Podgrmec u nob-u,zbornik sjecanja,objavljene u Beogradu 1972.god Bihac,20.

juna 1941 Ljubomir Kvaternik veliki zupan Velike zupe Krbava i Psat P R O G L A S U svrhu sacuvanja hrvatskog narodnog znacaja grada Bisca i njegove blize okolin e,te u svrhu trajnog osiguranja istog znacaja Z A B R A NJ U J E M svim Vlasima t. zv.Srbima svaki pristup i zadrzavanje u gradu Biscu i njegovoj okolini do udaljenosti od 15 (petnaest) km. Vlasi moci ce doci u Bisce samo jedin o na poziv vlasti i to uz predocen je poziva.Prema tome nece smjeti dolaziti ni na nedeljne ni na godisnje sajmove u Bisce i njegovu okol inu.U slucaju poziva vlastima,moci ce se Vlasi da zadrze u Biscu i njegovoj okolini samo tak o dugo,k oliko je potrebno da svrse posao,radi kojeg ih vlast poziva i samo na mjestu,gdje su vlastima radi uredovnog posla potrebni.Svak o drugo ponasanje tj. zadrzavanje duze nego je vlastima potrebn o biti ce strogo kaznjeno. Redarstveni organi kao i svi organi javne sigurnosti paziti ce da se ova odredba strogo izvrsava. (Original je nekad cuvan u Muzeju Avnoja i Pounja a na netu ga nema u izvorn om obliku)

11

Zoran Uzelac A i prije ovog proglasa je bilo 'veselo'.Uvece 12.juna organizovan a je povorka s bakljama u cast Pavelicevog imendana koja je krenula iz Prekounja pokraj Kule do centra grada uz uobicajeno skandiranje poglavniku i protiv Srba. Sutradan 13.juna,odrzan o je kod kafane Dervisa Dedica Dede predavanje o Pavelicu i njegovoj borbi za ndh.

11

Zoran Uzelac Prva ubistva desila su se i prije juna mjeseca i ovih dogadjaja.Krajem aprila 1941.g.Himzo Biscevic ubio je bez ikakvog povoda i razloga Diziju Radu,sofera koji se vratio iz Beograda inace rodom iz Meljinovaca,zemljoradnike Petra Bojica i Budu Delica iz Ruzice i zakopao ih u djubriste u krugu logora bivseg 55. pjesadiskog puka u Zegaru. Na osnovu sjecanja Milke Dizije ubistva su izvrsena najvjerovatnije 29.aprila.''Ja i Budina zena smo ih izvadili,iskopali iz djubra u logoru u Zegaru gdje su ih bili zatrpali oni koji su ih ubili,i sahranili ih...Rade je ubijen u utorak.Ja sam dosla u srijedu.Ubijeni su prije Sv.Djurdja na nekoliko dana''. 11

Zoran Uzelac 13.juna uvece vrse se prva hapsenja vidjenijih i uglednih bihackih Srba.Uhapseni su i zatvoreni u Kulu Jovo Kozomaric,Zarko Kozomaric trgovci,Mihajl o Mandic inzinjer,Veljko Mandic trgovac,dr.Dusan Matavulj lijecnik,Bozo Popovic direktor Zemaljske banke,dr.Milan Vojvodic predsjednik suda,Drago Bilbija,Dusan Kuga,Mil an Obradovic,Cedo Gavril ovic,Miso i Vojo Pjevac,Branko Beronja,Dane Bubal o,Djordje Djukic,Luka Kovacevic,Strahinja Radetic,Mil an Sorak,Nada Beok ovic,Stana Su cevic sve studenti,Brane Cvjeticanin,Djuro i Vlado Funduk,Luka Kovacevic,Ilija Bilbija trgovac,Jovo Brdar policajac,Vaso Cvijanovic trgovac,Jovo Glavanovic cinovnik,Pero Hrvacanin preduzetnik,dr Simo Ilisevic advok at,Risto Indjic trgovac,Jovo Lakic profesor,Vojo Pjevic radnik,Risto Prodanovic penzion er,Risto Savic trgovac,Dusan Stupar trgovac,Brank o Sucevic ucitelj,Dimitrije Petrovic direktor gimnazije,Mih ajlo Vujatovic profesorJovo Vukobratovic vlasnik bioskopa i mnogi drugi. 11

Zoran Uzelac 23.juna navece pohapseni su i Zidovi Abram Atijas rabin,Miko Alberta Atijas,Mik o Atijas Tivar,Jak ov Baruh sve trgovci,dr Emil Levi sudija,Moric Levi geometar,Rudi Rehnicer trgovac i zatvoren i u zgradu opstine gdje bilo i Srba pohapsenih po selima u okolini Bihaca.Oni su ustasama bili jamci da ce im Zidovska opstine isplatiti iznos od 25 kg zlata i 100kg srebra.Sl edecu noc upao je u njihovu zatvorsku sobu ustaski porucnik Enver Kapetanovic s grupom od pet-sest ustasa i bokserima,bak andzama i raznim predmetima do besvjesti tukli pohapsene Zidove. 11

Zoran Uzelac 24.juni je apokalipsa bihackih Srba. Ujutro u 4h ustase su dosli pred kuce i stanove i podigl e iz kreveta Biscane Srbe i Zidove i naredili im da se u roku od pol a sata sa najnuznim licnim prtljagom dodju na igraliste fudbalskih klubova BASK i Jedinstvo u Zegarskoj aleji.Prve grupe su pocel e stizati oko 5h ujutro.Na igralistu su sakupljenim gradjanima Bihaca,Srbima i Zidovima,ostavili samo najneophodnije licn e stvari i po 500 dinara po osobi,a sve druge stvari,n ovac i dragocjen osti,pronadjen e prilikom pretresa,hrvatsko- muslimanska vojska im je oduzela i predala 'kotarskom predstojniku Jaki Dzalu koji je naredio da ''cjel okupni posjedi,trgovine,obrti,industrije,te pokretna i nepokretna imovina nestalih i vec iseljenih Srba,k ao i onih koji ce se jos iseliti,postali su zakonskom odredbom Poglavnika vlasnistvo Nezavisne Drzave Hrvatske,s kojim jedino pravo upravljanja i raspolaganja imade Drzavno ravnateljstvo za ponovu ''. 11

Zoran Uzelac 28.juna Vjekoslav Luburic i Enver Kapetanovic nocu,iz Kule,sa dva kamiona,pod jakim obezbedjenjem i u pratnji starih i mladih ustaskih policiskih agenata,poveo na gubiliste kod Skocaja grupu Srba u kojoj su bili Milan Obradovic,Strah inja Radetic,Drago Bilbija,Dusan Kuga svi studenti,zatim stari Biscani Ilija Djukic pekar,Ljubomir Banjeglav gruntovnicar,braca Pero i Dusan Stupar trgovci i poprilican broj seljaka iz okoline Bihaca. Buduci da je zrtvama kao i krvnicima bilo jasno sta slijedi,od trenutka kad su kamion i uzeli smjer prema Pljesevici do njhovog izbijanja na veliku kucu,kako su mjestani zvali krivinu gdje se cesta Zegar- Zavalje,gledana iz Zegara,kon acno gubi iz vida.Dusan Kuga je pol ovicn o vican raznim majstorijama,pa i vezivanju i odvezivanju cvorova i lanaca,oslobodio ruku koja mu je bila vezana za ruku Draga Bilbije i,posto su vozila zbog uzbrdice i krivudavosti puta usporila voznju,munjevito iskocio iz kamiona i strustio se niz padinu pokrivenu mladom sumom.Nastal a je uzbuna,vika,pu cnjava za Kugom,pucnjava u Dragu Bilbiju i ostale koji su pokusali da bjeze,tako da je ovaj zlocin izveden drgacije nego sto su njegovi zacetn ici i izvrsioci predvidjeli.Zapocevs i odmah potjeru za Dusanom Kugom,ustase su,u nastupu pomame zbog ovoh po njih kiksa,ostale zrtve na brzu ruku poubijal e u Sk ocaj-Bukovcu.Zrtvama je ovo doslo kao izbavljenje poslije stravicn ih mucenja u Kuli i danasnjem Hotelu Bosna kojima su bili izlozeni najvise od krvnika,psihopata i zlocin aca Envera Kapetanovica i Davida Prse. 11

Dusan Kuga je kasnije uhvacen na Strback om Buku izdajom Mirkeca Golubovica ustase iz Bihaca koga je Kuga poznavao i od njega je trbao nabaviti bjanko propusnicu ustaskog stozera.Prilik om sprovodjenja sa Strback og Buka za Bihac,Kuga je svezanih ruku skocio sa jedne visoke stijen e u Unu,u kojoj su ga ustase ubile iz pusaka.

. STRADANjE SRBA U BIHAU I OKOLINI Odmah po uspostavljanju ustake vlasti, naroito sa formiranjem lokalne upe Krbave i Psat sa seditem u Bihau otpoeo je organizovan i program istrebljivanja srpskog stanovnitva. Najpre su stradali oni Srbi koji su iveli u samom gradu, njih su pogodile ustake mere zatite krvi hrvatskog naroda. Veliki upan Ljubomir Kvaternik izdao je 20. juna 1941. godine proglas u kome je reeno: U svrhu sauvanja hrvatskog narodnog znaaja grada Bia i njegove blie okoline zabranjuje se svim Vlasima, tzv. Srbima, svaki pristup i zadravanje u gradu Biu i njegovoj okolini do udaljenosti od 15 kilometara. Prva grupa najuglednijih i najbogatijih Srba pohvatana je i liena slobode 12. juna 1941, a likvidirani su u zloglasnom kazamatu Kula tri dana docnije. Pod pretnjom prekog suda oko 1200 Srba je u noi 23. i 24. juna sakupljeno na fudbalskom igralitu BASK-a u Bihau, da bi u zoru unezvereni i iscrpljeni bili oteran i za Kulen Vakuf i dalje prema Bosanskom Petrovcu, idui lagano u koloni, ne slutei da idu na klanicu sa koje se niko iv nee vratiti. Ovu grupu bihakih Srba poubijal a je 28. juna 1941. godine grupa hercegovak ih ustaa kojom je zapovedao krvoloni satnik Enver Kapetan ovi. Srbi bihake okolin e su najmasovnije stradali na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaa prema Lik om Petrovom Selu. Na ovom mestu, s obzirom na tragina deavanja, sada eufimistin og imen a egzekucije su trajale od 3. jula do 3. septembra 1941. godine. Taan broj muenika na ovom mestu nije poznat, ali po podacima region alnog muzeja iz Bihaa sa poetka osamdesetih godina radi se o broju od preko deset hiljada. Na Garavici su stradali stanovnici Bihaa, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca, Cazina, Velike Kladue, ali i likih mesta Donjeg Lapca, Korenice i Slunja. Ustae su unitavale tragove svojih zlikovakih poduhvata, a sa gubilita se pukim sluajem (bolje rei Boijom voljom) spasilo tek etiri do pet osoba. Dan as bi fiziki antropolozi i forenziari- arheol ozi mogli da donesu pravi sud kroz metodol ogiju svojih nauka.Poetkom jula 1941. godine iz Kulen Vakufa su ustae- muslimani doli kamion ima u Liku, napavi mirno srpsko stanovnitvo u selima Bubanj i Suvaja. Sama Suvaja je do poetk a oruanog otpora 27. jula 1941. godin e dala 276 muenika, a srez Donji Lapac (sela Bubanj, Nebljusi, Meljin ovac, Liki Osredci...) ukupno je u tom kratkom razmaku izgubio 1000 stanovnik a. U izvetaju zapovednik a 3. ustake satnije 1. poh odnog bataljona stoji: Danas sam bio u selu Osredci Liki koje je spaljeno. Na sve strane lee ljeevi naroda. Od ubijenih 2. i 3. srpnja irio se straan zadah. Psi i svinje nagrizaju ljeeve, a ustae ne dozvoljavaju sahranu. Oni to su pobjegli od kue, tamo umiru od gladi. Drugo svedoanstvo srpskog stradanja u ovom delu Like naslonjen om na Bosnu, ne tak o dokumentarno i hladno, ve iz srca i due, uva srpska usmena poezija: Tad pogibe dvanaest srpskih cura dvanaest cura dvanaest sokol ova

od ustakog praha i ol ova. Jadne majke po umama lete svaka pita e je moje dijete. Keri moja moj zeleni struku prui svojoj jadnoj majci ruku. Kaite nam nae eri mile esu li vas ustae muile ili ive u jamu bacile? uti gora sva priroda nijema iz tiine odgovora nema. O masovn osti stradanja srpskog civilnog stanovnitva i organizovan om dravn om zloinu ustake Hrvatske svedoi i izvetaj Koste Naa od 4. novembra 1942. godin e, komandanta operativnog taba za Bosansku krajinu Vrhovn om tabu NOVJ i POJ. Tamo se kae da se kod jednog zarobljen og ustae nalo narerenje za klanje Srba i brojka od 12-15 000 likvidiranih grko-istonjaka na podruju Bihaa. (Zbornik Vojnoistorijskog instituta, tom IV, knj. 8). Dokument je na sebi nosio peat ustakog logora - Biha i sadao je sledeu formulaciju: Nalog za vojnika Ramu Malkoa, da ima sve Vlahe, bili sumnjivi ili ne, poubijati. To ima izvriti jer sam danas dobio nalog od velik og upana da se pobiju svi od 16 - 100 godin a. I Vlahinje koje su sumnjive. Koji vam dou pod ruku ne putajte.

. STRADANjE SRBA U OKOLINI KULEN VAKUFA Borievac je selo u Lici naseljen o Hrvatima rimokatolicima, tik uz granicu sa Bosnom. Udaljeno je od Kulen Vakufa ok o 5 kilometara i povezano putem. Ustaki vrh iz Zagreba naao je u stanovnicima Borievca izvritelje naredbe za pokolj Srba u ovom delu Bosanske krajine i Like. Nedal eko od sela nalazi se sablasna Borievak a jama koja je uglavn om bila nepozn ata srpskom narodu ovih krajeva. Kako su zloini protiv Srba bili organizovan i i planirani svedoi naredba hrvatske vlade, odmah po uspostavljanju NDH, da se od Borievca do jame izgradi put i spoji sa banovinskom cestom. Taj novi put je prolazio samo na 50 metara od jame i omoguavao je laki i bri transport zatoenih Srba i njihovu efikasnu likvidaciju. Put je bio zavren i ve poetk om juna bio u upotrebi. Prve rtve Borievak e jame bilo je domainstvo Pere Pilipovia, usamljen o i odvojen o od ostalih srpskih mesta donjolapak og sreza. Sredin om jula, na deset dana pre srpskog ustanka na Tromei protiv ustaa lokalni Hrvati iz Borievca strahovito su muili i survali u jamu na stotine Srba. O strahotamo su priali preiveli: Nik ola Pilja - Baja, Milan Pauli i Nikola Drobac. Svedoanstvo o Borievak oj jami nalazimo u memoarskom delu objavljen om u nacionaln oj emigraciji: Pet dana posle podizanja ustanka etnici su zauzeli selo Borievac u subotu 2. avgusta, i Nikoila Pilja Baja je odveo grupu etnik a do Borievak e jame koja je pruala jezovit prizor. Iz nje su kuljali rojevi muva i zadah od leeva u raspadanju. ipraje oko jame je bilo suvo i pol omljeno, ok olno kamenje iarano puanim mecima, a prilaz sav zasut krvlju. Krv je bila suva i glatka, to je bio dokaz da su neka ubistva vrena neposredn o pre dolaska etnika. Oko jame je bilo odseen ih delova ljudskih tela i glava sa rasutim mozgovima. Neke glave su bile sa povaen im oima i iseenim uima, nosom i jezik om. Uokrug je bilo mnogo razbacan e pocepan e seljake odee, kapa i gumenih opanak a, kao i dejih haljina. Iz jame su dopirali iznemogli ljudski glasovi koji su dozivali pomo. Tada se dobrovoljno javio Nikodim Dra, pa su ga privezal i za konopac i spustili u jamu. Poto je iz jame izlazio teak zadah od leeva u raspadanju Dra je stavio na nos vie slojeva krpa i kroz njih disao. im je sputen nekoliko metara u jamu, Nikodim je sagledao

strahote dogaaja koji su se odigravali oko jame odmah po postanku kriminalne NDH. Poto je jama krivudava na ponekim zavojnim mestima Nikodim je video delove ljudskih tela kao i deje kolevke dece koja jo nisu prohodala, koje su Hrvati uzimali iz kua i zajedn o sa kolevkama i sa majkama bacal i u jamu. (Nik ola Plea Nitonja, Poar nad Krajinom, ikago 1975). Nikodim Dra je bio ovek velike vere i ovekoljublja koji je imao hrabrosti da se suoi sa grotlom smrti i da zauvek savlada indoevropski arhetip straha i pogibelji - Jamu. Njegov napor se krunisao spasavanjem dvojice preivel ih, koji su skapavali na dubini od 24 metra: Iz jame izvuena dva oveka su se prezivali Pilipovii, Srbi iz bosanskog sela Stenjani. Kad su doli svesti i videli svoje spasioce, izjavili su da su, koliko mogu da ocene, bili u jami ok o devet dana i da ih je u jamu bacio lino Hrvat Miro Matijevi, gostioniar iz Kulen Vakufa. (Isto).

PAD USTAKOG GARNIZONA U KULEN VAKUFU Ustae iz Borievca su utekle za Kulen Vakuf, znajui za napredovanje srpskih ustanika. Prvog dana avgusta 1941. godine poinili su pokolj nad srpskim selom Kalati. Po sistemu okruenja sela i upada naoruanih grupa zatiranje nedunih civila trajalo je satima. Po nareenju iz Zagreba masovna ubistva srpskih komija vrili su itelji Hrvati Borievca i muslimani iz Kulen Vakufa. Partizanski voa Gojko Pol ovina je zabel eio: Pretresali su svaki grm i kuu. Klali i ubijali i odojad u kolevci. Da bi se manje otkrivali najvie su koristili noeve, bajon ete, kundake. Od kue do kue krvnici su se takmiil i koji e pokazati vea zverstva. (Gojk o Polovina, Svedoenje - Seanja na dogaaje iz prve godin e ustanka u Lici, Beograd 1988). Beleei svoja seanja Gojko Pol ovin a pokuava da dokui korene ovih traginih dogaaja, pa kae: Ustaki zloini su bili organizovanio iz Glavnog ustakog stana u Zagrebu, a lokalne ustae postepen o sistematski gurani, nagovarani, pa i prisiljavani da pristupe izvrenju zloina. Ti bedni Mate, Ive, Mire, Huse, Hase i Memedi, koji su klali ene, decu, sadistiki muili vezan e ljude. uvueni su u zloine postepen o, organizovan o, nareenjima, pritiscima odozgo... Zato mislim da je netan o, nepravilno, pa moda ak i zloin aki ove dogaaje pojedn ostavljivati. (isto). U selu Kalati je tada nastradal o 159 Srba, uglavnom nejai. Srpski ustanici, preduzevi napad i sa like i sa bosanske strane zauzeli su Kulen Vakuf 6. septembra 1941. godine. Ustako-domobranski garnizon se predao, deo zlikovaca je uspeo da se izvue u pravcu Bihaa. Oni koji su se ogreili o srpsku neja platili su glavom. Jedan od uesnika je zapisao: Osvete je u ovim dramatinim ratnim danima i na pretek bilo. Dosta je krvi palo dok je razum nadvladao tugu i bol. (Milan tikavac, Krvavo lapako ljeto, u: Ratna seanja iz NOB II, Beograd 1981, str. 616). Selo Borievac je naputeno posle rata. Tamonji Hrvati su strahoval i od srpske osvete, nisu imali hrabrosti da pogledaju u oi, zavijenim u crno, srpskim susedima. Voljom narodnih vlasti preli su u Slavon iju, ali kakve ironije, opet na zemlju Srbinovu, koji je i tamo bio proganjan i klan.

Nekol iko dan poslije masovnog ubijanja u Skocaju s istom svireposcu,u Risovcu,rastrkanom selu na putu Krupa-Krnjeusa,poubijali su Srbe pohapsene prvog dana terora i Srbe iz prigradskih naselja Kriza,Pritok e i Jablanova kod Pok oja.Utvrdjeno je da su tog dana odveden i i poubijani

Mihajlo Vujatovic profes or klasicne filozofije u bihack oj gimnaziji,dr Milan Vojvodic predsjednik Okruznog suda,dr Simo Ilisevic advokat,dr Dusan Matavulj ljekar,Dimitrije Petrovic direktor gimnazije,Mihajl o Mandic inzinjer,Veljko Mandic knjizar,Jovo Kozomara trgovac,Zarko Kozomara trgovac,Ilija Bilbija trgovac,Djuro Korac sluzbenik Okruznog suda,Mil e Sorak ugostitelj,Pero Hrvacan in vlasnik pilane,Vaso Cvijanovic sluzbenik,Risto Prodanovic sluzbenik,Risto Indjic sluzbenik,Jovo Glavanovic sluzbenik.

Vec 25 juna 1941 u Bihacu nije bilo ni jednog jedin og stanovnika Srbin a i Zidova na slobodi.Narednih dana su poceli hapsiti Srbe iz okolnih sela.Svaki dan ustase uglavnom kamionima dogon e grupe od 300 do 700 seljaka,ubacuju ih u zatvorski krug,sve dva i dva vezana uzicom,zicom ili lancem,za po jednu ruku (desna ruka lijevoga za lijevu ruku desnoga) ,pa druga ruka nosi prtljag,ili ga pridrzava ako je na ledjima.Skupljaju ci ih po selima,ustase su im govorile ''idete na prisilni rad,s drzavn om dozvol om ponesite sve sto vam treba",a sada pred ovom grdnom,crnom zatvorskom kucerinom(k apetan ova kula) odjedn om biva jasno da je taj poziv najobicn ija ustaska prevara,stupica koja vodi pravo u pogibij KLISEVIC PRVIH DANA USTANKA SVJEDOCI STEVO BURSAC Ubrzo poslije aprilskog sloma pojavil e su se u Kulen Vakufu i okolini prve ustaske grupe koje su pocele da terorisu srpsko stanovnistvo u Klisevicu i drugim okolnim selima.U julu su ustase pocele da pljack aju srpska sela,odvode i ubijaju nevine ljude.Prvi je odveden i likvidiran Nikol a Babic ,sin Jovin ,ugledni domacin iz zaseok a Babica.Ubio ga je na kucnom pragu jedan ustasa iz susjednog sela Cukova. Cim je Babic ubijen,ostali muskarci su pocel i da bjeze od kuca u sumu Ljutoc i ok olne sikare.Tu smo se sastajali i dogovarali sta i kako dalje da radimo.Zborno mjesto na Ljutocu najces ce je bilo na livadskom propl anku zvanom Ceturol ova poljana.Krajem jula stigla je u Klisevic Sofija Babic iz Lipe.Ona nam je prenijela ono sto je tamo cula-da je nacelnik nove opstine u Lipi Dzafer Ibrahimpasic porucio da se svi ljudi prikupe kod svojih kuca ,da se napravi spisak odraslih muskaraca i da se dostavi njemu ,a on ce svakom garantovati zivot.Ljudi su tome povjeroval i i vratil i se kucama.K njima je na Klisevic dosao i nacelnik Dzafer Ibrahimpasic.Sakupio je muskarce kod skole u Bukovcu,izmedju Klisevica i Cukova,i poceo da ih 'popisuje'.U medjuvremenu su se pojavil a dvojica ustasa sa puskama na gotovs,povezal i prisutne i odveli u Cukove.Ljudi su shvatili da su prevareni i da su im zivoti ugrozeni,ali je bilo kasno.Nek i su pocel i da pruzaju otpor pozivajuci se na Dzaferov poziv i obecanje,ali su ih ustase pocel e tuci i maltretrirati.Najvise se protivio Dan e Japundza,pa su ga zbog toga najvise tukli.U Cukovima su ih zatvorili,a vec sutradan odvel i u Ripac gdje su prema pricanju nekih Ripcana,poubijani na obliznjinjim barama i zatrpani u jarke i barustine.Tada su iz Klisevica odveden i i ubijeni: LAZO BURSAC MARKO TESLA DJURADJ TESLA DJURO POLOVINA DANE JAPUNDZA MILE PILIPOVIC VOJISLAV DZAKULA DUSAN DOSEN MARKO DOSEN STEVO,MIRKO,DJURO,MIJAT I NIKOLA BABIC SINOVI ILIJINI SAVO,BOZO,JOVO,STOJAN,JANKO,RATKO,NIKOLA I MILADIN BABIC

SINOVI KOJINI MARKO BABIC JANKOV. Gojka Babica su ubili u Jazmaku,nize kuce prema rijeci Uni,dan prije njegovih rodjaka i brace.Ucitelja Savu Stojan ovica uhvatili su u kuci Jove Babica i pred mnogo celjadi zvjerski mucili,deral i kozu i kopali oci a onda ga,izmrcvaren a i unakazen a,bacili u jarak i na njega poluzivanaval ili veliku kamenu plocu.S uciteljem Stojan ovicem odveli su i ubili Miku Babica Djurinova,mladica od 20 godina. Ubistvo Babica i drugih izvrseno je25.jula 1941,dva dana prije ustanka.Bio je petak,a narod ovog kraja ga je prozvao crni petak,jer su u jedn om danu ubijena 32 srpska seljaka. Ucitelj Stojanovic,rodom iz Klisevica savjetovao nam je prije tih dogadjaja da bjezimo u sumu,a da ce i on doci k nama cim sredi neke stvari.Govorio je da se ljudi sklone na dva-tri dana,a onda ce sve biti drukcije,jer je,cini mi se,znao da se priprema ustanak. Meni je na Ljutoc,gdje sam bio izbjegao ,jedno popodne dosla zena Djuka i sestra i pocele me bratimiti kako mi je otac Lazo porucio i zakleo me da odmah sidjem s planine i da se prijavim 'novoj vlasti' ,toboze da mi ustase nece nista.Ja na to nisam pristao i vratio sam ih kuci,zaprijetivsi im da nikome ne smiju kazati gdje sam.Poslije toga sam presao preko Ljutoca i obreo se u Dubovskom.Sa mnom su bili Mile Bursac i rodjak mu Djuro. Na Dubovskom smo se iste veceri povezali sa Stevan om i Radom Blanusom,Danom Babicem,te Mil om Davida Babica,Vidom,Lazom i Milom Prosicem ,Dusanom Cazicem i drugima.Odavde smo se povezal i sa Lipljancima i napali zandarmerisku stanicu u Bukovcu u Lipi.Porusili smo i telegrafske stubove.To je bilo u petak 1.avgusta 1941. Istog dana smo na Dubovskom sacekali trojicu ustasa,medju njima je bio i nacelnik opstine Lipa Dzafer Ibrahimpasic.Pripu cal i smo na njih i ranili Dzafera,al i je uspio da nam umakne i vrati se u Ripac.Tih dana su ustanici iz Lipe,Teocaka i sa Dubovskog poceli da zajednick i izvode akcije na cesti Bihac- B.Petrovac.Tak o smo na Dubovskom kod vodovoda sacekali 4.avgusta po podne kolonu kamiona koji su prevozili vojsku od Bihaca ka B. Petrovcu.Prvi kamion smo onesposobili i rastjerali vojnik e.Na kamionu je bilo oruzja i bombi.U okrsaju se najvise istakao Djuro Bursac sai Stevanov,koji je skocio na kamion i uspio da izvuce dva sanduka bombi i municije,te jedan karabin,ali je pri tom iscasio nogu.Od toga karabina nije se odvajao do kraja rata.Borba na Dubovskom je trajala do mraka,kada se neprijatelj povukao preko Gorijevca i Ripackog klanca u Bihac.

ZAPISANO 1887 god- PRITOKA i srpskoprav. selo Pritok a, koja se protee ispod brda Grabea, od Ribike Glavice na sjevern oj, do turskog sela Runia na junoj strani. Ispod Pritoke, prua se prekrasna pritoka ravan: oranice, panjaci i livade, sve do rijeke Une, koja . se od visok og brda Ljutoa preko zelenih polja tamo amo vijuga. Preko pritokih polja, vidi se bihako petrovak a cesta, koja ini divan pogled sa grabekih brda. Kau, da se selo Pritoka, nije svagda zvala tim imen om, nego da se tako prozvala od on oga vremen a, kada je srpski junak Stojan Jankovi ratovao s Turcima u Krajini. Jednom prplikom, kada Turci htjedoe drutvo Stojan ovo, koje je neki plijen iz donje krajine gonilo stni i plijen opeti, pretee ih Stojan Jankovp s druge strane u dananjoj Pritoci i tu se zametne krvavi boj. Stojan nadbije tom prilikom Turke i tu zarobi mnogo konja i debane, pa se krene sa drutvom dalje. Od toga vremene dananje selo Pritoka prozva se: Preteka, (jer tu Stojan prstee Turke) koja se vremen om promijen i u rije Pritoka. U selu Pritoci upravo na putu kod stare ceste (dade) ima jedan izvor zvani: Danguba". Tu se Stojan Jankovp, kada se vratio sa plijenom htio odmoriti, no Turci mislei plijen po drugi put sa pojaanom etom

oteti, pohite za njim, pa ga zateku upravo kod izvora gdje poiva. Videi Stojan poeru povika druini iz glasa: Junaci! Ne dangubte ! (t. j. udrite na njih nemojte dangubiti) i od tada se prozva taj izvor: Danguba," te se i danas tako naziva. Tu vodu dri okolni narod kao svetinju, pa se sastaje kod nje i nose je kui u oi sv. ora; a upotrebljavaju je i za razne lijekove n. pr. kad koga bole oi, a i od uboja vade iz nje lijeska, pa meu na bolesno mjesto i vele, da mnogi ozdravi. Kad je najvea sua poznaje se pred kiu ili kakva vremen a, da zemlja okolo vrela ovlai, otud narod gata, kad e udariti kia i kad nastati sua. Malo blie od vrela Dangube vie staroga puta (ceste) ima jo jedno vrelo, koga zovu: ava voda." Voda u tom vrelu ne izvire svakad, ve u neko osobito vrijeme. Narod veli, da ava voda" izlazi samo pred kakav dever" t. j. pred kakvu bunu ili pomor, pa otud joj pripisuju neku osobitu mo, za razne ljekarije. Stari ljudi iz sela Pritok e vele, da se ta voda pojavil a u velikoj mnoini: pred Skender" (dolazak Omer pain u Bosnu), Doljansku i kneonoljsku bunu (1858) i pred posljednju bunu (1875). Odma ispod Pritoke mal o sjeverozapadnoj strani lei jedna bara zvana: Pilppovka. Sva ova bara obrasla je naok olo jasikovim drveem, pa izgleda kao kakav veliki tor. Pilipovk a je ulna bara, jer stane di pa drmne na jednom mjestu, drma se onda ona sva na 100 koraaji u naokol o. Probije li koru njenu, to onda najvea stoina moe lako u nju zamaknuti. U prvanje vrijeme nije po njoj nita odati smjelo, no sad se ona s dana na dan stvrdnjava i postaje sve vra i jaa. Prije 20 godina naiao je na konju neki stran i nepoznat putnik preko Pilipovke, ali konj mu se uglibi i zamade pod koru ; putnik jedva iv izae. Kau da je Pilipovku "proklela neka djevojka Pilipa, koja je nosila teacima uinu, to su u njoj oral i. Ovi nehotei je zovnuti, da s njima uina, a ona kako je bila vrlo gladna, a sramota joj kazati bjee, prokune Pilipovku. da se nikad ne mogla orati. Od to doba Pilipovka prozva se po njoj, i postade nepristupna teak om plugu. Inae Pilipovka kosi se, ali je trava s nje vrlo slaba, da je na najveoj zimi goveda tek om mukom pojedu; 10 minuta od Pilipovk e junoj poavi preko pritokih koanica, lee ostatci starinske crkve Golubice. (Vidi opis u ematizmu arhidijeceze Dabrobosanske od godine 1884, 1885 i 1886 od K. K.). Na sjevern oj strani od sela Pritok e je brdo Glavica, koje rastavlja Pritoku od muhamedanskog sela erlija. Na vrhu toga brda lee ostaci od crkve Ruice, za koju se pripovjeda, da ju je kraljeva er Ruica pravila. (Vidi opis u ematizmu" pomenute god). U Pritoci ive sve sami pravoslavni Srbi, koji su ivahni i okretni ljudi, te otud i ive oni ljepe i ugodnije, nego ma koje drugo srpskopravoslavno selo u blizini grada Bihaa. Osim zemljodjelstva bave se oni i izdjelavanjem drven e japije (grae) kao i. pr bavlana (ili baleana, trupaca), jelia, ijoka za kue i. t. d.

STRADANJE NARODA PRITOKE U II SVJ.RATU SVJEDOCI MARA NOVAKOVIC-NARANCIC RODJENA BIJELIC I dio Samo za dvije noci,dan- dva uoci ustanka,'k omsije'ustase su iz sela Pritoke otjerale 108 ljudi.Kupili su ih u kucama ok o tri sata nocu,sa spavanja,i najprije ih zatvorili u pritock oj crkvi.medju prvima su pohvatali 13 ljudi:Stevu Bozickovica,Jovu Milinkovica,Djuru Stojica,Trivu Novak ovica,Trivu Anicica Trisu i druge.Dok su zatvorenici bili u crkvi,'k omsije' su usle u obliznju gostionicu Djordja Koruge,ostavivsi samo jednog strazara na crkvenim vratima.Zatvorenici su to znali i neko je od njih predlagao da bjeze.Vidjeli su da je to dosta tesko,a vecin a je smatrala da to nije ni potrebno,jer se mora pok oravati vlasti,ona ce ih,valjda samo na izvjesno vrijeme,poslati na prisilni rad.Medjutim,dogodilo se nesto drugo,ono cemu su se najmanje mogl i nadati,a sto se u to vrijeme dogadjalo svima Srbima. Oko tri sata poslijepodn e otjerali su ih sve.Jedino je Kojo Djeric uspio da se sakrije na crkven om zvoniku i da se kasnije spase. Istog dana ustase su pocel e da harace po selu.Otimali su nam zito i namirnice.Tako je potrajal o do 28.avgusta,a onda je doslo ono

najstrasnije.Toga dana oko 5 sati ujutro,ustase su iznenada upale u selo i pokupile citav narod.Opet k crkvi!Neko je prebrojao da nas je bilo oko 130 porodica,ili oko 500-600 zitelja.Tu su nas potrpali u nase zaprege,kojih je jos bilo vrlo mal o u selu ,i u zaprezna kola sakupljena iz Golubica i Orljana,te potjeral i petrovack om cestom u nepoznatom pravcu. Isli smo tako u nedou mici do mjesta zvanog Raslje,na Dubovsku,gdje se cesta racva,jedna vodi kroz Dulibu i Cukove prema K.Vakufu,a druga prema Vrtocu i B.Petrovcu.Na Raslje smo stigli ok o 2 sata poslijepodn e.Tu su iznenada zapocal i ustanici.Pol ovinu zatvorenik a su ubrzo oslobodili,ali su ustase drugu polovinu otjeral e put Kulen Vakufa.U stvari,oni koji su isli u drugom djelu kolon e uspjeli su da pobjegnu od ustasa,a nas vise od polovin e dotjerali su u K.Vakuf.Tu su nas zbili izmedju nekakvih kuca i otel i nam svu musku djecu od 12 do 14 godina.Nisu postedjel i ono nekoliko staraca koji su ostali od ranijeg ustaskog pokolja na Garevicama. Cim su nam poveli djecu,nastala je kuknjava i zapomaganje da se citav Vakuf prolamao.Tada nam je bilo sve jasno,jer smo nekako saznali da su pobijeni svi ljudi koji su ranije odvedeni toboze na prisilni rad.sada ce ubiti i poslednje musko dijete.Ne moze se kazati i opisati kako nam je bilo i kako smo zalili svoje muzeve i sinove.Otimal i su nam djecu iz ruku,iz njedara.Ja,jadna,taman pocel a da svom sincicu Lazaru obl acim zensku kikljicu i bluzicu da bih ga nekako sacuvala.Djecak je vec bio stasao,krupan,na majku bice nalik,pa strsi u zenskoj odjeci.Istrgnuse mi ga iz ruku.Oko mene se okrenu citava varosica.Sjecam se kako mi se u glavi stala vrtjeti citava vakufska pijaca,ku ce i brda ok olo.Tako dugo,dugo,mislila sam da sam senula i da mi se vise nikad pamet nece izbistriti.Da ,bilo je to bas na stocn oj pijaci,sjurili nas kao marvu u blatn o i izbalegano pijaciste.

STRADANJE NARODA PRITOKE U II SVJ.RATU SVJEDOCI MARA NOVAKOVIC-NARANCIC RODJENA BIJELIC II dio Nekak o u isto vrijeme kad i nas otjerali su iz sela Ruzice kraj Bihaca 13 srpskih porodica,a iz naseg sela otjerase i pet najvidjenijih cura:Daru Bozickovic,Danicu Batas,Mariju Kenjalu,Perku Balaban i Maru Anicic.Gonili su ih do Loskuna,gore do Strback og Buka,isto prema Vakufu,ali dolin om Une i jos nedovrsenom Unskom prugom,pa su ih negdje oko Strbackog Buka,na pruzi,napali licki ustanici i tako su se cure spasle. Tu,u Kulen Vakufu,na stocn oj pijaci,kada su vec neki od nas,a narocito djeca,pocel i da se previjaju od gladi i zedji,iznenada dodjese nekoliko ustasa i kazase:''Brze,brze,djeco,ponesite te stvari.Idemo u skolu,tamo vam se kuva rucak!'' Tako nam odvedes e,u grupicu skupljenu,svu musku djecu.Moj mali sin Bozo odn ese neki zavezljaj odjece. Iste su ih noci poubijali i poklali u jednoj dragi. Nas,ostali narod,potjerali su preko Palucak a za Martin Brod.Putem su nas opljackali,otel i sve sto smo imali i polugol e pustili da idemo dalje.Tako smo dospjeli na slobodnu teritoriju-k ustanicima.U Lick im Doljanima smo se prvi put najeli i produzili za Donji Lapac,gdje smo rasporedjen i po kucama.Ja sam dospjela u jednu porodicu u Mazin.Moja je porodica bila okrnjena:ustase su mi pored muza Luke odvele i ubile dva sina,moga Lazu i Bozu,ali mi je ostal o jos sestoro djece. U Mazinu smo ostali sest nedelja- sve do jeseni i zakasnjele berbe kukuruza.Stavili smo se na raspolaganje NO odboru,koji je vec tu bio izabran.Pored ostal og,ucestvoval i smo u poljskim radovima na napustenoj zemlji u K.Vakufu,koji su ustanici zauzeli i spalili pocetk om septembra 1941.Trebal o je sabrati ljetinu,obrati sljivike,poznjeti kukuruz,svesti sijeno i sve to prevesti na slobodna ustanicka podrucija.Godina je bila rodna i okolna ustanicka mjesta nikada,valjda,nisu imala vise kukuruza nego te prve ratne jeseni.Sredin om oktobra 1941. u Lipu,Bihac i jos neka mjesta B.Krajine dosle su talijanske vojn e snage.Nastalo je primirje,te su se zene i djeca iz Pritoke vratila u svoje selo.

Sjecam se da sam prag svoje kuce presla licem na Svetu Petku,27.oktobra,poslije skoro dva mjeseca provedena van sela.Kuca je licila na pravu pustinju:vrata otvoren a,prozori izrazbijani,sve opljackan o.Ipak,ostao je krov nad glavom,a to je vec bilo bolje nego onima cije su kuce bile popaljene.Ustase su zapalili i seosku skolu i crkvu u Pritoci. Za protekla dva mjeseca,vidjela sam i upoznala zlocine ustaske strahovl ade.Nek i dobro poznati ljudi,KOMSIJE,takoreci prekon oc su postajal i zlocin ci.Tak o sam jos onog jutra kada su nas potjerali iz kuca prema crkvi prepoznala medju ustasamaDusana Mioljica,iz Golubica,k oji se rodio gdje i ja,pod Zutom Gredom,izmedju Dobrenice,Golubica i Lohovskih Brda.zajedn o smo proveli djetinjstvo,cuvali blago i odrasli.Bili smo jedn o isto godiste,isli na zborista mladezi i na rad u poljima.Cim sam ga prepoznal a,bila sam slobodna i prisla mu s rjecima:''Krave su mi tri ostale u podrumu,a i ambar mi je zakljucan,pa evo ti kljucevi,da mi ne provaljujete ambar i staje!'' On se tu samo uhvatio za glavu,okrenu o se malo od men e i prosaputao:''Ma nemoj me ni za sta pitati,ja vise nista ne znam.'' I ne htjede primiti kljuceve. Kada smo se vratili u selo,bil a nas je skoro trecin a manje.Pored 108 odraslih ljudi i mladica,u Kulen Vakuf su ustase odvel e jos 66 djecaka i staraca i pobile ih,tako da je jos tada selo okrnjeno za oko 170 muskih glava. Kroz Pritoku su tada poceli da prolaze Talijani i govorili nam da nam niko nista nece i ne smije ciniti.Hrabrili su nas i zavaravali da mozemo mirno raditi na svojim njivama i spavati u kucama.Mi smo prionili da saberemo ljetinu,tj.poberemo kukuruz,koji je rodio kao,valjda,nikada do tada. Bozic prodje crnji nego ikada ranije.Nik o nema ni kokosi a kamoli da bravce ili svinju zakolje i da ispece pecenicu.Ne oglasi se nijedan pucanj na bozicno jutro,sto je bio obicaj kod srpskog naroda,ali su zato sa druge strane,prek o Une iz ustaskog uporista Golubica pucali na nas.Umjesto veselja-plac i tuga.Ljubimo se mi zenskadija,a pred ocima nam nasi muzevi,djeca i djedovi.Krecemo se u crnini,kao crne kukavice,od susjedne kuce do susjedne,lomimo ruke,jadamo se i tiho bugarimo.Una tece kraj nasih kuca i pogledi nam stalno lete na nju,traze leseve mozda negdje u vrbaku zadrzane,l eseve nase djece prije nekoliko mjeseci bacen e u rodnu rijeku.Nema vise onog veselja i bozicn og raspol ozenja.Niko cestiti da se nasmije.Nik ome vise nije do Bozica i bozicnog obreda.Ne cuju se po kucama one poznate rijeci kada se kusaju prvi zalogaji bozicn e cicvare:''Jedn a zlica a stotinu ptica!" Nasih tica vise nema! Samo suze,uzdasi,tuga...

Mogli bi sad mal o da pisemo o svemu svacemu,sta kome padne na pamet,on ako iz prve ruke Evo za pocetak jedno NARAVOUCENIJE Vrana je cijel og dana sjedila na drvetu ne radeci ama bas nista.Zek a je ugleda i upita: Mogu li ja da sjednem i da, kao i ti,ne radim nista cijel og dana? Naravno, zasto da ne? I zeka sjedne na zemlju ispod vrane,pa poce da se odmara.Iznenada se pojavi lisica i pojede ga. NARAVOUCENIJE:Ako vec sjedis i ne radis nista,mora da sjedis na veoma,veoma visokom mjestu

OJKAE ---------------------------Ojkaa je suptilna poetska tvorevina,s jedne strane meke zenske umilnosti i sestrinske samilosti,a s druge strane gortake,muke i hajduke surovosti. Ona je rendgenski snimak krajike due i mental itetsko ogledalo jednog osoben og podn eblja i svijeta.U transu pjevanja ojkae pred oi svih,ispadaju i sipaju razbijeni kompl eksi,raskrinkani tabui i ismijane predrasude. U fijuku ojkae niko nije potedjen,ali se niko nee ni postidjeti. Evo nekoliko ve skoro zaboravljenih ojkaa: MALA MOJA SVOGA AU VEI KAD JA DODJEM DA NAME NE REI MOJ DRAGANE VEI I TI SVOGA PA NEK REE JEDAN NA DRUGOGA... a sad malo o snajkama i svekrvicama SVEKRVICE NALA SAM TI ZGODU, DUBOK BUNAR I LEDENU VODU JA SE MOJOJ SVEKRVI UDVARAM, NA JEDNU JOJ DESET ODGOVARAM SVEKRVICE DOBRO SE UREDI, SUTRA E MI VISJETI NA GREDI OJ SVEKRVO,MAJKO LOLE MOGA, NJEGA ELIM,TEBI SE NE VESELIM SVEKRVICE DE RANO USTANI, OSTALI SU SUDI NEOPRANI...... SVEKRVICE BOG DA BOLOVALA, TALU SLAME SAMA PODERALA... i na kraju evo i mal o "junakih"(he he he) KOMADANTE PUTAJ ME KUI, ENA VARA MORAM JE ISTUI... SELO VELI:BARABA NE RADI, SELO MOJE,PUNO KOPILADI... EVO KOTLA EVO BRATA MOGA, NE MOEMO JEDAN BEZ DRUGOGA... ili EVO BRAE KOJA DOBRO TEKU, SAMO IDU GDJE KOTLOVI PEKU... O,JEBEM TI SIKIRU I AGU, TO JE MOJU ODUZELO SNAGU

O,MOTIKO ODBIU TI UI, TI SI MOJOJ DODIJALA DUI... ALAJ MI JE PO VOLJI CURICA, DOK JE LJUBIM SKII KO KEZMICA... DRUE TITO NETO BI TE PITO, DAL SE SMIJE DRATI PO DVIJE? MOE DRUE,AKO TE NE TUE... EN*ME AA OZDO IZ BIJAA, BIJELOM BULOM,ARENIJE GAA... I SINO SAM JEDNU U KREVETU, PRED SPAVANJE POPIO TABLETU... JA I MALA UVAMO GOVEDA, JA JE LJUBIM, A ARONJA GLEDA... EN*ME AA I DOVEDI DVAN*ES, TEBI JEDNA,A MENI JEDAN*ES... IDEM OROM,PITAJU ME SNAE, OJ,BARABO,TA TO DOLJE MAE? KAD SAM BRAO,JA U VOJSKU POO*, SVAK JE REKO,DABOGDA NE DOO* MOJA MALA IMA PERIODU, CIJELOM SELU ZAGADILA VODU... AA VELI:OBJESI SE SINE, O BRKOVE,PI** MATERINE... O,JEBEM TI POPA I LUGARA, I U KUI ENU GOSPODARA... IJA LI JE?JEBEM LI JOJ MRVE, NAMAZALA OI I OBRVE... JA BARABA,IMAM ENE DVIJE, JEDNA TUDJA,DRUGA MOJA NIJE.... (nastavie se)

Evo sad jedna zanimljiva zdravica iz naeg kraja POMOZI BOE,SVETI JEREMIJA, SVETI PANTELIJA,PREBLAGA MARIJA I SVI BOIJI SVECI KOJI STE NA NEBESI

BOE OVESELI,UDAJ I OENI. SAUVAJ NAS BOE PRAZNI DAKA, RDJAVA ORTAKA I TIJESNA BUDAKA BOE DAJ DA OVAJ DOMAIN BUDE BOLJI GAZDA, DA SE I JA UBROJIM U BOLJE GAZDE, PA AKO NEDA DA BUDEM VEI, NEK BUDEM BAR TREI. IVJELI KRMKE IRILI,U GLAVU I TUKLI, NA TAVAN IH VUKLI, KAD IH KLALI I MENE ZVALI. O MADARKO I OTAC I MAJKO, KO TE PEKO MILIONE STEKO, KO TE PIO JO BOLJI BIO. OVA AA-DIKA NAA SVUD SKITALA- ZA MENE PITALA BILA PETA IL DESETA, NAMA NITA NE SMETA O AICE MALI STVORE, PREVRNEM TI DNO NA GORE. ZDRAV SI GAZDA,IMO VAZDA VINA,RAKIJE I LJUDI OVAKIJE. RAKIJA MEDENA,KUA TI VESELA DAO TI BOG SNAJU U KUU DA TI TRLJA OBUU, OBOJKE TI U TRAVU, ARAPE TI O GLAVU, NAZDRAVICE TI O ROSU, OPANKE PO NOSU

. OBJAVLJENO 1890 god IZDAVAC GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA SARAJEVO Jedan od najljepih prijedjela cijel e Bosne i Hercegovin e jeste bihaka dolina. Ona je sa svojim zdravim poloajem, sa svojom obilnom plodovitou i prirodnom krasotom nadmaila sve krajeve u bosanskoj Krajini. Otud su i postale o bihakoj dolini one poznate izreke: Bihaka je dolina drugi Misir", Nema bihake doline do stambolskih vrata" i t. d. Bihaka dolina protee se u duinu dobra etiri sata hoda, i to od jugo istone strane prema sjeverozapadu. U cijeloj bihakoj dolini ima po prilici do 16.200 dua. Sa istone strane zatvaraju je ogran ci planine Risovca ili tako zvana Grabeka Brda, sa zapada preko rijeke Une panoge od planine Pljeivice i to: Somilje i Debeljaa, a sa june uzdie se opet pon osito vrh Ljuto i Jadovnikplanina. Najljepi pogled na bihaku dolinu jeste onaj sa ripak oga klanca, sa koga se vidi cijela bihaka dolina ak do

starodrevn oga gradia Brekovice i stare kule Bisovice. Bihaku dolinu uzdu presijeca rijeka Una, koju ti je milina pogl edati sa vrha ripak og klanca kako se tamo amo preko bihakih polja svjetluca kao kristal. Priaju, da je bihaku dolinu nekada birzeman" voda pokrival a, pa da su lae po njoj, kao po kakvom velik om debelom moru plovil e, te da je to tako bilo sve, dok nije nekakav kraljev sin Kosteo (vodopad na rijeci Uni) prokopao. Od toga vremena, vele, voda je osahnula i zemlja se osuila, pa su tu onda procvjetal i stari gradovi: Biha, Sok olac, Ripa (Blagaj), Golubi, Brekovica, Izai i druga mnoga sela i seoca. Ali od svih tih mjesta Biha, ili kako ga narod zove Bi ili Bie, jeste bio svagda najprvi i najprei grad cijel e bihake doline. To je bilo valjda za to, to je Bi po prianju najstarija sestra Bika najprije sagradila, pa je valjda i on za to prvenstvo imao. Istinita povijest grada Bia ne zna se, samo se znade ivo narodn o kazivanje, koje je ilo iz usta u usta sa oca na sina. Narod govori, da su u Biu stanovali najprije nekakvi Grci" (Rimljani), pa onda Srba (katolici kau Madari) i napoljetku Turci. Kako je Biha preao od Grka u srpske ruke, to narod ne zna, a kako je od Srba preao u turske ruke, to zna vrlo dobro mnogi priati, kao da je svojim oima gledao. Evo od prilike, kako se o tome govori: Po zauzeu Bosne nije Biha pao u turske ruke za cijelu godinu dana, nego se je drao u njemu jedan vojvoda kralja Stevan a (u pjesmi se kae ban). Turski paa pade pod Biha sa silnom vojskom i obejede ga, te ga drae u muhaseri (obsadi) godinu dana. Sve mogue naine upotrebljavao je paa, ne bi li ga predobio, no to mu nikako nije moglo za rukom poi. Ali se nae neki izdajnik u gradu, te doe kriom pai pa mu ree: e mi dati, estiti paa, i. im e me nagraditi, da ti izdam Biha bez kapi krvi?" Paa mu obea pataluk njemu i svima potomcima njegovijem. I tako jedne noi on otvori vrata gradska, uee maalu i dade znak neprijateljskoj vojsci, da ide unutra. Vpjska nagrnu sa sviju strana i sve, to se u gradu nalo, okrene pod ma. Tako Osmanlije prvi put zauzee Biha i nainie ga glavnim gradom na Krajini. Najzn amenitiju crkvu sv. Jovana pretvorie u damiju (dananja Fetija), a drugu crkvu u (katol iku) nainie za ostavu oruja i drugijeh starina. Izdajniku Nikoli tak o mu ime bijae dadoe paaluk, te se prozva poslije: paa Predojevi. On je poslije nastavio vladanje u Biu i okolini njegovoj dosta godina. Za njega se govori, da je dobar bio za krteni narod, te da je izradio kod sultana Ferman, da se manastir Motanica i Rmanj obnove i da su slobodni od razbojnikog napadanja i plakalja. Drugi opet priaju, da su kraljani (Kralje su katoliko selo kod Bia) izdali Biha, te da zbog toga nijesu do skora davali treine, niti su ikad begluili. Na iston oj strani od Bia, pola sata dadek o, lei muhamedovsk o selo Vnnica. Pripovijedaju, da se u ovom selu rodio Jankovi Stojan, koji jo kao djeak ubivi u igri jedno dijete begovsko, pobjee sa ocem Jankom u Dalmaciju. Skupivi tamo etu, vrati se opet na starevinu, gdje je etovao mnogo godina. Jo i danas imadu na ribikom polju dva muhamedovska greba (groba), jedan enski i jedan muki, iz vremena Jankovieva. Evo ta susjedni muhamedovci o tom greblju pripovijedaju: Jedan put Stojanova druina zarobi u Prekounju neku tursku curu, pa dooe na Bijel o Vrdo i tu stanu otpoivati. Stojan je sjedio sa pogl avicama ete jandal od druine. U tom se pomoli tursko mome na vrancu konju kao na gorskoj vili, te e uprzvo ljima. Bjee to mome oruano od glave do pete, to se kae. Ooim kubura na konju u kuburlucima, bijae mu za pojasom pala, srmom i zlatom izvezen a. Oko nje dva deverdara i trea puka danikinja, sva zlatom izvezen a. Nazove im Boga, pa e odmah junaki zapitati: Ko je eti etovoa?" Jankovi se javi, pokazujui, da je on i upita ga ta ela? Moju ste mi dragu odvel i ree tursko mome, hvatajui se jatagana i tak o mi moje vjere turske i moga oruja, sada e platiti glavom, Jankoviu, ako mi je ne dovede i ne povrati!" Jankovi vidje, da je mome srca junak oga, te ga pomilova rukom, izvede djevojku pa mu rze: lad si takav Junak, evo ti djevojk a, pa je vodi, kad ti je suena." On se zahvali Stojanu, uze curu i metiu na vranca za se, pa otite Biu veselo. Ali ih se nae u druini Stojanovoj, koji ga stadoe koriti i prigovarati mu: Za to dade onaku djevojku bez krvi i megdan a junakoga!" Ja sam je dao" ree Stojan i ko hoe neka je vrati, ne u mu prijeiti. Momak je onaj doao po djevojku a tim

je namielio umrijeti ili ubiti nekoga; dakle za jednu Turkinju i tuu zaruvicu izgubiti glavu ili ubiti onak og junaka ne prilii, niti bi pravo bilo." Svi Stojanu begenisae, to je zborio, samo se u eti naoe dvojica, koji pou u potjer za Turinom. Kad su ga sustigli, viknu ga, da ostavi djevojku. No Turin haje i ne haje, to oni govore. Oni opalie na nj iz puaka, te pogodie i njega i djevojku. Ali momak bjee srca junakoga, ostavi djevojku, te onako ranjen vrati se i obojicu posjee. Onda pane i on kraj djevojke i za asak umrijee oboje od rana. Tu ih naoe poslije i zakopae jedno kraj drugoga Sok olac je po starini drugi grad u bihak oj dolini i njega je zidala sestra Bikina (one to je Bie zidala), imenom Soka, zbog koje je i ime svoje dobio. Sokolac su Osmanlije zauzele prije Bia na vrlo lak nain, jer se stanovnici prije toga iselie i prebjegoe u Primorje. Osmanlije ne naavi u njemu nita, ostavie ga opet pusta, te je bio prazan dugo vremena. Poslije ga naselie bjegunci iz njemake zemlje, pa se isturie, te se jo i dan danas pridravaju u neem svojijeh starinskijeh obiaja, kojijeh nema ni jedno pleme muhamedovsko u ok olini. I danas su Sokban i naravi estoke i surove, kao ni jedno mjesto u bihakoj dolini. Odmah nie Sokoca, malo jugoiston oj strani tik rijeke Une, lei selo Golubi. I Golubi je, vele, nekad bio grad i znamenito mjesto u bihakoj dolini. To se moe lako znati iz njegovijeh starinskijeh kula i ruevina. U Golubiu imade uzvieni breuljak (humka), upravo gdje je sad katoliko groblje. Tu je jo u vrijeme rimsko bio hram bogu Jupiteru i nekoj boici njihovoj. Prvje tri etiri godine nalazil o se tu dosta nadgrobnih ploa, koje su bile sve ispisane latinskijem slovima. Jedan mjernik, ini mi se, da je te natpise prepisivao i odnio sa sobom a i ploe su odveene odavde. Isto tak o i ovdanji uitelj P. Mirkovi kazivao mi je, da je neke kopirao, te ih je takoer nekome mjerniku predao. U pomenutoj humci imade takovijeh natpisa dosta, ali poto se tu i danas katolici kopaju, nije ih mogue otkopavati. Golubi je, vel e, dobio ime svoje od crkve Golubice, koja se je na suprotn oj strani rijeke Ule prema Golubiu nalazila. Na on om mjestu, gdje se pripovijeda da je ta crkva bila, imade i danas cijel i nasip u prostoru od kojih 70 koraaja duljine i 35 irine, koji je pun tesanijgh starinskajeh ploa. Na svu priliku to e biti staro rimek o groblje, koje je tu nekada postojal o. Po tome uzvien om nasipu (humci) danas je trava i zemlja porasla, te se kosi i ore. I u prvanja vremen a tu se nalazilo dosta ploa pisanih i nepisanih, ali su sve raznesene, kad se prvi put tuda poel a cesta graditi. Ovoga prolea poeo je pop Vasilije Kovaevi sa seljacima iz sela Pritoke tu kopati kamenje za crkvu, te su nali cijeli majdan eve eamijeh tesanijeh ploa. Ima ih sa nekijem arama, no pisma jo nije ee nalazil o. Ako ee kopanje produzki, za stalno e se tu nalaziti jo stvari, a zaista i natpisa, pa eago o tom jo koju progovoriti. Vie Golubia uz rijeku Unu lei mjesto Ripa, koji se nekada Blagaj nazivao. U Ripu nema nikakih starina, premda je i tu po prianju grad postojao. Pokraj puta imade jedna starinska pamija, koja je od starina pripadal a Ibrahimpaiima, te se za to i zove: Ibrahimpaia camija. Tu pamiju, pripovijedaju, da je razvalio Jankovi Stojan. Na donju stranu grada Bia, u dvu bihake doline, nalazi se grad Izai, u kome stanuju sve sami muhamedovci, no u njemu nema kakovijeh ossbitih spomenika. Po prilici godine 1835. bjee tu kavga izmeu graniara i Turaka Bonjak a. Tada je Izai pogorio sasvijem, te je tom prilikom mnogo pograninog naroda stradal o i dosta starinskijeh stvari uniten o. Stari grad Brekovica jeste krajnja sjeverna tak a od bihake doline. Kako je Brekovica postala i ta se o njoj pripovijeda, dalek o bi odvelo, nego e se i to drugom prilikom napomenuti. Da je Brekovica stara, vidi se i po onijem starijem rimskijem grobovima i ploama, koje je uitel, Mirkovi tamo otk opao. Kao to je kazano, bihaka dolina odlikuje se sa svojijem zdravijem pol oajem, jer je u njoj narod zdrav i krepak, umom bistar a u vie prilika precreden i lukav, dosjetljiv i pomigljiv. otud one silne ironike doskoice i podrugaice, koje se u bihak oj dolini nalaze. Podneblje je njezin o dosta blago, premda sa Pljeivice planine tako reku snijeg nikad ne silazi. Bihaka dolina obiluje itom, jer u njoj rodi: penica, jeam, zob a najbolje kukuruz, sa kojim je do sad cijelu Liku hranila. Kao to se cijela Krajina odlikuje gostoprimstvom, tak o se i bihaka dolina moe s tim

pohvaliti.

Slobodan Pjevic Prehistorike gradine u kotaru bihakom. Autor: V.RADIMSKY Download: pdf Detalji Autor(i): V.RADIMSKY Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA Datum izdavanja: 01/10/1894 Tip sadraja: MEDIJSKI SADRAJ Broj stranice: 697 Kljune rijei: [N/A] INFOBIRO arhivski materijal broj: 520731 Datum dodavanja u arhivu: 06/12/2008 Kredit(a): Tekst je besplatan Prigodom opisivanja nekropol e na Jezerinama kod Pritok e blizu Bia ve sam naao prilike da progovorim o jedanaest nasutih gradina i naseoba prehistorik og vremena iz blie okolin e bihake. Ljubeznoj pripravnosti geometra za evidenciju, gospodina Julija Graunera u Biu, valja da zahvalimo za nacrt petnaest drugih gradina iz kotara bihakog, koje nam uz opisane ve kod Jezerina gradine i pronagjene sojenice u Uni kod Ripa i Golubia najbolje dokazuju da je taj kraj ve u predrimsko doba prilino gusto bio naseljen. Situ acija ovih daljih gradina vidi se iz pregledne karte slika 1, na kojoj su zabiljeen e znakom, obiajnim za utvrde. 1. Gradin a Pod i Groblje. Po sata puta sjeverno od mjesta avkia u opini Zaloju, gdje smo u ritu Gromilama ve upoznali ostanke rimske naseobe, uzdiu se dva izolirana unja, Pod i Groblje nazvana, u kojima se ve po obliku njihovu mogu nasluivati prehistorik e gragjevine. Pobliim pretraivanjem potvrgjen je taj nazor, te su oba reena unja u slici 2. prikazana u tlocrtu i presjeku. Nasuta gradina Pod ima eliptiki zaravanak od 150 m sjeverojune duine i 55 m iston ozapadn e irine, kome sjeverni dio zaprema via, takogjer eliptika glavica. Na zapadnoj strani hvata se tog nutarnjeg grada I.100 m duga i 80 m iroka, na obluk zaokrueno predgragje II, neto nie od grada I. Radi okomitih pristranaka prirodnog zaravanka na hridu veinom nije trebal o umjetne utvrde, pa se na pojedinim mijestima takogjer kao npr. u a, b, c i d jasno poznaju tragovi kamenitih bedema.Na junoj strani glavne gradine, kod e nagje se nasuprot mnoina eenih, bezoblinih zemljanih gruda i crven e zemlje, tako da ti se ini, kao da je na ovom mjestu bio nasip od peene zemlje. Mnoina rukom gragjenih ilovastih rbina, djelomice sa zaparanim i rafiranim trokutima ornamentirane kao i komadi lijepa sa duvara esto se nahode u Podu, te je ondje nagjen i ulomak rvnja. unjak Groblje, koji je jugoiston o od Poda, odprilike 20 m visok, te dominira nad ukupnom okolin om, po svojim je pristrancima jo gue zasut vrlo primitivnim, rukom gragjenim ilovastim posudama i komadima lijepa sa duvara, nego Pod. Na njegovom, mladom umicom zaraslom zaravanku ima nadalje mnoina uspravljenog, mal enog, neobragjenog kamenja, koje po kazivanju

ondanjih itelja oznauje grobove nekadanjeg groblja, koje je ovdje bilo. Ja bih rekao, da se je Grobljem u prvo vrijeme naseobina na Podu sluila kao rtvitem. 2. Gradina Ograda. Juno od opisanih gore unjeva, a u zranoj liniji od prilike 1100 m odonud, nalazimo u avkiu na nekoj ravnoj uzvisini, koja se zove Ograda, drugu nasutu gradinu, kojoj tlocrt i presjek prikazuje pridana ovdje slika 3.To je nepravilno eliptiki nasip, koji je od jugoistoka prama sjeverozapadu 165 m dug, te ima najviu irinu od 107 m. iteljima one okolice nije Ograda poznata pod imen om gradine, ma da znaju, da je taj njezin nasip podignut ljudskom rukom. Zaravan ak, koji lagano opada, samo je sa sjevera, istoka i juga zagragjen nasipom, koji se na zapadu s obje strane naslanja na strmi obron ak. Nasip je podignut od kamena i zemlje, iznutra je 2 m, a s polja 3 m visok, ali se na junoj strani poput gromil e uzdie od visine od 5 m. iznutra, a do 6 m s polja, ime Ograda veoma slina izlazi gradnji veine nasutih gradina kotara upanjakog.U nasipu i izvan njega sva je zemlja izorana i usijana, te samo pristranci i glavica nasipa zarasli su gustom ipragom, pa se za to ovuda nijesu mogl e prikupljati ilovaste rbine, ma da bi se iza etve za cijelo mogl e nai. 3. Gradina na Loninoj kosi. Ta je gradina u jednoj umi iznad livada Megjugorje u opini Grmui na jednoj uzvisini Grme- planine, a ima, kako to pokazuje slika 4. od sjeverozapada prama jugoistoku pruenu eliptinu podobu. Ukupna joj je duina 244 m, a najvea irina 77 m, a neravni joj nutarnji prostor ogragjen je jednostavnim nasipom, koga samo na sjeveroiston oj strani nema. Na jugoiston oj strani, gdje je pristranak manje strm,prigragjen je pred glavnim nasipom b, jo jedan kratki spoljanji nasip c. Visina je glavn og nasipa b na sjevern oj strani 6 m, na zapadnoj 4 m, a na junoj 2 m. Prednji nasip c takogjer je samo 2 m visok. Po narodnom prianju potjee ime brdu Lonina kosa otuda, to je neki ovjek iz onoga kraja na gradini naao ilovast lonac. Po prostoru, ogragjenu nasipom ima podosta rbina od ilovastog sugja, gragjenog rukom. 4. Gradina Baljevac. Gotovo dva kilometra po zranoj liniji nailazimo sjeverozapadno od reene Lonin e gradine u podruju opine Grmue, na glavici od 449 m morske visine, djelomice umom, a djelomice visok om paprati obrasloj, drugu jednu gradinu, nazvanu Baljevac, koja je prikazana u slici 5. Zaravanak joj ima nepravilan, okruglast oblik od 130 m duine i 110 m irine, te je sanio sa sjevera i istoka zagragjen 2 m visokim kamenitim nasipom, koji iznutra prelazi u ravninu. Na zapadnom kraju zaravanka stoji mal a gromil a b, visoka od prilike 50 cm, a na istonom pristranku brda ima jama a. U okolici nasipa ima dosta ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom, pa za to gradinu Baljevac isto tako smatram prehistorikom naseobom kao i Loninu kosu. 5. Crkvina Zapoljak. Pri opisivanju jezerinske nekropol e, rekao sam da sam megju ostan cima srednjega vijeka u ok olici bihakoj naao i crkvenu razvalinu Crkvinu kod sela Tihotine u opini Pritoci. Pri pobliem pretraivanju toga mjesta pokazal o se megjutim, da ta Crkvina nije crkvena razval ina, nego nasuta gradin a, koja je u mnogo kasnije vrijeme upotrebljavan a kao groblje, kako to svjedoi ondje nagjen krst od pjeenjaka i vie uspravljen og lomljen og, po prilici 20 cm visokog kamenja, koje je sluilo kao nadgrobno kamenje. Bez sumnje je gradina zbog toga dobila ime Crkvine, te ja naroito primjeujem, da tamo zidinama nema ni traga. Gradina, slika 6, lei od prilike etvrt sata puta juno od mjesta Tihotine na oumljenoj glavici od neta preko 500 m morske visine, koja se vidi ve iz daleka. Ravni joj zaravanak nepravilnog oblika dug je 110 m, irok 95m, a samo sa sjevera, istok a i juga ogragjen jednostavnim kamenitim nasipom, pri emu su sa zapada okomite stijene sluile kao prirodna utvrda.Nasip se prama istoku uspinje na spoljanjoj strani do 2.5 m, ali je iznutra samo 50 cm visok. U utvrdi, a naroito u junom joj dijelu lee mnoge rbine od sugja, gragjenog prostom rukom, te je to, sudei po obliku i pol oaju, bila prehistorika naseobina. Zapadno

od glavice, na kojoj je gradina, stoji pri kraju jedne terase osam gromil a s premjerom od 3m po prilici i 50cm visokih. 6. Hrgarska gradina. Dosta dalek o jugoiston o od mjesta Hrgara ima na niskoj, bukvom obrasloj glavici krevite visoravni Hrgara, i to sjeverozapadno od erarske kue lugareve, gradina Hrgarska gradina, kojoj je tlocrt i presjek prikazan u slici 7. Hrgarska gradina ini vrlo nepravilnu elipsu, od jugozapada prema sjeveroistoku duga je 168 m, ima maksimalnu irinu od 90m, a uokol o je, ogragjen a jednostavnim kamenitim nasipom. S polja je nasip na jugu visok do 6 m, na sjeveru pak jedva 2 m, dok iznutra posvuda pomalo prelazi u ravninu. U nutarnjem prostoru toga nasipa, koji dorminira cijeIom ok olicom, veoma je ispremijean sloj crnice pepel om, gotovo je crn, a ima po njemu mnoina rbina od ilovastog sugja gragjenog rukom, isto tak o fragmen ata od tkalakih utega i eenog ilovastog grumenja. Po tome je gradin a svakako bila nastanjena. U nutarnjem prostoru ogragjen og zaravanka ima est gromil a, od kojih dvije vee dostiu visinu od1.5 m i premjer od 6m. Na zapadnoj i jugozapadnoj strani ima izvan gradine 66 malenih, djelomice jedva 50 m visokih gromila. 7. Nasuta gradin a Podi. Na jednom ne ba pogledn om mjestu krevite visoravni Leskovi klanac, nedaleko jugozapadn o od ceste Biha-Petrovac u podruju sela Gorjevca, opine Rai, naao je gosp. Grauner sluajno u ritu Podiu nasutu gradinu, za koju itelji on oga kraja kao takvu nikako ne znaju, te je prikazana u slici 8. Gradina Podi, posve nepravilnog oblika, ima najveu duinu od 170m i najveu irinu od 100 m po prilici, te je uokolo ogragjen a jednostavnim kamenitim nasipom, koji se s nutarnje strane slabo uzdie iznad zaravanka. Ta gradina megjutim po tome izlazi osobito zanimljiva, to oko nje ima osam, do 8m dubokih jama, kojih se neposredno hvata bedem, koji prelazi u njihove bok ove, pa se za to ovdje spoljanja visina nasipa ne moe pravo prosuditi. Oevidn o ono kolo dolina" oko Podia ini bitan dio njegove utvrde. Slin o upotrebljavanje jama ili dolina u kru za jau utvrdu gradina, nalazimo dodue i na drugim mjestima, kao npr. pri gradinama kod Lipe u kotaru livanjskom i kod Kovaa u kotaru upanjak om, ali se obje poljednje gradine samo svaka na jednoj strani hvataju povee doline, dok je Podi takim dolinama upravo opasan. Isto je tak o gradina Tutunlug kod Miostre u kotaru cazinskom samo sa sjeverne strane jae utvrgjena trima vrlo dubokim jamama, koje su jedna tik druge, isto tak o Crnkia gradina kod ukova u kotaru bihakom, o kojoj e kasnije biti govor takogjer sa sjeverne strane, ali samo dvjema dolinama. Podi je sasvim zasut rbinama od ilovastog sugja gragjenog rukom, pa kako itelji onoga kraja pripovijedaju, nagjene su onuda ve i itave posude. Sjeverozapadn o od te stare naseobine ima osam malih gromila, visokih od prilike oko 75cm i s premjerom od 4m, a vele da ih u susjednoj umi ima jo vie. Za udo je, to ovdje ve po drugi put nailazimo na gradine s imenima Pod i Podi, to bi dakle znail o pod, uravnjenu povrinu, pa bi se i po drugim krajevima Bosne iz imen a 'Pod" mogl o zakljuiti, da ondje ima ogragjen prostor. 8. Gradina Drenovaa. Juno od sela Loh ova upoznali smo ve jednu gradinu, Lohovsku gradinu, te smo napomenuli da u samom podruju reen og mjesta, i to jugoiston o od Lohovske gradin e tik do hrvatske megje ima jo jedna druga nasuta gradina, Dren ovaa. Dren ovaa je po zran oj liniji od prilike 1600 m udaljena od Lohovske gradine i lei na 579 m visokoj, na dalek o pogledn oj kamenitoj pustoj glavici jedne brdske kose. Ona je, kako slika 9. pokazuje, eliptikog oblika, pruena od jugoistoka prama sjeverozapadu, te pri duini od 170 m ima najviu irinu od 10 m. Ta je gradina uokol o opasana nasipima, i to sa zapada sasvim jednostavnim, 2 m visokim, s istoka i juga nasuprot dvostrukim nasipom, koji se uzdie do 4m visine. Izmegju oba poljednja nasipa vodio je od juga put do unutranjeg zaravanka a pred spoljanim nasipom na na sjevern oj strani, gdje je pravi ulaz jo prigragjen na obluk izveden nasip. Po cijel om unutranjem prostoru rasuta je mnoina ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom. Nadalje ima u gradini sedam malih gromila s

premjerom od 3m i 50 m visine, onda na panjaku, koji se na jugozapadnoj strani sputa sa gradine, 26 gromila s premjerom od 6 m i 1 m visokih. 9. Crnkia gradina. Po sata juno od andarske kasarne Begovca u opini Lipi i blizu muktareve kue u Cukovima uzdie se pri kraju krevitog zaravanka, koji se strmo sputa prama Gukovima, a ima od prilike 740 m morske visine, niska, mladom umom obrasla, vrlo kamenita glavica, na kojoj je prilino komplicirana nasuta Crnkia gradina, slika 10. Ona sastoji od nutarnjeg grada a, koji je opasan jednim kamenim nasipom tik uz ostrminu, koji se sa sjeverozapada, istoka i jugoistoka s obje strane hvata ostrmine te ini nepravilan luk; bedemi se tom unutarnjem gradu na sjeverozapadu uzdiu do 3m, a na jugoistoku do 5m. Ulazi se s istoka kroz dubok ugao bedema, te su pred gradom na toj strani na poloitom pristranku prizidana dva predgragja d i c. Unutranje od ta dva predgragja b, ima luk izveden ,spoljanje c ima zaobljen etverouglast nasip kroz koja dva nasipa put vodi do prilaza k unutarnjem gradu. Tree, malen o predgragje d, s bedemom svedenim u Iuk, prigragjen o je na sjeverozapadnoj strani unutarnjem gradu. Osim toga zatiuju tu gradinu i dvije duboke krevite doline ili jame, koje su na sjevern oj strani uz nutarnji ugao nasipa nutarnjeg grada a i predgragja b. Sva ta, dobro zasnovan a utvrda duga je 280 m prinajvioj irini od 170 m.Zemlja je u svoj utvrdi naroito pak u a i b crna i puna mnoine mrkih i crvenkastih rbina od sugja gragjenog rukom, megju kojim se esto nahodi i een o ilovasto grumenje i tkalak e utege itd.Ta je gradin a dakle bez sumnje bila naselite.Juno izvan nasipa ima na zaravanku sedam malih gromila, visokih od prilike 50 cm s premjerom od 3-4 m. 10. Gradina kod Pratnica blizu Doljana. Ako smo u gore opisanoj Crnkia gradini upoznali nasutu gradinu kompliciran og oblik a, to je opet gradina kod Doljana primjer tim jednostavnije gragjevin e te ruke. Ona lei juno od brda Mal og Ljutoa sjeverozapadn o od sela Doljan a na nekome Kuku, izboenom prama desnoj obali rijeke Une, u malom mjestu Pratnicama, a tlocrt i presjek prikazan joj je u pridanoj ovdje slici 11. Na zapadnoj, junoj i istonoj strani zatien je 105 m od sjevera k jugu dugi i 90 m iroki zaravan ak te gradine sa dosta strmim opadanjem stijena, pa se je za to inilo nuno, sjevernu mu stranu poprenim kamenitim nasipom utvrditi prama ravnom zemljitu te terase to je iza gradine. Taj se popreni nasip prostire u pravoj liniji od jedne ostrmin e do druge u duini od 86 m, s polja je visok 6 m, a iznutra od prilike 2 m. Ogragjeni je zaravan ak zasut rbinama od rukom gragjenih ilovastih posuda. 11. Gradina ardak kod Doljana. Sjeverozapadno od sela Doljana zaprema jedna gradin a glavicu niskog i ne ba poglednog brijega izmegju dva dola.Tu gradinu narod onoga kraja zove ardakom. Kako slika 12. pokazuje, ima ta prehistorika gradina od jugozapada prama sjeveroistoku pruen oblik od 370m najvie duine i 130 m najvie irine, koja se prama jugoistoku suava, a svud je unaok olo opasana jednostavnim kamenitim nasipom. Popreni nasip koji sa sjeveroistone strane zagragjuje zaravan ak, u sredini je uzdignut poput gromil e, s polja do 5m, iznutra do 2m, a s polja ima pred njim 50 cm dubok jarak. Na ostal e tri strane visina je nasipu iznutra neznatna, ali je s polja vrlo razliita, tak o da na iston oj strani dostie do 6 m, a na zapadn oj strani u sjevernijem dijelu 5 m, u junijem dijelu 3 m, a na jugozapadnom rtu samo 2 m. U junom dijelu zagragjen og zaravanka, koji je samo poneto zasut rbinama rukom gragjenog ilovastog sugja, stoji devet gromila b, od kojih je najvia 1 m visoka.Jo su spomen a vrijedni temeljni zidovi mal og turskog ardak a a, koji je stajao na poprenom nasipu, te od njega gradina ima svoje dananje ime. 12. Gradina Klievika. Isto tak o s poprenim nasipom i jarkom pred njim, kao ova gore opisana gradina, ima nasuta gradina od prilike 1/4 sata puta juno od mjesta Klievia na osamljenom brdu, na desnoj obali Une, koje se na junoj strani svrava kukom od 53 m morske visine. Ta utvrda, slika

13., sastoji od same Mal e Gradin e, koja zaprema juni dio utvrde, te pri sjeverojunoj duini od 166 m ima najviu irinu od 95 m.Na zapadnoj, junoj i istonoj strani zatiena je okomitim stijenama i strmim pristrancima, a samo je na sjevernoj strani od predgragja, koie narod zove Velikoni Gradin om, razdijeljen o poprenim nasipom dugim 95 m. Taj pravi, popreni nasip podignut je od zemlje s kamenom pomijean e, s polja je visok 6 m, iznutra pak samo 3 m, a na sjevern oj je strani pred njim oko 1.5 m dubok i pri dnu 4 m irok jarak. Zapadn o od nasipa i jarka lei nepravilno uprilieni zaravan ak Velike Gradine, koji sa istone, sjeverne i zapadne strane zaklanjaju samo ok omiti obron ci, te pri sjeverojunoj duini od 260 m u sjevernom dijelu ima najviu irinu od 245 m. Svakol ika utvrda po tome dostie znatnu sjeverojunu duinu od 468 m. Ilovaste rbine od sugja gragjenog prostom rukom razasute su svuda po gradini. 13. Gradina kod Teoaka. Sjeveroistono iznad sela Teoaka lei na okruglastoj, gore uravnjen oj, krevitoj glavici od 981 m morske visine, koja na sjevern oj i iston oj strani strmo opada,eliptik a gradina Teoak. Ona je,kako pokazuje slika 14 uokol o opasana od prilike 2 m visokim kamenitim nasipom, a ogragjeni je zaravan ak pri sjeverojunoj duini od 105 m irok 62 m. Na zapadnoj i junoj strani hvata se glavn og nasipa prednji nasip, koji s njime uporedo tee, a visok je 1 m, te sam nema ulaza, ali je oevidno sluio za viu zatitu tvrgjave, koja s te strane ima pristup, a naroito i ulaza na jugoiston oj strani. Zajedn o s tim prednjim nasipom ima gradina sjeverojunu ukupnu duinu 142 m pri najvioj irini od 100 m. Po povrini te na visoko podignute gradine nije nagjeno ilovastih rbina. 14. Gradina i Crkvina u Vrtou. Na ravn oj uzvisini od 711m morske visine nalazimo sjeverno od Han-Surlina u Vrtou oveu nasutu gradinu, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamen a i zemlje, a sastoji od nutarnjeg grada a i predgragja b. Oblik joj je, kako slika 15 pokazuje, nepravilna elipsa, koja se na jugu svrava rtom, a duga je od sjevera prama jugu 295 m, pri najvioj irini od 140 m. Nasipi dostiu visinu od 1 . iznutra, a oko 2 m izvana. Samo pred poprenim nasipom, koji nutarnji grad dijeli od predgragja, te na jugo-zapadn om svom kraju ostavlja otvor u nutarnji grad, ima prama predgragju irok jarak, kome se iznad dna uzdie na 6 m visine. U predgragju te gradin e sagragjen a je u novije doba nova crkva u Vrtou e, koja stoji na temeljima prijanje, sredovjek e crkve, nazvanima Crkvin om. Oko te crkve lee starobosanske nadgrobn e ploe, od kojih su tri prikazan e u pridanoj ovdje slici 16. Prva od njih je za udo na jednoj kratk oj strani zaobljena i ukraena polumjesecom, kako ga esto nahodimo, dok nasuprot oba druga imaju pravokutan oblik a na njima su, takogjer ne rijetke podobe ljiljana i krsta.Ali mora da je u vrtok oj gradini ili u najblioj njenoj ok olini bilo i rimskih grobova, jer kraj crkve lei poklopac kamenitog rimskog sarkofaga, slika 17, dug 2.2 m, a irok 1.3m, koji je ukraen zabatima. Od ostanaka, koji su onuda nagjeni, valja da se spomene jedan mali broncani fragmenat, ulomak rvnja, razbijena taljika (Schnielztiegel ) od ilovae i mnoin a ilovastih rbina od sugja gragjenog rukom. 15. Gradina uevo u Vrtou. U opini Vrtou ima dva sata sjevern o od reen og Han-Surlina u morskoj visini od 1091 m na najvioj, oumljen oj, ali vrlo kamenitoj glavici brda ueva, koje se gotovo posve osamljeno uzdie, gradina, koju slika 18 prikazuje u tlocrtu i u presjeku. I ta nasuta gradina sastoji od manjeg nutarnjeg grada a i od veeg predgragja b, koji su sa zapada, sjevera i djelomice sa sjeverozapada opasana 2-3m visokim kamenitim nasrpom, a sa june i zapadn e strane dovoljno zatien a okomitim stijenama. Ukupna duina te utvrde od jugoistoka prama sjeveroistoku iznosi 360 m, a najvia joj je irina na junom kraju 170m.Pri toj gradini udara u oi, to popreni nasip, koji nutarnji grad dijeli od predgragja, te bez otvorenog prolaza tee u pravoj Iiniji od glavn og nasipa jugoistono donle, gdje zapadna strana strmo opada, nije podignut od prikupljenog kamenja kao ostali nasipi, nego sastoji od

velikih kamenitih uljeva i hridina.U junom dijelu predgragja ima jo drugih kamenitih nasipa raznog pravca, ali im je svrha i nekadanja skupna slika nejasna.U nutarnjem prostoru utvrde nije po povrini nagjeno ilovastih rbina, to bi u ostalom mogl o biti zbog toga, jer je obrasla umskim drveem, kome je lie pokril o zemlju. A i to se lako moe misliti, da ta gradina, koja je tak o daleko na strani od svakog prometa i na tako visoku mjestu podignuta, nije bila naseobin a, ve samo sklonite narodu on oga kraja, kad bi otkud navalio dumanin. NAPOMENA; U pdf formatu je dostupna prosta mapa bihak og kraja; nacrti i presjeci pojedinih gradina; fusnote.

[Ovaj tekst je besplatan]

PRIE O NARODNIM MUDRACIMA Zabiljeio Uitelj Petar Mirkovi ao to ueni ljudi pri govoru, pismu, pri dokazivanju i razjanjivanju, kakova pred meta upotrebljuju citate pametnih i uenih ljudi, biraju narodne poslovice, uzimaju pojedine stihove iz narodnih pjesana i drugih znamenitih djela, da svoj predmet razjasne i to bolje izvedu; tako ini i na prosti i nepismeni narod. Ima i on u svom govoru: uvoda, zakljuaka, dokaza i to sa rijeima mudrih ljudi. No na narod slabo poznaje a na mjestima gotovo nikako znameniti spjev : Gorski vijenac" od neumrlog vladike Njegua. Ne poznaje djela mudrog Dositija i drugih srpskih mudraca i nauenjaka. A o znamenitijem stranim ljudima i mudracima : starog, srednjeg i najnovijeg vijeka nema ni spomen a. Pa otklen narod to uzima? Otklen njemu mudre rijei ? Kad ne poznaje djela i mudrosti naunih i pametnih ljudi ! Ima na narod i to. Sk oro svako selo, ili grad ili okolina ima svoga narodn oga mudraca, koji je bio, ili koji je i sad iv. Pa otuda narod crpi takove podatk e u svom ovoru i upotrebljuje ih. A uz to mu stoje na razpoloenju : narodne pjesme, poslovice, zagonetke .... Ovo je sada sedma godina, da dooh u ovo mjesto. Kroz to vrijeme proputovao sam skoro sva sela ovoga okruja; osobito sam okolinu upoznao i s narodom kao narodni uitelj dosta opio. U razgovoru sa narodom primijetio sam te napomenute uvode i zakljuke u obin om govoru. Osobito u ovoj ok olini, opazio sam to Ponajvie. I pri mal om govoru ovdje, nije mogl o minuti moga govordiju, da on pri poetku ili u sredini, ili na kraju govora svoga ne zakljui ovak o: to no ree Mitar Pepi." Ili: to no kaza Mitar Pepi." Ponajvie to mogah primijetiti kod moga dobrog druga i prijatelja, a naega estitog svetenika Koste Kovaevia i njegova brata popa Vasilije. I ba on o, tato no je rekao Mitar Pepi bijae jezgra govoru moga pripovjedaa. To bijae poklopac, koji dobro pristajae, i koji muno bijae iokrenuti s mjesta. To : to no ree Mitar Pepi", dade mi povoda, da pitam za toga Mitra i da bolje pazim i

biljeim njegove mudre govore. Kroz kratko vrijeme nabrah njegovih mudrih rijei prilian broj. Do due, ja odavno marljivo biljeim iz naroda naega on o : to no ree :" to no kaza." n. pr. taj i taj; i prilinu zbirku imam toga; u koje ubrajam kao zasebnu cjelinu i Mitrove govore. Ovaj put ustupajui naoj Vili" ove Mitrove rijei slobodan sam zamol iti nae potovano svetenstvo i svu brau kolege i koleginice, i na po se svakog ljubitelja narodnih umotvorina: da ako bi gdje koju takovu mudru rije na nagovor : to no ree," ili to no kaza;" gdje uli, da je zabiljee i da mi je poalju, na emu u im zahvalan biti, a i skunljaevo ime zabiljeiti ; jer namjeran sam u zasebnu knjigu tak ove stvari tampati. Prije nego to ponem pisati Pepieve mudre govore, najprije u ti estiti itaoe napisati malu biografiju, o tomovjeku. Mitar Pepi rodio se u Hrgaru, selu kod Bia, oko god. 1779. Umro je 1859. i ukopan u prijekovakom groblju na Hrgaru, bez biljega. Bio je mal og uzrasta, irok, glave ukrugle, ela ista i visoka, lica vesela, te svaka crta pokazivae mu duevnu bistrinu, snagu i mo, kao i duboku pronicavos t duha. Nos je imao orl ovski. Pod starost nosio je bradu, te mu bijae gusta kao uno. Rukom bi je neprestance gladio. Jedan mu ree: Mitre to uvijek bradu gladi ?" On mu odgovori: usteim je, da bolje igra, kad sluam, da od lai grade istinu. Uzreica mu bijae: Tako mi ove brade." Bijae rjeit i ne ustraiv u govoru. Sve jedno mu bijae: Istinu rei pai a subai. Bezi ripaki, jako su ga voljeli i upravo potovali i za savjete vie puta pitali. Mitar, da im je i najgoriju rekao u ali ili zbilji, nijesu mu se protivili. Vie su ga puta zvali, da govori ispred njih pred paom i vezirom; za koju opu ili pojedinu stvar. Tu je bio otvoren! Mane niije nije krio, U oi je krivca igosao. Umio je u sliku iskazati govor svoj, da se krivac i ne sjea. Jedan put rekao je otvoreno jednom pai, kad je ovaj doao da primi upravu: Vi dojaee na samaru a odjaete na sedlu, a gdje ako biva u narod ne napreduje. A paa viknu: U aps sa afirom." Povedu ga zaptije, a on se povrati pa e pai : to ti ostaje, pao! Oba smo jednako krivi, hajdemo zajedn o " I paa ga pusti odmah za tu rije. Niko ga nije mogao nadgovoriti. Sa svojim jakim i otrim umom, brzo je stvarao slikovnt odgovor, sa kojim je odmah pobjedio i poklopio. Pa da ih je deset s njim govoril o, sviju ih je mogao sa svojim rijeima i eimvol ikim reenicama, kao otrom sabljom pobijeditiGovorio je polako, oteui rijei, a udar glasa mu je bio, kao da govori govor sa govornice. Neki mu primijeti i ree: to polako govori, Mitre?" A on mu odgovori : Otupno mi se jezik branei istinu pa ne mou bre." Poljednu rije bi najvie otezao. Drugi mu opet primijeti to: to otee tolik o poljednu rije, Mitre ?" A on e kao iz prae : Ove mi je adet jo jedan put prokuvati misao moga govora k gledati i utiati, da se nijesam i jezik oprio." Nosio je i ljeti i zimi dugaku gornju haljinu, upravo do zemlje. Jedan mu ree : to e ti tolika dugaka haljina, Mitre ?" A on e: Sve mi se nekako skratil o, pa neka mi je bar haljina dugaka." Od ovih Mitrovih rijei i reenica moe biti, da je koju i ko drugi prije Mitra izgovorio i on je primio, za to ne mogu ni ja garantovati, ali narod ove ne zna, nego ba da je to Mitar rekao, pa sam ih i ja tako i zabiljeio. I evo nekih : Za turske vlade avali ga Turci, da bude kodobaa, pa e mu rei : Mitre! ti si, danum, pametan, i mi elimo, da te postavimo za koobau, pa e pametn o presuivati." A on e : Bio bi ja to, ali, onda moram kazivati, da, je zekona galea, a galea zekonja, a to neu da govorim, jer bi lagao. Drugo, vidio sam : Vama to je u torbu, to vam, je i u sudu a, to vam je silno to vam, je pravo! A itar to nee. Pitao ga neki : Kako si Mitre ?" A on e : Tur param a koljena krpim, kakav sam i dobro mi je. Pitali ga Turci : Mitre, to se tebi ini, kakova je ova naa uprava?" A on e : Naa uprava. Naa je uprava kao jedna tava, koja ima deve draka, i vi uzeli, pa, drite za najkrivlji.. Jedan put sjedio je pokraj pune trpeze, ali nije jeo. ena e mu uiniti : to ne jede Mitre ?" A on e : ekam ne e li jo ko doi, gladan. Jedan je razgovarao, da e neku enu i ovjeka zavaditi. I Mitar je to sluao, pa e istom uiniti : Ne mei ruke budalo, meu vratina i peicu utinue te." . Jedan put, ukrade mu se junac, i od lupea otmu ga austrijski panduri i predadu sudu u Zavalu. uo on to i doao sudu pa zaisko junca; ali ga sudac odbije i izdrei se na njega. A on e: E, gospodin e, da js moj junac sudac, ne bi on, ovdje ni

doao; ali je moj junac, junac ! pa ukradeni Mitar doao njim. e slijepci sude tu i ljudi propadaju, a kamo li nee junci. Na da moj junac platiti moe, sve to je, pokradeno iz Bosme u Kavursku i iz Kavurske u VBosnu, ne bi ga Mitar ni traio." Turci se spremali da pou na Jajce, da se tuku sa carem, pa e zovnuti Mitra, da im on kae svoje miljenje. Sjedili Turci na okupu, a on bane meu njih, pa e: Dobro jutro cari i veziri, dobro jutro age i spahije !" uje Mitre, mi hoemo, da poemo na Jajce, da udarimo na cara, ta ti na to veli ?" A on e: Ajte, ajte, bre e te osmanlijsku volovodnicu dovesti ovamo." Ti misli Mitre, da e nas Osmanlije pobjediti." A on e: Ne misli Mitar to, samo vam kae: Nasadili ste veliki i teak vriaj, pa , vas zaboljeti grlo dekarui, a uzvrijei ga neete moi." Ustajmo! spremajmo se! Koga mi sluamo ? Zar Mitra? A! 0! Koga se mi bojimo ? aknue Turci u glas. A on e Vi ste Turci kao Jarebice, kojs, dou u tuu kukuruzanu na zoblju viu: Car ja, car ti. A onduda se dulja ona velika orlutina, pa zanuji pokraj njih, a one, kud koja viu: Kud ja, kud ti. Ove su brade, taki ste i vi: buete, viets i diete ruku na cara. Pe igrala moja kuja u vaem, Stan ovao je u Hrgaru, e mu se i otac rodio a neto osiromai, te se preseli u drugo selo, tako zvan o Zlopoljac. Kad je prelazio preko Une sve ivo okupao je. Pitali ga : ta to Mitre radi ?" A on e : Sipram potrebu da ne ide ea mnom. Doe u Zlopoljac. Tamo mu je vrlo ravo ilo. Pital i ga: Kako ti ide Mitre." A on e: Ravo, potreba dola prije mene, u onaj plemeni kuerak, vagaru utmilila i sza etiri roglja zamremil a, pa ja, moram na polje. Poseli opet sa Zlopolja natrag. Upitali ga : Kud e Mitre?" A on e: De sam roen i proklet, tamo idem ekati blagoslova. Jedan put za uinom mrvio je (drobio) teacima hljeb u kiselo mlijeko. Snah a e mu uiniti: Nemoj ajo, krupno drobiti." A on e : Vidi je, vidi, slaid je to ja krupno drodim; a nije je, stid, to ona po dva drobljen a kusa. Bijae ve ostario i obudovio pa e mu jedan uiniti: Zato se Mitre ne oeni?" A on e : Nije potrebno kupovati lubarde za jedan fiek." * Pitali ga jedan put : Kako su ti snahe Mitre ?" A on e: Kad uem u kuu, ne, smiju sa stoca ustati; drugaije: kad u kolu, ko vile, kad u polju kao svinje.i Jedan put otiao popu katolikom, da mu zapie od glavobolje. Pop ga stane ruiti, to trai zapisa, govorei mu : Vn ste sujevjerci, bezbonici, vjetiari, vraari, ugursuzi, prostaci. ..." A on e: Gospodine, sretni, slatka nam krv pa sve na nas hoe.

Lekcija iz zemljopisa-Branko opi Poslije godina ratnih u rodni dooh kraj. Drumovi...Potok i njive... Voljeni zaviaj... Osnovna skola pod gajem uti, slika odavna znana, mnogo je puta gaana topom, esto bombardovan a. Uem u razred... Tiina umi... Slike po zidu bijelom...

U oku tabl a s parolom bojn om i globus - ranjen rapnel om. Evo i stare raunaljke, tu sam uio ja: etiri kruke plus dvije kruke i mudro dvaput dva. Redovi klupa. Ej ,tugo moja! Nema drugova znanih! Bezbroj imena po njima uti, noiem urezanih. Otili su mi drugovi davno u bojne bataljon e, a ovdje,evo,k ao da i sad njihove rijei zvone. itam imen a... Na jednoj klupi urezan zapis sa strane: "Ovdje je nekad uio kolu djeak Desnica Brane". Sjeam se dobro garavog Brane, junak,srce vitek o, sve mu je ilo, ali zemljopis to je uio teko. Recimo,rije je o Grmeu, kroz prozor on se plavi, uitelj pita, a Brane,zbunjen, dugo se eka po glavi: "Grme planina...Grme...on je..."kradom se knjige laa"on se prostire... molim,on se... od Kljua do Bihaa. On je umovit...drvo...on je..."i pero vrti u ruci"po njemu rastu borovi,jel e, i s njima- medvjed i vuci..." Uitelj gleda djeak a tuno. "Ovo ti najbolje nije!" A Brane sjeda,crven i zbunjen, i od nas oi krije... Davn o je bilo... S tugom se sjeam djetinjskih dana zlatnih... Jednog ih dana s tutnjavom zbrisa poar godin a ratnih. Poosmo i mi za drugom Titom, skoi Krajina ljuta. U aru boja dadosmo zavjet: "Nikad s Titova puta!" Drugovi moji iz kolskih klupa

sluamdobro se biju, najvie ujem za mitraljesca, za Branu niandiju. Tuk'o je vapsku diviziju. "Princ Eugen"se zove, gaao bunker, na juri i'o kod Bukve Okanove... etvrta,zimska ofanziva, valja se poput dina: u noi snijenoj mitraljez laje, iz magle grmi mina. Grme... Bolnica otstupa urno... Na uki - bitka prava: to Brane titi ranjene borce i vabe zadrava. Juri po juri... Ranjeni Brane uporno glavu die, niani mirno: planina jei i zrno zrno stie. U ranu zoru stigosmo i mi. Mraz je stezao ljuti. Po snijegu vabe bezbrojne lee, na uki - mitraljez uti. Naosmo Branu: u krvi lei, umorno glava pala, a ruka vrsto mitraljez dri vabe je zadrala. Kod njega naoh biljenicu, Branin rukopis teki: kvrgava slova, redovi krivi i bezbroj - more greki. "Mitraljez"- pie velikim slovom, a "Grme" - opet,malim, "vabesu" - pie sastavljeno, zatim:"Rafalom Palim". Listam po svesci. odjedn om,evo, udnovat naslov sine, pisano krupno i paljivo: "Opis Grme Planine". "Grme se stere dva dana hoda, gora i goli kam, dvaput ga prooh sa brigadom, a sedam puta sam. On je bezvodan i to pie svakom dajem do znanja,

tamo sam esto kinicu pio iz kakvog trulog panja. Podosta ima skrovitih mjesta za mnoge bolnice nae, za borbu ima prekrasnih uka, toga se vabe plae. S ljeve mu strane Sanica selo, ustaki "Alkazar", na nj smo krenuli na juri,nou, pao je - jasna stvar. Sdesna je blizu Biha stari, tvrava ponosita, zauzesmo ga novembra petog, tu sam vidio Tita. Bogat je Grme, zapamti drue, drveta - prave strijele. U nizi rastu kronjate bukve, a mal o vie - jele". Na kraju pie: "Roena goro, tuin juria na te, a ja te branim do zadnjeg metk a i dau ivot za te". Zasuzi oko... I tiho kaem: "O Brane,drue mio, ti si u aru narodn og boja zemljopis nauio. Kako si krasno lekciju znao, da ti se divi svijet! U ime nae divizije dajem ti ocjenu "pet"! Istina,bjee greaka dosta, koje ti lanak krase, a ja ti ipak "o d l i n o" dajem, a greke primam na se". Sahranismo ga pod prvom jel om, gorom plotun zajea. I tak o Brane vjeito osta na strai sred Grmea... U koli stojim i s mnogo tuge itam slova sa strane: "Ovdje je nekad uio kolu djeak Desnica Brane".

Renata Kuet , , , . . . , . , '. , . . .

Slobodan Pjevic , , . , .

Renata Kuet Stihovi su moje majke Duanke, a objevljeni u zbirci rodoljubivih, poratnih, zaviajn onostalginih pjesama "AKO PRAVDE BUDE! iz 1999. godin e.

Milkica Stanarevic I pored nostalgije, i pomal o gorine, ovim stihovima, po meni, ipak, dominira, jedna snaga i ljubav, prema ivotu, i onom pre, i ovom sada. Ljubav je kao ljubav neunitiva, a tako i mi sa njom. I sa naim korenovima, sa naom dedovin om...sa ovako lepim pesmama, druenjima, seanjima.. Ono sto mi nosimo u sebi, ne moe nam niko otuiti, ni zauzeti !!!! Hvala gospodji Duanki, to nas je podsetila na to !!!!! Hvala iz srca.

. , , , . , . , , , . , . . .??? . , . . , . "" . .

 , , . , . ( 1858, 1875) . : , . .

Renata Kuet UNO MOJA; Duanka Kuet Napustih te silom, Uno moja dua me jednako ko tebe boli vjeruj mi, nisi daleko od mene u srcu svome dubok o te nosim. Jedina moja, ne budi tuna s tobom su gradovi moji i tvoji Biha mi uvaj ko obale svoje Biha, to otac Biki sagradi i Sok ol ac Sokin, molim te, zagrli, na Ostroac visoki nekad pogled baci Martin Brod ljubi ko sedre svoje, jer Marta ga lijepa ivotom plati. U talasu svome, jedin a naa uvaj prol ost u kojoj smo rasli i sadanju istoriju to je tuin tvori, uvaj lijepu Pritoku, to do sri boli. Posluaj, mol im te, jedina moja, saperi krvave obal e svoje, s proljea doe tvoji roeni da utjee plane gradove svoje.

Nedeljk o Kuzet evo neto interesantno za itanje http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/index_l.html

Slobodan Pjevic Svaka ast Nedeljk o, ovo je zaista neiscrpan izvor podatak a.i

. MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina prvi put sam sisao do grada iz mog sela tihog i dalekog, kad susretoh tebe iznenada. Eh, decacke uspomen e glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila il nisi, zbunjenoga seoskoga djaka, svijetl okos og i ociju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naisla si kao lak oblacak, tvoj me pogled na tren obeznani, zaboravih ime i ocinstvo, kako mi se zovu ukucani. Iznevjerih poput sablje tupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, uspomen a na te ne ocval a, modra una u proljetne noci tvoje mi je ime saputala. Lebdjel a si ispod djack e klupe, Mala moja iz Bosanske Krupe! Brzo minu nase djakovanje lagan leptir sa krilima zlatnim ipak tebe u srcu sacuvah kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjecanja mogul da se kupe; Mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, vec mi kosa sijedi, gledam Unu, cuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim sve je pusto, tebe vise nema. Ej, godin e, nemjerljive skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! Branko Copic

. RASTANAK Tamo amo, s dvojke na etvorku, varka se, a djetinjstvo mine, prevari te Una obanica, odnese ti etiri godine. Oprataj se s pustopan om braom, pozdravljaj se zauvijek s Bihaom. Zamukoe sobe internata i u njima smical ice ake, osta pusta cesta za Pritoku gdje smo krali orahe seljake. Osta Murat, poslastiar stari i njegovi kolai "brdari". A drugovi! Kome prvo prii, dok ok olo spomen ari krue? Tihim glasom jedva progrgue: - Daj mi apu. Dovienja, drue! Okrene se, dok suze uminu, stariji se ini za godinu. A sa kim se pozdraviti neu? Zato mi se oi rosom pune? Osta Zora, moja ljubav tajna, u kuici s druge strane Une. I tamo sam lunjao, oprezan, zbunjen, trapav, kao da sam vezan. esto sam joj pisao zadatk e, aputao tablicu mnoenja, a kad bi me milo pogledala, osjeah se kao mladoenja. Sanjao sam o njenome liku pokraj Une, skriven u vrbiku. Odoh kroz no punu kreketanja (abe su me pratile u horu!) i na zidu, blizu kue njene, zapiso sam "Branko voli Zoru" I danas me uvijek boli dua,

kad se gdjegod javi kreketua. (Branko opi)

. , , . , ! , . . , . " ! ,?" " " . . . "" . " ?" , : "..." "" ; ,, .""........... - ()

Renata Kuet (. ) . : ,

 . . , , ' .

. - , , . , . , . , . , : , , - - , ? . , , , . : . - , , . , . , . , . , : , , - - , ? . , , , . : . , - ? , - ?

Zoran Uzelac . , . . . ' , .

 . , . 9

, . . , . , , , . . , , , . . '. , , ( ), ( ), , ( ). . ( ). . . : , , , , . : , , , , , . - . , , . . . , , . . . . , " ". , , . , . . , , , . . , , , , , , . . , -, , . , , .

Autor(i): PETAR MIRKOVI Publikacija: BOSANSKA VILA Datum izdavanja: 01/12/1887 Momak i djevojka udaju se od petnaeste do dvadesete godine. Mal o koje doek a dvadesetu godinu, a da se ne uda ili ne oeni. Ako preu dvadesetu godinu, kae im se stari momak" ili stara djevojk a." im je sinu petnaesta godina, roditelji mu gledaju djevojku, all on sam, Boe sauvaj. Momak je sa svim nevin i stidan pred starijima,' a o svojoj enidbi nee progovoriti, pa makar se nikad i ne oenio. Ako mu kuani naspomenu to o enidbi, sav pocrveni od stida, i hoe u zemlju da propadn e. Ako su mu tu roditelji, pobjei e na polje. I djevojka je ista taka. Ako je momak samac radije e otii, koniji ili kome od roda, da mu gleda djevojku; nego li on sam. Kad roditelji za sina gledaju djevojku, najvie paze na rod pleme soj. Kod roditelja djevojakih trae i ispituju najvie pak ova svojstva: Doji li dobro djevojak a majka svoju djecu ? Da li joj dijete prije godin e prohoda ? Jesu li joj djeca mrla ? Jesu li u djetinjstvu pobol ijeval a ? Da li je boli glava esto ? Da li trpi od zubobolje ? Jesu li joj zubi zdravi i bijeli? Ima li joj ko u rodu padavicu? (gorsku bolest.) Ima li joj mati ili rod kakovu priljepivu bolest ? (Vrancu sifilistiku bolest) Ima li joj ko u rodu suicu ? Jesu li joj baba i ukunbaba bile zdrave? Da li joj mati muno raa djecu ? U opte, ima li ta porodica dug vijek ? Je li joj mati vraara i paljkalica? Da li umije svoje kune poslove ? Umije li u svojoj kui doek ati: kuma, popa, prijatelja, namjernika ? Zna li svoje enske poslove : tkati, presti, iti, grebenati, vesti? .... Jesu li joj otac, braa, roaci: lupei, kradljivci, laci, inaije, psovai, katili i t. d. Kada se dozna kroz deveta usta za sve i odgovori na gore naveden a pitanja: jest, nema, nije, nijesu i t. d." onda se pristupa zagledanju." Prvo vienje momka sa djevojkom bude na zboru ili piru. Uvati se momak u kolo do one djevojke, koju su ve izpipali i koju su namjerni uzeti. Kada se puste iz kola momak odvede djevojku, te je sa njezinom rodbin om poasti sa rakijom, koju u ploski u svom premetau nosi; ili im uzme kakova voa kao milotu. Za tim obino u jesen ide se na zagled t. j. da se vide i po drugi put; da vidi djevojaka Familija momka a on njih. Zagledanje ide ovak o: spremi se momak i tac mu i obuku se to ljepe. Ako nemaju u sebe halla pozajme u koniluku. U vee, kada se suton uhvati; pojau konje a ponesu sa sobom plosku rakije, i idu upravo u kuu djevojaku. U kui ih doek aju, spreme im veeru i to obino cicvaru. Kada se postavi trpeza (sofra, stolica) zagledai izvade rakiju i aste djevojak og oca i mater pa i drugu kunu eljad. Kod trpeze dri djevojka lu svijetln im. Momak je sasvim smjeran, stidljiv i nita ne progovori cijelu vee. Sve mu je to : ako kad koji slatki pogled ispod obrva baci na djevojku inae je anelak. esto puta bude, da je i ne vidi siromah. Po veeri posjede zagledai mal o, a za tim pojau konje i odu kui. Poslije nekolik o dana doe otac momk ov opet kui djevojak oj i ponese sa sobom plosku rakije. Ovi ga doekaju, spreme mu ruak ili veeru, a on izvadi rakiju i ponudi roditeljima djevojakijem. Ako ovi ponu piti ? to je znak da e dati djevojku i znak je da je djevojka kail poi. Ako li ne ? nego vrati rakiju; izgovorom, da im djevojka nije na udaju; onda niti je dadu, niti djevojka ima volju za istog.

Kada je sretno i popije se rakija, kao to rekoh: otac momkov se veseo vraa kui i sprema se na pronju." Na konja mu privee djevojka jedan pekir, kao znak da je dobro zagledanje prolo. A on nju daruje. Za pronju ispee se dobra jalova ovca, prosaki kruv, kolai, pite, sirac i povea mjein a rakije. Za djevojku pakobaka spremi se jelo. Na protnju pou po dvoje od mukinja i jedno ensko. Muko ide uz spremljen a jela i pia, da dobro podvore djevojaku rodbinu, a ensko ide da previdi ruho djevojako. Kada se prosci kod kue djevojake proaste vraaju se kui. Pri polasku ispitaju novoga prijatelja koliko e svatova povesti i koliko mira" otkupnine svadbarine ponijeti i u koji e dan doi po djevojku. Kad pou prosci, svakom prosakom konju privee djevojka po jedan pekir za uzdu. Mir svad barina, to je u narodu ukorijenjen a jako rav obiaj. Kad dotini dou po djevojku, mora se donijeti djevojakom ocu deset dukata ili ve za koliko su se pogodil i da plati djevojku, inae mu je nee dati. Za ureeno vrijeme vodnje spremaju se obje stranke. Koji eni sina kupi svatove. Starjein a ILI au, koji e biti u svatovima; uzima plosku rakije i ide od kue do kue, iz koje je namjeran zvati u svatove, te nudi rakijom i kae za to. Ovaj ako popije rakiju, znak je da e u svatove ii. Ako li ne popije, to odbija poziv. Kad svatovi u uroen o vrijeme dolaze skupljaju se pred kuu onoga to se eni; dolazak svoj javi svaki sa pucanjem iz puke. Kad su svi svatovi na okupu: nou pojau konje i idu kui djevojakoj. im dou, odjau konje i uu u kuu. Svatovi postave trpezu a na nju metnu jabuku i u nju ubodu uti dukat i prsten. Sad doe otac djevojaki i kae prnjatelju: vadi otkup mir, jer djevojku neete dobiti, dok je ne otkupite." Tu nastane velika pogodba, ma i ako su pogodili recimo deset dukata; jer otac momkov izvadi pet dukata, pa prui prijatelju novom, a ovaj nee ni da ih nogleda odbaci ih. Onaj daje sedam dukata, a ovaj opet nee. Na poljetku izvadi devet dukata i jedva ga sad primoraju da uzme. Kad primi novce za djevojku, prijatelji se sad pomire i poljube. Sad izvede brat djevojaki djevojku i dovede je trpezi; nazvavi svatovima Boga. Oni svi ustanu na noge i otprime Boga. Onda e brat djevojaki glasno uiniti: Ko se prima sestre moje, do volje i do nevolje." Otac momk ov prie mu i ree: Primam ja i Bog, do volje i do nevolje." Onda brat djevojak i ree: Evo ti mila moja sestra, a ti meni daj dar." Momk ov otac primi djevojku za ruku i daruje joj brata. Sad joj pokae prsten na trpezi i progovori joj: Ako je dobra volja i nijesi se drugom obeala, uzmi onaj prsten i jabuku." Sad djevojka prie ocu i poljubi ga u ruku a tako i buduem svome ai," kumu, starom svatu, materi i drugima starijim. Zatim prikloni skute, sagne se i uzme jabuku i metn e u njedra, a svatovi viknu: ivila!" ri izvoenju djevojke na prsten, ako nema brata to ga moe zamijeniti: strievi, mlad stric, sestrin i t. d. Iza toga prie djever djevojci, ogrnut crven om kabanicom i primi djevojku, pa ju ogrn o sa kabanicom i stupi meu svatove. Svatovi sad povade jel o i pie, to su donijeli sa sobom, i postave sami, pa ponu piti i jesti. To se zove: svatovska veera. Sad svatovi gledaju da opnju koga od kune eljadi ili od pozvatih. Pije se i jede, pjeva, puca iz puaka sve do zore. Pred zoru dignu svatovi svoju trpezu (sofru) a djevojaki otac sad postavi drugu i posjeda svatove, pa navali sad sa svojim razliitijem jelima i piem. Sad gledaju na svaki nain da opiju svatove. Navale na njih meden om rakijom, ali se oni dakako uvaju. Nijesam kazao: kad se vodi djevojk a, i uvegija poe u svatove. U svatovima je kum sve, to on zapovjedi mora se sluati. Njegov najvei sluga jest svatovski au." Taj se uvijek bira kao najdosjetljiviji, kao najbolji aljivin a. On je uvijek na polju, uva konje, da im ko repove ne poupa ili ne odsijee. Osobito odijel o ima na sebi, a u ruci buzdovan, s kojim se brani i lupa po krovovima zgrada i kua kao gromom. Kad kum auu apne da je vrijeme putovati; on pone lupati i vikati: azurala, kieni svatovi, spremte konje, pritete kolane, da vodimo lijepu djevojku; da ranimo da ne odocnimo, kratki danci a vrletni klanci, a nami su daleki konaci."

. utor(i): PETAR MIRKOVI Publikacija: BOSANSKA VILA Datum izdavanja: 16/12/1887 Skoi sve na noge. Svatovi trae to da ponesu; kao koko, licu (kaiku) lonac ili K0JU DRUGU stvar. To objese konju o unikau, djevojk e, drugarice isproene, veu svatovnma na kape vjeal a od kukuruza, radie, ljivove, ljenjikove, orah ove i t. d. Konjima veu pekire za uzde a svatovi ih daruju. Kada je sve gotovo, kada je ruho1) djevojako natovareno i komora predata auu ; izvede djever djevojku na velika vrata iz kue, kuna joj eljad govore: Sretn o, sretno!" Sad stanu pred kuu kod konja, na kome e jahati djevojka; a toga asa doe joj otac, pa prekioni koljen o u desno noge, djevojka prie mu i poljubi ga u ruku i ite blagoslov. On je blagoslovn i oprosti joj sve, ako ga je u emu uvrijedila. Stane mu na koljeno i baci se na konja, a ogrnu je crvenom kabanicom, pa zapucaju puke i pojure konje. Malo ih otac djevojaki isprati sa svojijem prijateljima i vrate se. Svatovi odjure preko polja igrajui konje, pjovajui pjesmu na sav glas i pucajui. U putu, ako svatovi koga sretnu, napoje ga. Iz po puta odleti jedan kui i javi da idu svatovi. Taj se zove mutulgdija. Mutulugdija dobije koulju od matere mladoenjin e ree pekir. Kada se svatovi prikue kui na jedno 50100 koraaji; nekolicina njih koji IMaju dobre konje, poteku. Koji utee dobije koulju. Kad svatovi dou pred kuu, barjaktar zaprijei vrata s barjakom, i ne da nikom u kuu, dok mu se ne da dar. Dok barjaktar dri vrata zaprta; djevojci donesu puno reeto ita i na konju jo sjedei, pone rediti, a kad je nekolik o puta okrenula ito u reetu, baci ga preko glave i udari aua, kojin se ve kasnije postavio tamo, samo da izvede vei smijeh. Onda joj donesu mau (oeg) i djevojka zamane njom i vridalji je preko kue. Sad joj donesu muko dijete od tri do etiri godine i metnu ga u krilo djevojci na konja. Ona ga zagrli i poljubi, na ga daruje obin o sa malijem arapicama punim orah a, ljenika i jabuka. U tom se vrata otvore i djevojka sjae sa konja, priu pragu sa djevojk om: ona se prekrsti i pokloni, na korai desnom nogom u kuu. U kui obie ok o ognjita tri puta pred sunce i vie vatre u proelju, metne tri metenije i poljubi ognjite. Ako koje jelo kod vatre ima, doe mu i promijea ga, pa uzme malo i okusi. Za tim doe djeveru, pa iziu na mapa vrata i odu u zgradu (klijet). Tamo je okol o domaa eljad, i sad se s njima upoznaje. Prijs no to svatovi dou, skupi se cijelo selo na pir, a i iz drugih sela takoer dou. Uhvate narodn o kolo, te igraju,pjevaju, pucaju, vrite, skau bacaju se kamen a s ramena i t. d. Djever izvede djevojku prekritu sa prvenom kabanicom, pa ju voda po piru. Koga god srste pokion i mu se do crne zemlje, pa ako je mlado ensko ; poljube se u obraz, a zatim se opet pokloni i idu dalje. Ako jes starije poljubi ga u ruku, i to ide tako cijel i dan. Djevojk a je vie obuena kao ena: zimi ima crnu haljinu, zubun vrio umjetno izvezen; tkanicu i pregau. Na glavi ima bijesnu maramu (bou) a po njoj kapu i po tom se poznaje da je jo djevojka t. j. da je nevjenata. Svatovi obino hodaju tamo amo, i poje svijst sa rakijom iz svojih iposaka, to su ih donijeli od novoga prijatelja. Svatovi zameu alu, igraju, pjevaju, pucaju i t.. d. Kada su se malo odmorili, iznesu trku za pjeak e. Na trku se mee obino koulja ili dobar pekir. Momci, koji mogu poleeti, svuku sve do gaa i zau za jednu dvije uvrati i poteku; koji dotri prvi do biljege, dobije ve to je metnuto. Ne" samo da je momak, to je utekao veseo, nego se i mjesto iz koga je, veseli i dii. Tako se trka postavlja i za enskinje. Obino se za njih mee na trku pregaa, tkanica ili to drugo. To je lijepo gledati, a i smjeno je. Iza

toga postavi se na jedan manji pukomet na dasku, peeno bravlje plee sa mesom razumije se. Sad koji su dobre niandije pucaju na plee. Prvi pukne uvegija (mladoenja) a za tim stari. Kada su od vlade puke pokupljene, onda niane sa kamenicama. Ko ucilja plee, njegovo je. Iza toga postavlja se svatovski sto. U zaelje stolu, sjedne pop; do popa s desne strane kum, a s lijeve stari svat; do kuma mladoenja, a do staroga svata barjaktar, na za tim redom svi svatovi po starini. Za svatovski sto malo ko drugi sjedne osim svatova. Svatovi tak o posjedaju i narede se za praznim stolom. Sad zae djever sa djevojkom ispred svatova: djevojka nosi pehar (bukaru, banj) pun vode i picu (kaiku); a djever leen i poljevak (pekir kojim se utire), pa dou prvom popu te mu popiju vode na ruke da se umije, po tom mora darivnti; baciti dar u leen. Za tim idu kumu, uvegiji, starom svatu, barjaktaru i drugim svatovima redom. Svak i mora u leen neto baciti u novcu. Obin o kum i uvegija daju po ut dukat. To se zove poljeva i na." Iza poljevanne razdaje se svatovima i kunoj eljadi dar djevojaki. Ode djevojka sa djeverom i na mai (oegu ) donesu veliku rnu darova, pa stanu vie kuma. au sad ue u krug stopu svatovskom i prua najprije: dar mladoenjin, a au ga premetne nekolik o puta i sa vrlo smijenim govorom okiti i baci uvegiji oko vrata govorei mu: Plati, ako ne', a ti vrati!" Tako se prikazuju darovi i svima drugijem, koje e ih dobiti. Sad doe djever sa djevojk om meu svatove sa izdubljenpm hljebom na srednni i kupe otkup od svatova za darove. Novci se bacaju na hljeb, da svak vidi koliko je ko dao. au blagosilja i hvali pojedine, a popojedine poten o i izrui, da ni psi s mislom ne bi pol okali, ali mu to odbiju na apu. Iza ovoga postavlja se svatovsko jelo na sto, ali domainovo nita. Tu se samo postavljaju svatovske buklije," i to na ovi nain : Ue au meu svatove i stane kod stopa, pa mu dadu najprije kumovu bukliju1). On ju okiti to ljepe govorom i prikae svatovima i narodu, to ok opo stoji, sa najljepijem izrazima, na cijelu navardu metne pred popa. Osobito su lijepi prikazi i svatovske zdravice; ali bi me daleko odvel o kada bi ih sviju opisao1). Za tim dodadu mu busliju starog svata, barjaktarovu, pa onda redom sviju drugih svatova. Uza svaku, kao to spomenuh, au ree po koju. Kada su sve buklije prikazate pop ustane i blagoslovi sto, a sad ponu jesti i piti i uza svaku au i zdravicu govore. Djevojka se uvijek nokloni kada se koja zdravica ree, ma bila za koga. Pije se, jede, zdravi i pjeva sve do noi. Kolo igra uvijek a puka puca. Pred no uzme kumi djever momka djevojku i zovnu popa pa idu u zgradu i vjenaju ih. Snaa po kumovoj zapovijedi izuje mladoenju, a on nju; tako isto i raspau jedno drugo. Snaa poljubi mladoenju u ruku, a on nju u el o i to sve u prisustvu kuma i djevera. Za tim ih svedu u lonicu. Kum ih pokrije a djever pukne iz puke preko njih i sad zatvore zgradu (klijet). Svatovi se u kui cijelu no vesele i zameu razliite narodn e ale.Sjutra dan, kada doe mladoenja iz lonice, uvate ga i sveu sa djeverom, a to ine za to, to su im snau ukrali. Oni se otkupe meden om rakijom, i pute ih. Svatovi toga dana ruaju, a za tim razilaze se kuama. Kad koji poe opali iz puke a snaa ga isprati, poljubi ga, a on je daruje i svjetuje je, da bude dobra i posluna. Ovo je originalna svadba, no bude kadkad po koji izuzetak, ali rijetko biva: krijui odvui djevojku, 'oteti ju, ukrasti i t. d. Snaa prve godine estito slui : ustaje najranije a lijee najkasnnje. U vee izuje starije, njihovu obuu uredi i osui, opanke navee, arape, ako su gdje poderate, okrpi. Trpezu postavlja, die, svijetli, pere sude, namiruje stoku, napravlja lonice, zapretava vatru . . . U jutru naloi vatru, poisti, uspremi, donese vode, opere sude i t. d. Snaa je skromna i posluna, kadgod izie i ue u kuu, pokloni se. Kad koji stariji poe iz kue na rad snaa ga isprati i poljubi u ruku, a kad dolazi t. j. vraa se kui, izie pred njih i doeka ih. Na putu, pa vrelu, kod crkve, s kim se god srete, pokloni se i poljubi ga u ruku. Mladoenju mlada ne zove imen om nego: on njega, onaj " A tako isto i on zamjenjuje njezino ime sa: ona,nje, nju " Oca mladoenjina svekra zove: aom, ajom," a svekrvu: majom,majkom." Mladoenjin a brata zove, ako je manji bracik a," ako je vei brale," ako je pri godinama: brajan, brajenko, brajo, brajko ." Zaovu zove: sejom, sekom, sestrom." Svekrovog brata : stricom, strikom" a enu mu: strinom, strikom."

Nju sva kuna eljad zovu: snaom, snajkom, snaicom." U dubokoj starosti ponu ona i ovjek joj zvati se imen om. Kad polje godinu dana zaujo se kod snae piska i kmeka sina ili eri, ta vreva mladu skui i umanji se u kui ona lijepa usluga. Od toga asa ona postane redua" u kui. Tu pon e tonuti ime snaa," jer ponu je sad neki prozivati majkom" a neki strikom." Pa i ja od te dreke pometoh se, i moradoh prestati. U Biu, 1887.

OBIAJI Nema naroda bez obiaja, bez obzira u kom kraju sveta ivi. Svako selo, svaki kraj, svaka oblast, svaki narod, imaju svoje obiaje. Neki obiaji pripadaju samo uem kraju, neki zahvataju itave oblasti jedne zemlje, a neki obiaji su istovetni kod razliitih naroda. Velike seobe naroda kroz vekove, osvajaki poh odi raznih naroda, vekovn a ropstva i mnogobrojni ratovi, a ujedno praen o i voljnim i nevoljnim meanjem krvi, uinili su da su se i narodi i njihovi obiaji prilin o izmeali. Malo je naroda koji su imali tolik o seoba kao Srpski narod. Od dol aska na Balkansko poluostrvo pre mnogo vekova pa sve do seoba u poslednjoj deceniji HH veka, pritisnuti raznim nevoljama, Srbi su se selili iz jednog kraja zemlje u drugi. Oni su u svojim seobama pored mnogih kunih potreptina nosili i svoje obiaje. Mnogo je obiaja koji su kroz vekovnu upotrebu osveen i u Srpskoj pravoslavn oj crkvi. Za svaki praznik vezani su odreeni obiaji. Poimo redom.

Obiaji za Vaskrs Teodorova subota U subotu prve nedelje asnog posta, pada praznik svetog Velikomuen ika Teodora Tirona. Toga dana se u pravoslavnim domovima kuva ito kao za

slavu. Tako se slavi uspomen a na jedan dogaaj iz prvih vekova hrianstva. Naime, u vreme rimskog cara Julijana Apostate 362. godine, kada je bilo gonjenje hriana kao u vreme Neron a, naredi ovaj car da se sve namirnice po carigradskim pijacama i radnjama popru krvlju od rtvenih ivotinja, kako bi se hriani oskrnavili i ne bi mogli da se prieste. Meutim, sveti Teodor Tiron javi arhiepiskopu carigradskom Evdoksiju, da hriani Carigrada ne kupuju nita od namirnica, nego da u svojim domovima, te nedelje kuvaju penin o ito i meaju sa medom, i to uzimaju umesto hrane. Hriani tako i urade, i dostojni se prieste u nedelju Pravoslavlja Kao uspomenu na taj dogaaj, u ovaj dan, domaice kuvaju ito kao za slavu, i slue svoje ukuane i goste koji toga dana dou u kuu. Lazareva subota Vrbica Subota uoi praznika Cveti (koji uvek padaju u estu nedelju asnog posta) posveen a je uspomeni na vaskrsenje etvorodn evn og Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gde su ga deca svean o doekal a i pozdravila. Tada se u naim hramovima u popodn evnim asovima slui veernje bogosluenje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Poto se vrba osveti, svetenik narodu deli granice, i zatim se vri trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i iracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote. Ovaj praznik je iskljuivo praznik dece. Za taj dan majke svean o obuku svoju decu, pa ak i onu najmanju, od nekolik o meseci, don ose, svean o obuenu, crkvi, kupuju im zvonie vezane na trobojku i stavljaju ok o vrata. Deca se raduju, tre po porti i uestvuju u oph odu ok o crkve. Mlade vrbove granice se odnose kuama i stavljaju pored ikone i kandila. Sa ovim danom poinju veliki Vaskrnji praznici.

Krsna slava

Jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrianski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrianstva Srbi su bili mnogoboaki narod. Pored vrhovn og boga Peruna, koga su svi potoval i, svaki dom je imao i svoje domae boanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domae navike i obiaje, u susretu sa hrianstvom, Srbi su se najtee odrical i tih domaih boanstava. Sveenje vodice Po drevn oj i ustaljenoj praksi nae crkve, u vreme pred slavu svetenik osveuje vodicu u domovima koji slave. Za osveenje vodice domaica pripremi sledee: jednu posudu (iniju ) sa vodom, buket bosiljka, manju sveicu, kadionicu sa arom ili briketom, tamjan a i spisak ukuana u kui. Sve se to postavi na sto u sobi gde je slavska ikona, koja je na istonom zidu sobe. Poeljno je da na obredu osveenja vodice budu svi ukuani sa domainom. Zato svetenik, bar na dan ranije, "zakazuje" vodicu, to jest, najavljuje domainu u koje vreme tan o dolazi, kako bi svi bili na okupu i molitvi. Ukoliko se vodica sveti na dan slave, zajedno sa rezanjem kolaa, poto se ukuani po malo napiju, ostatak se sipa za neku kalemljenu

voku, ili cvee u kui. Slavski kola

Na jedan dan uoi slave domaica mesi slavski kola. Kola se mesi od istog peninog brana. Testo se zakuvava sa vodom, i dodaje se malo bogojavljenske i osveen e vodice, koju je svetenik svetio pred slavu. Kola se ukraava raznim ukrasima od testa. Na njegovom centralnom delu i na etiri strane u znaku krsta odozgo utiskuje se peat (slovo) sa slovima IS HS NI KA, to skraeno i preveden o znai: Isus Hristos pobeuje. Sam kola simvolie Hrista koji je hleb ivota, a vino, kojim se preliva, simvolie krv koja je tekla iz Hristovih rana. Posle seenja kolaa, kola se isee na krike kao hleb. Najpre domain i ukuani uzimaju i jedu po deo kolaa, a ostatak se postavlja na trpezu. Slavska svea Za slavu se kupuje vea svea, po mogustvu od pravog voska, obin o duine 50 -60 sm, moe i vea, ili manja, zavisno od prilika i mogunosti. Ona se stavlja u irak (svenjak) i posebn o ukraava, Svea se pali na dan slave, neposredno pred rezanje kolaa. Domain se prekrsti, pomene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, celiva sveu i pali je ibicom. Svea i njena svetlost simvolizuju svetlost nauke Hristove. Svea gori cel og dana na dan slave, a kada izgori na nekoliko santimetara do svenjaka, svea se gasi na sledei nain: Domain se prekrsti, uzme au sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kaiicu vina i nju izlije uz fitilj svee koja gori. Vino polako ugasi sveu. Potom se svea i irak stavljaju pred ikonu, ili na neko drugo sveano mesto u kui, i tu stoji do sledee godine, i pali se prilikom zajednikih kunih molitvi. Slavsko ito Uoi slave domaica priprema slavsko ito - koljivo ili panaiju. Slavsko ito se kuva od istog i otrebljen og peninog zrna. Jedan kilogram ili pola kilograma ita (zavisno od broja gostiju), ukuva se u istoj vodi, zatim se procedi i malo prosui. Prosueno ito se, zatim, melje. U samleven o ito dodaje se eer, mleveni orasi, malo vanilin eera i mal o morskog oraha radi lepeg ukusa. To se stavlja u neku plitku iniju ili tacnu, lepo oblikuje , i po povrini se pospe eerom u prahu ili mlevenim orasima. Kakvih ima slava? PORODICNA SLAVA je proslava on og hriscanskog svetitelja, na ciji su dan nasi preci primili hriscanstvo i koga su izabrali za svoga zastitnika i zastupnika pred Bogom. Sl ava se prenosi sa oca na sina i gotovo se nikad ne menja. Cak ako jedna porodica izumre, oni hriscani koji naslede njihovu imovinu, u vecini slucajeva smatraju za svoju duznost da, pored svoje slave, prime i njihovu. Otuda ima porodica koje slave vise slava. Zena, ako ostane udovica, zadrzava slavu svoga muza. CRKVENE SLAVE su proslavljanje svetitelja kome je hram posvecen. SEOSKE ILI GRADSKE SLAVE su proslavljanje on og svetitelja koga su, za svoga zastitnik a, izabrala pojdina sela i gradovi ili kome su se, u nevolji, zavetoval i zitelji toga mesta pa ga proslavljaju u znak blagodarn osti za srecn o otklanjanje bede i nevolje. Toga dana, ide se kroz polja ili glavnim gradskim ulicama, sa litijom i prinose se Bogu i svetitelju molitve za dobro i srecu toga mesta i svih njegovih zitelja. Zastitnik srpske skole je srpski prosvetitelj i prvi arhiepiskop, sveti Sava. Sveti Sava se proslavlja u srpskim skolama kao skolska slava.

I pojedin a srpska drustva, poslovna udruzenja - esnafi, treba da imaju svoju slavu, svoga svetitelja zastitnika. Poznato je da je u doba Nemanjica, sveti apostol i prvomu cenik Stefan bio zastitnik srpske drzave. Zato svi srpski vladari, pocev od Stefana Nemanje, nose i ime Stefan uz svoje: Stefan Uros, Stefan Milutin, Stefan Dusan. Kako se pravi slavski kola Meenje slavskog kolaa u kui je lep porodini in i vrlo lepa uspomen a za decu koja e, gledajui svoju majku kako ga mesi, to preneti docn ije i u svoju kuu. Mlade devojke treba da i u ovom poslu odmenjuju svoju majku, kako bi jo zarana stekle iskustvo u tome. Kola se obin o mesi dan pre slave. Poto se domaica okupa i obue u isto, prekrstie se i u sebi oitati Oe na, pa e tek onda poeti sa meenjem. U lonac od 1 litra izdrobiti 20 do 30 grama kvasca, naliti ga s pola olje mlakog mleka i prstima razmazati kvasac tako da nema grudvica. Zatim dodati mal o soli, jednu kaiku eera i mal o brana koliko da se dobije retko testo. Sud staviti blizu tednjaka i ostaviti dok kvasac ne uskisne i napuni loni. Za to vreme prosejati 1 do 11/2 kilograma brana, staviti ga u sud za meenje (po mogunosti ovaj sud upotrebljavati samo za meenje slavskog kolaa) i kod tednjaka dobro zagrejati. Kad je kvasac uskisao poeti meenje. U branu napraviti udubljenje u sredini, dodati kvasac, 4 uman ceta, 2 do 3 kaike eera, malo strugane kore od limuna i nekoliko kapi osveen e vodice (koju je svetenik za slavu osvetio) pa sve to zamesiti dolivajui mal o mleka, tako da se dobije testo srednje tvrdoe. Prilikom meenja dodavati malo-pomalo rastopljen og masla, a takoe s vremen a na vreme treba zamakati dlanove u rastopljeno maslo i tak o masnim rukama mesiti (upotrebiti oko 100 gr. masla). Testo treba mesiti sve dok se ne odvaja od prstiju i dok se na njemu ne pojave klobuci, plikovi. Kada je testo dovoljn o izraen o izvaditi ga iz suda, dno suda posuti branom i onda vratiti testo u sud, prekrstiti ga, pokriti s nekoliko istih salveta i ostaviti na toplom mestu da uskisne. Kada je testo dostigl o dva puta svoju veliinu, paljivo ga izruiti na dasku posuti branom, lako ga rukama izraditi u obliku okruglog hleba i staviti u okrugao kalup, koji je preth odno dobro podmazan maslom i posut branom. Prilikom ovog premesivanja testo se ne sme mnogo pritiskivati, niti mesiti jer u tom sluaju nee narasti kola. Kalup sa kolaem opet prekriti salvetama i ostaviti na toplom mestu da ponovo uskisne. Kada je kola dovoljno narastao, pomazati ga razmuenim jajetom i ukraavati ukrasima od istog testa. Prvo se preko celog kolaa stavlja krst (od dva valjasta komada testa stavljen a unakrst). Zatim se kola uokviri pletenicom, preko koje se pravi veni. Veni se obin o pravi tak o to se komad testa izvalja a zatim isecka na manje valjaste komadie. Svaki takav komadi se po duini dvaput zasee (tako da dobije tri kraka). Ovi komadii se slau preko pletenice i to tako da svaki sledei mal o preklopi preth odni; tako redom dok se ne uokviri ceo kola i na taj nain dobije venac oko krsta. I veni i krst se jo zaseckaju makazama da kola jo kitnjastije izgleda. Sada se na sredite krsta stavlja poskurica kao hlepi krunog oblika. Ona se tak oe stavlja i preko venia, a na zavrecima svakog od etiri kraka krsta (ukupno pet poskurica). Dalje se kola ukraava ostalim ukrasima od posnog testa koje se zamesi od brana i mal o vode. Ove ukrase ne treba pomazivati jajetom ve ih ostaviti bele. Ti ukrasi predstavljaju ele domaice ono to eli da ima u

svome domu: ptice (golubovi) predstavljaju zdravlje i veselje. Grozd oznaava elju da rod dobro rodi; cvee (ruice) znai lepotu, istotu i mio miris due i da deca odrastaju lepa i ista kao ruice; (zatim se kao elja da u kui bude svega pravi burence, pa aica, zatim knjiga itd.). Ovi ukrasi stavljaju se u polja izmeu krakova krsta, i dovoljno je, da bi kola bio lep, da se u svakom od etiri polja nalazi po jedan ukras. No najvaniji ukras slavskog kolaa je znak etvrtastog oblika kome je krst u sredini a meu kracima krsta natpis IS HS NI KA ovaj natpis na grkom znai: Isus Hristos pobeuje. Za utiskivanje ovoga znaka postoji naroiti drveni peat (koji svaka domaica treba da ima). Posno testo se rastanji i u njega se utisne ovaj peat, koji se preth odno zamoi u brano. Taj znak se noem isee po ivici od ostal og komada testa i stavlja se na svaku poskuricu. Izgled samog kolaa i nain pravljenja ukrasa zavisi od umenosti domaice, ali valja znati da kola nikada ne treba da bude prenatrpan ukrasima. Ukraen kola prekrstiti i staviti u zagrejanu penicu i pei na umerenoj vatri. Prvih deset minuta ne otvarati penicu, a posle s vremena na vreme okretati kola kako bi sa svih strana podjednako rastao. Voditi rauna da kola ne preplane. im se povrina kolaa zarumeni prekriti ga listom iste bele hartije i nastaviti peenje. Kada se kola odvaja od kalupa znai da je peen, ali ga ipak ostaviti jo desetak minuta da se na tihoj vatri "istiti". Dobro narastao i ispeen kola ne sme da bude teak. im se kola izvadi iz penice paljivo ga odozgo premazati mlakom vodom u kojoj je prethodn o rastvoren o mal o eera (spolja povrina kolaa e onda biti sjajna) i zatim izruiti na ist tanjir. Kola se moe praviti i postan kada krsno ime pada u posne dane. Mesi se na isti nain kao i mrsan samo bez mleka, jaja i masla. Kako se sprema slavsko ito Mada izgleda jednostavno spremati ito, to ipak nije tako laka stvar. Kuvati ga na ovaj nain: nabaviti penicu "beliju" koja je bela i krupna, otrebiti je, pa je dva dana pred slavu, uvee, potopiti u lonac sa istom vodom i ostaviti je da u toj vodi prenoi do sutradan. Ima domaica koje spremaju ito na taj nain to ga skuvanog samelju, a ima ih koje ga pre kuvanja "otucaju". Kada domaica ne eli da melje penicu, ve da je mesi, onda sutradan, poto je penica prenoila potopljena, ocediti je od vode i mal o-pomal o je tucati u avanu od mesinga. Kada se tvrda ljuska skinula sa zrnevlja, oprati penicu u nekoliko hladnih voda, spustiti je u lonac, naliti hladnom vodom da ogrezne i na tihoj vatri kuvati oko 2 asa, to jest dok voda ne postan e bela i zrno potpuno mek ano. U sluaju da domaica eli penicu da melje, nije potrebn o da je otu cava, ve izjutra poto je penica prenoila potopljena, staviti je da se u istom loncu i vodi kuva. Na ovaj nain spremana, penica e se due kuvati. Za vreme kuvanja izbegavati dolivanje, a naroito meanje. Penica lako zagoreva, zato je neprestan o kuvati na slaboj vatri. Kuvanu penicu staviti na evir i pod esmom ispirati sve dok sa nje ne nestane bela skrama, a zrnevlje ne bude potpuno isto i belo. Pustiti penicu da dobro otkaplje od vode. Vei sto zastrti istim stolnjakom pa po njemu penicu rasporediti, ali tak o da ne doe zrno preko zrna. Preko toga staviti drugi isti stolnjak. Ostaviti penicu da prenoi, a sutradan rano izjutra staviti je u dublji sud i ako je otucana mesiti, a ako nije samleti je (ponek ad i dvaput) na dobro opran oj maini za mlevenje mesa. Obavezn o je da se domaica pre nego to otpon e meenje ita prekrsti. Na kilogram penice odmeriti kilogram- eera u prahu zamirisanog vanilom, i kilogram samlevenih oraha, ili obarenih, oljutenih i samlevenih badema. eer i orahe ravnomern o dodavati u ito i pri tom ga dobro

mesiti rukama. Uzeti stakleni tanjir, koji se naroito za ovu svrhu upotrebljava, pa u obliku okruglog hleba staviti na njega izmeen o ito. ito odozgo posutu samlevenim orasima[12] ili obarenim, oljutenim i samlevenim bademima, zatim staviti sloj eera u prahu i paziti da samleveni orasi i eer svuda ravnomerno pokriju ito. Najzad uzeti ist salvet, staviti ga preko eera, pa dlanovima preko salveta dobro utapkati eer da ne bi spao sa ita. Neke domaice jo ukraavaju ito raznim ukrasima (to nije mnogo ni lepo ni ukusno). Ako se ba eli, ito se moe ukrasiti obarenim i oljutenim bademom. Ivice tanjira obrisati prvo vlanim salvetom, a zatim suvim. Ovo brisanje preporuuje se ee posle posluivanja. Za patarice, (drugi dan Slave) odvojiti uoi slave kuvano ito, pa ga na dan patarica pripremati. ito naine svetenik ili domain. Domaica je duna da izjutra na dan slave spremi sve to je za svetenika potrebno, a to je: slavski kola, ito, sveu, no, au sa vinom, kadionicu sa izmirn om i listu sa imenima onih koji slavu slave. Sveu pali domain ili sin. Obiaj je da onaj koji je upali treba da je uvee i ugasi ostatk om vina koje je u ai od prelivanja ostalo. U sluaju da u kui nema muke glave, sveu e upaliti svetenik. Slavu primaju sinovi. Dok je otac iv, ma sinovi bili i oenjeni, druga se svea nee paliti. Ako otac za ivota preda sinu slavu, onda e i sin moi da zapali sveu u svome domu.

HRGAR Ajmo Hrgarcan i,da zapocnemo temu o Hrgaru i svim zanimljivostima vezanim za Hrgar

Zoran Uzelac Tekst iz 1887.god.Od Pritok e poavi dva sata uz vrletin i kameniti hrgarski klanac na jugo istonu stranu, lei kao na nekom planinskom tavanu vrletno a gorsko selo Hrgar od 90 srpskih kua. Ne zna se od kuda je Hrgar svoje ime dobio. Vie Hrgara na uzvien om brijegu Velebitu nalazi se starinski grad Kraljevac ili Gradina, o kome ima pria u narodu. (Vidi 7 broj gBos. Vile" od 1887 god). U Hrgaru ima jedna crkvin a, za koju vele, da je bio kraljev manastir, a mal o dalje od te crkvine je voda (izvor) Svetinja, s kojom pripovjedaju, da je kralj, koji stanovae u Kraljevcu izlijsio svoga slijepoga sina. I danas se skuplja na Svetinju cijel o selo Hrgar u oi sv. ora i mlade nedjelje, pa se umivaju i kupaju, da budu zdravi preko godine.

Zoran Uzelac : . . . 1992-1995. . 1994/95. . , , , , , , .. , . . 19. . .. , . , . . 1941. . . , . . . , , . , .

Vladimir Grbic jel ovo na Hrgaru ovako uvijek bilo- malo latinica mal o cirilica :-)

Vladimir Grbic u ime dobre volje sasvim mi odgovara ovako kako jest i nist nebarkaj ;-)

Marija Vranjes Mi na Hrgaru smo stalno znali oba pisma, ne znam kako je bilo u Racicu :)

Zoran Uzelac KOSTA KOVACEVIC 1889 GOD....U teakim kuama, gdje nema soba ni pei, nego vatra na ognjitu od velikih naslaganih klada tinja, ne spava se mnogo, nego se za dugih zimnih noi sjedi i razgovara, ak do pola noi, Mlade pokraj naloene vatre ili se igra kapa ili drugih kakvih igara, a ene predu i rade svoje enske poslove; sredovjeni i stari ljudi priaju jedan drugome o starome vaktu i zemanu i uope o starinskijem stvarima. U takim kuama i na takim sijelima esto puta ue, da se uzmu u pretres i onakve stvari, koje bi mogle koristiti ljudima, ton o se sa naukom bave. U takvim dakle drutvima i na takim sijelima pribiljeio sam evo i ja najvie ovo, to hou ovdje javnosti da predam, iz ega bi mogli moda takvi naueni ljudi nai po koje zrnce, koje bi koristilo nauci i prolosti naoj bosanskoj. Planina, ili upravo brdo ovo, o kome hou da govorim, nalazi se na jugoistonoj strani od grada Bia, a udaljeno je od istoga dva puna konjika sata hoda. Ko bi god prvi put doao u Biha, bilo to bihakopetrovakom ili bihako- krupskom cestom, pa iziao na tako zvana Grabeka brda (Prijevor), ili na novi ripaki klanac, te sluajno bacio oima na lijevu stranu jugu, zaustavio bi mu se sigurno pogled na jedn om uzvien om brdu, koje kao neka prirodna pi-ramida k nebu svoj zaotreni vrh pon osno uzdie. Priaju, da se to brdo u staro vrijeme zvalo: Otri vrh", a danas ga svijet Ljuto (Ljuti vrh) nazivlje. Otkud se je Otri vrh promijenio u rije Ljuto, vidjeemo malo po- slije, ali u sada samo napomenuti, da bi mu prvanje ime njegovo priliilo samo onijem gledaocima, koji ga sa sjeverne strane posmatraju, poto Ljuto ne izgleda sa june strane onako zaotren a ni velianstven, kao sa sjeverne. Da je priroda Ljuto iz onoga ravnoga dijela zemlje, t. j. iz one nizine, na koji uzvieniji predjel metnula, onda bi on bio jedan od na]velianstvenijih i najponosnijih vrhova bosanskih. Sjeverna strana njegova sasvim je otvorena, te je ona, kao to rekoh, mnogo ljepa za oko ovjeije, nego

one druge tri strane, koje su dijel om zaklonjen e, a dijel om svezane' s drugijem brdima. Kad bismo dakle proli sa one strane Ljutoa, t. j. sa june, pa ga poeli posmatrati, onda on nije tako lnjep i pon osit, jer mu je ta strana sama gola strma litica, koja je stotinama arina visoka, a tako strma, da bi sami krsta orao imao posla, dok na nju izae. Tu stranu zove narod Sok olovaom," jer se u njoj u staro vrijeme sokolova nalazil o. Kau, da ih se i danas moe tu vidjeti, ali vrlo rijetk o, jer narod vje-ruje, da se i sokolovi legu i viaju samo ondje, gdje je narod ist i nepokvaren. Mehmed-paa Rustanbegovi, prozvani Bievi, koji je u neko vrijeme kao neogranien vladar Bihaem i okolin om bihakom vladao, vadio je i lovio iz te Sokol ovae sokolove, te ih pripitomljavao i nosio u Sarajevo na poklon vezirima bosanskijem. Ljudi su se morali po konogama i na usukanim guvama u oveem sepetu sputati, te sokolove ili njihova jaja po dupljama traiti, ne pazei na najvee opasnosti, koje su im pri takvom lovu prijetile. Da bi se sauvali, da ih te opake tice ne bi napastoval e, meali su na glavu bakrene kotlove (bakrae), da im glava zdrava ostan e. Na pitanje moje, kako su se smjeli u taku veliku i stranu proval iju sputati na slabim guvama, ree mi jedan starac: E moj sinko! nije se tu onda pital o, da li e glava zdrava ostati, nego se to moral o, pa da bi odmah sav u pepeo otiao. Kada bi izvadili," veli koga sokola ili sokolia, to bi se vrlo rijetko desilo, onda smo dobival i baki od 10 do 50 groa, a koji ne izvadi, ne bi dobio nita. Bilo je sluajeva, da bi nekada dobivao gdjekoji i po koji degenek, ako se pri sputanju straljivim pokae." Uz istonu stranu Ljutoa nalazi se kao neki planinski kotao, koji je sa sviju strana gorskijem vijen cem ograen, samo sa jedne, t. j. sa sjeverne strane, ima uska ljeba, kroz koju tee ovei potok, a pokraj potoka s desne strane kamen oviti konjski puteljak, kroz koji se tekom mukom stanovnici i drvena kola progone. U tom zaokruenom gorskom kotlu ima danas est kua pravoslavnvjeh, kojima je zemlja vrlo plodna, a i stokom su dosta imuni. To njihovo malo i osamljen o seoce zove se Mali Rai za razliku od Velikog Raia, kome ono i pripada. Mal o je mjesta, kojima je priroda dala sve ono, to teaku najvie potrebuje, kao to je dala tom mal om i osamljen om seocetu. Zdrav planinski vazduh, lijep gorski predjeo, dobra zemlja, ista i zdrava voda, drva, mlin, paa za blago, sve je to maloraian ima ton o reku pred kuom. U Malom Raiu, pria se, da je bio srpsko-pravoslavni man astir. 0 tom manastiru nema danas nikakvih znakova ni ostataka, ali ima mjesto, -gdje se po prianju manastir nalazio. Na potoku ima takoer mjesto, koje se zove Kalu ersko mlinite," te ga narod i dan danas kao neku svetinju uva i potuje. Pria se, kako su na taj manastir udarili neki hajduci, da ga porobe i opljakaju. No kalueri i njihov starjeina bijahu ljudi rjeiti i vjeti u govoru, te im predstave strane muke i nevolje grjenika na onome svijetu. Rjeitost kaluerska omeka ok orjel o srce hajduko, te se oni pokaju za svoje grijeh ove, pa ne samo da manaotir na miru ostavie, nego se jo ispovjedie i obeae, da e ostati kao posluitelji manastirski. to rekoe, zaista i svjerovae, jer se svi poslije nekoga vremen a iskaluerie a i njihov haram-baa postade, kau, poslije vrlo velik pobornik vjere Hristove, te ga za starjeinu i u manastiru izabrae, gdje se sve do smrti svoje ka]ao za svoja rava djela. Padom Bosne i ulaskom Osmanlija u ove zemlje, prebjegoe kalueri iz toga manastira u neki manastir dalmatinski, a njihov sagorjee osmanlijske ete. Tako od toga manastira ne ostade nita, nego samo golo prianje. Misli se, da je ovaj manastir u Malom Raiu ona Pavlica crkva, koja se u srpskim narodnim pjesmama ispod Jadovnik a" spominje, jer i Ljuto spada u hrpu onijeh brda, koja su sa Jadovnik om ili Jadovik om svezana, ili, pravo rei, on je ogranak ili panoga od planine Jadovn ika. Ovak o pjesma narodna o tom govori: to bijahu Nemanii stari, Ne trpae na gomile blago, No gradie s njime zadubine, Sagradie mnoge manastire; Sagradie visoke Deane, Ba Deane vie akovice, Paariju vie Pei ravne U Drenici bijelo Devia, Petrovu crkvu pod Pazarom, Malo vie ureve Stupove, Sopoane navrh Rak e ladne, Trojicu u Hercegovin i, Crkvu Janju u Starome Vlahu, i Pavlicu ispod Jadovn ika, Studenicu ispod Brvenika" i t. d. Da li ima drugi koji Jadovnik (planina) osim ovoga naega i pod njim spomen od kakve crkve, to ne znam, nego e moda ko drugi, tom poslu

bolji erbab od mene, to znati rastumaiti. Navrh Ljutoa ima ovea ravan (podeljak ), s koje se vidi cijela Krajina preko rijeke Une. Na toj ravnici ima vrel o, koje nikada ne presui. Tu pastiri poje ljetn blago i piju vodu, te vele, da je ljekovita i vrlo zdrava i lagana. Govorei o ovoj vodi pada mi i nehotice na pamet, kad su ono begovi ripani zvali i pitali nekoga staroga teaka Mitra Pepia iz sela Hrgara, koji je bio veoma razuman i darovit ovjek u dosjetkama i odgovorima, pa ga pitali: uje Mitre! Bi li ti nama znao kazati, od kud na tak o visokom i otrom Ljutou voda?" a on gladei svoju bijelu bradu ree im onako prostoduno: Dobro! Ako vi meni kaete otkud na vrh glave ovjeije krv? onda u i ja vama to odgovoriti", pa se okrene i otide od njih. I zaista, ko bi god iziao na vrh Ljutoa i vidio onu vodu, moralo bi mu i nehotino pasti na pamet svemogustvo boije. Blizu vrela na on om podeljku priaju stari ljudi, da je nekada bio vrlo velik i znamenit grad, ali mu u dananje vrijeme nema ni traga ni glasa. Ne zna se dakle, da li je taj grad razruen, ili zarastao umom, ili ga moda nije ni bilo nikako. Na gradu, pria se, da je bio grdosija top, od koga se jeka ula po svoj Krajini. To je bilo, vele, u on o vrijeme, kada je bihaka dolina leala podvodom (vidi opis u Bonjaku" od 1886. godine). Pod gradom su stojal e emije (brodovi), koje su plovil e u Brekovicu, Kraljevac na Velebitu i druga okolna mjesta. Onda nije bilo gradu Biu, Sok ocu i onijem drugijem gradiima, koji se danas u ravnici nalaze, ni traga ni glasa. NGto se tie postanka ovoga grada, pria se, da ga je podigl a nekoga kralja ker, imenom Sofija, koju prozvae Ljuticom, jer bijae sasvijem ljuta i naopak a. Ona se zavadi sa svojim sestrama i narodom, te se ovi dignu na nju, pa joj grad razrue i unite a nju protjeraju iz Bosne. Ispod Ljutoa sa sjeverne strane protee se selo Veliki Rai, pa onda druga mnogobrojna sela, kao: Ripa, Loh ovo, Golubi, Hrgar, Pritoka i t. d. i tako se veu ta sela jedno za drugo etiri do pet sati hoda. Svima tijem selima, jo od najstarijih vremena, bio je Ljuto kao neki pogaa vremena, ili tono kod nas kau: vjeiti kalendar". Otuda se moe i dan danas uti od naroda: Ljuto je na vjeiti kalendar" (koji pogaa vrijeme). Za to je Ljuto postao narodni pogaa vremena, evo uzroka: Pred svako vrijeme t. j. pred kiu ili snijeg uhvati se oko vrha Ljutoeva magla, koja ga po vrhu obavije, pa mu naini kao neku kapu ili almu (pou, ahmediju, turban). Otud je postala u narodu rije: Ljuto zamotao almu!" Ljuto odmotao almu". Ali se to u prvanje vrijeme govoril o: Otri vrh zamotao almu" t. j kad se magla oko vrha njegova uhvati. Otri vrh odmotao almu", kad se magla digne sa vrha njegova. Ili: Otri se vrh naljutio!" Otri se vrh odljutio?" Ako se dakle okol o -Otroga vrha uhvatila bila magla, to se on naljutio bio, a ako se magl a razila, onda se on odljutio, te se jo govoril o: Ljuti se vrh naljutio!" Ljuti se vrh odljutio!" a za tim Ljuti se vrh promijeni i skrati u jednu rije, te poee govoriti: Ljuto se naljutio! Ljuto se odljutio! Ljuto zamotao almu! Ljuto odmotao almu!" I tak o te izreke ostadoe i do dan danas kod svijeh onijeh sela, kojima je Ljuto na pogledu za pokazivanje vremen a. Iz ovoga dakle slijedi, da je Otri vrh, ljutei se i odljuujui, dobio dananje ime svoje, koje e mu moda ostati dok je njega i naroda naega okol o njega.

Zorane,svaka cast,drugo nemam sta reci,samo nastavi tako

U zelji da mal o animiram Hrgarcane,pokuau i ja da napiem par reenica o Hrgaru i Hrgaranima(naravn o on oliko koliko budem znao i umio)mada mislim da to Hrgarani puno bolje znaju od mene,ali sta je tu je.... Hrgar je povrinski drugo selo po veliini u Podgrmeju.U periodu izmedju dva svjetska rata imao je preko 200 domacinstava koja su bila rasporedjen a u 6-7 zaseoka(Vel ebit,Zapoljak,Prijekovac,Tih otina,Podastrana i Praijak) to se tie prezimen a i krsnih slava na Hrgaru,dozvoliu sebi da pokuam da napravim spisak,ali se istovremen o nadam da ce te me dopuniti i ispraviti eventualne greke i propuste -----------------------------------------------------------------------------HRGAR- Velebit BORJAN-sv.Stefan BOJI- sv.Nikola MARI- sv.Georgije PJEVI- sv.Nikola PILIPOVI-sv.Alimpije PEPI-sv.Georgije POPOVI-sv.Nik ola ZELJI-sv.Jovan ---------------------------------------------------------------------------------HRGAR- ? BORJAN-sv.Stefan DRAKULI-?? INJAC-?? LAJI-?? MAJI-sv.Jovan MIJI-sv.Nikol a MIHAJLOVI- sv.Georgije PILIPOVI-sv.Alimpije PUVAR-?? POPOVI-sv.Nik ola PAI-sv.Jovan PUAA-sv.Nik ola SEKULA-sv.Jovan EVI-?? EVO-sv.Luka VUKADINOVI-sv.Jovan VRANJE- sv.Georgije ZEC-sv.Georgije ZELJI-sv.Jovan ZORI-sv.Georgije --------------------------------------------------------------------------HRGAR- Zapoljak BOJI-sv.Nikol a PILIPOVI-sv.Alimpije ---------------------------------------------------------------------------HRGAR- Prijekovac

PEPI-sv.Georgije ------------------------------------------------------------------------------HRGAR- Tihotin a NOVAKOVI-sv.Nikol a PAI-sv.Jovan PEPI-sv.Georgije ---------------------------------------------------------------------------HRGAR- Podastrana MALEEVI- sv.Nikol a PEPI_sv.Georgije POPOVI-sv.Nik ola PUAA-sv.Nik ola RABATA-sv.Georgije STIPI-?? TORBICA-sv.Vasilije VUJINOVI-sv.Arandjel ------------------------------------------------------------------------------------HRGAR- Praijak BUBULJ_sv.Jovan DAMJANOVI- sv.Georgije MAJI-sv.Jovan MILJU-sv.Nikola POPOVI-sv.Nik ola STOJANOVI- sv.Nikol a TORBICA-sv.Vasilije ZORI-sv.Georgije

Post Deleted

Po putopisnim dokumentima iz 19 vijeka o Prascijaku je napisano sledece: Prascijak je mal o seoce,k oje pripada knezkiji Hrgarskoj,po prilici 20 minuta od Ripca a dva sata od Bihaca.Ides li slucajn o Bihack oPetrovack om cestom na gornju stranu uz tzv Ripack i klanac,vidi se Prascijak lijevo u jednoj uskoj dolini,kroz koji tece potok istog imen a.Po sred Prascijak a vidi se star blatav put,za koji vele da je u prvosnje vrijeme bio najglavniji drum kojim se iz Sarajeva u Bihac i ostalu krajinu sva roba progon ila.Kazu da tu nije bila nijedna kuca nego gusto hrastovo drvece.Namjeri li te namjera,te podjes slucajno od Ripca prema Gorjevcu i Dubovsku putem kroz Prascijak,pa bacis pogl ed na desnu stranu opazices u kamenitom brdu jednu dosta veliku pecinu.Bila je to u staro vrijeme znamenita pecin a,koju su hajduckom pecinom zvali.Pricaju da je pecina

dosta dubok o u zemlju otisla i da se u njoj nalaze dvije bacve po kojima je mah ovina narasla,to je samo pricanje a dali je istina ne tvrdi se. O ovoj pecini ima mnogo razlicitih prica i bajki,izmedju ostal og prica se da su u njoj hajduci stanovali.Pricaju kako je u njoj stanovao jedan hajduk po imenu Stevan koji je dugo godin a cetovao sa Jankovic Stojanom,a i ratovao je sa turcima pod imenom Vuk Bjelobrk.Desaval o se vise puta da su ti hajduci putnicima i trgovcima otimali robu i novac a ponekad su se ti putnici opirali i onda bi nastao strasan i krvav boj.Prasak pusaka bi se cuo po cijel oj okolini,od toga vel e da i ostade ime PRASCIJAK.Drugi opet kazu da je dobio ime po prasadi kojih je tu u to vrijeme puno bilo.Ali kad su hrastovu sumu isjekli i iskrcili,Pras cijak je ostao bez ikakvog zaklona tako da su se i hajduci razbjezali iz pecine i ona osta pusta i prazna

Sad mi pade na pamet pa da je objavim. Davno sam uo jednu zanimljivu priu od pokojn og uitelja Slavk a koji je 60-tih godin a uiteljovao na Hrgaru.Tako ti on jednom prilikom zada uenicima etvrtog razreda pismeni zadatak na temu ta bi ko volio biti kad poraste.Jedni su pisali ovo,drugi on o,a Gojko Pai je sve napisao u jednoj reenici:Kad porastem volio bi biti Munir potar.Gojk o je za svoj rad dobio pet.

Zoran Uzelac Jel to Cile,Gogin stari?

Ne,to je Gojko Pai sin kuma Milkana Paia,mislim da je on davno otiao sa Hrgara,negdje u Vojvodinu

Ljiljana Kresovic Najljepse sume i livade na svijetu najcestitiji narod.

Ljiljana Kresovic Zaista vam svima hvala na ovoj sjanoj diskusiji. Moja majka je rodjena Pepic, kcer Mihaila i Milice(rod. PAsic) Pepic. Rodil i su petoro djece Duska, MIlkana, Maru, Djuju i Savku.Mih ail o se nekolik o godin a prije "onoga" rata preselio sa porodicom u Bihac kako bi mogao skolovati djecu. Nazalost, nikada nismo upoznali djeda koji je kosti ostavio negdje u sumama oko Bihaca. Osim Duska koji je umro odmah nakon rata, ostala djeca i potomci su zivjeli uglavn om u BIhacu i Zagrebu.Nasa voljena baka Milica je umrla 1987-me. Ako znate nesto vise o mojim Pepicima molim vas da mi posaljete. Istorijske izvore, casopise, crkvene arhive... Hval a unaprijed. Isto tako pretpostavljam da u ovoj grupi imam i dosta rodjaka. Hval a jos jednom na ovoj sjajnoj grupi. Svima puno pozdrave i Kansas City- ja.

GRAD KRALJEVAC(GRADINA) ZABILJEZIO PO NARODNOM KAZIVANJU SVESTENIK KOSTA KOVACEVI 1886g Na istonoj strani grada Bihaa, etri sata daleko, na visok om brijegu Velebitu u vrlo prekrasnom predjelu, na jedn oj umom obrasloj uzvienoj glavini, koja je sa sviju strana sa koanicom livadom zaokruena, nalaze se razvalipe od starinskoga grada Kraljevca ili Gradin e. Taj starodrevni grad obrastao je sa umom tak o jako, da se zidire gradske vrlo mal o danas viditi mogu. Sudei po raznim spomenicima sazidan je u vrlo stara vremen a, to nam i pria narodna posvjedoava. Kau, da je u tom gradu ivio neki kralj, koji nije imao od srca poroda, nego samo jedinu er. Ta kraljeva er bjee dobra i poten a dua a pritom junakoga srca, a ljepa od sviju u ono vrijeme vladalakih Meri. Kralj ratovae esto sa neprijateljima svojim a njegova er iae svagda sa ocem u boj preobuena u mugak o odijel o. Kao zapovjednik jednog odjedenja vojske kraljeve, pobjedil a bi svakad neprijatelja, gdje bi se god s njim sudarila. Kralj imaae i jednoga vojvodu svoga, koji bi se svakom

prilikom HFALIO kralju, kako mu je vijeran i odan i kako bi i sami ivot za nj rtvovao. Jedan put kralj poe sa vojskom, da vojuje protiv nekoga neprijatelja, koji na njegovu zemlju udario bjee, a ostavi br u svom gradu, da ga uva, zapovjedivi joj pri polaeku, da ni koga u nutra ne puta, dok se on sa vojne ne povrati. Onoga vojvoduu koga se najvie uzdao, opravi da uva granicu na drugoj strani, a on sam otide s vojskom protiv neprijatelja. Kralj se zabavi dugo vremena ratujui i na poljedku nadvlada svoga protivnik a. U isto vrijeme onaj kraljevski vojvoda, to je granicu uvao, namisli osvojiti kraljevski grad i uzeti kraljevu er za enu, pa se sam za kralja proglasiti. Zato okrene sa vojskom, kojom on zanovjedae, protiv grada u kom je kraljeva er bila, te udari na nj nou, jer znaae, da e kraljsva vojska protivna biti, da on na prijeetol bez volje i znanja kraljeva sjedne. Ali kraljeva er prije dozna za hravu namjeru izdajnika vojvode, pa ga hrabro doek a sa on o vojske, koju je sa sobom u gradu imala. Vojvoda ne mogui grada oteti, opkoli ga sa sviju strana, mislei, da e ga glau primorati da mu se preda. U isto vrijeme vrati se pobjedon osni kralj sa vojn e natrag svojoj prijestolnici; na putujui doe na jedan pzvor i tu namisli odpoinuti sa vojskom. Tada doe tu kralju neki glasnik, koga er njegova iz grada poslala bjee i javi mu, kako ga je vojvoda iznevjerio i kako mu se er i prijestol u opasnosti nalaze. uvi to kralj vrlo seokari i raal osti, zato se i prozva taj nzvor gdje se kralj okario bjee: Karan ovac, te ga jo i dap danas narod u okolici tako nazivlje. Onda kralj zapovjedi vojs ci, da se ni kud s toga mjesta ne mie, dok se on ne povrati, a sam sa svojim slugom pohiti slobodn o gradu i vojs ci odmetnik oj, ne bi li er izbavio i grad spasao. Vojnici se prepadoe kralju svome, da ne bi poginuo od odmetnik e vojske, pa ga moljahu, da i oni ga njim nou, te mu u nudi budu, ako bi mu do toga dolo. Ali im kralj to ne dopusti, bojei se, da se ne bi izmeu njegovih vojnika krv prolila, nego se sam uputi prijestolnici svojoj. Videi iz daleka vojnici, koji se oko grada nalazahu, svoga kralja, zavlada sa njima ' neki neobini strah, te svi poloe oruje a izdajniku vojvodi odrek oe svaku poslunost. Doavi kralj k njima poe. im govoriti svojim ozbiljnim i umiljatim glasom: Dragi vojnici moji ! Protiv koga se vi digoste danas *? je li protiv neprijatelja zemlje nae ili protiv drugoga nekoga" Sve vojnike oblie suze, uvi blagi govor i prijek or svoga dobroga kralja, pa ga moljahu za oprotenje i milost vladalaku. Kralj oprosti svima njihovu pogrjeku, a i vojvodi ne htjede nita, nego ga ostavi u onom istom zvanju u kom je i prije bio. Vojvoda se od toga vremen a stiae vrlo kralja svoga, te je svakako gledao, da bi ispravio pogrjeku svoju i uvjerio kralja o njegovoj vjernosti. Jedan put mu se prui prilika za to, jer udari na dravu kraljevu opet neka neprijateljska vojska. Vojvoda ode jedne noi u logor neprijateljski tajno, da ga nitko opazio nije, ue u ator neprijateljskoga voe i osjee mu glavu, pa je denese svome kralju, govorei: Moe li ova neprijateljska glava izlijeiti one rane, koje sam ti nanio, dobri i milostivi vladaru moj, pa da mirio umrijeti mogu V Kralj tronut tim rijeima svoga vojvode, poljubi ga u el o, pa ga nazove zetom svojim i na smrti ostavi mu kraljevstvo svoje. Eto tako sve pripovjeda narod o starinskom gradu Kraljevcu (Gradini) i njegovoj prolosti.

Slobodan Pjevic Bihaka parohija. Autor: KOSTA KOVAEVI Download: pdf Detalji Autor(i): KOSTA KOVAEVI Publikacija: BOSANSKA VILA Datum izdavanja: 01/05/1887 Tip sadraja: MEDIJSKI SADRAJ Broj stranice: 136 Kljune rijei: [N/A] INFOBIRO arhivski materijal broj: 510294 Datum dodavanja u arhivu: 04/11/2008 Kredit(a): Tekst je besplatan Tekst lanka U staro vrijeme parohije u Bosni nijesu imal e svojnh osobitih imena, niti su se zvale po imenu onoga mjesta, gdje je n. pr. svetenik stanovao, kao to je to danas obiaj, nego su se zvale po imenu on oga svetenika, koji ju je posluivao. Pritom su stare parohije bile mnogo prostranije i vee, a svetenik rijstko je kad i dolazio kui svoga parohijanina. Prije no to prijeem dakde na opis parohije bihake,moram spomenuti, da i ona ne bjee svagda ovak a i ovol ika, kao to danas postoji, nego je mijenjala svoje ime onak o, kako ju je koji svetenik posluivao. Najstarija i najvea parohija u ovim krajevima, za koju se pripovijeda, da je bila u jednoj cjelini ida je u njoj jedan svetenik sluio, zauzimala je cijelu krajinu: od "Bos. Novog i rijeke Sane, pa na Stari Majdan i VarcarVakuf do dalmatinske mee. Tako od prilike narod veli, da je bilo u staro vrijeme, to je sa svim vjerovatn o, jer i danas ima dosta starih ljudi, koji pamte, kad je dananji estsedam parohija spadalo u jednu. I opet u tako prostranim parohijama nije bilo vie od jednog svetenika (paroha), a i taj je bio sam bez ikakva pomonnka (kapel ana), bez konja i koija, sa ljakom u ruci i bisazima o ramenu, u kojima je nosio svoje svetennke knjige. Ti stari svetenici nijesu smjeli ii ni putevima kud ostali svijet hodi, nego su morali ii kao kakvi lupei stranputice, svojim osobitim putevima, te krtanali djecu i svrival i druge zakonite poslovo. To nam i danas svjedoe silni prokreti, koji su poznati pod imen om: popovski putevi," kud su stari duhovnici krijui se od zulumara i siledija, odali i unli svoje vjerne, da ostanu postojani i vjerni vjeri svojoj praedovskoj. Jo i danas imade dolina, gdje su oni krtavali djecu, jer im u kui nije bilo slobodn o, da to ine, te se te dolin e dananjim danom dre kao svete, kao hramovi starinski. Svetenici ti nijesu dolazili svojim hristjanima esto, kao to to danas biva, nego jedva u godini jedan put, a bilo je sluajeva, gdje svetenik kroz etri ili pet godina dolazio nije. Na vie mjesta dogaal o se, da su mu djeca od stoke dolazil a, da ih krsti i sv. mirom pomae. Jo i dan danas u selu Hrgaru ivi jedan starac, koji dobro pamti kad ga je otac tekom mukom od goveda dovukao, te ga svetenik u jednoj dolini krstio, jer u kui ne smjedoe od straara koji su tuda neke ajduke po selu traili. Najstariji svetenik, za koga se zna, vele, da je bio u ovim krajevima neki pop Raen ovi. pa onda proto Devetlak a, o kome ima dosta pria u narodu: kako je n. pr. izgoiio avole iz ljudi i. t. d. Tako je bilo onda, no danas je sa svim drukije. Dananja parohija bihaka sastavljena je iz grada Bihaa i sela: Zaloja, Pritok e, Hrgara, Raia, L.ipe, Dol ani, Dohova, 1joubia i Zloponja ili Zloponjca. Ja u dakle govoriti o svima tim mjestima po redu kakvo je koje danas po pol oaju ? ta se pripovijeda o njemu u ope? ta se veli o postanku imena njegova? i. t. d. Grad Biha (Bike Bie Bi) lei u sredini pitome i plodon osne doline bihake na lijevoj strani rijeke Une. Ne zna se pravo, ko ga je zidao, premda neki vele, da ga je podigao neki kraljeva ugarskih. Narodno predanje veli, da ga je zidala er nekoga velmoe imenom : Bika od koje je i ime svoje dobio. (Vidi opis u kalendaru Bonjaku" godin e 1485. od P. M.) Biha ima do 75 srpskoprav. kua i od drveta malu u vrijeme okupacije nainjenu crkvicu, koja je bila do ulazka austriske vojske izvan grada u mjestu zvano: Jezero, gdjo je i

srpska kola bila. Od starina u Bihau, najznamen itija je namijag Fetija," za koju srpski i muhamedovski narod pripovjeda, da je bila pravoslavna crkva. I ako o tom nikakvih istorikih dokaza nema, opet je narodn o prianje u nekolik o osnovan o, jer i danas se osim drugih prilika, kojih ima dosta, poznaje oltar, gdje je bio, i okrenut je iston oj strani. Kau, da je prije okupacije na sjevern oj strani bio neki natpis, sa slavenskim pismenima, koji je pri ulasku austrijske vojske otrven, jer su se bojali, da je u crkvu ne okrenu. Jo i danas poznaje se vele etverougolno mjesto, gdje je taj patpis bio, po ne zna se pravo, ta je na njemu pisalo.1) Pripovjedao mi je jedan muhamedovac, da je taj natpis itao pokojni :Demir, koji je bio tuma njemakog jezika za turske vlade u Biku i da je kazivao, da je crkvenski" (sloven eki) napisano bilo : koje Fetiju" zidao i koje godine. Pokraj damije ima jedna starinska zidana kua, za koju i sami muhamedovci pripovjedaju, da je bilo vladiin konak, gdje je on u vrijeme kanonike vizitacije konaio. Hram crkve vele, da je bio sv. Jovan Krestitelj, i da se u to vrieme silni narod tu sastajao. Nadanje, blizu tako zvanih Njemakih vrata," kod stare barutane u gradu, u mjestu zvano Iesar" (ostava) ima jedna stara namija bez munare. I za ovu damiju kau, da je bila crkva i da u njoj Turci nikad klanjati nijesu smjeli, zbog nekih prikaza, to su im se tu privial e. Od drugih kakovih vanih znamenitosti u Biu nema tragova. Poavi od Bia na sjeveroistonu stranu jedan sat oda, doe se u srpsko pravoslavno seoce Zaloje. Srpsko Zaloje lei iepod valokih brda, pa dopire do turskog Zaloja, gdje se pravoslivn e i muhamedovske kue mijeaju, te ine Zaloje srpsko muhamedovskim selom. Priaju, da je Zaloje bilo nekoga spahije bosanskog, koji dade Zal oje nekom vladaru u zalog (tutiju), na zato to ga je zaloio ili dao u zalog, prozove se ono dananjim imen om. Kue su u Zaloju male i niske, veim dijel om ratrkane, kao i po drugim selima bosanskim. Narod je dosta siromaan, jer ne dri dosta stoke, nego sve potrebe svoje podmiruje iz ono kukuruza, koji su jedini usjev u selu Zaloju. Inae narod je u Zal oju dobar n posluan, kao ni u kom drugom selu ok oline bihake. Crkvina ili manastira kakovih, gdje su se zborovi inili, pema u Zal oju, jer to je selo jo od najstarijih vremen a pripadal o crkvi pritokoj, pa su i Zal oani tamo dolazil i na zborove i razne crkven e sveanosti. Odmah na junu stranu od sela Zal oja, po sata daleko lei srpskoprav. selo Pritok a, koja se protee ispod brda Grabea, od Ribike Glavice na sjevern oj, do turskog sela Runia na junoj strani. Ispod Pritoke, prua se prekrasna pritoka ravan: oranice, panjaci i livade, sve do rijeke Une, koja . se od visok og brda Ljutoa preko zelenih polja tamo amo vijuga. Preko pritokih polja, vidi se bihako petrovak a cesta, koja ini divan pogled sa grabekih brda. Kau, da se selo Pritoka, nije svagda zvala tim imen om, nego da se tako prozvala od on oga vremen a, kada je srpski junak Stojan Jankovi ratovao s Turcima u Krajini. Jednom prplikom, kada Turci htjedoe drutvo Stojan ovo, koje je neki plijen iz donje krajine gonilo stni i plijen opeti, pretee ih Stojan Jankovp s druge strane u dananjoj Pritoci i tu se zametne krvavi boj. Stojan nadbije tom prilikom Turke i tu zarobi mnogo konja i debane, pa se krene sa drutvom dalje. Od toga vremene dananje selo Pritoka prozva se: Preteka, (jer tu Stojan prstee Turke) koja se vremen om promijen i u rije Pritoka. U selu Pritoci upravo na putu kod stare ceste (dade) ima jedan izvor zvani: Danguba". Tu se Stojan Jankovp, kada se vratio sa plijenom htio odmoriti, no Turci mislei plijen po drugi put sa pojaanom etom oteti, pohite za njim, pa ga zateku upravo kod izvora gdje poiva. Videi Stojan poeru povika druini iz glasa: Junaci! Ne dangubte ! (t. j. udrite na njih nemojte dangubiti) i od tada se prozva taj izvor: Danguba," te se i danas tako naziva. Tu vodu dri okolni narod kao svetinju, pa se sastaje kod nje i nose je kui u oi sv. ora; a upotrebljavaju je i za razne lijekove n. pr. kad koga bole oi, a i od uboja vade iz nje lijeska, pa meu na bolesno mjesto i vele, da mnogi ozdravi. Kad je najvea sua poznaje se pred kiu ili kakva vremen a, da zemlja okolo vrela ovlai, otud narod gata, kad e udariti kia i kad nastati sua. Malo blie od vrela Dangube vie staroga puta (ceste) ima jo jedno vrelo, koga zovu: ava voda." Voda u tom vrelu ne izvire svakad, ve u neko osobito vrijeme. Narod veli, da ava voda" izlazi samo pred kakav dever" t. j. pred kakvu bunu ili

pomor, pa otud joj pripisuju neku osobitu mo, za razne ljekarije. Stari ljudi iz sela Pritok e vele, da se ta voda pojavil a u velikoj mnoini: pred Skender" (dolazak Omer pain u Bosnu), Doljansku i kneonoljsku bunu (1858) i pred posljednju bunu (1875). Odma ispod Pritoke mal o sjeverozapadnoj strani lei jedna bara zvana: Pilppovka. Sva ova bara obrasla je naok olo jasikovim drveem, pa izgleda kao kakav veliki tor. Pilipovk a je ulna bara, jer stane di pa drmne na jednom mjestu, drma se onda ona sva na 100 koraaji u naokol o. Probije li koru njenu, to onda najvea stoina moe lako u nju zamaknuti. U prvanje vrijeme nije po njoj nita odati smjelo, no sad se ona s dana na dan stvrdnjava i postaje sve vra i jaa. Prije 20 godina naiao je na konju neki stran i nepoznat putnik preko Pilipovke, ali konj mu se uglibi i zamade pod koru ; putnik jedva iv izae. Kau da je Pilipovku "proklela neka djevojka Pilipa, koja je nosila teacima uinu, to su u njoj oral i. Ovi nehotei je zovnuti, da s njima uina, a ona kako je bila vrlo gladna, a sramota joj kazati bjee, prokune Pilipovku. da se nikad ne mogla orati. Od to doba Pilipovka prozva se po njoj, i postade nepristupna teak om plugu. Inae Pilipovka kosi se, ali je trava s nje vrlo slaba, da je na najveoj zimi goveda tek om mukom pojedu; 10 minuta od Pilipovk e junoj poavi preko pritokih koanica, lee ostatci starinske crkve Golubice. (Vidi opis u ematizmu arhidijeceze Dabrobosanske od godine 1884, 1885 i 1886 od K. K.). Na sjevern oj strani od sela Pritok e je brdo Glavica, koje rastavlja Pritoku od muhamedanskog sela erlija. Na vrhu toga brda lee ostaci od crkve Ruice, za koju se pripovjeda, da ju je kraljeva er Ruica pravila. (Vidi opis u ematizmu" pomenute god). U Pritoci ive sve sami pravoslavni Srbi, koji su ivahni i okretni ljudi, te otud i ive oni ljepe i ugodnije, nego ma koje drugo srpskopravoslavno selo u blizini grada Bihaa. Osim zemljodjelstva bave se oni i izdjelavanjem drven e japije (grae) kao i. pr bavlana (ili baleana, trupaca), jelia, ijoka za kue i. t. d. Od Pritoke poavi dva sata uz vrletin i kameniti hrgarski klanac na jugo istonu stranu, lei kao na nekom planinskom tavanu vrletno a gorsko selo Hrgar od 90 srpskih kua. Ne zna se od kuda je Hrgar svoje ime dobio. Vie Hrgara na uzvien om brijegu Velebitu nalazi se starinski grad Kraljevac ili Gradina, o kome ima pria u narodu. (Vidi 7 broj gBos. Vile" od 1887 god). U Hrgaru ima jedna crkvipa, za koju vele, da je bio kraljev manastnr, a mal o dalje od te crkvine je voda (izvor) Svetinja, s kojom pripovjedaju, da je kralj, koji stanovae u Kraljevcu izlijsio svoga slijepoga sina. I danas se skuplja na Svetinju cijel o selo Hrgar u oi sv. ora i mlade nedjelje, pa se umivaju i kupaju, da budu zdravi preko godine. Drugi kakvih istorikih podataka nema u Hrgaru. Na junoj strani vee se sa Hrgarom pravoslavno srpsko selo Gorijsvac, koji je obrastao sa sitnom umom tako, da je tu teko svaku kuu viditi dok k njoj ne doe.Od Gorijevca jedan sat idui glavnom petrovakom istom lei na obe strane puta selo Lipa, koja je vele zbog trave lipice (koje ima tamo u velikoj mnoini) to ime dobila. Pripovijedaju, da je Gorijevac i Lipu prokleo knez Lazar jo na bojnom polju Kosovu, jer gorijevani i lipnjani ne htjedoe mu u indat doi. Vele, da je Gorijevac prokleo, da se ne mogao od ume iztrijebiti i da bi esto gorio (od toga je vatvda i ime dobio) a Lipu da bi se na njoj esto krv prolijeval a. Pjesma sijedeg sadraja pokazuje kneevu kletvu : Oj Gor'jeve nesretn o seoce, to izdade mene na Kosovu, Te mi nee u indata doi Ti u crno trnje zarastao; A ti Lipo bojitom se zvala Na tebi se krvca proljevala!" Dalje u kneevoj kletvi nastavlja: Ne doe mi niko s Puenika,1) Vee neto golih muenika, Nit' mi kogod doe sa Gudavca, Ve nekakva do dva baguravca!" Stari ljudi iz Gorijevca pripovijedaju, da je Gorijovac ve dva puta zaraivao u umu i da u ta dva puta ni jedna kua na njemu ostala nije, pa trei put kad zaraste, ispunie se kneeva kletva: nestae kua i naroda i nee se VIE nikad na njemu rod ljudski zametnuti." Odma na jugoiston oj strani viz Gornjevcg je visoka planina Jadovik ili Jadovn ik, sa koje je planine jadik ovala neka djevojka i proklinjala vele Gorijevane i Lipijan ce, to nee, da idu na Kosovo. To bjee uzrok, da se Jadovik planina, prozva Jadovikom ili Jadnom planinom. U selu Lipi kraj puta ima jedno staro groblje za koje pripovijedaju sljedee: U staro vrijeme udarie neki svatovi iz Bia sa djevojkom, a drugi opet iz

Petrovca takoer sa djevojk om. Na onom mjestu gdje je sad groblje, sretnu se, pa se poinade (svade se) ija je djevojka ljepa, pa nehotei se jedni drugima pok oriti, svade se tako strano, da svi izginu do jednoga, a i djevojke ive ne ostanu. (Svrie se.)

Slobodan Pjevic Bihaka parohija. Autor: KOSTA KOVAEVI Download: pdf Detalji Autor(i): KOSTA KOVAEVI Publikacija: BOSANSKA VILA Datum izdavanja: 16/05/1887 Tip sadraja: MEDIJSKI SADRAJ Broj stranice: 151 Kljune rijei: [N/A] INFOBIRO arhivski materijal broj: 519093 Datum dodavanja u arhivu: 01/12/2008 Kredit(a): Tekst je besplatan Tekst lanka Od Lipe poavi preko planine Baraue dva sahata hoda na zapadnu stranu, lei selo Doljani u kome ima do 65 pravoslavnih kua. Selo Doljani protee se od planine Ljutoa, pa ak do grada Oraca, puna tri sahata daljine. To je selo vrlo vrletn o i kamenito tako, da je tek o i pjeke a nekmo li na konju po njemu odati. Kue su tako ratrkane, da ne more jednu ispred druge vidjeti. Zbog te velike daljine i prostorije valjda su i Doljani svoje ime dobili. I na Doljanima ima jedna stara zidina (crkvin a) preko 20 metara dugaka. Za tu zidinu vele, da je bila crkva i da je zidana jo za cara Laze. Narod se tu sastaje svake godine tri puta pa zbor, i to : na Cvijeti, Duhove i Ubrus. U prvanja vremena t. j. prije okupacije, sastajao se tu narod iz cijel og okruja bihakog, no to je sad sve ree, jer su se po ok olnim mjestima poele dizati crkve, te narod sad ne mora ujedno mjesto dolaziti, da sveto priee prima. U selu Doljanima ima jedna voda (izvor) zvana: Kraljevac a druga opet Vukaevac. Oba izvora vele da su bila nekad ozidan a, i da ih je zidao kral. Vukain otac Kraljevia Marka. Vukaevac vele, da je zidao prije dok se jo zakraljio ne bjee, a Kraljevac tek onda kad je postao kralj, te su od njega kau i ime te vode dobile. Mal o dalje od tih izvora, ima u kamenu velika izdubljena ljudska stopa, a ispod ove na istom kamenu opet jedan lik poput konjske stope. Za ove znakove narod veli. da su stope Mark Kraljevia i njegova konja arina. Osim toga, u Doljanima nma vie zidina i peina, kojima je tek o doi i razgledati ih. Poto nijesam mogao unutra ui, to su mi pripovijedal i seljani o njima. Vele, da su ozidan e od samoga tesanoga kamena i da imaju vie pregradaka, dalje o njima ne znaju pripovijedati, nego da su u njima hajduci zimoval i: Poemo li od Doljan a dva sahata sjsverioj strani pokraj planine ..utoa, doi emo u selo Rai. Rai je jedna kneija sa Gorijevcem, koga sam ve spomenuo, te se broji s njim jedno selo i ima do 80 pravoslabnih kua. I u Raiu su kao obin o i po drugim selima kue rasijane, no on je venm dijel om upno mjesto. Visoko brdo Ljuto, koje se vie njega kao kakva visoka

kula die, ini ga i planinskim predjelom. Kue su po Raiu male i niske, razmjegatene po doljama i breuljcima, pa bi rekao, da ih i nema nikako. Poavgai iz velik og Raia od sjevern e strane junoj, kroz usku dolinu kraj brda Ljutoa, pokraj mal oga iotoia, koji kraj puta umi, doe se u mali Rai. U malom Raiu nema nego 6 kua, koje su kao u nekom gorskom kotlu. Pripovijedaju, da je i u malom Raiu bio neki man astir, za koji se sada slabo znati moe. Na potoku imade jedno mjesto, koje se zove: Kaluersko mlinite," gdje su mlinovi manastirski bilii. (Opirnije o manastiru u mal om Raiu izii e posebno). U velik om Raiu imade jedno topl o vrelo, koje se zove svetinja ili Ilida, koje je opisan o u kalendaru Bonjaku" od 1887 godine. Drugih kakovih podataka u Raiu nema, niti o tom narod zna to pripovijedati. Otkud je Rai svoje ime dobio, evo kako se pripovijeda: Jo dok nije bilo ni jedne kue u dananjem selu Raiu, nastani se tu samo jedan ovjek sa svojih vie sinova. Ovaj ovjek bjee veoma opak i junaan, da se nije dao svakome gaziti. Pa i sinovi njegovi bili su kao i otac im junani i silni. Spahijama nijesu se htjeli pokoravati, niti im davati treine.Otud ih prozvae njihove spahije: Raci" (nepokorni) a njihovu djecu i naljednike: Racie." Mal o po malo i njihovo se selo tak o prozva: Racii," pa se zbog toga kanje i prozval o valjda: Rai. Odmah preko rijeke Une na lijovoj strani,.,pored Raia, lei selo Lohovo ili kako ga narod zove Lovo. Sel o Loh ovo prua se u redu ispod Lovskih brda od sela Golubia na sjevernoj,g pa do mjesta zvanog Loskuna na junoj strani. U staro vrijeme bjee obraslo umom, u kojoj bjee dosta divljai, kao: jelena, kouta, srna, vukova, lisica i. t. d. Tu su dolazili silni lovci iz okolnih mjesta, pa lovili divlja, otkud je i ime to selo dobilo. Moj ed Vid Kovaevi, koji je preko 115 godina ivio, pripovijedao je, da je po cijeli opor jelena i kouta u njemu viao. Te ivotinje dolaahu sa planine Pljeevice na rijeku Unu, da se vode napiju. No to se sve u novije vrijeme istrijebilo, otkad se narod iz susjedne Like tu naseljavati poe. Osobito silnim lovom, koji je tu najglavniji u naoj okolici bio, zatrvena je ta divlja zvjerad. Poto je Lohovo mjesto novo, nema kakovih znamenitih pria o" njemu. Sa Lohovom na sjevernoj strani vee se selo Golubi, koje je no prniovjedanju, od crkve Golubice to ime dobio. U Golubiu ima do 15 kua pravoslavnih, a ima i rimok atolika, koji odvojen o od pravoslavnih Srba ive, jer su im kue na drugoj strani sela. U Golubiu u mjestu zvano Travnik, upravo za starinskim gradiem Sok ocem imade jedna vidina, za koju narod veli, da je bio pravoslavni manastir sv. ora. I danas poznaje se po zidu, gdje je bio oltar toga manastira. Kau, da je zidan u on o vrijeme kad i gradi Sok ol ac, i da je zadubina srpskih velmoa. Pripovijedao mi je jedan starac iz Golubia, da mu je priao rahmetli (nokojni) Uso eri Turin iz Sok oca, da je on na tom mjestu, gdje bjee manastir nainio bio kuu, pa je morao opet dizati i bjeati odatle. Po svu dragu no" veli Uso eri sluao sam tu neke glasove, gdje mi viu: Uso! Uso! to e ti ovdje ?" Ovo je bolan srpski manastir, pa nije tebi ovdje li jepo biti, jer ovo je mjesto za boiju a ne za ljudsku kuu odreeno." Turske mi lijepe vjere" veli dalje Uso eri kroz neko vrijeme dok tu stanovah, umrije mi netsro eljadi. i sva bi mislim pomrla, da se ne osvijestih i ne odselih odatl e." Ovo su sela pa gornju stranu grada Bihaa t. j. na iston oj, sjeveroistonoj i jugoiston oj strani. Od Bihaa poavi dva sahata hoda preko rijeke Une glavn om bihakocazinskom dadom sjeverozapadn oj strani nalazi se osamljen o pravoslavn o srpsko selo Zlopoljo ili Zlopoljac. Pripovijedaju, da se selo Zlopolje u staro vrijeme zvalo Zlatopolje. (Zlato polje Zlatno polje). Ali poslije kada je nestalo gore (ume) okol o Zlatopolja, pa se stoka prestala drati, kako su nastale velike dacije, pa ljudi osiromaili, kako je prestala zemlja dobar rod davati prozvae ssljani sami svoje selo: Zlo polje Zlopolje. U Zlopolju ima danas do 40 kua pravoslavnih, koje su veim dijel om siromane i jadne. Ne imajui blizu gore, pokrivaju kue sa evarom (aom), pa su im mrane i niske, da se u njima nije mogue , ispraviti ni malom ovjeku. Inae nraod je dobar i gostoljubiv , kao svaki Krajinik bez razlike vjere i narodn osti. Narod se u Zlopolju jedino bavi sa zemljodjelstvom, te za to i "namiruje sve potrebe iz one ita to usije. Od drugnh kakovih znamenitih starinskih stvari nema u Zlopolju ni spomena. Starih grobalja u ovoj parohiji ima dosta, pa su

pojedine grobove ljudi otk opaval i i nalazili u njima tako velikih kosti i gnjatova ljudskih, da tak ovih i tolikih u dananje vrijeme ne moe biti. Otud narod veli, da su prvi ljudi bili mnogo vei i snaniji od dananjih, a da su i vie godin a ivjeli. Natpisa starinskih ili ploa mramornih od 30 godina starijih nema niti sam ih ja mogao igdje opaziti. Od starinskih knjiga, povelja, sinelija ili kakovih drugih vanih istorikih dokumenata nema ovdje tragova niti za njih iko znati moe. U pojedinim znatnim begovskim i aginskim kuama i ako bi tak o to bilo, to se krije i uva, kao neki starinski amanet, koga nnkom nee da pokazuju, jer se boje da im seto ne bi otelo ili na kakvu drugu ruku oduzelo. U jednoga staroga Srbina pravoslavn oga u Bihau, rekoe mi, da ima neki starinski krst JO iz nekadanje crkve bihake sv. Jovana Krestitelja, sadanje damije Fetijo" i jo nekih stvari, to js on od jednoga Muhamedovca jo davno kupio, no ni na kakvu ruku ne htjede mi to pokazati, da vidim, jer veli, da to u njega nema. (Svrstak).

Slobodan Pjevic Veza : Grad ''Kraljevac'' na Hrgaru... 6. Hrgarska gradina. Dosta dalek o jugoiston o od mjesta Hrgara ima na niskoj, bukvom obrasloj glavici krevite visoravni Hrgara, i to sjeverozapadno od erarske kue lugareve, gradina Hrgarska gradina, kojoj je tlocrt i presjek prikazan u slici 7. Hrgarska gradina ini vrlo nepravilnu elipsu, od jugozapada prema sjeveroistoku duga je 168 m, ima maksimalnu irinu od 90m, a uokol o je, ogragjen a jednostavnim kamenitim nasipom. S polja je nasip na jugu visok do 6 m, na sjeveru pak jedva 2 m, dok iznutra posvuda pomalo prelazi u ravninu. U nutarnjem prostoru toga nasipa, koji dorminira cijeIom ok olicom, veoma je ispremijean sloj crnice pepel om, gotovo je crn, a ima po njemu mnoina rbina od ilovastog sugja gragjenog rukom, isto tak o fragmen ata od tkalakih utega i eenog ilovastog grumenja. Po tome je gradin a svakako bila nastanjena. U nutarnjem prostoru ogragjen og zaravanka ima est gromil a, od kojih dvije vee dostiu visinu od1.5 m i premjer od 6m. Na zapadnoj i jugozapadnoj strani ima izvan gradine 66 malenih, djelomice jedva 50 m visokih gromila.

Slobodan Pjevic Ovo je isto tekst istraivaa V.Radimsky, objavljen u Glasniku zemaljskog muzeja Sarajevo, 1894. god,a odn osi se nalaz crkvine ili gradine na dijelu Hrgara, Zapoljak, na isturenoj ivici platoa prema Vranovini i irokom vrelu.

5. Crkvina Zapoljak. Pri opisivanju jezerinske nekropol e, rekao sam da sam megju ostan cima srednjega vijeka u ok olici bihakoj naao i crkvenu razvalinu Crkvinu kod sela Tihotine u opini Pritoci. Pri pobliem pretraivanju toga mjesta pokazal o se megjutim, da ta Crkvina nije crkvena razval ina, nego nasuta gradin a, koja je u mnogo kasnije vrijeme upotrebljavan a kao groblje, kako to svjedoi ondje nagjen krst od pjeenjaka i vie uspravljen og lomljen og, po prilici 20 cm visokog kamenja, koje je sluilo kao nadgrobno kamenje. Bez sumnje je gradina zbog toga dobila ime Crkvine, te ja naroito primjeujem, da tamo zidinama nema ni traga. Gradina, slika 6, lei od prilike etvrt sata puta juno od mjesta Tihotine na oumljenoj glavici od neta preko 500 m morske visine, koja se vidi ve iz daleka. Ravni joj zaravanak nepravilnog oblika dug je 110 m, irok 95m, a samo sa sjevera, istok a i juga ogragjen jednostavnim kamenitim nasipom, pri emu su sa zapada okomite stijene sluile kao prirodna utvrda.Nasip se prama istoku uspinje na spoljanjoj strani do 2.5 m, ali je iznutra samo 50 cm visok. U utvrdi, a naroito u junom joj dijelu lee mnoge rbine od sugja, gragjenog prostom rukom, te je to, sudei po obliku i pol oaju, bila prehistorika naseobina. Zapadno od glavice, na kojoj je gradina, stoji pri kraju jedne terase osam gromil a s premjerom od 3m po prilici i 50cm visokih.

Slobodan Pjevic Sel o Praijak i njegova pein a. Autor: KOSTA KOVAEVI Download: pdf Detalji Autor(i): KOSTA KOVAEVI Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA Datum izdavanja: 01/01/1889 Tip sadraja: MEDIJSKI SADRAJ Broj stranice: 21 Kljune rijei: [N/A] INFOBIRO arhivski materijal broj: 396178 Datum dodavanja u arhivu: 05/12/2007 Kredit(a): Tekst je besplatan Praijak je mal o seoce, koje pripada knezkiji hrgarskoj, po prilici dvadeset minuta daleko od sela Ripa ili od glavne nade, a dva sata od grada Bia. Ide li sluajno bihako- petrovakom cestom na gornju stranu uz tak o zvani ripaki klanac, vidi se Praijak lijevo u jednoj uskoj dolini, kroz koju tee potok istoga imen a. Po sred Praijak a vidi se opet star, blatav put, za koji vel e, da je u prvanja vremen a bio najglavniji drum, kojim se iz Sarajeva u Biha i ostalu Krajinu sarajevska roba progon ila. Kazku, da tu negda nije bilo ni jedne kue, nego velika planina i gusto hrastovo drvee, koje je a na domak Ripa svu dananju ravan zauzimal o. Namjeri li te namjera, te poe sluajno iz Ripa u selo Gorijevac tim starim kaljavim putem kroz Praijak, pa baci nehotin o pogled na desnu stranu, opazie u kamenovitom brdu, koje Praijak sa juzkne strane zatvara, jednu dosta veliku peinu, koja je svoje zjatl o (upljivu) putu ili sjevero- istonoj strani okrenula. Bila je to u staro vrijeme vel e znamenita peina, koju su od vajkada ljudi poznavali, i

koju su hajdukom pein om zvali. Nee potroiti ni deset minuta, da s nuta toj peini doe. Ona je malo uzviena nad ravni zemlje, tak o, da more u nekoliko koraaja uz prirodno nainjene kamenite basamake pred peinu izai. Pred njom je mali podeljak, koji nalii na omanje dvorite. Ulaz je u nju irok od prilike za tri metra, a visina etiri do pet metara. Unutra je, kad ue, malo nizke, a onda je u peini ravan i isto, kao da je patosana. Ozgo je priroda na kube peinu nainila tvre i l.epe, nego da su je kakvi majstori gradili. U peini se ne vidi, nego samo kod vrata, a dalje j e mrak, po tsome samo s vielicom mozk e hodati. Poavi kroz peinu nekoliko koraaja, nalazi se jedno dosta veliko jezero, u koje je plaljivu ovjeku i izdal eka strah pogledati, kao. da e ga ono nekom silom sebi privui. Pokraj jezera ima kameniti podzid, za koji bi rekao, da ga je ljudska ruka zidala. no s tim podzidom ne mozke se na onu stranu jezera proi, jer je uzak, a nema se zato rukama uhvatiti. Preko jezera, vele stari ljudi, da je bila gvozdena poluga na etvrt, preko koje se moglo prsmostiti, no te poluge sada nema, kazku da je ukradena. Priaju, da je peina vrlo duboko u zemlju otila i da se u njoj onamo za jezerom nalaze dvije bave, po kojima je mahovina porasla. Nego to je samo prianje, a da je istina ne tvrdi se. Osim toga vel e, da se unutra dubok o u peini nalazi gvozkem okovan a tara, na koju su hajduke zkene tkale. Dal.e da ima unutra velik bakren kotao, verige, sa, sadak i jo nekih stvari. Nekak o jesenas svratih se sam u ovu peinu, premda sam i prije u nju dolazio, pa poeh razgledati, ne bih li to naao i vidio. Kad na jedan put opazih blizu jezera u stijeni koplje bez drka (usada) udaren o. Tekom mukom izvukoh ga iz stijene. Vidjeh da je na vrhu zasukano, pa ne znam, da li sam ga ja vadei zasukao, ili je i otprije zasukano bilo. Ono je dugak o (bez usada) dva velika ljudska pedlja, a od elika (mazije) sakovano. Ima tri otrca ili oe, a plosne su mu strane izkl.ebljene, da bi voda niz njih tei mogla. Jabuka i tulija (u koju se drak mee) nainjene su snolja od bakra, koji je po gvou udaren, valjda zbog ljepote. Od jabuke do vrha ima 1,5 pedalj, a tulija je neto manja od pol ovin o mukoga pedlja. Cijelo koplje bez drka ima lik ovaki: Jo ljetos uo sam, da |e jedan djeak naao u ovoj peini jedan omanji topuz od est pera, pa sam raspitivao o tome, ali ga nijesam mogao nai. Tu skoro kazae mi, da se taj topuz u jedn oga seljaka nalazi, pa sam mu otiao kui, ne bih li ga dobio. On mi ree, da je bio u njegove djece nasadjen na tap, pa su ga nosali veli po prelu i negdje zagubili. Premetnuo je svu kuu, ali ga nije mogao nai. I o ovoj peini ima razliitih pria i bajki, kao i o mnogim drugima po Bosni i Hercegovin i. Izmeu ostal oga pria se, da su u njoj hajduci stanovali, pa da su im i ene u njoj nastanjene bile. To nam svjedoi ona tara, kotao, verige i t. d. to narod pria, da se u peini nalaze. Pripovijedaju, kako je jedan takav hajduk, imen om Stevan, oteo neku djevojku negdje kod Glamoa, te je doveo u ovu peinu i namislio uzeti ]e za enu. Ali za nekoliko nedjelja, dok je taj hajduk po etama hodao, nestade iz pein e njegove Djevojke. On je traae na sve strane, jer mu bjee mila kao nita na svijetu. No zalud je bilo njegovo traenje, jer o njoj ni traga ni glasa dobiti nije mogao. Jedan put poslije dosta godina, kad je ovaj hajduk preko nekakve planine kod Lijevn a sa svojom druinom prelazio, nae neko obane kod ovaca u umi. Ovo obane uini mu se, da je vrlo nalik na njegovu negdanju draganu. On bre pone obane raspitivati.: ko mu je mati i otac ? i ono mu neto ispria, ali za mater ne znaae kazati, gdje mu je. Iz djeinjega kazivanja vidje on, da je. to dijete one djevojke, koju je on za enu mislio uzeti. Za to otide u selo, koje se tu blizu nalazae, ne bi li to bolje o svemu razabrao. Kad ali na njegovu veliku alost uje, da je njegova nekadanja zarunica umrla, neto u tuzi za njim, a neto opet zbog toga, to je silom za nedraga odveden a. Vzen ovjek bjee takoer poginu o u nekom ravom djelu, u kom ga jedne noi naoe, a mali sini ostao sam, siroe bez oca i majke, te je sluio kod nekoga bogatoga seljaka. Hajduk uze ovoga maloga sebi za sina, odvede ga u peinu, te ga pon e poslije sa sobom po etama vodati. Kau, da ga je oenio i njegovu ljubovcu doveo u ovu istu peinu. Ovaj mali postade poslije vrlo veliki junak, te je etovao mnogo godina, a na pol.etku sa enom i jednim djetetom iz ove iste pein e prebjegao u Kotare ravne. Sa Jankoviem Stojanom etovao je mnogo

godina i ratovao s Turcima na Krajini pod imen om nekakva Vuka Bjelobrka. U ono vrijeme priaju, da su cijele rul,e hajduka u ovoj peini stanoval e, te izlazile oito pred putnike i trgovce, pa otimal e robu i novce i u peinu na ostavu don osile. Deaval o se nie puta, da su se ti putnici hajducima protivili i onda bi nastao straan i krvav boj. Prasak puaka uo bi se tada po cijeloj okol ici, te bi se onda i nehotin o onome, ko bi to uo otel a na usta rije: Prati (puka) u Praijaku. Od toga vele, da i ostade Praijak pod tim imen om svo do dananjih vremena. Drugi opet kau, da se Praijak iazvao tako zbog divl,e prasadi (krmaka), kojijeh se tuda u staro vrijeme mnogo nalazilo. U pol,ednje vrijeme isjekoe umu po Praijaku, te on ostade gb bez ikakva zaklona. Onda se i hajduci razbjegoe iz ove peine, te ona ostade od njih prazna i pusta. Seljani, koji blizu peine stanuju, priaju, da se po njoj izjutra moe vidjeti nekih malih stopa, poput djeinjijeh. Dalje vel e, da se po peini uju neki glasovi, koji pjevaju crkvene pjesme. Nabaca li to u peinu u vee, sjutradan, kau, da je ona poiena, a od onijeh stvari, koje su nabacane, nema ni traga ni glasa kau vile ih pokupe. Dubok o u Peini ima i sad vila i viladi, koje uhvate obn o kolo kod peinskih vrata, pa mjesto nekadanje pjesme njihove, plau i nariu za starijem vremen om i za junacima prvoga doba; plau to se rod l,udski ovak o pokvario, te su postale u narodu: psovke, krae, paljevine, preluboinstva i druga razna bezakonja, koja im nedaju na pol,e iz pein e izai. No vile se nadaju, da e se narod popraviti, te da e onet one izai u svoje planine, na iste izvore planinske, pa e se po drugi put bratimiti s junacima, koji e onda nastati i iznova poeti svoja junaka djela. NAPOMENA: Fusnota i slika koplja dostupne u PDF formatu.

( ) "" "" "". . : ,, , , , . . . . , . ,(12 ) , , 200-250 . , , . (6 ). (12 ), . (23 ) (5 ), , ( ) (1858)

 1 ,( , "", ). (15 ) (7 ), (5 ), . (1 ) . (7 ),(1) (7 ) . :(5),(5 ), (2 ) . :(1 ), (1 ). :(1 ),(2 ),(2 ) (1 ). :(2 ) . : (1 ),(1 ) ,(3 ) ,(1 ) . (1 ) , .

Miroslav Mihajl ovic Na molbu Episkopa Evgenija Letice uradjen je kompletan popis BanjaluckoBihack e eparhije 1903 god. Hrgar domova-138, dusa 908, muskih 491 i zenskih 417- svi su pravoslavni Srbi. Veliki je broj pismenih Adamovih djaka, 1839 doselio se na Hrgar neki Adam Adzic profesor bogoslovije koje je zbog necega pobjegao iz Austrougarske. Vec 1840 osnovao je skolu na Hrgaru prvu u zapadnoj Bosni i u skolu su isla tada i zenska djeca. U vrijeme Doljanske bune 1858 prelazi u Pritoku i sa skolom nastavlja dole, Govorio je Njemacki , Ruski Latinski i sluzio se Italijanskim. U ono vrijeme bio je jedan od najobrazovanijih nastavnika ali je 1861 morao pobjeci u Krupu posto je nesto govorio protiv turske vlasti. Tamo je ubrzo i umro.

Miroslav Mihajl ovic Poslije toga vec navikli na skolu Srbi u Bihacu otvaraju novu 1862 godine (uz pomoc tadasnjeg Kajmak ama -nesto kao upravitelj grada) po imenu Hilmo efendija a porjeklom Leskovcan in. Sk ola je prvo brojala 25 ucenik a a vec 6 god. rada 64 djaka. Tada 1869 godine doju kod upravnika skole dodju predstavnic prvo rimokatol ick e vjere i zamol e da se uce i njihova djeca. Uprava na celu sa Jovom Mihajlovicem i Spasojem Lakic pristanu a paslije dvije godine upisu i nekolik o muslimanske vjeroispovjesti i napokon i jevrejske. Sk ola je prvo bila smjestena u Jezeru a kasnije uz pomoc neke engleskinje mis A. P. Irbi koja je dala pomoc preseljena je u grad gdje je ubrzo sagradjena i skolska zgrada. Ovo su ucitelji redom Stojan Prodanovic 1862-65 Todor Sudcevic 1865-75 Kosta Kovacevic kao pop 1875- 79 Gligorije Kovacevic 1879-84 Jelena Gacesa (Adamov djak) 1884- 1892 Vuk Dimic 1892-1893 Stevan Ilkic 93-94 Aleksandar Petrovic 93-96 Sava Petkovic 96-98 Milos Dekic 1898-99 Mile Bubalo 1899-1900 Sava Petkovic 1900-03 koji je bio za vrijeme pisanja ovog sematizma 1903god.

Miroslav Mihajl ovic Protoprezviterijat ( sve parohije) bihacki ima 1889 godin e domova 2746 Dusa 19 349 , rodjenih 763 umrlih 484 i 171 vjencanih. Mjesanih brakova ima 8. Crkava 6 sa 5 svestenika i dva administratora. Hrgar pripada Pritockoj parohiji zajedn o sa Golubicem Ribicem Lohovom i Ripcom, dok su posta i brzojav u Bihacu. Matice se vode uredno od 1887god. Toliko od mene za sada. jerej Miroslav M. Mihajl ovic P.S. Sa 6 godina ucestvovao na uredjenju Svetinje (ciscenje izvora (prvi put vidio tada raka uzivo), i izlivanje korita). Mislim da sam bio tada desno smetal o radnicima ali sam bio pon osan na svoje zalaganje. Pozdrav zetu Zoranu i kum-Vranjesima

 , ?

Miroslav Mihajl ovic Ja imam jedan primjerak, to je fototipsko izdanje iz 2001 god. povodom 100 god. Eparhije banjalucke. Stampan o je u 2000 primjeraka tak o da sigurno imaju u Crkven oj knjizari u Banja Luci, a ako nema javi mi pa cu ja da ti kopiran i posaljem. Inace je veoma vrijedn o. Kako si ti, pratim mal o sajt Eparhije da kazem NASE mada nisam tamo. Sta ima novo kako napreduje Crkva u Bihacu. P.S. Bio sam u Krusevcu nekidan pa pita za tebe tvoj skolski O.Marinko mislim da mu je ime. Inace krcki djak, ja ga znam iz vidjenja sa faksa ali ga nisam vidio 5/6 godina. Na dobroj je parohiji neka nova crkva pored Rasine.

Aco Nina Lakic Popis stanovnistva Bihack e Regije 2010 godin e Baljevac nenaseljeno Bihac 44 806/ 39 522 Bosnjaka, 3013 Hrvata, 1014 Srba, ostatak ostali ukovi 215/215 Bosnjaka Doljani nenaseljen o Donja Gata 72/70 Bosnjaka i 2 Srba Dubovsko nenaseljeno Gorjevac nenaseljeno Grabez 2/2 Bosnjaka Grmua 114/109 Bosnjaka i 5 Srba Hrgar nenaseljeno Izai 1474/1472 Bosnjaka Kalati nenaseljen o Klisa 245/245 Bosnjaka Klok ot 642/642 Bosnjaka Kula 406/406 Bosnjaka Kulen Vakuf 506/506 Bosnjaka Lipa nenaseljeno Lohovo 99/68 Bosnjaka i 31 Srbin Lohovska brda nenaseljen o Mala Pea 402/402 Bosnjaka Mali Skoaj 23/23 Hrvata Meudraje 36/36 Hrvata Oraac 1499/1499 Bosnjaka

Praijak 1/1 Srbin Pritoka 491/424 Bosnjaka i 67 Srba Rai 39/33 Bosnjaka i 6 Srba Rajin ovci 1/1 Srbin Ripa 1004/1003 Bosnjaka Spahici 473/473 Bosnjaka Srbljani 1222/1221 Bosnjak Teocak nenaseljen o Velika Gata 1287/1287 Bosnjaka Veliki Sk ocaj 117/117 Hrvata Veliki Stjenjan i nenaseljen o Vrsta 852/852 Bosnjaka Zavalje 92/92 Hrvata Zlopoljac 97/97 Bosnjaka

Kakav je ovo popis ? Ja na ITAVOJ parohji brojim 189 lanova Crkve, to je u 80 domainstava. Nek ima jo 100 kua srpskih, mada sam siguran da nema toliko, koje ne uestvuju u ivotu Crkve u samom Bihau ne moe biti toliki broj Srba. Hvala za informaciju o. Miroslave, pitau kolegu iz Banja Luke. Otac Marinko je kolski kolega mog roaka to je svetenik u Bijeljini. Mada ga i ja poznajem, bio mi cenzor u prvom razredu. Pozdravi ga kad ga vidi. Crkva stoji, imamo ozbiljnih problema sa finansiranjem uopte. Radimo parohijski dom, to je uglavn om donirala R. Srpska. Biha to je dao do sada sve smo vratili njima na administrativne trok ove, tako da slaba vajda od njih. Najvei probl em zadaje nam groblje u gradu, jer nije prioritet, a zaputen o i zaraslo, narod ne obilazi grobove svojih pa jednostavn o problem.

GORJEVAC Na zapadnom dijelu Jedovik a u vrlo lijepom predjelu a na uzvien om gorskom tavanu s obe strane glavne bihak o petrovake dade lei usamlen o seoce Gorijevac, ili kako ga neki pogrdno nazivaju: Pogorelo selo. Gorijevac nije sam za sebe selo, nego pripada kneiji raikoj, te se u spisima n. pr. kod oblasti nigdjs i ne spominje. U selu Gorijevcu ima danas 60 kua srpskopravoslavnijeh, koje su od 40 godina ovamo naselene, doim prije toga Gorijevac je bio obrastao sa velik om steom bukovom gorom, osim ako se je koji podeljak, obrastao sa divljom bujadi, mogao tu vidjeti. Najprije poee tuda drati stanove za blago (sitnu stoku), te ga stadoe raiavati i kriti, dok ne nainie sa svijem plodno mjesto, u kome danas vrlo dobro uspjeva: enica, kukuruz, jeam, zob i poneto vok e, kao i po drugijem mjestima u ravnici. Pa i ako je Gorijevac skoro naselen i raskren opet se je o njemu sauvalo u narodu raznih pria i nagaanja n. pr.: kako je u staro vri|jeme Gorijevac bio veliko i bogato mjesto, kako je u njemu bilo bogatih Zrodica i t. d. I zaista to narodn o prianje nije postalo onako badjava, jer se po raznim predmetima, koji su na Gorijevcu iskopavani more iisliti. da je on bio nekad velika naseobina, u kojoj je stanovao nekakov Jarod, koji je tu ivio i obdjel avao zemlu. Ali prije nego

to o tom 10nem govoriti, spomenuu to se u narodu pria o Gorijevcu. Prije svega govori se, da se Gorijevac u staro vrijeme zvao: Jovanbegovac, a da se Gorijevcem tek u poslednje vrijeme nazvao. Jovanbeg bjee iekada na Gorijevcu vojvoda i starjeina gorijevaki, te je imao sed!m brae i toliko bratueda. Narod je u to vrijee . kau bio na Gorijevcu toliko bogat, da je iz jedne kue po devet nekakovi divankabanicamoglo poi u bo^, ili o zborovima crkvi na Doljane. U selu Doljavima, koje se od Gorijevca nreko planine Bargue nalazi, bila je crkva, od koje se i danas zidine viaju, te su k njoj ili gorijevani i jo mnogi drugi o zborovima i drugim narodnim svetkovinama. Pred njima je Jovanbeg svagda iao, te bi na Dol anima noivao i konaio se kod svoga druga i pobratima Ilije udije, koji je bio opet gospodar Doljanima. Na jednom megdanu izgubi Jovanbeg konja, ali je ipak protivnika savladao, pa mu njegova draga poe pjevati pjesmu, koja se i dan danas u ok olini pjeva: O Jovane kad' e na Doljane? Ja bi svoje ruho prodavala, Pa bi tebi konja kupovada, Da ne ide pjee na Doljane. Osim ove pJesme o Jovanbegu spominje se on i u onoj, koja se je rasprostrla po cijeloj Krajini i tampana je ini mi se: Jovanbee konja vee, Za srebrene sinnirie. Sin cir pue, kon. utee, erale ga tri djevojke i t. d. Ova je pjesma zaista iz Gorijevca potekla, jer sam je ja sluao jo kao dijete u Doljanima, gdje pjevaju djevojke u kolu. Narodno predanje veli, da je Gorijevac prokleo knez Lazar, jer mu gorijevani nehtjedoe doi na Kosovo, pa je od toga vremen a zbog kletve Lazareve ve dva puta raseljavao se i zarastao bio u umu. Pa kad se trei put raseli narod iz Gorijevca, onda se nee ve niko na nj' nastaniti, a po njemu e porasti klenje i jasenje, u kome e se zalei mnogobrojn a divlja i grabljiva zvjerad, koja e se svetiti potomcima za nevjeru knezu uinjenu. Kad je Bosna osvojena, te Turci udarili na Jovanbegovac (dan anji Gorijevac), onda je on sav izgorio a i roblje, koje se nehtjede pokoriti, bilo je spaljeno, zbog ega je vel e Gorijevac i ime dananje dobio. Stanovnici, koji su u Gorijevcu naseljeni, nalazili su po njemu krei umu dosta stvari i znakova, po kojima se moe za sigurno suditi, da je tuda stanovao nekada nekakav narod, od koga se ostataka i nekih predmeta do danas sauval o. Tako n. pr. nalazilo se po Gorijevcu u zemlji, i to jo prije okupacije: starinskih noeva, sikira, maeva, kbsa, srpova, lemea, bruseva i to mnogo kojeta. Poto se tijem iskopanijem stvarima nije znala nikakova vrijedn oet, to su se one zagubljavale i unntavale, a gvoarija je raskovata ili isprebijata. U poslednje vrijeme gledao sam, nebi li to od takovih stvari u Gorijevcu abetio (opazio), ali sam mogao vrlo mal o od toga svega to dobiti. Dvojica seljaka iskopali su prije tri z:odin e po jednu kosu, ali je jedan tu kosu odnio kovau i raskovao da od nje neto napini, a drugi izlomio hotei vidjeti, od kakvoga je gvoa nainjena bila tak o, da sam ja od te jedne kose samo dva zahrala komada dobio. Da je ta kosa bila zaista starinska, o tome nema sumnje, jer nije ni iz daleka kao ove dananje. Bila je nainjena na dijevu ruku, a takva je bila i ona, koju je i onaj drugi seljak naao. Dakle kad je kosac kosio, morao je kositi s lijeva na desno, to danas mislim da nigdje nepostoji. Osim toga kosa ta nije imala ruba, pa je udnovato, kako je kosac mogao na jednu stranu travu prikupljati, poto rub u kose za to najvie djeluje. Isprva ja sam sumnjao da je to kakvo oruje^bilo, ali sam se iz tako zvane petice kosne uvjerio, da je to zaista nita drugo nego kosa bila, to e se i drugi vjetiji od mene lako moi uvjeriti. Drugi jedan seljak naao je krei u kamenu ulomak od ema (vala), koji priblino nalii na auetrijske kolne emove, samo je prostije nainjen i dosta iri, nego ovi dananji. Na njemu ima nekih ara poput izdubljenih taaka, koje se jedva od hre viditi mo]u. Isti seljak naao je orui neku gvozdenu daicu, na kojoj pri kraju ima neka mala tulica (cjevica), a na ovoj opet isprijeka mal a naljica (rupica), slina onijem cijevima u puaka, koje su na ^gremen; na tulici (mala cjevica) ima opet neki kapi, koji se moe otvoritZ i zatvoriti. Za ovu spravicu ne mogoh saznati da li je starinska stvar i zato je sluila. Jedan krmar, kopajui krmcima jo prije doljanske bune na godinu (1857 ), naao je neku reetku ispletenu od ice, mal o manje od polak arina dugaku a neto manje od toga iroku. Ova reetk a nalii na one reetke, kroz koje se u dananje vrijeme prosijava prina za zidanje kua. Daklen ja neznam je li

ona od davnanjih vremen a ili je iz novijeg doba. Ta reetka bila je kod pomenutoga seljaka u kui do posljedne bune, pa kad su prelazili u Austriju, i ona je izmeu dosta drugijeh stvari ostala, te su je preavi natrag oiet nali i meni tu skoro predali. Osim ovijeh ulomaka mnogo ih je, kao to ve spomenuh, naen o i zagubljeno, a mnogo se jo toga moda i u zemlji nalazi. Jo od vajkada zna se, da je kroz Gorijevac prolazio glavni drum (carska ada), kojim se je od starine roba za Krajinu progon ila i carska vojska od Stambola na granicu dolazila. Ali osim ove ceste, prilika je, da je preko Gorijevca ila i rimska cesta, valjda ona, to je ila ,jer i danas ima u selu Hrgaru, koje na pram Gorijevca lei, oetatak a od te ceste. U umi zvan oj Mraaj", i danas se jot moe vidjeti, kuda je ona ila, jer je po gdje gdje i ead zdrava, samo to je isprekidana na nekolika mjesta. Na jednom mjestu dugaka je preko 200 koraaji, a na drugom po 30 i neto manje. Vie Gorijevca protee se planing Jadovnik (ili Jadovik ), koji je na nekijem mjestima gol bez ume i ta se gola mjesta kose. Po svima tim poljan cima more se vidjeti razliitih gromil a, koje su nekada ljudi zbijali na jedno mjesto, te tim krili svoje sjenokoe ili oranice. Isprva ja sam mislio, nijesu li to onake gromile kao i one na Glasincu, koje je g. Truhelka nalazio, ali sam poslije doao do tog ubjeenja, da je to prosta krevina a nita drugo. Prema svemu tome gledau, da ih ovdje u nekoliko rijei opiem. Tih gromila ima po svemu zapadnom Jadovn iku, pa se sputaju selu Gorijevcu, te ih ima i na brdu zvanom Velebitu. One su bez ikakva reda razmjetene tamo i ovamo a i veliin e su razliite. Izgledaju prosto kao hrpa kamenja, koje je nekada ovjeija ruka skupila, pa po toj hrpi zemlja porasla. I narod veli, da je to mjesto nekada kreno, pa zbijato kamenje na jednu hrpu. Drugi opet vjeruju, da su tu zatrpavane razne gvozden e stvari u vrijeme kakovih buna i bjeanija. Gromila tnjeh ima sa svijem malijeh (od dva metra) a ima i velikijeh. Prol oga ljeta ja sam na Velebitu jednu omanju otk opavao. U nutra je u gromili zemlja crnica, smijean a sa sitnijem kamenjem, a odozgo po povrini gromile po nekima zemlja i trava porasla, a na drugijem nije ; ni sve kamenje sa zemljom pokriveno. Jedan seljak iz Gorijevca veli, da je on krevi jednu taku gromilu sa svoje njive, nalazio u njoj nekakovih komadia zemljanijeh od starinskih lonaca i jedan brus. U ostalom ja drim da te gromile nijesu kao to rekoh nita drugo, nego nekadanja krevina, po kojima je vremen om zemlja i trava porasla.

Zapisan o 1885 god. PS Izvinjavam se zbog pravopisnih gresaka

Stevo Vukmirica Ne mari za pravopisne greske ovo je prilicn o dobro trebal o je sve to ako nista drugo napisati i odvojiti vrijeme svaka cast majstore!!!! Stevo Vuk!!!

Zapisan o pocetkom 20-og vijeka GORJEVAC Piju vodu sa vrela:Ljeskovac,Grabovac,Buk ovac,Plandiste,Korita i Stublic Ima etri dijela:enice,Jas en,Gorjevac i Kovaevii U enicama su:Zelji 1k,Grubor 1k,anak 3k,Stojisavljevic 1k,Pilipovic 1k,Vujinivic 1k,Mihajl ovic 1k,Kovaevi 1k,Matijevi 1k,Milinkovi 1k,Radulovic 1k,Radak ovi 3k. Na Jasenu su:Ljubii 1k,Pepi 1k,Durek 1k,Noivakovic 4k,Beronja 2k,Zeljic 1k,Matijevic 1k,Grbic 5k,Vukmirica 1k,Stojisavljevic 2k,Ivancevic 1k i Kantar 1k Na Gorjevcu su:Grbic 1k,Kovacevbic 7k,Stojisavljevic 5k,Trivuncevic 2k,Matijevic 2k,Grubor 1k,Novak ovic 1k,Vukmirica 2k,Sovilj 2k,Narani 2k,Vujinovic 1k,Ljubicic 1k,Radulovic 1k,Bursac 1k i Kokot 3k. i u Kovacevicima:Vujin ovica 2k i Kovacevica 7k. Svega je u selu bilo 27 porodica sa 76 kuca

Stevo Vukmirica To je podatak pred 2-gi svjetski rat!

Zoran Uzelac

GORIJEVAC U II SVJETSKOM RATU SVJEDOCENJE DJORDJA RADAKOVICA Poslije kapitulacije Kraljevin e pocel i su da pristizu kucama ljudi iz Gorijevca koji su bili mobilisani.Odmah su pregli na posao,jer su proljetni seoski radovi bili u jeku.Ali ubrzo ce nas u tome omesti nova ustaska vlast.Poceo je progon srpskog zivlja. Krajem juna 1941.kroz Gorijevac je proslo mnogo srpskog stanovnistva koje su ustase protjeral e iz Lickog Petrovog Sela i dijel om iz Bihaca ka B.Petrovcu.Ustase su narod sprovodile najvise pjesice,zatim zapreznim kolima,a neke su prevozile i kamionima i porazmjestale ih po selima oko B.Petrovca.Medju njima sam poznao i bihacke trgovce Stojana Bosan cica i Milana Pilipovica. Prvih dana jula 1941.ustase vec sprovode prave hajke po srpskim selima i masovn o odvode ljude,ubijajuci ih na garavicama,Risovcu i drugim gubilistima.Iz Pritoke,Lohova,Klisevica,Ripca,Golubica,Sok ol ca i Zalozja odveden i su skoro svi odrasli muskarci,a iz ostalih sela po 10 do 30 ljudi.Iz Pritoke je otjerano vise od 150 ljudi.Iz orijevca su najprije otjerali Djordja Pepica,Djuru Radakovica(moga oca koji je imao 73 godine),Stevana Radakovica,Mark a Kenjala,Vuju Kokota,Mih ajla Kovacevica,Djurdja Savkovica,Djurdja Novak ovica,Vidosava Canka i druge.Posto se saznalo za sudbinu otjeranih ljudi,vecina prezivjelih je pocel a da se sklanja u sume.Svako se sklanjao gdje je znao i umio,bez neke organizacije,n ajvise u sume Grmeca izmedju Hrgara i Suvaje i u Baracusu,a zene su ostale kod kuce i nastavil e da obavljaju poljske radove. Da bismo se osigurali od iznenadnog neprijateljskog napada,jedan od prvih zadataka je bio da prekopamo cestu Bihac-B.Petrovac.Ripack i klanac je za to bio veoma pogodan.O toj akciji dogovoril i smo se na zajednick om skupu Gorijevcana i Racican a,odrzan om na Racickom Ljutocu,pa je 1.avgusta uvece grupa od oko 70 ljudi iz Gorijevca,Lipe i jos nekih sela prekopal a cestu na podrucju Ripackog klanca.Sledeceg dana smo pon ovo radili na prekopavanju ceste a obezbedjivala nas je ustanick a grupa Mane Rokvica,k oja je dosla od B.Petrovca. 11

Zoran Uzelac II dio Iz Gorijevca je prvih dana ustanka bilo aktivno ok o 20 ljudi.Imali smo dva karabina i nekoliko lovackih pusaka i sasvim mal o municije.Jedn a puska je bila Luke Grbica,i druga Koste Vujinovica,koju je od njega kupio Stevan Radak ovic za 20 dinara i zakopao u zemlju.Posto su ustase Kostu odvel e i ubile,njegovi sinovi Mane i Vid,iako jos veoma mladi,kazali su nam gdje im je otac sakrio pusku,pa smo je iskopali. Gorijevcan i su se u pocetku ustanka vecin om prikljucili ustanicima iz Doljana i Hrgara,a manji broj ih se zadrzao u samom selu,ucestvujuci u akcijama zajedno s ustanickim odredima iz drugih sela,uglavnom u postavljanju zasjede na Gorijevcu,na cesti Bihac-B.Petrovac.U avgustu je bilo vise takvih akcija i ustase su nekoliko puta ubijale i palile u Gorijevcu. Krajem avgusta,tacnije 28-og,docek an je jedan neprijateljev kamion kod Beronjin e strane,na pocetku Gorijevca; isao je od Ripca.Vojnici su likvidirani ili su pobjegli,a kamion je,posto je iz njega uzeto nekolik o pusaka,spaljen. Dan kasnije ok o 5 sati ujutro,jace ustaske snage su prodrle u Gorjevac.Zapalil e su prvo kucu Marka Dureka,pa kuce Stojisavljevica,Narancica,Grbica i dalje redom.

Ustase su cijel i dan palile selo i pljack ale sve do cega su stigle.Ubijale su sve zivo sto su zatekli kod kuce,od djeteta do starca.Poubijano je vise od 125 dusa,a zapaljeno 110 kuca sa svim gospodarskim zgradama-citavo selo osim kuca Kovacevica i Matijevica,koje su bile dalje,prema Hrgaru. Poslije zauzimanja i spaljivanja Kulen Vakufa na Gorijevac je dosao odred Nikol e Karanovica iz Covke,zatim odred Milana Trninica sa Prkosa,odred ustanika iz Srba i jos neki odredi,iz Hrgara,Lipe i Teocak a,kao ispomoc i pojacanje polozjima na Ripack pm klancu,gdje su vec bili ustanicki odredi iz Doljana. Krajem septembra usljedila je neprijateljska ofanziva kojom je komandovao ustaski pukovnik Matagic.Neprijatelj je namjeravao da unisti ustanick e snage na teritoriji od Bihaca prema B.Petrovcu,Donjem Lapcu i Srbu.Presavsi u nastupanje,uspio je da se 27 septembra probije kroz Ripack i klanac i dalje cestom do Prkosa.Tu se ova kolona sastala s drugom kolonom koja je krenula iz B.Petrovca.Tako udruzeni prodrli su prema Kulen Vakufu.Kod Covke je 3.oktobra stab ove ustaskodomobranske kaznene ekspedicije,s pukovnik om Matagicem na celu,upao u ustanicku zasjedu i bio unisten. Poslije ove ofanzive ustanicki odredi su zauzeli Ripac.U Gorijevcu je obrazovan odbor nove oslobodilacke vlasti u koji su usli Djordje Matijevic kao predsjednik, a Bogdan Narancic,Djordje Radakovic,Jovo Kovacevic Jojo,Sava Kovacevic i Djordjo Novakovic kao odbornici.Oni su skupa sa odbornicima drugih sela brinuli o snabdjevanju hranom i odjecom Prve bihack e cete,zatim o obradi zemlje i o organizovanju pomoci u poljskim radovima onim porodicama koje su zbog ustaskog pokolja ostale bez muskaraca.

SJECANJE I PRICE IZ RODNOG KRAJA Bas me interesuje imaju li posjetioci ove grupe neku pricu,anegdotu iz tih krajeva koje bi se vrijedil o sjetiti i zapisati je.Volio bih kad bi se neko sjetio nekih saljivih dogadjaja ili vec kako kome naidje... Da pokusamo da ozivimo taj kraj bar virtueln o

Ljubisa Lakic u vezi cura Praijak,Zabara,Rai,Mah ala itd ti to najbolje zna

Djuro Vranje Dzaba nam virtuelno, dobri moj Dusko!

Ljubisa Lakic slabo se ija razumijem u tu materiju

Zoran Uzelac slabo bih i ja mogao tu sta prozboriti,ja se uhvatio jedne bjelobrdjanke pa nemam bas iskustva u tim medjunarodnim letovima

Djuro Vranje Svi junaci nikom ponikose! Dusko, pa i ti se bojis zene!

Za teme o zenama,covjek mora biti poetska dusa i biti vrlo pazljiv,zato ja nisam bas dobar za tu temu,ja neznam a ti i pecarski necete

Djuro Vranje Ja nisam poetska dusa, ja sam advokat. Te ne znam kako bih mogao zboriti o zenama.

Sanja Zo momci,uprskali ste temu:))

Djuro Vranje A zbog cega mislis da je tema uprskana? Cenim da uopste nije uprskana.

Renata Kuet Pa, haj'te - spaavajte se nekom fiiin ooom priom. Naravno, na temu koju ste sami zadali... :-))

 Ajmo momci nesto smo se skroz"pritajil i",a da bi se iskupili predlazem da svi po jednu pricu ispricamo,mislim na Zorana,uru,Ljubisu i sebe naravno.Evo ja kao najstariji krecem prvi: Baba Boja je bila zanimljiva zena,ona je bila poznata po tome sto je puila lulu a i volil a je pomal o popiti.Jedne prilike se baba Boja spremal a"poneeljkom u Bija"na pijacu.Poto su tad bili rijetki autobusi koji su ili prema Petrovcu,ona se nekako preveze sa Svetom Kovaem koji krenuo na pijacu da prodaje ljive.Dogovori se sa Svetom i o povratku nazad,ali poto Sveto nije odmah prodao ljive a babi Boji dugo ekati,odlui se baba da ide na autobus.Dolazi baba na stanicu i pita: Eli dijete,avo ga ne odnio,k ad ja imam autobus za Dubovsko? -U pola etri baba -aha,dobro Nakon jedno sat vremena ekanja,dos adil o babi ekati pa pita jednog gospodin a -Gospodine,da te priupitam neto -pitaj baba -vjere ti, kolko bi moglo biti sati - 14 i 15 baba -eeee jest stotinu

Sanja Zo popravljate se momci:)))

Sanja Zo pokojni deda Nich e Zoric se pet puta zenio.sve zene su pomrle.peti put bas u poznim godinama sa mnogo mladjom zenom.posto je baba mnogo radila,jedan put joj dodija Nicino komandovanje,te onakko umorna i ljuta kaze-STA BI TI,VUCI TE IZJELI, DA MENE NEMA,DA UMREM? a nice otegnuto promrlja-samo ti umri stara,pa ces da vidis sta cu! naravno,baba je otisla na onaj svet par godin a pre dede.

Zoran Uzelac Mane Lakic je par godin a pred rat zavrsio vikendicu,nisam bas siguran dal' u Nebljusima dal' u Krugama a nije ni bitno mjesto vec nedostatak epiteta.I vratio se on u Bihac pa se hvali svom kumu Dmitru Peri Dopudji inace starom od naseg druga Pige:Kume,sto sam sredio vikendicu pa to ti je....pa to ti je...to ti je UZAS JEDAN?! Mozete zamisliti Perinu facu.A Mane Lakic je stari od Milana Bace Lakica sto je drzao podrum Prokupac.

Zoran Mii Milan Laki Bao je moj kolski, sreli smo se prole godine na proslavi 30. godinice mature u Bihau. A ta vikendica, mislim da je u Nebljusima?

Ima jedna pria koju sam negdje uo ili proitao, vie nisam siguran.Pria o Djukanu koji je ivio jos prije Doljanske bune.Kau da je bio veliko spadalo i prialica.Nik ad se nije enio a bio je ve prilino star.Kao i obino,njegove prie su se rado sluale iako je u njima uglavn om vie od pola lai.On pria: -E moj brate,jo se nije rodio taj koji moe bolje od men e izabrati kravu i enu.Majin sine,vavjek treba gledati i kravi i eni da je tanka i vrata i gnjata,a ondak sve ostal o.To ti je ondak rotkinja i mljekulja. -Vele da se i kravi i rebra gledaju ?pita ga neko od onih to sjede s njim -E,moj brate i tu ti je isto,bolje da je razmak izmedju rebara malo vei,a ako nije tak o, odma bjei.Ali brate dje prepipavati mladu po rebrima kad je prosi.Zato ti brate pogl edaj prvo njoj nogu i vrat i odma e ti sve jasno biti.

Imam dosta pria o djedu Lazari Stojanovicu koji je bio prilicno zanimljiv lik.Lazara je bio pomal o boem,pomal o kockar a iznad svega je volio sve sto suknju nosi,a u tom kraju je bio poznat kao jedini ovjek koji je bjezao od smrti. Evo jedne od pria:

Odlazi djed Lazara kod jedne komsinice da ga oia.im se svalio na klupu pod starom trenjom,k ominica ga pita: -Lazo,k ako da te podiam? -ta kako?Ko ovn a!Glavu medju noge i iaj

Jedna pomalo bezobrazna: Sprema se Lazara u Bihac,pos to se u Bihac nije u to vrijeme ilo svakodn evno nego ba po nekom ozbiljnom poslu, a on je trebao ii porez platiti.On se lijepo spremi,obue tzv."ukopn o odijelo" i pravac pota,onaj portir na vratima ga uputi na koji e alter.I to bi rekao na narod,kad ono "ne lezi vrae" Lazara nije dobro popunio taj poreski papir,a alterska radnica koja je bila u poodmakl oj trudnoi, bila je neto nervozna i nije mu pomogla oko tog papira.Lazara valjda ljut zbog toga,sasvim mirno upita nju:Ajme gospodjo,k o Vam ga tolk o"Zaera".

Slobodan Pjevic Veina se vjerovatno sjeate starog Vida eve sa Hrgara (nosio je uvijek tkanu torbu o ramenu, bilo ta u njoj ili ne). Jedn e prilike, dok sam boi klinac, poalju me da skoknem sa Hrgara u Ripa (4km), do duana da neto uzmem. Srce mi je stalo kad sam u po' strane ugledao Vida onakvog kakvog ga je bog dao, metar irok 2 dugaak...lei kraj puta.Zn ali smo svi da kad primi ''pemziju '', po tri dana ne izbija iz birtijei. Priem polak o, gledam die li...kad on otvori jedno oko i prui ruku prema meni, pa e ti onak o ko iz podruma : ''od' de mali''. Ja umro, al' nekako priem, kad e ti on : ''Zna li ti mali, e je kua Vida eve?'' Meni pade kamen sa srca pa reko : ''Znam, znam dide, pa ti si Vid evo''. Na to se on onako leei izdrelji na mene i ree :'' Nos' te avo crni, znam ja ko sam al' neznam e mi je kua''. Ustade i sjede pokuavajui da pripali cigaru, a ja mu u odlasku dobaci :'' sad u ja dide dok ti ispui, samo da uzmem gaza pa emo zajedno''. Odpirio sam k'o zvrk do Ripa, uzeo to treba i za petnaestak minuta bio na istom mjestu, kad... dida nema. Pogledam okolo da nije opet gdje lego, al' ...nema ga. Produim polak o uzbrdo ka Hrgaru, kad tamo, Vida uvatio drugi san pod kolskom jabukom, nedaleko od kue.

REKLA- KAZALA Moda ova pria ne pripada tematski ovdje,ali ja jednostavn o osjeam potrebu da objavim neka razmisljanja vezana za na zaviaj(n adam se da mi necete zamjeriti) a posvecujem ga prvenstven o nasim potomcima. Moj zaviaj se uurio meu planine pa oslukuje sa koje e strane i koje "fele"neko banuti.Sa sjevera ga titi Grme a sa juga Ljuto.Sela su se sklonila pod planine.Mogao bi ja prisvojiti i vie, Petrovac i Drvar moda,ali meni ovol inom i to je previe.to vie zaviaja to vie glavobolje.udna je to zemlja,pa sve valjda zbog toga u tim krajevima i zbivala uda.Poeu od nasih sela podn o Grmea odatle sam poteko a i zbog toga jer me njihova dobrota najvie raduje a i neke loe stvari najvise peku.Sela su smjestena na rubnim djelovima Grmeca ispod planine,u hajdukim prikrajcima.Zagonetan je njihov dolazak ovamo koliko i ostanak ovdje.Nasuprot tome jasno je da su srbi od dolaska ovamo bili zaduzeni da motre na granicu prema Austrougarskoj carevini i primaju najzesce udarce.I na suprotn oj strani bili su razmjesteni Srbi pa jos svrstani u Vojnu krajinu sa jedinim zadatk om da primaju prve i najljuce udarce turske vojske.I trpjeli su udarce i jedni i drugi i opstajal i ovamo.Ran e su lijecil i,reklo bi se tajnim pohodima u prekounje.Srbi nisu stigli ovamo u isto vrijeme niti iz istih pravaca.Nek i su dosli bjezeci pred turskom naval om,dok su neki stigli njihovim karavanima ,a treci su dosli iz mletack ih krajeva jer je tamo bila "tjeskoba".Nije im bilo tesko mjenjati staniste jer sem stoke nisu imali drugog imetka,a stoka moze i preko planina.Dosta ih je odavde otislo dalje,nadaju ci se boljem,dok su drugi pristizali i ostajali vjerujuci da ce im biti dobro.Svako se neem nadao.Na narod je pobozan,mada mi se ini vise iz pristojn osti nego iz religioznog poimanja ivota.Porodicne i rodbinske veze bile su cvrste a ugled u selu i drustvo je bio izuzetn o bitan.ivjelo se u brojnim porodinim zadrugama i u njima se uilo odgovorn osti i za opstanak i za ugled porodice.