan otkriva dragocjenost ismijavanja i uvreda!

Mala kola poniznosti (11. dio) Sam Isus najvei je primjer poniznosti. Kao Bog, ponizio je samoga sebe, a kao ovjek, stalno je skrivao svoju nadmo. Uz to su Ga mnogi, u svom neznanju i pakosti, poniavali. Isusovo ponienje pomae onima koje On eli spasiti i izbaviti. U naem je ivotu takoer potrebno takvo spasonosno ponienje samoga sebe ukoliko elimo sudjelovati u djelu otkupljenja u spasenju. Za jedinstvo s drugim ovjekom potrebno je odreeno ponienje samoga sebe. Kad se sami na njega odluujemo, relativno je lako, no, teko je kad je ono nametnuto, premda i tada moe imati veliku vrijednost. Ona, naalost, esto ostaje neiskoritena. Podsmjesi i uvrede esto su uzrokom svaa i duhovnih poraza. ovjek koji se dragovoljno uvjebava u dobrovoljnom ponienju u boljoj je kondiciji, ispravnije reagira i plodonosnije koristi prilike za duhovni razvoj, ak i kada kunje dolaze od drugih. Cijenim li trenutke ponienja i uvreda? Znam li ih iskoristiti?

U trenucima nepravde misli na prah iz kojega si nastao!

Mala kola poniznosti (12. dio) Kae se da se ovjek na sve moe priviknuti, pa i na siromatvo, ali nikako na nepravdu. Ona najvie boli, doziva slobodu, priprema revoluciju, a ponekad snuje i osvetu. Ni kraninu nije lako prihvatiti nepravdu, osobito kad dolazi od onih koji su takoer vjernici. kola poniznosti daje vrlo jednostavan savjet: sjeti se da si iz praha stvoren, podsjeti se na ljudsku slabost! Budui da smo samo prah, kako moemo oekivati pravednost od ljudi, kako se moemo nadati boljem ophoenju? Ne smijemo zaboraviti na ljudske slabosti, svoje i tue ogranienosti. Nije uvijek u pitanju dobra volja. esto ovjek nije kriv zbog svoga tekog karaktera ili naslijeenih mana, ali tim argumentom ne moe opravdati sve pogreke i nedostatke odgoja i rasta. Ipak je ova istina olakanje u ivotnim potekoama. ovjek koji razmilja o svom podrijetlu iz praha strpljiviji je sa samim sobom i ne ljuti se kad ga tko drugi ne potuje. Gledam li realno na ljudsku, a ina svoju vlastitu slabost?

Ako ne zna oprostiti uvrede, jasno pokazuje nedostatak poniznosti!

Mala kola poniznosti (13. dio) Umijee pratanja jedna je od najljepih ovjekovih vrlina. Ta vrlina na poseban nain pribliava Bogu. Boja se veliina najvie oituje u ponienju i pratanju. ovjek koji ne zna pratati pokazuje koliko je daleko od Boga. Pratanje velikih uvreda puno nas stoji, ali nas obdaruje novom poniznou, dakle, novim pribliavanjem Bogu Pratanje je stvaralaki in jer omoguuje nov poetak. Ono to je bio, vie ne postoji. Budi jo jednom primjer, surauj! Bog nije Stvoritelj svijeta i ovjeka samo zato to je na poetku vremena sve pozvao na postojanje i razboj. Boja stvaralaka mo lei i u tome to kroz pratanje grijeha svijet otkriva svoje pravo znaenje pa ovjek u Kristu postaje ono to uistinu jest. Kroz pratanje suraujemo s Bogom Stvoriteljem i Spasiteljem. Svijet i ovjeanstvo dovodimo do jedinstva preuzimajui krivnju drugih, plaajui svojom krvlju obnovu svijeta i ovjeka. Zbog toga poniznost u sebi sadri stvaralaku i spasenjsku mo. Znam li oprostiti? Koliko brzo? Opratam li svima sve?

Ponienje je preteko za onoga tko ne eli razmiljati o svojoj nitavosti!

Mala kola poniznosti (14. dio) ovjek koji tei za duhovnim napretkom takoer teko doivljava ponienja. To nije nita neobino. Ponienje mora boljeti jer zdrav ovjek dri do svog ugleda. Ali na ponienje se moe gledati i drugaije, ne samo kao na neto negativno. Nalazi se u njemu vie dobra nego zla. Treba nauiti iz ponienja izvui korist pa se s njim vie nee trebati boriti. Kroz ponienje moemo nauiti gledati na sebe bez minke i glume. U svakom novom susretu s drugima prikazujemo, obino nesvjesno, novu sliku sebe koja ne odgovara stvarnosti. Nesvjesno poinjemo vjerovati da smo bolji, i ne daj Boe da to netko ospori. Meutim, onaj tko se vjeba u umijeu izvlaenja koristi iz ponienja, vjeba se i ivjeti u istini, pa ak i kad je ponienje pretjerano ili nepravedno, moe nam pomoi da bolje ivimo istinu. To nalikuje tjelovjebi: same vjebe ponekad izgledaju pretjerane. Neke od pokreta koje smo vjebali nee nam tijekom dana biti potrebni, no oni se ipak vjebaju kako bismo cijeli dan bili u boljoj tjelesnoj kondiciji i kako bi cirkulacija krvi bila bolja. Slino ovome gledajui svoje nedostatke i slabosti neugodnosti i pretjerana ponienja moemo koristiti za bolje funkcioniranje duhovnog ivota. Znam li iskoristiti nepravdu za razvoj svog duhovnog ivota?

Plodonosna tenja za poniznou razmatranje je osobne nitavosti u svjetlu Boje veliine!

Mala kola poniznosti (15. dio) ovjek najee lae samome sebi. Obino se to dogaa nesvjesno te je zbog toga takav nedostatak istine opasan. Prosjean ovjek eli biti vaan, velik, lijep. Zato ga jako boli kad ga netko podsjeti na njegovu nitavost. ini se pretjerivanjem govoriti o ovjekovoj nitavosti kad je on netko, dijete Boje, otkupljen Kristovom Krvlju. Ta valjda se u svakog ovjeka meu manama moe pronai i pokoja dobra osobina, kao biser u kamenju. No, unato tome, kad ovjek razmatra o Bojoj veliini, moe stei dojam da je nita. Bog je prevelik, udaljenost do Njega odve je nepremostiva, a ljudski jezik suvie ogranien da bi na odgovarajui nain istovremeno govorilo o Bojoj veliini i naoj malenosti. Odatle i ovaj ispravan izraz za nau nitavost, neovisnu o istini ljudskog dostojanstva. Promatrajui Boga i ovjekovo dostojanstvo jo se vie moemo uditi ljudskim slabostima. Potrebna nam je kontemplacija Boje veliine kako bismo mogli vidjeti ovjekovu nitavost. Potreban je pogled na ovjekovu nitavost da bismo osjetili Boju veliinu. Ponizan ovjek koristi svako ponienje da bi se vidio onakvim kakav uistinu jest pa se onda jo vie klanja i slavi Boga. U tom je duhu i Marija izrekla: Velia dua moja Gospodina, to pogleda na neznatnost slubenice svoje, sveto je ime njegovo. (Lk 1, 46-49) ini li me Boja veliina potitenim ili me vodi veoj zahvalnosti i klanjanju?

Svako dobro u tebi Boji je dar!

Mala kola poniznosti (16. dio) Jedan od vanijih vidova poniznosti je zahvalnost, a bitna i temeljna sastavnica zahvalnosti je priznavanje izvora svakog dobra, dakle priznavanje Boga od koga potjee sve dobro. Sv. Pavao pita: to ima da nisi primio? (1 kor 4,7). Sigurno je da puno toga ovisi o ovjekovoj suradnji, ali bez Boje milosti nismo u stanju ispravno ivjeti i djelovati. Treba se podsjeati na tu istinu. Na zato da se ovjeka dovede do potitenosti, nego da ga se zatiti od oholosti i tatine. Kroz zahvalnost se pripremamo za primanje vee milosti i veeg dobra. Zahvalnost je plod poniznosti, a ona se opet jaa preko zahvalnosti. Tko zna i priznaje da je dobio sve to je dobro, spremniji je to dijeliti i pomagati svugdje gdje je to mogue. Zahvalan ovjek zna da mu je sve ono to je dobio od Boga dano da dalje prenosi, da umnoi dijeljenjem, da uva razdajui, jer u Kraljevstvu Bojem ima neto samo onaj tko daje: da bi se imalo ljubavi, treba je davati. Prihvaam li sve to je dobro kao Boji dar?

Kako se usuuje raunati na sebe kad si sve dobio na dar?!

Mala kola poniznosti (17. dio) Jedna od najveih opasnosti u duhovnom ivotu je sigurnost u sebe. Osoba sigurna u sebe slina je nekome tko je tek poloio vozaki ispit: dok se jo osjea nesigurno i dok vozi oprezno i pozorno, ne prijete mu prometne nesree. Situacija postaje opasna kad pone misliti: sad ve znam, ve sam toliko kilometara prevalio, i to bez veih potekoa U meuljudskim odnosima takoer se ne smijemo previe oslanjati na vlastite snage, pamet i iskustvo. To nikako ne znai da treba otii u drugu krajnost. Bojaljivost takoer nije krepost te prava poniznost ne vodi u komplekse manje vrijednosti. Prije je rije o umjerenoj opreznosti te o umijeu suradnje s Bojom milou. Tko surauje s Bogom, ne treba se bojati i misliti kako sve ovisi o njegovim vlastitim snagama i sposobnostima. S druge strane, suradnja s Bojom milou obvezuje: treba dati sve od sebe kako bi Bog mogao dati jo vie. Prava poniznost vodi veem povjerenju i veoj hrabrosti, brani nas od lakomislenosti i lijenosti. Nastojim li dobro suraivati s Bojom milou?

Moj ivot je prolazan. Poput praha i dima sam, a ipak je u meni jo toliko oholosti i tatine!
Mala kola poniznosti (18. dio) ivotna zadaa svakog ovjeka njegovo je ljudsko sazrijevanje. Veliku ulogu u tome ima usvajanje vrlina, kreposti, duhovnih vrednota i dobrih karakternih osobina. Ponekad nam dobar ispit savjesti pokae kako u nama ima jo puno mana. Meu njima su osobito opasne oholosti i umiljenosti. Teko je u potpunosti rijeiti se tog korova u vrtu unutarnjeg ivota, ali se redovitim, dosljednim kontroliranjem samoga sebe ipak moe ograniiti utjecaj mana i oduzeti im svaki mogunost djelovanja. Mogue je trenutano oistiti vrt ili polje samim upanjem korova, no vei se uinak postie saenjem dobrih, plodonosnih biljaka umjesto korova. Jednako tako moe se s velim uspjehom nadvladati oholost svjesnim ivljenjem Evanelja, vjebanjem poniznosti u svakodnevnim obvezama, i prihvaanjem ivotnih potekoa iz ljubavi prema Bogu i blinjemu. Potie li me misao o prolaznosti ivota na svladavanje oholosti i drugih mana?

10

Budno promatranje otvorenog groba ui poniznosti!

Mala kola poniznosti (19. dio) Postoji jedna stara izreka koja kae da su smrt i otvoreni grob dobri ovjekovi savjetnici. Sprovod nas podsjea na najveu nesigurnost u naem ivotu: ne znamo koliko nam je vremena dano da radimo na sebi, da svladavamo oholost i rastemo u poniznosti. Otvoreni grob moe biti dobar lijek protiv lakomislenosti i gubljenja vremena. Samo jednom se ivi!, kae luak; samo jednom se ivi!, kae mudrac. Treba iskoristi svaki dan i svaku situaciju jer eka nas obraun. Otvoreni grob podsjea nas i na to da smo pred smru svi jednaki. Od smrti nas ne mogu izbaviti ni novac, ni titula, ni poznanstvo, a i lijenika pomo je ograniena. To nam pomae da rastemo u poniznosti, a izgubljena ovjeka vraa iz astohleplja i raskoi ovoga svijeta natrag u stvarnost. Pomae li mi stvarnost smrti zrelije ivjeti?

Biti nenavezan na vlastita uvjerenje znak je poniznosti!

Mala kola poniznosti (20. dio) Jedan od najveih pokazatelja nedostatka poniznosti je navezanost na vlastito uvjerenje, vlastiti sud ili stil odgoja. Treba znati odijeliti istinu od vlastitog uvjerenja. Istina moe biti samo jedna. Putova do nje ima mnogo. Treba nastojati na jedinstvu ondje gdje je ono potrebno, a dati slobodu tamo gdje je to mogue. Vrlo je opasno ako je netko toliko snano vezan za vlastiti nain miljenja, vlastite metode rada ili svoj stil ureenja stana, da nema mjesta za omiljene naine drugoga. S takvim je ovjekom teko ivjeti i raditi. Jesi li siguran da ponekad i sam nisi takav? Prava se poniznost pokazuje u odustajanju od svojeg miljenja ili metoda kako bi se bilo i djelovalo u veoj ljubavi s drugima: Bolje ono manje savreno, ali u jedinstvu s drugima, nego savreno bez jedinstva. (Chiara Lubich) Jesam li spreman radi veeg jedinstva odustati od svoga miljenja?

Nikad nee biti istinski ponizan tko sebe previe cijeni i voli!
Mala kola poniznosti (21. dio)

11

Ljubav prema samome sebi je potrebna. Sam je Isus rekao da trebamo ljubiti blinjega kao samoga sebe, dakle, treba voljeti samoga sebe. Ali ljubiti ne znai razmaziti. Takoer ni obzir prema sebi nije ljubav. Svaki oblik egoizma kvari i unitava ljubav. Prava ljubav prema samome sebi je ispunjavanje Boje volje za nas. Najprije moramo prihvatiti same sebe, sa svim naim darovima i nedostacima. I jedno i drugo zadatak je koji treba izvriti. Isto tako, i jedno i drugo trebaju si uzajamno sluiti, biti u harmoniji, uvrivati jedinstvo. Drugim se moe sluiti ne samo preko darova, vrlina i sposobnosti, nego i preko nedostataka, slabosti i problema. Jer prihvaanje pomoi od drugoga moe za njega osobno biti veim darom nego da smo mu je samo pruili. Poniznost je nuna i u jednoj i u drugoj stvari. Potie na pomaganje i prihvaanje pomoi da svi budu jedno (Iv 17, 22). Ohol ovjek koji je za sebe najvanija osoba i koji se previe tedi, prepreka je ne samo drugima, nego i samome sebi. Sretan je onaj tko se ne smatra najvanijim. Ljubiti blinjega u praksi znai: tvoji problemi, tvoji uspjesi, tvoje slabe toke, tvoja svetost, tvoja tuga i tvoj odmor jednako su vani kao i moji. Znam li ljubiti samoga sebe ljubei drugoga?

Podnositi vlastite greke i greke drugih plod je istinske poniznosti!

Mala kola poniznosti (22. dio) Jedno od klasinih djela milosra je podnoenje ljudskih neljubaznosti i nepodoptina. Nema ljudskog ivota bez problema, napetosti i stresova prouzrokovanih karakternom razliitou i slabostima. Ne moemo traiti ni zahtijevati od drugoga, pa ak ni od nas samih, da se uvijek osjeamo dobro, da budemo u najboljoj formi, bez kriza koje mogu biti izazvane zdravstvenim stanjem, vremenom ili uspjehom. Oito je da ovaj svijet mora biti takav. Ti problemi i napetosti potrebni su nam za na duhovni razvoj. Strpljivost sadri u sebi umijee zrelog ivota. Prava strpljivost rauna s ovjekovom slabou. Treba biti zahtjevan, ali se na smije u tome pretjerati. Sveti Gapar je rekao da je svijet jedna velika bolnica u kojoj smo svi mi pacijenti. To je realno gledanje na ovjeka, puno spremnosti na pomo i poniznost. Posebne potekoe u prihvaanju drugih su u tome to mi sami esto nesvjesno pravimo meu njima razliku. Od nekih bez problema prihvaamo sve, pa ak im doputamo da iskoritavaju nau dobrotu i strpljivost, a od drugih i najmanji oblik neobzirnosti izaziva u nama otru reakciju i odbojnost. Poniznost ujednaava nae ophoenje s drugima i ini ga neovisnim o simpatiji ili antipatiji. Neki najvie problema imaju s podnoenjem samoga sebe. Zar u gledanju na strpljivost Raspetoga Krista ne pronalazimo snage za prihvaanje samoga sebe, svoga karaktera, podrijetla, pogreaka u prolosti i svega onoga to nas mui? Poniznost daje strpljenje za sve, pa ak i za samoga sebe. Jesam li svjestan injenice da je Isus svojom Krvlju platio za ove ljude koji od mene trae toliko strpljivosti?

12

Radosno sluenje svakome plod je tenje za poniznou!

Mala kola poniznosti (23. dio) Poniznost kao temelj svih kreposti sadri u sebi sve plodove. Jedan od najveih plodova je radost koja se raa iz sluenja. Za mnoge je sluenje neko nuno zlo koje treba izbjegavati koliko je to mogue. Takvo shvaanje sluenja postaje tragedija za ovjeka koji jo nije zreo, za ovjeka bez ljubavi i bez poniznosti. Ali to treba uiniti da se u sluenju otkrije radost? Da bi se nauilo plivati, treba ui u vodu. Treba ustrajati u prvim potekoama uenika koji je poeo svirati na novom glazbalu ili trenirati novu sportsku disciplinu. Tek je nakon tih trenutaka mogue doivjeti trenutke zadovoljstva i uspona. Suhi crni kruh treba dosta dugo gristi da bi se osjetilo njegov okus. Slino je i s radou u sluenju: potrebno je pouzdanje i ustrajnost, treba uloiti srce i nadasve vjerovati da ne sluimo sami, nego da nama slui Krist, a mi da sluimo Kristu u drugom ovjeku, naroito u onome koji trpi. Kroz radost u sluenju ve sudjelujemo u radosti uskrsnua. Najprije treba izgubiti Isusa na Golgoti da bi Ga se moglo ponovno prihvatiti kao Uskrslog moda upravo onda kada Ga najmanje oekujemo. Iskustva onostrane radosti zbog sluenja u poniznosti ne doivljava onaj tko ne slui bezuvjetno, tko iskljuuje bilo koga, tko se ograniava u sluenju vlastitoj obitelji, prijateljima ili interesima. Kransko sluenje je univerzalno jer je Krist prolio svoju Krv za sve. Tko prolijeva svoju krv zajedno s Isusovom Krvlju, tko eli sluiti i tko eli ljubiti vie, ne trai radost, i upravo je zbog toga doivljava kao neoekivani Boji dar. Sluim li samo zbog toga da ispunim svoje obveze ili zbog vlastitih ambicija? Jesam li spreman dati vie od onoga to sam duan? Dajem li svoje srce i zajedno s njim Krista?

Tko iskreno tei za poniznou, neka potiva druge cijenei samoga sebe vrlo nisko!

13

Mala kola poniznosti (24. dio) Na prvi pogled ljudski je ivot natjecanje i borba. Ugled i konkurencija mobiliziraju ovjeka i ponekad nam se ini da su potrebni za zdrav razvoj drutva. Jadno je ako su ugled i konkurencija prevagnuli jer nisu ograniavani i koeni drugim vrednotama. Na primjer, nogometa treba teiti za pobjedom, u protivnom e igra biti dosadna, pa ak i besmislena. Meutim, vano je da se nae mjesta i za druge vrline: potenje, potivanje slabijeg, radost zbog tueg uspjeha, umijee da oprostimo prekraj, da ak i protivniku, njegove sposobnosti i vjetine. Jedan od ostataka istonoga grijeha u nama je sklonost da drugoga gledamo odozgo. Obino nesvjesno, sami sebe precjenjujemo, a druge podcjenjujemo. Prema pogrekama se obino odnosimo obratno: svoje prilino lako opravdavamo, a tue obino smatramo neoprostivima. Na odreeni nain, da bismo se pribliili stvarnosti, samoga sebe treba uzeti s prilinom rezervom, a druge radije i precjenjivati. Nije rije o nepromiljenom ponienju samoga sebe, to je daleko od istine. Vjebanje poniznosti tei istini i zato uzima u obzir i slabosti skrivene ambicije. Istina je da lana poniznost ili neiskrena tenja za njom nisu dobre i da djeluju odbojno. Vjerojatno upravo zbog hinjene poniznosti i pobonosti, Isus nije mogao podnijeti neke farizeje. Potrebno je uvijek iznova provjeravati svoj pristup i vjebanje poniznosti da ne postane farizejsko. Kako reagiram kad mi netko skree pozornost na neke slabosti i nedosljednosti u ivotu i ponaanju?

Ismijavanje i nepotivanje drugih proizlazi iz pretjerane sigurnosti u samoga sebe!

Mala kola poniznosti (25. dio) Nije dobro kad netko samog sebe stalno kritizira i nikad ne zna to da radi: svakog pita, a nikom ne vjeruje. Takoer je loa i obrnuta situacija: prekomjerna sigurnost u samoga sebe ovjek koji zna sve najbolje i ni s kim se ne savjetuje na druge gleda odozgo, esto s prezirom. Jedan od najgorih oblika prezira je ismijavanje drugih. to uiniti, kako se lijeiti od mane cinizma ili sklonosti ismijavanju drugih? Ponekad nam pomae sama Providnost preko neugodnih iskustava. Bolest, neka nesrea ili neki drugi neugodni doivljaj, pa ak i osobna krivnja, postanu blagoslov Boji. Kroz to ponienje i patnju kako fiziki tako i psihiku ovjek sazrijeva, postaje pristupaniji i ima vie razumijevanja za druge. U ali se kae da poglavar ne bi smio biti ni previe mudar, ni suvie zdrav ni suvie poboan, kako bi imao razumijevanja za one za koje je odgovoran. Polazei od vlastitih slabosti treba uiti objektivnije procjenjivati drugoga. Potivati drugog ovjeka ne treba samo zbog toga to moda ima vie darova, talenata i sposobnosti. Treba uzeti u obzir i njegovu veliinu, jer je stvorenje, dijete Boje, otkupljeno najveom cijenom Spasiteljskom Krvlju. Nastojim li u svjetlu vjere gledati na one koje volim ismijavati ili prezirati?

Ako radi padne u kakvu pogreku, nemoj se uznemirivati, nego budi ponizna srca!
Mala kola poniznosti (26. dio) 14

Ljudska i kranska zrelost ne oituju se samo onda kada je u tekoj situaciji potrebna pomo koja iziskuje dareljivost i velikodunost. Veliina i vjerodostojnost jo se vie oituju u trenucima slabosti i pogreaka. Kad netko pone dramatizirati o svojim grijesima, opravdavati se, saalijevati se i prekomjerno optuivati, vrlo se esto iza toga krije neka neosvijetena oholost. Samokritika moe biti i taktika, moe biti glumljenje poniznosti, objektivnosti, skromnosti, iskrenosti Tko ide putem prave poniznosti, ali zbog vlastitih grijeha, ali ih ne dramatizira. Ponizan ovjek zna da je slab, grean. ao mi je zbog tih slabosti, ali se ak i ne udi to je tako, a ne drukije. Radije priznaje, kaje se, ustaje, bori se i dalje, ne gubei vrijeme na prekomjerno saalijevanje i beskorisne analize uzroka i krivnje. Svaki pad postaje prilika za ponovno ustajanje, prilika za vjernost i ustrajnost, a s njima i za pravu ljubav. Iskustvo vlastite slabosti potrebno je u za dobar razvoj duhovnog ivota. Nemamo pravo grijeiti mislei da e nam Bog pokazati svoje milosre. Bio bi to jedan od najveih i najpogubnijih grijeha. Meutim, ovjek koji se bori za vjernost zapovijedima, i unato tome esto pada, moe se osloniti na Pavlove rijei: Ali gdje se umnoio grijeh, nadmono izobilova milost. (Rim 5, 20). Kakvo znaenje ima u mome ivotu sljedea misao: Ljubav se oituje u vjernosti?

Kad je srce skrueno i ponieno, nije od Boga odbaeno!

Mala kola poniznosti (27. dio) Najvaniji je trenutak u ovjekovu ivotu iskustvo Boje prisutnosti. Boga moemo nai u ljepoti prirode: u planinama, umama, pustinjama, na morima Neki Ga najsnanije doive na svetim mjestima, u liturgiji, na hodoau, na duhovnim vjebama. Drugi opet otkriju Kristovu prisutnost ondje gdje su dvojica ili trojica sabrani u evaneoskoj ljubavi. Jedno od najdubljih iskustava je Boja prisutnost u raskajanom i poniznom srcu (usp. Ps 51). Klasian primjer ovjeka koji se pokorom i poniznou pribliava Bogu i time privlai Njegovu milost na zemlju jest kralj David. On nije velik jer je pobijedio Golijata i sve neprijatelje Bojeg naroda. Njegova je veliina u tome to je priznao svoje slabosti i to se vie pouzdavao u Boga nego u vlastite snage ili u druge ljude. Zato je Bog mogao tako blisko s njime suraivati i kroz njega voditi svoj narod. Nita ne moe bolje privui Boju milost u nae srce od priznavanja vlastitih grijeha, bez minke i bez opravdavanja. Kad odrastao ovjek eli ponovno postati djetetom, priznajui svoju ovisnost o Bogu, i kad je spreman sve od Njega prihvatiti, tada poinje biti odrastao u Kraljevstvu Bojem; sposoban ivjeti i suraivati s Gospodinom kao Njegovo orue, uenik i misionar. Poniznost otvara put iskustvu Boje dobrote, a ujedno pomae da i sami drugima svjedoimo o Njegovoj dobroti. Kada sam u svome ivotu doivio Boju blizinu?

Ukazivanje na greke u ponizna ovjeka ne izaziva ljutnju!

Mala kola poniznosti (28. dio)

15

Bratska opomena nije samo lijep obiaj zrele zajednice, nego i dunost svakog kranina. Sam Isus trai: Pogrijei li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. (Mt 18, 15). Naa iskustva o ovoj vrlo osjetljivoj temi su razliita. Moe se tako opei da jednom zauvijek izgubi svaki volju da bilo koga upozorava na njegove pogreke. Dunost duhovne pomoi drugome ipak ostaje. Jesam li spreman prihvatiti upozorenja od drugih, od sviju? To je takoer stvar vjerodostojne poniznosti, odnosno istinskog traganja za istinom. Ponizan ovjek u stanju je smireno sasluati upozorenja, pa ak i onda kada su ona oito pretjerana. Kao to kopa zlata prekopava veliku koliinu zemlje da bi pronaao relativno malo blaga, tako i ponizna osoba smireno saslua sve to se o njoj govori i za to se je kritizira kako bi u svemu tome pronala zlatno zrnce istine. Zahvalnost za malu koliinu istine prevagnut e nad nelagodom pretjerivanja i kritike. Otkrivi vrijednost opomene, ponizan uenik ne eka da se netko smiluje, nego poinje od sebe, premda moe moliti druge da mu pomognu u traenju istine. to iskrenije trai, to ee pita one koji su spremni (i u stanju) rei istinu ak i kad boli. To je jako vano za odabir duhovnog voe ili ispovjednika. Tko iskreno trai i izabire, daje prednost onome tko moda nije ugodan, ali govori i trai istinu. Traim li iskreno istinu? Volim li zavaravati samoga sebe?

Pouzdanje u Boga, umjesto u samoga sebe, doprinosi poniznosti!

Mala kola poniznosti (29. dio) Na razliite se naine moe tumaiti u emu je grijeh, to je njegov uzrok i to je dovelo do istonog grijeha. Jedno od objanjenja kae da je nepovjerenje unitilo prijateljstvo izmeu Boga i ovjeka. ovjek kojega je iskuavala zmija poeo je sumnjati: je li stvarno bolje ne znati sve, ne skriva li Bog moda togod, ljubi li stvarno? Nepovjerenje je dovelo do neposlunosti, do prekida veze ljubavi, do prekida prebivanja u raju. I obratno, trenutak velikog pouzdanja doveo je djelo otkupljenja do kraja: Oe, u ruke Tvoje predajem duh svoj! (Lk 23, 46). Raspeti Isus koji kao ovjek vie ne osjea blizinu nebeskog Oca, i dalje ima povjerenja i u najtamnijoj noi due. Takvim pouzdanjem brie iskonski grijeh i otvara put u novi raj, u nebo, u Novi savez, u novi ivot zajednitva s Bogom ve ovdje na zemlji. ivot u Novom savezu je ivot u povjerenju. ovjek koji prima krtenje i sve druge sakramente novi ivot ne eli vie ivjeti za sebe, nego za Boga, kao to Bog ivi za ovjeka. U tome je Novi savez. Kao u dobrom braku: svatko ivi, planira i raduje se drugome. Tako i kranin ivi i radi za Boga. Bez Njega ivot nema smisla, bez Njega se nita ne moe uiniti. Nita znai nita istinsko, nita to bi vrijedilo u Bojim oima, nita to bi moglo opstati u vjenosti. Ponizan ovjek sretan je to moe tako blisko suraivati s Bogom, sretan je kao zaljubljeni koji ne eli uiniti nita bez drugoga, bez ljubavi, bez predanja. Dobro se osjea tek kada je u jedinstvu s ljubljenom osobom, u njenoj blizini. To znai uzdati se u Boga umjesto u samoga sebe, znai suraivati s Bojom milou, znai ivjeti u poniznosti. Kakvo je moje pouzdanje u Boga?

Slavljenje Boga i ljubav prema Bogu dua su i srce poniznosti!

16

Mala kola poniznosti (30. dio) Ponekad smo tijekom ovih razmatranja poniznost nazivali posudom ili kaleom ljubavi. Kale sam po sebi ima odreenu vrijednost, moe biti umjetniko djelo, moe biti napravljen od plemenite kovine, pa ipak ispunja svoju svrhu tek ispunjen vinom, Kristovom Krvlju. Tek tada, za vrijeme Euharistije, on je kale. Tek tada ostvaruje potpuno svoje dostojanstvo, svoju ljepotu. Zato se i poniznost razumije tek kada je ispunjena slavljenjem Boga i ljubavlju prema njemu. Poniznost bez Boga nije potpuna, nije zrela. Tek u odnosu s Bogom ovjek i njegove vrednote, vjetine i odlike postiu u punini svoje znaenje, sklad i ostvarenje. Svaka tenja za istinom, svako ponienje samoga sebe u sluenju i svaka rtva svoju pravu vrijednost dobivaju od Boga. Bez Boga se ne moe biti ponizan. Poniznost bez ljubavi je prazna i mrtva. Ljubav i poniznost su nerazdvojive. Poniznost tumai ljubav, a ljubav daje smisao i ivotnost poniznosti. Ljubav u poniznosti ostaje uravnoteena, konkretna hoda po zemlji, a ne lebdi u oblacima, ne gubi se u osjeajima. U ljubavi poniznost postaje ljudska, topla i ivotna. Ljubav joj daje osmijeh, jasnou, srce i procvat. Neka ljubav i poniznost vjeno budu zajedno! Neka Bog blagoslovi taj brak mnogobrojnom djecom nebrojenim odlikama! Doputa li moja poniznost da je ljubav ispuni?

Svidjeti se Bogu vanije je od ljudske slave i priznanja!

Mala kola poniznosti (31. dio) Svaki ovjek tei za priznanjem, razumijevanjem i pohvalom. Dobra majinska rije potie dijete na poslunost. Nastavnikova pohvala u stanju je nadvladati lijenost uenika. Javna zahvala potie i daje snagu za drutveno zauzimanje. Kad je u pitanju slava, sportai, politiari, znanstvenici, umjetnici i drugi otkrivaju u sebi neoekivanu snagu i odluuju se za najvie pothvate. Sve to ine zbog drugih ljudi, bojei se kritika. Politiari ponekad, kako bi sauvali svoj obraz, vode itave narode u nesreu rata. Sve se to dogaa zbog ljudi. ovjek vjere, pravi vjernik, vie se obazire na Boga nego na ljude. Koliko je to mogue, treba sauvati dobar glas i kod Boga i kod ljudi, ali to esto nije mogue. Treba se odluiti komu dati prednost: ne moe se sluiti dvojici gospodara! Bog trai odluku, ljubomorno bdije, brine se oko vjernosti onih koji se nazivaju vjernicima. Pravi Boji prijatelj je onaj tko se vie eli svidjeti Bogu no ovjeku. Pravi prijatelj ljudi u stanju je radi vjernosti Bogu suprotstaviti se ljudima. Bolno je kad ponekad moramo ii protiv struje, kad nismo shvaeni i kad se osjeamo osamljeno i ismijano. Prava je poniznost u stanju proi i kroz takve kunje, razdoblja oienja i uvrivanja. Istina pobjeuje, sluenje svjedoi, rtva spaava. Poniznost ne razumiju. Nikada nije u modi i nema anse da za sobom povue veliko mnotvo, meutim, ovaj je svijet ipak treba i ea za njome jer udi za Bogom. Pravu poniznost ipak vole, kao to vole Mariju, prvu sliku i utjelovljenje poniznosti, ivi kale. Jaa li ljubav prema Mariji tvoju poniznost?

17