ALEBERT CAMUS STRANAC IVOTOPIS: Albert Camus (1913. 1960.), francuski je romanopisac, dramatiar i esejist. Ateist s duom kranina.

. Camus eli da se spase moralne i duhovne vrijednosti ovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti ivota. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. Za Drugoga je svjetskoga rata sudjelovao u Pokretu otpora. 1945. g. postaje glavni urednik lista Le Combat, a od 1947. se posveuje iskljuivo knjievnosti. itav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralaki akt koji tu apsurdnost porie (stvarati znai dvaput ivjeti). Istie poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa istoom krajolika; umorna i neurotina, ne poznaje mir, vedrinu duha, blagost veeri. Modernog ovjeka naziva hladnim, cininim monstrumom. Nasuprot svijetu dananjice, evocira primjer stare Grke, koja je u svemu znala nai pravu mjeru. Poginuo je u automobilskoj nesrei. MJESTO RADNJE: Alir O DJELU: ''Stranac'' je kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato to je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima. Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u tamnici, s podjednakim mirom i ravnodunou, govori o proteklim zbivanjima, kao i o smrti koja mu preostaje. Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama. Prema romanu je ''Stranac'' 1967. g. snimljen istoimeni film. Camusov ''Stranac'' jest roman s poprilino uskom usmjerenou, jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i ravnodunosti, dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu, Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmiljanjem u tim trenicima. ''Stranac'' se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici, koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve govori o neem posve drugom: o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladia, Mersaulta. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: MERSAULT: Sitni je bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju, no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran za sve. Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju je takoer nezainteresiran, kao da se to njega ne tie. MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.

RAYMOND: Onizak je, pleat, ima boksaki nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom. SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog je dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. PEREZ: Nosio je eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino njene kose virile udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu. CELESTE, Mersaultova majka EMANUEL, nadstojnik i upravitelj starakoga doma VRATAR DOMA MASON i njegova ena VLASNICA RESTORANA u kojem se Mersault hrani ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: mrtvaka kola, bezuba usta, nehotini trzaji, ispupeni trbuh - usporedbe: kao da mama nije ni umrla, kao i obino, kao krv to se kotrlja po maminu lijesu, kao da se lutak razglavio KRATAK SADRAJ: Radnja se romana dogaa u Aliru. Glavni je junak mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada, produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem.

Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina. Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti se eli spasiti. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.