OPISCU AbdurezakHivziBjelavac(Mostar,8.juni1886.Zagreb,25.februar1972.),bosanskohercegovakiknjievnik,publicistiprevoditelj.kolovaose uGalatasarajuuIstanbulu,teradiokaoinovnikumnogimmjestimaBiH,aod1941.uZagrebu.Saraivaojenovinarskimprilozimausvim vanijimjugoslavenskimnovinamaizmeudvajusvjetskihratova,teureivaoasopiseNovivijekiBehar.Pisaojepripovijetke,dramei romaneoivotubosanskohercegovakihMuslimana,ukojimaprikazujetradicijskisvijetkojiiezavausudarusazapadnjakomcivilizacijom. Djela:Sliiceiprofili(1911),Poddrugimsuncem(1918),Minka(1917)Aprilskekie,AnaZolotti,Nakraju(1921),Iahurenileptiri (1925),Melika(1927),Zidanjesrenogdoma(1934),Muhammed(a.s.)(1942),Istanbul(1944),CaricaAhzer(1994) Opisproizvoda: RadnjaovogromanadogaaseusloenovrijemenarazmeustoljeauvrijemeaustrougarskeupraveuBosniimladoturskerevolucijeu Turskoj. Bjelevacjepisaoukontekstusvogavremena,obuhvatajuinekeodnajznaajnijihproblemabonjakesredine:europeizacija,emancipacijaene, pitanjeindividualneslobode...

"Minka" Je li bila prazna dusa Minkina, je li se ista tajno sakrivalo u njezinim mislima, kad bi za lijepih ljetnih noci stajala na prozor naslonjena i gledala tamo preko morskih valova nebo obasuto zvijezdama? Je li Minka mislila i o cemu drugom osim o lijepim haljinama i raskosnom zivotu kojeg je provodila? Je li za zimskih kisnih dana, kad je ostajala sama u toploj sobi bavila se njezina misao oko cega drugoga, sto draska cuvstva, kao mehka ruka pritajenih zelja... Jesu li ti casovi samoce budili kakvu misao u dusi mlade, nesretne zene, jesu li ti casovi posveceni njoj samoj budili kakvu uspomenu, da je ponovo prozivi u sanjama, ispruzena lezerno na kanapi, ogledajuci se u velikom zlatnom ogledalu... Je li Minka uistinu bila nesretna u svome sadasnjem zivotu nenasicena milovanja, kojeg mladost pruza... Jedna kolericna sentimentalna narav, kao sto je Mini, odavala se cesto neogranicenom mastanju i u tom zivila dane i

dane crtajuci sebi slike jednoga zivota, koji ce doci; pa onda casovito opet zavladala bi njezinom dusom pustos i praznoca, da je podizao strah pred danima, koji su joj u susret isli. ... Minka je bila sanjarka. Jedna fiks-ideja o nepomucenoj sreci koja nije nikada postojala; koju samo mladost sanja i bujna fantazija pjesnika predstavlja, zanosila je u svojoj opojnosti njezinu dusu. Do sada je nije nista moglo probuditi iz tih svima nama slatkih sanja. Bura zivota, koja je preletila preko njezine glave, samo je jos vise rascistila i kristalizirala nejasne postave o jendom zivotu, koji je postojao samo u bajkama. ... U rajskim bastama, kuda nije nikad ljudska zloca krocila, srela je Minka u jutarnjem svjetlu mladica sanjarskih ociju... Bez rijeci i pitanja uvukao se u njezino srce. Nije vladao. Nije nista od nje trazio. On je ostao u njezinu srcu. Kad se je god zanijela u svojoj mladosti, za onih nepomicnih dana gledala su je dva sanjarska oka... Bilo joj je ugudno i voljko pod tim blagim magicnim pogledom. Osjecala je neku prelast, cinilo joj se da iz tih ociju neprolazna sreca grije. Mozda je to bio prvi osjecaj ljubavi, prvo budjenje zenskog bica, kad je ugledala da se i kosulja na grudima dize. Abdurezak Hivzi Bjelavac

Moje miljenje o djelu "Minka" je prije svega roman o ljubavi, nesretnoj ljubavi, traganju za snovima, elji za ivotom kakav postoji samo u bajci. Pored ideje ljubavi, kroz cijeli roman se namee ideja emancipacije ene kako bi se rijeila povrnih obiaja i tradicije. Knjiga mi se prvenstveno dopala jer se sve ustvari vrti oko "ene", njene sudbine, snova, matanja, shvatanja ivota. Sve u svemu, ovo je jedna draga knjiga, zato pto u liku Minke vidim jednu sanjarku. Svi (pogotovo ene) mogu izvui mnogobrojne pouke iz ove knjige. Citati "U nje ljubav nije ni brak ni volenje; u nje ne znai ljubav udati se i biti udata, jer ona samo osjea. -I itava ona, njezino bie. -Minka, to je skup najljepoh osjeaja, to ih moe jedna nepokvarena dua osjeati..." "Neto to je ona zamiljala u svome ivotu nai, neto to je ona itala u svim knjigama, neto to je nalazila u pjesmama, u romanima, ona je htjela nai u obinom ivotu. Ona lijepa zgrada, to je njena mata uinila od sanja i ideala, od elja i tenja, leala je poruena." "Da je Minka bila u stanju ispitati grau kojom je zidala dvore ivota, ne bi se razoarala, da je Minka u pjesmama i priama ostala dulje na posljednjoj stranici i da je manje vjerovala pjesnicima, ne bi toliko traila od ivota."
Minka, roman o njenoj revoluciji? (Rekonstrukcija koncepta enske emancipacije u romanu Minka Abdurezaka Hivzi Bjelevca) Kritiari su Bjelevev roman Minka (1917.) uglavnom karakterizirali onim to ga je i uinilo tipinim/karakteristinim u knjievnosti preporodne inicijative, a to je pitanje enske emancipacije. Roman Minka pie o ideolokom osvjetljavanju bosansko-muslimanske stvarnosti reflektorom naprednih tenji revolucije u Turskoj, i iznad svega, pitanje emancipacije muslimanske ene i njene ravnopravnosti s mukarcem". Ideja:Emancipacija Muslimanke i njeno osloboenje od prolosti". O ovom romanu, ljubavna drama ene se podlae slojem openite drame koju nosi slom feudalnog (begovskog) sloja, te upotpunjava timungom novog (revolucionarnog) duha unutar kojeg bi se mogla/morala desiti i njena renesansa. Pri tome je veoma zanimljiva struktura romana, formirana na bazi realistine pripovijesti koja je "osvjeena" romantiarsko-sentimentalnim i avanturistikim zapletima, te konano ovjerava "iskustvima psiholokog romana realistikog tipa". Primamljiva pria, stalno podatna itaocu, istovremeno angaira/puta ideje rodoljublja, nacije i porodice. Dakle, roman, mada ispisan u terapeutskom romantiarsko-ljubavnom dekoru, u sutini ne odstupa od intencionalno apelativnog prosvjetiteljskog romana s poetka stoljea. Ovdje je upravo zanimljiv taj uljepani realizam to nudei uitak itkog teksta, istovremeno "provlai" i druge

realnosti. Stoga se namee pitanje o dvostrukoj istini u Minki, koja s jedne strane jeste pitka i protona pria o eni i njenoj intimnoj drami, dok se istovremeno u tom scenariju provlae i ideje revolucije, politikog angamana unutar kojeg je ena/enskost spekulativni objekt. Romantiarski "dekor" romana, u tom sluaju, vre vezuje Minku za tradicionalnu, folklornu matricu ene/enskog, dok istovremeno, raunajui na taj faktor prepoznavanja, dekodiranja, obrazuje priu koja potvruje simboliki definirane rodne pozicije. Samim tim, uzmu li se u obzir teze o Minki kao eni koja se emancipira, onda nedostaje jasnije izraen/predstavljen prostor od kojeg se to ona emancipira. Povijest Minkine emancipacije daje se u rasponu od nesretne udaje za Nadi-bega, preko neuspjelog braka sa Bahri-begom, kako bi zavrila izvjeem da Minka "nije nala sree u svijetu, jer Sahur-bey je poginuo u balkanskom ratu, a ona umrla u bolnici, vrei slubu bolniarke u Carigradu". Opet se vraamo na pomisao da u takvom prikazu ene koja se emancipira, neto nedostaje. Ima u Minkinoj sudbini neto to nas navodi da ne podrimo tu traginu/"enomornu" predstavu emancipacije. Naime, od samog poetka romana Minka je profilirana kao pasivan lik koji se realizira putem tuih odluka. Njena sudbina "uhvaena" je u aci fatuma, te se uope ne dobiva utisak da vinovnica emancipacije, vlada svojom sudbinom, naprotiv. Njena udaja izreirana je tetkinim pragmatinim razlozima, potpomognuta drubom uiteljice Line i pokrenuta hirom Nadi-bega. Odlazak u Tursku zapravo je bijeg od neuspjelog braka. Sudbina revolucionarke sustigla je usput, kao enu Behur-bega, odnosno prijateljicu Sahur-bega. Dakle, pitanje je od ega i kako se to Minka emancipira?!

Nesumnjivo da je namjera autora bila da se uz neminovnost drutveno-socijalne preoblike, publici predstavi tip suvremene ene, to e naporedno sa mukarcem izvesti revoluciju. O tome je Bjelevac i sam pripovijedao: Gledao sam u Carigradu iseljenike iz Bosne i Hercegovine. Gledao sam nejednakost ene, napose muslimanke, stisnute u zakone koji nisu bili zakoni, prouavao sam njihov ivot, traio razloge toj nejednakosti i toj stranoj vjerskoj stezi. Meutim, ini se da je predstava enske emancipacije vie rekla o samom autoru, odnosno o kulturi iz koje potie, no o samoj emancipaciji. Struktura Minkinog lika nedvojbeno katalizira folklorno-romantiarski kontekst kojem tekst podlijee, ne izmiui pri tome stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u pasivnoj atmosferi uzdaha, sanja, enje i iekivanja. Tako se i Minkina povijest daje krto: od curice koja lijepo i pristojno ide gledajui preda se, do djevojke to se sakrila. Minka je sa travnikih sokaka otisnuta/potisnuta u egzotino-melanholinu instituciju djevojake sobe i nadahnuta sanjama. U opisu Minkinog braka sa Nadi-begom poentira se vizijom enske sudbine poetizirane metaforom ptice u kafezu.

Mogli bismo ovakav "start" prie razumjeti u kontekstu namjere da se registrira/opie kultura, odnosno tradicija koja enu spree, te da se nagovijesti/naznai prostor od kojeg se ona eli (ili bi se barem trebala) emancipirati. Ali, ini se da je tekst ostao nedoreen (ili barem nematovit) kad su pitanju motivi emancipacije. Naime, Minka je jasno izvedena u tip patrijarhatom definirane ene, koju u svemu to radi (ili ne radi) odreuje to to je ena. Drugim rijeima, Minka ne izmie ustaljenim predstavama o eni kao krhkom biu, nestabilne prirode, vjenom djetetu, sljedbenici. Emancipacija koju su kritiari pripisali

ovoj prii, izvedena je usputno uz priu o revoluciji mladoturaca, ali u standardnom dekoru enske inicijative koja se motivira i provocira unutar ljubavne drame. Pozicija emancipirane ene formira se iz osjeaja prevarene i odbaene ene, odnosno definira se prema mukarcu, ili drugaije reeno, iz reakcije na mukarev Trag i koncentrira se oko njega. Dakle, ovom romanu, kritiki okarakteriziranom kao roman enske emancipacije, nedostaje osmiljena akcija emancipacije koja polazi iz svijesti ene. Zanimljivo je, takoer, da se Minkina evoluciju slobode prekida u "razvoju", pri emu se pripovjedaki interes "seli" sa njene brane drame na ljubavnu idilu Nadi-bega i Line. Oekivali bismo da se Minka otvoreno i glasno suprotstavi, ne samo Nadi-begu, nego i kulturi koja legalizira njegovu elju te tradiciji koja enskom (sa)znanju nadreuje fatum. Umjesto toga, taj in je izostavljen, a Minka izmjetena u Carigrad. Podsjetimo se, emancipacija, prema rjeniku, znai osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja slobode. Pokret za prava ena s poetka XX stoljea, nain/put enskog osloboenja vidio je, izmeu ostalog, u pravu na glas i pravu na razvod braka, a sve to vodilo je nastojanju da se ena (u pravima) izjednai sa mukarcem. Danas se, u svjetlu postfeministikih nastojanja, taj zahtjev za izjednaenjem smatra osnovnom pogrekom enskog pokreta. Traiti jednakost, prema Luce Irigaray znai pretpostaviti neki lan ili predmet usporedbe, te enu definirati unutar muke kulture, a na tetu njene razliitosti. Ona smatra da se "Izrabljivanje ena temelji na spolnoj razlici i moe se rijeiti samo kroz spolnu razliku. Model enskog osloboenja, koji je prepoznavan pri itanjima ovog tiva, moemo povezati sa poretkom prvobitnih feministikih revolucija, koje su, kako je ustanovila i Irigarayeva, donijele pristanak ene na forme/moduse mukocentrine kulture. U slinom okviru ovdje je koncipirana emancipacija, jer se u prezentiranju te problematike oituju raniji paradoksi emancipacije. Naime, samostalnost i osvijetenost ene promilja se kao lanstvo u elitnoj sekciji gospojinskog drutva, a da se pripovijedanje ne odrie romantiarskih kategorija enske mistike (krhkosti, psihika labilnosti, nezatienost). Tako emo Minku u drugom dijela romana vidjeti kao Mini, enu bogatog i uglednog Bahri-bega, tienicu enskog kluba u kojem se izlau rasprave o eni. Iako se u ovom drugom dijelu eli istaknuti Minkina preobrazba u zrelu, sofisticiranu enu, njen identitet se daje u elipsi dva propala braka, a karakter u apoziciji Ona je zlato!, Mlada kao kap, ista kao gorski snijeg. Nanovo je Minka "opovijeena", registrirana preko simbolike uloge supruge. Bez obzira na taktiku promjenu mjesta radnje, u kojoj je i elja da se osigura idealniji, recimo, moguniji ambijent emancipiranja Minku sustie vjeito ista polazina/evolutivna toka mukarac. Istovremeno, ne moemo se nikako oteti utisku da ovakva podjela romanesknog tkiva otkriva drutvene i kulturalne polaritete unutar kojih funkcioniraju mukarac i ena. Prvi dio, kako smo ve primijetili, lirska je pria o evoluciji enske emocije, te deskripcija/opis uobiajenog standardiziranog puta u (patrijarhalnoj) kulturi. Nasuprot tome, u drugom dijelu romana biljeimo pokuaj da se patentira profil neovisne, aktivne ene koja to biva/postaje (tek) ukljuenjem u ekskluzivni povijesni (a muki) prostor. Tako dobivamo istu situaciju kao i u prvom dijelu romana. Naime, kao to je Minka u svom begovskom domu eksponat tradicionalne kulture, koja afirmira i promie falokratine standarde, tako je i Mini u Turskoj samo dodatak mukom ambijentu revolucije, politike i umjetnosti. Bez obzira na to to je u tekstu jasno nagovijetena Minkina ukljuenost u taj kulturno-politiki ivot Carigrada, njen lik jo ne posjeduje snagu neovisne ene. ini se udnim to se ena nastoji prikazati "svojom", a istovremeno se ini tako krhkom i zavisnom od mukarca. Minka je okruena svitom mukaraca koji skrbe za nju, poevi od mua Bahri-bega, njegovog oca Rasim-bega, preko Abdulaha koji budno bdije nad njenim ivotom i, naposljetku, Sahur-bega

koji Minku uvodi u prostor politiko-kulturnih rasprava i umjetnosti. U opisu Minkinog carigradskog ivota ima neto od one viteko-trubadurske vizije enstvenosti, koja to naposljetku i nije ukoliko ne iziskuje naklonost vitezova to je tite i oboavaju. Nesumnjivo da se u tekstu nastoji napraviti distanca izmeu Minke nevine djevojke koja ne zna ta (ili koga) hoe i Minke ene koja zri u prefinjenu intelektualku. Meutim, ovakav poredak dogaaja i stvari u tekstu, nedvojbeno pokazuje da pisanje nije uspjelo izmai predrasudama "muskulozne" kulture koja eni pridaje odlike slabosti, njenosti i podatnosti automatski joj dodjeljujui ulogu sljedbenice, drubenice, odnosno tienice mukarca. Takva redukcija svojstvena je, manje-vie, gotovo svakom drutvu koje "znaenje mukog spola razvija kroz sistem rada, jezika i upravljanja". ena se ukljuuje u taj povlateni prostor, recimo i emancipira, tek "na prijelazima izmeu znaajnih razdoblja u razvoju drutva, a to znai u doba izrazite krize drutvenih institucija i vrijednosti".No i tada ona je ukljuena kao podlona, prilagodljiva i drugotna. Upravo takav odnos otkriva i ovaj roman, izvodei emancipaciju ene u atmosferi openite revolucije, pri emu enski trijumf, da tako kaemo, biva omoguen samo uz trijumf mukog principa. Tako je Minkina revolucionarna slava tek epizoda u pobjedi koju odnose mladoturci. Zanimljivo je, usto, da se Minki deava revolucija (kao to joj se naposljetku desio i Nadi-beg), a ne da je ona sama bira. Ona se zatekla u kovitlacu revolucije sluajno, tek kao supruga i drubenica. Shodno tome, ako bismo oitovanje Minkine emancipiranosti trebali nai upravo u sudjelovanju u revoluciji, onda nam biva jasno da je takav vid emancipiranja ene u najmanju ruku nedovoljan, jer je izveden unutar ideolokih sistema koncipiranih i organiziranih oko simbolikog sredita maskuline kulture. Istodobno, nije suvino jo jednom napomenuti da se paradoksi emancipacije u ovom romanu mogu (ili moraju?) razumjeti u kontekstu openite zablude koju pronosi ovaj pokret odluivi da svoju neovisnost gradi sredstvima i nainima koje nanovo afirmiraju sistem i njegovu normu. Iako je ivot ene u prvom planu ovog romana, ipak se u podlozi prie o njenoj emancipaciji oituje jedan, ini se, presudniji proces: raslojavanje patrijarhalno-feudalnog ivotnog obrasca. Povijesno-drutvena scena ovdje se zapravo ispisuje u podlozi sentimentalno-romantine prie o enskoj dui, ime se, naravno, ne umanjuje didaktiki uinak romana. Naprotiv, raslojenost i destrukcija jednog ivotnog obrasca dobivaju svoj puni smisao kada se postave i opiu u dimenziji isto tako dezintegrirane enske svijesti. Pri tome se enskost funkcionalizira u smislu prezentiranja razliitih drutvenih/socijalnih/klasnih svijesti predstavljenih unutar ljubavnih pria Minke Zuhri, begovice i njene uiteljice Line Jagdieve. Tako, recimo, Minkina spiritualnoimaginarna ljubav, potraujui idealnog mukarca, neprestano gubi bitke sa dinaminom prirodom novog vremena, dok iznevjerenim idealima "disciplinirana" Lina trijumfuje u eri pozitivistikog ekonomisanja vremenom i emocijom. Iskazana u sentimentalno-romantiarskom dekoru enje, sanja i ljubavnih jada, Minka ne odstupa od modela pasivne (patrijarhalne) djevojke koji se bio ustalio u knjievnosti preporodnog perioda. Ona bi u tom kontekstu bila autentian primjer klase u propadanju, jer je njena ivotna pria postavljena tako da, usprkos momentima intelektualnog zrenja, oituje dezintegriranu, nestabilnu svijest. Imamo li na umu injenicu da je onovremeni roman u osnovi "poduavao" pravilnoj drutveno-politikoj orijentaciji, jasno je da se, u ovom sluaju, traginim ishodima Minkinog ljubavnog ivota simbolizira povijesna istroenost begovske aristokracije kojoj ona pripada. Suprotno Minki, Lina Jagdieva je utjelovljenje "realne" ene. Njen kontakt sa drutvenom stvarnou je neposredniji, to joj naposljetku omoguava i status koji kao uiteljica zauzima. Dok Minka nestaje u izmaglici sanja i slutnji, uivajui vie ideju ljubavi no njeno konkretno ispunjenje, Lina je suoena sa istinskim emocijama i strastima. Mada je i njen ivot obiljeen potragom za pravom ljubavlju, moe se rei da su Linina iekivanja realnija. Naravno, njena "iskuavana" emocija sasvim je

razumljiva ukoliko je poistovjetimo sa namjerom da se nasuprot aristokratskom principu uitka za kojim traga Minkin soj, postavi princip svrhovitosti koji zagovara stasavajua graanska klasa. Stoga e, naposljetku, "evolucija" Lininog ljubavnog iskustva biti zaokruena majinstvom. Ljubavi se sada, u kontekstu graanskog prakticizma, daje sasvim druga dimenzija: reproduktivna. injenica da se Lini tek kad postane majka usauje osjeaj moralne odgovornost otkriva tendenciju da se majinstvu da odreeni politiki znaaj, budui da, kako vidimo na ovom primjeru, ujedinjuje pragmatinu enstvenost sa pragmatinou graanskog morala. Ideja "svrhovite" ljubavi u romanu je eksplicirana govorom Nadi-begovog prijatelja doktora Stramma kojeg bismo mogli razumjeti kao navjestitelja te nove etike. Stari sveenici su drali svako uivanje i sve to pogoduje ovjeku grijehom, pa u tom bi se mogla i ljubav tumaiti. Samo taku ljubav; naime odnoaj ovjeka i ene smatrao bih dozvoljenim, koji bi bio izvan niskih i sebinih zabluda. Popunjavanje ljudstva, a ne stvaranje trulea stvaranje generacija, a ne dekadencu ovjeka, treba biti ena. Takvu je enu bog stvorio. Budui da se roman zavrava prizorom brane idile uiteljice Line i trezvenog, obrazovanog Beet-bega, moemo zakljuiti da se politiko-povijesna dimenzije ovog teksta iscrpljuje u propagiranju ideje graanskog drutva. Naroito ako imamo na umu da junakinja prie Minka, kao i ostali akteri oronulog feudalno-begovskog svijeta, nestaje sa scene. *** Moemo li, naposljetku, roman koji enino prisustvo u povijesti nanovo ispisuje u zapletima ljubavne prie, likom junakinje koja gubi sve bitke umire negdje na fronti, smatrati romanom o emancipiranoj eni? Naravno da ideja o emancipaciji postaje upitna kad se gradi unutar prie koja uspostavlja povijesne modalitete mukarac-ena, odnosno javno-privatno. Raspored likova u romanu, pri tome nedvosmisleno otkriva stereotipnu podjelu uloga prema kojoj mukarac (Sahur-beg, Beet-beg ili Bahri-beg) funkcionira kao bie povijesti, politike i umjetnosti, dok ena prisustvo u tom ekskluzivnom prostoru osigurava tek slijedei mukarca. U akcijama koje poduzima Minka, a koje bi nas trebale uvjeriti u njenu emancipiranost, oitujemo jedino predrasudu prema kojoj je enski princip drugotni, odnosno podloni, jer mu je temeljna funkcija da sljedbenikom ulogom omogui (r)evoluciju. Inae, u osnovi ona ostaje bie izolirano kompleksnim unutarnjim ivotom, koji je snanije odreuje no povremeni izleti u "povijesnost". Ilustrativno je i to to ena u ovom romanu ne posjeduje svoj prostor. Ona je jednostavno ispisana u okvirima njene emotivne egzistencije: da bi sve ostale znamenke prisutnost izgubila. Minka, naprimjer, ivi unutar posjeda kojim raspolau drugi, domovinu usvaja posredstvom mua a kao svijet markira se nizom sanjarija i matarija. Lina ivi u meuprostoru avanture, bivajui tamo gdje je nosi elja za sigurnou. Upravo u tom opredjeljenju na enskost koja se registrira u apstrakciji ljubavnih doivljaja, nalazimo osnovno proturjeje nastojanju da se Minkinim likom reprezentira identitet neovisne ene. Pitamo se moe li ena biti emancipirana, ako njena svijest i emocija (dua?) jo uvijek projektiraju folklornosentimentalnu viziju ivota, koliko je i njen lik odraz istih tradicionalnih predstava o eni. Mada bismo mogli pomisliti da je Lina blizu emancipacije njen lik je podjednako kao i Minkin "uklopljen" u moduse tradicionalnog vienja ene. Jer, iako osjenena atributima intelektualke, ona pridobiva jasan i konaan identitet tek kada postane majka. Do tada, ona je preputena ljubavnoj avanturi i flertu, raspoluena izmeu strastvene ljubavnice i nestabilne

intelektualke. U oba sluaja identitet ene konstruiran je i prezentiran prema ustaljenim modalitetima enskog, produciranih u kulturolokim standardima drutva. U kolikoj mjeri tekst "oslobaa" enu uviamo i na osnovu injenice da je pria o njoj uglavnom ispriana glasom superiornog pripovjedaa unutar kojeg su asimilirane perspektive drugih o Minki, a ponajmanje njen glas. Da budemo precizniji, Minki je rijetko ponuena prilika da govori, a samim tim i misli. Izmeu nje i onoga to izraava posreduje pripovjeda. Pri tome, spomenuti pripovjedni glas identificira se sa glasom kolektiva/arije kao navodnih svjedoka prie o Minki, Nadi-begu i Lini. Sve se, dakle, svodi na injenicu da je projekt emancipacije "zapeo" unutar tradicionalno projektirane slike o eni kojoj se nije mogao oduprijeti. Istovremeno, ideja emancipacije gubi se u intenzitetu traginog kraja koji svojom transparentnou ini da roman ostane prosvjetiteljski vie u smislu zagovaranja prozapadnjake orijentacije bosanskohercegovake kulture (politike?), no u primjeru enske revolucije.