Heinz Knoke

Letio sam za Fhrera

Preveo i priredio Aleksandar Vojinovi

Sadraj
Predgovor Pilot koji se s leta vraa - vlakom "Achtung. Spitfire!" Kobni 13. u mjesecu "Debele bebice" haraju Njemakom Povratak s padobranom preko ramena Okraji na "aleji bombardera" Doba ivota i doba smrti Pogovor

Predgovor
Kad je ovaj rukopis dospio u moje ruke, rekao sam sam sebi; Sada konano imamo sjajnu priu s druge strane koja e zanimati ne samo nas koji smo sluili u RAF-u, nego i milijune ostalih koji su danomice pratili ratnu zranu dramu u Drugome svjetskom ratu i koji su se s velikom radoznalou raspitivali o naim protivnicima u njemakim zranim snagama. Je li njihov odnos prema ratu bio slian onome koji je proimao pripadnike RAF-a? Jesu li imali svoje trenutke slave i trenutke stresa? Kakve li su bile reakcije njihovih ljudi na drugoj strani na Hitlerovu odluku o odustajanju od invazije na Britaniju? to su eljele njihove zrane snage pri zavretku rata? Mnogi odgovori na ova pitanja mogu se pronai u dnevnicima njemakih ratnih pilota. Od konca rata naovamo tota je dopiralo do nas s te druge zaraene strane. Me utim, najvie je tih pristiglih knjiga iznosilo vi enje rata kroz njemake oi, to je bilo povijesno sasvim u redu i korisno, budui da su te knjige uglavnom oliavale sjeanja generala i politiara, neizravnih sudionika tih zbivanja. Sutina knjige gospodina Knokea, kako je ja vidim i procjenjujem, neuljepana je pria nekoga tko je bio uvuen u jedan grozan i teak rat, a ujedno nam ocrtava stvaran portret jednoga od Hitlerovih ljudi koji se estoko borio protiv nas ... Sam nastanak knjige nije bez znaaja. Gospodin John Ewing, njen prevoditelj, sada odvjetnik u Vancouveru, sluio je kao asnik u RCAF-u, Kraljevskim kanadskim zranim snagama, kada se Njemaka u svibnju 1945 predala. Njegove su vojne dunosti podrazumijevale ispitivanje i nadzor zarobljenika iz njemakih zranih snaga. Zapovjednitvo je bilo u Jeveru (11 km cestom zapadno od luke Wilhelmshaven na Sjevernom moru - nap. prev.), gdje je RCAF zaposjeo uzletite. Njegov prvi susret s autorom knjige izgledao je ovako: Knoke se izdvajao na sasluanjima svojom izvanrednom inteligencijom, a donekle i atraktivnom linou. inilo se da je svjestan toga da je dospio na krivu stranu. Njegov slubeni rekord bio je dovoljan da ga svugdje vie uvaavaju od drugih zarobljenih zrakoplovaca. Nema jo jednog njemakog pilota, za kojega ja znam, s veim brojem od 52 sruena saveznika zrakoplova u borbi iznad zapadne Europe, da je ostao iv i da spremno iznosi svoj ratni ivotopis. Poslije svih sasluanja, sasluavi pomno njegovo kazivanje i shvaajui da je ovdje rije o izuzetnim okolnostima, nas dvojica smo se prijateljski rukovali, to je na svaki nain bilo neuobiajeno u to vrijeme. Potom su uslijedili svakodnevni susreti njih dvojice. Iz sigurnosnih razloga, Ewing dri Knokea pod posebnom prismotrom, sre uje da Knoke bude po strani od ostalih pripadnika njemakih zranih snaga, preodijeva ga da ne ide naokolo u svojoj napadno ukraenoj uniformi i zapoljava u raunovodstvu lokalne zrane kompanije koju je ustrojio RAF. Bez obzira na nepoznavanje posla kojega se prihvatio, u emu je bio novajlija i nevjet koliko i ja, nastavlja gospodin Ewing, uspostavio je veoma uspjean sustav uz pomo svoje supruge Lilo, koja je bila knjigovotkinja prije njihova vjenanja ... Bio sam est posjetitelj u domu Knokea, gdje sam uvijek bio dobrodoao. Britanski zapovjednik grada htio je jednom rekvirirati njihovu kuu, ali je Knoke bio tako nepokolebljiv u svojim argumentima da je zapovjednik grada odustao. S vremenom su Kana ani napustili Njemaku i 1946. je Ewing postao vojni sudac te njemake pokrajine. Poslije demobilizacije proveo je daljnje godine uoi povratka u Kanadu u Nadzornom vijeu. Ostao je u vezi s Knokeom, koji je bio zapao u tekoe u svome civilnom ivotu pa se dao na pisanje kako bi se spasio oskudice. Na Ewingov nagovor Knoke je 3

jednostavnim rjenikom ali iskreno i bez zatakavanja opisao cjelokupnu svoju prolost - to je ovaj tekst pred vama. Kao posljednje treba pridodati, da je Knoke 1951. postao politiki predstavnik i ugledan u svome kraju: te je godine izabran u pravosudno vijee Donje Saksonije kao lan Socijalistike stranke Njemake. Kada je Vrhovni sud Savezne Republike Njemake proglasio njegovu stranku ilegalnom, Knoke se 1952, samostalno politiki aktivirao, ime poinje novu karijeru kao gra anski politiar.

Pilot koji se s leta vraa - vlakom

Kod kue remenom po turu, u Ratnoj koli: "Ovdje ete ovrsnuti kao Kruppov elik!" Utuviti u glavu; pametnije je pri slijetanju izravnati zrakoplov deset stopa' iznad zemlje, nego jednu stopu ispod zemlje! Stopa = 0,31 metar - Francuska se predaje, Britanija se nije iskazala kao dovoljno dobra. - Narednik Schmidt gine na kraju piste i vriti "kao ivotinja" - Dva se pitomca sudaraju u zraku, njihove glave nisu za prepoznavanje. Moj otac je bio policajac. Za Prvoga svjetskog rata bio je stoerni narednik u 10. satniji 18. pjeake pukovnije. Bio je naoit mukarac i dobar vojnik. Kasnije je slubovao mnogo godina u gradskim policijskim snagama, veoma cijenjen od prijatelja i gra ana. Bio je odlikovan u bici u Flandriji, ali je zbog zarobljavanja izbjegao Ypres 1915. Proveo je etiri godine kao ratni zarobljenik u logoru na otoku Belle lile u Biskajskom zaljevu. Vratio se 1919. i oenio. Njegova izabranica Anna bila je najdopadljivija kerka tesara i zidara Wilhelma Martinsa. Po svemu sudei, ocu se dopala zbog svoje tvrdoglavosti i velikog smisla za humor. Ja sam se rodio godinu i osam dana poslije vjenanja mojih roditelja, u etvrtak 24. oujka 1921. Za sebe mogu rei da nipoto nisam bio idealno dijete, pa me moj otac privodio redu na tei nain, i tako sam se od ranih godina poeo priuavati na pruski odgoj i prusku disciplinu. Tome je najvie pridonosio dugaki koni remen, koji se nemilice sputao na moju stranju stranu i to prilino esto. Naime, stoerni se narednik odnosio prema meni kao prema jako zelenom regrutu. Znao sam da me voli i ja sam mu danas zahvalan na svim onim batinama, priznajem da sam ih obilno zasluio. Gotovo sva moja sjeanja iz djetinjstva vezana su za ulicu, danas poznatu kao Koppenstrasse. Najradije sam se igrao u oblinjoj vojarni, na njenim dugakim hodnicima i po ogromnim dvoranama. Ve sam odmalena znao kako se upotrebljava i koristi puka, kako se isti, cilja ili puca, a isto tako sam brzo nauio kako se postavlja strojnica. Nikad se nisam plaio odjeka pucnjeva, tretanja uzastopne paljbe. Uostalom, vojnici su bili moji prijatelji i sudionici u igri, dosta smo vremena provodili zajedno. Tako sam odrastao kao sretan i bezbrian djeak. Godine 1931. sam zavrio etverogodinje osnovno kolovanje i krenuo u viu kolu, gimnaziju. To je bila stara ustanova, sasvim u skladu s postojeom tradicijom. Uao sam u tu staru kolu, pun ljubavi, potovanja i zahvalnosti to sam okrenuo novu stranicu svoga ivota; oekivao sam da e me nauiti svemu potrebnom u mojoj budunosti. 4

Iste 1931. godine ulanio sam se u izvi aki savez, Pfadfinder bund. Imali smo ogranke po itavoj Njemakoj, i kao to je tada bio obiaj kod skauta kampirali smo, razvijali drugarstvo, posebno zajedniko pjevanje uz logorsku vatru. Crvenokos i pjegav osjeao sam se me u novim prijateljima ugodno i veselo. Dvije godine kasnije, kada e nacisti doi na vlast bio sam star dvanaest godina. Odlino pamtim taj dan 30. sijenja 1933. U podne su jurinici iz SA-odreda napravili nered u gradu, jer su pokuali podii zastavu s kukastim kriem na gradskoj vijenici, to nije prolo bez nevolja. Da stvar bude jo gora, upravo se moj otac zatekao na redovnoj dunosti u toj zgradi vijenice i usprotivio podizanju zastave. On i druga dva policajca povukli su zastavu dolje. Ovo natezanje sa zastavom predbacivat e se ocu, ali bez nekih veih posljedica. Prvi put sam poletio 6. srpnja 1938. s poljane izvan grada, bio je to let od nekih petnaestak minuta, nita osobito. Taj moj prvi let nije se naroito dojmio mojih roditelja smijali su se dok sam im uzbu en i zajapuren opisivao kako sam se osjeao. Slino su se ponaali i poslije kada sam ih posjeivao kao zrakoplovni veteran s vie od 2.000 samostalnih letova, opet su se smijali. Napokon, u ponedjeljak 8. sijenja 1940, primljen sam u Vojnu akademiju, u takozvanu Ratnu kolu (Kriegschule), Ovo to me ovdje doekalo nitko ne bi mogao proglasiti piknikom za budue asnike. Neprestano se i s nesmanjenom estinom odravao paradni dril, dakako u najboljoj pruskoj tradiciji. Tek sada sam to iskusio u punoj i pravoj mjeri. Ovdje ete ovrsnuti, obiavali su nam govoriti od jutra do mraka, poput Kruppova elika. Da bismo shvatili kuda smo dospjeli, napominjalo se: Svakoga slabijega emo bez ustruavanja otjerati i izbaciti odavde! Na je ivot sveden na mrcvarenje izme u vjebalita (egzer-cirplaca) i uionica. Bubali smo i uili sluei se nastavnim prirunicima u naim nastambama, katkada i do duboko u no. Imali smo prvorazredne instruktore koji su bili asnici, doasnici i mehaniari, sve odreda prekaljeni zrakoplovci koji su nam prenosili svoje prihvatljivo znanje to su ga posjedovali iz borbene taktike u zraku i na zemlji, o aeronautici, zrakoplovnoj tehnici, ga anju i meteorologiji. S obzirom na postojee me unarodne doga aje i ulogu Njemake u njima, poelo je uvjebavanje za odre ene ratne situacije u kojima emo sudjelovati. to se tie predstojeih letova, vrijeme nije bilo povoljno, trenani letovi su stalno odga ani, to je samo poveavalo nau mrzovolju i nestrpljivost. Svakoga dana bili smo sve nezadovoljniji i paljivo pratili razvoj meteorolokih prilika koje kao da su se sasvim urotile protiv nas. 17. veljae 1940. U 13.05 moja prva poduka iz letenja na zrakoplovu Focke-Wulf 44, s dvostrukim upravljakim ure ajima i koritenje identifikacijskih kodova TQBZ, pod budnim okom instruktora Van Dieckena kojemu nita ne moe promaknuti i koji o svemu vodi rauna. 23. veljae 1940. Iza mene je ve trideset i pet letova u minulih tjedan dana. Let u zimskim uvjetima: svuda unaokolo zemlja pokrivena debelim slojem snijega, zbog ega je zrakoplov opremljen skijama umjesto kotaa. Osjeam se sigurnijim: trideset i pet letova ipak nije tako malo, me utim vano je da uspjeno obavim i trideset i esti let koji e osobno pratiti natporunik Woll, bit e to test svih mojih sposobnosti i svega to sam do sada nauio. Woll je u naoj obuci veoma znaajan, on je ef svih instruktora letenja, onaj koji e presuditi - ovaj moe, ovaj ne moe.

1. travnja 1940. Iza mene su 83 trenana leta, natporunik Woll nije ba odvie oduevljen. Pridruio mi se na posljednja dva leta, promatrao me ispitivaki i stalno neto gun ao, po njemu ja sam neprekidno grijeio u neemu. U jednom je trenutku promrsio: "Tvoje je prizemljenje prilino udno, jedva da je to neto iznad prinudnog slijetanja". Bilo je to dok sam beznadno kruio iznad uzletita, gun a, potpuno zbunjen njegovom nazonou u zrakoplovu, gun a li gun a, nita mu ne valja. to se okomio na mene, mogao je poletjeti i s nekim drugim ... Woll naglo povue konicu i uspostavi nadzor nad zrakoplovom, a onda mi se prijekorno obrati; to si to pokuavao, prokleti idiote? Nisam odmah otpisan: preostaje mi jo jedna jedina ansa, zacijelo posljednja poslije deset uspjenih trenanih letova s Van Dickenom. Ukoliko se i to izjalovi, zbogom zrakoplovstvo. Pitomci kojima nedostaju propisani trenani letovi u Vojnoj akademiji premjetaju se u Protuzrakoplovno zapovjednitvo (Flakartillerie). Kakva runa budunost za jednog nadobudnog i gorljivog pilota. 2. travnja 1940. Narednik Van Diecken pozvao me danas na mojih deset zavrnih letova, ostali pitomci samostalno lete ve dosta dugo i nemaju takvih briga kao ja. Sa mnom e se jo naknadno pozabaviti i natporunik Woll, on e biti taj koji e donijeti konanu ocjenu. Na zdravlje? Grupa Van Dieckena sastoji se osim mene i od jo tri asnika kandidata, to su Geiger, Menapace i Hain, nas etvorica dijelimo istu sobu. Geiger je sjeverni Nijemac, prirodno uzdran ali veoma prodoran. Otac mu je javni radnik. Geiger je polazio kolu Adolf Hitler, sa svojom svjedodbom bio je predodre en za asnika. Na svaki nain ovaj je inteligentni mladi imao najvee izglede od svih nas, u to smo bili uvjereni. Menapace i Hain bili su Austrijanci, obojica iz planinskog predjela u Tirolu, pravi gortaci, s odlikama koje krase takve ljude. Konano, Sepp Menapace bio je bez premca najbolji me u nama u letenju - on je pilotirao instinktivno kao da je ro en u zrakoplovu koji je svakako bio njegov drugi dom poslije onoga na zemlji. Drugi Austrijanac Hain osamostalio se i sam letio ve nakon svega etiri trenana leta s Van Dieckenom. Jo jedan budui pilot kojemu sve ide od prve, kao da je letenje neto najprirodnije na svijetu i u ivotu. Kraj takvih se ovjek htio-ne htio osjea manje vrijedan i posramljen! Njih trojica su promatrali moje zavrno prizemljenje i bodrili me. Uvijek mirni i staloeni Geiger ak se udostojao otvoriti usta da bi kratko izustio: Ide ti dobro, dobar si. Nije mi bilo lako pri dui, zamiljao sam sebe u protuzranoj obrani i drhtao kao prut na vodi u iekivanju konane odluke. Nije me bilo nigdje i mora da se to zapaalo na meni. 3. travnja 1940. Odluka je glasila: moe! Poslije tono 1.300 sati leta, putaju me prvi put samoga. Ispratio me natporunik Woll, derui se iz svega glasa da bi nadjaao buku zahuktalog motora; Kad slijee pametnije je izravnati zrakoplov deset stopa iznad zemlje, nego jednu stopu ispod zemlje, jesmo se razumjeli? uo sam ga jako dobro i ja sam kimnuo, a on se podrugljivo kesei udaljavao prema hangaru pomalo sporo s noge na nogu kao da je ostavljao iza sebe neto posve beznaajno i nevano. Priteem sigurnosni pojas. Lagano otputam konicu, polako i oprezno povlaim upravljaku polugu prema naprijed, poveavam brzinu. Zaljuljam se prije nego to u stii do kraja poletne staze.

Crvena zastavica lepra upozoravajui sve zainteresirane: Pozor! Pred vama je pitomac na svome prvom solo letu, gubite se ako vam je ivot mio! Vrtim se iznad uzletita nekoliko minuta u krugu, kao da sam uklet. Onda malo-pomalo napetost iezava, osjeam se sve oputenije. Bez ikakvih trzaja i napora upravljam zrakoplovom. Postupno ponirem i promatram sjene oblaka preko zemljita. Ja doista letim, slobodan kao ptica - nitko mi ne zvoca da sam idiot, da sve radim kako ne treba. Slijedi prizemljenje. Hajde, iskai se! Zemlja mi se pribliava, sve vie i vie. Konica unatrag, ispravljam nagib zrakoplova, jo malo, polako i - evo me. Vratio sam se na vrsto tlo, jo samo da se zrakoplov sasvim smiri. Ovo moje prvo samostalno prizemljenje ne bi se moglo opisati kao ba jako dobro, ona sljedea bit e znatno bolja, jamim unaprijed. 10. svibnja 1940. Nae armije na Zapadnom bedemu kreu u veliku ofenzivu protiv Francuske, bojim se da jako kasnim da bih u tome uzeo uea. 16. svibnja 1940. Nekoliko tjedana postojana lijepa vremena omoguuje nam neophodan nastavak prekinutih trenanih letova. Imam ve blizu 250 samostalnih letova. Sada poinjemo uiti i uvjebavati letove na Focke-Wulfu 44 i Bucker Jungmannu. Tako er uvjebavamo letjeti na operacijskim zrakoplovima, dotrajalim presretaima tipa Arado 46 i 68 i Heinkel 45 i 46. Na raspolaganju nam je Junkers Ju 34 na kojem su Kohl i Hunefeld jednom preletjeli Atlantik, kao i posebno preure eni Focke-Wulf za navigaciju na veim udaljenostima. Juer sam letio u Istonu Prusku u rasklimanoj olupini GO 145 kojoj je iznenada zatajio motor: prekinuo se glavni dovod goriva, motor je umuknuo kao da uope nije radio do maloas. Preostajalo je ono jedno jedino, kada vas tako neto zadesi. Tuckam, lupkam po instrumentima. Uzalud. Nalazim se na nekoliko stotina stopa iznad zemlje a dolje nigdje na vidiku bilo kakav pogodan teren za prisilno sputanje. Moram dolje pa kako bilo da bilo. Mjerkam, razgledavam, biram kakve-takve vee istine bez drvea i grmlja. Dotiem zemlju i zaorem. Udar nije prejak ali niti preslab, postolje se otkida, zrakoplov prevre i ja se izvlaim iz njega s ozljedama na glavi koje nisam mogao izbjei. Vraam se do uzletita vlakom, s debelim zavojem oko glave. Ljudi na kolodvoru gledaju me s nevjericom i vjerojatno naga aju da sam ozlije en ratujui u Francuskoj. Nije mi do objanjavanja, a i kome da ita kaem: da sam pilot koji je mirnodopski nagrabusio?! Jedino me zbunjivalo to sam zaradio povredu na nosu. 19. svibnja 1940. ini se da me i dalje pokriva loa srea. Danas mi se otkinuo stajni trap dok sam pokuavao sletjeti u Altdammu. Puhao je veoma jak vjetar i jedva sam se iskobeljao iz staroga KL 35. Jo jednom sam se vratio vlakom. 16. kolovoza 1940. Uruena mi je svjedodba pilota, ime je definitivno gotov period letakog uvjebavanja. Prije mjesec i pol - 1. lipnja unaprije en sam u kaplara. Rat se u me uvremenu vrtoglavo nastavlja. Francuska se predaje u lipnju. Francuzi nisu mogli puno protiv izvanrednog morala i suvremene opreme njemake vojske. Posjedovali su 7

ve odavno zastarjelo naoruanje, npr. njihovo je teko topnitvo bilo koriteno jo u Prvom svjetskom ratu. Britanske su se divizije oigledno drale podalje, premda su mnogo vojne opreme izgubili kod Dunkerquea. Spretne britanske zapovjedne operacije omoguile su njihovim postrojbama povratak na otok bez veih posljedica. Njemake su zrane snage evidentno izgubile povoljnu prigodu u proputanju njihova bijega iz naih prstiju kod Dunkerquea. Britanija se u ratu nije iskazala svojom kopnenom vojskom, a i RAF se ponio u tim operacijama neusporedivo slabo. Ne razumijem zato nismo smjesta nastavili s napredovanjem protiv Velike Britanije: mogli smo tada postii uspjean kraj rata. Francuske su zrane snage tako er bile nesposobne preuzeti obrambenu ulogu u borbama. I u ovom sluaju, kao i u Poljskoj, njemake su zrane snage demonstrirale svoju mo, pobijedile su zato jer su bile nadmone u zraku, jer su bile znatno bolje opremljene i prije svega sjajno uvjebane. To ne znaci da je britanskim i francuskim zrakoplovcima nedostajalo hrabrosti da nam se suprotstave u zraku, to znai da su djelovali u najgorim moguim okolnostima. Brzi francuski kolaps bio je uvjetovan, po mome miljenju, slabim moralom njihovih borbenih divizija, to su francuski asnici kasnije s gorinom i priznavali. K tome, francuski se vojnik posljednjih dvadeset godina odmarao na lovorikama Versaillesa. To je najvea opasnost poslije pobjede u svakom ratu. Moral njemakog naroda kod kue bio je dobar, moda tonije - jako dobar! 26. kolovoza 1940. Postao sam borbeni pilot. U nekoliko dana takvo je nare enje stiglo za Menapacea i mene, prelazimo u formaciju broj 1 kole letenja u Werneuchenu. Ove veeri imali smo prvi operativni trening u letenju na zrakoplovu AR 68. Instruktor nam je bio zrakoplovni narednik Kuhl, koji je na prekide sluio u Poljskoj i Francuskoj. Zbilja nas je temeljito pripremao, tako da smo bili estito oznojeni kada smo slijetali. Priznajem da sam bio potpuno oamuen, moda vie zbunjen, vjetinama koje nam je pokazao narednik Kuhl. Ali to je tek bio uvod u narednu ratnu obuku, u temeljnu taktiku ratnog zrakoplovstva koju emo uskoro primjenjivali u sukobu s neprijateljem. Skupili su sa svih strana sve asa do asa - zapovjednik kole letenja bio je pukovnik grof Huwald koji je bio pilot u uvenoj Richthofenovoj eskadrili u Prvome svjetskom ratu, ef instruktor bio je bojnik von Kornatzky, donedavni pobonik marala Goringa. Svaki od asnika i instruktora bio je iskusan bivi pilot, veteran Ratnog zrakoplovstva. 12. listopada 1940. Radovao sam se premjetaju u operativnu formaciju, no na nesreu vjebe su se odvijale po nezapameno loem vremenu. Imali smo i ovdje burne dane. Doga ali su se fatalni udesi, od kojih nam se dizala kosa na glavi. U posljednjih est tjedana - dvije tragedije. Danas je stradao narednik Schmidt, sruio se i poginuo, bolje reeno: ubio se. A inae bio je jedan od petorice u naoj sekciji. Proveli smo nekoliko dana u pustim teoretskim raspravama te uvjebavali letove na Messerschmittu 109, koji je dozlaboga teak za rukovanje i stoga nadasve opasan. Toliko su nas mutrali da smo ve bili u stanju njime upravljati i u snu, to je naposljetku i bio cilj nae naporne obuke. Jutros smo izveli iz hangara prvi 109 da bismo ga preuzeli za samostalni let. Narednik Schmidt je bio taj kojemu je ponu eno da se prvi vine u zrak. Mene je ispunila zebnja: poletio je nespretno, tako rei neoprezno. Slutnje me nisu iznevjerile, do tada sam barem stotinu puta vi ao pogibije pilota, prevrtanja njihovih zrakoplova, i konaan kraj. Schmidt se pribliavao 8

zemlji poslije izvedenog kruga, pogrijeio je u procjeni, bio je na veoj visini nego je uobiajeno i silazio prema pisti. Zatim je ponovio krug i tada se to dogodilo. Poeli smo strahovati, jer smo pretpostavljali da je narednik Schmidt izgubio ivce. Sputao se nakon io je izravnao zrakoplov koji kao da je u zraku naglo zastao zbog nedovoljne brzine, bez pogona. estoki udar od pada i eksplozija nekoliko metara prije kraja piste. Svi smo izbezumljeni potrali do mjesta udesa, ja sam stigao prvi. Schmidta smo izbaenog pronali nekoliko metara udaljenog od zapaljenog zrakoplova. Vritao je kao ivotinja, obliven krvlju. Zaustavio sam se kraj njegova tijela i gledao kako mu se trzaju obje noge. Uhvatio sam ga za glavu. Izlu uju me njegovi neartikulirani krikovi. Krv lipti preko mojih ruku. Nikad prije nisam vidio nita slino u svojem ivotu. Najednom krikovi prestaju; i zavlada grozna tiina. Upravo tada prilaze Kuhl i ostali, Schmidt lei tih i mrtav. Bojnik Kornatzky zakazuje daljnje letove nama preostalima iz Schmidtove sekcije. Kao da se nita nije dogodilo; Sljedei po rasporedu neka pristupi! To je bio moj let. Uao sam u hangar i oprao krv s ruku. Tek tada su me opremili mehaniari, i mogao sam krenuti. Moje je srce lu aki tuklo, sve oko sebe razabirao sam kao u polusnu, nesvjestan pojedinosti. Ulazim u zrakoplov, isti onakav koji je postao okrutna grobnica narednika Schmidta. Neko krae vrijeme kruio sam iznad uzletita, oporavljajui se od panike koje sam se oslobodio kada sam se posve smirio. Dalje je bilo sve u redu, ali suze su mi bile jo uvijek u oima dok sam po slijetanju skidao pilotsku kacigu. Skoim s krila i shvatim da ne mogu vladati svojim koljenima. Preda mnom stoji bojnik Kornatzky, njegove me elino plave oi probadaju. Njemu je sve jasno, ne trebam mu nita objanjavali. - Bili ste uplaeni? - Da, gospodine. - Kako bilo da bilo, ako bude sree sudjelovat ete u zranim okrajima ... Grozno sam se osjeao, bio sam u isti mah i tronut i posti en, smrvljen sam u sebi. Najbolje bi bilo da nisam postojao, da me tada odnijela odavde neka mona ptica. 14. listopada 1940. Danas sam jedan od est doasnika i asnikih kandidata koji prisustvuju sprovodu narednika Schmidta. Kasnije istoga ovoga popodneva dolo je do sudara u zraku iznad uzletita. Dva pitomca iz letake skupine broj 2 poginula su u hipu. Jo jednom sam bio prvi na mjestu doga aja: sve se odigralo pred mojim oima, vidio sam sudar i izvlaio tijela unesreenih pilota iz ostataka zrakoplova. Njihove su glave bile neprepoznatljive, pretvorene u bezoblinu kau, jedva se moglo odrediti gdje je koji dio, gdje je bilo lice a gdje zatiljak. Sve smrskano, usitnjeno, kaasto i raspadnuto. S vremenom sam bivao otporniji, manje sam se uzbu ivao i primao k srcu pilotske tragedije: nisu to bili nimalo podnoljivi prizori, svaki je od njih ostavljao trag u meni, ne moete ravnoduno promatrati ljudske ostatke zrakoplovaca usmrenih na dunosti. 15. listopada 1940. Zapravo, bilo je to jo poetkom mjeseca - 1. listopada ove godine: unaprije en sam u rang zrakoplovnog kadeta (Fahnrich). 17. listopada 1940. Werneuchen je svega nekoliko kilometara izvan gradskog podruja Berlina, i ja sam se priviknuo provoditi svaki vikend u vele gradu. Obino bih odsjedao u jednome malom hotelu nedaleko Friedrichstrasse. Skromno sam se ponaao, nisam obilazio kabarete barove blizu 9

Zoolokoga vrta, uzdu glasovita Kurfurstendamma jednako atraktivne Ulice Friedrichstrasse, ali tako er nisam zavirivao ni u muzeje, odlazio u kazalita i istraivao unutranjost pozna tih zgrada u Ulici Unter den Linden i u Lustgartenu. Svakoga vikenda iao sam u Berlin kao radoznali doljak i uvijek bio iznova impresioniran, oparan velegradskim senzacijama. Povremeno bih podlegao zovu brojnih umjetnikih galerija koje jo uvijek blistaju nepomuene ratnim doga ajima. Drim se mota - ivi ivot i ui nove lekcije. Istini za volju : uvijek sam iznova otkrivao da nisam ba s dovoljnim novcima premjeten u Werneuchen, no to me nije nimalo ometalo da ivim ivot, takav kakav me je zapao. 8. studenoga 1940. Upravo dostavljeno nare enje: Kadeti Harder, Hopp i Knoke, zrakoplovni narednik Kuhl i zrakoplovni inenjer kaplar Hense upuuju se zrakoplovom Junkers 160, kodni naziv CEKE, u Munster - na uzletite Loddenheide - u svrhu prebacivanja u Werneuchen tri zrakoplova tipa Messerscmitt 109. CEKE je bila usluno-transportna sluba Lufthanse, ustrojena odnedavno. S obzirom na dugotrajno pogoranje vremena, nepredvi eni let nas je obradovao, ako nita drugo - bit emo u svome fahu. Jest da se radi o nimalo borbenom letu, ali djelujemo za potrebe Ratnog zrakoplovstva. Nita posebno - transport kao transport: sjedni i tjeraj do odredita. Taman to smo uzletjeli i zaplovili nebeskim visinama, krkljanac ispod naih nogu nemogue je uvui lijevi kota. Razlog: slomljena osovina. Zrakoplovni narednik Kuhl na sto muka, inilo mu se da suvereno gospodari povjerenim Junkersom i da ga nita ne moe iznenaditi i zaskoiti. Letjeli smo na nekih 100 do 200 stopa. Na se zrakoplovni inenjer Hense dao na posao, govorei nama ostalima da budemo bez brige jer e on otkloniti kvar tijekom leta, eto kroz nekoliko minuta. Stvarno, zamalo nas je izvijestio da je sve u redu. Petljanje oko kotaa bit e da je potrajalo kojih dvadesetak minuta. Kuhl je odahnuo, i mi smo se podigli na 500 ili 600 stopa, nastavljajui let u zadanom smjeru. Nije bilo vie nikakve potrebe da narednik Kuhl bdije nad mojim upravljanjem, dosadilo mu da ukipljeno nadzire moje pokrete i rad instrumenata te se uputio straga u kabinu i pridruio Hoppu i Harderu koji su se odmarali. Orijentirao sam se pratei pogledom odre ene markacije na zemlji. Skrenuo sam juno od Berlina i slijedio autocestu na zapad. Odozdo se irila izmaglica, as rje a, as gua, kao vie ili manje providna koprena. Najednom na visini od nekih 1.000 stopa izranja antenski stup radioodailjaa u Konigswursterhausenu. Istovremeno zlo i naopako u kockpitu: loe pritjee gorivo, motor hriplje, piti i malo zatim sve otkazuje. Da ovjek ne povjeruje! Istoga trena - mrtav zrakoplov. Vrpoljim se, poskakujem na sjeditu, provjeravam prekida za prekidaem. Nema pomoi, moramo dolje. - Prinudno sputanje! - dovikujem onima straga u kabini koji bulje prema nosu zrakoplova, jo u nevjerici da nisu dobro uli moje upozorenje. Skamenjen gledam to nas dolje oekuje; gusta uma i radioodailja sasvim na lijevoj strani. S desne strane rasadnik oblikovan kao na potanskoj marki, jedini na mogui spas ako ga se uspijemo doepati. Poniremo. Puno prekasno primjeujem da letimo ususret razapetom kablu, dakle gotovi smo. Do mene narednik Kuhl blijed kao plahta, bez kapi krvi u licu. Naglo poteem upravlja i zaudo zrakoplov preleti kabel, valjda za par centimetara. I konano - pad. Nekakvo se veliko stablo pred nama prelomilo kao igica, lijevo krilo se odvojilo, trup tresnuo o zemlju uz muklu tutnjavu. Ne zaustavljamo se, skliemo nekih tridesetak metara ili vie, inercija ini svoje. Kuhl ispruen na ploi s instrumentima. 10

Onda odjednom: mrtva tiina, naruena jedino izlijevanjem 200 galona goriva iz probijenog spremnika. 1 galon = 4.55 litara Kuhl nepomino lei, bez svijesti, krvari, ne znam kakve su njegove povrede. I ja sam ozlije en, po glavi. Pokuavam otvoriti zaglavljena vrata. Slino je i sa stranjim vratima prema kabini. Izlu uje me vonj razlivenog goriva. Zatoeni smo u trupu sruenog Junkersa 160, bit emo ivi peeni i skuhani ako izbije vatra. Izgorjet emo zajedno s ovom nesretnom olupinom koja nam je dodijeljena da ne besposliarimo na naem uzletitu. Kakva jeziva smrt u utrobi skrhanog zrakoplova, bez ikakvih izgleda da nam netko pritekne u pomo. Dok nas prona u bit emo karbonizirani ostaci onoga to su trenutno jo ivi pripadnici Luftwaffe. Panino izlu en golim rukama uklanjam pleksiglas s prozora, spreman sam rtvovati vlastite ake i prste samo da se izbavim, da iza em odavde. Najednom mi se priinjava da vidim Hoppa i Hardera izvan zrakoplova. Je li to mogue? Ne, oni su stvarno vani, nogama su probili oplate na prozorima i sada namjeravaju izvui i nas ostale. Prvi je na redu narednik Kuhl, potom zrakoplovni inenjer Hense. Polaemo ih na zemlju podalje od zrakoplova. Hopp i Harder odlaze potraiti pomo. Opipavam glavu - nije ozbiljno ozlije ena. Jo jednom vraam se s leta vlakom. 18. prosinca 1940. Tri tisue buduih asnika kopnene vojske, mornarice, zrakoplovstva i SS-a okupljeno je u Berlinu u Sportpalastu da bi im se obratio Fuhrer i vrhovni zapovjednik oruanih snaga. Tri tisue otro uvjebanih mladih vojnika bilo je pri kraju razdoblja obuke i uskoro e kao asnici biti upueni na frontu. Ja sam bio jedan od njih. U ime Vrhovnog zapovjednitva prvi se pojavio Reichsmarschall Goring. On i njegov glavni stoer imali su svoja uvaena mjesta na prostranoj pozornici. Jedan od kadeta iz Ratnog zrakoplovstva bio mu je predstavljen, visok momak blijeda i nadasve uzbu ena lica. Njegovo je ime Hans Joachim Marseeille i nosio je eljezni kri prvoga reda. Dobio je veliko odlikovanje za izvojevane bitke protiv Britanaca, kao najmla i ratni pilot u Njemakim zranim snagama (u naredne dvije godine dobit e najvia njemaka odlija kao najistaknutiji pilot Afrikog korpusa, kojega se neprijatelj najvie bojao). Prolaze minute. Na zapovijed zauzimamo propisno dranje. "Dolazi Fuhrer! Desnice se diu u mukloj tiini. On je ovdje, lagano koraa dugakom sredinom prolaza prema pozornici u pratnji feldmarschalla Keitela i velikog admirala Radera. Vlada apsolutna tiina grandioznom velikom dvoranom. Uzvien i svean trenutak. Onda Hitler poinje govoriti. Ne mogu pretpostaviti da je svijet ikada raspolagao briljantnijim govornikom od ovoga ovjeka. Njegova magnetska linost djeluje - iri silnu mo i ulijeva energiju. Bili smo tri tisue mladih idealista. Sluamo oaravajue rijei i upijamo ih svim svojim srcima. Nismo nikad prije osjetili tako duboku domoljubnu privrenost prema naoj domovini Njemakoj. Ovdje i sada Hitler obeava bez odlaganja posvetiti svoj ivot svim bitkama koje predstoje i zahtijeva od nas spremnost u podnoenju rtava - bit e to ispit koji se ne moe izbjei (vie od tri tisue ubijenih na kopnu, na moru i u zraku ostvarit e uskoro Hitlerove rijei). Bilo je potresno i uzbudljivo. Nikada neu zaboraviti izraze oduevljenja koje sam vidio na licima oko sebe toga dana. 19. prosinca 1940.

11

Danas mi je uruena zapovijed za prelazak u borbenu eskadrilu br. 52. Javio sam se u priuvni sastav Zrakoplovstva u Krefeldu, kamo me dodjeljuju od 2. sijenja. Dotle sam slobodan.

Achtung Spitfire!
Kako obuzdati drsku hrabrost britanskih ratnih pilota? - Ipak i Berlin na udaru, Tommyji dolaze samo nou i tada se u sklonitima sklapaju romantina poznanstva - Zato ekati s vjenanjem dok rat ne zavri da bi se nauilo sve o ljubavi? - "Operacija Barbarossa": na podruju Rusije kao da svi spavaju - Mussolini i beskorisna invazija na Grku i Jugoslaviju, s talijanskim snagama samo " avolske neprilike" 2. sijenja 1941. Zrakoplovni kadet Knoke, javljam se u borbenu eskadrilu br. 52, premjeten iz eskadrile br. 1 Zrakoplovne kole, glasi moj prijavak pred novim zapovjednikom, natporunikom Ohlschlagerom (Staffelkapitan) koji me doekuje prilino srdano (on me razvrstava u svoju eskadrilu br. 1). Ne stjeem neki osobit sud o njemu: trom, mlitav u rukovanju, podbuhlo lice s izbuljenim oima poput abe. Instinktivno mi se ne dopada, takav je moj prvi dojam. Mali natporunik, nalik djeaku iz kole. Odmah sam otkrio da je vjerojatno uobraen, nije mi bilo jasno zbog ega. Nema nikakvo odlije, ponaa se kao da se itav svijet vrti oko njega. Dri se kao da je progutao metlu dok izgovara: Najprije da odredimo tko mora biti spreman na prvi znak uzbune! Eskadrila u koju sam doao bila je priuvna, sastojala se od dva dijela i zapovjednitva formacije. Ovamo su premjetani novi piloti iz Zrakoplovne kole radi daljnjeg usavravanja, zamjenjivali su ih po potrebi i slali u borbene postrojbe. Po svemu sudei, kadeti su trebali sudjelovati u borbenim letovima prije nego to e biti promaknuti u porunike i stoga ih se podvrgavalo drilu koji me sasvim dotukao. Dovraga i takvo zrakoplovstvo, u kojemu te ni na tren ne ostavljaju na miru. 10. veljae 1941. Iznena enje: eskadrila se prebacuje u junu Francusku, u Cognac. Smjetaj u negdanjoj francuskoj zranoj bazi. Nastambe i ure aji na uzletitu veoma primitivni, a pista loe konstruirana. Inae, stari grad Cognac tmuran i beznadan, da ovjek presvisne. Kasnije e se sve to znatno promijeniti, obnoviti (ve samo ime grada govori dovoljno i podsjea na njihov poznati proizvod u bocama). 1. oujka 1941. Unaprije en sam u starijeg zrakoplovnog kadeta (Oberfanrich). Valjda u biti puno zadovoljniji i sretniji u operativnoj postrojbi. Otkako je zavrila francuska kampanja ovaj zrani prostor postaje kljuna toka u ratu. Oekuju se, prema naim predvi anjima, znatne promjene s obzirom na prodore njemakih zranih snaga u operacijama preko Kanala i protiv Engleske. U fazi odmjeravanja ratnih mogunosti bilo je od ivotne vanosti postii napredak izme u sukobljenih strana glede zranih napada. 12

U borbi protiv Britanije naili smo na ratne pilote RAF-a koji su u zraku bili postojani i estiti borci. Istinita legenda o junatvu britanskih ratnih pilota ostat e zauvijek slavno poglavlje u povijesti ratovanja u zraku. Njemako je vie zapovjednitvo neprekidno vjerovalo da e nepopustljivi i borbeni Spitfirei na kraju pokleknuti i prepustiti svoj zrani prostor zrakoplovima Luftwaffe. Kako su se dani nizali u tjedne, redale su se pogibije RAF-ovih pilota, obarali smo ih iz dana u dan. Ako smo eljeli postii potrebnu zranu nadmo prije invazije, bilo je neophodno obuzdati hrabrost britanskih ratnih pilota. Konano, oni su bili ti koji su se suprotstavljali njemakom napadu na britanske otoke. Najvie potekoa zadavali su nam zrakoplovi Supermarine Spitfirei zbog svojih sjajnih manevarskih sposobnosti i tehnikih odlika. Opomena sa zemlje obino bi poinjala rijeima: "Achtung Spitfire! Njemaki bi piloti samostalno odluivali o svojim daljnjim postupcima im bi se u njihovim slualicama zaulo takvo upozorenje. Sa svoje, pak, strane smatrali smo ruenje Spitfirea nekakvim neisplaenim dugom i onda kad to nije bio na zadatak, naravno ako je to ikako bilo izvedivo. Na svoga prvog Spitfirea naletio sam iznad Kanala, sve je prolo jako tiho, kao da se nita nije dogodilo. Ja nisam zapitkivao, nitko mi nita nije rekao. Bitka za Britaniju, ini se, bila je za njih gotovo izgubljena. 7. oujka 1941. Povratak u Njemaku. Eskadrila je stacionirana u Doberitzu, malo izvan Berlina, gdje smo pripojeni zranoj obrani prijestolnice. Tommyji, tj. Britanci, dolazili bi samo nou. 8. oujka 1941. Drugi vikend u Berlinu. Juer sam susreo prijateljicu iz prijanjih dana u Werneuchenu, proveli smo zajedno neke veoma sretne sate. Nisam tako kanio i ne mogu si pomoi: izgleda da sam se zaljubio u Lilo. Za to su krivi Tommyji kojima je cilj Berlin. Zatekao sam se na ulici za oglaavanja uzbune i otiao u najblie protuzrano sklonite. Bio sam u poveoj gomili gra ana i dijelio sjedite u sklonitu s jednom upadljivo privlanom djevojkom. Iako sustezljiva i povuena, ja sam iskoristio prekide uzbune da bih poeo otapati njenu nepopustljivost. Proi e dosta vremena prije nego se opet vidimo. Me utim, ja sam zaljubljen! 24. oujka 1941. Lilo i ja danas smo se zaruili. Nadam se, ukoliko je to mogue, da emo se vjenati ujesen, kada mogu dobiti odobrenje. Sada sam star dvadeset godina. Premlad za enidbu, po miljenju natporunika Ohlschlagera. Bolje je priekati dok ne zavri rat, preporuio mi je. Ali, rat se moe protegnuti na jo tri godine i ja svakako tada neu imati ivaca za enidbu. U svakom sluaju ne elim ekati tako dugo da bih nauio sve o ljubavi. Ohlschlager gnjavi da ekam, uope mi nije jasno zbog ega tako misli. Ljutilo me to njegovo posezanje za naim ivotima, pogotovo u mjesecima nae vatrenosti, postajao je tovie neugodan. 25. travnja 1941. Ukaz: U ime Fuhrera, unapre ujem, starijeg zrakoplovnog kadeta, Heinza Knokea, u rang porunika, s danom 1. travnja 1941.

13

Potvr ujem ovo unapre enje duboko svjestan preobrazbe njegove dunosti kao asnika u skladu s njegovom zakletvom vjernosti, imajui na umu povjerenje u imenovanog da je to zasluio, u emu mu Fuhrer da je podrku. Izdano u Berlinu, ovoga 22. dana travnja 1941. Potpis: Goring, Dravni ministar za zrakoplovstvo, zapovjednik Zranih snaga Ovaj dokument bio mi je uruen navedenoga dana od strane zapovjedajueg asnika zajedno s asnikim bodeom, kao vanjskim obiljejem novoga poloaja u Ratnom zrakoplovstvu Fuhrerove Njemake. to rei? Jedna je ambicija postignuta, samo nedostaje odgovor na pitanje; jesam li doista spreman za operativne zadatke koji mi predstoje? Na to pitanje morat u osobno sam dati znaajan odgovor. 22. svibnja 1941. Rastanak na peronu i moje tepanje: Moramo biti strpljivi, Lilo! Dovi enja, ljubavi moja jedina!" Bilo je to na eljeznikom kolodvoru Schlesicher u Berlinu, odakle polazi ekspres. Vlak je bio dupkom pun, krcat putnicima i Lilo se na jedvite jade probila do prozora moga vagona. Ispoetka smo stajali u gomili, potom je ona otila i pridruila se mojim roditeljima, to je bila posljednja slika koju sam zapamtio prije nego to je kolodvor nestao iz vidokruga. Vojni su vlakovi bili jedan do drugoga na dva usporedna kolosijeka, moj se vlak udaljio drugi po redu, obadva su imala isto odredite - Cherbourg. Odatle svatko za sebe dalje. Kotrljali smo se kroz no praeni zvukovima sirena, jer su Tommyji opet bili nad Berlinom. 23. svibnja 1941. Moja 52. eskadrila bila je po novom rasporedu u Ostendeu, nije je bilo teko pronai. Samo zapovjednitvo tik je do uzletita, s njegove istone strane. Prima me zapovijedajui asnik satnik Woitke, ljudina kao od brijega odvaljena. Stisnuo mi ruku tako snano da sam skoro pao na koljena. Dakle, to je bila zbilja jako razliita dobrodolica poslije Ohlschlagera i njegovih mlitavih ruku. Satnik Woitke me pozvao u svoju radnu sobu u zapovjednitvu u niskoj baraci na rubu uzletita. Odmah je dohvatio bocu konjaka i tek nakon to smo se kucnuli postavio nekoliko pitanja sasvim praktine naravi. Volio sam toga diva, on je bio pravi stari pukovski asnik i iskusan pilot, sa eljeznim kriem prvoga reda na iznoenoj bluzi koja je dovoljno govorila sama za sebe. askali smo nekih pola sata, a tada me odvezao svojim slubenim vozilom do moga 6. jata, u koje sam raspore en. etvrti sam asnik u jatu, a moj je zapovjednik natporunik Rech. Kao i zapovjednik eskadrile, porunici Barkhom i Rali odlikovani su eljeznim krievima. Donedavno je jatu pripadao i porunik Krupinsky ali zadrao se samo tjedan dana, zajedno smo prebaeni u priuvni sastav. Ostali su piloti na doasnikoj izobrazbi, dobri su momci i znaju svoj posao. Kada smo se upoznali, temeljito su me prostudirali od glave do peta, oito su imali slabo miljenje o mladim porunicima, takvi zelembai kvarili su im raspoloenje. Nakon to su me premjerili, shvatili su da ja nisam neki poseban igra, pa su me sve vie ignorirali. Meni su upravo zato to nisu padali niice pred novim inovima, bili naroito dragi. Niti sam ja njima solio pamet, niti su mi oni priinjavali bilo kakve smetnje: na je budui odnos bio korektan i ja sam ih zavolio. Uronjeni smo u isti kotao, a kako e se tko snai ovisi o tome to e nam donijeti razvoj ratne situacije. 14

Glavni ef odravanja zrakoplova odveo me u kamuflirani zaklon gdje se krio moj zrakoplov Messerschmitt 109 E, premazan zelenom bojom. asna krntija ali jo uvijek leti, ree glavni ef odravanja kao da se ispriava, bit e da je elio kazati: "Jo uvijek je dovoljno dobar za koritenje, ali se nespretno izrazio. Ve poslije sat vremena sjeo sam u pilotsku kabinu te izveo nekoliko uobiajenih krugova iznad uzletita. Moja prizemljenja bila su grozna, svjestan da me promatraju dok se batrgam pistom amo-tamo, siao sam bijesan sam na sebe to sam se doveo u sramotan i neprilian poloaj pred momcima koji su utke pratili izdaleka moje majstorije". Popodne sam ponovno uvjebavao praktine manevre, skupa sa zapovjednikom eskadrile, izgledao je zadovoljan, nije prigovarao, nije se mrtio. Poinjao sam vjerovati da je ipak sa mnom sve u redu, vratilo mi se samopouzdanje. 24. svibnja 1941. Ustajanje u 4.00. Zapovjednik nas vozi do piste, obavjetavaju me da je moj zrakoplov naoruan i da ga samo treba izvesti preko piste do startne pozicije. Preko zvunika priopenje: Svi piloti na prijavak zapovjedniku postrojbe! Natporunik Rech objavljuje operativna nare enja za taj dan: dva patrolna leta preko june obale Engleske. Prvi put smo u zraku u 8.00, drugi put u 17.00 sati, U me uvremenu smo u petominutnoj spremnosti za sluaj uzbune. Jato br. 4 eka etiri zrakoplova da bi se popunila formacija, do tada uskakat emo mi iz drugih jata, tako sam ja taktiki raspore en kao redni broj etiri kao lan skupine predvo ene porunikom Barkhornom. Poslije ranog jutarnjeg dogovora, svatko odlazi po volji, veina na spavanje, na naslonjae ili na leajeve u svojim prostorijama. Pauza do doruka. Ja sam izaao, preuzbu en da bih spavao. etao gore i dolje izme u zrakoplova dok mi nije dodijalo. Poslije nekih deset uzastopnih letova i meni se prispavalo kao i ostalima u eskadrili. U 7.00 donose dvije krcate koare; doruak! Otkrio sam da sam gladan i da mi prija ponu ena hrana. 7 sati 50 minuta - pojavljuje se natporunik Rech, s pritegnutim prslukom za spaavanje, to nas navodi na razne pretpostavke. Na svaki nain: neto se negdje zakuhava? Rech kratko izvikuje: - Momci, idemo! Van svi do jednoga! Zrakoplovi su ve na svojim mjestima, poredani. Moja je krntija do Grunertova, poslije e ostati po strani. Rech nam se ponovo obraa; - Zapamtite, drite se desno od mene ako se dogodi da uzletite u grupi. Vrlo je vano da ne brkate strane, inae vam se moe svata dogoditi pa i da budete pogo eni prije nego se sna ete! 7.55 - navlaim padobransku opremu. Mehaniar mi prua ruku i pritee gurte. 7.58 - strano sam uzrujan, ne mogu se sabrati. Tresak zatvaranja kabine. Kontakt! Moj Messerschmitt 109 E riui polazi u ivot. Srljam preko uzletita, jo koji trenutak i svi smo u zraku, Rech nas usmjerava prema moru. Vidljivost vie nego slaba, s oblacima dolje ispod nas do visine od 500 stopa. Obzor se jedva moe razabrati. Poveavam brzinu, moj je drndavi zrakoplov lijevo ispred ostalih, moram im se pribliiti. Letimo na maloj visini, tako rei iznad same povrine mora koja lei pod nama mirna i glatka bez ikakvih valova. Nigdje nikakvih tragova brodovima ili zrakoplovima. Kao to je uobiajeno, odravamo potpunu radiotiinu - oslukujem jednolino brujanje motora. Sprijeda krivudav obris sive engleske obale u mjestiminoj izmaglici. Letimo sjeverno od Deala u besprijekornoj formaciji, neuznemiravani, usredotoeni na me usobni raspored. Rech skree i ulazi u unutranjost otoka, pratei eljezniku prugu prema Canterburyju. Dolje nema prometa. Bit e da smo lijepo uoljivi, nema nikakve sumnje da nas promatraju. 15

Nemamo pojma gdje je baza njihovih Spitfirea, koliko smo im se primakli i kada moemo oekivati susret s njima. Iznenada paljba s lijeve sirane odozdo, tuku protuzranim lakim topnitvom. Svjetlei meci ibaju u naranastim nizovima i nestaju u oblacima iza nas, poput rasutih dijelova biserne ogrlice. Nitko nije pogo en, let se nastavlja. Na zapovjednik krui u potrazi za ciljevima, povremeno ponire nie, ne znam o emu se radi. Vo a moga jata tako er ponire prema zemlji, puca na protuzranu obranu zatienu vreama pijeska i naoruanu automatskim topovima od 20 milimetara koji nas neumorno obasipaju bljeskavim streljivom, za sada nasumce i nesustavno, valjda tek reda radi. Svjetlei rafal s desna prema meni. Sputam nos zrakoplova i letim nisko preko otvorenog polja. Grunert kree u drugi napad. Podeavam ciljnik i ustremljujem se na topove, jedinu trenutnu opasnost koja nam prijeti. Pojavljuje se sve vie i vie svjetleih metaka, fijuu mimo zrakoplova u potpunom kontrastu s tmurnim sivilom obale. Vodim rauna da ne izgubim iz vida toku napada, ali isto tako ni Gunerta. U tome osvrtanju najednom zapaam da vie nismo sami na nebu: evo ih, Spitfirei iznad nas! Eskadrila obnavlja formaciju okrenuta elom prema istoku, vrijeme je povratka, iza nas plamtei tragovi kao dokaz da smo prohujali ovuda. Nisam pucao dok sam kruio unaokolo, to bi bilo preblesavo. Zapravo, da budem iskren, bio sam previe uzbu en da bilo to poduzmem, suzdravao sam se i ekao da se dovoljno smirim. Pribliavali smo se sjevernoj borbenoj poziciji kod Ramsgatea i Margatea. Nema nikoga od njihovih: ni Spitfiera, ni Hurricanea. Pretpostavljam da e doi. Ne bih morao zbog toga strahovati, jer ja sam na zaelju eskadrile i posljednji koji moe biti dohvaen. 9 sati 14 minuta. Prizemljenje u Ostendeu, javljam se zapovjedniku. - Dobro, kako je onda bilo? - pita dobro raspoloen, te dodaje - Jesi li togod uradio? - Ne, gospodine - uzvraam. - Kako to? - Jednostavno, nisam pucao. Rech prasne u smijeh i potapa me po le ima. - Nita zato, bit e bolja srea sljedei put. Uostalom, ni Rim nije izgra en u jednom jedinom danu, je li tako? 17 sati 5 minuta. Novi let. Ovoga puta nismo imali prilike za otvaranje vatre. Utroili smo vrijeme na kruenju iznad mora izme u Polkestonea i Dovera. Za razliku od nas Tommyji nisu letjeli po tako nepovoljnom vremenu, koje je inae bilo daleko gore nad samim britanskim otocima. 27. svibnja 1941. Kanal je posljednja dva dana pokriven tekom maglom, nije bilo djelovanja ni na naoj ni na drugoj strani. Danas nam se prua mogunost za niski napad na uzletite Tommyja u Ramsgateu, uvjeti su takvi da letimo nisko, malo iznad vrhova drvea. Prvi polazak u 7.15. Grunert i ja odabiremo kao metu stovarite goriva, smatrajui da barem time opravdavamo svoje letove nad neprijateljski teritorij. Nigdje nikakvog britanskog zrakoplova. Vraali smo se i napadali, opet i opet, ga ajui sve to se micalo. Odozdo neto svjetleih metaka, slabana obrana. Kada smo se vraali, mnoga su skladita gorjela. U 10.00 vraamo se za sljedei napad. Ovaj put nailazim na protuzrakoplovni top na zapadnom kraju uzletine piste, odakle su tvrdoglavo nastojali da me skinu s vrata, lako sam letio na svega deset stopa iznad zemlje, Tommyji se nisu dali zbuniti: njihova je paljba iala meni pored glave, dok je moja zavravala u njihovim vreama s pijeskom. Dva puta sam nadlijetao istim kursom i na jednak nain. Grunert je dotle uzeo na zub kamuflani dio

16

uzletita, gdje je zapazio na otvorenom jednog Hurricanea. Tek se posreio moj trei napad, uniteno je protuzrakoplovno gnijezdo, topnik izbaen iz svoga sjedita. Dojava preko radija: - Spitfirei! est ili osam njih u zatvorenoj formaciji jure sa sjevera prema nama. Ne zna kako se postaviti, posvemanji mete me u naima. Pokrivam sprijeda Grunerta. Moji upozoravaju jedan drugoga da Tommyji napadaju, a Grunert me poziva da ostanem s njim. Na visini smo od nekoliko stopa, moj lijevi protivnik tako er leti povrh kroanja drvea dok oblijeem iza Grunerta. Spitfire bljeti tono meni nasuprot, namjestio mi se da ne moe biti bolje. Otvaram vatru, on pada. - Nosi se! - ree netko preko radija. Mislim da je to bio Barkhorn. Pogo eni se udaljio da bi se razbio onkraj ozidane obale. Pravi su majstori u izvo enju okreta, nema naina da ih se zadri. Grunert se sukobio s dva Tommyja koji su letjeli zajedno ali bi uvijek u kritinom trenutku uspijevali utei i nestati u spletu niskih oblaka. Izgubili bi se kao da ih nikad nije bilo pred njim, igra s iglama u plastu sijena: sad me vidi, sad me ne vidi! Gorivo naglo iezava u naim motorima; vrijeme je za povratak kui. Crveno upozoravajue svjetlo samo to nije zatreperilo u svim pilotskim kabinama. Rech predvodi u povratku na istok. Slijeemo u Ostendeu. 28. svibnja 1941. Tommyji uzvraaju posjet. Njihovi Blenheimi i Spitfirei zuje nad nama od praskozorja, s vremena na vrijeme navraaju Hurricanei. Takvi bjesomuni dani za nas poinju u 4.00, kada nas dovoze na uzletite da budemo spremni za uzlijetanje, a tada su ve Hurricanei u zraku i prelijeu nasipe da bi opustoili ili sravnili sa zemljom nae hangare. Kako je i danas bilo slino, mogao sam pratiti britanski napad samo sa zemlje, budui da je moj zrakoplov izvan uporabe do poslije podne: nisam mogao uvlaiti desni kota pa su mehaniari rastavili itav stajni trap. U 18.30 konano mogu s Brakhomom, Krupinskym i Grunertom. Velika strka blizu Dunkerquea: Blenheimi u pratnji Spitfirea u veem broju, nai protuzrakoplovni flakovi mlate po njima ali bez ikakva uspjeha, dakako. Protuzrakoplovci su uvijek tako puni sebe kada priaju o svojim ratnim pobjedama, od toga jedino odustaju ako smo prisutni mi borbeni piloti koji ih na licu mjesta demantiramo i otvoreno im u lice kaemo da su hvalisavi laci koji nisu nikada nita pogodili. Popodne bez oblaka. Diemo se na 20.000 stopa, zaslijepljeni suncem na zapadnom nebu. Bez oblaka igdje na vidiku. U jednom trenutku uinilo mi se da nazirem u daljini neprijateljski zrakoplov: prevario sam se, bila je to majuna prljavtina na mojem vjetrobranu. Dobra pouka da bolje pripazim ubudue u slinoj situaciji. Ipak, neto se doga a ... ne bi Brakhom samo tako promijenio smjer leta, neprestano se ogledavajui unatrag pravcem kojim smo doletjeli. Na tu stranu uope nisam obraao pozornost. A ono: Hurricanei iza naih repova, prestrojavaju se za napad. Mi u nagli uspon, nagli zamah ulijevo i evo nas iza njihovih repova. Na ih je iznenadni manevar omeo u pripremama, mijenjaju taktiku i grabe prema otvorenom moru. No, nae su brzine vee, nee nam pobjei kao to su naumili. Za svega dvije minute ve su nam na dometu. Poinje zrani dvoboj. Divlja zbrka. Valjamo se oko njih u lu akom kovitlacu. Naao sam se za repom jednoga Tommyja i dao sve od sebe da ostanem na toj poziciji, on bi da me se otarasi, pribjegava klasinom triku - leti u sunce, kako bi me zaslijepile suneve zrake. U redu, prihvaam. Neka vjeruje da me nadmudrio, nee ni on predugo prema suncu, a kad po e nazad - ja ga ekam spreman. Pokuavam rukama namjestiti titnike za oi, ali ne uspijevam. Dovraga, gdje mi je bila pamet da nisam ponio naoale za sunce? 17

On se vraa, ja s prstom na obarau, na dugmetu za otvaranje vatre. Na uzletitu Grunert me glasno hrabri, pita to mi je. Odgovaram da mi suze oi i da nisam dulje u stanju gledati. Izvukao sam se iz kabine s krajnjim naporom, kao da prvi put u ivotu silazim preko krila zrakoplova. Ono tamo gore u zraku bilo je moje prvo oduzimanje neijeg ivota, moje prvo ubojstvo! Ubudue moram nositi na let naoale za sunce. 30. svibnja 1941. Naredba: Patrolna pozicija Dover - Ashford - Canterbury! Drugim rijeima, radi se o pravcu koji zrakoplovni veterani inae nazivaju mljekarska staza. Vrijeme oblano: vidljivost jadna. Digli smo se na sat i pol, protutnjali bez neke koristi i opet se vratili na zemlju. Miruje i neprijatelj, ukroeni meteorolokim nevoljama i jedni i drugi. Predosjeamo premjetaj negdje gdje je puno ivlje nego ovdje ... 21. lipnja 1941. Minula su tri tjedna od posljednje akcije nae eskadrile: premjestili su nas na uzletite Suwalki, bivi slubeni aerodrom Poljskih zranih snaga blizu granice Rusije, bolje reeno na pragu Rusije. Ovdje su stacionirani ratni bombarderi i glasovite tuke, Junkersi 87 B. U posljednja dva tjedna nae su se armije prikupljale i zauzimale poloaje du cijele duge istone granice Rusije. Nitko ne zna to se doga a. Jedna glasina govori da nam je Rusija dopustila prolazak do Kavkaza radi zaposjedanja naftnih polja na Srednjem istoku te Dardanela da bi se osvojio Sueski kanal. Po drugoj glasini posrijedi su pripreme za izravan napad na Rusiju. Ta me glasina, priznajem, veoma obradovala. Boljevizam je zakleti neprijatelj Europe i zapadne civilizacije. Ako se ratom i borbom ne sprijei, boljevizam bi mogao dominirati i jednoga dana zauzeti cijeli svijet. Moji su drugovi bili slinog miljenja, ali, me utim, pamte potpisani ugovor izme u Njemake i Sovjetskog Saveza. Vidjet emo. Uveer doznajemo da je ukinuta zrana linija Berlin-Moskva ... Proveli smo no sjedei u Messerschmittima. Naga anja i opet samo naga anja, nita izvjesno i pouzdano. to je upuivalo na Operaciju Barbarossa"? To je bio kodni naziv za goleme vojne aktivnosti na Istoku i u Reichu. Zapovijed za ruenje ruskih zrakoplova tipa Douglas na postojeoj zranoj liniji uvjerilo nas je da zaista poinje toliko oekivani rat protiv boljevizma. 22. lipnja 1941. Svitanje - 4.00. Opa uzbuna za itavu eskadrilu. Sve uzletine postrojbe na nogama. Ja sam dugo u no oslukivao udaljeno kretanje tenkova i vozila. Bili smo udaljeni svega nekoliko kilometara od granice i dovoljno blizu da moemo sebi doarati to se zbiva na okolnim cestama kojima je nastupala mona vojna armada, opremljena najsuvremenijom ratnom tehnikom. 4 sata 30 minuta - sve su zrakoplovne posade pozvane u prostoriju za brifing. Zapovjedajui asnik satnik Woitke ita specijalno nare enje za taj dan oruanim snagama koje je izdao Fuhrer: Njemaka je napala Sovjetski Savez! 5.00 - izlazak na pistu.

18

U naem su jatu etiri zrakoplova, ukljuujui i moj, pripremljeni za bombardiranje, to sam intenzivno uvjebavao prolih tjedana. Moj dobri Emil preuzima prvi tovar bombi, meni priinjava zadovoljstvo da ih mogu izbaciti na Ivanovu prljavu zemlju. Letei nisko preko prostranih ravnica primjeujemo beskrajne njemake kolone kako se kotrljaju u pravcu istoka. Bombarderske formacije predvo ene zastraujuim tukama koje se svako malo obruavaju nezaustavljivo nadiru sve dublje na istok i oznaavaju nama ostalima osnovni pravac napada. Izvodimo niski nalet na jedno rusko zapovjednitvo, smjeteno u umi zapadno od sela Druskieniki. Na ruskom teritoriju, za razliku od nae strane, kao da sve jo spava. Pronalazimo zapovjednitvo i letimo nisko iznad drvenih zgrada, ali ne vidimo ruske vojnike. Ruimo jednu od baraka. Pritiem na kontrolnoj ploi dugme za isputanje bombi, instinktivno osjeam da se zrakoplov podigao oslobo en tereta. Slijede ostala izbacivanja. Odozdo mnogo prljavih vodoskoka prti u zrak, zamalo se nita ne moe vidjeti od dima i uzvitlane praine. Jednu baraku prodire vatra. Naa je prethodnica cestom naila na njenu kamuflau i digla je u zrak. Naposljetku se Ivan probudio. Iz zraka prizori razorenog mravinjaka, konfuzna jurnjava. Staljinovi sinovi stepe bjee u donjem rublju pod okrilje i zatitu ume. Pojavljuju se svjetlei protuzrakoplovni rafali. Ustremio sam se na protuzrakoplovnu bitnicu, poga am dva topa. Ivan kraj njih pada pokoen, jo je u donjem rublju. To je tek poetak! Nova runda, ponovno krug, ga am. Rusi se prenuli, uzvraaju. Bit e zabave u iduem naletu! Napad se nastavlja nesmanjenom estinom. Nikad prije nisam pucao tako dobro, sputam se na est stopa visine, eem vrhove drvea. Pri uspinjanju otra paljba sa zemlje. Moj Ivan lei iza svojih topova. Jedan od njih skaui tri u umu. Preivjeli se vie ne diu. Napadam pet-est puta, oblijeem u krugu, Krupinsky tako er. Logor je potpuno uniten, sravnjen. Poslije nekih tri etvrt sata u zraku prizemljujemo, kratak predah i uivanje u prvom dananjem obroku. Oekujemo daljnja nare enja. Jedna je ruska transportna kolona uoena prigodom povratka naih zrakoplova, kree se cestom Grodno-Zytomia-Skidel-Szczuczyn, progonjena naim tenkovima. Da bi se sprijeilo povlaenje alju se bombarderi da raiste situaciju. U 10.00 uzlet u pratnji tuka, koje su ve obraunale s topnitvom u ovome kraju. Ubrzo je pod nama Grodno, svuda ceste zakrene ruskom vojskom. Predvi amo da poinju ruske pripreme za protunapad na nas i nadamo se opem napadu protiv Njemake koja eli zagospodariti Europom, Njemaka je ozbiljno ukljuena u rat s Britanijom na Zapadu, nae su najbolje divizije stacionirane u Francuskoj i zauzele dijelove Skandinavije. Moramo izdvojiti odre ene snage za Balkan, gdje je Mussolini izazvao mnogo nevolja svojom beskorisnom invazijom na Grku i Jugoslaviju. Talijanske su snage potpuno bezvrijedne s vojnog stajalita, Italija kao saveznica Njemake nije nita drugo nego - avolska neprilika. Dananja je situacija idealna da se boljevizam proiri Europom u sklopu njihova opeg plana svjetske revolucije. Hoe li zapadni kapitalizam sa svojim demokratskim institucijama ui u saveznitvo s ruskim boljevizmom? Kada bi nam bile slobodne ruke na Zapadu, mi bismo unitili boljevike horde bez obzira na rusku Crvenu armiju, ime bismo spasili zapadnu civilizaciju. To je dananje nae miljenje, nakon to smo se nagledali iz zraka sveopeg uzmaka ruskih kolona. Bio je to jedan od onih dana koje neu nikada zaboraviti. Nae su armije napredovale na svim pravcima proboja, udarne postrojbe prednjae. Rusi potpuno obezglavljeni. Prepune ceste i putevi na ruskoj strani mete su koncentriranog bombardiranja i mitraljiranja sa slabim izgledima da izbjegnu najgore.

19

Tisue Ivana u paninom povlaenju od asa kada smo krenuli, spotiui se i krvarei naputaju glavne prometnice i pokuavaju pronai kakvu-takvu zatitu u okolnim umama. Na cestama gore njihova vojna vozila, svaki na nailazak donosi nove rtve. Bombardirao sam kolonu tekog topnitva, bilo je nezamislivo. Koja srea da nisam bio dolje me u njima! Toga prvoga dana utroili smo 2.000 sati za naih est napada. Cijeloga dana bez susreta s ruskim zranim snagama i mi smo mogli obaviti na posao a da nismo susreli protivnika. 23. lipnja 1941. 4.45 - prvo uzlijetanje. Opet po Ivanovim kolonama. Jako svjee, ak hladno jutro. Juer sam se dobrano oznojio do povratka u bazu, kad se uzdigne sunce postaje nepodnoljivo vrue. Jo uvijek ni traga Rusima u zraku. Do veeri nikakvih novosti o ruskom zrakoplovstvu, izvjeujemo zapovjednitvo. Iznena uju nas lanovi jata br. 4, oni su nabasali na Ivanovu zranu tehniku, kau da su im zrakoplovi lagani ali nevjerojatno pokretni. Sve u svemu: primitivno za nae zrakoplovne pojmove. Porunik Gunther Gerhard, moj drug i stari prijatelj jo iz Letake kole, moe se pohvaliti: pripisuje mu se da je oborio -svoga prvoga i to juer. On je k nama prebaen iz priuve eskadrile, na glasu je kao izuzetan pilot. Iao sam ga naveer posjetiti i estitao mu na zranoj pobjedi. Tamo sam uo da je satnik Woitke strmoglavio tri ruska Rata u svome napadu. 25. lipnja 1941. Bombardiranje mi je sve odvratnije. Osim toga, tko bombardira proputa borbene letove. Krajnje je vrijeme da i ja na em "svoga prvoga. Kopnena vojska nadilazi najoptimistinija oekivanja. Rusi jednostavno nisu u stanju zaustavili nae napredovanje dok smo gazili njihove postrojbe u povlaenju. Njihove zrane snage nisu se uputale u pojedinane vatrene okraje. Navodno su neki njihovi bombarderi djelovali na ciljeve u naoj pozadini ali bez veih uspjeha. Ruski su vojni piloti oigledno slabo uvjebani, njihovo je znanje borbene taktike bilo poetniko a zrakoplovi primitivni. Bez obzira na poetne uspjehe, podlegli smo odvie velikom optimizmu, to je bilo pogreno. Nismo bili svjesni injenice da ruski vojnici nisu znali za to se bore, svakoga od njih komunizam e pretvoriti u fanatika. 2. srpnja 1941. Poruka iz operativne sobe eskadrile: Porunik Knoke neka se odmah javi zapovjedajuem asniku! to stari eli od mene? Skinuo sam pojas, odloio pitolj i poao. Satnik Woitke je sjedio na platnenoj stolici. Porunik Knoke, javljam se po nare enju, gospodine Woitke ustaje i rukuje se sa mnom. Imam za vas naredbu Personalne slube Zranih snaga. Premjetaju vas u eskadrilu br. 1, morate se to je mogue prije javiti zapovjedajuem asniku u Husumu. Sat vremena nakon toga bio sam u zraku u mojem dobrom starom Emilu. Najstariji zrakoplov u eskadrili bio je odsluio svoje i slali su ga u Letaku kolu u Werneuchen da se koristi za uvjebavanje mladih pilota. Za obojicu je ruska kampanja bila gotova, zavrena. Razoaran sam. Ali to da se radi? Naredbe su naredbe. Uveer sam sletio u Werneuchenu. Sutra ujutro putujem vlakom preko Hamburga u Husum, u malo mjesto izvan glavnih prometnica na obali Sjevernog mora.

20

30. srpnja 1941. Eskadrila br. 1 tada se sastojala samo od jednog jata. Dva nova jata bit e sastavljena kroz nekoliko sljedeih vikenda. Ja sam dodijeljen jatu br. 3, njegov je zapovjednik poput mene stigao s ruskoga fronta. Stvarno miran ivot. Bilo je po dolasku dosta letova, ali bez susreta s ijednim jedinim Tommyjem. 3. kolovoza 1941. Sele nas na otoke Langerooge i Borkum koji lee u Sjevernom moru.

Kobni 13. u mjesecu

Usvojena molba za enidbu i mladoenja polazi malim zrakoplovom na svadbu Privremeno splasnuo rat na Zapadu - Njemaka oklopna prethodnica na vratima Moskve, ali "armije nisu prilago ene za rusku zimu" - Plovidba na "Tirpitzu" - Kanal ponovno oivljuje, a Britanci alju zrane "sabljarke" - Dvanaest Blenheima protiv dvanaestorice iz Luftwaffe Odlina francuska vina u asnikoj kantini - Na ledenjaku s malo okolade i nekoliko cigareta. 17. kolovoza 1941. Svakodnevne patrole i zrana zatita Ratne mornarice, pratnja konvoja izme u Bremena i Hamburga i po Kanalu. Britanci upuuju Blenheime i Beaufightere protiv naih konvoja. Jako malo akcije za moju duu. Nae patrole pucaju na Tommyje kada nadlijeu i napadaju neki od naih brodova. Letovi preko mora znaju se oduljiti satima, opskrbljeni smo dopunskim spremnicima goriva da bismo svladali najvee udaljenosti i sigurno se vratili. Od svega je najtee podnijeti dosadu takvih letova. 26. kolovoza 1941. 10.00 - pobonik eskadrile natporunik Rumpf telefonski izvjeuje da je molba za enidbu uvaena! Dakle, i Lilo i ja moemo odahnuti! Obraam se zapovjedajuem asniku i molim ga da mi odobri odsustvo za vjenanje. On je upravo dobro raspoloen i doputa uporabu zrakoplova za potrebe eskadrile, to je mali Bucker Jungmeister. Pomoi e mi da skratim putovanje. Kreem sutra, enim se prekosutra. U 12.00 rijeene su sve formalnosti oko dopusta, malo se pravim vaan i epirim na uzletitu, ispraa me vesela druina i srdano mae dok im nisam nestao s vidika. udesan let, divan ljetni dan, krajolik oko mene nikad nije bio ljepi. Prpono rastjerujem oblake kumuluse dok neprestano hitam preko sunanog neba u istonom smjeru. Mali stroj junaki odolijeva naporu, njegov motor prede ravnomjerno, kao da se i on nasla uje ovim letom. Svako malo sputam se nad polja ili jezera. Poljodjelci su zauzeti etvom, plivai zbijaju ale u vodi. U meni sve drhti: uskoro u opet zagrliti Lilo. Tri sata kasnije sputam se na uzletitu u Prenziauu, kao usputnoj postaji na putu do moje Lilo. Sasvim neoekivano ulijeem u loe vrijeme, u Prenziauu mi to nisu najavili. Moj je dobri mali Bucker izmlaen jakim naletom kie a vidljivost postaje sve loija i loija. 21

Odustajem od posjeta Posenu kao to sam planirao. Nema potrebe ii tamo po svaku cijenu, ionako Lilo nije zainteresirana za vjenanje u sjeditu zrakoplovnog korpusa. Moram u Werneuchen, ondje slijeem po oajnoj kii u 16.31. 27. kolovoza 1941. Stvarno mi je bila namjera krenuti tono u 6.00, ali bilo je nemogue poi prije 8.30. Jo uvijek je uporno sipila sitna kia, vidljivost se poboljala - bila je bolja nego juer. Do Posena gdje se nalazio trenani letaki poligon trebala su mi dobra tri sata leta. Ovdje iznova problem s kontrolnim tornjem radi nastavka leta do Lodza. Jak udar vjetra! Letovi preko cijele zemlje ravnaju se po odredbama meteoroloke slube. Prokleti bili svi! A ja sam jo noas elio biti s Lilo! Izaao sam iz svoga zrakoplova, ogledavao po uzletitu, na kojemu su kao i na svim drugim veim i manjim uzletitima diljem Njemake bili na snazi strogi propisi s odgovarajuim jednako strogim ogranienjima. Sedam ili osam malih trenanih biplana poivalo je na zemlji, me u njima i jedan Bucker Jungmann. Sinulo mi da pokrenem zrakoplov i odvezem se na pistu. Dok se jo dvoumim prilazi mi jedan od kontrolora leta s knjigom za pojedinane letove. Pita me za ime, kaem da bih iao izvesti nekoliko krugova i da to ne treba upisivati u knjigu pojedinanih letova. On kima, neto zapisuje te lupkajui petama izgovara: Vrlo dobro, gospodine! Nasmijem se i popnem se u najblii zrakoplov. Otvaram regulator, startam, deko iz kontrole leta mi mae, maem i ja njemu. Unato najstroim zabranama, deko podie zelenu zastavicu - slobodan prolaz. Kada je ve tako, molim lijepo, idemo! Isprva se zadravam nisko, straga iza mene neko drvee s vanjske strane uzletita. Podiem zrakoplov i uzimam kurs prema Lodzu, vrlo brzo, moda kojih deset kilometara dalje od uzletita, upadam u zaista gadno nevrijeme. Moe se letjeti samo do visine od 100 stopa. Vidljivost opasno smanjuju krupne kine kapi i nema mi druge nego da se spustim na nekoliko stopa iznad zemlje, iako stalno snano bacan i borei se na sve naine s razularenom olujom. Povremeno letim izvrnut naglavake i izbezumljujem rijetke promatrae u nekim naseljima. Ja sam gledao njih izokrenut, a oni mene kako visim glavom nadolje. Blizu Kalischa pomo u orijentaciji: pronalazim eljezniku prugu izme u Bremena i Lodza. Sprijeda praktiki nikakva vidljivost. Vano je da nikako ne izgubim prugu iz vida. Najeio sam se pri pomisli na prisilno prizemljenje. No, to bi bilo s dramatinim posljedicama: neizbjean lom zrakoplova, ratni sud i krasna odgoda vjenanja porunika Knokea. Najednom promjena: horizont sprijeda postaje pregledan. Vie nisam obasut kiom, moe se slobodno uzletjeti do sigurnih 3.000 stopa. Nekoliko minuta poslije bio sam iznad Schieradza. Moj je otac doao ovamo po okonanju neprijateljstva s Poljskom, i bio ovdje ef policije vie od godine dana. Lilo je trenutno tako er ovdje s mojim roditeljima, ona je tu negdje dolje u zgradi policijskog zapovjednitva, u kojoj inae ive moji roditelji. Stoga, traim pogledom tu kuu u kojoj sada stanuju tata i mama, s Lilo u gostima. Dva puta ponirem da bih tono utvrdio koja je to zgrada, u ovako malom mjestu nije teko pogoditi gdje je sjedite policije. Penjem se i silazim do krovova kua. Ljudi izlaze i stoje na ulicama, ispruili vratove. Vrata balkona stana mojih roditelja su otvorena. Shvatili su to se doga a, to to tutnji iznad njihove kue: otac i majka stoje na balkonu. Zatim im se pridruuje Lilo, mae dugakim bijelim runikom - ona je stvarno ovdje, eka me. Jo jedan let do kue roditelja, skoro kotaima dotiem krov. Tada nastavljam do Lodza, gdje prizemljujem.

22

Samo sat i pol iza toga Lilo je u mojim rukama. Ne moe vjerovati ro enim uima kad joj kaem da emo se sutra vjenati. Za moje roditelje je to isto tako iznena enje, budui da ih nisam obavijestio o svome dolasku. 28. kolovoza 1941. Sve formalnosti vjenanja prior je brzo zavrio ujutro. U 17.00 Lilo i ja ulazimo u matini ured kao mu i ena. Na stan u kui nalikuje cvjearnici. Moram naglasiti: nikad vie takav dan. Naa je srea potpuna. 29. kolovoza 1941. Opet sam u zrakoplovstvu poslije nekoliko dugih sati. Zaustavivi se samo radi punjenja gorivom u Frankfurtu i u Schwerinu, vratio sam se u formaciju u 17.00 i bio doekan srdanom dobrodolicom mojih drugova. Oni su pod uzbunom od prije sutona i ja sam im upao ba u trenutku kad se javljalo da su neki Blenheimi blizu obale. Nije bilo uspjeha u potragama za ovim Tommyjima. Posljednjih nekoliko dana ja sam skoro zaboravio na rat i da se ratovanje produava. 1. sijenja 1942. Njemaka obala Sjevernog mora osobito mi je dobro poznata otkako je opet vraena u moje ruke. Imam ukupno vie od 100 zranih operacija, ukljuujui patrole za pratnju naih konvoja i uzbuna kao uobiajene, svakodnevne prakse s izmjenama vatre s Blenheimima i Weuingtonima po loem vremenu iznad mora. Na zapadu je rat donekle splasnuo, Tommyji sada rijetko navraaju preko dana. Po mraku nai noni lovci imaju vie posla nego danju, mirnije je preko dana i iznad Kanala. Na istoku nae snage postiu ogromne pobjede. Njemaka oklopna prethodnica na vratima je Moskve, me utim sada je nae Vrhovno zapovjednitvo suoeno s licem zime i brojnim potekoama koje nije predvidjela. Armije nisu prilago ene za rusku zimu, njihova je oprema nedovoljna za takve uvjete. Stepe su svejedno osvojene, kod kue se uvelike smatra da treba popraviti postojeu situaciju to je bre mogue. U akcijama prolih mjeseci stradali su neki od mojih starih drugova iz 52. eskadrile, to je jedva nadoknadiv gubitak unato sve veem broju sruenih neprijateljskih zrakoplova koji svakoga dana raste. Prenose mi da se sruio Gunther Gerhard, smrtno ranjen nakon to je oborio 18 Rusa. Za Barkhoma i Ralla procjenjuju da su poslali na zemlju vie od stotinu Rusa. Duboko potresen zbog nestanka stare druine, nita vie nije isto, rat nas prorje uje. U jesen eskadrila preuzima podruje Baltika, na praktine manevre zatite bojnog broda Tirpitz, odnedavno opet u slubi. Provodim nekoliko dana kao asnik zrane zatite na palubi Tirpitza, odakle rukovodim patrolama u obrani. Od rujna novo odredite - Jever, nae staro uzletite, ovdje je tako er i zapovjednitvo. 8. veljae 1942. Sjevernomorski otoci dijele nemilu sudbinu, znaju biti ledom odvojeni od kopna. Tada mi nastupamo neovisno o zadanim operacijama, u hitnim sluajevima prebacujemo stanovnike otoka a redovno dobavljamo potu i hranu. 10. veljae 1942. Potpuno premjetanje njemakog Vrhovnog zapovjednitva zranih snaga na Zapad izvedeno je pod opom uzbunom. 23

Sada je i Vrhovno zapovjednitvo Ratne mornarice u Brestu u Francuskoj, tu su i bojni brodovi Prinz Eugen i Gneisenau kao i nekoliko krstarica i razaraa. Po svemu sudei, predstoji prodor preko Kanala a zatim napredovanje prema Norvekoj. Britanija poduzima sve da onemogui nau Ratnu mornaricu u primicanju ili prolasku Kanalom koji je opet postao popritem sve ivlje aktivnosti s obiju strana. Vrijeme nije naroito loe, ali letenje je zbog neizvjesnog razvoja meteorolokih uvjeta veoma rizino. Britancima je bolje nego nama. Uveer nova lokacija: uzletite blizu nizozemske obale. 11. veljae 1942. Od ranoga jutra magla nas zadrava na zemlji, oko 10.00 vidljivost se poboljava. Satima sjedimo posvuda unaokolo spremni na najhitnije uskakanje u pilotske kabine, pa makar da bismo ostali u zraku samo jednu minutu. Izvjea iz Kanala: Britanci neprestano napadaju, usprkos najnepovoljnijim vremenskim prilikama. tovie, alju u akciju najstarije tipove svojih zrakoplova. Nae posade javljaju o susretima s prastarim britanskim zrakoplovima modela - sabljarka" (Sword-fish). Jedan od naih jedva se teko oteen vratio u bazu. Britanci nastavljaju estoko ratovati uz najvee rtve, iskazivanje smjelosti naih protivnika preko Kanala zasluuje svako divljenje. Ne poputaju nimalo, suprotstavljaju se bez predaha. Nae uzletite obiluje jakim vjetrom i obilnim snjenim meavama, nije nikakv o udo da ostajemo prizemljeni po cijele dane. 12. veljae 1942. Njemaka flota mimo doverskih stijena, priopuju iz blizine Calaisa. Na udaru je britanskih samoubilakih letova. Tommyji nisu bili nijednom uspjeni u naletima iz zraka na njemake ratne brodove. Me utim, te njihove propuste nadokna uju dalekometne obalne bitnice s podruja Dovera, ga ajui nae brodove nanose velike tete. Vrijeme nikako da se barem malice proljepa, motamo se oko naih prizemljenih zrakoplova. Junije od nas nai su zrakoplovci stalno na nogama. 13. veljae 1942. 10.16 - iznenadna uzbuna i nagli upad u zrakoplove koji lee na snijegom pokrivenom uzletitu. Za razliku od drugih dana - nebo vedro. Pozvani smo da priteknemo u pomo naoj napadnutoj floti. Radi se o tekom napadu, napadaju sabljarke kojima su se pridruili Blenheimi. Nae je da obraunamo s ovima potonjima. Nad Kanalom magla, slaba vidljivost. Nastojimo pogledima prodrijeti kroz pramenove magle. Iza nas uzburkano more, dolje su nai minolovci. Zapovjednik eskadrile ispaljuje bljetave signale prepoznavanja, tako da brodovi ne otvaraju vatru na vlastite zrane snage. Moj se zrakoplov bori s neoekivanim jakim vjetrom koji bjesni nekoliko stopa iznad zapjenuanih kresta valova. Tamnozelena vodena masa as se podie as sputa. U punoj formaciji jurimo prema poziciji gdje se nalaze Blenheimi. Pozivi iz baze neprekidno izvjeuju gdje emo ili zatei. Letimo dalje nad morem, ravnajui se po primljenim uputstvima. Ve smo najmanje petnaest minuta u zraku a Blenheimi su negdje ispred nas, svakoga trena mogu nam biti na dohvat. Odaslao sam reflektorom signale raspoznavanja, pripremio oruje za otvaranje vatre. U magli s moje lijeve strane neke nejasne sjene. To su oni! Izvodimo jo jedan krug. Svatko eli sudjelovati u prvoj pucnjavi, Narednik Wolf prilazi bono po svome obiaju posljednjih est mjeseci. Odmah sam zamijetio njegovo pribliavanje: kroz prozor od pleksiglasa sasvim lijepo vidim njegove zube dok se kesi. 24

Dvanaest Blenheima i isto toliko nas, jedan na svakoga. Blenheim ispred mene mi je na ciljniku, spreman sam za paljbu i moram to uraditi prije nego me on pretekne. U tome je tajna ivota i smrti onoga to slijedi. Moj Tommy nije nevjet, predosjea to mu prijeti i skrenuvi otro uvis izmakne prema obali. Obi em ga i zadrim na svojoj vatrenoj liniji. Pucam! Utiskujem dugme, pljuti tanad. Pratim tragove prema njegovom lijevom krilu s udaljenosti od nekih 150 stopa, a potom sline tragove na lijevom boku njegova trupa. Obojica gubimo visinu, sunovraujemo se na lijevu stranu. Ne miem palac s dugmeta za otvaranje vatre. Njegov je lijevi motor pogo en. Na trenutak mi razvueni oblak zaklanja vidik. Protivnik nestaje prema obali. V-u-u-u-m! I ja sam dobio svoje. Kokpit je ispunjen leteim komadiima kojeega, raznim razbijenim djeliima unutranje oplate kabine. Odmah pokraj moga desnog ramena zjapi grdna rupa. Tako er otkrivam dvije manje rupe na mome lijevom krilu. Tek to sam okrenuo glavu, kad li Blenheim sada sprijeda, ba ravno sprijeda. Jo jednom otvaram vatru. Potom sam u oblacima. Tommy preda mnom pretvara se u veliku sjenu, njemu vie nije do mene. Moj je trup zrakoplova u bijednom stanju. Istovremeno osjeam da negdje neto gori. Lagano poteem regulator nazad i oprezno dajem gas. Nekoliko sekunda i ugledam more. to ako plane moj zrakoplov? Provjeravam upravljanje u krunom letu. Zamjeujem da se otkinuo pokrov desno ispred mene i da je nestao prozor od pleksiglasa. Tommyja nema. Jo bazdi opori vonj nagoretine. Dovraga! to se doga a? U me uvremenu motor i dalje radi besprijekorno kao da je sve u redu. Po instrumentima nema kvara, sve funkcionira kako treba. Dakle, to i gdje gori? Ba sam srekovi: Blenheim je najvjerojatnije preivio moje pogotke i kada se njegov pilot oporavi moe se vratiti da me dokraji, a ja dolje u plamenu. Krasno! iroki krug na lijevo. Spreman sam negdje potraiti obalu Nizozemske. Pokuavam uspostaviti vezu preko radija, nema nikakva odgovora, valjda me ne uju. Beskrajne minute u nedoumici. Sada je 11.26, prolo je sedamnaest minuta otkako sam iskljuen. Miris nagoretine se postupno smanjuje, no to to vrijedi kada se dijelovi kabine sve vie otkidaju. Svakako bih uskoro trebao vidjeti kopno, ali nemam pojma gdje se nalazim i koja je moja pozicija. Nemam povjerenja u ono to pokazuje moj kompas. Gdje je ta obala? Moda je oekujem u krivom pravcu, moda je s desne strane a ne lijeve. Prisiljen sam sletjeti u iduih deset minuta, pokaziva goriva u spremniku upozorava da teku posljednje kapi - znai: jo malo i nula? Trljam oi - ne varam li se: kopno na vidiku. Ne mijenjam kurs. Nema smisla sada mijenjati smjer leta, idem istim kursom kao malo prije. Mui me i dalje radi li moj kompas kako treba ili ne? Letim ususret obali, ve je zemlja ispod mene. Ravna povrina i niz jezera iza nasipa. Pejza kojemu se radujem, sjeverna Nizozemska. Napokon mogu izabrati drukiji smjer leta, vie u stranu. Dvije minute poslije prizemljujem na dugakoj vrstoj pisti u Leuwardenu. Vojnici koji su izvan kontrolnog tornja prilaze, okruuju moj zrakoplov. Zapanjen sam njihovim izgledom: otrcani su i djeluju zaputeno za njemake pojmove. Dapae, odbojno. Kad sam pokuao otvoriti pokrov kabine, raspao se u dijelove i ti su komadi pali na krilo. Sada se ispostavlja da ima pogodaka na zrakoplovu iza prednjeg dijela kabine. Uzdu s desne strane nekoliko urezanih rupa, progorjelih i crnih. Eto, zato sam ja osjeao da neto gori. 25

U uredu kontrole leta nailazim na kalendar. Naravno, danas je trinaesti! Uvijek trinaestoga neto po e loe, barem kad je rije o meni. Bio je to oduvijek moj zlosretni dan. Kontrolor leta nije mislio tako. Nita naroito, imali ste sreu, gospodine, ree okrenuvi glavu od mene. Nisam nita odgovorio, a i to da mu kaem kad je bio u pravu. Obina praznovjerna besmislica. 14. veljae 1942. Vrijeme kakvo pilota tjera na povraanje. Orkanska snjena meava satima preko uzletita, ini se nikad nee prestati. Pomiljam da se vratim u .lever u jednom Messerscmittu 108 Taifun, ali nije dolazilo u obzir na moju veliku alost. Telefoniram u operativni centar eskadrile u Wangeroogeu, gdje poziv preuzima natporunik Blume, pobonik. im me prepoznao, udario je u viku: - Heinz, izgubljeni ovjee, gdje si dovraga? I to radi? Imenovan si pobonikom satnika Losigkeita u zapovjednitvu za specijalne zadatke. Ve sutra mora biti u Norvekoj, jesi me razumio?! udesne novosti! Obeavam da kreem im prije, ovisno o vremenu koje uope nije pogodno za bilo kakav let. Kasnije poslije podne oblaci se poinju dizati i nad obalom se pojavljuje blijedo zimsko sunce. Nema razloga za odlaganje. Idemo. Zavaljen u zrakoplovno tapecirano sjedite uivam u panorami prostranstva Frizije. Povratkom u Jever odmah se najavljujem zapovjedajuem asniku za specijalne operacije, satniku Losigkeitu. To je mali ovjek, besprijekoran u svojoj cjelokupnoj pojavi. Bio je instruktor Japanskih zranih snaga i poslije viemjesenog ekanja vraa se kui u Japan, emu se neizmjerno raduje, pogotovo nakon moga dolaska: on e meni predati svoje dunosti, pa moe mirne due otputovati na Daleki istok. Mnogo toga mi je ve pripremio, oekuju se novi zrakoplovci, piloti i instruktori iz raznih letakih kola. Losigkeit dopunski objanjava: - Svatko od njih stie u vlastitom zrakoplovu. Doznajem pojedinosti: osnivaju se nova zrakoplovna jata, zapovjednici su natporunik Eberle i porunik Frey. Tree je jato moje i njime zapovijeda satnik Dolenga. 15. veljae 1942. Jutros prihvaamo dva JU 528 i dva W 34, koji su namijenjeni za Operaciju bodljikava ica, tako er okupljamo i nekih tridesetak zemaljskih posada za odravanje naih zrakoplova u Norvekoj. Obavijeteni smo da su transporti s prinovama ve krenuli iz Osla. 18. veljae 1942. asnika kantina posjeduje neka odlina francuska vina. To nam je pomoglo da nismo vie vodili rauna koliko je loe vrijeme vani. 19. veljae 1942. Napokon, konano ve jednom, sastavljeno je i tree jato (Eberle ima svojih potekoa, pozvan je pred ratni sud). Meteoroloka prognoza obeava za sutra poboljanje vremena, to mi jednostavno ne ide u glavu - isto ne vjerujem da je mogue ikakvo poboljanje. 20. veljae 1942. 26

Snijeg jo uvijek zasipava uzletite, ali zrakoplovi su vani na njihovim mjestima, spremni da odmah polete. Meteoroloka sluba i dalje uporno najavljuje poboljanje vremena, dok piloti dokoliare oko svojih zrakoplova, dru i psuju na sva usta. U podne ih autobusi vraaju u njihove nastambe. Meteorolozi ne odustaju, po njima vrijeme tek to se nije poelo popravljati. Jednom su nas sasvim nepotrebno istjerali van, da e sve biti kako treba, neka se samo malo strpimo. U 15.35 izlazimo na snjenu vjetrometinu - molim, drimo se meteorolokih prognoza. Sva srea da Tommyji u me uvremenu ne prate i nadgledaju nae velike brodove na moru dok plovimo olujnim danskim prolazom Skagerrak. Poslije pedeset minuta pred nama je stjenovita norveka obala. Lagano plovei preko zapjenjenih valova, ulazimo u fjord Oslo. Bit emo utaboreni 35 kilometara sjeverno od Osla, odvojeni pod planinom, svuda unaokolo debeli snijeg, kao uostalom svugdje iza nas. Gardermon. Prizemljenje na novoj lokaciji u 16.50. 24. veljae 1942. Tri dana ljenarimo u planinskom obitavalitu. Zabrinuto motrimo planinske vrhunce sjeverno od uzletita obavijene oblacima. Duga tri dana izleavanja i nerada. Izvi aki JU 88, s ure ajima za slijepo letenje ponavlja radio-izvjea o vremenu na irem podruju, ispada: moemo poletjeti. Let preko visokih planina Norveke je rizian, ali lijep. Snijegom prekriveni vrhovi planina doseu preko 3.000 metara, diu se uvis na strmom reljefu iznad dubokih uvala, zapadno od nas planine se strmoglavljuju do mora. U proteklim mjesecima mnogi su njemaki zrakoplovi uniteni pri pokuaju slijetanja na ledeni teren. Poslije devedeset minuta u zraku i s posljednjim kapima goriva, evo nas u Trondheimu. Nikad prije nisam vidio neto slino - planinski plato iznad grada. Sa zapadne i sjeverne strane litice se sputaju okomito u fjord, s dubokim usjekotinama na svojim vrtoglavim padinama. Naa ovdanja pista duga je 800 metara i iroka 30 metara, ogra ena drvenim sigurnosnim pregradama. Kad okopni snijeg, pista je zale ena, to dodatno oteava ivot pilota: nije lako odrati zrakoplov na kotaima i sebe na nogama po stupanju na ledenu povrinu. 25. veljae 1942. Zapovjedajui asnik i ja kratimo vrijeme u maloj drvenoj kuici nekoliko metara iznad piste. Jezivo je hladno, grijemo se kako znamo i umijemo, ponajvie - razgovorima. Prole noi je Prinz Eugen sa svojih 36.000 tona prespavao u fjordu. Ozbiljno je oteen od mine i sada se ovdje uvelike obnavlja. Nae planinske patrole stalno su pod budnom zranom zatitom u cijeloj okolici fjorda. Njihove tragove lako uoavamo dok krstarimo ledenim norvekim nebom na patrolnim letovima u zadanim smjerovima. Prema izvjeima koje primam, nai ratni brodovi u blizini vie su ili manje oteeni u plovidbi kroz Kanal. Gneisenau odlazi do daljnjega u luku Kiel. 26. veljae 1942. 13.12 - detektori zvuka du obale navijetaju pribliavanje jednog neprijateljskog zrakoplova koji usamljen leti na velikoj visini. Izvidnica? 13.15 - polijeem s uzletita. Idem obraunati s uljezom. Radi bolje preglednosti penjem se na 25.000 stopa. Nae patrole u zraku u me uvremenu nastavljaju kruiti iznad ukotvljenog Prinza Eugena.

27

Ponovno pregledavam dio po dio neba. Ne vidim Tommyja. Poruke sa zemlje nisu precizne. Meni nimalo ne pomau, zvue prilino neodre eno. Poslije osamdeset i pet minuta zvrndanja okolo naokolo slijeem. 27. veljae 1942. Uljez je opet negdje iznad nas. Polazim u potragu za njim, ali izbjegao me. Nita, uzaludno. 28. veljae 1942. Stoerni narednik iz operacijske sobe naglo upada u moj ured, prekida me u sastavljanju dnevnog izvjea. - to je? - Gospodine, uljez se vratio! Prilazim prozoru, netremice piljim niz zale enu nizbrdicu do piste. Oglaena je uzbuna. Cjelokupna zemaljska posada vrzma se oko moga zrakoplova. Kamuflana navlaka lei na snijegu, zrakoplov je ve potpuno otkriven. Hajdemo! Dok privrujem sigurnosni pojas, odzvanja brujanje motora. Kontakt! Zemaljska posada zatvara kabinu i izmie krilima. Palim i gromoviti stroj kree u ivot. Oblai blistava snijega vrtloi se u zraku ispred mene. Punim gasom preko duboka snijega. Nekoliko sekundi i ja sam u zraku. Vrijeme - 11.46. Baza i danas ne radi kako treba. Opet mi ne naznauju tonu poziciju Tommyja. Utvr ujem da on prelazi obalu kod Christiansanda, isto kao juer i ranije. Podiem se na 25.000 stopa. Osamnaest minuta po polijetanju prve korisne informacije sa zemlje: - Bandit leti pravcem Berta-Kurfurst-Hanni 8-0! Ako je procjena tona, na istoj smo visini od 25.000 stopa i svakoga trenutka bi se trebali susresti u sektoru B-K. Zbog tanke koprene ledenog oblaka vidljivost je ograniena, moram vraki pomno osmatrati, to ruje tako lako i jednostavno. - Bandit je sada na potezu Berta-Ludwig ... Dovraga! Kamo li je poao? Gledam na jednu i drugu stranu, zapravo provjeravam sve smjerove. Probijam se kroz tanki ledeni oblak i skreem desno. Najednom - tu je, bio je to Spitfire, na njemu okrugla oznaka RAF-a. Naglim trzajem podiem nos zrakoplova, idem k njemu. Sada je i on ugledao mene. Bit e to e biti. Tommy opisuje krug, obara nos svoga zrakoplova i sputa se na niu visinu. Ne smijem ga izgubiti. U strmoglavom poniranju kao da neka divovska ruka pritie moje tijelo na sjedite. Na mahove mi se mrai pred oima. On je jo uvijek tu, ustremljuje se okomito nadolje i nastoji utei prema otvorenom moru. Ja za njim. Pri poniranju motor pomahnitalo tutnji, dru krila. Odmah otvaram vatru. S poveanjem brzine iskljuio sam hla enje. Vrlo vano ako motor zakuha, nita zato ako se i raspadne motor - uhvatio sam ga, kako bilo da bilo. Spitfire juri i pada poput meteora kroz svemir. Tko zna to se odigravalo u Tommyjevoj kabini, tko zna to je poduzimao i emu se nadao. 20.000 stopa - opet mi je u vidokrugu i opet pucam. 18.000 stopa - odluujem se zaustaviti na 1.000 stopa. 12.000 stopa - moj motor poinje kuhati. 6.000 stopa - udaljenost me u nama se poveava, namjerio sam se na sranog protivnika. Poskakuju slualice na mojim uima, u glavi mi puca. Paklena su ova lu aka poniranja, teak ispit izdrljivosti i zrakoplova i pilota. Strgnuo sam masku s kisikom sa svoga lica. 28

Miris glikola u kabini. Motor kuha, toplina ulja raste, a brzinomjer pokazuje preko 800 kilometara na sat. 3.000 stopa - Tommy polako ispravlja zrakoplov poslije obruavanja. Obojica letimo preko zasnjeenih povrina u visini obalnih planina. Priznajem, Spitfire je nevjerojatan zrakoplov. Izme u nas sve vea udaljenost. Obojica hitamo k otvorenom moru, svatko sa svojim ciljem. Dajem se u potjeru, svjestan da se neu moi pohvaliti. Moj motor stenje. Smanjujem brzinu i otvaram radijator grijanja. Pogled prema puini: moj Tommy sada siuna toka na horizontu. Povratak u irokom luku, let preko fjorda Inner, prije toga preko svih planinskih provalija. Velianstvena panorama, zadivljujua. 13.03 - prizemljenje. Drhtim, cvokoem. Sav sam ispunjen bijesom i hladnoom koja mi se uvukla u kosti. Dotaklo me obruavanje, ponajvie jalova utrka. Izgovorio sam samo etiri rijei: - Daj mi dupli brandy! 4. oujka 1942. Moj Tommy nije dolazio puna tri dana. U ime jurnjave za uljezom zapovijedajui asnik otvara bocu sjajnog Hennesseyja, rijetka i vrijedna nagrada ovdje daleko na sjeveru. Naravno, slabije me oduevljavala pobjeda nad bocom konjaka nego sama pobjeda nad neprijateljem. Ja sam ratni pilot koji se ne zadovoljava igrom lovice na nebeskom svodu. 5. oujka 1942. Povik iz susjedne sobe: - Opet je tu! Dvadeset ili trideset dugih koraka, i ja sam u mojem zrakoplovu, sekundu zatim startam. 12.02 - brzo uzdizanje u oblano nebo. 12.10 - visina 15.000 stopa, namjetam masku za kisik, ubitana studen. - Bandit, u zoni Caesar-lda-Hanni 7-0 - javljaju. - Victor, victor, poruka primljena - odgovaram. Visina 20.000 stopa. - Bandit sada u sektoru Caesar-Kurfurst. - Victor, victor, poruka primljena. S visine od 22.000 stopa penjem se na 25.000. Danas ga moram uhvatiti. Njegovo mi vrljanje izgleda kao temeljito pretraivanje morskih uvala u potrazi za naim skrivenim bojnim brodovima. Na 25.000 stopa pretraujem nebo unaokolo i naprijed, sprijeda i sasvim lijevo otkrivam malu crnu mrlju, veoma upadljivu na bijeloj pozadini. To je Spitfire koji isputa trag. Tommy nailazi u irokom luku, usmjeren na fjord Inner. Zadravam postignutu visinu i prouavam svoj budui plijen. Tommy izvodi dva puna kruga, bit e da fotografira. Zauzimam poloaj iznad njega, on je toliko zaokupljen svojim zadatkom pa ne obraa nikakvu pozornost na mogue iznena enje. Vraa se jueranjim kursom. Usporavam i pripremam oruje. Proi e nekoliko sekundi, i - paljba! Lijepo se vidi kako moji rafali vode do trupa Spitfirea, koji posre, nema mu spasa, nema bijega, ne ovaj put. Tragovi dima na nebu, ponovo pucam. Neto prska po mojem vjetrobranu. Je li to ulje iz moga motora? Ne vidim naprijed, zastrt mi je pogled. Ve dosta dugo nisam primijetio neprijateljski zrakoplov. Dovraga!

29

Mirno nastavljam let. Ulje na vjetrobranu mora da potjee od pogotka Spitfirea kad je raznesen njegov spremnik i vjerojatno stradao njegov motor. Pomiem se na desno i gledam kroz prozor Tommyja. Postupno gubi visinu ali jo uvijek leti. Dimni trag iza njega postaje sve tanji. S lijeve strane iskrsava Messerschmitt porunika Dietera Gerharda, moga starog druga, koga sam preko radija izvijestio to se zbiva, dodajui na kraju da ve dosta dugo nisam pucao i da mi je meta izmakla iz vidokruga. Gerhard urla u mikrofon: - Onda ga dokraji. Heinz! Tada on pripuca. Otkinulo se desno krilo Spitfirea. Poput mrtvog jesenskog lista zrakoplov se bezglavo stutio prema zemlji. A pilot? Je li bio jo iv? Grlo mi se stisnulo, nisam mogao ostati ravnoduan. alio sam tog momka. Ako nije bio mrtav, zato nije iskoio? Moda se nije snaao, moda je bio oamuen ili u nesvijesti. Spitfire sada gori na snijegu, sruen i potpuno uniten. Dijeli sudbinu svoga pilota, koji nam je danima zadavao prilinu glavobolju. Uhvatio sam sebe da sam govorio Iskoi, iskoi!, iako me on nije mogao uti. On je, poslije svega, bio ovjek kao i ja, vojnik na ratnoj dunosti kao i ja, pilot s puno ljubavi za nebo i oblake kao i ja, zacijelo istih godina kao i ja. Je li i on tako er imao enu, djevojku poput Lilo, moda se tek vjenao ili namjeravao vjenati skorih dana? Ipak, moj Tommy je preivio. Naao se izvan zrakoplova prije nego to se ovaj na tlu pretvorio u buktinju, padobran ga je odnio prema planini, objanjavao je moj partner Dieter Gerhard. Sto posto nije poginuo, uradio je upravo ono to sam prieljkivao - iskoio je. Ta mi je spoznaja uljepala dan. Uhvatio sam svoga protivnika i on je ostao iv, Dieter i ja podijelili smo bocu konjaka. Pili smo. Pili smo u ast naim palim ratnim drugovima i jednome koji je pravovremeno iskoio iz svoga zapaljenog zrakoplova, naem Tommyju. Dieter ga je doveo poslije njegova sputanja u planini i dopremio kao zarobljenika i suputnika u Fieseleru Storhu sa skijama umjesto kotaa. Bio je visok i njean asnik RAF-a. Izdano potezanje brandyja dobro mu je inilo. Uivao je i smijao se dok sam mu tumaio kako je zapravo cijela boca posveena njemu. 6. oujka 1942. Vrhovno zrano zapovjednitvo (Luftflotte) odluuje da se vratimo u Njemaku. Naravno, proslavili smo, na to me jo dugo podsjeala bol u glavi. Naime, sinonja proslava nije zavrila samo na jednoj boci, koliko je toga ispijeno nitko pouzdano ne moe rei. Pilo se, nazdravljalo, veselilo, i nije udo da je jo u podne eskadrila amila na uzletitu. Nismo je pokretali dok nas ne mine postignuto raspoloenje. Let na jug poeli smo po oblanom vremenu. Predvodio je Messerschmitt 110 upravljan radiom i s automatskim pilotom. Za poetak samo let bez prekida do Osla, ograniena koliina goriva u naim spremnicima odre uje duljinu pojedinih dionica leta. Kao i uvijek ranije, ja sam jo jednom iznova fasciniran ljepotom norvekih planina, pokrivenih snijegom i ispresijecanih ledenjacima i uskim klancima koji su tako duboki da sunce nikada ne moe doprijeti do njihova dna. Ispred zubatih obalnih klisura majuni otoci i potopljene stijene koje izviruju iz mora kao nepravilna tokasta markacija. U otvorenoj lepezastoj formaciji letimo iznad, ispod ili pored vodeeg Messerschmitta 110. Moj motor radi mirno i lako jednolino da je skoro naporno biti budan. Nitko ne govori preko radija. Prelazimo visoki planinski lanac blizu Rorosa. Naoko, lijep krajolik. Ne bi bio ugodan za prisilno prizemljenje, niti za pristajanje padobranaca s obzirom na neravno i izbrazdano tlo s ponorima na sve strane. ini mi se da je moj pokaziva goriva neispravan. Tri puta sam nadolijevao normalne koliine, a znam iz iskustva da je moj motor vie nego ekonomian. 30

Snimam nekoliko fotografija. Bit e to lijepe slike koje u poslati mojoj Lilo. Ona dolazi na nekoliko tjedana u Tubingen da bude sa svojom tetom. Imat emo bebu. Bit e to u kolovozu, pisala je. Poinjem naglas raunati koliko dugo nismo bili zajedno ... to je? Crvena aruljica upozorava na nedostatak goriva. Dragi Boe! Nego to, zadesilo me: morat u dolje u ledenu pusto! Zovem satnika Losigkeita preko radija: - Jumbo 2 Jumbu 1: Istjee iz moga spremnika ili iz dovoda goriva, imam pet minuta za prisilno slijetanje! Zapovijedajui asnik odgovara psujui. Ne moe mi pomoi, to znamo obojica. - Jumbo 2 naputa formaciju i obustavlja let - poruujem i traim gdje da potraim utoite prije nego zaustavim motor. - Sretno prizemljenje! - ele mi ostali. Nema zadravanja, svaka im je minuta dragocjena. Planine ispred mene vie su od 1.500 metara. Prekrivene su prostranim snjenim pokrivaem, s izuzetkom pukotina u ledenjacima i kamenih gromada. Beznadno za kolikotoliko normalno prizemljenje: zrakoplov i ja razbit emo se na sitne komadie. iroko otvaram oi, treperi mi svaki ivac. Nadomak sam ledenjaka koji plovi malim planinskim jezerom. Na njemu sloj snijega. Je li jezero duboko? Hoe li ledenjak izdrati teinu zrakoplova? Nemam drugog izbora. Pripremam se za prisilno slijetanje. Doticaj s ledenom podlogom mora biti njean, blag. Konica unatrag, kotai van, hitro, bez trzaja. Polako sada, kontakt mekan kao maslac. Snijeg prti uvis. Klizim nekih sto metara preko kripava leda. Napokon se zrakoplov zaustavlja. Skidam pokrov kabine, skaem na krilo, teglim torbu sa svojim stvarima kao i krznenu jaknu. Led cvili pod teinom zrakoplova, puca, lomi se. Hoe li izdrati? Trim do obale i sretan sam da nisam negdje propao. Obala je blizu, obrubljena odvaljenim kamenjem. Bilo je dosta pilota koji su pokuali sletjeti u ovome kraju, to ih je stajalo ivota. Skoro je 15.00 sati. Kroz sat vremena oni e sletjeti u Oslu i organizirati moje spaavanje, zaboga, vidjeli su gdje sam aterirao. Samo, sumnjam da e se ita poduzeti jo danas. Zapadno odavde zapazio sam duboki planinski klanac u smjeru sjever-jug. Prevalio sam nekoliko stotina stopa kroz debeli snijeg u smjeru zapada: s druge strane, oko 700 metara nie, vidio sam cestu. Me utim, strma provalija predstavlja nepremostivu prepreku. to je najgore, nema tragova ljudskoga ivota. Moj zrakoplov lei u istom poloaju na ledu. Smiljam da provedem no u kokpitu. Poinjem osjeati glad. U mojem depu na koljenima uvam neto okolade i nekoliko cigareta, to mi je ostalo od jutros. Dobro da sam uzeo krznenu jaknu prije polaska, bit e sada od koristi jer postaje sve hladnije. Kad se smrailo otvaram svoj padobran i zamatam oko sebe, da se utoplim. Zatim upadam u sjedite i zatvaram kabinu. Nou promatram hitanje oblaka preko neba, a onda sam zaspao na sjeditu u kabini. 7. oujka 1942. Do zore sam se esto budio, zguren i ukoen zbog poloaja tijela. Poslije isteem noge i kratko trim po snijegu. Oko ponoi poinje jako snijeiti. Ujutro su ostali izvan snijega jedino rep i krak propelera moga Messerschmitta. Lagani snijeg i dalje pada. Ne vidim dalje od tridesetak metara. Spaavanje iz zraka ne dolazi u obzir. Jesu li me uope poli traiti? Izgubio sam zbog meave pojam gdje sam. 8.00 sati - Pojeo sam plou okolade i vakao cigarete, zato to nisam posjedovao upalja, a osim toga sam nepua. vakanje cigareta mi je pomoglo da utaim glad. 31

Vraam se u zrakoplov, valjda je ondje toplije nego vani gdje sam istezao noge. Ustanovio sam da su ispravni elektrini ure aji u zrakoplovu, prhnuli bi uvis mali vodoskoci snijega kad bih pritisnuo dugmad. Palim motor zrakoplova, tutnjava odjekuje u planinskoj tiini, mora da se uje kilometrima daleko. Nakon toga puni sat provodim u strpljivom ekanju. Jesu li me poli traiti po ovakvom vremenu? Bio sam istinski gladan. Nikotin i duhan donekle ublaavaju tjeskobu. Snijeg nikako da stane. U 14.00 die se vjetar i postaje neugodno. Svakoga sata pucam. U noi ispaljujem signalne rakete. Izgubio sam osjeaj za vrijeme zbog beskonanog iekivanja. Opet no. Snijeg preko ledenjakog jezera, noen snanim olujnim vjetrom. Svila padobrana je mekana - mekana kao lijepa ena ... To je sve to postoji u mojim mislima, ali izlaz iz svega ovoga je neto drugo. Smrznut sam do mozga i le ne modine, provodim sate i sate sjedei i drui kao pas, u krznenoj jakni i obavijen svilom padobrana. Sav u nekakvoj omaglici kao u bunilu. To je vjerojatno tako zbog nedostatka hrane. Moj se eludac buni na sav duhan koji sam ivakao. Pokuavam spavati, osjeam se bolesnim, smrznut sam i gladan.

Debele bebice"
"Debele bebice" haraju Njemakom - Lave dobrodolice irskog setera koji e postati maskota eskadrile - Tajna primjena sustava "Y" - Messerscmitt 109 Gustav" predvi en za glavnog suparnika Spitfireima - 158. zrana pobjeda asa Hansa Joachima Marseulea - Zato ljudi irom svijeta mrze Nijemce, a pjevaju njemake pjesme i sviraju glazbu Beethovena i Bacha? - Prvi letovi amerikih leteih tvr ava preko Sjevernog mora - Zabava njemakih pilota: sluanje glazbenog programa BBC-a. 8. oujka 1942. Ponovno podne. Snijeg prestao padati. Krajnji je as da me prona u: moram odavde. Povremeno pucam. Je li to netko uje? U 16.00 sati psei lave. Lijepi irski seter poelio mi dobrodolicu. Malo zatim rukujem se s natporunikom iz alpske satnije. 9. oujka 1942. Tijekom noi dovoze me automobilom u Oslo. Podnosim izvjee slubujuem asniku u Zapovjednitvu zranih snaga. Dugo spavanje u hotelskoj sobi datoj na raspolaganje. U podne transportni zrakoplov naputa uzletite i polazi u Reich. Slijee u Aalborgu u Danskoj. Ondje se privremeno skrasio zrakoplovni sastav satnika Losigkeita zbog loeg vremena dalje na putu. U 15.11 sati pristajemo u dobrom starom Jeveru. Dok smo letjeli irski je seter Turit mimo leao u odjeljku prtljage iza mojih le a. Oslobo eni smo specijalnih dunosti, Dieter i ja vraamo se u prijanju eskadrilu. 21. lipnja 1942. 32

Vie od 150 operativnih letova nakon povratka iz Norveke, u patrolama iznad Sjevernog mora iz baza u Jeveru, Wangeroogeu i Husumu. Svi piloti su iskusni zrakoplovci i veliki uzori ostalima. ef je satnik Dolenga, ja sam drugi u zapovijedanju. Tu je i porunik Gerhard, koji se vratio iz eskadrile br. 52, on je sada na inenjerski asnik. Porunik Steiger leti ve nekoliko mjeseci - visok, lijepo zaeljan mladi koji je sjajan pilot i koji je prije nekoliko dana oborio prvoga Blenheima u tijeku napada na jedan od naih mornarikih konvoja. asnici Maul, Voget i Dobrik okorjeli su i prekaljeni vojnici; svi su oni zaradili eljezni kri prvoga reda u borbama nad Britanijom. Zrakoplovni narednici Wenneckers i Raddatz poeli su ratovati u Nizozemskoj kao zrakoplovci godinu dana ranije. Narednik Biermann, mali ovjek iz Berlina, dolazi iz Rusije, kao i ja (poetkom rata bio je s pjeatvom u Poljskoj). Naa zemaljska posada sastoji se od veoma sposobnih mehaniara, neki od njih bili su na glasu kao vjeti zanatlije u gra anstvu. Samo su manji dio njih profesionalni vojnici, poput nas pilota. Kaplar Arndt ef je zemaljske posade, savjestan momak - on uz svoj nerazdvojni trio vodi rauna o mojem Messerschmittu 109. Ne smijem zaboraviti niti nae etveronone prijatelje. Moj seter Turit je lijep, razmaen i esto se ponaa kao primadona. Naa maskota majmun Fips po naravi je anarhist, ne priznaje nikakvu disciplinu. Jednom je na smotri prigodom pukovnikove posjete oteo pukovniku njegovu kapu i zajedno se s njom popeo na krov hangara. Bila je to najzabavnija smotra kojoj sam ikada prisustvovao. Fipsu se ne jednom prijetilo da e biti po kazni upuen na rusku frontu. Tko zna, moda bi nam on tamo posluio kao tajno oruje: kada ga ugledaju Rusi prasnu u smijeh i ne bi mogli istovremeno pucati. Tako je nekako izgledao na udni mali svijet na kraju uzletine piste. 22. lipnja 1942. Juer smo bili iznena eni naredbom prebacivanja u Nizozemsku pod mojim zapovijedanjem. Za operativne potrebe izravno sam podinjen zapovjednitvu divizije koje svakodnevno rukovodi svim operacijama. Preko noi nai su zrakoplovi opremljeni najsuvremenijim ultrakratkim prijemnicima. Moj je zadatak provesti najire provjere primjene novoga sustava Y, u tu svrhu imam sasvim slobodne ruke i iroka ovlatenja. Izme u ostalih dokumenata dostavljeno mi je iz zapovjednitva divizije sljedee: Porunik Knoke dodjeljuje se 12. zranom korpusu za specijalne potrebe zrakoplovstva u eksperimentalnim postrojbama u svrhu provjera od najvee vanosti. Po nare enju i ocjeni Viega zapovjednitva Zranih snaga (OKL), ovo se smatra znaajnim za budue vo enje rata. Izdana potvrda vai za itavo podruje i sva uzletita na spomenutom podruju, kao i uzletita izvan podruja Prve borbene divizije i 12. zranog korpusa. Naredba je bila ovjerena i potpisana u Glavnom stoeru divizije, O emu je rije? O uputama za uporabu sustava Y za uspostavu radiokomunikacija na veliku daljinu izme u zrakoplova u letu i nadlenih zapovjednih punktova na zemlji. Operativno govorei sada je postojala mogunost da nai piloti budu locirani na kojoj su poziciji i da budu stalno u izravnoj vezi sa zemaljskom kontrolom. Naime, naa se podruna kontrola leta nalazila ukopana u velikom sklonitu zatienom od bombardiranja, gdje je raspolagala ogromnim zastakljenim zemljovidom, iznad kojega je postavljena platforma s djevojkama iz naih zranih snaga. One su sjedile uz mikrofone i imale slualice na uima. Njima su stizale vijesti o pribliavanju neprijateljskih zranih formacija od radarskih postaja diljem obale da bi na golemoj karti oznaile poloaj neprijatelja. Neke druge djevojke prate kretanja naih zrakoplova i oznaavaju gdje su trenutno. 33

Ispred ostakljenog zemljovida smjetena je i druga platforma, s mikrofonima i prekidaima. Odavde je svaka pojedina naa formacija u izravnoj vezi sa zemaljskom kontrolom i to individualno preko ultrakratkih valova radiotelefonom. Na takav je nain zaokruen pregled ratita iz sekunde u sekundu. Glavne odluke donosi zapovjednik divizije koji sjedi za nadzornim stolom skupa sa starijim glavnostoernim asnikom i efom obavjetajne slube. Ovdje su skupljene sve radio, telefonske i teleprinterske veze s cijeloga podruja divizije. Ovdje je i ured u koji stiu sva izvjea meteorolokih postaja prije nego to e osvanuti na kontrolnoj ploi. Dva ostala kata u zgradi zauzimaju uredi zapovjednitva i razne operativne i tehnike slube. Otprilike 1.000 asnika, doasnika, vojnika, tehniara, meteorologa, administrativnoga osoblja i vrlo lijepe djevojke danonono odravaju vezu izme u zrakoplova u zraku i zapovjednitva na zemlji. 18. kolovoza 1942. Kroz protekla dva mjeseca obavio sam vie od 200 probnih letova. Sada mi napadamo Spitfiree na nekoliko mjesta preko estuarija rijeke Shelde, a bezbroj puta smo prodirali i puno dalje. Nekoliko puta zamalo nismo zaglavili, izmakli smo za dlaku. Eksperimentalna primjena sustava Y donijela je mnogo zadovoljavajuih rezultata. Svaka zrakoplovna borbena skupina na Zapadu bila je opskrbljena ure ajima koje smo uveli. Druga kontrolna zapovjednitva bila su raspore ena u vie gradova (Stade, Metz, Munchen, Be i Berlin). Vrhovno zapovjednitvo Zranih snaga oekuje intenzivnije zrane napade na podruju Njemake. 2. listopada 1942. Messerschmitt 109 E bio je poslije nekoliko mjeseci zamijenjen poboljanim modelom 109 F, a uskoro su i prvi tipovi G poeli stizati na zajednike poloaje. Odlike Gustava" kako smo nazivali tip Messerschmitta 109 G, definitivno nadmauju britanski Spitfire. Satnik Marseille, kojega sam posljednji put susreo u Sportpalastu u Berlinu kao kadeta zrakoplovstva prije dvije godine sa svojim je Gustavom u pojedinanim letovima nadvladao i sruio ak 16 Spitfirea. On je nedavno iz ruku Fuhrera osobno primio najvie njemako odlije, nakon to je oborio 150 neprijateljskih zrakoplova na nebu iznad Afrike. Samo dva dana ranije Hans Joachim Marseille je, nepobije en od neprijatelja, susreo smrt, poginuo je kao zrakoplovac blizu El Alameina. Njegov je Gustav sijao smrt svuda oko sebe. Poslije 158. zrane pobjede, Marseille je iskoio ali njegov se padobran zapleo o stabilizator na repu. Drugovi su donijeli njegovo tijelo iz pustinje, tako smo izgubili njemakog zranog asa broj 1. Danas se dogodilo neto prilino udno, nekoliko sati nakon to smo doznali za smrt Marseillea. U 12.15 imali smo uzbunu. Poveo sam zrakoplovnog narednika Wenneckersa kao pratitelja. Upravo nam je bilo javljeno da se u podruju Oldenburga pojavio neprijateljski zrakoplov Mosquito. Prema dogovoru Wenneckers osmatra situaciju daleko naprijed ispred nas. Na visini od 12.000 stopa sasvim ga gubim iz vida. Zovem ga preko radija, nema odgovora. Tada zapaam zapaljenu olupinu zrakoplova koji se maloas sruio. Je li to Wenneckersov zrakoplov? Mosquito koji nas je uznemirio bio je ve jako udaljen prije nego to sam mogao utvrditi na kojoj visini leti. Dao sam se u potjeru bez ikakvih izgleda da ga stignem, te mi nije preostalo drugo nego da sletim u nau bazu u Jeveru. Prizemljujem i ne mogu vjerovati svojim oima; Wenneckers stoji pred hangarom i smije se. Njegov je Gustav iznenada otvorio vatru sam od sebe i bez ikakva razloga,

34

potpuno jednako kao to je to uradio Marseilleov zrakoplov za leta u Africi prije tri dana. Takva pucnjava poinje s prednje strane dok motor najnormalnije radi. Zbunjujui misterij. Nekoliko dana potom jato broj 4 doivljava neto slino. I iz drugih eskadrila izvjeuju o istoj pojavi. Poinjem sumnjiavo zagledavati svoj zrakoplov sa svih strana ispunjen nekim udnim predosjeajem. 31. listopada 1942. Od prije nekoliko dana satnik Dolenga ustrojava formaciju nonih lovaca, za poetak je mene zapala dunost zapovjednika te formacije. Iako nemamo sreu s vremenom, rano ujutro pratimo na konvoj u suradnji s Ratnom mornaricom. U 14.14 izvjeuju da Blenheimi napadaju na konvoj. Dvije minute iza toga ja sam u zraku skupa s porunikom Gerhardom. Naa patrola preko mora uvijek je spremna za sukob s neprijateljem. Vo a jata zrakoplovni narednik Dobrik poziva za pomo. Potroio gorivo, treba sletjeti za nekoliko minuta. Otkrivam poloaj konvoja. Sjeverno od nas traje otar dvoboj s etiri Blenheima. Jedan od njih upravo je pogo en i pada u more. Ostali pokuavaju pobjei iskoritavajui izmaglicu, izabrao sam svoju metu, prilijepio sam se za rep Blenheima. Palim iz sveg oruja, njegov desni motor gori zahvaen jakim plamenom. Protivnik poinje strmi uspon u niske oblake, vidim u oblacima - crveno usijanje, znai gotov je, nema mu spasa. Po slijetanju dostavljaju mi izvjee sjedne nae pogo ene la e da su bili nazoni padu zapaljenog zrakoplova koji se strmoglavio u more prema karti u sektoru Anton-Quelle-3'. Taj zrakoplov mora da je bio onaj moj: to je bio moj drugi srueni neprijateljski zrakoplov, shodno tome druga moja likvidacija protivnikog pilota. 6. studenoga 1942. 12.00 sati: iz zapovjednitva divizije priopuju o pribliavanju dva Mosquita. Istoga je trenutka zazvonio moj telefon. Porunik Kramer, na borbeni nadzorni asnik u zapovjednitvu divizije, pita: mogu u poletjeti po ovako loem vremenu? Odgovaram negativno. Oblaci prekrivaju nebo do visine od 100 stopa, nema najneophodnije vidljivosti. Uostalom, nije pregledno ni do druge strane uzletita. - alim, Kramer, ja sam bespomoan. Nita ne brini, oba ova dva odvratna Tommyja sii e dolje sa svojim njukama i bez naih nastojanja. Taman to sam to izgovorio, poinje rominjati kia. Sipi istrajno, sitno. Piloti sjede kojekuda okolo, kartaju ili piu pisma kui, odnosno spavaju na kamp-leajima u susjednoj sobi. Tommyji napreduju, lete u unutranjost do srca Njemake. Kroz sat vremena javljaju nam da su iznad Berlina i da naa protuzrana obrana tue po njima. Vrijeme kakvo je danas moe se bilo kako nazvati, ali nipoto piknikom za pripadnike zrakoplovstva pod uzbunom. Telefon ponovno zvoni. - Jato br. 5, porunik Knoke ovdje. Radi se o pozivu pukovnika Henschella, zapovjednika obrane Sjevernoga mora i obale. - Kakvo je vrijeme u vaem kraju, Knoke? - Najgore to moe biti, gospodine. Ne biste vjerovali, skoro da ne pamtim takvu slabu vidljivost na zemlji, pogled mi dopire tek malo ispred nosa, moda nekoliko metara. - Knoke, morate u zrak, i to je sve to trebate napraviti. Upravo me nazvao Reichsmarschall Goring, u jednom je od svojih napada bijesa. Zato mi nismo u zraku, pita. Ako je vrijeme tako loe za nas, kako to da Tommyji dolaze do Berlina? Da li moete sebi 35

predoiti to sam odvratio maralu? Ove Mosquite treba oboriti bilo gdje nad naom obalom. Razumijete, Knoke? - Da, gospodine. - Koje ete pilote poslati? - Sebe i zrakoplovnog narednika Wenneckersa, gospodine. - Kad ne moe drukije, neka bude tako. elim vam mnogo sree. - Hvala, gospodine. Wenneckers i ja bili smo jedini piloti u jatu s iskustvom letenja na slijepo. Nije to bilo prvi put da skupa kreemo po ogavnom vremenu. 13.30 - polazak. Jedva da ita nazirem ispred sebe. Prokleta kia! Drei se najnie to smo mogli, jurnuli smo preko krovova, drvea i stupova s elektrinim vodovima. Radio prijem sa zemlje je u redu. Vodi nas na poznati nain porunik Kramer. Tommyji su sjeverozapadno od nas u podruju Bremena. Kao u tolikim prijanjim situacijama, namjeravaju se udaljiti preko istonofrizijskih otoka. Preda mnom obala. Vrijeme na moru nije nita bolje. Tono navo enje usmjerava nas prema zemljopisnim oznakama: Sada su Mosquiti u sektoru Berta-Quelle-8, pravac 315. Oni su tu negdje, samo to nismo naili na njih. Otpast e nam oi od neprestanog buljenja. Brrr, kad bi jo prestala kia. 13.47 - nisam u stanju nita raspoznati ispred sebe. Da poludi. Baza: - Sada ete ih ugledati, idite malo vie u lijevo, kako ih ne vidite?! - Jo uvijek nita - odgovaram. Tada iz sjene sasvim lijevo iskrsne neto sivo - to su svakako oni. Primijetio ih je i Wenneckers. Kako smo izmijenili mjesta, sada su nam s desne sirane. Gun am za sebe: - Ne, ne, moj engleski prijatelju. Nije tako jednostavno porukovati se s Knokeom i otii bez pozdrava! Letimo nisko, jako nisko, okrenuti prema otvorenom moru. Moj Tommy ostavlja iza sebe tanak trag dima, punom brzinom hvata kurs 320. Moj je Gustav spreman, drim se njegov kursa. Wenneckers leti sprijeda i postupno gubi visinu, posrijedi je uasna brzina. elim pucati tek kada postignem najpovoljniji poloaj, a prije toga zaprijeiti prolaz izme u nas. Polako prilazim protivniku - sada mi je na ciljniku. Paljba, Knoke, paljba - SADA! Pritiem dugmad. Poga am lijevi motor. Njegov je zrakoplov konstruiran od drveta, ima drveni kostur. Krilo se otkida u plamenu. Jedan de Havilland Mosquito nestaje u zelenim dubinama Sjevernog mora. Bio je to moj trei. Na mojem licu tragovi ulja. Briem znoj s lica, a s njim i kapljice ulja. 23. prosinca 1942. U 11.50 vraam se iz patrolne pratnje konvoja preko mora. Deset velikih natovarenih la a, u pratnji razaraa i etiri torpedna broda sada su izvan estuara rijeke Weser. Za visoke plime nastaviti e plovidbu do Bremerhavena. U 12.57 opet sam u zraku. S paluba brodova mau nam posade kada ih nadlijeemo. Beskrajno su sretni to su ovoga popodneva u luci. Poslije dvadesetak minuta leta naredba za slijetanje. Tek to sam se prizemljio i tek to je moj zrakoplov napunjen svime to mu je neophodno, opet - uzbuna. Blenheimi slijede obalom nae ratne brodove. Presreemo ih kod Norderneya. Bila su to samo dva neprijateljska zrakoplova, ali taman to smo ih zamijetili - nestaju i vie se ne pojavljuju. Kakav peh! Inae, bio je to moj 150. operativni zadatak. Ba sam elio osvojiti jubilarnu brojku s jo jednom zranom pobjedom. 36

Sutra je Badnjak. Lilo dolazi s Ingrid, naom malom kerkicom. 24. prosinca 1942. Badnjak. Nema aktivnosti na drugoj strani. 1 neprijatelji i prijatelji u preutnom primirju. Lilo i ja opet zajedno. Za prvo vrijeme tu smo nas troje pod svjetlucavim boinim drvcem. Podiem malu Ingrid svojim rukama. udna mirna tiina svuda okolo. Lilo ljubi nae dijete i mene. Njene su usne napola otvorene, tople i blage. Parfem se mijea s mirisom borovine. Sobu ispunjava duh radosti i sree. Dieter Gerhard nam se pridruio. Poljubio je ruku Lilo i poelio nam sretan Boi. On i ja ili smo kasnije zajedno u nastambu naih ljudi iz eskadrile. Vojnici su je ukrasili itavim boinim drvcem ili jelovim granicama. Lee u svojim posteljama, itaju, pue, razmiljaju ili sjede za stolom, piu ili kartaju. - Sretan Boi svima! - Hvala, gospodine, isto elimo i mi svi vama! Dieter i ja etamo se s noge na nogu natrag do mojeg stana. Snijeg pod nogama. Iz zapovjednitva satnije odjekuje pjesma: - Stille Nacht, heilige Nacht... Tiha no, sveta no. To je najljepa od svih njemakih pjesama. Pjevat e je Francuzi i Amerikanci ove noi. Hoe li se netko od njih dosjetiti da je to zapravo izvorna njemaka pjesma? Zato ljudi irom svijeta mrze nas Nijemce, a i dalje pjevaju njemake pjesme, sviraju glazbu takvih njemakih skladatelja poput Beethovena i Bacha, i recitiraju djela velikih njemakih pjesnika? Do duboko u no Dieter, Lilo i ja sjedimo u mojem dnevnom boravku, u udobnim naslonjaima pokraj mirisna bokala vrueg puna. U raspoloenju prisjeanja nas dvojica spominjemo doga aje i godine, ljude s kojima smo dijelili iste sudbine. Koliko smo puta tako sjedili za slinim stolom zajedno sa satnikom Dolengom i porunikom Steigerom. Gerd Steiger, taj mirni, visoki, uvijek lijepo dotjerani momak, bio je pogo en pred mojim oima iz Mosquita u junom dijelu uzletita ... Njegovo smo tijelo pronali pod poluotvorenim padobranom ... Lilo nas slua utke. Smije se Dieterovoj dugoj i glatkoj kosi. Kad ustaje nije vrst na nogama, izgleda da je na pun prejak za njega. Zato je pametnije da prenoi kod nas, odveo sam ga do njegove sobe. Po povratku u dnevni boravak, Lilo irom otvara vrata spavae sobe, njen pogled poiva na naem djetetu, na Ingrid u njenom malenom krevetu. Dijete mimo i tiho spava. Napokon smo sami, sami i zajedno ... 27. sijenja 1943. Od 7. sijenja vodim teaj uvjebavanja novih doasnika koji svake zime organizira Druga borbena divizija. Ja sam taj teaj polazio lani i zaradio u eskadrili nadimak posljednji Prus. Mi zrakoplovci ne polaemo vanost na latenje i parade, ali spremno prihvaamo svako uvjebavanje radi poveanja borbene gotovosti, otpornosti i usavravanja u vojnikom smislu. Izdrljivost i borbena sposobnost od najvee je ivotne vanosti za svakog pojedinog njemakog vojnika. Rat iziskuje nevjerojatne napore. Rusija nas je stajala i nezamislivih napora i tekih rtava. U nekoliko dana izgubili smo Staljingrad, najvee bitke u kronici ovoga rata prema tome dolaze na kraju. Gledao sam, to se tie doasnika, njihova lica dok sam im opisivao unitenje njemake este armije. Jedna satnija koja je bila dio Paulusove armije potjee iz moga rodnog grada, znao sam da su u njoj bili moji razredni drugovi, kolski prijatelji iz moje mladosti. U mislima 37

sam zamiljao iroko snjeno prostranstvo i na njemu grobove - tisue i tisue grobova, svaki oznaen elinim ljemom na drvenom kriu, grob do groba protegnuti do vjenosti u ruskoj zimi... Ako istona fronta popusti, cijela Europa ovisit e o milosr u boljevizma. U podne prvi napad amerikih bombardera na njemaku obalu u Sjevernom moru. Oekivali smo ih ve prije nekoliko tjedana. Neprijatelj je uspostavio formaciju tekih etveromotornih Liberatora i Boeinga B 17S. Boeinzi su, sasvim opravdano, poznati pod nazivom - letee tvr ave. Mi smo odavno znali sve njihove tehnike karakteristike. Naa obavjetajna sluba nas je mjesecima opskrbljivala informacijama o ovim divovskim zrakoplovima. Malo-pomalo mi smo se upoznavali sa svakim tehnikim detaljem tih zrakoplova. Kao borbene pilote, prvenstveno nas je zanimalo kakva su defenzivna svojstva tih superzrakoplova, branjenih sa esnaest tekih strojnica za koje smo tono znali gdje su. Proveo sam sate i sate u itanju i raspravama s drugim pilotima, traei najbolja taktika rjeenja. Brzo su napravljeni ogledni modeli i poela je njihova demonstracija pod svakim uglom i u svakom moguem poloaju. Svaka naa slobodna minuta bila je posveena beskonanim varijacijama i kalkulacijama. Za naeg stacioniranja na Kanalu, imali smo prvi susret s leteim tvr avama, neprekidno su slana obilna izvjea naim najistaknutijim pilotima radi analize i objanjavanja svake pojedinosti do posljednje minute prije njihova ruenja. Prvi Liberatori i letee tvr ave bili su oboreni u Francuskoj dok su tragali za svojim ciljevima. Na taj je nain zavrio njihov mit o nedodirljivima i nepobjedivima, o monstrumima bez premca. Odmah je pojaan brifing sa zranim posadama u ratnim i pripremnim postrojbama, to je usvojeno u itavoj Njemakoj, i tako se nastavilo do kraja rata. Prihvaene su predloene pripreme za budue mahnite zrane bitke, pogotovo poslije prvog veeg dnevnog napada Amerikanaca na Njemaku, ime je otvoreno novo razdoblje rata u zraku. Popodne telefoniram u moju bazu u Jeveru. Dieter Gerhard i porunik Frey, na dunosti zapovjednika zrakoplovnog jata u tome asu, bili su izbezumljeni od radosti: sruili su prve teke bombardere. Narednik Muller bio je oboren, ali spasio se padobranom i sada je na sigurnom. Telefoniram i molim zapovjednika divizije za hitan povratak u matinu postrojbu. Naravno, osjeao sam da mi je mjesto s mojim ratnim drugovima. Naputam Jever iste noi. 4. veljae 1943. Od ranoga jutra smo u pripravnosti, spremni da smjesta poletimo. Na radiotraga javlja o velikoj koncentraciji neprijateljskih zrakoplova kod Yarmoutha. Gorljivo eznem da krenem. Moral svih letaa s kojima se druim primjeran je: svatko od pilota sudjelovao bi kad poinje predstava. 11.13 - dovoljna je bila jedna jedina minuta da budem u zraku u sastavu svoje formacije, 11 zrakoplova jedan do drugoga u lepezastom rasporedu na putu prema oznaenoj poziciji . Iz baze: Teke bebice u sektoru Dora-Nordpol, idu prema poziciji Hanni-8-0. To znai da su neprijateljski bombarderi istono od Leuwardena, penjem se na 20.000 stopa, oni su vjerojatno na nekih 25.000 stopa. U zao as probudio se moj Gremlin u mojem motoru, na 15.000 stopa neto je zacvralo i najednom je sprijeen daljnji uspon. Na postojeoj visini nisam od nikakve koristi. Mitsko bie koje navodno donosi nesreu pilotima (nap, prev.)

38

Zovem Dietera i on preuzima zapovijedanje jer moram hitno dolje, toliko u valjda jo moi. Drhtim od bijesa i sputam se u nagloj spirali. Mehaniari skidaju poklopac motora, vrte glavama. to li je snalo ovu moju krntiju od zrakoplova? Dijagnoza: otkazivanje crpke, smanjenje goriva, a ta nedostatnost ne odgovara letu na veim visinama. Mehaniari vjeruju da mogu otkloniti kvar. Trinaest minuta kasnije ja sam u zraku, na svome borbenom mjestu. Teke babice sada u podruju Friedrich-Paula. To je prilino daleko na jugu. Poteem ruicu za gas. Motor odlino radi. Na 20.000 stopa prolazim kroz naslagu oblaka, moram premjestiti formaciju na pogodniju poziciju za napad. 25.000 stopa: Teke bebice Gustav-Paula. Neprijatelj prodire prema jugu, udaljen od nas otprilike 250 kilometara. Slijediti kurs 2-0. Otkud sada to? Zato sam ja okrenuo i poao u suprotnom smjeru? Oklijevam, nita mi nije jasno, ovo je neto novo. Moje propitivanje u bazi zavrava njihovim odgovorom da smjesta sletim. Dolje sam u 12.58. Kroz dvije minute pojavljuju se i ostali lanovi moga jata. Na nadzorni asnik porunik Kramer telefonira. Doga a se neto neshvatljivo za nae pojmove: Amerikanci dolaze do Zuiderskog jezera, nad kojim mijenjaju smjer leta i vraaju se kui. Ne bacaju bombe ovaj put. Promijenili su svoju uobiajenu taktiku. Zato? Iz kojega razloga? Svakako, nije to sluajno i bez unaprijed smiljenog plana. Jesmo li doista kadri proniknuti njihove konane namjere? Ne istravam s nikakvom tvrdnjom. 13.08 - opet sam u patrolnoj pratnji konvoja, jednolina dunost koja mi postaje sve odvratnija. 26. veljae 1943. Kakav bogomdani dan! Vrijeme idealno, nebo isto kao suza, plavi se - slutim da bi danas vrijedilo upasti u roj tekih Amerikanaca. Onkraj Velikoga Yarmoutha sve mimo. Piloti se izleavaju, uivaju na prvom predproljetnom suncu. Dva velika zvunika putaju plesnu glazbu. Sluamo glazbeni program BBC-ija za njemake vojnike. Propagandne poruke glavne neprijateljske radiostanice popraamo ironinim smijehom i pljeskom. Neumjesnija dobacivanja prekida uzvik; - Zavei, ovjee, i dajte glazbu! Najednom prestanak prijenosa: - Panja svima! Panja svima! Porunik Knoke da se javi na telefon! Zove divizija: svjee okupljanje neprijatelja u sektoru Dora-Dora. Bit e to nezaboravan dan: Yankeeji su spremni za novi napad poslije zbornog okupljanja kod Velikoga Yarmoutha, obustavlja se plandovanje mojih momaka. 10.50 - priprema za uzlijetanje. Amerikanci su nad obalom i idu prema Wilhelmshavenu. Kabine se zatvaraju, mehaniari pokreu startere. Moj motor i njegove munje polaze u ivot. Gledam kako drugi startaju. 10.55 sati - predstoji presretanje. Dvanaest zrakoplova u zajednikoj formaciji. Sve isto! Otvaram radio i pozivam bazu: Elba i, zove Bodo, Elba 1, zove Bode, Victor, victor! Kontakt sa zemljom je odlian. Brzo se diemo na 25.000 stopa. Teke bebice na poziciji Anton-Quelle-8.

39

Idem na sjever. Nai motori ostavljaju bijele tragove na nebeskom plavetnilu. Najednom, neprijateljska formacija ravno ispred mene. Veoma impresivno. Nekih tri stotine tekih bombardera u zajednikoj skupini, trepere u zraku poput velikog grozda gro a. Otkoim, namjetam ciljnik. Neprijateljska zrana armada jo je udaljena nekoliko kilometara, upuena na jug. Javljam bazi svoje zapaanje. Uzbu en sam, a na licu mi titra osmijeh, kakva prekrasna lovina! Letimo svi skupa prema formaciji bombardera. Ne mogu se opredijeliti za neki pojedinani zrakoplov, veinom su to Liberatori, izgledaju kao debele ljepotice u drugom stanju onako natovareni bombama. Mjerkam ih i uzimam kao metu jednoga od njih. Prilazei govorim glasno; - Moj prijatelju, tebe sam izabrao i ti si na redu svi alo se to tebi ili ne svi alo! Napadam frontalno, Yank shvaa da je moj. Pritiem dugmad. Puca i on na mene. Paljba! Opet pritiem dugmad, nema odustajanja. Prokletstvo, toliko metala u zraku: tri stotine tekih bombardera naoruano s 4.800 tekih strojnica. Polazim u drugi frontalni napad, sada na malo nioj visini. Sputam nos. Pljuti vatra s mojega Liberatora po meni, odvojio se od svoje formacije i skree na desnu stranu. Ponovno se ustremljujem u novi napad, sputam se iza njegova repa. Opasna defenzivna paljba po meni. Moj se zrakoplov sav trese dok uzvraam s dva topa od 13 milimetara, Pritiem dugmad s obje ruke. Konano, neto oekivano: poga am desno krilo neprijatelja ... Jedan lan posade letee tvr ave iskae, ali mu padobran zahvaa plamen. Jadnik! Njegovo se tijelo bespomono prevre u zraku i pada na zemlju kao kamen. Na visini od 3.000 stopa strahovita eksplozija, nakon ega se raspada golemi trup letee tvr ave. Gorui dijelovi zrakoplova padaju na seljako dobro nedaleko uzletita Zwischenahn, a naknadna eksplozija spremnika goriva proiruje poar na gospodarske zgrade oko mjesta pada letee tvr ave. Pratei posljedice moje zrane pobjede, ponirem i prizemljujem se. Kod toga prelazim preko mjesta udesa. Ondje je mnotvo ljudi, pokuavaju obuzdati poar na seljakoj kui. Prikljuujem se spaavanju i savjetujem da se najprije pobrinu za ivotinje i mehanizaciju iz goruih kua. Dim zasljepljuje i gui me, moja je letaka oprema stradala dok sam izvlaio iz svinjca debelu svinju koja je ludo skviala. Sve na meni bilo je spreno. No, najglavnije: pote ena je staja i nastamba domaina. Sve unaokolo, posebno panjak, bilo je zasuto razbijenim komadima zrakoplova. Eksplozija se odigrala u zraku, a tijela lanova posade leala su pokraj oprljenih i jo uvijek dimeih ostataka letjelice. Stotinu metara dalje naiao sam na sjedite zapovjednika letee tvr ave, do njega kota zrakoplova. Mala lutka, oito maskota, sjedila je neokrnjena izme u smrskanih prozora kabine. Sat vremena kasnije slijeem u Jever. Moj ovjek iz zemaljske posade podignuo me na rame. Bila je to moja evrta pobjeda na 164. operativnoj misiji i poslije 1000 sati letenja otkako me poeo poduavati narednik Van Diecken, Dieter se ponosi obaranjem njegovih 17 neprijateljskih zrakoplova, a tome se upravo pribrojio i njegov drugi teki bombarder. Istovremeno su Raddatz, Wenneckers i Dobrik svaki za sebe sruili po jednu leteu tvr avu. Pet zranih pobjeda na nas nekoliko, zbilja nam ide! Nisam mogao prestati misliti na tijela lanova amerike posade. Kako su tako poispadali? Ovi su ljudi sudjelovali u velikoj zajednikoj zranoj pustolovini, lako razdvojeni barijerom rata, jednoga emo dana biti svi skupa sjedinjeni u smrti u zraku. 28. veljae 1943.

40

Prole smo noi porunik Gerhard i ja sjedili u mojem stanu. Amerikanci su nas uznemiravali. Pitanje je: to emo s njima? Dieter je nadoao na briljantnu ideju: zato ne bismo naim zrakoplovima bombardirali njihove goleme i nepregledne zrane formacije? itavu smo dugu bogovetnu no razglabali, uzimali u obzir brzine leta i uobiajene prilazne smjerove naleta neprijateljskih formacija. Poslije svega izveli smo obojica zakljuak: takva bi se zamisao mogla provesti jedino pri simultanom bombardiranju vee zatvorene formacije, u kojoj letee tvr ave lete blizu jedna do druge, presudno je da ih bude to vie na okupu. Proraunavali smo: Messerschmitt 109 G moe ponijeti teret od 250 kilograma, ili slian tovar malih protupjeakih bombi kakve smo bacali na Ivana u Rusiji. S obzirom na svrhu bombardiranja bombardera valja predvidjeti nekih 15 sekundi za stavljanje upaljaa, a sama bi se akcija poela odvijati 3.000 stopa iznad neprijateljske formacije, nakon ega slijedi slobodni pad do visine na kojoj obino lete amerike letee tvr ave. Izjutra priopujem zapovjedajuem asniku sutinu naeg prijedloga. On me isprva nije ozbiljno shvaao, ak se smijao, mislei da je to neka ala. Kad sam ga uvjerio da je to sasvim ozbiljan prijedlog, prestao se smijati i priznao da - ima neto u tome. Ubrzo se sloio da podupre nau zamisao na nivou divizije. Preostalo je da ujemo to e rei via zapovjednitva, hoe li i tamo odjeknuti salve smijeha pa e nam se narugati?! Poslije najave o naem prijedlogu, letim hitno u stoer divizije u Stade. General Schwabedissen i pukovnik Henschel koji je zapovijedao borbenim pilotima zahtijevaju da objasnim o emu se radi, obojica obeavaju svoju punu pomo. Odobrava se ispostava stotinu bombi teine 50 kilograma, dakako s odgovarajuim mehanizmima za aktiviranje. Sa svoje strane - kad je sve tako dobro krenulo - traim svaki dan na upotrebu jedan sat po mogunosti zrakoplov JU 88. - Samo jedan? - pitaju me. - Samo jedan jedini - kaem. - Moe - prihvaaju general i pukovnik. Pukovnik Henschel nije se odvajao od telefona dok se dogovarao s regionalnim Zranim zapovjednitvom (Luftgaukommando), da bi pravilno utanaio sve pojedinosti. Otiao sam zadovoljan, razradili smo sve mogunosti i moje je vrijeme za izlaganje isteklo, otpustili su me s najljepim eljama; - Sada je na vama da budete strpljivi. 8. oujka 1943. etrdeset i osam sati poslije moje posjete divizijskom stoeru, evo tri teka kamiona natovarena naim bombama. Odmah su nas pronali. U me uvremenu bili smo veoma zauzeti. Odlazili i vraali se s raznih letova. Svi moji piloti bili su veoma sposobni i toliko vjeti da su s lakoom letjeli s vrkovima krila uz vrkove drugih krila, svaki smo manevar izvodili okretno i precizno, uredno slijetali u potpunoj formaciji. to se mene tie, imao sam puni uvid u pozicije pojedinih lanova jata zahvaljujui sustavu Y. Uveer smo Dieter i ja prvi put pokuali bombardiranje neprijatelja iz JU 88. Ilo je, ne ba onako i s punim uspjehom kako smo matali: uostalom, niti Rim nije bio sagra en u jedan jedini dan. 10. oujka 1943. Danas je pravi dan za provjeru novoga naina ratovanja u zraku. Zadovoljan sam rezultatima akcije iznad Zwischenahna. 12. oujka 1943. Potpuno smo spremni da nastavimo s bombardiranjem bombardera. 41

16. oujka 1943. Mehaniari daju sve od sebe, utovaruju bombe i odravaju zrakoplove, oduevljen sam njihovim entuzijazmom. Stvarno sjajni momci. 18. oujka 1943. Nemam nikakve primjedbe (Dieter i ja smo bacili etiri bombe od 50 kilograma, moja je trea bomba bila pun pogodak). Vraamo se u 14.12. Presreli smo i napali formaciju tekih bombardera koji su se pribliavali obali. Tako smo brzo jurnuli da nije bilo vremena za prelazak na bombaki prepad. Dieter ima posebnu elju: poruuje mi preko radija da namjerava danas oboriti vo u neprijateljske formacije. Ja mu smijui se odgovaram da bi takav zrakoplov morao biti nekako posebno oznaen. Na visini od 25.000 uspostavljamo kontakt s neprijateljem. Predvodim zatvorenu formaciju u frontalni napad. Panju mi privlai Liberator koji leti malo nie. Prilazim iza njega, otvaram vatru. Poslije napada snano ponirem, pogo eni Liberator me mimoilazi za nekoliko centimetara, pada u more nekih dvadeset kilometara jugoistono od Heligolanda. Bio je to moj peti srueni neprijatelj. Opet sam na 25.000 stopa za sljedei napad na veliku neprijateljsku formaciju, i tada moje srce prestaje kucati. ini mi se da sanjam: Dieter je usred neprijateljske formacije Amerikanaca gotov da uniti sve oko sebe. Njegov prvi pogo eni Liberator strmoglavljuje se ve poslije nekoliko minuta. Me utim, Dieteru nije dosta. Naumio je dohvatiti njihovog vo u. Jo uvijek ga progoni ista elja. vrsto se dri vo ina repa. Mora da je sasvim poludio. Letim ispod njihove formacije u istom smjeru kao i Dieter, pucam na svaku leteu tvr avu na vidiku. Iznenada Dieter mijenja smjer svoga leta, otro pikira kao da slobodno pada. Je li pogo en? Tri tisue stopa nie njegov zrakoplov poinje isputati tragove dima. Otvara pokrov kabine, nastoji nekako nespretno izai. Osloboditi se sjedita, to dobro vidim. Njegov se padobran otvara, letim tako da mogu ustanoviti to se s njim doga a, dapae blizu sam. Lice mu je iskrivljeno, na njemu se odraavaju velike muke, lice mu podrhtava u grevima. Nema sumnje, Dieter je ranjen, i to teko ranjen. Petnaestak minuta kasnije ve je dolje u moru, prema naim zemljovidima u sektoru UR-9. Letim nisko do povrine mora. Vidim mu lice, maem iz svoje kabine. On ne reagira. Oito nije u stanju reagirati zbog bolova i ranjavanja, naga am da je pogo en u eludac. Smjesta izvjeujem preko radija na kojoj je poziciji i pozivam da mu se pritekne u pomo. Zatim hitam na slijetanje, mehaniari me okruuju, zanimaju ih novosti. Ja nemam snage bilo to rei. Samo da Dieter bude spaen i iv ... Sam polijeem ponovno nad more. Ostali se jo ne vraaju. Dugo ga ne mogu pronai. Jedan od spasilakih amaca patrolira podrujem na kojemu je uoen njegov padobran i uri k njemu. Pada no. Jo uvijek nita o poruniku Dieteru Gerhardu, U ormaru s odjeom nalazim bocu konjaka. Tu su u mojem ormaru i druge boce. Jednom smo sveano obeali da e se otvoriti kad netko od nas obori svoga prvog neprijatelja. to li se dogodilo s Dieterom? U pono zvoni telefon u mojem stanu. 42

Porunika Dietera Gerharda pronaao je spasilaki amac Falke, mrtav je. Polako ponavljam: Dieter je mrtav, a bio je moj najprisniji prijatelj. Uzimam bocu i idem preko do porunika Freya. On je u svome stanu skupa sa suprugom i Lilo. Oni tako er uznemireno ekaju novosti o Dieteru. Nema potrebe nita rei, ba nita. Dajem bocu Freyu; - Hajde da popijemo dobro pie. Imali smo namjeru uraditi neto slino ali tada s Dieterom, no tako je kako jest i tu se nita vie ne moe. 19. oujka 1943. Donijeli su Dietera u Cuxhaven i izloili njegovo tijelo u mrtvanici tamonje bolnice. Naruio sam veliki vijenac. Moji su ljudi onamo odletjeli u Fieseleru Storchu, u kojemu sam znao mnogo puta letjeti nasamo s Dieterom. Prije nego sam stigao u Cuxhaven letio sam rutom preko Jadebusena i preko estuara rijeke Weser. Povrina rijeke caklila se kao mramor, glatka i hladna, s odsjajem sunevih zraka koje su se srebrnasto odraavale na obzorju. Dalje prema sjeveru prostiralo se otvoreno more u kojemu su zavrila tijela mojih mrtvih drugova. Sletio sam na malu poljanu blizu bolnice i nosim svoj vijenac u malu kapelicu. Ondje u sredini nevelike i hladne bijelo obojene sobe lei Dieter u lijesu. Oi su mu zatvorene, ali njegov je izgled jo uvijek borben. Laku no, Dieter! To je posljednje to ti se moe rei poslije borbe i umiranja za nau voljenu domovinu Njemaku. Bio si moj najbolji prijatelj, nikada te neu zaboraviti - sada u sam nastaviti ratovati u ovoj velikoj bici za Njemaku, u koju smo zajedno krenuli. 22. oujka 1943. 14.24 - uzbuna. Jo jednom opet smo zateeni i nemamo dovoljno vremena da opskrbimo nae zrakoplove bombama za bombardere. Amerikanci dolaze preko mora. Okupljeni su kao obino na poziciji izvan Velikoga Yarmoutha. Sedam minuta po polijetanju zovu nas da se spustimo: neprijatelj okree i upuuje se zapadnim smjerom napredovanja prema nama. Zato mijenjaju smjer? Poslije silaska, zrakoplovi su hitno napunjeni gorivom, piloti neraspremljeni pozorno ekaju. Nadaju se sljedeoj uzbuni. Nakana neprijatelja uope nije jasna, oni su uvijek ranije koristili prijanji smjer nailaska. Ukrcavam snanu eksplozivnu bombu od 250 kilograma i brzo je dajem smjestiti pod svoj zrakoplov. U me uvremenu nam nare uju polazak, ali ja jo nisam do kraja spreman. Obavjetaju nas: - Zrakoplovni narednik Wenneckers preuzima zapovijedanje skupinom! Prolazim ispred postrojenih zrakoplova. Wenneckers mi mae. Prihvatio je novu dunost, ostali ga prate, jato naputa uzletite u zatvorenoj formaciji. Mehaniari uurbano posluju oko moga Gustava", ja sam nestrpljiv i kao na iglama: - Hajde, idemo ve jednom, idemo, bre, bre! Jato nestaje, gubi se s vidika, penje se smjerom prema moru. Amerikanci krstare iznad obale Nizozemske. Napokon: - Gotovo, gospodine Moj teko natovareni Gustav mili do ruba piste, nije lako poletjeti s velikim teretom ispod krila. Isprobavam dugmad za paljbu. Signaliziram: sve u redu!

43

Po povratku hitan telefonski poziv iz zapovjednitva korpusa. Uzimam u hangaru telefon u ruke. - Gdje je to doputeno da svaki porunik radi to mu padne na pamet? - doprlo je do mene. - to, do avola, namjeravate? Znam sam to slijedi. Oekivao sam prigovor da se prestanem igrati s bombama. Tako je to kada se upletu vii asnici kojima neke stvari nisu poznate. - Imate li opravdanje za ovakvo vae ponaanje? - Svakako, imam. Naveer me posjeuje pukovnik Lutzow, inspektor njemakih Zranih snaga. Ovaj visoki mladi pukovnik jedan je od najboljih ratnih pilota, odlikovan Vitekim kriem s maevima. Popularan je me u svim ljudstvom jer je doista armantan i topla linost. Sa mnom je jednostavno i na iskren nain raspravljao o postojeim mogunostima bombardiranja - iz zraka u zraku. Kao slian pokuaj spomenuo je da je jedna eskadrila bazirana na podruju Kanala tako er napala bombama veliku formaciju Yankeeja. Obojica smo se sloili da takva taktika ne moe biti duga vijeka, barem dotle dok se bombarderi ne zatite lovcima. - Ako tako elite, ja ih nikada vie neu bombardirati - primijetim. On se nasmijao. 17. travnja 1943. Danas Amerikanci napadaju Bremen. Uzeli smo sobom nae bombe, za sluaj bombardiranja njihove eskadrile ako u masovnoj zatvorenoj formaciji nadlete srce Bremena. Odmah smo krenuli u napad topovima. Tri puta sam letio na letee tvr ave i otvarao vatru. etiri su se lana posade spasili padobranima. Tri nove pobjede. 14. svibnja 1943. Neprijatelj napada Kiel. Mi polazimo poslije njegova napada. Mehaniari su zbunjeni: ne razumiju zbog ega sam toliko usplahiren. Dajem gas, naglo poveavam brzinu da bih to prije bio u zraku. Nakon zaleta od nekih 600 stopa i preleta preko krova hangara br. 2 diem se u oblano nebo, usmjeren prema moru. Iznad mene lijevo bijeli tragovi naih zrakoplova i Yankeeja. Oni se ve bore. 22.000 stopa. Moj Gustav sporije svladava uspon jer je preoptereen. Treba mi 25 minuta da bih se podigao na 30.000 stopa. Amerikanci bombardiraju Wilhelmshaven, na zemlji - dim i vatra. Vraaju se preko Heligolanda. Napredujem postupno, stiem iznad neprijateljske formacije, potpuno sastavljene od leteih tvr ava. Zamalo dvije ili tri rupe na mojem lijevom krilu. Isputam bombu, ekam da eksplodira i vraam se. Eksplozija usred skupine leteih tvr ava, jednoj se otkidaju krila, a dvije bjee u panici. Dvadeset milja zapadno od Heligolanda rui se moj trei teki bombarder u more, bez vatre na njemu. Padao je kao jesenski list. Odmah po prizemljenju pozvan sam zapovjedniku puka. On je bio u zraku i vidio obaranja leteih tvr ava. - Dobri Boe, morate ovo ponoviti s cijelim vaim sastavom. - To i namjeravam, gospodine. - Vjerujete da e to uspjeti? Nisam bio siguran to da mu odgovorim. - Danas sam imao sreu, gospodine, ali moda moemo sruiti neto vie tekih bebica nego ovoga puta. 44

Telefonira pukovnik Henschel. - Ja sam uivao, moj dragi Knoke. Bila je to velianstvena predstava. Najvee i najsrdanije estitke. Govorio je sav sretan ... Eto, sjevernomorska obala ima svoju senzaciju! Komeanje na uzletitu. Razlog; povratak jednoga bombardera koji se nije snaao u zraku. Nije koristio svoje bombe. Ali niti nitko drugi. Krivo mi je to se ova originalna ideja pripisuje meni: to je bila Dieterova zamisao. Nekoliko sam puta napadao formaciju na 30.000 stopa iznad Holsteina, me utim svaki put bi mi izmaknuli drugim smjerom, kao da poga aju kakve su nam namjere. Iz Keila tue teko protuzrakoplovno topnitvo. Ratna mornarica nije tako uinkovita. Gledam kako Yankeeji izruuju svoje bombe, bio sam impresioniran njihovom tonou: fantastino. Propala namjera da ih bombardiram u svome prvom naletu. Izbacujem. Zrakoplovni narednici Fuhrmann, Fest i Biermann registriraju da su tri letee tvr ave unitene u zraku. Ponirem za frontalni napad protiv formacije od nekih trideset leteih tvr ava. Najednom osjeam da sam pogo en u trup zrakoplova, no moj motor mimo radi, sve kontrole pokazuju redovno stanje. Drugi frontalni napad. Pogo ena pilotska kabina letee tvr ave, koja posre poput velike ivotinje koja je smrtno ranjena. Pada u spirali. Na otprilike 10.000 odlomljuju se krila, pada blizu Husuma u 12.17. Povratak s nekoliko rupa na trupu i na repu. Danas smo sruili pet tekih bombardera. Potpuni broj iznosi ukupno pedeset tekih bombardera, pedeseti je oborio zrakoplovni narednik Wenneckers. Tim pobjedama nadmaujemo u ruenju tekih bombardera sve ostale iz eskadrile. Kasnije naveer je za inspekcije general Galland, zapovjedni general njemakih Zranih snaga, zapisao u knjigu utisaka da nam estita na naoj - pedesetoj tekoj bebici. 15. svibnja 1943. Amerikanci danas ponavljaju svoj jueranji napad na Kiel. Mogao sam podii u zrak samo pet naih zrakoplova, jer su ostali pogo eni pri povratku. Presreli smo neprijateljsku formaciju kod poluotoka St. Peter prije prelaska na kopno. Zaradio sam osam rupa. U noi najava vana poziva iz Vrhovnog zapovjednitva Zranih snaga. - Za mene? - snebivam se. - Upravo za vas - odreito naglaava bojnik iz Glavnoga stoera marala Goringa. - Vi ste danas sruili bombardiranjem neprijateljski teki bombarder? - Jesam, gospodine. Raspituje se za cijeli niz detalja. Koji je tip bombe koriten? Vrsta upaljaa? Kakva se zatite primjenjuje kod takvoga napada? Kakvi su ukupni rezultati? - Tko je izdao naredbu za takve napade? - Nitko, gospodine. To sam ja poduzimao na vlastitu inicijativu. Prekid i tiina u slualici. - Dajem vam marala Reicha! - Kakav ok. Leim u postelji od naveer. - Na telefonu porunik Knoke, eskadrila br. 5, borbena skupina br. 1. Goringov duboki glas: - Oduevljen sam vaom inicijativom, izraavam vam moje osobno priznanje. To je bilo to. Balavi pruski porunik iz Zranih snaga Njemake razgovara sa svojim vrhovnim zapovjednikom odjeven samo u pidamu. Da poludi! Nevjerojatno.

45

Nisam ak imao ni hlae na sebi, jer me titi elastika oko pojasa. Nisam mogao, a da se poslije ne nasmijem do suza.

Povratak s padobranom preko ramena

Narednik Kramer i narednik Biermann sudaraju se u zraku - Opet 13. u mjesecu: zakazuje okidanje - "Neobian osjeaj u elucu. Je li to strah?" - Od neprijatelja masna mrlja na povrini mora - Smrvljena ruka u rukavici - Hamburg pod stravinim oblakom dima poslije amerikog bombardiranja - Jonny Fast rui jednom eksplozijom "tri monstruma" Spasilaka sluba "peca" amerike zrakoplovce, a "letei smetlari" domae - Pojavili se Lightninzi kao zatita bombardera. 18. svibnja 1943. Dopunjujui nae operacije protiv tekih bombardera, nastavljamo letjeti i dalje u patrolama radi obrane naih konvoja na moru. Time dostiem brojku od 200 operativnih letova. 19. svibnja 1943. 13.40 - pada moj sedmi teki bombarder. Poslije podne uljez u ulozi izvidnice na velikoj visini iznad Heligolanda. Nisam ga u stanju identificirati, bit e da je to bio neki Lightning. 1. lipnja 1943. Amerikanci jo jedanput dolaze preko mora. Za prvoga napada moj motor posustaje, zatajila crpka s uljem. Pripremamo drugi napad. Otkvaujem svoje eksplozivno jaje. Pogo en narednik Kramer iznad Wangrooge. S oteenim repom vratio se nazad i sudario u zraku s narednikom Biermannom Padali su okomito od mjesta sudara. Biermann se nekako uspio do klizati na uzletite. Bilo je to pogibeljno slijetanje, sputao se preve likom brzinom i prevrnuo se. Zrakoplov je bio potpuno oteen, ali Biermann je ostao neozlije en. to se tie Kramera, on je iskoio, izgubio ivce i nastojao otvoriti padobran pri brzini veoj od 600 kilometara na sat. Pao je u more ali prije toga su pukle dvije naramenice i padobran se napola otvorio. Spaen je s jakim krvarenjem i u takvom stanju prevezen u bolnicu. 11. lipnja 1943. Na Yank nije dolazio do dananje veeri. Dva puta smo se dizali radi presretanja. Pucao sam pri drugom uzlijetanju, kada je ve njihova formacija bila daleko iznad mora i usmjerena kui. No, jedna je letea tvr ava ipak sruena, i to tek u etvrtom napadu. 13. lipnja 1943. Danas je trinaesti u mjesecu, opet jedan od onih dana koji me ispunjavaju zlim slutnjama. Polazimo u susret formaciji od nekih 120 tekih bombardera. Bolje je nemogue 46

poeljeti: letee tvr ave poredane preda mnom kao na smotri. Pritiem vatreno dugme i nita se ne doga a. Provjeravam spremnik za ubacivanje i sigurnosni zatvara, pritiem opet dugmad, i - dalje se nita ne doga a. to drugo, nego u spirali, zaklonjen oblakom natrag na zemlju. Zar nije danas opet trinaesti u mjesecu? 25. lipnja 1943. I ovoga jutra kada smo se razilazili prema svojim zrakoplovima opsjedao me predosjeaj smrti. Inae, proveli smo vrijeme do svitanja stojei u kantini, sada je na bar unere ena pelunka prepuna praznih boca. Nebo zastrto oblacima. Nadamo se da e nas danas Yankeeji pustiti na miru. Nemamo nikakvih obavijesti o aktivnosti neprijatelja. Legao sam da malko otkunjam u restoranu pokraj prostorije za posade. Telefon me budi u 7.00: neprijateljsko sabiranje prema naem zemljovidu u sektoru Dora-Dora. Piloti jo uvijek spavaju. Ne smeta im uporna zvonjava telefona. Idem pred hangar, ef mehaniara izvjeuje da su svi zrakoplovi podmireni i opskrbljeni streljivom. Svraam u blagovaonicu, naruujem peeno jaje, kriku bijelog kruha i maslac. Pokuavam pojesti to sam zatraio, ali hrana mi je sasvim bljutava. Po prvi put bezvoljan i loe raspoloen uoi leta. Neobian osjeaj u dubini eluca. Je li to strah? Uvjeravam se da grijeim i da to nije nikakav strah, ve neobjanjiva nelagoda pojaana ravnodunou. Spoznaja da ne mogu predvidjeti mogue nedostatke, kao da sam suoen s nekakvim krnjim reljefom na kojemu se ne snalazim i ne mogu pogoditi koje su njegove manjkavosti. Uzlet i kotrljanje pistom uzet e mi petnaest minuta. Moj irski seter Turit trkara uzdu piste, opet pokuava utei iz baze, poslije laje na galebove. Iz operativne sobe objavljuju pripremno stanje za predstojeu uzbunu. Piloti izlaze jedan po jedan zijevajui. Poslije e neto pojesti, a onda etkati bazom u krznenim izmama, u letakom odjei i s nategnutim prslucima za spaavanje ... Kratki me usobni razgovori, guram u velike depove na koljenima zalihe za sluaj nude. Laganim koracima do naih zrakoplova. Uzbuna slijedi svakoga trenutka. Mehaniari trkaraju amo-tamo. ef moje zemaljske posade izvaljen na krilu, noge mu vise, gricka vlat trave. Kakva slika pripravnosti za uzbunu! Arndt pritee moju opremu, nakon to sam nasadio kacigu na glavu. Donosi telefonsku vezu na razvlaenje, treba me zapovijedajui asnik. Pita jesmo li svi u pripravni za uzbunu. Jesmo li na okupu porunik Sommer, satnik Falkensamer i ja i spremni za hitno uzlijetanje? Jesmo, kako da ne. Neprijatelj se pribliava obali, oigledno danas opet ide na Wilhelmshaven. 8.11 - kreemo. Ukupno 44 zrakoplova u neprekinutom nizu. Oblaci na 6.000 stopa. Letimo kroz njih, u prolasku bacamo poglede kroz rupe u oblacima. 15.000 stopa - drugi sloj oblaka. 20.000 stopa - vlada radioutnja, nema razgovora me u zrakoplovima, jedino se ponavlja pozicija neprijatelja. 22.000 stopa - oekujemo skori susret s neprijateljem koji se jo ne ukazuje na vidiku. Provjeravam oruje. Moja me maska s kisikom neugodno stee, ja je olabavljujem i iznova namjetam na bolji nain. Letimo izme u oblaka kumulusa. Visoko ispred nas protee se trea naslaga ledenih oblaka. Prolazimo kroz doline i peine divovskih oblaka. Nai su zrakoplovi apsurdno mali, upravo patuljasti u odnosu na velianstvenu pozadinu. - Tu su! 47

Letee tvr ave na domaku, oko 3.000 stopa ispod nas. Danas ne lete u masovnoj formaciji, ali vrsto se dre zadanog smjera i pojedinano i zajedno u skupini od tri ili etiri zrakoplova. 1 oni nadiru kroz slikovite oblake. Poniremo. Poinje potjera. Nisu nam se nadali, ponaaju se potpuno zbunjeno. Nastoje se udaljiti od nas, izmaknuti. Bjee, obruavaju se u zaklonu oblaka. Nevjerojatno koliko ih je. Pometnja i me u nama. Zovemo jedan drugoga, moemo slobodno koristiti radio. Nai piloti napadaju u parovima odre ene grupe. Danas je moj pratitelj mladi narednik, prvi put je uz mene i to mu je prvo iskustvo u zranim borbama. Hm, ako sauva ivu glavu, mogao bi postii svoju prvu zranu pobjedu. Odabirem dva susjedna teka bombardera, lete krilo do krila, sputam se da ih dohvatim sa stranje strane, iza njihovih repova. - Dolling, uzmi onoga lijevoga! - zovem narednika, ali on uzima suprotan kurs, oigledno ne uje moj poziv. Gubim strpljenje. - Zatvori ih, ovjee - viem - s druge, lijeve strane. Po i u napad! Otvaram vatru iz kratke udaljenosti. Moja zrna poga aju sredinu trupa letee tvr ave. Njihov stranji strijelac tvrdokorno uzvraa paljbu. Nasrtljivo prilazim, tuem topovima. Pojavljuju se rupe na mojem desnom krilu, udesili su me. Pogodio me onaj stranji strijelac. Moji me ne naputaju, ono pravo tek poinje: treba postii vie. Prekidam paljbu i vraam se, usredotoen na stranji tomji, odakle sam pogo en. Unitavam ga salvom svojih topova. Vie jakih eksplozija i tornji je izbaen iz borbe. U tjesnacu smo me u oblacima, na mlijenoj stazi okruenoj oblanim klisurama s obje strane. Prizor za bogove u nekim boljim okolnostima. Dolling uporno leti s moje desne strane. Zato ne obraunava s drugom leteom tvr avom, zato mu se ne privue iza repa, prua mu se sjajna prilika? Ponovo gubim strpljenje. - U napad budalo blesava, u napad! On nita. V-uuu-m!l! V-uuu-m!!! V-uuu-m!!! Pod jakom sam bonom vatrom. Sada prti po meni iz tornjia strijelca druge letee tvr ave. Sasvim sam zatvoren s te strane, po meni tuku oba topa letee tvr ave. Prolijeu mi zrna pokraj glave, zvidi sve u esnaest. V-uuu-m!!! Zaradio sam jo jedan izravan pogodak. Upadamo u razvuene uperke oblaka. Moj prozor zastire magla, otvaram boni prozor. Letea tvr ava je u nezavidnom poloaju, pod vatrom straga i s lijeve strane motora. Jo su se dva topa urotila protiv mene, iz letee tvr ave udaljene nekih trideset metara koja me po svaku cijenu eli skinuti s vrata ve napadnutim posadama. Ne odustajem do konane pobjede. Novi napada ponire u pokuaju da me dohvati s le a. Mijenjam taktiku i ja dolazim njemu iza repa na pedesetak metara. Poga am njegovo desno krilo. Gdje je, dovraga, Dolling? Maem Dollingu i pokazujem mu da se ustremi na sljedeu leteu tvr avu. Najednom me zasljepljuje bljesak sprijeda, snano sam zaljuljan na desnu stranu. Moja je desna rukavica natopljena krvlju, poderana. Ne osjeam nikakvu bol. Pucam u smjeru neprijatelja, praznim spremnik dugom paljbom. Konano i posljednja letea tvr ava pada kroz oblak kao plamtea buktinja. Sputam se za oborenim tekim bombarderom i pratim njegov pad do mora. Sve to je ostalo od njega pretvorilo se u masnu mrlju na povrini mora. Poinju bolovi u ruci, to je lijeva ruka, u poderanoj rukavici smrskani komadii tkiva. 48

Za bitke iznad oblaka izgubio sam svoj raniji smjer leta, me utim letei na jug bilo gdje u naii na kopno. Nevjerojatno da moj motor nije stradao. Na svu sreu strijelci leteih tvr ava nisu dobro obavljali svoje dunosti. Pojaava mi se bol u glavi, postaje mi sve gore. Mora da sam izgubio dosta krvi. Moja odjea izgleda kao da sam se valjao po klaonici. Koliko ima do obale? Nigdje na vidiku kopno. Osjeam neku udnu vruinu, osjeam se bolesno. Prokleta bol u ruci. Preda mnom - otok Nordney. Sedam ili osam minuta i bit u napokon na zemlji. Vrijeme se oteglo. Letim iznad Jevera. Bijesan zbog bolova u ruci prkosno nadlijeem vlastito uzletite objavljujui mahanjem krilima jo jednu zranu pobjedu. Mehaniari odmahuju rukama i svojim kapama, vesele se kao djeca. Trebaju mi obje ruke da izvedeni manevar slijetanja. Moram stisnuti zube, desna mi je ruka obamrla, nije nita bolje ni s lijevom. Moj je ef zemaljske posade uasnut kada vidi da sam sav okupan u krvi. Pritravaju i ostali mehaniari, uzvikuju: - Na je vo a ranjen! U stanici prve pomoi deurni mi asnik skida rukavicu i zamata ozljede. Iz predostronosti da je mi injekciju. 9.00 sati - posljednji iz eskadrile jo su u zraku. Na oglasnoj ploi zabiljeene dvije nove zrane pobjede. U podne sam primljen u bolnicu radi operacije. Amputirat e mi jedan prst, ruka e biti u redu ukoliko ne nastupi gangrena, kau. Medicinska sestra me vodi u bolniku sobu. Ovdje bih trebao ostati do daljnjega. Pogledam kroz prozor: moj slubeni automobil je jo uvijek pred zgradom, u njemu me eka moj voza Jungmeier. Oprezno silazim u dugi bolniki hodnik. Uredno, isto, dotjerano. Nikad prije nisam tako duboko udisao mirise bolnikih dezinfekcijskih sredstava. Poslije pola sata vratio sam se na uzletite, posjetio zborno mjesto pred hangarom. Ne mogu suzdrati smijeh: moji iz jata su me namjeravali obii danas u bolnici, oekujui valjda da e me zadrati na bolnikom lijeenju. 2. srpnja 1943. Na svoj zahtjev ostajem na uzletitu, dok mi zapovijedajui asnik satnik Specht - koji je preuzeo zapovijedanje - nare uje da uzmem nekoliko slobodnih dana, to u provesti tako da Lilo i malu Ingrid odvedem u svoj rodni Hamelin. Prole su tri godine kako sam otiao odande iz svoga doma. Tada sam s maturalnom svjedodbom u depu ekao da postanem vojnik. A, evo, vraam se kao natporunik - unaprije en sam prije mjesec dana i postavljen za zapovjednika - sa eljeznim kriem prvoga i drugoga reda, s crnom oznakom ranjenika i s oznakama borbenog pilota. Trebao bih uskoro primiti Ratna krila iz bronce, srebra i zlata za vie od izvrenih 200 ratnih letova. Onih davnih dana bio sam zaljubljen u Annaliese, danas sam obiteljski ovjek i otac, tako er. U naoj staroj takorskoj rupi nita se nije promijenilo, kao da je vrijeme stalo. Svakoga su mi dana mijenjali zavoje u mjesnoj bolnici. Nosim ruku u zavoju. Nisam osjeao neki poseban ponos zato to sam prvi put ranjen. 4. srpnja 1943. Smatrao sam da imam pravo na jo tjedan dana dopusta, ali predomislio sam se. Napustio sam privremeno uzletite, drugove i zrakoplove, a sada bih se elio vratiti. Osim toga, nisam uvjeren da naa eskadrila moe opstojati bez mene! 25. srpnja 1943.

49

Nosim mali titnik kao bandau desne ruke. Ustanovio sam da sam sposoban za let ako se petljom poveem s ploom na kojoj su prekidai. Posljednjih dana letio sam u Messerschmittu tipa Taifun i kratko razgledao etiri putnika zrakoplova. Letim preko Hamburga. Britanci nou, a Amerikanci danju masovno i u serijskim napadima praktino su razorili ovaj veliki grad. Britanskim fosfornim bombama devastirani su cijeli dijelovi grada. Ubijenih je ukupno se procjenjuje oko 100.000. Amerikancima je prikladnije da bombardiraju danju, tako su se nauili. Vidim iz zraka nepregledne vatre koje jo uvijek plamte na ogromnim prostranstvima. Stravian oblak dima die se uvis ak do visine od 3.000 stopa iznad zapaljene oblasti, s povrine 20 do 30 kvadratnih kilometara zrane struje nose oblak dima prema Baltikom moru, najmanje 100 kilometara daleko. Inae nebo vedro, bez oblaka, pa se zbog toga izdaleka raspoznaje golemi stup dima. Duboko sam kosnut prizorom, rat oito uzrokuje neke odvratne pojave. Nepokolebljivo se odluujem za povratak ratnim operacijama, bez obzira na moju nezalijeenu ruku. 27. srpnja 1943. Siguran sam da mogu letjeti na Gustavu upotrebljavajui koni titnik koji e mi omoguiti rukovanjem prekidaima. Popodne polijeem na kratak praktini zadatak, izbjegavat u sukobe s neprijateljskim pilotima radi moje ruke, mogu biti koristan da isputam bombe na bebice. Na tome je letu stradao zrakoplovni narednik Kramer - samo nekoliko dana poslije moga dolaska - koji je izgubio ivot zbog udesa motora. Gledali smo ga dok je padao ali nismo mu mogli pomoi: njegov je oteeni zrakoplov zauvijek nestao u Sjevernom moru. 28. srpnja 1943. Neprijateljske formacije koncentrirane na zemljovidnoj poziciji Dora-Dora. Dakle, akcija! Namjestio sam koni remen na upravljakoj ploi s instrumentima, i poletio kao uvijek ranije. Zatekli smo 11 neprijateljskih zrakoplova u 8.35. Izbacili smo bombe. Bilo je to na podruju Heligolanda kad smo ih nadletjeli. Zadivljujui, fantastian prizor u trenutku eksplozije. Konsternacija, smak svijeta, Sodoma i Gomora. Njihova se zatvorena formacija potpuno smela. Neke letee tvr ave brzo obruavaju, ostale skreu s dosadanjeg smjera leta i pri tome jedva izbjegavaju me usobno sudaranje. Bombe to ih je ispustio narednik Fest eksplodirale su u samome sreditu formacije u kojemu su se nalazile tri letee tvr ave, sva su tri teka bombardera simultano krenula prema zemlji da se razbiju - vie od dvadeset otvorenih padobrana u zraku. Odobravanje u naim slualicama, uzbudljivo i jezivo istovremeno. Okomito poniremo i hitamo za ostatkom neprijateljske formacije, obuzeti pobjednikim raspoloenjem. Pamtimo da je Jonny Fest sruio ni manje ni vie nego tri monstruma", i to jednom jedinom eksplozijom. I drugi bi isto tako, nosi ih samopouzdanje da to mogu i oni. Obraam se preko radija: - A sada, idemo ih zaposliti! Nastavljamo dok nismo zakljuili da je bilo dosta za danas. Letim u novom zrakoplovu s topom od trideset milimetara koji ostavlja ogromne rupe na trupovima leteih tvr ava kad ih pogodim. Uzbuna: pet ili est neprijatelja, neki od njih domalo pod vatrom, vratili bi se na poziciju s koje su bili otjerani. Kad je ve tako, skinut emo ih jednoga po jednoga. Prvi ubrzo pada u more, opet velika uljna mrlja na povrini mora. 50

Kakva potjera! im sam se rijeio protivnika, vraam se u napad na rastrojenu formaciju. Zajedno sa zrakoplovnim narednikom Raddatzom otvaram vatru na sljedeu leteu tvr avu, dok je nije obgrlila vatra. Raddatzova se meta odluila za bijeg na zapad. Spazim da je jedan od naih zapaljen, dajem gas i jurim uz njegov bok. To je narednik Hofig. Urlam; - Polako, Hofig! Smiri se, samo polako ... - Jezik plamena ispod njegova trupa. - Hofig, sada iskai! Ako ne kani ispei svoju kou, iskai, zaboga! Pozvao sam i ostale da ostanu mirni, dogodilo se to se manje-vie oekivalo, dogodilo se onome kome se dogodilo, takva je srea, takva je sudbina. Naredniku Krameru nije bilo do plivanja ali je ipak izva en iz mora ... Narednik Hofig pada s goruim zrakoplovom kao kamen, kasno je otvorio padobran. Promatrao sam njegov pad, kruio oko njegova padobrana kada je napokon iskoio, on mi je odmahivao. Pozvao sam bazu preko radija: - Mali brat pogo en i sruen u sektoru Ulrich-Quelle-6. Padobran u moru, obavijestite slubu spaavanja. Baza potvr uje prijem, pokupit e ga. Deset naih zrakoplova - neoteeni na zemlji u 9.50. Arndt, moj ef zemaljske posade, srie pohvalu i zaas upriliuje ceremonijalnu predstavu koja zamjenjuje vijence cvijea. ovjek je pjesnik, a da to nije znao! Svi u stanju neobuzdanog entuzijazma. Piloti se raspriali okrueni vojnicima, priaju im iste prie. Jedanaest zranih pobjeda, to je na sadanji rezultat. Jedanaest je tekih bombardera srueno, toliko ih je manje bombardiralo Hamburg. Sluba spaavanja bit e veoma zaposlena pecajui pola amerikih posada iz mora. I Hofig je pretrpio uronjavanje u hladnu vodu, zajedno s kolegama iz neprijateljskog tabora. Uveer ga spasilaka sluba doprema iz Heligolanda, kamo je stigao skupa s mokrim Yankeejima. Veseo je, neozlije en, s omalovaavanjem pokazuje svoje spaljeno elo. - Deko, deko, no to je bila prava partija pucanja - govori kada su mu nai momci doli poeljeti dobrodolicu. Naravno, zaslueni je heroj dana Jonny Fest: on je sredio svojim vreama s bombama tri teka bombardera u jednom jedinom naletu. Stvarno sam ponosan na moju Petu. U svoj sam osobni dnevnik upisao svoju trinaestu pobjedu. Ovaj smo dan pamtili kao dan - velike partije ga anja. 15. kolovoza 1943. Jo jednom moja je Peta odabrana za posebne potrebe: naim su zrakoplovima ispod krila pridodali cijevi za pe. Ideja je potekla poslije napada na visini od 2500 stopa kada smo ga ali neprijateljske formacije eksplozivnim raketama a sada e nam u tu svrhu posluiti cijevi za pe, da kroz njih lansiramo svoje rakete. 17. kolovoza 1943. Jutarnje iznena enje: smjesta se prebacujemo na Rajnu, 200 kilometara dalje na jug. Novi napadi amerikih formacija unitavaju sredinju Njemaku. Sura ivat emo s ostalim eskadrilama na tome sektoru. Poslije 90 minuta nare uje nam se transport u Gilze Rijn u Nizozemskoj, kuda stiemo u 11.15. Neke lijepe djevojke posluuju nam nezaboravan ruak u naim zrakoplovima. Prostrana uzletina pista cakli se na sparnoj pripeci, kao posljedica bombardiranja od strane Tommyja nekoliko noi prije naeg dolaska. 51

Doznao sam da je natporunik Geiger, moj stari drug iz dana u Vojnoj akademiji, stacioniran ovdje. Nazvao sam ga i on se odmah dovezao. Njegova se pojava toliko izmijenila da sam ga teko prepoznao, ali on je inzistirao da ga pomno zagledam i potvrdim kako je on isti onakav kao to je bio u naim zajednikim mla im danima. Geiger je u eskadrili nonih lovaca i prije nekoliko je tjedana primio Viteki kri. Karakter mu je zaista ostao nepromijenjen, pravi je Prus i po svojoj konstituciji, gorljiv i otvoren, spreman na najtea iskuenja. U 01.15 - zvuna uzbuna. Geiger polazi, ja ga vozim kao taksi. Preko Antwerpena utvr ujemo nailazak leteih tvr ava u pratnji Spitfirea, moj izum raketiranja sa zrakoplova nije pogodan zbog lovake pratnje. Ne elim im pokazati ime se sluimo, u krajnjem sluaju bolje da to otkriju to kasnije. Drim na oku letee tvr ave koje su se odvojile da krenu jugozapadno i ekao da se obrnu Spitfirei radi povratka u Englesku. Eventualno, u protivnom, mogu ih napasti u podruju Aachena. Prije nego to sam bio spreman otvoriti vatru, pogo en sam u lijevo krilo i otkinula se cijev za raketiranje. Gubim ravnoteu - na lijevom krilu rupetina. Bojim se da je oteen glavni nosa, ime je krilo izgubilo podupira. Pokuavam ispaliti moju drugu raketu na neprijatelja bez naglog i otrog manevra. Moji piloti postiu na ovaj nain dobre rezultate. Fuhrmann i Fest svaki put postiu izravan pogodak, pogo eni zrakoplovi odmah eksplodiraju u zraku. Nema nikakvog efekta ako se rakete ispaljuju s vee udaljenosti nego to smo odredili. Nije ilo: moja je raketa proiala kroz sredinu formacije a da nije nikome naudila. Prizemljujem na podruju Bonna (Hangelar). Hitno traim remontno skladite i pozivam inspektora za odravanje. On potvr uje moju bojazan da je glavni nosa lijevog krila zaista slomljen. Povlaim zrakoplov do mjesta odakle mogu pratiti daljnje operacije. Tijekom noi bit e ugra eno cijelo novo krilo. Tumaram preko poletnosletne staze do kontrolnog tornja. Borbeni zrakoplovi, Messersehmitti i Focke-Wulfovi stalno u pokretu. Blizu trideset zrakoplova ponovno se naoruava i puni gorivom. Naalost, veina ovih pilota nema iskustvo naih u naem jatu. Amerikanci oito opet napadaju tvornice kuglinih leajeva u Schweinfurtu, prolaze preko nas na najveim visinama, letei smjerom jug-istok. Muka mi je zbog moga zrakoplova, tek su ga poeli popravljati. Nenadano mi pada na pamet da poletim unato tome to jo nije popravljen, bez obzira na upozorenje inspektora odravanja. 17.00 - pozivam k sebi pilote koji su upravo sletjeli i priam im kako bi to bilo kada bi bili pod mojim zapovjednitvom. Skupilo ih se podosta. Amerikanci su ve na povratku, nadao sam se da im mogu zagorati taj njihov povratak. Idem ... U zbijenoj skupini oko 250 leteih tvr ava, postupno ih opkoljavamo, aljem jedan po jedan zrakoplov u napad. Osobno ostajem iza neprijateljske formacije i odabirem za metu leteu tvr avu koja leti lijevo i malo nie glavnine. Otvaram vatru s 500 stopa kratkim rafalima. Amerika obrana odgovara: tanad zuji oko mene posvuda, veoma opasno i blizu glave. Uobiajene biserne perle svjetleih rafala postaju sve zgusnutije. Pljute po metalnoj oplati moga zrakoplova. Htio sam letjeti iza neprijateljske skupine bez ikakve primisli o sklanjanju. Zadravam pogled na svome krilu, rupa do rupe. Tua neprijateljske vatre, u kabini zaudara na gorui kordil. Motor radi ravnomjerno. Bez potekoa sam se dvaput propeo na veu visinu. V-uuum!!! Izreetan trup, to se u pilotskoj kabini sasvim drugaije uje, nego kada je zahvaen motor ili krila. Moje pucanje da je rezultate, Yankee je u plamenu, skrenuo na lijevo i napokon posustao ... Evo i vatre iz motora. Dim mi oduzima dah, oi mi suze, nita ne vidim. Poslije svega, i to! 52

Pomiem bone prozore zbog dima koji je sve gui. Vrelo ulje lije iz motora kao sirup. Udaljujem se od neprijateljske formacije u irokom luku i njiui se. Imam svoje zadovoljstvo: pogo ena je letea tvr ava sva u plamenu udarila u planinu Eiffel. Stup dima iz crnogorine ume. To je to! Zaustavljam daljnje razgorijevanje ulja, termometar pokazuje da ulje vrije. Vatra unutra, vatra vani. Da iskoim? Moj Gustav iako izbuen kao sito jo uvijek leti. Usmjeravam na sjever i poinjem gubiti visinu. Oslukujem zvidanje vjetra i stenjanje krila, oblijeva me znoj. Sprijeda je rijeka Rajna, srebrna vrpca u suncem obasjanom krajoliku. Zdepasta planina Rhineland treperi od toploga zraka. 12.000 stopa - s malo vie sree mogao bih stii do uzletita Hangelar blizu Bonna. 10.000 stopa - ini mi se da prebrzo gubim visinu, Messerschmitt 109 ne ljubi jedriti, nije to takav zrakoplov. Da li ivot lei u motoru? Lagano putam ulje, podeavam kontrolu nagiba zrakoplova i sputam nos prema dolje da bih postigao potrebnu brzinu. Krkljanje, prasak u motoru, ipak ide. Nije ba najpametnije otvarati dovod goriva u ovoj situaciji, oprezno uspinjanje na 12.000 stopa. Osjea se dim i paljevina. Obustavljam paljenje i nastavljam jedriti, pa kud puklo da puklo. Ne uspijevam do Hangelara, ne usu ujem se iznova pokuati s motorom. 6.000 stopa ... 3.000 stopa. Sputam se spiralno na prostrano polje. Zemlja mi se primie uasnom brzinom. Spremam se za sputanje na trbuh, jo jednom pritiem paljenje. Motor radi. Sav sam u jednome gru u potrazi za mjestom za sputanje, me utim motor se buni, tropoe na uobiajeni nain kada mu je svega dosta. Jo samo malo, samo malo. Stani. Nema dalje. Shvaam; moj je zrakoplov preteak i ne pokorava se upravljanju. Najednom - tajac, motor otkazao. Otkida se lijevo krilo. Prokletstvo! Ponirem nos i uspostavljam koliko-toliko upravljanje zrakoplovom. Ispod mene iskrsavaju nekakve kue u sklopu naselja. Brzinomjer oitava 300 kilometara na sat, stalno sam povrh vrkova drvea. 250 kilometara na sat - moram nie. 200 kilometara na sat - samo to ne dodirujem kronje drvea nad kojim letim. 150 kilometara na sat - skrhao sam dvije ili tri drvene ograde. Krhotine u mojem smjeru, u zraku praina i grumeni zemlje. Radi konanog udara vrsto priteem sigurnosni pojas, nogama se upirem u pedale kormila. Sprijeda zemljani nasip. Bogovski dim! I onda zagluna, mrtva tiina ... Otkopavam pojas i izvlaim se iz zrakoplova, guram sjedite od sebe. Moj Gustav lii na dotrajalu staru kantu, izgaenu i temeljito izudaranu nogama. Totalan udes. Nita nije pote eno, izuzev kotaa na repu. Tek sada zapaam skorenu krvavu mrlju na desnom rukavu, tek sada. 18. kolovoza 1943. Patrola Weihe cijeli dan skuplja nae oborene pilote, mi ih nazivamo - letei smetlari*. Vraamo se u Jever u podne, pozdravljeni gromoglasnim bodrenjem. Nisam proao bez posljedica: donio sam sobom komadie rapnela u desnom ramenu - noas e ih izvaditi medicinski asnik u Hangelaru. 19. kolovoza 1943. 53

Ubudue e nai zrakoplovi biti opremljeni posebnim dopunskim spremnicima, kako bi se poveao doseg letova. Preuzimamo obranu srednje i june Njemake. Nova spoznaja: Gustavi u mojem jatu postaju prespori za upravljanje ako im se pridoda teki teret. 27. rujna 1943. Neprijateljsko okupljanje u sektoru Dora-Dora. Njihovo vrijeme, dre se svoga voznog reda. 10.30 - spremni smo, na oprezu. 10.45 - na startnoj poziciji. Dobio sam nov zrakoplov. Arndt ga je polirao pa bljeti kao novo zrcalo. Nadam se da u sada biti bri barem za 15 kilometara na sat, moda i za vie. 10.55 - preko zvunika na uzletitu: Svi zrakoplovi na polazni poloaj! Nebo prekriveno oblacima. Izlazimo iz oblaka na 10.000 stopa, letee tvr ave paradiraju kao da su same na svijetu. Diemo se usporedno s njima, i to istono na 20.000 stopa. To je visina na kojoj e oni letjeti danas. Dopunske spremnike jo ne koristimo, upozoravam da u ja odrediti kada e to bili. Brzo prelazimo u napad s naim raketama. Razdvajanje leteih tvr ava u odvojene skupine: svaka sa po trideset ili etrdeset zrakoplova odlazi svojim promijenjenim smjerom. Vlani tragovi na oblanoj pozadini ostavljaju cik-cak are na plavom nebu. Nare ujem rastereenje im je postignuta visina od 2.000 stopa. Sljedeega se trenutka odigrava fantastian prizor pred mojim oima. Obadvije moje vlastite rakete udaraju u leteu tvr avu i proizvode na njoj zasljepljujui bljesak. Za uzvrat, suoen sam s izvanrednim vatrenim odgovorom. Gorui i dimei se dijelovi letee tvr ave padaju prema zemlji. Wenneckers tako er poga a; njegova meta odlazi zahvaena plamenom prema zemlji. Moj pratitelj narednik Reinhard svojim raketama rui drugu leteu tvr avu - trup joj se poeo raspadati, survala se s lijeve strane. Gledao sam kako Reinhard kree u potjeru, tukui topovima poto se privukao iza repa amerikog bombardera. Na plavetnilu - neobina pojava: vlani tragovi koji su svakako potjecali od veoma krupnih letjelica. to bi to moglo biti? Samo su Messerschmitti i Focke-Wulfovi, koliko ja znam, sudjelovali u napadu s nae strane. Opisani su tragovi bili razvueni iznad bombardera. Stvarno neobjanjivo, ako su potjecali od njemakih borbenih zrakoplova, zato nisu jurnuli na neprijatelja? Odvojio sam se i naga ao. Sjetio sam se: Lightninzi! Dvanaest ili trinaest njih - Yankeeji su dakle poveli zatitnu pratnju. Preko radija upozoravam ostale nae pilote. Protiv ovih novajlija nisam mogao sam krenuti, stoga se odluujem za iznenadni prepad ponovno na leteu tvr avu. Ba tada etiri novih tragova. Bijele zvijezde i bijele pruge na krilima. Znai, Thunderbolti! Nisam ih nikad prije vidio. Smjesta ponirem ispod njih. Oni krue u strmoj spirali pratei osamljenu leteu tvr avu kojoj su zatajila dva motora. Za repom te letee tvr ave prikrada se Messerschmitt, prepoznao sam: to je Reinhard. Glupi blesonja, njegove oi poivaju na debelom bombarderu i nema pojma da mu se straga pribliavaju opasni protivnici. Pokuavam ga prenuti: - Reinhard, Reinhard, probudi se. Dolaze Thunderbolti! Reinhard ne odgovara, nastavlja za leteom tvr avom kao opinjen. Letim iza najblieg Thunderbolta, prvi me u njima otvara vatru na Reinharda, posljednji podrava tu vatru - ovo nee dobro ispasti. Vodei Thunderbolt postaje odlina meta na mojem ciljniku: jedan potez,

54

paljba iz svih topova i sve je gotovo. Eksplozija i vatra, Thunderbolt poput mrtvog lista u dubinu, bio je moja druga pobjeda toga dana. Dok jo likujem, snaan udarac u nos moga zrakoplova. Okreem. Jedan Thunderbolt za mojim repom, druga dva silaze da sa mnom obraunaju. S dvije ruke poteem upravljaku polugu, ponirem da bih uao u oblak. Prekasno: moj motor gori. Velika vruina u kabini, ubrzo postaje nepodnoljivo. Odbacujem poklopac kabine, stavljam masku za kisik na lice. Otkopavam i razmatam sigurnosni pojas, izvlaim noge, udaram ruicu svom snagom. Izbaen sam iz zrakoplova u velikom luku. Vjetar vitla pojedinim dijelovima moje letake opreme i mojom odjeom. Lagano povlaim uzicu za otvaranje padobrana. Osjeam kao da sam naglo zastao u padu, zaustavljen sam u zraku - iznad mene iroko se rairila bijela svilena gljiva. Zadovoljan sam: dogodilo se ono to je najvanije kod padobrana - otvorio se! Jever i tamonje uzletite lee na sjeveru. Mora da me vide odande, jo kad bi znali da se ovo sputa padobranom zapovjednik slavne "Pete letake skupine, oboren od Thunderbolta. Padam u polje. Vrijeme: 11.26. Samo sam 31 minutu bio u zraku. Dovoljno dugo da se obustave tri neprijateljska leta, Arndt, moj odani ef zemaljske posade, vidi me kako dolazim s padobranom prebaenim preko ramena. Lice mu je obliveno suzama dok se rukujemo. - Dobri stari Gustav - kae i ne die glavu. Ovo je zaista crni dan za sve nas. Do veeri sve jedna vijest gora od druge. Osim zrakoplovnog narednika Dollinga koji je smrtno stradao, srueni su Raddatz i Jonny Fest koji je preminuo u bolnici u Emdenu. Jato br. 3 izgubilo je dvojicu, dok je jedan teko ranjen. Jedan od zrakoplova zapovjednitva nije se vratio. Najtraginije je prolo jato br. 6, izgubljeno je ak devet od ukupno dvanaest pilota. Svi su oni ubijeni u svojim zrakoplovima, njih trojica su preivjeli - ili su preivjeli sam pad, ili su iskoili. Nijedan od tih zrakoplova nije se vratio. S druge strane, me utim, mi smo sruili dvanaest neprijatelja, njih est - znai pola uspjeh je to Petoga jata. Postiglo se neto: ubudue su se pojavljivale smanjene formacije tekih bombardera. Oni su nalazei rupe u oblacima zasipali bombama male gradove poput Essena u Istonoj Friziji (razorena je kola, ubijeno 120 djece - treina cijele djeje populacije toga grada). Ovaj rat postaje sve nemilosrdniji, strahote se ne mogu izbjei. 2. listopada 1943. Novo odredite - Marx, prostrano operativno podruje, s odgovarajuom poletnosletnom stazom, juno od uzletita u Jeveru. Prvi napad odavde bio je manjkav: prvo nismo mogli ustanoviti na kojem mjestu letee tvr ave stiu preko mora i drugo, jedan od pilota jata br. 4 sruio se po loem vremenu i poginuo. 4. listopada 1943. Od ranoga jutra naa prisluna sluba izvjeuje o intenzivnoj zranoj aktivnosti iznad jugoistone Engleske. Vrijeme izvrsno, to podrazumijeva da se uskoro mogu oekivati Amerikanci koji sigurno nee propustiti takav dan za let nad Njemakom. Izvjea javljaju da je neprijatelj jo daleko, nedostaje nam jasnija predodba to se zbiva. Sjedimo vani, pred hangarom. Zvunici nas razono uju glazbom. Stariji asniki pripravnik mi prilazi s hrpom papira, to mrzim iznad svega. Poslije pravoga rata papirnati je rat neto najogavnije, najubitanije. Glatko sam izaao na kraj s podnesenim aktima, preuzeo samo najvanije i smjesta se ozlovoljio. 55

Moj irski seter Turit krstari pistom, lajui na galebove koji su dolazili s mora. Kao prvorazredni lovaki pas, vjeito je nauljenih uiju, pun ivota i primjerno snaan. Juer sam ga promatrao dok je lovio zeeve. Glazba iz zvunika naglo prestaje: - Pozornost svima! Zrakoplovi neka budu spremni za hitno uzlijetanje! Mehaniari naviru iz hangara, za njima piloti. Turit sjedi na mojem lijevom krilu. Miluje me pogledom svojih inteligentnih sme ih oiju. Otkako sam ga doveo iz Norveke, najdrae mu je da se izvali na krilu zrakoplova. Silazio bi tek kada se upali motor. Zatim bi trao straga za zrakoplovom i udaljavao se im bi motor jae zatutnjio. Arndt donosi telefon na produnom vodu. Zapovjedni asnik trai satnika Spechta. Objanjava mu situaciju: - Amerikanci se pribliavaju preko mora prema obali sjeverne Nizozemske. Danas prvi put pokuavamo napad u zatvorenoj formaciji s vie od etrdeset zrakoplova. Baza nare uje; Moji su pratili moje sputanje, imam puno povjerenje da e me izbaviti odavde. Samo da ne bude tako hladno, i da prestane ovo vjeito dizanje i sputanje. Pogledam na sat, stao je. I njemu nije odgovarao doticaj s vodom. Kada sam iskakao poderao se moj desni dep na koljenu, rasulo se ondje pohranjeno pakiranje za nudu, a ispao je u tome svemu i moj pitolj iz navlake. Otkopao sam sigurnosni pojas sa signalnim svjetlom i odapeo raketu. to jo uiniti? Nebo iznad mene i dalje isprekriano tragovima zrakoplova. Jedan zrakoplov dolazi sprijeda u mojem smjeru i to s juga. Maem poput lu aka. Primijetili su me. Nemam elje i dalje valjati se u moru kao kakav ugavi pas. Spasilaka sluba Weihe iz postrojbe s Focke-Wulfovima leti nisko iznad mene. Mau mi i ponovno se sputaju, uvjeren da e me pokupiti. Dobacuju mi gumeni amac, zbog kojega zamalo da nisam ispao iz svoga amca. Nisam pazio, gledajui njihov manevar s amcem i nagutao se dosta vode - voda je strahovito slana. Potom me poklopio preko glave jedan veliki val. Da bih se dokopao amca koji mi je dobaen, morao bih zaplivati nekoliko metara. Trebalo mi je dosta truda i vremena da u tome uspijem, poslije sam bio prisiljen ispruiti se da bih se oporavio od potpune iscrpljenosti. Moda sam leao neka dva sata, dok se napokon nije pojavio pramac spasilakog amca. Jake ruke me uzimaju k sebi, podiu. Spaen! Sklupan u vunenom pokrivau stiem u Heligoland, odakle e me sluba Weihe nakon toga otpremiti natrag u polazite, u Marx. 5. listopada 1943. Otpratio sam pakao i danas lebdim. Prole noi sam s pilotima proslavio neiji ro endan. Bilo je veoma naporno, o emu najbolje svjedoi izgled sobe posade koja danas podsjea na jutro poslije bitke. Popodne s etiri zrakoplova idem na spaavanje iz mora. Juer sam ja bio taj koji je leao bespomoan, sada letim iznad valova - pretraujemo u potrazi za preivjelima s broda koji je potonuo poslije sudara s plutajuom minom. Izmaglica i magla poigravaju iznad mora. Vraamo se u bazu nakon potrage od sat i pol bez ikakva rezultata. Kao to se obiava rei: jo jednom je more uzelo svoj danak. Sretan sam da me mimoila takva sudbina. 8. listopada 1943. Iz mojeg dnevnika... 56

Datum - 8. listopada Let-1422 Uzletite Marx. Prizemljenje - 15.21 Trajanje leta - 59 minuta Opis - formacija s borbenom pratnjom presretnuta iznad sjeverne Nizozemske. Sruena jedna letea tvr ava juno od Dollarta. 9. listopada 1943. Poslije nae jueranje zrane pobjede (moje sedamnaeste zrane pobjede!) prisilio sam sebe da danas ne sudjelujem u lovu na letee tvr ave iznad Flensburga bez oite vee potrebe. Moj je mehanizam za podeavanje nagiba oteen, a neophodan je pri svakom slijetanju, u to sam se uvjerio kada sam aterirao na otoju Westerland. 10. listopada 1943. Yankeeji nas ne ostavljaju na miru. Danas u poveanom obimu napadaju Munster. Taman kad sam bio spreman navaliti na formaciju leteih tvr ava iznad zapaljenog grada, presreli su nas Thunderbolti. Razvio se divlji zrani dvoboj. Nalijeu nezgrapno letei velikom brzinom i nestaju. Manevriraju nepredvidljivo, me utim Messerschmitti su u rukama izvrsnih pilota. Za sukoba prvi put promatram majstorije Messerscmitta 110, jednoga iz borbene skupine 76, ispaljuje svoje rakete na letee tvr ave. Dva amerika bombardera eksplodiraju u zraku. Odmah zatim nekoliko Thunderbolta iznenadno napada. asniki pripravnik Barran, Fuhrmann i ja sputamo se pred njih da ih doekamo. Od moje prve paljbe dobija svoje Thunderbolt ispred mene. Fuhrmann rjeava sljedeega. To nam donosi skupni napad ostalih Thunderbolta na naa le a. Probao sam sve trikove koje znam, primijenio svaki od njih, nisam slab u zranoj akrobatici ali na koncu sam pribjegao onome najobinijem - spirali uvis, znajui da Thunderbolti ne mogu oponaati ovo izmicanje. Niti Barran a ni Ftihrmann nisu bili svjedoci moje igre s Thunderboltima, njih je prikljetilo deset ili dvanaest progonitelja Amerikanaca iza njihovih repova. Procjenjujui da to sada mogu, vratio sam se ponirui u guvu da bih svojim pucanjem skrenuo pozornost od Barrana i Fuhrmanna. Pucao sam tek toliko da me uoe i loe sam zapravo pucao. U srljanju amo-tamo otkrivam da ne vladam kormilom za visinu. Bjesomuno padam do 3.000 stopa. Gadna situacija s runim predosjeajem. Cijeloga me oblio hladan znoj i moje se ruke poinju tresti. - Knoke - velim sam sebi - sada mora uraditi ono jedino to se mora uraditi! Utuen do dna due, pokuavam pokrenuti bonu ruicu koja se zaglavila. Podiem noge s pedala i njima udarim ruicu. Pomoglo je. Jak trzaj, moja glava udara o boni prozor, i gle uda - zrakoplov se sam od sebe vraa u normalnu letnu poziciju. Barran je ponirao skupa sa mnom, ali se skamenio i nije se javljao preko radija. Malo poslije mene silazi na uzletite jedan Focke-Wulf. Slomljen mu je stajni trap, stoga se prevrnuo i nakon prevrtanja zapalio. Pilot je ostao zarobljen na svome sjeditu, izgorio je do smrti pred mojim oima prije nego to bih ga dospio izvui. Bio sam potpuno nemoan da mu pomognem, da ita uinim za njega. Jedino sam mogao izbliza promatrati kako polako iv izgara u razbijenom zrakoplovu. Nisam se dugo uspio pribrati, drhtao sam u koljenima. Da se ne bismo oputali, strovalila se poiljka bombi tekih bombardera na na inae zatieni aerodrom. 17. studenoga 1943. 57

alju nas - 14. listopada, 13. i 15. studenoga - u akciju protiv formacije tekih bombardera koji lete iznad Rheinlanda. No, uskratili su nam zadovoljstvo; svaki put upadamo u estoke dvoboje s prateim Thunderboltima, Mustanzima i Lightninzima. Ovoga jutra piloti iz tri lovake i bombarderske eskadrile odlaze na smotru i paradu u Acmeru pred maralom Goringom koji e se po obiaju pojaviti s oko trideset vozila u svojoj slubenoj pratnji. Prisjeam se moga razgovora s njim zbog uspjeha u ruenju leteih tvr ava. Njega je tono zanimalo kako to izvodimo. Tada je bio rekao: - Ja vas ne mogu dovoljno nahvaliti, estitam! Trenutno sam bio vodei na podruju divizije s 15 oborenih tekih bombardera. Satnik Specht i natporunik Frey bili su drugi i trei po redu, s etrnaest i petnaest zranih pobjeda. Goring je ostavljao posebno izuzetan dojam. Odjeven u svojevrsnu blistavu sivu uniformu, nosio je kapu i epolete ukraene zlatnim trakama. Nevjerojatan ovjek; isturene noge u grimiznim izmama od jelenje koe, s podbuhlim i debelim licem kao da je bolestan. Imao je seljaki glas, ali meni veoma srdaan. Znao sam da mu je zrakoplovstvo priraslo za srce, zanimao se za svakodnevni ivot zrakoplovnih posada. Od mene je traio da mu tono navedem koliko sam neprijateljskih zrakoplova sruio. Naroito je htio doznati kako je to bilo s mojim prvim Mustangom lani. On se dobro sjeao toga sluaja. Po njegovu miljenju zrakoplovi Mosquito nisu bili nita drugo nego paklena gamad' i smetnja na naim le ima. Neprestano je to ponavljao emfatino. Dvojica pilota koji ga posjetili u Berlinu i ostali s njime nasamo podnijeli su grdne muke, jer ih je davio svojim buduim govorom, a zadrao ih je puna dva sata. Meni je osobno dodijelio njemaki Zlatni kri. Goring se poslije esto obraao nama borbenim pilotima, da bismo s njime raspravili pojedinosti oko obrane Reicha. Utuvljivao nam je da zrane posade koje sudjeluju u obrani Reicha moraju znati sve o nedostacima zrane obrane na Zapadu. Priznavao je velianstveni napor britanskih borbenih pilota Royal Air Forcea u obrani Britanije, pohvaljivao njihovu sranost istiui je kao jedinstven primjer. Susretali smo ga i kada je napominjao da zapovjednik njemakih zranih snaga ima samo nejasnu predodbu to se doga a kada ulazimo u borbu s jakim amerikim formacijama. Smatrao je da su s tehnike strane nae performance podre ene u svakom pogledu. Pobjede u Poljskoj i Francuskoj samo su uspavale na njihovim lovorikama Vrhovno zapovjednitvo Njemakih zranih snaga. Broj zranih operacija bio je neodgovarajui uloenoj tehnici i ljudstvu, tim vie to je omjer 8:1 u korist neprijatelja. A kako to da smo ipak uspijevali? Goring: zbog naeg izuzetnog morala i podstreka koji smo davali naim zrakoplovnim snagama. to nam nedostaje? Vie zrakoplova, bolji zrakoplovni motori i nekoliko novih zrakoplovnih stoera koji e regionalno rukovoditi buduim operacijama obrane. 19. studenoga 1943. Poslije beskorisnog jueranjeg napada i izjalovljenog presretanja, sletjeli smo kasno naveer u zranu bazu u St. Tront u Belgiji. Vrijeme loe, gotovo da je nemogue zamisliti gore. Nizozemska i Belgija lee pokrivene sumornim i mranim nebom, ibane olujama. Diemo se kroz usjeke me u oblacima na uobiajenu visinu za obraune s uljezima, toliko je hladno da prijeti zamrzavanje i to unutar oblane mase. Kao da smo tko zna koliko sjevernije. Nai su se Messerschmitti caklili na zubatom suncu, dok su njihovi motori Daimler-Benz obiljeavali vlane tragove na ledenom jesenskom nebu. Na naim se maskama za kisik dah ledi. Letjeli smo u zatvorenoj formaciji, poput dralova u selidbi. Baza javlja o pribliavanju jake formacije leteih tvr ava preko mora. Jedan od nas, to je bio Fuhrmann, postupno zaostaje iza svih i poinje gubiti visinu, kao da se zamorio poslije duga uspona. 58

Preko radija doznajem da ima potekoa sa svojim motorom. U ovome sluaju i u posve tmurnom vremenu, ako mu je stalo do vlastita ivota, nema drugog izlaza osim da iskoi. Ali, zrakoplovni je narednik imao sree: njegov motor nije otkazao. Poslije smo zajedno letjeli, ali i odustali od napada, jer su neprijateljski bombarderi odustali, dok su Thunderbolti u njihovoj pratnji unaokolo patrolirali nalik na sjedee patke. Kroz otvor u oblacima spustio sam svoje jato mimo i sigurno u St. Tront. Erich Fuhrmann je posljednji sletio, krivudavo i nespretno, na sam kraj poletnosletne staze. Poinje padati lagani snijeg, to je prilino neuobiajeno u ovo doba godine - nai zrakoplovi okrueni smrznutim snijegom izgledaju kao udovita iz bajke. Sjedili smo u bunom drutvu kad je banuo Fuhrmann, sa zaparenim aama vrueg rum-puna u rukama. Njegov je motor opet bio u redu i nije izazivao nevolje: u pitanju je bila crpka za dovod goriva. Ispoetka Fuhrmannu nije bilo do partije karata, u naelu klonio se svakoga hazarda, takva razonoda nije postojala u njegovu ivotu. Ali, od dananjeg dana nita vie nije bilo isto: Fuhrmann je uao, zagledan u svoje ruke, osobito u kaiprst. Netko ga je dovukao do stola i posjeo. Kao i prije, netko je dao svojih pet franaka, budui da Fuhrmann nije nikad imao novaca kod sebe. Toliko je udnoga bilo u njegovu ivotu, nitko nije razumijevao njegove sklonosti, njegove misli. Sada, najednom, gurnut s vrata za kartaki stol nastavio je s igrom. 1 to je jo nevjerojatnije: poeo je pobje ivati. Poveavao poklonjeni ulog iz kruga u krug. Uzeo nam je banku, mi smo se poeli povlaiti. Doga alo se neto nesvakidanje. Prolaze sati, oblak plavog dima lebdi do tavanice. Redaju se na podu prazne boce, prisutni shvaaju da se uplela neka via sila, kojoj oni nisu dorasli. Gledam Fuhrmanna i sjeam se kako je to bilo kad je stigao u eskadrilu prije nekoliko mjeseci i postao jedan od naih drugova. Nebo je njemu kao i nama bilo element u kojem smo i za koji smo ivjeli. Nebo nam je davalo osjeaj da smo daleko od ratnih zbivanja. Dijelio je s nama osjeaj domoljublja, bio je dobar vojnik kao to je bio i dobar pilot. Kad ne letimo, Fuhrmann je pronalazio posebno zanimanje za sebe gdjegod se zatekao, oko uzletita, u hangarima, u kantini, na zbornom mjestu. On je jednostavno bio negdje ovdje, nitko nije zasluivao njegovu pojedinanu pozornost. Ako bi nas napustio, mora da ga je neto njemu vano odmamilo. Rijetko je otvarao usta, iako ga je malo tko sluao kada je govorio. Jednom kada smo priali da je ovdje primimo i da je jedna od nama poznatih djevojaka tiha voda koja brege dere, on se namrteno okrenuo i udaljio. Taj i takav Erich Fuhmiann sada trijumfalno odlazi iz kantine, zara enih je 600 franaka strpao u otrcani novanik skupa s ulogom koji su mu drugi poklonili, ljubazno se nasmijao i zdravo drutvo, ispraen je u potpunoj tiini, svi su ga osupnuto promatrali. U podne ponovljeni let. Vrijeme - nepromijenjeno. Fuhrmanna nema na slijetanju, opet je bio na zaelju. Kau da je njegov zrakoplov stalno gubio visinu, dok napokon nije nestao s obzorja u rubnom oblanom sloju. Izvijestio sam o njegovu nestanku, od veeras je na snazi opa potraga, uzalud smo ekali do mraka. Tada - telefon. Svi me gledaju sa zebnjom. Prona ena su krila i rep, kokpit s tijelom pilota utonuo je u bezdan movare. U guvi iskrivljenoga metala spasilaka je ekipa pronala poderane dijelove pilotske odjee i novanik, u novaniku est novanica i francuski petak, Fuhrmann! Ljudstvo oko mene stajalo je bez rijei, kao smrznuto. 23. studenoga 1943. Podnevna crna novost: satnik Dolenga poginuo pri padu zrakoplova. Stavili smo na zid njegovu fotografiju kojom obavjetavamo da je umro na drug. Narednik Wolny, porunik Steiger, asniki namjesnik Kolbe, porunik Gerhard, narednik Kramer, narednik Dolling, porunik Killian, zrakoplovni narednik Fuhrmann ... 59

Tko je sljedei? Tisuu letova podrazumijeva tisuu prizemljenja, zapravo ateriranje ne moete izbjei nekad ovako nekad onako, jednoga dana je to posljednji put! Svaki redak o naim drugovima i svaka crtica o njima nama je prisjeanje koliko smo bili me usobno bliski, tako rei jedna obitelj. Prisjeamo se njihovih pokreta, koraka, njihova smijeha i glasa. Jedino nas odbijaju proturjeni prizori, pogotovo njihova smrskana tijela. U takvim sluajevima odvraamo oi... Volimo ivot... Osim toga, oni za nas nisu stvarno mrtvi - Dieter, Dolenga, Fuhrmann, Steiger, Kolbe i ostali. Oni jednostavno nisu ve dugo s nama, oni su negdje daleko od nas. Bog ih je uzeo k sebi, to je ono to elim rei njihovim majkama. Oni su ostali negdje gore u oblacima - naim oblacima koje mi tako dobro poznajemo i koje toliko volimo. 11. prosinca 1943. Dana 26. i 27. studenoga kao i 1. prosinca sudjelovali smo u borbi s amerikim zrakoplovcima iznad Ruhra i Rhinelanda. I tako se poveao moj ukupan zbroj sruenih neprijateljskih zrakoplova na dvadeset. 18. prosinca 1943. Amerikanci dolaze skoro svakoga dana. Juer sam sjedio u autu koji me je trebao odvesti do vlaka kada je preko zvunika objavljena uzbuna. Istrao sam i pohitao do svoga Gustava. Voza je samo vrtio glavom, a Arndt je potiho rekao kako ne bi bilo zgorega da ostanem jo nekoliko dana. Na visini od 10.000 stopa okreem i naputam operaciju, moja nazonost nije neophodna. Wenneckers preuzima zapovijedanje, sruili su dvije letee tvr ave i jedan Thunderbolt. Jesam li im potreban? Nisam. Danas sam slobodan. Jungmeier me vozi na kolodvor. Stojei na peronu vidim da su moji jo jednom poletjeli. Poslije dugog vremena sudjelujem promatrajui let svoje skupine kroz prozor vlaka u vonji. Prvi put poslije godine dana nisam s njima. 20. prosinca 1943. Lilo i ja u Berlinu. Uivamo nekoliko dana, posjeujemo prijatelje, idemo na predstave, u operu, u kazalite. Jedva prepoznajemo Berlin: jako se promijenio. Na stotine i tisue stranaca: Danci, Francuzi, Nizozemci, Belgijanci, Rumunji, Bugari, Poljaci, esi, Norveani, Grci, Talijani, panjolci. Mogu se uti svi europski jezici u kinima, kazalitima, restoranima, kabaretima, u prijestolnikoj gradskoj eljeznici i u autobusima. Svi ovi stranci guraju u stranu domae stanovnike Berlina. Lilo i ja nismo htjeli nigdje sjesti. ivcirala me ova babilonska zbrka svih moguih jezika. Ljudima koji ovdje ive nije lako, ivot u ratu postaje primitivan, to je realnost. To je neto to mi vojnici tek otkrivamo, postajemo svjesniji rizika naih ivota u velikoj borbi koju vodimo svi zajedno. Zaprepaujue je da ljude u gradu zanima jedino razonoda i zabava. Ovo je tipino podruje s gra anskim mentalitetom, slijepo za osnovne razloge naih ratnih napora i rtava. Gledao sam stoerne asnike stacionirane u Berlinu, nalickane, dotjerane, dobro ouvane, besprijekorne u njihovim paradnim uniformama. ivim daleko odavde, u drugaijem svijetu i stekao sam sasvim razliita mjerila. Ovdanja situacija ini me bolesnim. 22. prosinca 1943.

60

Zajedno s Ingrid ili smo obii moje roditelje u Schieratzu, i tu sam sa svojom obitelji napokon naao smirenje. Duge vonje zimskom okolinom preko obala Warthe na saonicama s konjskom zapregom. Lilo i ja sretni smo da smo zajedno. Ingrid, ta divna kovrava glavica, ne sustaje, njoj se ovdje svi a. Ipak, radije bih bio s mojima na uzletitu, gdje bih udisao vonj zrakoplova i oslukivao zvuk motora. 26. prosinca 1943. I drugi je Boi bio i proao. Rat jo uvijek vlada licem ove zemlje. Rano jutros dolazi brzojav: Falkensamer poginuo - Sommer ranjen - Specht". Nema zahtjeva da prekinem boravak i da ga skratim, niti da se odmah vratim u formaciju, ali shvaam kako im je i da sam im potreban to prije. S obzirom da je Falkensamer vodio svoje jato a Sommer svoje, ja sam bio jedini zapovjednik koji je preostajao za predstojee operacije. Dva sata po primitku brzojava, ja sam u prvome vlaku koji polazi odavde. Lilo me razumije, ona je takva kakva moe biti supruga vojnika. Ispraa me, mae i smije se dok kree ekspres. Hoemo li se ikada vie susresti? 27. prosinca 1943. Putujem dan i no. Jungmeier me doekuje na eljeznikoj postaji u Wunsdorfli. Vozi me na uzletite koje je sada naa nova baza i kamo je jato premjeteno u posljednjih nekoliko dana. Dobro je opremljeno jo u mirno doba i nedavno je obnovljeno. Odmah se javljam: - Natporunik Knoke vraa se na dunost. - Specht mi smijui se stee ruku: - Nadam se da se ne ljuti, stvarno si mi sada potreban, vjeruj mi. - Opisuje kako je Falkensamer izgubio ivot. Duboko sam nesretan zbog pogibije toga prvorazrednog asnika. Naoita izgleda, visok, vitak, bio je veoma omiljen me u zrakoplovnim posadama i izuzetno armantan. Bio je rodom iz Bea i prethodno sluio u austrijskim zranim snagama. Njegov je otac kao carski asnik sudjelovao u Prvome svjetskom ratu. Voljeli smo Falkensamerovu suprugu, s kojom smo se Lilo i ja susretali u Jeveru prije nekoliko mjeseci. Za razliku od Spechta, Falkensamer je bio jako visok, to mi sada pada na pamet dok Specht sjedi preda mnom u konoj letakoj odjei, i koji je nizak; on je zapravo najnii ovjek u cjelokupnom letakom sastavu. U posljednjih deset mjeseci sruio je dvadeset tekih bombardera. Njegova tonost dolazi do izraaja i u zraku, taj ne promauje pod cijenu vlastita ivota. Sve u svemu, Specht je teak i nepopustljiv zapovjednik, imao sam s njime mnogo sva a. Nekoliko tjedana ranije prigovorio mi je jer su neki od mojih pilota ili plesati u oblinje naselje s djevojkama koje su bile poznatije po svojim draima negoli po svojem moralu. Traio je da povedem disciplinske mjere protiv mojih ljudi, to je bilo sasvim besmisleno i beskorisno. - Ja to neu uraditi - rekao sam. - Onda vi niste podesni za zapovijedanje - pobunio se sav bijesan, mali je ovjek u tome trenutku stvarno bio izvan sebe. - Ako je tako, morate nai novoga zapovjednika. - Morao sam ga spustiti na zemlju. - Kroz posljednjih nekoliko mjeseci koji su bili teki za sve nas, moji su piloti sruili vie neprijateljskih zrakoplova nego druga dva jata i vie zapovjednitvo skupa s njima, je li tako?

61

Unato njegova prgava temperamenta, ega se nikada nije uspijevao osloboditi, ja sam ga jako cijenio - nema sumnje, bio je velik ovjek. 31. prosinca 1943. Pripremali smo zabavu u mjestu za Staru godinu. Me utim, u 17 sati dolazi Spechtovo nare enje da se posade ne smiju udaljavati. Jedino se doputa proslava u naoj kantini. Spjecht nije nikada provjeravao da li se i koliko ispunjavaju njegova nare enja, i kada je u 20 sati banuo u nau kantinu; svi smo bili u povienom raspoloenju. Pred nama prazne boce likera. Specht trai pozornost da bi objasnio razlog svoje naredbe te kae: - Gospodo, iz divizije mi je priopeno da noas slijedi vana odluka. Radi najvee operativne spremnosti zrakoplovnih posada, ja sam zabranio uobiajeno novogodinje slavlje. Mi emo provesti zajedno posljednje sate stare godine i ii u postelje odmah iza ponoi. Izgovorio je to mimo, na svoj suhoparan nain. U pono, upravo kada je poela nova godina, iz divizije poruka: Specht je unaprije en u bojnika! Specht zgromljen, zbunjen, bez rijei. On je zaista oekivao specijalno operativno uputstvo za nau zranu formaciju. Prva njegova reakcija: otputa pilote. Zamalo, nikoga vie u kantini... uo sam ih kada su se pjevajui vraali iz mjesta u sitne sate, izjutra e se oporavljati od mamurluka. I meni je pucala glava. Jedino smo se nadali da barem na novu godinu nee pristizati Amerikanci. Minula je ratna 1943. godina.

Okraji na aleji bombardera"

"Dijagnoza: fraktura lubanje, fraktura kime, modrice na ramenima i na zdjelici, potres mozga, privremena paraliza ..." - 1.000 tekih bombardera prema Berlinu - "Kako dugo to moe potrajati?" - Tijelo narednika Velta prona eno u itnom polju - Katastrofalno; est zrakoplova odlazi, vraa ih se samo etiri! 4. sijenja 1944. Cijeli nas tjedan letee tvr ave ostavljaju na miru. Dananje njihovo okupljanje - sektor Dora-Dora. 10.02 - prvi zadatak u ovoj novoj 1944. godini. Preko Munstera i vatre nae protuzrane obrane u susret jakoj formaciji leteih tvr ava. Primjenjujemo zatvoreni napad na izdvojenu skupinu. Pri tome - opasno oteenje, na repu. Prestaje rad motora, dohvatilo me zrno protuzrane obrane. Jedan Thunderbolt ponire prema meni i puca. Wenneckers priskae i gruva iz svojih topova. Ulaem sve snage. Nema odlaganja: moram napustiti zrakoplov koji gori. Skidam poklopac, odvezujem se. Ponavljam sve to mi je ve itekako poznato, sada je to rutina. Prije nego sam pripravan za ono to slijedi, drim se grevito za sjedite. Visim s lijeve strane. Zapeo padobran za prtljanu komoru. Gustav se praktino izvrnuo na le a, a ja jo uvijek ne mogu osloboditi lijevu nogu. Pokuavam promijeniti poloaj ali uasna snaga zrane struje ne doputa mi da se odbijem od trupa. Vritim od boli, preko mene lie plamen. Zrakoplov podrhtava, zatim se vrti u kovitlacu dok strelovito pada prema zemlji. Ne mogu 62

pomaknuli udove od zrane struje i vjetra. Ako neto ne poduzmem i ako se neto ne promijeni, odoh ja i to je onda kraj. Prokletstvo! Kako se spasiti? Kako ...? 10.000 stopa. Tee mi krv iz nosa dok se desnom nogom odupirem o upravljaku plou. Zrakoplov se napola okrenuo od pritiska na dugme za upravljanje, pada ini mi se slabijom brzinom. Neto me udarilo u le a, oslobodio sam se. Oblijeva me krv. Nemam pojma to se poslije doga alo. Kada sam doao k sebi, bio sam ispod oblaka i pod rastvorenom kupolom padobrana. Nisam mogao disati i borio sam se za dah. Oblak se prostirao negdje na visini od 600 stopa, moj se padobran divlje ljuljao sjedne na drugu stranu. Lagano udaram o krov neke kue, jedva sam se spustio na smrznutu zemlju u nekakvom vrtu. Ponovno gubim svijest. Sljedee ega se sjeam, bilo je u ambulanti. Rengenski pregled u bolnici u Munsteru. Dijagnoza: fraktura lubanje, fraktura kime, modrice na ramenima i na zdjelici, potres mozga, privremena paraliza s desne strane le a. Neprekidno povraam. Oporavljam se u sobi sa irokim prozorom, povremeno me izvode iz te sobe na pokretnom krevetu. Trpim velike bolove i elim to vie spavati, kako bih lake podnio dane u bolnici. Danas bi trebao biti moj oprotajni bolniki dan, sutra u otii odavde s Lilo i malom Ingrid. Veeras sam konano potpuno pri sebi. Preko puta mene u sobi lei natporunik iz bombarderske formacije, jedan drugome kratimo vrijeme; on je bez obje noge, rtva protuzrane obrane u Rusiji. 30. sijenja 1944. Prolo je 26 dana otkako sam sruen. Nisam vie u velikoj bolnici, prebacili su me u stanicu hitne pomoi blizu uzletita Wunsdorf, ovdje sam uz svoju eskadrilu. Svakoga dana mogu nadgledati bazu, zavaljen u platnenoj stolici. Suprotno strogim zabranama, pokuavam hodati. Jutros nas premjetaju: smjestit emo se u Arnhemu, odakle emo nadzirati nizozemsko nebo i presretati teke bombardere. Na takama odhramao sam do svoga Gustava, skupa s ostalima. Specht je bio iznena en, ali nije bio nimalo nezadovoljan to me vidi. 13.05 - kreemo. Hitno iznad oblaka, napadaju nas Spitfirei. Iznena eni, nismo se najspremnije suprostavili Tommyjima. Lete na nas kao roj strljena. Sada se svatko bori sam za sebe, nisam uope u prilici da pucam. Loe nam se pie. Blizu Hilversuma moj je zrakoplov pogo en, sva je srea da sam mogao sletjeti na trbuh, svega kilometar od uzletita u Hilversumu. Specht se jedini iskazao, oborio je svoga protivnika. Jato br. 4 - etvorica nisu preivjela, jato br. 6 - odoe trojica zauvijek, glavno zapovjednitvo - pao jedan. Ja sam ostao bez jednog narednika (Nowotny) koji mi je bio dodijeljen prije nekoliko tjedana. Zrakoplovni narednik Raddatz tako er prizemljen u Hilversumu, zajedno emo se vratiti u Wunsdorf. 10. veljae 1943. Dojava: Koncentracija neprijatelja u sektoru Dora-Dora". 10.38 - idemo. 63

Na 25.000 stopa iznad Rajne, nare ujem, Specht je bolestan i ja privremeno zapovijedam jatom. Na 25.000 stopa iznad jezera Dummersee zastaje nam dah: otprilike 1.000 tekih bombardera u smjeru istoka, zatieni jakom borbenom pratnjom. Nikad prije nisam vidio tako impozantnu zranu armadu; - nema naga anja: sto posto idu na Berlin, skupa s pratnjom mora da ih je oko 1.200. Protiv svih njih - samo nas etiri. Odluujem se za skupinu leteih tvr ava s lijeve strane, frontalni napad. Amerikanci pretpostavljaju kakve su mi namjere, mijenjaju kurs pa moj zamiljeni napad otpada. ekam bolju poziciju za drugi frontalni napad. Moja etiri Messerscmitta u zbijenoj Vformaciji nastoje presjei postojei neprijateljski raspored. Preko radija pourujem pilote i ujedno savjetujem da budu hladnokrvni i paze na svaki svoj pucanj. Vano je da smo zajedno kao skupina. Thunderbolti sprijeda htjeli bi nas omesti prije nego se strmoglavimo na bombardere. Raddatz tako rei krilo do krila sa mnom, prelazi me prije nego smo otvorili vatru na nae mete. Ba to sam namjestio svoj ciljnik, bljesnulo je na zrakoplovu iza mene i Raddatz naglo jurne u dubinu. Nisam ga pratio, ne znam to se dogodilo, jer sam bio zauzet pucanjem. Kruim iznad moje letee tvr ave, pucam po njoj: krila se otkinula. Ogroman zrakoplov poletio nadolje, izgubivi svaki nadzor nad svojim letom. Raspao se nekih 5.000 do 10.000 stopa nie. Oboreno vie od deset leteih tvr ava. Letei osamljen iznenada nailazim na osam Mustanga, njihovi su piloti po svemu sudei neiskusni. Poslije nekoliko otrih okreta i lupinga, odlazim i vraam se da bih obigravao oko repa jednoga od njih. Otvorio bih vatru ali opkolila me druina Thunderbolta. Izbjegavam ih letom u obratnom smjeru, naglim penjanjem, spiralnim manevrima. Niti jedan me ne prati. Pokuavam doi u poloaj da bih pucao u donji stranji dio ili rep nekoga Mustanga ili Lightninga. Bez uspjeha. Moda bih se mogao podvui pod skupinu leteih tvr ava i otvoriti vatru po njihovim donjim dijelovima ili sa stranje strane, no prije nego sam ita poduzeo, opet sam progonjen. Dva Thunderbolta na mene, na poklopcima njihovih motora crno-bijele oznake. Naglim obruavanjem bjeim u oblak. 11.41 - slijetanje u Wunsdorfu. Doznajem da je Raddatz mrtav. Gadan udarac za eskadrilu: Raddatz je bio u njenom sastavu otkako je osnovana, malo tko je letio virtuoznije od njega. Nesebian, portvovan, pun razumijevanja za svakoga. Jednostavno ne mogu vjerovati da ga vie nema. 11. veljae 1944. Danas iznad Mainza prsa u prsa s Amerikancima koji su pratili njihove letee tvr ave. Za predah: slijetanje u Wiesbadenu. 20. veljae 1944. Dva obrauna s formacijama leteih tvr ava nad sjevernom Njemakom i iznad Sjevernog mora. Specht mora na prinudno prizemljenje na danski otok Aroe. Kako se pravdati? Slaba i netona paljba s moje strane kao da je utjecala na ostale. Na svaki nain, proputeno se ne moe nadoknaditi. 21. veljae 1944. Danas dvije prekoredne misije nad obalom. Mi titimo druge dok ostali iz eskadrile napadaju teke bombardere unaokolo.

64

22. veljae 1944. 12.54 - presretanje. Amerikanci u prilazu sredinjoj Njemakoj. Moemo povesti u zrak samo pet zrakoplova, poslije prolotjednih gubitaka. Nema nas nigdje, kao da smo se rastopili. Da bude jo gore, javljaju o novih 1.000 neprijateljskih tekih bebica. Naravno, Amerikanci koji su u me uvremenu smanjili formacije na skupine od trideset ili etrdeset bombardera. Rutu kojom dolaze inae nazivamo - alejom bombardera. Ova je aleja pod budnom prismotrom njihovih krilatih straara. Danas aleja bombardera, ba se tako dogodilo, prolazi tono preko moga starog roditeljskog doma u Hamelinu. Polazim u akciju iznad poznatih breuljaka i planine moga djetinjstva u Hamelinu. U drutvu s kaplarom Kreugerom koji je s nama od prije svega dva dana, napadam teku bebicu u formaciji njih oko trideset koliko ih nosi svoj ubojiti teret u dubinu Njemake. Posljednja dva tjedna uz moje je topove postavljena automatska filmska kamera. Tako snimljeni filmovi bit e koriteni za uvjebavanje u Letakoj koli, kao zorna obuka iz prve ruke. im pritisnem dugme za okidanje, kamera poinje snimati. Vodim rauna da svojim gledateljima pruim to raznolikiji program. elni napad na teku bebicu - prvo ga am pilotsku kabinu. Nakon toga vraam se, ovaj put s namjerom im udesim rep. Htjeli bi me se otresti, pa letea tvr ava naglo skree na lijevo. Mladi kaplar tako er bi oborio leteu tvr avu, s moje lijeve strane. Dotle iskae posada iz one letee tvr ave koju sam ja napao. Trup njihova zrakoplova - u plamenu, iza njega se rastegao dugaak trag crnog dima. Hamelin je ravno ispod. Gorua letea tvr ava pada sve bre u okomitom vrtloenju. Strovaljuje se na panjak pokraj rijeke i neto junije od moga starog roditeljskog grada. Gejzir vatre ravno u zrak. Na ovaj panjak preko rijeke sletio sam na svome prvome letu prije zaista podosta vremena. Drugi neprijateljski zrakoplov tako er pada, tresnuo u umski pojas juno od Hamelina, na radne prostorije proizvodnje vagona Kaminski. Ovime se mogao podiiti moj pratitelj mladi kaplar, njegov prvi operativni zadatak i prva zrana pobjeda. Spustio sam se nisko iznad goruih ostataka. U irokom luku nadlijeem krovove moje stare takorske rupe. Ulice puste, stanovnici Hamelina zacijelo bojaljivo skutreni u podrumima i sklonitima. S posljednjim kapima goriva - poslije devedeset minuta u zraku - na uzletitu u Wunsdorfu. Imali smo i drugi susret, kada su se letee tvr ave vraale kui. Nije bilo mogunosti pucati na bilo koji od bombardera, no zato sam utroio pola sata u obraunu s pratnjom. Thunderbolti su me vrue eljeli uhvatiti nespremnog, ali nije im se posreilo. 24. veljae 1944. itavo jutro u oekivanju novosti o nonoj operaciji u kojoj je smrtno stradao Geiger. Samo nekoliko tjedana ranije on je odlikovan Vitekim kriem i unaprije en u satnika. Od male grupe uenika Van Dieckena u Vojnoj akademiji, sada sam jedino ja jo iv. Hain i Menapace su poginuli u Rusiji prije nekoliko tjedana. Eskadrila je ostala bez jo estorice koji su danas u podne podlegli u ljutom sukobu s Thunderboltima, Lightninzima i Mustanzima koji su pokrivali pohod tekih bombardera. Naa mala banda" sve je manja i manja. 25. veljae 1944. Amerikanci i Englezi provode svoje krupne zrane operacije na nain koji nama ne doputa ni najkrai predah. Prevoze na stotine i tisue tona najrazornijeg eksploziva i fosfora u svojim sve opasnijim i unitavajuim bombama koje e baciti na nae gradove i industrijska 65

sredita. Iz noi u no jauk sirena oglaava nove strahote i nove katastrofe. Kako dugo se to moe izdrati? Divizijska obavijest: ponovno prokleto okupljanje u sektoru Dora-Dora! Ovo svakodnevno ekanje na polazak u akciju, ovo permanentno stanje napetosti u kojoj ivimo, unitava nae ivce do kraja. Svaki na let zavrava s vie fotografija na zidu onih koji se nisu vratili. Koncentracija u sektoru Dora-Dora! Svaka takva obavijest ima za nas poseban prizvuk: podsjea nas da smo ovoga trenutka jo ivi. I to se zajedniko podsjeanje ogleda na naim licima koja su - mrana i izmuena. Koncentracija u sektoru Dora-Dora! U tiini se pripremamo za uzlijetanje. Jedan po jedan povlaimo se u sebe, pojedinano. To je tako er steena rutina. Ne treba nam nikakav laksativ da probavimo to e nam donijeti izlazak u sektor Dora-Dora. 16.00 - polazak. Kruimo uzletitem, potom u formaciji prema poznatom smjeru gdje emo odraditi dananju akciju. - Letite na 25.000 stopa, kurs 2-sjever - poruuje baza. - Teke bebice dolaze preko mora. Na 15.000 stopa iznad Luneberga susreemo zrakoplove iz 3. eskadrile. Hladno je, stavljam masku. 20.000 stopa - odravamo radiotiinu. Baza povremeno nadopunjuje prethodno priopenje. - Teke bebice sada u sektoru Siegfried-Paula. 22.000 stopa - let u otvorenoj formaciji. Jednolino brujanje u slualicama; di-da-di-dadi-da... kratko-dugo-kratko-dugo-kratko-dugo ... 25.000 stopa - iza nas dugaki vlani tragovi, kao bijele zmije. 30.000 stopa - crpka za dodatno punjenje radi besprijekorno, kompas pokazuje kurs 360. Nigdje uljeza, nemir u nama, napregnuto osmatranje na sve strane. Jako sam naotren, pretraujem pogledom cijeli horizont, nepregledan sloj oblaka dokle see vidik. 33.000 stopa - tu se negdje nalaze oni zbog kojih smo poletjeli. Bijeli tragovi na nebu sprijeda. Naravno, to su oni! - Vidim ih - obznanjuje Specht, njegov je zvonki glas pomijean s pucketanjem. - Victor, victor - potvr uje baza. Aleja bombardera prostire se oko 6.000 stopa dolje nie: 600 do 800 stopa ispod nas nadiru teki bombarderi u smjeru istoka, uzdu i iznad njih lovci kao zatita. Potpuno sam zaokupljen i uzbu en prizorom. Specht okree prema dolje vrkom svoga lijevog krila, i mi smo ostali tako er spremni za napad. Messerschmitt za Messerschmittom za Spechtom na niu visinu. - Za njima! Radio se pretvara u zvuni Babilon, sa svaijim uzvikom barem jednom. Otkoim topove i prilagodim ciljnik dok silazimo prema metama. Zatim hvatam upravlja s obje ruke, oprezno opipavam okida desnim palcem i kaiprstom. Bacam brz pogled naprijed: Thunderbolti ponavljaju na manevar, sputaju se za nama. Mi smo u prednosti, me utim oni bi nas presreli prije nego se okomimo na letee tvr ave. Nai lete preko bombarderske formacije u frontalni napad. Pritiem okida i moj zrakoplov drui mijenja smjer. - Za njima! Moja topovska zrna bue rupe na krilu letee tvr ave. Prokletstvo! 66

Pogoditi su me. Vraam se iza formacije, pratei moje jato, Thunderbolti nas dostiu. Divlji obraun u zraku. Nekoliko puta ponavljam isti poloaj za otvaranje vatre na neki od Thunderbolta, ali svaki put odustajem jer su mi za repom najprije dva, pa etiri, pa pet i konano ak deset napadaa. Svatko, prijatelj jednako kao i neprijatelj, neka se tue s kim hoe i kako hoe, prosto mu bilo, ali ovo s Yankeejima prelazi sve granice: etiri ili pet na jednoga, kao to oni rade. K tome, malo im je i to, pa im pomau i tek pristigli Lightninzi, od kojih jednoga uzimam za metu. Vatra! V-uuu-m!!! V-uuu-m!!! Dobar pogodak. Predah - za kratko. Provjeravam instrumente: izgleda sve u redu. Wenneckers juri i izmie potjeri ak etiri Lightninga, ni na tren ga ne isputaju. Smatraju ga svojim plijenom, na svaki nain: lov na ivot i smrt. - Za njima! Lightninzi se presijavaju na suncu. Jedan mi je za repom, tvrdokoran neki tip. Pikiram u spirali, motor skvii, brzina je prevelika - postaje opasno. Zahvaa me zrana struja, odskakuju zakovice na krilima. Pucaju mi ui. Polako i oprezno nastojim ispraviti zrakoplov, pomiem se na sjedalu - naprijed i dolje, crni mi se pred oima, podbradak utisnut u prsni ko. Jedan Lightning pokraj mene, pada sav u plamenu. - Zbogom - ujem Wenneckersa. as potom Wenneckers leti pokraj mene, maem mu objema rukama. - estitam - mumljam. - Taj nitkov je bio iza vas - ujem Wenneckersa. To je ve drugi put da mi Wenneckers skida neprijatelja s le a i repa. Po slijetanju idem do Wenneckersa, estitam mu, srdano se rukujemo. Me utim, Wenneckers mi ne dozvoljava da mu se zahvaljujem, kae: - Nema nikakve potrebe, nije potrebno, gospodine. Ja sam jedino elio da vaa supruga ne postane udovica zbog nekakva nitkova. Osim toga, pomislite kakve bi neprilike nastale u jatu! Svi mehaniari unaokolo, pozdravljaju izgovorene rijei sa smijehom. Zajedno ulazimo na zborno mjesto svih posada. U me uvremenu su sletjeli i ostali - bio je to jedan od onih dana kada su se svi sretno vratili. 3. oujka 1944. Amerikanci na Hamburg. Specht ne leti, ja sam zapovjednik umjesto njega. Smanjio nam se brojani sastav: od prijanjih etrdeset sada nas ima samo osamnaest, i tih sam osamnaest poveo na borbeni let. Premala formacija za napad na letee tvr ave. Mojih je osamnaest zrakoplova bilo udaljeno nekih 5.000 stopa kada smo primili dojavu da je Hamburg na udaru. Dok smo hitali prema mjestu gdje bismo sudjelovali u obrani, nekih 3.000 stopa nie i lijevo ak ezdesetak Mustanga; oni nas nisu mogli nazrijeti jer smo letjeli iz smjera sunca koje im je sijalo u oi. Kakva velianstvena povoljna prigoda! Smanjujem gas doputajui neprijateljskoj armadi malu prednost, Wenneckers produuje, pozdravlja, uiva. Napokon sam u situaciji pouiti ga na pravi nain, no valja biti oprezan i ne sunovratiti se odmah. Oni nas jo ne oekuju. Za njima! U doslovno okomitom poniranju upadamo usred formacije Yankeeja, istovremeno otvaramo vatru po njima. Potpuno su iznena eni. Neki pokuavaju u velikoj spirali natrag, neki stradavaju pogo eni prije nego su se dohvatili oblaka (pod vatrom mojih topova - jedan literarni raspad: ode zrakoplov kao da ga nikada nije bilo). Uzvici kao odjek pobjede preko naeg radija. 67

Uveer primam izvjee iz divizije da su na sektoru Caesar-Anton 4 i 7 prona ene olupine ne manje od dvanaest razbijenih Mustanga. Bila je to samo kap u naoj opoj radosti. Methuselah se nije vratio. Neki su piloti vidjeli Messerschmitt bez krila u padu. to se dogodilo s Methuselahom? 4. oujka 1944. Novosti o Methuselahu: hospitaliziran blizu Hamburga. Mustang je pogodio oba njegova krila, njegov zrakoplov eksplodirao. Ozlije en, ali uspio se spasiti padobranom. Od staroga drutva sada raspolaem samo s Wenneckersom i Festom. Svi ostali piloti mladi su i bez iskustva, a s nama su od sijenja. 5. oujka 1944. Zrana bitka s Thunderboltima juno od Bremena. Rano poslije podne u zraku kratki test letenja za nove pilote koji su juer pripali eskadrili. Dok uvjebavamo letove na niskim visinama, ponavljam im da mogu biti ubijeni i sada, ako nemaju sree. 6. oujka 1944. Prole je noi mnogo motora progrmjelo iznad nas, Britanci s vie od 1.000 zrakoplova napadaju Berlin. U podne susret s Amerikancima, ja sam opet zapovjednik sastava. U prvome elnom napadu sruio sam leteu tvr avu sjeverno od uzletita i nakon toga jo jednu koja se zapalila. Nisam pratio njihov pad, jer sam u me uvremenu bio potpuno zauzet obranom od pokuaja nekoliko Thunderbolta da me dohvate za rep. Izgubili smo narednika Veita, njegovo je tijelo prona eno u itnom polju sjeverno od uzletita, nad kojim je bio i oboren. U sljedeoj operaciji imao sam sreu i dokrajio leteu tvr avu, pogo enu u prvom napadu u kokpit. Vjerojatno su oba pilota bila ubijena, let se zavrio bez upravljanja ali i bez znakova vatre. Idui dvoboj s Thunderboltima - puno rupa na mojem repu, motor i moje lijevo krilo tako er loe. Zbog svega loga jedva sam "dohramao na nae uzletite. Po prizemljenju otkrie: odbijen lijevi kota, desni se ne moe uvui - prizemljenje zapravo na jednom kotau. Na kraju piste odbor za doek: ambulantna kola i vatrogasci, iako takva pomo nije bila potrebna, s obzirom da sam izveo sasvim pristojno slijetanje. Odmah traim rezervni zrakoplov, kako bih krenuo na svoj trei dananji let. Jato br. 4, iako na svome uzletitu, meni je na raspolaganju. Specht i ja smo preuzeli ekipu sa zrakoplovnim narednikom Hauptmannom i narednikom Zambellijem kao naim pratiteljima. Kada smo polazili u napad na formaciju Liberatora, oekivali smo sukob s etrdesetak Thunderbolta. Oba su naa pratitelja sruena. Zapovjedni asnik i ja na kraju smo se jedva izvukli poslije estoke potjere, u kojoj je sve visilo o koncu. Poslije prizemljenja, javlja Diepholz da je netom dodijeljeni zrakoplovni narednik u bolnici, nakon to je sruen i ozbiljno ozlije en. U dogovoru s divizijom tijekom noi govori se o tome da se povlaimo iz daljnjih operacija. Ovisi to e odluiti na vioj instanci: je li povlaenje privremeno ili na due vrijeme. Prijedlog nije prihvaen, reeno je da nastavljamo s letovima do posljednjeg zrakoplova i do posljednjeg pilota (zaboga, Berlin, glavni grad Reicha, nestaje u plamenu!). Veoma je tiho u prostoriji za posade. Jonny Fest i ja sjedimo osamljeni na naim stolicama do duboko u no, nismo mnogo govorili. Gomila ugaenih cigareta, palili smo i gasili jednu za drugom. Samo smo povremeno razgovarali, vie se prisjeali ... 68

Wolny ... vraali smo se sa sprovoda u slubenom automobilu kada je dobaen na ulici vijenac borovine njegove zarunice. Stidjela se da stane uz nas pred grobom, bojala se da nee moi zatomiti tugu koja je njome ovladala otkako je prije tri dana ula za njegovu smrt... Steiger ... izgledom potpuno nalik na brata blizanca, kojega sam upoznao lani u Tubingenu. Zvao se Gerd ... Kolbe ... njegovo je tijelo prona eno u ostatku zrakoplova, ali nije imao obje ruke. Njegova je ena pitala za vjenani prsten. Kako smo joj mogli rei pravu istinu? ... Kramer ... zato, o zato je taj deko izgubio glavu u asu kada je njegov zrakoplov poao ravno dolje u more? ... Gerhard ... njegova mi je majka esto pisala da joj nisam sve rekao o njenom hrabrom sinu ... nadala se da smrt njena sina za slobodu naeg naroda i opstanak Reicha nee biti uzaludna ... Fuhrmann ... na onome komadiu zemlje gdje je pao njegov Messershmitt i potonuo u Moor, mi smo u znak sjeanja podigli visok hrastov kri ... Dolling ... njegove vjeite nevolje sa enama prouzrokovale su mi obilje neprilika ... Dolenga ... to li se dogodilo s njegovom armantnom suprugom? Bio sam kum na njegovu vjenanju u Jeveru ... Nowotny ... njegov mi je otac pisao iz Bruna da su dva njegova brata tako er ubijeni u akciji ... Raddatz ... njegova draga Myra-Lydia dosta je dugo lila suze, ali nije prolo puno vremena i utjeila se na drugome mjestu. Nije bila jedina koja je otkrila privlanu stranu njegove linosti ... Arndt... nije se vratio sa svoje prve misije koja je bila i njegova posljednja ... Reinhard ... moj dobri stari prijatelj, jednom mi je pokazao fotografiju njegovih estero brae skupa s njime, svi su bili u uniformi i svi odlikovani eljeznim kriem prvoga reda ... Zambelli... volio je svirati na harmonici. Njegova je posljednja svirka prekinuta zbog uzbune usred plesne melodije. Kada se ostatak jata vratio iz akcije u kojoj je ubijen, njegova je harmonika jo uvijek leala na stolu ... Weissgerber ... Hetzel ... Kreuger ... Veit... Hofig... Trockels ... Trondle ... Sada smo na okupu samo jo Jonny i ja ... 15. oujka 1944. 9.55 - na presretanje. est zrakoplova odlazi, vraa ih se samo etiri, to je kraj. Nekoliko stotina Thunderbolta i Lightninga dolazi s vie od 1.000 tekih bombardera. Jonny i ja prizemljujemo oznojeni kao svinje - oba su naa zrakoplova pogo ena i pretrpjela ozbiljna oteenja. Zavaljeni u kabinetske naslonjae doekujemo Spechta koji ulazi u sobu. - Bit emo povueni iz operacija na est tjedana - kae. -Mislim da smo zasluili ovaj odmor. Jonny i ja nita ne odgovaramo. Specht brzo dovrava cigaretu i izlazi iz sobe, uzimam bocu konjaka iz ormaria s bravom. Dva sata poslije dokrajujem drugu bocu, prva je prazna.

69

Sami smo. Jonny pria o svojoj djevojci kod kue u Weselu. Ja pripovijedam o Lilo: ona oekuje drugo dijete za mjesec dana. Jonny eli etvero djece, nakon to se prvo oeni svojom djevojkom. - To je prava stvar - gun a za sebe kao svoj zakljuak o svemu izloenom - ovo, naravno, ako ita ostane od nas do tada. Kada se smrailo, idemo u grad. Alkohol oputa napetosti posljednjih tjedana i pomae nam da zaboravljamo. - Kako bi bilo da noas priredimo dolinu proslavu, gospodine - predlae Jonny. ini mi se da je to dobra ideja: osjeam se slino i spreman sam na bilo to. Odjednom, za nas ne vae nikakva ogranienja. Udaram Jonnyja u le a. - Jonny, moj mome, ti si potpuno u pravu. Noas emo prirediti zaista bjesomuan provod! Gegamo se cik-cak ulicom, viui i pjevajui. Jonny zna mladu udovicu koja ivi u mjestu. Penjemo se do njena stana ... Ona ima prijateljice. Pijemo i pleemo dok nas noge dre. Nita posebno, osim da smo otili od tamo svi skupa, neto toga vremena ba i ne pamtim. Proveo sam no u tu em krevetu.

Doba ivota i doba smrti

Novi zrakoplovi izravno iz tvornice: 900 kilometara na sat - Afrika otpisana: 120.000 zarobljenih njemakih vojnika - Amerikanac: "Vi ste stvarno mene oborili? Zbog ega kada sam ve bio dokrajen?" Pucali ste na mene!" - Ne treba se bojati vlastite smrti ako je brza, "strano je ekanje" i "neodre enost odakle e doi" - Poklopac kokpita kao poklopac lijesa Naredba koja je isto ubojstvo -Rat nije isto to i nogometna utakmica, a nije ni fair-play" 24. oujka 1944. Jutros me na zbornom mjestu pozdravilo buno mnotvo: Sretan ro endan vama! Jato postrojeno, predvo eno starijim inenjerom: Sretan ro endan vama! Idem pokraj stroja i rukujem se sa svakim od svojih ljudi. Dobro sam ih upoznao kroz sve ove godine, svako lice kao da je iz obitelji. Znam zato me vole: nikada nisam utjecao na njihov ponos. Oduvijek sam bio za stvaranje i razvijanje drugarstva, svi smo bili sloni u jedinstvenom idealu koji se zvao ivjela Peta! 28. travnja 1944. Kroz protekli vikend-priljev novih pilota. S izuzetkom zrakoplovnog narednika koji je doao s Istone fronte, gdje je bio odlikovan eljeznim kriem, svi su odreda mladi doasnici bez letakog iskustva, upueni k nama izravno po zavrenom teaju ili iz odgovarajuih kola, svi odreda u cijelosti manjkavi za operativne potrebe. Inae, oni su skupina paljivo odabranih mladih ljudi, s oko 120 trenanih letova. Dva ratna veterana poduavaju ih slijepom letenju. Dopunski primaju napredne instrukcije o bombardiranju i pucanju iz topova.

70

Sredinom travnja Barran, na dobri stari Methuselah, pridruio nam se po otputanju iz bolnice. Novi novcati zrakoplovi iz tvornice. Opremljeni su poveanim spremnicima goriva i s novim pogonom na metan. Neke od njih sam testirao, ubrzanje je od mjeavine alkohola i vode. Na mojem je zrakoplovu kamera, nekoliko je izvadaka prikazano u urnalu Deutschen Wochenschau i vidjeli su ih u kinodvoranama svugdje u Njemakoj: Peta se vraa! Od 15. do 20. travnja letovi na mlaznom zrakoplovu ME 262 na pokusnom poligonu u Lechfeldu. U horizontalnom letu 900 kilometara na sat. Tisue takvih zrakoplova bilo bi u operacijama prije kraja godine. Boe pomozi Tommyjima i Yankeejima! Nekoliko tjedana poslije u Zwischenahnu bojnik Specht prisustvuje letu ME 163 - za tri minute dosegnuta visina od 25.000 stopa. Pronose se glasine da taj zrakoplov moe razviti veu brzinu od 950 kilometara na sat (godine 1941. postizao je preko 600 kilometara na sat). U me uvremenu svakodnevno pljute amerike bombe na industrijska postrojenja. Je li to utjecalo na proizvodnju? Povlaimo se: otpisana je Afrika u oujku - zarobljeno 120.000 njemakih vojnika, svi su oni bili prekaljeni i okorjeli veterani. Situacija u Italiji postaje kritina. Talijani su kao saveznici krajnje beskorisni i nerealni, nikad nita nisu uradili kako treba. Na Zapadu - buja ameriko iskrcavanje. Eskadrila se priprema za operaciju Doctor Gustav Wilhelm - svaki je pilot proao ekstenzivne teorijske pripreme i zna kako treba postupiti protiv desantnih brodova i transportera. Bojnik Specht jutros imenovan zapovjednikom jata br. 11. nekoliko tjedana poslije dobio je Viteki kri. Mene je zapalo zapovijedanje eskadrilom br. u (II/JG), obavijeten sam o unapre enju u in satnika zbog hrabrosti u susretu licem u lice s neprijateljem - u 23. godini postajem najmla i zapovjednik sastava zranih snaga. Mali Specht smijao se dok se sa mnom tri puta rukovao i estitao mi: prvo to sam promaknut u satnika, drugo to sam imenovan zapovjednikom (Kommandeur) i tree zato to mi je Lilo upravo poklonila drugu ker. Kakav udesan dan - zasjalo sunce, a tamni su oblaci nestali s horizonta i sklonili se negdje daleko. 29. travnja 1944. Koncentracija neprijatelja u sektoru Dora-Dora! Opet emo tamo. Tri su se bombarderske divizije ustremile na isto podruje (Veliki Yarmouth). Nae formacije u Nizozemskoj javljaju o jakoj borbenoj pratnji, moj je zadatak obraunati s pratnjom. Ostali, predvo eni Focke-Wulfovima, napadaju bombardere. 10.00 - pozor svima! Imam izravnu vezu s kopnenim postrojbama. Pravovremeno doznajem: Proli su Amsterdam ... sada su juno od zaljeva Ijssel ... nastupaju sjeverno od Deventera ... prelaze granicu Reicha ... zapadno su od Rajne. 11.00 - elo neprijatelja leti iznad Rajne. itava eskadrila na zadatak, itava eskadrila na zadatak, odjekuje iz zvunika na uzletitu. Ispaljuju se signalne rakete i pale signalna svjetla. Motori bruje. Diemo se. Zrakoplovi kruei odlaze. Ukljuujem radio i zovem bazu. Teke bebice u sektoru Gustav-Quelle. Prelazak na poziciju Hanni-8-0. Victor, victor, prihvaam. Nastavljam se uspinjali u irokom krugu napredujui prema naznaenom smjeru. 20.000 stopa ... 22.000 stopa ... 25.000 stopa. Sjeverno i juno od nas i drugi se tako er penju, veinom su to Focke-Wulfovi. Teke bebice sada u sektoru Gustav-Siegfried, smjer Hanni-8-0. 71

Victor, victor. 30.000 stopa - postignuto u hipu, zaista je sjajan ovaj novi motor u mojem aparatu. 11.30. Sa zapada i dolje prvi vlani tragovi na nebu, to su Lightninzi. Zamalo su tono ispod mene, prate letee tvr ave. Njihova putanja s kraja nakraj vidika. Thunderbolti i Mustanzi vrljaju naokolo i spiralno uzdu trase leta. Focke-Wulfovi izlaze na scenu. Odvojim se i spustim pod Lightninga u blizini, koji je kruio i ekao sukob. Veliko drutvo Thunderbolta, njih oko trideset, iz smjera juga. Na njih sam i ekao. Focke-Wulfovi raskruju bombardere, prva letea tvr ava ve je u plamenu. Bojnik Moritz polazi sa svojim jatom u bliski dvoboj. Ludi kovitlac. Postigli smo svoje: svatko ima svoga protivnika. Ja sam zaostao za repom nekoga Lightninga. Leti kao avao, okree se, penje kao raketa. Jednostavno nisam u mogunosti naciljati ga kako treba, nisam jedan jedini put okinuo. Pojavljuju se Mustanzi, zrna meni pored glave. Obim rukama pritiem dugmad, potom brzo bjeim u stranu. Moj me pratitelj narednik Druhe pokriva odostraga. Jo jedna prigoda za vatru na Lightninga, napokon plotun. Dim iz njegova desnog motora. Prekidam i vraam se. Hitro pogled unazad; osam Thunderbolta za repom, opet paljba oko moje glave. Bit e da je moj protivnik iskusan borac. Izvodim sve to mi izgleda spasonosno: prevrem se, pikiram i penjem u spirali. Uzimam dopunsku injekciju metanola, ali ne uspijevam utei progonitelju. Nemam pojma kako sam ga se otarasio, gdje je nestao. Moj se pratitelj pripio uz mene kao da je zalijepljen uz moj zrakoplov. Savjetuje me; - Idi desno! Odgovaram Victor, victor, kao dokaz da sam dobro uo, premda mi uope nije jasno zbog ega da po em desno. I dok traim pogodan izlaz za sebe, Yankee preda mnom. Otvaram vatru iz svih topova dok se naglo penjem. Ali, to se to doga a? Njegovi su drugovi odluili da me sliste, lete iza mene. Usprkos ledenoj hladnoi, itavo mi je lice obliveno znojem. Ovo vie nije ludnica, ovo je pakao. U jednome sam trenutku potisnut u sjedite i zbijen, u sljedeem okrenut naglavce i objeen o sigurnosni pojas s glavom praktino priljubljenom za poklopac i krov zrakoplova, gotovo da mi crijeva izlaze na usta. Svake sekunde slino. Focke-Wulfovi su u me uvremenu obavili svoj posao. Rekao bih da sam vidio blizu trideset leteih tvr ava kako gorui padaju. No, to to vrijedi? Ima ih jo nekoliko stotina, teki bombarderi dre se svoga rasporeda i mjesta u formaciji - spremaju Berlinu vru dan. Mjera goriva pali crveno svjetlo, jo kojih deset minuta i spremnik e biti sasvim prazan. Moram dolje, kako bilo da bilo, Thunderbolta nema - otili su. Na 3.000 stopa lagano izravnavam zrakoplov da bih horizontalno letio, pretpostavljam da sam u blizini ili susjedstvu Brunswicka ili Hildersheima. Gledam na sat, moda u narednih etrdeset i pet minuta opet budem na aleji bombardera. Moda se tada na e pred mojim topovima neki tusti bombarder. Iznad mene nebo iscrtano tragovima zrakoplova, sudionika u mahnitom zranom sukobljavanju. Moj pratitelj leti u krug i nestaje u sloju oblaka. Prignem glavu: oko mene desno od repa Thunderbolti, njih ak osam. Svih osam otvara vatru, paljba im je djelotvorna - moje desno krilo guta plamen. Spiralni bijeg u oblak. Nekakva sjena ispred mene. 1 to je Thunderbolt. Otvaram vatru, ode mu rep. Vidim dolje zemlju. Odbacujem poklopac, spreman za iskakanje. Ui mi puni tektanje strojnice po goruem trupu moga zrakoplova. Thunderbolt je opet ovdje, na nekih 100 stopa ispred mene. Prokletstvo! 72

Ako sada iskoim, bit u samljeven njegovim propelerom. Zato ponirem i pri tome se sagibam u sjeditu da se to vie smanjim. Stranja oplata zatiuje me od opasnih pogodaka. Krila i trup izreetani. Ispred moje desne noge zjapi rupetina. Sve mi se vie primie vatra: osjeam nesnosnu vrelinu. Tresak! Ploa s instrumentima raspala se pred mojim oima. Neto me lupilo u glavu. Motor se stiao: u njemu nema vie niti kapi goriva. Nikakvih izgleda za mene. Moja brzina jenjava, upravo nailazi moj protivnik. Kada se izravnam, povest u njega sa sobom. Pucam. Drhtim itavim tijelom od ivane napetosti. Samo da ga uspijem povesti sobom! Moj plotun u samo sredite njegova zrakoplova. Die se gust dim, tren zatim izbija plamen. Otvara se poklopac i pilot ispada. Zemlja se pribliava, za mene je suvie kasno da iskoim. Prelijeem iroko polje. Ateriram na nos. Vatra prema mome licu. Zemlja prti. Teak udar. Trup u oblaku praine, zatim ruje. Pokrivam rukama lice, odupirem se nogama o polugu kormila za smjer. Sve je gotovo u djeliu sekunde, neto me omamljujue tresnulo po glavi. Ovo je valjda kraj, prohujalo mi je kroz glavu prije nego to sam izgubio svijest ... Moja glava, moja glava! Drao sam je s obje ruke i pao na koljena. K sebi dolazim sa spoznajom da netko nepomino stoji ispred mene. Taj netko je visok i vitak kao mlado stablo: Amerikanac? Pokuavam ustati i sjesti na rub jame. Neznanac sjedi preko puta, na suprotnom rubu. Ispoetka nitko od nas nita ne govori. A onda Amerikanac ponudi cigaretu. Ja zahvaljujem i odbijam, nudei ga istovremeno jednom od svojih cigareta. On tako er nee moju cigaretu, i tako uskoro puimo svaki za sebe - svoju cigaretu. - Vi ste letjeli na Messerschmittu? - Da. - Bili ste pogo eni? - Tako nekako. - Krvarite na glavi... Osjeao sam da mi krv curi niz le a. Amerikanac nastavlja: - Vi ste mene oborili. - Jeste li sigurni? - pitam. - Da. Nije mi jasno kako ste to uspjeli, pa va je zrakoplov ve bio sav zahvaen vatrom! - Nemam pojma. Amerikanac razvee kako je naiao na mene ispod oblaka, budui da je on pao na zemlju poslije mene. - Imali smo sree - slegnem ramenima. - Zbog ega ste nasrnuli na mene kada ste vidjeli da je moj zrakoplov ve izbaen iz borbe? - Pucali ste na mene - opet slegnem ramenima. - I zato ste i vi ovdje? - nasmijao se. - Ako se ne varam, ja nisam vaa prva pobjeda, je li tako? - Ne, vi ste moj 26. oboreni. Amerikanac kae da je do sada sruio sedamnaest Nijemaca. Kroz nekoliko dana trebao bi ii kui. Zapazio je da nosim prsten i pitao me jesam li oenjen. - Jesam, i imam dvoje male djece. - Pokazao sam mu fotografiju Lilo i Ingrid. - Jako lijepo - ree i zaklima glavom, onda se okrene prema meni da to potvrdi: Doista, jako lijepo.

73

Bilo mi je drago. On je tako er bio oenjen. Njegova ga je supruga negdje oekivala, ali sada ga nee biti neko vrijeme. Pita to mu predstoji. Objanjavam da e biti upuen u poseban zarobljeniki logor za amerike zrakoplovce. - Jeste li asnik? - Satnik. - Ii ete u logor za asnike. Postupat e s vama dobro. Nai zarobljenici jednako kao i vai izloeni su najboljem moguom postupku. askali smo oko pola sata. Izgledao je pristojan ovjek. Nikakve mrnje nije bilo me u nama, uostalom nije bilo niti nikakva razloga za to. Imali smo toliko toga zajednikoga. Obojica smo bili piloti, i obojica smo za dlaku izbjegli smrti. Prilaze nam vojnici reflektorske bitnice, s orujem u rukama. - Maknite tu prokletu artiljeriju, vi budale - kaem im. Na cesti nas je ekao kamion. est Amerikanaca iz letee tvr ave sjedilo je otraga, bili su tmurno raspoloeni. Moj satnik i ja smjestili smo se preko puta njih. Iako smo osjetili smrt blizu nas, pokuao sam razveseliti nazone s nekoliko ala. Na cesti smo pokupili vie Amerikanaca koji su bili oboreni. Jedan od njih bio je teko ozlije en u nogu. Vidio sam da nai paljivo s njime postupaju. Vozili smo se na uzletite Brunswick kod Broitzuma. Ondje sam se pozdravio s prijateljem, rukovali smo se. - Good luck! - Ali the best. - Auf wiedersehen! Sat vremena kasnije Barran dolijee i otprema me zrakoplovom Aroda. Inae, cijeli se sastav vratio bez ikakvih posljedica - ja sam jedini bio sruen. Poslije u operativnoj sobi ponovno gubim svijest. Odveli su me u moj stan, gdje me spopala ljuta groznica. Nou su me primili u bolnicu. 10. lipnja 1944. Prolazi nekoliko sivih tjedana. Lijenici utvr uju frakturu baze lubanje. Uz to i opasno krvarenje mozga. Potpuno sara klonuo, postao strahovito nervozan, nekoliko dana nisam izgovorio ni rijei. Moj govor nije sasvim normalan, memorija je nepouzdana, i dalje sam jako ivan. ele me poslati u psihijatrijsku bolnicu. Odbijam: ne dam da me proglase lu akom! Upravo traje iskrcavanje Saveznika u Normandiji. Eskadrila je premjetena u invazioni sektor pod zapovjednitvo mojeg starog druga Krupinskog. Telefon iz Druge borbene divizije i nare enje za obustavu operativnih dunosti danas i smjesta. General zahtijeva: - Knoke, vaa je najprea dunost da se oporavite, vi niste sposobni za invazioni sektor. Ne elim pospjeiti vae samoubojstvo, aljui vas u nove operacije. Vi, prije svega, morate misliti na svoju obitelj! Juer sam podvrgnut pregledu u bolnici Zranih snaga. Rezultat je zaprepaujui: potpuno sam nesposoban za slubu u zrakoplovstvu. Duboko sam deprimiran, zlovoljan, tjeskoban, ali svejedno iao sam obii nae posljednje poloaje na najblioj fronti. U Rusiji zaustavljeno svako napredovanje, zatvorena je njemaka granica prema Istoku, a nae armije u Rusiji iscrpljene. Ondje su neke divizije u akciji bez odmora od 1941. Nema nita od zamjene i popunjavanja radi obrane na Zapadu. Tragina farsa - zapadne demokracije sada su u saveznitvu i ratnom bratstvu s armijom boljevika. Na Istoku su njemaki vojnici godinama vodili herojsku borbu protiv sovjetskog komunizma, oni su se borili za spas ne samo Njemake, ve za spas zapadne civilizacije od 74

opasnosti azijske svjetske revolucije ... Ako ovaj rat zavri kolapsom Njemake, bit e to pobjeda snaga boljevizma i svjetske revolucije! 20. srpnja 1944. Ubilaki napad na Fuhrera! Cjelokupni njemaki narod se gnua. to je bio motiv urote? Obini njemaki vojnici u ovome ratu osu uju taj podli in. Dobro znamo postignua nacistikog reima, njegove ludosti i ispade. Znamo da takve okolnosti ostavljaju mnogo neispunjenih elja. Uklanjanje ovoga nezadovoljavajueg stanja u dravi bit e prva dunost njemakih ratnika odmah po svretku rata. Prvo je u pitanju egzistencija same Njemake, ta je egzistencija na kocki dok traje njeno preivljavanje i obrana predaje Europe jarmu boljevizma. To je velika tragedija za cijeli svijet, bez nas. Svaka europska borba protiv azijatskih horda dobila je udarac u le a invazijom na Zapadu. 6. kolovoza 1944. Posljednja dva mjeseca bio sam u planinama blizu jezera Tegernsee. Moje su ozljede zalijeene, smatram da sam se oporavio. Nisam mogao ispomagati prijateljima i drugovima, dok sam bio suoen s tekoama i opasnostima. Pomalo sam se stidio samoga sebe: ivim ovdje kao lord u velebnom zdanju. Danas doznajem da je poginuo Jonny Fest, ubijen je u akciji, pogodio ga Thunderbolt. Grozan ok. 10. kolovoza 1944. Dva uzastopna dana medicinskih provjera: novi raspored, jer nisam za zrakoplovne dunosti. Moja medicinska dokumentacija i nalazi, naravno ukljuujui i posljednje papire, urueni su mi s napomenom da ih predam medicinskom asniku u novoj postrojbi u koju me namjeravaju poslati. Zaboravio sam ostalo, konano gubitak je sjeanja barem neka nadoknada. 11. kolovoza 1944. Moje staro jato vraeno je u Wunsdorf na kratak odmor. Otputovao sam tamo i bio s mojim starim prijateljem Krupinskym. Poslije sam telefonski razgovarao s divizijom, uvjeravao ih da sam se oporavio i napominjao da oekujem zapovijed da se skupa s mojima, nad kojima bih preuzeo zapovjednitvo, uputim u Francusku. 12. kolovoza 1944. Prebaeni srno u Wiesbaden skupa sa 74 zrakoplova. Krupinsky je u me uvremenu morao odsustvovati, jer je ozlije en i primljen u bolnicu. Tako sam privremeno preuzeo zapovjednitvo u Wiesbadenu. 13. kolovoza 1344. Kasno naveer: idemo na frontu. Bila se ve spustila no kada smo krenuli s uzletita u polju. Natporunik Kirchner udario je u telefonski stup u noi i poginuo. udo Boje da tada nije stradao jo netko. Jaka oblanost svako malo nekoga prisiljava na sputanje i odustajanje od leta. Tijekom noi stiem na odredite da bih preuzeo zapovjednitvo mojega novog ganga.

75

Na moje veliko iznena enje zamjenjujem satnika Woitkea, moga prvoga operativnog zapovjednog asnika u ratu. Rukujemo se poslije podnoenja prijavka, i to je prvi put od onda da se nalazimo i da sam ja opet mla i koji mu je dodijeljen. Woitke se smije videi moje zbunjeno lice, kaem da mu se sada prua mogunost da poslije svih svojih inova i steena iskustva na kraju postane dopukovnik. Prije nekoliko dana bio je oboren i ranjen. 14. kolovoza 1944. Na prvi zadatak polazim rano ujutro s pratiteljem. Iznad Rennesa - est Thunderbolta. Izbjegavajui oblake u pravom trenutku pucam i ruim jednoga od njih. Eksplodirao je u zraku. Dolje na cesti - kolona dipova s malim prikolicama. Poniremo i ga amo ih. Jedan od dipova gori i kotrlja se niz nasip. Tijekom veeri jo dvije akcije, pratimo nae bombardere u napadu na amerike poloaje sjeverozapadno od Rennesa. 15. kolovoza 1944. Postaje nepodnoljivo vrue i sparno. Jo jednom letimo kao pratnja naim bombarderima. Moje se pobjede poveavaju na 28 oborenih neprijateljskih zrakoplova, i ovaj put Thunderbolt. Danas ukupno est polijetanja. 16. kolovoza 1944. Spitfirei napadaju nau pistu, tuku po naem zbornom mjestu, ali ne s naroitim uspjehom. Jo dva uzlijetanja preko dana. Kreem u potjeru i ruim jednoga Spitfirea iznad Etampesa. Napadamo i mitraljiramo saveznike transportne kolone. 17. kolovoza 1944. 10.00 - uljez izvi a nau pistu i to dok su neki zrakoplovi ondje prizemljeni. Nitkov odlazi i alje svoje prijatelje u bombarderima. Sasvim ih je dovoljno: 8 bombardera poslije sat vremena tuku po zbornom mjestu i usput unitavaju jedan na zrakoplov. im se slegla praina, izlazim iz kamuflanog sklonita i poinjem proganjati napadae. U tome lovu hvatam jednog Lightninga koji leti sam, vjerojatno i on zbog izvi anja. Ruim ga iznad sela Auxonette. Naveer je poletnosletna staza posuta kraterima, odmah poslije naega povratka s napada protiv amerikih tenkova i kada smo se ve bili prizemljili. Na vraeni nebu eskadrila od nekih dvanaest Maraudera (B 26). Napadali smo ih dok nije ponestalo goriva: tri su oborili moji ljudi, etvrti je bio moj. Morali smo na slijetanje u Bretigny, zbog brojnih dubokih oteenja nae piste. U noi smo otili do Marollesa. 18. kolovoza 1944. Preko Etampesa Amerikanci hitaju do Seine, sjeverno od Pariza. Eskadrili je nare eno prebacivanje u Vailly, istono od Sois-sonsa ... Nabasao sam na opskrbnu kolonu blizu Avrengesa, i to smo rijeili u suradnji s jatom koje ulazi u na sastav. Iznad Lisieuxa ruim jednoga Mustanga, a samo pet minuta poslije oboren je i drugi Mustang zahvaljujui mojim topovima. 19. kolovoza 1944. Da i ja jednom razmotrim godine moga ivota, i to ljeti. 76

Potpuno je drukije, nego u ostala godinja doba. K tome, ovoga ljeta u Francuskoj vlada nezapamena vruina, pa ljeto vie slii na nonu moru koju nisi oekivao. Smrt svakodnevno anje svoje krvave plodove, i ja svakoga dana uspijevam izmaknuti zamahu njene kose. Najgore je ekanje - ekanje da te zahvati kosa koja dohvaa druge, ekanje se pretvara u sate i dane. Smrti se ne bojim, ako je brza. Utekao sam joj dosta puta, toga sam itekako svjestan, a sebi u to priznati tek kasnije. Strano je ekanje na udarac kose, strana je neodre enost odakle e pasti taj zadnji udarac. Izme u operacija leim i odmaram se izvan svoga boravita, najee preputam ljenarenju na malom gumenom amcu na rijeci Aisne, i ovdje gdje plandujem samo sam nekoliko metara udaljen od svoje operativne sobe. Voda u rijeci je bistra i ja s malom udicom pokuavam nadmudriti dugaku tuku koja vreba ispod stijene na rijenom dnu. ilava predatorska riba krije se pod granjem odakle dri na oku moj mamac. Ja to znam kao to to zna i ona. Oduvijek sam bio mualjiv, nikada nisam govorio nepotrebno, osim ako me na to ne bi natjerali, a i tada sam se ograniavao na svoga pobonika, medicinskog asnika ili nekoga iz administracije. Moj je ovdanji pobonik Austrijanac, po inu satnik i dovoljno star da mi bude otac; moj medicinski asnik je pohotljivac koji bi samo lupetao 0 svome kunom komforu i svojoj eni. Najtee je s administrativnim asnikom, taj ni na tren nije zatvarao usta, trtljao je i trtljao sve vrijeme. Osobna me pota zatekla po povratku s leta, to me veoma obradovalo. To su bila pisma od Lilo s novostima iz kue i o djeci. Bolje je sada ne potpadati pod takve uspomene, ovjek postaje ranjiviji nego to misli. Jonny Fest je nestao: on bi sada bio sa mnom. Taj visoki, uredno zaeljani deko, zato je ba on od svih drugih pao pod onom kosom? Nemilosrdno kolovoko sunce pri i svaki put kad zatvaram providan pokrov kabine zrakoplova, ini mi se kao da navlaim poklopac na svoj lijes. Znoj lipti iz svake pore. Po povratku s leta koulja mi je zalijepljena za le a. Svaki dan izgleda kao vjenost. Nita novo: teku nae paklene operacije, ivci nikako da popuste u oekivanju onoga to e se dogoditi prije ili poslije. Noi ne donose olakanje. Kratke su, sparne i tjeskobne, nema ni tada oputanja od napetosti. Tono u 3.00 svaki dan zvoni telefon kraj moga kreveta. Javlja se zrakoplovni puk, ja im prenosim svoja operativna nare enja za taj dan - patrolni letovi, pratnje bombardera, nisko letee odmazde na to-i-to i cilj u tome-i-tome sektoru. Nakon toga dobijam odgovarajui saetak asnika inenjera. Kako god okrenuli: svakoga dana je sve manji broj zrakoplova za nae potrebe. Danas je eskadrila napala neprijateljske mete u podruju sjeverno od Pariza. Amerikanci napreduju u sektoru Lisieux-Argentan. Tako er su preli rijeku juno od Pariza. etiri puta sam se dizao, ali ni u jednom od tih polijetanja nisam nita postigao; stalno smo bili presretnuti neprijateljskim zranim snagama. Kada smo se pojavili, oni su ve bili tamo da nam potprae. Razvio sam poseban osjeaj o zranim bitkama: prvenstveno treba posjedovati instinkt ro enog lovca, tu nije neophodno nikakvo herojstvo. Svakoga dana i u svako vrijeme imam neprijatelja na ciljniku, gledam ga kako pada bez ikakva osjeaja pobjednika. Na taj sam nain danas skinuo s neba tri Thunderbolta. ista srea. Ali prati nas zla sudbina! Pet se naih zrakoplova nije vratilo, to je veoma zabrinjavajue za nas. Izgubiti pet zrakoplova ili pet pilota, ispada jako mnogo, kao kada bi neprijatelj ostao bez pedeset svojih zrakoplova ili isto toliko pilota.

77

28. kolovoza 1944. Neprijatelj pokuava prodrijeti preko rijeke Seine pontonskim mostom izme u Vemona i Mantesa. Nita od naeg upletanja. Neprekidne zrane patrole neprijatelja bdiju poput kiobrana, zajedno s kordonom osiguranja i koncentracijom protuzrane obrane, svime time tite prelazak preko rijeke. Na ometanju prelaska preko rijeke na ovome sektoru juer je izgubljeno dvanaest zrakoplova, mi smo gotovi. Danas moemo izvijestiti da raspolaemo sa samo etiri zrakoplova. Ostala su dva sletjela s tekim oteenjima trupova i nisu za zrakoplovnu uporabu. Njihovi su stari trupovi toliko oteeni da ja ne mogu preuzeti odgovornost poaljem li u njima svoje ljude na bilo kakav borbeni zadatak. Oko 6.00 javlja se telefonski glavnostoerni asnik iz Zapovjednitva korpusa. Prekorava me: - Ovoga ste jutra izvoljeli izvijestiti o samo etiri zrakoplova koji mogu ii na borbene letove. Meni su malo prije kazali da ih imate est. Jeste li pri sebi? Jeste li vi svjesni postojee situacije? Ovo kako se vi ponaate ja ne mogu nazvati nikako drugaije nego sabotaom, ja vae bilo kakvo objanjenje i opravdanje ne mogu prihvatiti. Svaki od vaih zrakoplova mora letjeti. To je nare enje! Podsjeao me na razjarenog bika. Ovako neto nisam doivio otkako sam zavrio trenanu kolu kao regrut. Bio sam izvan sebe od ljutine, budui ja svakodnevno nadzirem svoje ljude i njihove zrakoplove. Kakav arogantan stvor, i jo da sam saboter? Poludio sam! Zaista me razgnjevljuju ovi stratezi po zapovjednitvima i stoerima, nemaju ti dripci blage veze kakav je na ivot ovdje i s ime uope ratujemo. Dozvolio sam let jednome od naih dotrajalih zrakoplova, i da njime upravlja moj pratitelj kaplar Doring. Prema operativnim uputama on bi se imao nai s drugim jatom iznad Soissonsa; kada se ove dvije formacije spoje ja preuzimam zapovjednitvo. Polazimo dvije minute prije 10 sati, izlazak iz kamuflanih sklonita. Ne koristimo pistu, sluimo se okolnim mekanim zemljitem. Moj zrakoplov posre, ljulja se, jedva hvata zalet a u zraku teko postiem potrebnu visinu - to je sve to mogu izvesti. Doring je u slinoj situaciji: pokuava uzletjeti ali udara o stablo na kraju piste. Prasak i visok vatreni stup na mjestu udesa. Doring mrtav, ostalo nas je jo sam pet. Naredba iz stoera puka nije nita drugo nego - ubojstvo. Baza upozorava da drugo jato ne moe napustiti svoju poziciju jer je njen poligon pod napadom neprijateljskih bombardera. Stoga: Krenite na sektor Siegfried-Gustav. Sjeverno od Soissonsa lei mali grad Temier, ondje se eljeznika pruga sastaje s rijekom Oise, to se lijepo vidi s velike daljine. Iznad toga mjesta letimo na svoju posljednju bitku protiv Amerikanaca na podruju Francuske. Nailazimo na ezdeset Thunderbolta i Mustanga. Nema uzmaka - to bude, bit e! Meni preostaje da povedem u napad, ovo je posljednje to mogu prirediti sebi i svojim ljudima. Baza bi neto pridometnula, gasim radio. Do avola vie i oni! Letim da se popnem na 10.000 stopa, osjeam da je to posljednji let u napad. Bitka nee trajati dulje od nekoliko minuta. Kaplar Wagner pada prvi, nije uspio iskoiti iz zapaljenog zrakoplova. Planuo je i drugi zrakoplov, njegov pilot iskae. Pada i zrakoplov njegova pratitelja. Preivjeli smo jo narednik Ickes i ja. Izgleda da nam je to kraj, jedino elim povesti nekog Amerikanca sobom. Na sve strane tragovi zrakoplova na nebu. Ickes leti ispred mene. Mustang mi zalazi iza repa. Nastojim ga se osloboditi, mnotvo tanadi u trup ispred moje glave. Posljednjim snagama motora podiem zrakoplov, napola ga izvrem na bok i oduzimam gas. Mustang iza 78

mene ne shvaa to kanim. Vidim lice neprijateljskog pilota koji ne moe pobjei. Sada sam iznad njega, vrsto odluan da ga dokrajim. Pucam! Obojica padamo prema zemlji. Stradalo mi je desno krilo. Iskaem, otvaram padobran. Iznad mene, neto povie, otvara se jo jedan padobran - Ickers. Thunderbolti tuku po Ickersu. Pokrivam lice. Ickersovo beivotno tijelo visi o padobranu. Jadan on! To je to: krenje pravila igre, prljavi rat! Rat nije isto to i nogometna utakmica, a bogami nije ni fair-play. Padam na umsku istinu. Nemam pojma gdje sam, da li iza njemakih linija, ili iza linije neprijatelja. Iznad moje glave Amerikanci lete na zapad. udesan osjeaj oputanja. Ubrzo: zapaljena cigareta i izleavanje na razastrtom padobranu, uvlaim dim. Spokojan sam. Iz opreznosti skidam oznake s ramena, guram njemaki Zlatni kri u dep. Nosim ameriku zrakoplovnu konu jaknu, tamnoplavu sportsku koulju, izblijedjele hlae i crne cipele. Cjelokupan utisak niim ne ukazuje da sam Prus, nitko ne bi u meni prepoznao Nijemca na prvi pogled. Moja opreznost nije bezrazlona. Petnaestak minuta po sputanju - etiri francuska civila na drugom kraju istine. ivo gestikuliraju i razgovaraju. S mojim kolskim francuskim shvaam da govore o meni. Jedan od njih predlae da po u dalje. Po svemu sudei skloni su povjerovati da je padobranac Amerikanac. Sva su etvorica naoruani, bit e da pripadaju francuskom pokretu otpora. Opipavam pitolj skriven ispod debele kone jakne. etvorka pretrauje oko grmlja unaokolo. Neminovno e prije ili kasnije nabasati na mene. Iznena eno bulje u mene. etiri su tommy-automata uperena u mene, moda zato da me zatite. Treba sauvati hladnokrvnost i razbor. Francuzi imaju uvrijeene pojmove o izgledu nas Nijemaca. Ako zakljue da sam Nijemac, ne pie mi se dobro. Ja im se prijateljski obraam na engleskom: - Hello, boys! Stroga se lica smjesta smiruju, ak i smiju. Prihvaaju me kao Amerikanca. Pitam ih svojim najboljim amerikim naglaskom za pomo i da mi kau gdje mogu naii na svoje comrades. Sriem: - Voulez-vous aider moi truver mes camerades? Odmah objanjavaju gdje bi to imalo biti. Naime, amerika je postrojba s tenkovima Sherman nedaleko, oko kilometar odavde. Kau da moramo biti veoma oprezni, budui da borbe traju svuda oko nas. Sada zapravo prvi put zamjeujem odjeke paljbe iz daljine. Treba kroz gustu umu, pa onda do eljeznikog nasipa. uju se njemake strojnice. Tri Francuza sprijeda naglo prestaju biti raspoloeni. Onaj etvrti ne isputa me iz vida, dri me na oku, oito nepovjerljiv. S druge strane eljeznike pruge huk tekoga tenka. Pitam u kojem smjeru ide tenk. - Vers Amiens. Amiens? Jesam li toliko zalutao na zapad u svojoj zranoj borbi? Spomenuti je grad ve neko vrijeme u amerikim rukama. Dovraga. Stvarno mi nije stalo da ostatak rata provedem amei u zarobljenikom logoru negdje u SAD-u. Najblii grad je, znam, Nesle. U tome sluaju kanal rijeke Somme mora biti negdje na sjeveru. Prema ranom jutarnjem priopenju u tome mjestu su jo uvijek nae snage. Znai, trebao bih krenuti naprijed na sjever. Ali, kako da se onamo zaputim u drutvu ovih sumnjiavih Francuza? 79

Raspolau s odvie osobna naoruanja. Odjeci borbe dopiru sa zapada. Francuzi oprezno prelaze prugu i pozivaju me da ih slijedim. Onaj etvrti stalno mi je za le ima, a ja bih se, ako bude mogue, vratio u umu i tada okrenuo na sjever. Poslije nekoliko stotina metara izbijamo na cestu koja presijeca itav kraj i zapaa se izdaleka. Paljba nekoliko strojnica s lijeve strane. Prva tri Francuza oprezno prelaze cestu. Onaj iza mene zaostaje dva ili tri koraka, i pouruje me. Susreu nam se pogledi, oi u oi. Rekao bili da me je proniknuo, da je shvatio kojoj zaraenoj strani pripadam. Moram ga se rijeiti! Sada ili nikada! Potrim prema umi, moj pratitelj za mnom. Njegovi su pred nama, zaklonjeni. Francuz potee automat i poinje pucati. Lijeem iza nasipa, meci zuje svuda oko mene. Ispraznio je spremnik. Vadim svoj pitolj, otkoujem ga. Pucam. Pada, s metkom u glavi. Uzimam njegovo oruje. alim prijatelju, ali tko prvi udara, ivi due! Srce mi lupa kao ludo, bjeim kroz umu, grane mi paraju lice. Ostala su tri Francuza negdje lijevo straga. Petnaest minuta kasnije susret s njemakom patrolom, to su vojnici iz oklopne postrojbe. U Chaunyju me uzima u svoj automobil zapovjedni asnik naih zranih snaga. Bilo je kasno u no kada sam se vratio u svoju zranu bazu, smjetenu u starom francuskom dvorcu. Moj pobonik satnik Marschall, medicinski asnik, asnik inenjer i satnik Wessels bili su u blagovaonici. Poeljeli su mi dobrodolicu glasnim klicanjem. Njihova su lica bila ozbiljna dok sam im pripovijedao o dogodovtinama s Francuzima. Prije nego sam dovrio priu primam telefonski poziv iz zrakoplovnog puka. Na vezi je bio zapovijedajui asnik ... Neprijateljski su tenkovi nepredvi eno napredovali od dvorca u Thierryju prema Soissonsu i Fismesu. Vode se teke borbe oko oba grada, jedna amerika prethodnica je nekoliko kilometara junije od uzletita. Druge su nas neprijateljske postrojbe odsjekle na istoku. Na sjeveru neprijatelj navaljuje na Laon. Ako je pomicanje Saveznika sa svrhom zauzimanja sektora Laon, kuhani smo. Dajem uzbunu eskadrili i nare enje za opu evakuaciju na poloaj kod sela Beaumont u Belgiji. Prije samo nekoliko dana tamo sam pronaao pogodan poloaj u sluaju povlaenja. 29. kolovoza 1944. Bakemo se itavu no. est sati poslije izdane zapovijedi sve je dovreno. Zrano zborno mjesto, operativna prostorija i zapovjednitvo, pokretna mehaniarska radionica, sve je raspore eno. Istovremeno kree kolona od 128 vozila prema Beaumontu, ukrcano je sve potrebno za vie od 600 ljudi. Izdavao sam nare enja za svako vozilo pojedinano, ali ne kao dio konvoja, nego svakome za sebe kako bi se izbjeglo mogue unitavanje iz zraka na putu. Birali smo, naravno, prometnice - ceste i obine puteve - koje jo nisu blokirale neprijateljske postrojbe. Francuski civili, stanovnici dvorca, ve su u sveanoj blagdanskoj odjei i spremni poeljeti dobrodolicu amerikim osloboditeljima. Pripremili su koare voa i bukete cvijea. Prepali su se kad su ameriki tenkovi poeli bombardirati zgradu. Svejedno, jedna mi je draesna francuska djevojica, prekrasno dotjerana u nedjeljnoj haljinici, posluila rani doruak u bukom posutom tornju dvorca. Neprijatelj zahvaa susjedno selo, malo vie oko dva kilometra na jug. Samo prije sat vremena ondje je bilo zapovjednitvo jata br. 8. Uzdu ceste nae pjeatvo na sjevernoj obali Aisne odstupa pod zatitom tenkova u smjeru mjesta Vailly. Prekinute su posljednje telefonske veze koje su odravane preko ure aja na vozilima.

80

S uzvisine sjeverno od Vaillyja posljednji pogled na naputenu zranu bazu. Most iza nas leti u zrak u serijama snanih eksplozija. Moj vrsti Ford V-8 grabi zakrenom cestom, jedinom jo otvorenom prema Laonu, koji je bio izloen bombardiranju u valovima Maraudera ak sat vremena prije nego to ulazimo. Ovdanje njemake postrojbe nisu se uspjele oduprijeti. Morali smo saekati mrak da bismo se provezli kroz mjesto. Stalno me muilo: to e biti s mojim ljudima? Vozimo nou s priguenim svjetlima, pred nama nepregledni konvoj. Stalna zaustavljanja. K tome, francuski nas pokret otpora svako malo iznenadi nekom minom. Putujem u drvenom sklonitu natovarenom na kamion, i spavam kao mrtav. 1. rujna 1944. Neprestano smo izloeni napadima iz zraka, ali i od pokreta otpora. ini se da je nemogue organizirati bilo kakvo suprotstavljanje neprijatelju. Nekoliko oklopnih vozila SS-a i padobranaca u oajnom raspoloenju, openito govorei poputaju. Postajem bolestan od svega toga, pa oni su ipak bili okupacijska vlast posljednjih godina. Osobna sigurnost jedino je ime je bila zaokupljena administracija i vojna uprava. Povlaenje je smueno, strahuje se od prepada neprijatelja. asnici i administrativno osoblje su kroz minule godine uivali i parazitski ivjeli u Francuskoj, zapostavljajui osnovne vojne dunosti. Putuju zajedno s francuskim djevojkama s kojima su se zabavljali. Nisu omi za rtve u slavu domovine, to bi bio dug prema onim naim vojnicima koji su se godinama borili na Istoku. Nikome nije vano da je Njemaka imala povijesnu misiju u spaavanju Europe od boljevizma. A krema je nae europske mladosti bila u njemakim divizijama! Jo uvijek je neodre eno kamo idemo. Trenutno mi je dunost utemeljiti zranu bazu kod Manchesa, s 1.000 vojnika i 1.000 belgijskih civila za obavljanje radova. 10. rujna 1944. Nema zamjena za pilote, niti nam dolaze novi zrakoplovi. Nova baza: Westerwald. Letio sam nekoliko puta s pukovskom eskadrilom. Nove zrane pobjede na mojem popisu. Ovdje u Reichu situacija potpuno kaotina, posebno otkako je Himmler kao Reichsfuhrer SS-a preuzeo zapovjednitvo nad Dopunskim snagama. Stjee se dojam da je Fuhrer prenio zapovijedanje na efove politike stranke. Ugled kojim je Hitler poetkom rata proglaen "najveim vojnim genijem otkako postoji svijet" polako, ali sigurno isparava. Bilo bi bolje da je armiju prepustio iskusnim generalima, kao i vo enje rata. Prije nekoliko dana bio sam na savjetovanju s generalom Gallandom, efom Zrakoplovnog zapovjednitva. Postoji mogunost da moj sastav bude rasputen, jer izuzetno ga je teko privesti prijanjoj udarnoj snazi. Proizvodnja nae zrane industrije poinje ozbiljno stradavati od saveznikih zranih napada. Unitena je skoro svaka hidrogenska tvornica, trpimo nestaicu goriva. Najvei je problem naih eskadrila u sastavu ljudstva, iskusni su piloti ili ubijeni ili ranjeni. ekamo - tajno oruje. Mi borbeni piloti ekamo uvo enje mlaznih zrakoplova u operacije. U skladu s idiotskom Hitlerovom naredbom od nedavno mlazni zrakoplovi ne stiu na prve linije, nego slue samo za - odmazdu (Velgeltungswaffe). Hitler odbacuje sve prigovore zrakoplovaca iz Zapovjednitva zranih snaga, Gallanda, ak i Goringa. Zabranjeno nam je raspravljati o mogunostima uspjene uporabe mlaznih zrakoplova u operacijama. 81

Njemako Zrano zapovjednitvo lagano krvari i umire u obrani Reicha: nai su gradovi i tvornice razarani do zemlje praktino bez suprotstavljanja smrtonosnoj preciznosti Britanaca i Amerikanaca. A Hitleru je jedina protumjera - odmazda. Kada bismo imali jedan ili dva operativna puka s novim Me 262s, jo bi postojala mogunost da njemako Zrano zapovjednitvo spaava situaciju. U protivnom, rat u zraku je nepovratno izgubljen. 2. listopada 1944. Prije dva dana povezuju me s Osmom zranom divizijom, i ujedno smo locirani na rijeku Dunav iznad Bea. Ovdje sam oekivao zamjenu pilota prije nego u emo u operacije na madarskom sektoru. Imao sam sretan zajedniki susret: stariji glavnostoerni asnik divizije uveo me u zapovjednitvo, gdje su se okupili predstavnici razliitih grana. Iz obavjetajne slube upoznao sam natporunika Gunthera Gerharda. Nisam vjerovao vlastitim oima - bio je to moj stari prijatelj od prije dvije godine (Gunther je znao da sam bio obaran u borbama na Zapadu). Na moj zahtjev Gunther na licu mjesta odobrava zamjenu satnika Marschalla kao moga pobonika. Inae, ivnuo je poslije posljednjih preimenovanja u stoeru, ezne za istom atmosferom kao u operativnim formacijama. 7. listopada 1944. Kroz dva dana bili bismo spremni letjeti s novim pilotima koje oekujemo. Neke se stare obiteljske njuke vraaju na aktivne dunosti poslije oporavka od ozljeda, neki od njih bili su piloti bombardera ije su postrojbe rasputene. Prolazi vie dana. Sjedim skrtenih ruku i sklopljenih prstiju, nadajui se napokon mlaznim zrakoplovima. 9. listopada 1944. Danas su propale sve moje nade o buduim operacijama. Kratko poslije ponoi nare enje preko telefona za odlazak u Anklam u Njemakoj. Putovat e se cestom i sasluati izvjee na sastanku zrakoplovnih asnika, na koji e biti pozvan Reichsmarschall Goring. Nakon nunih uputa i naredbi, sjedam u automobil s natporunikom Gerhardom. Kreemo u 3.00. Putovali smo 36 sati preko Praga, Dresdena i Berlina u Aklam. Sve gorivo za toliko putovanje vozimo straga u automobilu u kanistrima, poto ne znamo hoemo li se moi opskrbiti lijekom putovanja. Poslije podne, oko 16.00, zaustavljamo se radi kraeg predaha, pijemo kavu u nekom svratitu u ekom selu. Osvjeen, vraam se u automobil. Nismo prevalili niti kilometar, a automobil potresa eksplozija. Upravlja slomljen, mi izbaeni iz vozila u ogradu mosta. Gerhard koji je sjedio ispred mene, izbaen kroz vjetrobran, slomio nogu. Voza negdje iza automobila, nije vidno ozlije en, naknadno se onesvijestio. Ostajem prikljeten u prednjem dijelu, dosta ozlije en, noga zasuta krhotinama metala, krv iz cipela, to me jako smetalo i neprestano sam istio cipele. Nos automobila najvie oteen u drugoj eksploziji. U nas udara gorui Volkswagen, odbio se i okree na mjestu, zatim udara u ozidanu ogradu. Zbog oekivanih napadaa, izvlaim se iz olupine. Moje lijevo koljeno - razmrskano, kao i karlica s desne strane. Leim na le ima, polomljen mi je palac. Proi e dva sata prije nego nas prona u ljudi iz SS-a. Voza Volkswagena nije preivio. Eksplozija oba vozila bila je prouzrokovana privrenom minom odozdo na vozilu. Jo jedna sabotaa ekih terorista iz tajne organizacije. 82

U bolnici Zranih snaga u Pragu utvr uju da su meni i Guntheru neophodne operacije. Lijeva je noga poela otjecati i mijenja boju: kirurg ju je htio amputirati, jer da nema nade za njen spas. Zapao sam u oaj. Ne mogu sebe zamisliti kao bogalja, uope ivot bogalja. Dva i po sata bavili su se mojim koljenom, prije nego su se usuglasili to e sa mnom. Obje su moje noge u kritinom stanju, to sam otkrio iz razgovora s Guntherom koji je jednako stradao. Molio sam medicinsku sestru da donese moju torbu, izvadio sam bocu brandyja koju smo Gunther i ja iskapili u nekoliko minuta. Bila je to jedina no kada nisam osjeao glavobolju i koju sam proveo u miru. 3. prosinca 1944. Osam dugih tjedana, osam beskonanih tjedana nepokretan na eljeznom krevetu. Gunther u susjednom krevetu u istoj sobi. Jednolini dani koji su se me usobno razlikovali samo po nonim bolovima. Ozljeda na lijevom koljenu dobro zaratava. Ali, za razliku, ozljeda desne noge, nije prolazna: ta e noga zauvijek ostati hroma, to je injenica s kojom se valja pomiriti. Doktor obeava da ubrzo odlazim, i ostavljam take, to bi me trebalo razvedriti. 7. prosinca 1944. Jutros odlaem take, ako je za vjerovati. Gledam svoje noge; tako su uasno tanke u odnosu na cipele. Desno koljeno nepromjenjivo ukoeno. Jako sam slab i dok sjedim u krevetu. elim ustati, provjeriti mogu li uope stajati ili moda hodati. Hvata me vrtoglavica im pokuam etati hodnikom u bolnici. Prvi koraci na takama pod nadzorom. Juer sam se usudio proi hodnik u bolnici. Odluio sam - svakako hodati. Uporan sam - uradit u to. 10. prosinca 1944. Svaki dan prevalim neto dulju etnju: uz pomo neke medicinske sestre, recimo do kazalita. Za omu i zdravu osobu, to je samo deset minuta, za mene sat vremena. Moje su ruke prekrivene uljevima, ali i to je neto. 12. prosinca 1944. alju me na oporavak u austrijske Alpe, na radijski i kupalini tretman. Ukoenost lijevog koljena postupno poputa. Desna noga jo uvijek slaba, visi klonula i kraa za vie od pet centimetara od druge. Provodim sate u dugim i napornim etnjama sa takama na snijegu. Svaki dan na kupkama s radijem, radi oivljavanja pokretljivosti miia. 16. prosinca 1944. Sumorne ratne novosti. Pratim neprijateljsko napredovanje na obje strane, na Istoku i Zapadu, i to unosim u svoj zemljovid. Konana pobjeda nije tako daleko, ne vjerujem da rat zavrava nekim epohalnim odlukama, i da e to biti realna pobjeda. Jedina je istina da e napokon biti uspostavljen mir, ne znam kako bi mogao izgledati taj konaan mir ako nastavi opstojati boljevizam. Ako bude tako, jednoga e dana svijet biti osvojen teorijama o svjetskoj revoluciji. Cijena za kratak mir - porobljavanje svake nacije i ovjeanstva. 19. prosinca 1944. Lilo je uspjela ishoditi moje prebacivanje u Mornariku bolnicu u Sanderbuschu (poslije e to biti Bolnica kanadske armije br. 7 - nap. prev.), samo nekoliko kilometara od Jevera. Tamo smo unajmili draesnu malu kuu, koju je Lilo uredila kao na pravi dom. Ondje me sada ona eka s nae dvoje djece, elimo biti tamo zajedno - togod se dogodilo. 83

21. prosinca 1944. Otiao sam na takama. Jedino mi je stalo da idem kui. Sada sam izvan rata i bogalj. Malo prije nailaska mojeg vlaka kroz Salzburg, grad je teko bombardiran. Iskrcali su nas i kamionima - njih dvadesetak - prevezli iza grada na prvu eljezniku stanicu, po otroj i ledenoj noi u Rosenheim, gdje smo ekali na vezu s Munchenom. Tisue je ljudi bjealo na sve strane dok su padale bombe. Mi tee povrije eni nismo se udaljavali od eljeznike pruge, leali smo izme u tranica. Poslije smo smrznuti i u neredu nastavili putovanje. Istoni kolodvor u Munchenu gori. Britanci bombardirali grad, pomau medicinske sestre Crvenog kria, tko nije bio za dalje ostao je u Munchenu u bolnici. Sedam sati vlakom do Augsburga, u normalnim prilikama samo sat vremena. U Augsburgu u baraci Crvenog kria; ne mogu hodati, na smrt sam umoran, jedino elim zatvoriti oi, i spavati, spavati ... 22. prosinca 1944. U podne iz kreveta. Letee tvr ave bombardiraju grad, htjeli bi me smjestiti u protuzrano sklonite; rekao sam da me ostave na miru, samoga, elim - spavati, i spavati. Naveer odbijam ui u vojni vlak koji do jutra stie u Hannover. 23. prosinca 1944. Jutronje natezanje bilo je prenaporno, boli me svaki mii u tijelu. Ima ljubaznih ljudi koji mi pomau na svakom koraku, ak i mala djeca. Strojovo a me prima u lokomotivu teretnog vlaka za Bremen, toplo mi je i lijepo u kabini lokomotive. Strojovo a i loa ine sve da mi bude udobno na atorskom krilu i hrpi vrea. Iznena eni su kada su vidjeli moja odlikovanja, nikada nisu uli da je neki ranjeni asnik s fronte putovao na tako primitivan nain. Priali smo o ratu, unitenim gradovima i tvornicama. Strojovo a je izgubio cijelu obitelj u bombardiranju Bremena. Loa je izgubio sina koji je ubijen u Rusiji. Obojica su, kao bivi ratnici iz Prvoga svjetskog rata, za to da se ne prekidaju borbe protiv Rusa. Lokalnim putnikim vlakom u pono u Jeveru, zapovjedni asnik zrakoplovne baze alje automobil po mene. Stojim u mraku na vrtnim vratima. Lilo istrava. elim je zagrliti, ali ne mogu; obje su mi ruke zauzete takama. Poslije poljubaca zajedno u kuu. Progovorila je samo jednom, drhtavim glasom; - Hoda sporo, ali se meni ne ini da je to tako loe. - Topao i udoban dnevni boravak. Ja sam jako, jako umoran, umoran od svega na putu. Ali sada sam sretan, sretan to sam napokon doma, sretan da sam s Lilo i da smo skupa. Sutradan je Badnjak, sutra e mala Ingrid s njenim plavim uvojcima postavljati bezbrojna pitanja; - Ostaje li sada kod kue? Zato te tako dugo nije bilo? Zato hoda tako polako? Zato ... zato ... zato? Do sredine sijenja nisam bio u mogunosti napustiti kuu, snijeg i led nisu dozvoljavali da se javim u bolnicu. Novosti iz eskadrile slao mi je satnik Woitke. Ubrzo je poginuo u akciji, nedugo poslije imenovanja. Poslao mi je moj dnevnik zajedno sa slubenim priznanjem mojih ratnih pobjeda i ujedno obavijestio da sam dobio Viteki kri. Moj je zrakoplovni dnevnik sadravao opise blizu 2.000 letova, kao i vie od 400 misija "licem u lice s neprijateljem. Zabiljeeno je da sam oborio 52 zrakoplova, da sam na svojim letovima prevalio vie od pola milijuna zranih milja. Hou li jo ikada letjeti? 84

S 1. sijenja 1945. naa je eskadrila zakljuila svoju posljednju seriju zranih operacija. S uzletita u Francuskoj i Belgiji Britanci i Amerikanci poduzimaju uspjena bombardiranja protiv nas. Za mnoge moje drugove to su bili i njihovi posljednji napadi na neprijatelja, otprilike blizu 500 njemakih ratnih pilota izgubilo je ivote. Ne mogu se ne sjetiti nae zajednike proslave Nove godine prije godinu dana ... Zbog silne nadmoi neprijatelja, njemako Zrano zapovjednitvo vie ne djeluje - bore se jo neke postrojbe s nedovoljnim snagama. Napredovanje neprijatelja s Istoka i Zapada prelazi granice Njemake, milijuni Nijemaca na Istoku bjee pred azijatskim hordama, rijei ne mogu opisati njihov uas i jad. Moji roditelji su tako er me u onima koji ostavljaju svoje domove, majka i sestra dolaze krajem sijenja, nikakva traga od oca. Stotine i tisue gube ivote u bijegu. Nastavljaju se teke borbe na fronti, oajni njemaki vojnici brane svaki pedalj svoje domovine - ubijeno je etiri milijuna ljudi. I seljaki kraj ovdje u Friziji strahuje im odjekne uzbuna. Opet i opet Lilo uzima djecu i s ono malo stvari bjei u sklonite. Meni pripada rov iza kue u vrtu. Volio bih vidjeti to e se dogoditi, zato neu ii u sklonite. U oujku se javljam zapovjednom asniku zrane baze za zemaljsku dunost. Bez obzira na take, kreem se cijeli dan, obilazim mala polja kao mogua mjesta za sputanje zrakoplova, obilazim manja mjesna uporita, uspostavljam pokretnu zranu kontrolu leta. Uspostavlja se obrana Wilhelmshavena, grad se pretvara u tvr avu, i tu bi bila naa posljednja obrana na ovome podruju, posada bi se opskrbljivala iz zraka u sluaju blokade. Kao asnik za vezu, potpadam pod zapovjednitvo garnizona; ovdje ima nekih 40.000 pripadnika mornarice, svi su neiskusni, nema dovoljno oruja za neto znaajnije. Iz tjedna u tjedan sve vie shvaam koliko je besmislen svaki otpor na Zapadu. Neophodno bi bilo zaustaviti ruski prodor u Europu ... Nisam nimalo kolebljiv: opet bih sjeo u zrakoplov i borio se dokle god je svaki boljevik u posljednjem kutku njemake domovine. To je vrua elja svih asnika i vojnika s kojima sam razgovarao ovih tjedana. Na na junaki Dan sjeanja, 11. oujka 1945. zapisao sam u svoj dnevnik: Rat je postao mjerilo duha Njemake ...

Pogovor
Svemono i nepobjedivo Njemako ratno zrakoplovstvo Luftwaffe 1939.-1941. trebalo je kao gospodar neba nad svim frontovima slomiti kimu britanskog otpora u zraku i omoguiti konanu invaziju njemakim kopnenim snagama kao zavrni in rata na Zapadu: zapovjednicima Luftwaffe inilo se da im je Velika Britanija preputena na milost i nemilost, i da e gordi Albion ubrzo kapitulirati. Kanal la Manche, na svome najuem dijelu irok samo etrdeset kilometara, doivljavali su kao neto iru i nemirniju rijeku preko koje se lako i brzo dolijetalo nad neprijateljsko podruje! Godinama se uvelike pamtila bahata izjava njemakog marala zrakoplovstva i zapovjednika cjelokupne Luftwaffe Hermanna Goringa izreena 1939.: Budu li bombe padale na Njemaku mijenjam prezime i zvat u se Meyer! Tri godine kasnije Nijemci e Goringa posprdno zvati Herr Meyer, a on e 1942. u svome govoru preko radija poruiti iz Munchena: Neki ljudi pitaju zato im ne uzvraamo. Odgovor je jednostavan - zato jer nam je veina naih bombardera nuno potrebna u Staljingradu i na Kavkazu. U ovome ratu 85

pobijedit e ona strana koja zna usredotoiti snagu na odlunom mjestu u borbi. Nai gradovi na Zapadu moraju podnositi teke gubitke, ali ja sam poslije svojih brojnih obilazaka tih krajeva shvatio da je njihov moral nadvladao iskuenja koja podnose. Prevlast u zraku podrazumijevala je i prevlast nad Kanalom kojim su plovili britanski konvoji: uostalom za bistra vremena s njemakih su se promatranica u Francuskoj sasvim jasno vidjele Bijele stijene Dovera na engleskoj strani. Uslijedile su zamane pripreme na kontinentalnoj obali u Francuskoj i susjednim zaposjednutim zemljama. Sve je zlokobno ukazivalo - Hitler ante portas. Dok je sredinom ljeta 1940. Velika Britanija raspolagala s ukupno 700 jednomotornih lovakih zrakoplova za obranu, njemaka je strana primakla atlantskoj obali zastraujuu zranu armadu i rasporedila je du stratekih poloaja od Francuske do Norveke (John Vader, Spitfire, Ballantine Books, New York): Ubrojimo li eskadrile to su se formirale i popunjavale Spitfireima i Hurricaneima, RAF (Royal Air Force) je raspolagao ukupno sa 700 jednomotornih lovaca da njima brani domovinu. Luftwaffe je potkraj srpnja okupila 800 Messerschmitta 109 i 240 lovaca Messerschmitta 110, 1.100 bombardera i 300 bombardera JU 87 za obruavanje u Drugoj i etvrtoj zranoj floti stacioniranoj u Nizozemskoj, Belgiji i sjevernoj Francuskoj. Peta zrana flota raspolagala je sa 120 bombardera u Norvekoj i Danskoj. Drugom zranom flotom koja je djelovala iz Nizozemske i Belgije zapovijedao je nacistiki feldmaral Albert Kesselring u Bruxellesu, Treom zranom flotom na sjeveru Francuske feldmaral Hugo Sperrle sa sjeditem u Parizu, a Petom zranom flotom to je u operacije polazila iz Danske i Norveke zapovijedao je general Hans Jorgen Stumpff sa sjeditem u Kristiansundu. Dvojica najsposobnijih vo a eskadrila koje je Njemaka imala zrani asovi bojnik Adolf Galland i bojnik Wemer Mollders, zapovijedali su eskadrilama koje su imale baze u Francuskoj. Njemaka obavjetajna sluba priredila je cjelovitu studiju s kakvim snagama lovakih zrakoplova raspolae RAF, ali je s prilinom dobrohotnou ako ne i s omalovaavanjem ocjenjivala kvalitetu britanskih zrakoplova i sposobnosti njihovih pilota. Tako je Goring vjerovao kako se engleski zrakoplovi Spitfirei ne mogu uspore ivati s njemakim lovcima Me 109, a da nisu mnogo bolji od lovca tipa Me 110. Izjavljivao je kako e Luftwaffe u samo nekoliko dana, a ne tjedana pomesti Spitfiree, kao i ostale britanske lovce i bombardere. Da bi se otkrilo kakvim sredstvima radioobrane raspolau Britanci, jo je 1939. iz zraka posebnim zrakoplovom s radio-ure ajima provjeravana itava engleska obala: Nijemci su pokuali utvrditi ime se slue Britanci. Njemaki su strunjaci posumnjali da postoji stanovita vrsta sustava uzbune, ali se nisu mogli dokopati preciznijih pojedinosti, iako je Goring bio izvijeten kako visoki stupovi i male zgrade Swingateu, Ryeu, Pevenseyu i Ventnoru na otoku Weightu najvjerojatnije posjeduju ure aje za uzbunu i da su od velikog znaenja. Radar Roberta Watsona-Watta bio je mnogo vaniji nego to su to Goring i njegovi glavnostoerni pobonici mislili. Zanemarivi nare ivanje stalnih i otrih napada na te i druge radarske postaje, poinio je jednu od najveih stratekih greaka koje su Nijemci uope mogli uiniti u bitki za Britaniju. Nijemci su svojom radijskom tehnikom eksperimentirali u otkrivanju takvih ure aja, ali Vrhovno zapovjednitvo nije smatralo te ure aje osobitima (iako se priznavalo da su postignuti sve vei uspjesi). S druge strane, bez radara Britanija je lako mogla izgubiti bitku, a time i - rat. U jeku postojeih priprema, dogodilo se neto to je glavnim zapovjednicima Luftwaffe zvualo nevjerojatno: Prvi pravi nepotedni okraj britanskih lovaca tipa Spitfire i njemakih razvikanih lovaca Messerschmitt 109 odigrao se 23. svibnja 1940. kada su Britanci poslali u Calais na francuskoj obali dvosjed u pratnji dvaju Spitfirea po prisilno prizemljenog zapovjednika jedne svoje eskadrile. Tijekom te operacije spaavanja i otpremanja na pratee je Spitfiree naletjelo 86

dvanaest Messerschmitta 109, od kojih su tri njemaka lovca sruena na licu mjesta a dva su pretrpjeli teka oteenja. Spitfirei s laganim dvosjedom sretno su se vratili u Englesku. Kao to e biti komentirano u Velikoj Britaniji - Spitfirei su izali kao pobjednici i tome prvom sukobu tada najboljih lovaca na svijetu pobijedili su premda brojano podre eni". I jedni i drugi nastojali su to vie doznati o neprijateljskim zrakoplovima s kojima se svakodnevno suoavaju, konzultirani su vrhunski i najiskusniji piloti i zrakoplovni strunjaci (Winston Churchill: Nijemci su bili bri i bolje su se uspinjali. Nai su pak pokretljiviji i bolje naoruani). Britanska razmatranja: Ne poznavajui ba dobro svojstva njemakog Messerschmitta 109, piloti Spitfirea doli su do zakljuka da bi moda neprijateljski zrakoplovi mogli po svojim odlikama biti izjednaeni s njihovim lovcima, no odluka o prednostima ovisila je o poloaju zrakoplova u trenutku sukoba i trenutku otvaranja vatre. Presudno je tko preciznije cilja i da li u najboljem moguem trenutku. U borbama nad Dunkerqueom uoen je nedostatak koji prije nije uziman u obzir, a ograniavao je uspjenost Spitfirea: kada je ruica gasa naglo gurnuta naprijed, motor bi iznenada otkazivao zbog prekida dotoka goriva. To opasno oklijevanje donosilo je prednost Messerschmittima 109 prigodom napada kao i kod izbjegavanja obruavajueg napada britanskih lovaca. Na sreu, u tijeku borbi u Francuskoj zarobljeno je nekoliko neoteenih Messerschmitta 109, a jedan je od njih dopremljen u Englesku. U bazi RAF-a u Famboroughu otkrivena je tajna razlike izme u ratnih suparnika: motor Messerschmitta 109 ne podlijee kaljucanju kod dodavanja gasa jer raspolae sustavom za izravno ubacivanje goriva. Istovremeno: Spitfire ima bolje manevarske sposobnosti, obruava podjednako brzo, jedino se Messershmitt 109 neto bre uspinje i bri je u horizontalnom letu. Ispoetka nisu ni u Velikoj Britaniji bili svjesni svih prednosti svojih Spitfirea pa su ih opisivali na sljedei nain: Na zemlji Spitfire je iznena ujue mali zrakoplov koji s mnogo tankoutnosti odrava ravnoteu na kotaima koji kao da su postavljeni suvie blizu jedan do drugoga. U njegovoj pilotskoj kabini vlada velika buka, krila su mu pretanka, uope nimalo nije na prvi pogled u skladu sa svojim imenom prgavac, estoka prznica (rigajua vatra, u slobodnom prijevodu). U mirovanju kao dlijetom isklesana oblika. Kao i svi zrakoplovi, i Spitfire karakterizira njegov poseban miris metala, ugra enog materijala, boja i goriva, mjeavina mirisa koju svaki pilot prepoznaje im sjeda u kokpit. Snaga, bolje reeno ilavost kojom se odlikuje Spitfire nevjerojatna je za tako malen zrakoplov. Spitfire je mogao sve mogue i nemogue: padao na zemlju, dodirivao povrinu mora, udarao o drvee, sjekao telefonske ice i vodove visokog napona, sudarao se u zraku, otpadali bi mu bono kormilo i dijelovi krila, ali je unato svemu - uglavnom - sretno slijetao, sa ili bez kotaa. Iako se to nerado priznavalo s njemake strane, ispostavilo se da su maleni britanski lovci bili u prvo vrijeme glavna smetnja njemakom zrakoplovstvu u nasrtajima oko i preko Kanala, i da su zapravo Spitfirei izmijenili tok bitke za Britaniju; Nijemci su ostali bez vie od 1700 zrakoplova, dok je RAF izgubio 900 zrakoplova ubrajajui i unitene na zemlji. Da su se suprotstavljali samo britanski Hurricanei koji se nisu mogli nositi s njemakim lovcima, Luftwaffe bi nastavila napadati uzletita, radarske stanice i industrijska sredita. Napadaji RAF-a su godine 1941. kada je Luftwaffe prebaena u Sovjetski Savez postali sve ei, a godine 1942. bio je pripremljen dovoljno velik broj britanskih zrakoplova i pilota za irokopotezno strateko bombardiranje. Prvi od velikih zrakoplovnih napadaja izveden je 30. svibnja 1942.: tisuu engleskih zrakoplova je napalo Koln i ostavilo taj grad na Rajni u plamenu. Ubrzo zatim slijedili su strahoviti udarci koji su opustoili Berlin, Hamburg, Dortmund, Leipzig, Essen. Sir Arthur Harris, zapovjednik RAF-a objavljuje da njegovi zrakoplovi unitavaju po dva njemaka grada mjeseno, pa upozorava Nijemce da imaju samo 87

dva izbora: unitenje ili predaju. Njemaki je narod imao tisue i tisue mrtvih i ranjenih, ali njemaki moral i nacistika disciplina su ostali vrsti. Britanci se, uostalom, nisu ograniavali samo na ruenje gradova. Napadali su tako er elektrine centrale, radarske stanice i eljeznice. U uzbudljivom napadaju 16. svibnja 1943. koji je bio brino pripravljen i pri kojemu su koristili posebno prokuane bombe, RAF je unitio branu Mohne od koje su energiju i vodu primali etiri milijuna Nijemaca i rursko industrijsko podruje ... Nijemci su morali prihvatiti savezniku strategiju prema kojoj su Britanci bombardirali nou, a Amerikanci danju ... Njemaku su tukli nou i danju. im je sunce zalo nad Hitlerovom Festung Europom, britanski su zrakoplovi grmjeli kroz maglu nad Porajnjem prema Saskoj i Brandenburgu, a kad je onda kroz oblake dima opet izalo sunce na istoku i kad su zranim cestama dogrmjeli ameriki Liberatori i letee tvr ave, uveden je zamren red letenja da se sprijei guva na uskom prostoru nad britanskim otokom (C. L. Sulzberger, Rat u zraku). Njemaki zrani as Adolf Galland (1912.-1996., zapovjednik Lovakog zrakoplovstva General der Jagdflieger - i probni pilot na prvim mlaznim Messerschmittima), u svome djelu "Prvi i posljednji izdanom u New Yorku 1954. navodi: Svaki susret s britanskim lovcima iziskivao je krajnje napore ... Ja samo mogu izraziti svoje najvee divljenje britanskim pilotima-lovcima, koji su se, iako tehniki u nepovoljnijim uvjetima, borili hrabro i nepopustljivo - oni su bez sumnje spasili svoju zemlju u tome odluujuem periodu. Bitka za Britaniju nije ila u prilog njemakom Ratnom zrakoplovstvu i zbog te spoznaje neki su piloti Luftwaffe djelomino izgubili prijanju sranost, pa je Galland u jednome trenutku rekao u lice svome zapovjedniku da bi radije letio na Spitfireu nego na krilima svoga njemakog Me 109, i toj njegovoj izjavi - prenose britanski izvori - nitko se nije suvie iznenadio (Spitfire iz kolovoza 1940, nije mogao dobiti veu slubenu pohvalu!). Odakle takav preokret kod Gallanda (104 zrane pobjede) koji je kao najmla i general Luftwaffe uivao najvee poasti i bio istican kao nasljednik zrakoplovne slave poslije pogibije njegova glavnog takmaca Wernera Moldersa (19131941.) sa 115 zranih pobjeda iznad Francuske, Velike Britanije i SSSR-a? John Vader pie: Govorei 20. kolovoza 1940. u Donjem domu o opoj ratnoj situaciji, premijer Winston Churchill je naglasio: - Svako ognjite na naem otoku, u naoj kraljevini, a i irom svijeta, duguje zahvalnost britanskim pilotima, koji su nezadrani nadmonim brojem neprijatelja, neumorni u svome prkoenju smrti, svojom hrabrou i odanou okrenuli kolo sree ovog svjetskog rata. Nikada do sada na polju ljudskih sukoba nisu toliko malobrojni zaduili veinu. Sva su srca s pilotima-lovcima, ije blistave akcije pratimo svaki dan svojim oima! Intuitivno, ali briljantno i u pravo vrijeme, Winston je Churchill iskovao reenicu koja e se pamtiti i ponavljati sve dok e Britanija potovati sjeanja na 415 pilota koji su pali 1940. branei zemlju u bitki za Britaniju. Dan 18. kolovoza postao je dijelom povijesti kada je istekao rok do kojega je Hermann Goring elio postii zranu nadmo nad junom Engleskom. Ujedno se svome kraju primicalo i dvotjedno razdoblje Hitlerove popustljivosti i ekanja s operacijom Morski lav - invazijom na Englesku. Bitka za Britaniju nije ila u prilog njemakom Ratnom zrakoplovstvu.... Izme u sumraka i zore 24. i 25. kolovoza dogodilo se neto to e sve iz temelja promijeniti: iako je London i tada bombardiran, poinjena je pogreka povijesnih razmjera nisu napadnute povijesne gra evine, ve su neki njemaki bombarderi zalutali i napali spremita nafte u Thameshavenu istono od starih uskih ulica trgovakoga i bankarskog sredita Londona. U ono vrijeme, kao to e uskoro izii na vidjelo, ta navigacijska pogreka 88

desetak od 170 bombardera koji su te noi letjeli nad Britanijom, onemoguila je Luftwaffe da izvri plan bombardiranja koji bi moda doveo do pobjede u bitki za Britaniju. Gotovo prije nego to se slegla praina i dim nad smrvljenom crkvom st. Gilesa kod Cripplegatea i nad drugim ruevinama u srcu grada, vie od 80 bombardera RAF-a letjelo je te noi prema Berlinu. Britanskim je posadama izriito zapovije eno ili da napadnu vojne objekte ili da se vrate sa svojim teretom. Tako je samo 21 bombarder bacio svoj teret nad Berlinom, a druge su se posade sa svojim teretom vratila kui. Ali: odmazda je vraena odmazdom! Goring je i dalje oekivao da e njegova danonona ofenziva slomiti Britaniju. No, tjedni su odmicali i u 1940. godini vie nije preostajalo dovoljno vremena za njemaki ratni pohod. Hitler je 28. kolovoza trebao objaviti svoju odluku o operaciji Morski lav, ali je oklijevao. Kesselringov zapovjednik lovakih snaga kategoriki je tvrdio da je superiornost njegovih lovaca neograniena, u to je Hitler sumnjao, po njemu gubici Luftwaffe nisu opravdavali nikakvo optimistiko stajalite, te je odluio svoju odluku odgoditi za jo desetak dana: on i dalje nije vjerovao da je postignuta dovoljno velika nadmo kojom bi se osigurala uspjena invazija. Stoga je 10. rujna objavio da e odluku donijeti kroz etiri dana, odga ajui operaciju Morski lav - ako do nje uope do e - sve do 24. rujna. Kulminacija napetosti na obje obale Kanala. Winston Churchill u svome govoru 11. rujna: - Invazija, ako do nje uope do e, ne moe se vie dugo odga ati ... Zbog toga vrijeme do sljedeeg tjedna moramo smatrati vrlo vanim razdobljem nae povijesti. Ono se moe usporediti s danima kada se panjolska armada pribliavala Kanalu dok je Drake zavrio svoju omiljenu partiju kuglanja, ili danima kada je Napoleonova armija bila u Boulogneu, a me u nama je stajao Nelson. O lome smo itali u povijesnim knjigama esto i opirno. Ali, ono to se sada doga a po opsegu je mnogo vee, a vee e biti i posljedice za ivot i budunost svijeta i njegove civilizacije! Izme u srpnja i rujna 1940. sve su oi bile uprte u Kanal La Manche. Veliki hazard invazije na Britaniju - operacija Morski lav - dominirao je njemakim planiranjem. Za njemaku Ratnu mornaricu bila je to relativno jednostavna kampanja. Gubici i tete pretrpljeni u norvekoj operaciji znaili su da e uloga mornarice biti ograniena na davanje lakih brodova za pratnju, tegljaa za brodski prijevoz trupa i desantnih bara. Glavni je teret bio prebaen izravno na Goringovu Luftwaffe. Ako bi njemako zrakoplovstvo moglo razbiti Royal Air Force, zagospodariti Kanalom i osigurati nepovredivost invazione flote od britanskih zranih i pomorskih napada Morski lav dolazi u obzir. Ako ne, invazija ne bi imala nikakvih izgleda. Rezultat je bila bitka za Britaniju. Sredinom rujna postalo je jasno da britansko zrakoplovstvo nije skreno; pribliavanjem jeseni i neizbjeno loeg vremena na Kanalu koje bi otealo transport trupa, odre enje krajnji rok. A 17. rujna je Hitler odgodio operaciju na neodre eno vrijeme (Richard Humble, Njemaka Ratna mornarica). U iekivanju onoga to slijedi, obje su zaraene strane s obzirom na uestale zrane borbe iznad Kanala, posebno vodile rauna o spaavanju svojih zrakoplovaca koji su letove zavravali u moru: U vrijeme kada je bitka zapoela bilo je du cijele obalne linije Britanije na raspolaganju samo 14 superbrzih motornih amaca namijenjenih spaavanju potonulih zrakoplovaca iz mora. ivoti pilota-lovaca bili su cijenjeni, o njima je sve ovisilo. More je uzimalo danak u ljudima koji su morali bili spaeni. Jedno spaavanje pilota bio je pothvat mlade ene koja se otisnula na more u malom i tronom amcu i doveslala natrag s pilotom kralj ju je odlikovao medaljom za hrabrost. Ubrzo su se udruili RAF, Ratna mornarica i kopnena vojska i osnovali slubu spaavanja na podruju Kanala, u koju su bili ukljueni RAF-ovi motorni amci, lake plovne jedinice i dvanaest zrakoplova tipa Lysander, koje je kopnena vojska stavila na raspolaganje za bacanje gumenih amaca sruenim zrakoplovima. A druga strana? 89

Suprotno Britancima, Nijemci su imali dobro organiziranu slubu za spaavanje zrakoplovaca iz Kanala i njihovo vraanje u aktivnu slubu, dok su britanski piloti pak ovisili o svojim prslucima za plivanje (J. Vader). Njemaki ratni pilot Heinz Knoke (1921.-1993.) imao je nepunih dvadeset godina i rang zrakoplovnog kadeta kada je prvi put poletio iznad Kanala, potpuno uvjeren da je i bez njega francuska kampanja uspjeno okonana i da je sada od ivotne vanosti obuzdati suprotstavljanja britanskih pilota-lovaca u Spitfireima, uostalom sasvim u skladu s oekivanjima njemakog Vrhovnog zapovjednitva da e napokon nepopustljivi i borbeni Spitfirei pokleknuti i ustupiti svoj zrani prostor zrakoplovima Luftwaffe. Bio je zaprepaten kada je u Belinu doivio britanski zrani napad i morao u sklonite, do tada je samo jednom u zraku naiao na svoga prvoga Spitfirea poslije upozorenja preko radija Achtung, Spitfire!: tada se je jo me u njemakim pilotima iznad Kanala obraun sa spomenutim britanskim lovcem smatrao - neisplaenim dugom asti njemakih zrakoplovaca da obore i uklone s puta protivnika koji ometa ve, tako rei - zapisuje Knoke - rutinsko prelijetanje nad Englesku. Po ugledu na proslavljene njemake zrane asove poput Gallanda i Moldersa, i Knoke stremi da se okiti zranim pobjedama, me utim njegovo kratko vojevanje na Istonom frontu ne moe se usporediti s okrajima za Zapadu, gdje Luftwaffe unato poetnoj tehnikoj nadmoi i raznim stratekim novotarijama nije u stanju sprijeiti razaranje njemakih gradova, osobito otkako se zrakoplovstvo SAD-a pridruilo Britancima. Knoke e svoj ratni dnevnik zavriti rijeima: Rat da je mogunost hrabrima da nadmae sami sebe, njih je Bog obdario hrabrou i snagom ... oni zauvijek ostaju besmrtni ... U posljednje dvije godine ja sam bio sve usamljeniji, nema mnogo mojih drugova koji su se vratili iz onoga to smo nazivali grobnicom velikih ratnika. Mi smo esto bili nadvladani brojanom superiornou neprijatelja, bili smo nerijetko pobije eni u zranim bitkama, ali iako pobije eni mi se osjeamo pobjednicima ... svi smo bili vie puta ranjavani, ja sam bio pet puta ranjen i sada sam invalid ... Me utim, ako ikada iskrsne potreba da se Ruse vrati natrag u njihove ume i stepe, vie sam nego spreman ponovno se boriti ... Opet se uje grmljavina naih motora na nebu, time odajemo zahvalnost sjeanju na nae heroje ... njihova smrt nije bila i nikada nee biti uzaludna... Poslije vie od 400 ratnih letova i 33 slubeno priznate zrane pobjede, Knoke je preivio rat i posvetio se mirnodopskom gra anskom ivotu sa svojom obitelji. Postoje nepodudarnosti u prikazima ukupnih Knokeovih zranih pobjeda: neki njemaki izvori spominju da je sruio 44, pa ak i 52 saveznika zrakoplova. On sam je godinu dana prije svoje smrti 1992. objasnio to ovako: Ja sam slubeno postigao 33 zrane pobjede, a brojka od 52 zrane pobjede poela mi se pripisivati poslije izdanja moga ratnog dnevnika u Njemakoj 1952. (naslov: Veliki lov) na temelju ukupnih uspjeha mojih eskadrila evidentiranih u ratnim dokumentima. Autori web-sitea o Knokeu ne iznose ukupan broj njegovih zranih pobjeda - do 7. sijenja 2008. registrirano je 19.362 posjeta njegovoj biografiji. Posljednji podaci: Knoke je 1979. ostvario svoj davnanji stari san - na Sveuilitu u Osnabruckeu upisao je studij knjievnosti i filozofije. Pisanjem se nije obogatio, okanio se politike, dvije je godine rukovodio pivovarom u Jeveru tvrtke Jever Pilsner Brauhaus. Aleksandar Vojinovi

90