Fatmir Alispahi ORWELLAND i rubni eseji

JU Opa biblioteka Teanj

Fatmir Alispahi Orwelland i rubni eseji Izdava JU Opa biblioteka Teanj Za izdavaa Esmir Bai Recenzenti Indira Kuuk Sorgu Mirzet Ibriimovi Mentori Akademik prof. dr. Tvrtko Kulenovi Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi Prof. dr. Nirman Moranjak Bambura Prof. dr. Muhamed Delilovi Prof. dr. Vedad Spahi Tehnika urednica Adela Bajri Autorica fotograja Emina Dambegovi U ulozi Georgea Orwella Muhamed Dananovi ony Naslovnica Spomenik rtvama holokausta u Berlinu tamparija Za tampariju Tira 101 primjerak

Fatmir Alispahi

ORWELLAND
i rubni eseji

Batva, 2011.

Fatmir Alispahi

Prije itanja...
Orwelland je moj doraeni diplomski rad Politika publicistika u knjievnosti Georgea Orwella, pisan i odbranjen pod mentorstvom akademika Tvrtka Kulenovia. Esej Bosanski duh u Bosni ta je to? pisan je za asopis Ostrvo, pod urednitvom prof. dr. Vedada Spahia. Ostali tekstovi su nastajali u okviru mog postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Esej Intermedijalnost u prozi Karima Zaimovia nastao je kao seminarski rad na predmetu Knjievne teorije XX stoljea, pod mentorstvom prof. dr. Nirman Moranjak Bambura, a esej Izmeu literature i urnalizma: anrovski status i poetike osobenosti kolumnistikih tekstova bh. knjievnika, kao seminarski rad na predmetu Granica i razlika u knjievnosti, pod mentorstvom prof. dr. Muhameda Delilovia. Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi bio je mentor na izradi moga magistarskog rada Bonjaka drama u austrougarskom periodu, odakle je veim dijelom proiziao rad Politike reeksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda koji je predstavljen na Meunarodnoj konferenciji Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878 1918, odranoj u organizacji Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Ureda austrijske kooperacije za nauku, obrazovanje i kulturu, te Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 30. i 31. marta 2009. godine. Esej Historijska trauma bonjakog romana raen je kao seminarski rad na predmetu Bonjaki roman do drugog svjetskog rata, pod mentorstvom prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovia. Knjiga Orwelland i rubni eseji nastaje iz razumljive autorske potrebe da se uokviri jedan stvaralaki period. Zahvalan sam uvaenim profesorima, kao i prijateljima koji su puhali u jedra ove knjige.
Batva, decembar/prosinac 2011. 4 Mr. sc. Fatmir Alispahi

Orwelland
Politika publicistika u knjievnosti Georgea Orwella

Orwelland i rubni eseji

eorge Orwell je postao oznaitelj za raspoznavanje totalitarnog poretka i ambijenta. Orwellov znak je komunikoloki simbol, politoloke i sociologijske naravi, iako potie iz knjievnosti. Orwellova knjievnost je neuporedivo manje prisutna u javnoj svakodnevnici, od samog Orwella, kao simbola kojim se oznaavaju totalitarne anomalije u politici i u drutvu. Dokle god u politikoj stvarnosti budu postojali oblici drutvenih ureenja, koji podsjeaju na orwellovsku viziju svijeta, dotle e ime Georgea Orwella ivjeti aktuelnost, kao neknjievni, sociopolitiki znak kojim se obuhvataju znaenja totalitarizma. Ovo znaenje u nauci se denira terminom orwellian, a mi ga u ovom ratu proirujemo na sematiko polje zasebne totalitarne teritorije/zemlje/drave, nalik na Oceaniju u 1984, pa orwellovski knjievni i politiki prostor imenujemo orwellandom. I bez ovih istraivakih nastojanja i jezikih igrarija, Orwellov znak traje kao sastavni dio semiotikog organizma kojim su zavjetane poruke o totalitarnim drutvima. Knjievna publicistika i(li) publicistika knjievnost

ORWELLIAN KAO OPI MOTIV U UMJETNOSTI KARIKATURE

George Orwell je politiki pisac. Ni on, ni istraivai njegovog djela, to ne dovode u pitanje. Orwell je politiki koliko i ma koji ljeviarski publicist, teoretiar ili historiar socijalizma. Jedina razlika izmeu Orwella i klasinih politikih publicista jeste to se Orwell u priopavanju svojih poruka sluio i knjievnim sredstvima. Orwell je u prvom redu pisac, ne knjievnik, jo manje romanopisac, ali nipoto tek publicist. On je proizvoa knjievnih
7

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

tekstova, bez obzira bili to autobiografski zapisi, politike reeksije, kritiki eseji, romani, aktuelna, pa i feljtonska zapaanja za radio ili tisak.1 Posebnost Orwellove poetike lei u interanrovskoj prepletenosti, po kojoj umjetniki tekst preuzima osobine politike publicistike, i obratno. Posljednjih sam se deset godina iz petnih ila trsio da pisanje politikih raspra uinim umjetnou2 kae Orwell. U veini svojih dijela Orwell je aktuelne politike teme smijetao u knjievni ambijent, iako ih je obraivao stilom i jezikom politike publicistike. Povijest knjievnosti bogata je djelima iji je background politiki, ali je teko da postoji autor, poput Orwella, ija su djela tako smjelo, prirodno, funkcionalno saobraavala dva razliita svijeta. Kod Orwella su knjievnost i politika jedinstven semiotiki organizam, utoliko to je politika poruka, a knjievnost sredstvo priopavanja poruke. Ispod razine ove denicije, knjievnost i politika ive zasebne stilske i izraajne svjetove, ponekad isprepletene, a ponekad toliko odvojene da u pojedinim pasaima moemo govoriti samo o knjievnosti, odnosno, samo o politikoj publicistici. Kada bismo Orwellova politika razmiljanja istrgnuli iz knjievnog konteksta, dobili bismo tekst koji jeziki, stilski, smisaono, interpretativno, pripada ponekad tek svijetu dnevnog urnalizma. Ali, mnogo ee su to esejistika promiljanja, polemiki precizna i otra, koja od svijeta urnalizma uzimaju samo motivaciju, dok na izraajnoj razini sadre jezike, stilske i sintaksike elemente koji knjievnost razdvajaju od novinarstva. Ipak, Orwellovi publicistiki dometi teko da bi preivjeli bez knjievnog konteksta. Umjetnika kontekstuiranost odvaja ih od dnevno-politike motivacije, i daje im dimen1 Ivo Vidan, Socioloko itanje knjievnosti u esejistici Georgea Orwella, Godinjak Instituta za knjievnost, Knjiga XIII, Sarajevo, 1984, str. 9. 2 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Zato piem, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 29.

ziju ire vrijednosti. Postoje i miljenja da je - Orwellovo djelo samo dio jednog historijskog, politikog trenutka, te stoga ne moe biti bilo kakav vodi za budunost; Orwella treba tumaiti kroz kontekst njegovog vremena, jer je on novinar koji je samo reagirao na politike dogaaje, i po tome pripada engleskoj dokumentarnoj literaturi.3 Nasuprot tome, Orwellove karakterizacije totalitarizma preivjele su vrijeme u kome su nastale, kao replika na historijske okolnosti. Svako Orwellovo djelo nosi politiku poruku i nakanu. Stilski dometi politike publicistike ne iscrpljuju se u funkciji priopavanja politikog stava. Funkcionalizirana semiotika upravo tei iznalaenju novih, kreativnijih vidova prenoenja poruke, ime se i Orwellova literarizacija politike poruke moe smatrati tek viim stupnjem stilske, izraajne kreacije u publicistici. Orwellov tekst prije da ima politiku, nego artistiku motivaciju. Namijenjen je izvornoj, historijskoj, a ne naoj stvarnosti. Drugo je pitanje kako se dogodilo da Orwellova stvarnost nadivi vremena kojima je pisac replicirao. Otud mi moemo govoriti o knjievnoj publicistici, ili publicistikoj knjievnosti, kao osebujnom spoju interanrovskih relacija i spisateljskih tehnika, stilova i motiva u Orwellovom djelu, o kome se ne moe govoriti niti kao o autonomnoj knjievnosti, niti kao o autonomnoj publicistici. Doborovoljno izgnanstvo iz knjievnih trendova Orwell je u vie navrata pisao o svojoj poetici: I osvrui se unazad na svoj dosadanji rad, vidim da sam ba tamo gdje mi je nedostajalo politikih pobuda, napisao mrtva slova na papiru i da sam se
3 Citat preveden prema: B.T. Oxley, George Orwell. London: Evans Brothers, 1967.

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

izgubio u pretjerano kienim i vulgarnim odlomcima, reenicama bez smisla, ukrasnim pridjevima i openito brbljanjima.4 Orwellovu politiku publicistiku mogue je uoavati na razini polemikih cjelina interpoliranih u funkciju narativne i dramaturke strukture djela, ili pak na razini kraih denicija koje se javljaju u njegovim kcionalnim djelima. U prvom sluaju Orwell se ne libi da knjievnost spusti na ravan politike rasprave, datog trenutka, te da u maniru memoarske literature priu zavrti oko svoje ose, ali, istodobno, i da politiku raspravu podigne na razinu knjievnog izraza, svjedoanstva o opim vrijednostima u odreenom vremenu i prostoru. Mogla bi se ak praviti usporedba izmeu postupka koji su primjenjivali postmodernisti, koristei pseudodokumentarizam kao narativni podsticaj, odnosno, Orwella koji je koristio dokumentarizam, i svoje iskustvo u historijskom kontekstu, kao osnovu za priu. U drugom sluaju, u njegovim kcionalnim djelima, pisac je iza scene, te se politiki dijelovi teksta itaju kao autentini knjievni sadraj, kao agens fabule, kao istok i utok bia naracije. Orwell je spisateljski stasavao u vrijeme burnih modernistikih izleta na evropskoj knjievnoj sceni, ali je ostao po strani, nezainteresiran za trendove literarnih inovativnosti. I po tome bi se dalo zakljuiti da svijet Orwellovog interesovanja nije bio iskljuivo knjievni, ve dominantno politiki i socioloki. Orwellovi aniteti su, oito, bili drukije naravi. Ni u jednom njegovom djelu ne mogu se nai utjecaji moderne, iako e on sam postati jedan od modernih simbola za oznaavanje ovjekove zatoenosti u okove totalitarizma. Tek sa krajem 20. stoljea, i razmahom poststrukturalistikih teorija, mogue je Orwella tumaiti i kroz prizmu historicistikih utjecaja koji su
4 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Zato piem, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 32.

oblikovali njegovu knjievnost, odnosno, utjecaja koje je njegova knjievnost imala na proliranje postkomunistikih ideja i retorike. Njegova pobuna protiv simbolistike tradicije rezultirala je simbolistikom kreacijom George Orwell, jer je kritikovao pravljenje simbola, a sam je postao simbol.5 U biograji i bibliograji Georgea Orwella pronalazimo obilje svjedoanstava o dobrovoljnom izgnanstvu iz knjievne modernosti, o njegovoj nezainteresiranosti za trendove koji su, pogotovo tada, bivali propusnica za knjievnoumjetniku validnost. Orwell o tome kae: elio sam pisati duge naturalistike romane s nesretnim zavrecima koji bi vrvjeli potankim opisima i privlanim poredbama. () Da sam ivio u mirno doba, pisao bih kieno i isto deskriptivno tivo i mogao bih ostati potpuno nesvjestan svojih politikih pristranosti. 6 On je bavljenje knjievnou razumio kao revolucionarnu misiju koja bi se u njegovom sluaju vjerovatno dogodila u ma kojem vremenu da je ivio i stvarao. S obzirom da ni jedno historijsko vrijeme dosad nije doseglo ideale apsolutne slobode i pravednosti, Orwell bi u svim historijskim kontekstima mogao primijeniti svoj knjievni borbeni pokli: Suprotstavljanje totalitarizmu pitanje je ivota i smrti, bez obzira da li nam je nametnut izvana ili iznutra.7 Politika misija knjievnosti Ove injenice, pak, ne odriu Orwellovu unutarnju i vanjsku ukorijenjenost u knjievnost. On svoja djela do5 Citat preveden prema Keith Alldritt. The Making of George Orwell. New York: St. Martins Press, 1961. 6 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Zato piem, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 25-27. 7 Ibid., Knjievnost i totalitarizam, str. 125.

10

11

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ivljava kao knjievnost, a manje kao politiki traktat, sebe kao knjievnika, a manje kao politikog publicistu. Jedina distinkcija jeste u njegovom otklonu prema etabliranim knjievnim vrijednostima svoga doba, to se vidi i po njegovim djelima, ali i po stavovima u kojima se konfrontira sa javnim mnijenjem koje nije sposobno da uvai - pisca iji rad pokazuje originalnost i snagu da odoli vremenu8. Orwell je, dakle, svoje tekstove razumijevao vie kao knjievne, manje kao politike, samim tim to je svrhu knjievnosti vidio u politikoj angairanosti, kao to je i politiku snagu prepoznavao u umjetnikom izrazu. Orwell se pita koliko je mnogo izgubio socijalistiki pokret otuivanjem od knjievne inteligencije9, ime potcrtava da je svaki politiki pokret jai i ubjedljiviji u pratnji knjievne inteligencije, zapravo, kreativne logistike, nego bez nje. Vremena modernog politikog marketinga e potvrditi da je za kredibilitet politike od presudne vanosti njen imid, koji se dizajnira kreativnom inteligencijom, da bi u konanici postao simulakrum, namjesto onoga to stvarno jeste. Orwell je razumijevanjem znaaja knjievnosti i umjetnike kreacije za socijalistiki pokret, za politiku openito, pretpostavio vremena tehnomedijskog totalitarizma u kojima e ljudska misao biti oblikovana ideologiziranim medijskim mreama i po potrebama vladajue strukture. Orwell je kao rijetko koji pisac ostavio mnogo tumaenja svoga knjievnog djela, naknadno objanjavajui ta je gdje mislio da kae, s kim da se obrauna, kakve efekte da izazove. Ispripovijedao je i svoje knjievne zaetke, napomenuvi da je sa etrnaest godina napisao, u ciglih tjedan dana, cijelu dramu u stihovima oponaajui Aristofana10.
8 Ibid., Knjievnost i ljevica, str. 130. 9 Ibid., str. 132. 10 Ibid., Zato piem, str. 24.

Orwell je jo u djetinjstvu bio svjestan elje da bude pisac, pa se okuavao u razliitim formama. Kao jedanaestogodinji djeak u javnosti se prvi put predstavio u lokalnim novinama patriotskim pjesmicama Probudite se, mladii Engleske i Kitchener.11 Po svojim mjerilima i opredjeljenjima Orwell je pripadao knjievnom svijetu, iako je taj knjievni svijet zaivio vie kao sociopolitiki znak, nego kao knjievna pojava. Taj svijet je determiniran mitom koji je stvoren od orwellovske vizije svijeta i negativne utopije, to vie biva predmet interesovanja kulturalnih studija, sociologije knjievnosti i kulture, nego ue nauke o knjievnosti. Kritiko itanje knjievnosti Orwell ne samo da je sebe osjeao knjievnikom, ve se bavio i knjievnom kritikom i knjievnom batinom. U njegovim kritikama i esejima o knjievnosti nema traga tvrdoi, jednostranosti, ishitrenosti, tendencioznosti, vulgarnom sociologiziranju osobinama koje tako esto sreemo u slinim tekstovima kod ljudi koji su u tolikoj mjeri bili uronjeni u politiku12. Orwell je pisao o Swiftu, Dickensu, Wildeu, Melvilleu, Twainu, Joyceu, Elliotu, o Shakespearu i Tolstoju, o mnogim drugim piscima i kulturnim dogaajima. aroliko interesovanje ukazuje da je Orwell dobrano poznavao raspon knjievnih pojava, od realistikog romana, do romana toka svijesti, to znai da je bio veoma informiran i da mu nije mogla izmai ni jedna literarna posebnost. Oito je da Orwell nije patio od potrebe da se dopadne knjievnim trendovima svoga
11 Vladimir Roksandi, Staze Erica Blaira: u povodu Orwellove publicistike; predgovor knjizi Zato piem i drugi eseji, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 10. 12 Ibid., str. 20.

12

13

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

vremena, jer je u drugi plan, u odnosu na poruku, stavio kreativne mogunosti prenoenja poruke. ini se da je ak zazirao od stilskog, strukturnog i narativnog oneobiavanja, plaei se da bi takvi stvaralaki izleti mogli zaguiti ono to je elio rei. Otud kod Orwella neemo pronai tragove strukturalistikog eksperimentiranja, ouavanja, egzibicionizma. Sva njegova djela pisana su stilom naturalistikog romana s nesretnim zavrecima13, to njegovim djelima, posebno kcionalnim, daje peat vjerodostojnosti. Snaga njegova stila jest u izravnom politikom iskazu, bilo da se radilo o poretku, o vladajuoj buroaziji ili o politici radnikih stranaka.14 Zbog toga je Orwellova poruka uspjela ostati u prvom planu, kao upeatljiva, najvitalnija, vrijednost njegovog djela. Biografski i politiki intertekst Sva Orwellova djela nose politiku poruku. itanje Orwella nije potpuno bez poznavanja njegovog politikog opredjeljenja i nijansiranih transformacija koje je to opredjeljenje, u izrazu i manifestaciji, ali ne i u osnovi, doivjelo kroz otre politike konfrontacije. Njegovo neposredno iskustvo sa strahotama autoritarnog miljenja, vjerovanja i ponaanja moda je klju i za razumijevanje njegova cjelokupnog stvaralatva.15 Na prvi pogled Orwellov politiki razvoj izgleda kontradiktoran. Poslije vremena koje je proveo kao policajac u Burmi, on je bio anarhist, moda ne najdosljedniji, ali tako se on tada osjeao. Ranih 30-tih je postao vie kri13 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Zato piem, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 25. 14 Ivo Vidan, Engleski intertekst hrvatske knjievnost; Krlea i Orwell, Biblioteka zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995, str. 179. 15 uro unji, Orvelijana, igoja tampa, Beograd, str. 28.

tiki raspoloen prema drutvu, pa ga u Putu u Wigan Pier vidimo kao socijalistu. Ali, on nije dogmatski socijalista, jer svoje politiko opredjeljenje na zasniva na teorijama. On kritikuje indoktrinirane socijaliste koji upravo zbog svojih teorija zaboravljaju da socijalizam prije svega znai slobodu i pravdu. Poslije uea u panskom graanskom ratu, Orwell se oitovao kao simpatizer anarhizma. Postao je protivnik centriranih znaenja, jer je uvidio dokle moe dovesti dogmatizam. Njegovo lanstvo u Nezavisnoj radnikoj partiji je iznenaujue, budui da je smatrao kako je pripadnost partiji neka vrsta podrke odreenoj dogmi. No, ovu sekvencu treba tumaiti u Orwellovom odnosu prema ratu. Sa poetkom Drugog svjetskog rata u Orwellu se dogodila krupna promjena: prvo je bio protiv rata, a onda za rat. Kritikovao je paciste za stavove koje je donedavno i sam branio, te je napustio partiju. U ivotinjskoj farmi i u Kataloniji u ast inspiriran je bio panijom. Orwellov antiautoritarizam bio je mnogo jasniji to se vie bliio 1984, gdje ga susreemo kao anarhistu koji je uvidio opasnosti totalitarne drave i kulta voe u takvoj dravi. Stie se utisak da je Orwellov politiki razvoj kontradiktoran, ali samo zato to su njegovi pogledi uvijek bili replika na aktuelnu situaciju u drutvu i u politici, koja je sama po sebi podlona promjenama. ini se da je imao samo jedan pogled, ljeviarskog humaniste, ali da se taj pogled u prizmama razliitih stvarnosti prelamao u razliite reeksije. Napisao je 1936. da za njega socijalizam prvo i krajnje znai slobodu i pravdu, i ovo ubjeenje nije nikada napustio. Kontradiktornosti su u mnogo sluajeva izile kao konzekvence upravo ovog vjerovanja, koje je kroz taloenje Orwellovih politikih razoarenja davalo razliite odsjaje. Teko je staviti politiku etiketu na Orwella, isto zbog toga to je bio nedogmatian, ili ak antidogmatian.
15

14

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Orwell je vidio socijalizam kao socijalni aspekt sveobuhvatnog moralnog stava, pogled koji je bez sumnje proizveden njegovim susretom sa panskim anarhistima za koje je anarhija bila moralni stav sa politikim konzekvencama. Ali jedan od najvanijih temelja anarhizma, nepostojanje drave, Orwell nije mogao prihvatiti. Orwell je smatrao da je neka vrsta drave potrebna sa ciljem odravanja slobode. Po njegovom miljenju drutvo bez drave ima totalitarne tendencije. U eseju Politika protiv literature iz 1946, kae: U drutvu bez zakona, jedini arbitar ponaanja je javno miljenje. A javno miljenje tj. miljenje javnosti je manje tolerantno od bilo kakvog sistema zakona16 Orwell je bio protiv drutava svog vremena, ali nije imao ideju kako i u kom pravcu bi trebalo voditi promjene. Vanost Orwella kao politikog pisca nije u tome to je teoretiar, ve to je kritiar. Za Orwella je socijalizam jedina solucija. Nije mogu savren svijet, ali je mogu bolji svijet, a da bi se to desilo, konstantna kritika je neophodna. Nemogue je staviti politiku etiketu na Orwella. Moemo ga zvati nedogmatskim socijalistom, iako ni to nije posve precizno. No, to odreenje je realno, budui da je on pokuavao odrati svoju individualnost i izbjei dogmu sa svim tim upitnim kontradiktornostima. U jednom trenutku Winston u 1984 u svoj dnevnik zapisuje rijei koje bi po svojoj jednostavnosti mogle obuhvatiti sveukupnost politike misije knjievnosti Georgea Orwella: Sloboda, to je sloboda rei da su dva i dva etiri. Ako je to dato, sve ostalo dolazi samo po sebi.17
16 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk 17 Dord Orwel, 1984, igoja tampa, Beograd, 1999, str. 76.

Unutranji kritiar socijalizma Orwell je duhovno, intelektualno i politiki pripadao ljevici i bio vjernik socijalistike ideje. No, Orwell se nikad nije politiki angairao, niti je imao ambiciju da osvoji neku funkciju u vlasti. Reklo bi se ak da je osjeao prezir prema mogunost da pisac postane politiar. Za njega je prihvaanje bilo koje politike discipline nespojivo s literarnim integritetom18. Smatrao je da je obaveza pisca da sudjeluje u politikim i drutvenim zbivanjima, kao kritiki korektiv, kao savjest, kao opomena. Orwell kae da - kad se neki pisac upusti u politiziranje, onda to mora uiniti kao graanin, kao ovjek, ali ne i kao pisac19. Dalo bi se polemizirati sa ovim Orwellovim stavom, budui da se upravo on uputao u politiziranje kao pisac, a ne kao graanin, o emu, napose, svjedoi i njegovo djelo. Orwell dalje kae: Predati se pak pokorno na milost i nemilost ne samo stranakom stroju, nego ak grupnoj ideologiji, znai upropastiti se kao pisac. Dilema je vrlo bolna, jer istodobno osjeamo potrebu da se angairamo politiki, a vidimo koliko je to prljav i poniavajui posao.20 Meutim. Orwell je samo jednom bio lan neke partije, i to 1938. kada se ulanio u Nezavisnu radniku partiju. U lanku Zato sam se pridruio Nezavisnoj radnikoj partiji on objanjava svoje motive: Epoha slobode govora se blii kraju, ono to se desilo sa slobodom govora u Italiji i Njemakoj uskoro e se desiti u Engleskoj. Jedini reim koji e se dugorono usuditi da dozvoli slobodu izraavanja je socijalistiki reim.21
18 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Pisci i levijatan, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 140. 19 Ibid., str. 140. 20 Ibid., str. 142. 21 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

16

17

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Razlog zbog kojeg je izabrao ba ovu partiju je u tome to je NRP jedina vea britanska partija koja propagira njemu blisku viziju socijalizma. Smatrao je da e NRP imati snage da zauzme pravi stav prema imperijalizmu i faizmu kada doe red na Britaniju. Orwellova opravdanja za ulanjenje u NRP najprije objanjavaju koliko je ozbiljno, donekle i paranoino, on shvatao probleme svoga vremena. Ali kazuju i o tome da Orwell vremena totalitarizma nije elio doekati sam. U vie navrata ponavljana Orwellova dilema o svrhovitosti politikog angairanja ini se da polazite ima u brojnim gorinama koje je on kao iskreni i predani socijalista doivio upravo od socijalista, a zbog svoje vjere u progresivnu mo kritikog miljenja. Orwell svjedoi da moderan pisac intelektualac ivi i pie u neprekidnu strahu ne doista od javnog mnijenja u irem smislu, nego od javnog mnijenja unutar svoje vlastite grupacije22. Upravo su brojni ljeviari optuivali Orwella da se pridruio reakcionarima, da je antikomunista, jer je nakon svog iskustva u panskom graanskom ratu, a zapravo razoarenja, postao unutranji kritiar socijalizma i dijagnostiar ljeviarskih bolesti23. Orwellovo stvaralatvo pokriva politiki vrlo haotian period. Njegova prva knjiga Niko i nita u Parizu i Londonu, objavljena je 1933, samo 16 godina nakon ruske revolucije. Do 1949, kada je 1984 objavljena, svijet je bio svjedokom panskog graanskog rata, nacizma u Nemakoj i Italiji, staljinizma i moskovskih procesa u SSSR-u, kao i Drugog svjetskog rata. U tom rasponu od dvadesetak godina, Orwell e prei put od vatrenog zagovornika socijalistike ideje, spremnog i da u panskom graanskom
22 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Pisci i levijatan, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 136. 23 Citat preveden prema: Alex Zwerdling, Orwell abd the Left. New Haven: Yale University Press, 1974.

ratu rtvuje ivot za ciljeve antifaizma i jednakosti, pa do razoaranog socijaliste, autora koji vjeruje da je socijalizam uniten staljinistikim modelom vladavine, bahatim obesmiljavanjem ideje slobode i jednakosti, ali i nekritikim konformizmom zapadnoevropskih, a poglavito engleskih ljeviarskih organizacija. Paralelizam biografskog i bibliografskog toka Rijetki su pisci ije biograje ine uoljivu i dominantnu osnovicu njihovog djela. Orwellovo djelo je autobiografsko, da li se radilo o romanima memoarskog sadraja, ili o kcionalnim djelima kojima Orwell izraava, i umjetnikim sredstvima nadograuje, svoj politiki stav. Na nekoliko razina mogue je pratiti vezu izmeu Orwellove biograje i bibliograje. Prvo, oit je paralelizam izmeu dogaaja u Orwellovom ivotu i dogaaja u njegovim nekcionalnim djelima, to znai da imamo svojevrsnu memoarsku, autobiografsku literaturu, u kojoj autor svojim iskustvom svjedoi o dogaajima koje opisuje, u Burmi, Parizu, Kataloniji ili Wigan Pieru. Drugo, idejni sloj na motivacijskoj ravni potpuno biva odreen Orwellovim linim ideolokim ambicijama i politikim konfrontiranjima; Orwellova politika razoarenja u cijelosti su trasirala put njegovog djela, od socioloke reportae sa preporukom socijalistike ideje i pravde, preko ratno-politike reportae, pa do knjievnog vrhunca u kcionalnim djelima, u kojima se raa orwellovska vizija svijeta, kao nemilosrdna kritika njegovih politikih protivnika. Tree, Orwellova kcionalna djela nastala su kao nastavak njegovih ve postojeih polemikih sueljavanja sa represivnim biem staljinizma i totalitarnog socijalizma. etvrto, na hronologijskoj ravni mogue je pratiti i porediti razvoj Orwellovih iskustvenih sazrijevanja, sa generi19

18

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ranjem ideoloke osnove njegova djela. Na kraju, kao to je u Orwellovim djelima nemogue rascijepiti knjievnost od politike publicistike, tako je nemogue rascjepiti ni Orwellovu ivotnu i politiku biograju od svega to je napisao. itavo njegovo djelo svojevrstan je dnevnik, ispovijest moralna ovjeka koji je bio zaokupljen veinom bitnih javnih duhovnih zbivanja svog doba.24 Eric Arthur Blair je roen u Indiji (George Orwell je umjetniki pseudonim) 1903. godine, u obitelji inovnika britanske imperijalne administracije. Sam Orwell je status svoje obitelji u hijerarhiji engleskog klasnog drutva odreivao kao - donju razinu vieg sloja srednje, graanske, klase (lower-upper-middle class). Postao je uenik ekskluzivne privatne srednje kole, tj. koleda u Etonu, u Engleskoj, da bi potom preao na Sveuilite Cambridge, odnosno Oxford. Iznenada je otiao da slui u imperijalnoj policiji u Burmi, a da razlozi njegovog odlaska nikada nisu razjanjeni. Proveo je pet godina u Burmi, suoavajui se sa ambijentom koji je bio duboko suprotstavljen njegovim moralnim i humanistikim osjeajima. Iskustvo iz Burme je temeljno odredilo njegovu privrenost svijetu siromanih i potlaenih. Kao vid pokajanja, iskupljivanja grijeha, doima se Orwellova odluka da se u Parizu pridrui armiji radnike klase, i da ivi kao pera sua u parikim hotelima, a potom i kao beskunik u Junoj Engleskoj. Orwell je svojom ivotnom poetikom odricanja, istinoljubivosti i moralnosti prkosio hipokriziji okruenja, a kao vrhunac samortvovanja doima se njegov odlazak u panski graanski rat. To iskustvo e u potpunosti odrediti njegova politika stajalita, kao temeljnicu svega to je radio u knjievnosti i publicistici.
24 Vladimir Roksandi, Staze Erica Blaira: u povodu Orwellove publicistike; predgovor knjizi Zato piem i drugi eseji, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 6.

Umro je 21. januara 1950. godine, nakon dvanaestogodinje borbe sa tuberkolozom. Njegov ivot je, i po biografskoj i po idejnoj ravni, znakovito itljiv iz njegove bibliograje. Hronografski pristup itanju Orwella Orwellovo djelo je mogue selektirati po gruboj podjeli na kcionalne i nekcionalne knjige, kao i na trei blok koji predstavlja eseje i lanke, u okviru kojeg je opet mogue napraviti podjelu na knjievnoteoretske lanke, politike eseje i aktuelne lanke kojima reagira na neki dnevni dogaaj. S druge strane, njegovo djelo je mogue predstaviti hronolokim redoslijedom, po goditima izlaenja knjiga. Opredijelit emo se za ovaj drugi princip jer je istraivanje politike publicistike u Orwellovim djelima u interaktivnom odnosu sa Orwellovim politikim razvojem, budui da su poruke u Orwellovim djelima uslovljene biografskim momentima, ivotnim i politikim iskustvima koja su odreivala njegovu stvaralaku putanju i tematsko-motivske anitete. Orwellova interesovanja i opredjeljenja mogue je itati i kroz njegove brojne lanke, koji mogu imati znaenje neovisnog i nenamjerno pisanog apendixa njegovim knjigama, gdje je mogue dobiti dodatne informacije za politike poglede koji ine osnovicu svih njegovih dijela. Taj intertekstualni, hronografski odnos izmeu Orwellovih knjiga i lanaka, ima znaenje tek dopune, nikako pojanjenja, jer sve Orwellove knjige posjeduju dostatne informacije za razumijevanje autorovih politikih intencija. Orwell je za ivota objavio deset knjiga, i to: Niko i nita u Parizu i Londonu (1933), Burmanski dani (1934), Sveenikova ki (1935), Neka leti Aspidistra (1936), Put u Wigan Pier (1937), Kataloniji u ast (1938), Izlazak na zrak
21

20

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Niko i nita u Parizu i Londonu Burmanski dani Sveenikova ki Neka leti Aspidistra Put u Wigan Pier Kataloniji u ast Izlazak na zrak U nutrini kita i drugi eseji ivotinjska farma 1984

(9. januar 1933, Victor Gollancz) (oktobar 1934, Harper & Brothers) (11. mart 1935, Victor Gollancz) (20. aprila 1936, Victor Gollancz) (8. mart 1937, Ljeviarski knjievni klub & V. Gollancz) (25. april 1938, Secker i Warburg) (12. juni 1939, Victor Gollancz) (11. mart 1940, Victor Gollancz) (17. avgust 1945, Secker i Warburg) (8. juni 1949, Secker i Warburg)

22

23

1984 u lmu Michaela Radforda. U glavnim ulogama John Hurt, Richard Burton, Suzanna Hamilton

(1939), U nutrini kitai drugi eseji (1940), ivotinjska farma (1945) i 1984 (1949). Knjige Niko i nita u Parizu i Londonu, Kataloniji u ast i Put u Wigan Pier ubrajaju se u Orwellova nekcionalna djela, a mnogi autori ih odreuju kao esejistike, socioloke i autobiografske reportae. Iz ovog redoslijeda vrijedi izdvojiti i knjigu U nutrini kita i drugi eseji, jer je to jedina Orwellova knjiga kulturologijskih tekstova. Tek 1968. bie objavljeni Sabrani eseji, lanci i pisma Georgea Orwella, u etiri toma, koje su sakupili i priredili Ian Angus i Sonia Brownell, Orwellova udovica, a gdje su se nali i mnogi zaboravljeni i dotad nepoznati Orwellovi rukopisi.

1984 na Filmu

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

NITKO I NITA U PARIZU I LONDONU

Down and Out in Paris and London. London: V. Gollancz ltd., 1933.

vaj autobiografski roman je prvo Orwellovo djelo koje se moe odrediti kao socioloka reportaa. Ostat e nepoznanica da li se Orwell uputio u pariku i londonsku pustolovinu kako bi sakupio iskustveni materijal za ovu knjigu, ili je pak njegov bijedniki ivot bila okolnost koja se potom uinila kao bogata graa za ispisivanje svojvrsnog autobiografskog putopisa kroz predgraa ivota. Nakon to ga je imperijalistiko, odnosno kolonijalistiko iskustvo u Burmi pribliilo osjeajima ponienih i potlaenih, Orwell je bio spreman da sline obrasce uoi i kod kue, u uvjerenju da se zla priroda jednog izrabljivakog sistema vrijednosti ne moe ograniiti na jedno podruje utjecaja. Njegovo pariko i londonsko iskustvo e ga uvjeriti da sudbinu treeg svijeta podjednako dijele sve rtve kapitalizma i imperijalizma, bilo da je rije o francuskom kuharu, engleskoj skitnici, ili burmanskom graaninu. Vrijedi uoiti da Niko i nita u Parizu i Londonu dobrano podsjea na knjievna djela iz bitnikog perioda, pa i na Rakovu obratnicu Henryja Millerra, jer pored tematiziranja ivota na socijalnom dnu, kod Orwella prosijava i leprava dimenzija (samo)ironije, to bitno odreuje bitnika djela koja e biti ispisivana gotovo tri decenije nakon ove Orwellove knjige. Sljedei citat mnogo vie podsjea na atmosferu iz romana Henryja Millerra ili Charlesa Bukowskog, nego na uobiajenog Orwella: Zatekao sam ga kako spava u krevetu s djevojkom koju je negdje pokupio veer prije i za koju mi je rekao da ima narav punu razumijevanja.25
25 George Orwell, Nitko i nita u Parizu i Londonu, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 105.

24

25

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Orwell je, dakle, 1928. otiao u Pariz, gdje je, izmeu ostalog, radio i kao pera sua (plongeur). Pariki dio knjige je oma siromatvu i radnikoj potlaenosti u hroninoj beznadenosti. ...On i njegov ruski prijatelj Boris ive u nadi da bi se otvaranjem hotela Auberge de Jehan Cottard, i dobijanjem posla kod sumnjivog prijatelja, mogao stabilizirati njihov ivot u kome je kupovina pola kilograma krompira dogaaj za radovanje. U meuvremenu, Orwell radi u Hotelu X, od jutra do ponoi. Ispalo je da nisam raskinuo ugovor, jer je prolo jo est tjedana dok je Auberge de Jehan Cottard poela pokazivati ikakve znakove da e se otvoriti.26 Njegova parika ispovijest do opsesivnosti je optereena rijeima franak i centimi, to kao sveprisutni lajtmotiv ilustrira ivotnu odreenost bijednim iznosima novca: Kad si ve u kau, mora neto naruiti, pa spiska posljednjih pedeset centima na alicu crne kave u kojoj pliva mrtva muha. Ovakve katastrofe mogu se slobodno pomnoiti sa sto. One tvore sami dio svega onoga to se dogaa kad si siromaan.27 Ostalo nam je jo samo ezdeset centimea i potroili smo ih na pola kile kruha i komadi enjaka kojim smo natrljali kruh.28 Kroz itavu priu, ispripovijedanu hronolokim slijedom, pojavljuju se esejistiki, lozofski, analitiki pasai, koji djeluju kao zakljuci prethodnih situacija: A javlja se jo jedan osjeaj, osobito utjean u bijedi. Vjerujem da je to iskusio svatko tko je ivio u oskudici. To je osjeaj olakanja, gotovo uitka, u tome to zna kako si sad zaista na dnu. Toliko si priao o tome kako e propasti i gle, tu je propast, doao
26 Ibid., str. 65. 27 Ibid., str. 19. 28 Ibid., str. 56.

si do nje, i moe je podnijeti. To znatno umanjuje tjeskobu.29 Centralna tema prve, parike polovine knjige, jeste Orwellov ivot kao peraa sua. Vjerovatno u literaturi ne postoji ni jedno radniko zanimanje koje je do te mjere bilo predmet psiholoke i socioloke esejistike, kao to je to Orwellovo bavljenje egzistencijalnom tjeskobom peraa sua, u kojemu se, zapravo, sjedinjuju sva radnika robosudbinstva. U jednom od brojnih analitikih pasaa o ivotu plongeura, Orwell pie: A ipak plongeuri, koliko god nisko bili, takoer imaju stanovitu vrst. To je ponos crnenja ponos ovjeka koji moe podnijeti svaku koliinu posla. Na tom stupnju, puka sposobnost da se zapne poput vola valjda je jedina vrlina kojoj se moe stremiti.30 Na drugom mjestu Orwell pie: On ivi u ritmu izmeu rada i sna, ne preostaje mu vremena da misli, jedva da je svjestan vanjskog svijeta.31 Iako u prethodnim poglavljivama povremeno ispisuje esejistike pasae o plongeurima, Orwell cijelo poglavlje XXII posveuje - iznoenju svoga miljenja o ivotu parikog plongeura - te ga zakljuuje milju da bi se sve to moglo primijeniti i na bezbrojne druge radnike32. U posljednjem poglavlju parikog dijela knjige Orwell daje
29 30 31 32 Ibid., Ibid., Ibid., Ibid., str. str. str. str. 21. 82. 95. 127.

26

27

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

konanu, politoloku deniciju plongeura, dovodei njegovu bezizlaznu poziciju u kontekst politikog straha od neuposlenih radnika: Ukratko: plongeur je rob, i to beskorisni rob koji radi glup i nepotreban posao. U krajnjoj liniji na poslu ga dre zbog neodreenog osjeaja da bi mogao postati opasan ako ima slobodnog vremena.33 Na kraju 1929. Orwell se vratio u Englesku. Opet, teko je znati da li je i u Londonu njegov beskuniki ivot bio stvar ivotnih okolnosti, ili je lutalicu izigravao imitirajui Jacka Londona iz Ljudi iz ambisa, s namjerom da iskustvo lutalitva pretoi u socioloko istraivanje. Ovo iskustvo je postalo drugi dio knige Niko i nita u Parizu i Londonu. Koliko Orwellovo pariko iskustvo obiluje grozniavim traenjem posla, crnenjem, hrvanjem sa rastegljivou franaka i centima, toliko je londonsko iskustvo jedna druga vrsta groznice, prosjake i skitnike, u kojoj se borba za preivljavanje svodi na ambiciju za prenoitem, komadom kruha, za mogunou da se u zalogaonici proda ili zamjeni dio odjee, kako bi se ivot skitnice odrao u minimalnoj biolokoj funkciji. Prvi dio knjige nosi oskudne narativne naboje, i to u pogledu ostvarivanja ambicije da se dobije bolji posao, dok je drugi dio, pak, puko slaganje slinih situacija, kao u poetici teatra apsurda, to u kontekstu autorove tematske i idejne ambicije zapravo biva kompatibilna dramaturka osnovica. Orwell i ovdje, nakon smjenjivanja slinih ritmova prie, provlai esejistike pasae, o skitnicama i prosjacima, jednako kao to je ivot plongeura izdizao na nivo opih znaenja u odnosu radnitva i ostatka svijeta. A opet, pogledamo li poblie, smjesta emo uoiti da nema sutinske razlike izmeu ivota prosjaka i bez33 Ibid.

brojnih pristojnih ljudi. Kae se da prosjaci ne rade; ali s druge strane, to je rad? Nadniar radi tako to vitla motkom. inovnik radi tako da zbraja cifre, prosjak radi tako da stoji vani, bilo sunce ili kia i pritom dobiva proirene vene, kronini bronhitis, itd. () Mislim da nema valjana razloga zato bi prosjaka ubrajali u kategoriju zasebnu od ostalih, i da ne postoji nita to bi ljudima davalo pravo da ga preziru.34 Kao i u parikom dijelu knjige, gdje XXII poglavlje posveuje razmiljanjima o plongeurima, tako i u XXXVI poglavlju Orwell daje cjelovito promiljanje o skitnicama i prosjacima. Htio bih navesti ovdje neka openita zapaanja o skitnicima. Kad ovjek o tome razmisli, skitnice su neobina pojava i vrijedi ih razmotriti. udno je da itavo jedno pleme, to broji na desetke tisua ljudi, baza gore-dolje po Engleskoj poput lutajuih idova.35 U ovom poglavlju ima itav niz zanimljivih poreenja, poput promiljanja o tome zato su veina skitnica mukarci. Razlog tome je to nezaposlenost oito vie pogaa mukarce nego ene; osim toga, svaka iole privlana ena moe, kao krajnji izlaz, nai nekog mukarca da je izdrava.36 Ovaj zakljuak Orwell izvodi nakon iznoenja statistikih podataka o brojanom odnosu siromanih mukaraca i ena, koje je tokom noi 13. veljae 1931. prikupila uprava grada Londona. Kao i u svojim drugim autobiografskim djelima, Orwell se ni ovdje ne ustruava da u literaturu interpolira dokumentaristike dijelove, i da
34 Ibid., str. 181-182. 35 Ibid., str. 210. 36 Ibid., str. 213.

28

29

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

knjievni tekst priblii novinarstvu, odnosno, stvarnosti. Postoji i jo jedan, posve neoekivan, ali konceptualno opravdiv, Orwellov izlet iz fabulativne oekivanosti londonske pripovijesti. Naime, i kroz povremene esejiziranja, i kroz rijetke faktografske elemente koje ubacuje u tekst, Orwell nastoji da njegova pripovijest stekne dimenziju socioloke rasprave, u kojoj e literarni elementi initi ilustrativ publicistikih zapaanja. Cijela pria nosi poruku predstavljanja socijalnog beznaa skitnica, u korelaciji sa drutvenim i politikim ambijentom. U jednom od brojnih apostriranja odgovornosti, Orwell primjeuje: Nema zakona koji bi naredio da kreveti u prenoitu moraju biti isti.37 U interanrovskoj gipkosti Orwell je najdalje otiao u XXXII poglavlju koje je u cijelosti predstavlja raspravu o londonskom atrovakom jeziku i psovkama. Orwell raspravlja o etimologiji pojedinih rijei, o lozoji ulinog jezika, pribliujui svoj tekst u nekim elementima ak i lingvistikoj studiji. Pri tome, londonski atrovaki izraz poredi sa slinim pojavama u Francuskoj i u Indiji. On primjeuje: Londonski slang i dijalekt oito se vrlo brzo mijenjaju. Stari londonski izgovor to su ga opisali Dickens i Surtees, gdje se izgovara v umjesto w, w umjesto v i tako dalje, sad je posve nestao.38, te na kraju poglavlja zakljuuje:
37 Ibid., str. 220. 38 Ibid., str. 184.

teta je to netko tko se u to razumije ne vodi dnevnik londonskog slanga i psovki, u koje bi tono biljeio sve promjene. To bi moglo osvijetliti tvorbu, razvoj i nestanak rijei.39 U posljednjem poglavlju, svodei svoju pripovijest o putovanju po ivici bijede, Orwell nam nenametljivo daje i deniciju svoga djela: To je razmjerno obina pria i mogu se samo nadati da je zanimljiva isto onako kao to je zanimljivi i putni dnevnik.40 Pariko i londonsko iskustvo on svodi na dvije-tri stvari kojima ga je pouila oskudica: Nikad vie neu misliti da su svi skitnice i pijanci i propalice, neu oekivati da mi prosjak bude zahvalan kad mu udjelim novi, neu se uditi to nezaposlenima nestaje snage, neu davati novanu pomo Vojsci spasa, nikad neu zaloiti odjeu, neu odbiti letak, niti u uivati u jelu u otmjenom restoranu. To je poetak.41

39 Ibid., str. 187. 40 Ibid., str. 222. 41 Ibid., str. 223.

30

31

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Burmese Days: a Novel. New York: Harper & Borthers, 1934.

32

BURMANSKI DANI

mjesto da nastavi studije na univerzitetu, Orwell se pridruio indijskoj imperijalistikoj policiji u Burmi 1922. godine. im je stigao u Rangoon, u luci je doivio neto to e ga u osnovi promijeniti. Sa broda je vidio kako bijeli policajac tue jednog domaeg mjetanina. Drugi putnici su glasno aplaudirali jer je to bilo sasvim normalan nain ophoenja. Ponovo je Blair bio okiran, ne samo zikom brutalnou prema ovjeku, nego nevjerovatnom reakcijom, gotovo automatskom, od strane posmatraa, ak i od ena, kao da izudarani ovjek nije bio ni vrijedan bilo kakve simpatije42 Orwell je ostao u Burmi pet godina. Sve vrijeme sluio je u policiji. Bio je svjedokom stalnih okrutnosti imperijalistike vlasti prema domicilnom stanovnitvu. To je formiralo njegov negativan stav prema imperijalizmu. Kao policajac je bio dio mehanizma represije. Mrzio je svoj posao, to se vidi iz prie Ubijanje slona: Teorijski - i skriveki, naravno, bio sam na strani Burmanaca i protiv njihovih ugnjetaa, Britanaca. A to se pak tie posla koji sam obavljao, njega sam mrzio ee nego to to mogu moda i objasniti.43 U kratkoj prii Vjeanje Orwell je zgaen nad situacijom u kojoj postoje gospodari ivota i smrti, kojima je dato da ljudska bia tretiraju kao predmete. U ovoj prii ima istinskih literarnih uzleta, kao u sljedeoj reenici u kojoj jedan sitni detalj otkriva dubinu poruke:
42 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk 43 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Ubijanje slona, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 41.

33

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Kad sam vidio osuenika kako je zakoraknuo u stranu da mimioie lokvu, spoznao sam sav misterij, svu neizrecivu nepravdu koja se ini kad se unitava ivot koji je jo u punom zamahu.44 Naputajui Burmu Orwell nosi ve formirani okvir ivotnog opredjeljenja da bude na strani potlaenih, bilo da je rije o rtvama imperijalizma, divljeg kapitalizma, faizma ili staljinistikog totalitarizma. On kae: Osjeao sam da moram pobjei ne samo od imperijalizma nego i od bilo koje pojave dominacije ovjeka nad drugim ovjekom, elio sam se ponititi, pribliiti se potlaenima, postati jedan od njih i biti na njihovoj strani protiv njihovih tirana.45 Iskustvo iz Burme je bilo prvo drastino suoenje Orwellovog moralnog svijeta sa pojavama koje su u njemu budile otpor i grinju savjesti. Dramaturki obrazac tog Orwellovog suoenja sa poraavajuom stvarnou pratit e ga cijeloga ivota, i reektirat e se kao kritiki otpor prema okrutnostima koje ga okruuju, bilo da se radi o kolonijalistikoj segregaciji u Burmi, tlaenju radnika u Parizu i skitnica u Londonu, izdaji revolucije u paniji ili hipokriziji ljeviarskih organizacija u Engleskoj. No, iskustvo iz Burme je bilo prvo u nizu Orwellovih razoarenja i kritikih otpora, i moda je zato ovoj temi posvetio neto vie panje, kroz roman Burmanski dani, ali i kroz nekoliko kritikih tekstova. U osnovi romana Burmanski dani je namjera da se prikae duhovni svijet slubenika britanske kolonijalne uprave, koji se zasniva na rasistikom i segregacijskom odnosu prema domicilnom stanovnitvu. Dramski sukob pisac gradi oko nadmenosti kolonijalne uprave i ambicije
44 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Vjeanje, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 35. 45 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

da neki od lojalnih domicilnih graana, odanih britanskoj upravi, postanu lanovi Evropskog kluba, koji okuplja iskljuivo Evropljane. Oko ovog sukoba Orwell razotkriva kolonizatorsku psihologiju i karaktere britanskih slubenika, koji se gnuaju mogunosti da se i po emu izravnaju sa potlaenima, ali otkriva i psihologiju koloniziranih naroda i njihovih lojalista koji bi sve uinili da uu u krug povlatene klase. Iz ovog glavnog sukoba rava se i u korelaciji sa idejnim aritem djela dramski djeluje vie manjih sukoba, koji se odvijaju u krugu jednog malog drutva, koje je formirano ne po linim anitetima protagonista, ve igrom sluaja, slubom u imperijalnoj upravi. Sasvim oekivano, u toj arolikosti britanskih i burmanskih karaktera nalazimo na dobre i loe, otvorene i zatvorene, okrutne i milostive, to je dovoljno da pria ponese dramatski naboj. Ne volim crnine, jednom rijeju. Burmanci su mongoli, Indijci su arijci ili dravidi, a svi su oni potpuno drugaiji Zovite ih crnine ili arijci, ili kako god hoete. Ja samo kaem da mi ne elimo gledati nikakve crne koe u ovom klubu. Ako stvar stavite na glasanje, ustanovit ete da smo svi do jednog protiv, osim ako Flory ne eli svog dragog prijatelja Veraswamija. () Neemo uroenike u ovom klubu! Ba zato to smo neprestano poputali u ovakvim sitnicama unitili smo imperij. Ova je zemlja samo zato zara35

34

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ena pobunom to smo s njima bili preblagi. Jedina mogua politika je postupati s njima kao sa smeem, to i jesu.46 kae Elias, koji je ivio u najsiromanijim dijelovima Londona, ali se u Burmi osjea superiornim nad svakim crncem, i predstavlja se kao odvjetnik vertikale britanskih vrijednosti. Iako su svi sporedni likovi podjednako znaajni za tok prie, kao moralni kontraliht poraavajuih dilema, a time i kao glavni lik, namee se srednjovjeni Englez Flory, koji pred svojim burmanskim prijateljem, doktorom Veraswamijem, osjea grinju savjesti zbog rasistikog ponaanja svojih sunarodnjaka. S druge strane, koliko Flory osjea gorinu zbog postojeih dilema, i koliko bi najrae ignorirao kolonijalni duh, toliko njegov prijatelj Veraswami arko eli da makar kao lan Kluba postane dio engleske klase. - Pa to je, kad bih ja samo ah, prijatelju moj, strahujem da ete mi se smijati. Ali stvar je u tome: da sam barem lan vaeg Evropskog kluba! Da sam barem! Koliko razliit bio bi moj poloaj! () ()Flory je pogledao preko ograde verande. Ve je bio ustao kao da e otii. Uvijek se osjeao postieno i nelagodno kad je morao iskreno priznati da lijenik zbog svoje crne koe ne moe biti primljen u Klub. Vrlo je neugodno kad vam prisni prijatelj nije i drutveno ravan.47 Orwell je u bogatim slojevitostima dao raznolikost moguih karaktera, ambicija i aniteta koji tvore kolonijalno drutvo, razapeto izmeu imperijalne nadmenosti kolonista i ambicije potlaenog, domicilnog stanovnitva da postane dio vladajueg sistema vrijednosti.

46 George Orwell, Burmanski dani, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 34. 47 Ibid., str. 52.

36

37

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

A Clergymans Daughter. London: V. Gollancz ltd., 1935.

SVEENIKOVA KI

traganju za interanrovskim preplitanjima i stilskim osobenostima publicistike u Orwellovim knjievnim djelima, u romanu Sveenikova ki pronalazimo tri znakovite osobine: prvo, ovaj roman je u odnosu na sva Orwellova djela najblii klasinom romanu, po izboru teme, dramaturkoj strukturi, narativnom postupku, gdje jedan ljubavni, malograanski zaplet biva pokreta razvoja situacije; drugo, iako dramaturki sloj djela dobrano odudara od svega to je Orwell radio, Sveenikova ki u idejnom sloju sadri dostatne socioloke i moralistike slike, da bismo s pravom mogli govoriti o konstanti Orwellovog sociopolitikog interesovanja; tree, po atmosferama i porukama Sveenikova ki djeluje kao nastavak autobiografske reportae Niko i nita u Parizu i Londonu, jer se ini da je Orwell jedno te isto iskustvo ispripovijedao drukijim spisateljskim postupkom, ali i kroz drukiji narativni okvir. Radnja je smjetena u malo selo Knype Hill, u Suffolku, 1930. godine. Glavni lik je Dorothy Hare, jedino dijete sveenika Charlesa Hare, koju je on, nakon smrti svoje supruge 1921, posvetio crkvenim poslovima. Ona ivi ivotom pristojne seoske djevojke, obavlja crkvene aktivnosti, posjeuje prijatelje, lanica je nekoliko udruga koje njeguju patrijarhalne vrijednosti. Ipak, oduevljava je duhoviti i sarkastini Warburton, ovjek problematine intimne prolosti, koji, uza sve, i ne posjeuje crkvu. Poslije jednog razgovora, on e je pokuati poljubiti, a to e spaziti seoska traara Semprill. Ova situacija e odrediti Dorothyn ivot. Potom, sasvim neoekivano, u maniru Orwellove narativne neposrednosti, Dorothy nalazimo u Londonu, gdje
39

38

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

izgubljena, bez sjeanja, u prnjama od odjee, luta ulicama. Postaje jasno da pati od amnezije. Nema objanjenja ta se dogodilo sa Dorothy, kako je oboljela od amnezije, kako se obrela u Londonu. Ova praznina u prii ostaje otvorena za itaoevu matu, a u posljednjoj situaciji prethodnog poglavlja nalazi se dovoljno materijala za uvjerljivu pretpostavku. Grupa mladih ljudi e naii na Dorothy i odvesti je u berbu kukuruza u Kent. Tu nailazimo na starog Orwella. On opisuje teak ivot nadniara, radnika na farmi: Bilo je jako hladno u tim septembarskim jutrima. Krene u polja, milju i pol, hoda kroz plavu, vjetrovitu zoru, sa nosom iz kojeg curi tako da povremeno mora stati da ga obrie pregaom Kako se blii poslijepodne, vie od umora ne moe da stoji, mala vojska ti se mota po kosi iza uha i nervira te, a tvoje ruke su crne kao u crnca, a ustvari krvare. I to to zaradi od berbe, dovoljno je da ti dri tijelo i duu zajedno, i nita vie.48 Kao to e initi i u Putu u Wigan Pier, Orwell ovdje daje naturalistike opise siromatva i prljavtine, vjerno odslikava gotovo robovlasnike odnose gazde i radnika, pie o niskim nadnicama od kojih se jedva moe preivjeti No, za razliku od drugih svojih dijela, Orwell u Sveenikovoj keri ne donosi ideoloke zakljuke, ne proziva krivce, niti daje recepture za izlazak iz odslikanog stanja. Sveenikova ki je poput slike bez komentara. Jednog dana Dorothy e vidjeti lanak u novinama o misteriji nestanka sveenikove kerke, pod naslovom: Drama strasti u seoskom rektoratu. Dorothy je buljila u svoju sliku u novinama Orwell ini neoekivan dramaturki rez, dovodi nas u London, gdje opisuje ivot najsiromanijih ljudi, koji, kao
48 Citati prevedeni prema: http://www.k-1.com/Orwell/cld.htm

i Dorothy, trae posao. Ona zvoni na vrata, nudi se da bude kuharica; dane provodi u biblioteci, a nou spava na ulici. Sline opise skitnikog ivota ve smo vidjeli u Niko i nita u Parizu i Londonu. Dorothy kae: Ova zima! Ova zima! Ne zna se je li gore kad sjedi ili kad stoji. O kako moete svi to podnijeti?! Sluajni prolaznik Charlie joj odgovara, izriui poentu skitnike/bitnike konanosti: Razveseli se! I onako e uskoro biti mrtva! Orwell opisuje njene besane noi, hladnou, prljavtinu, dosadu i uasni komunizam Trafalgar Squarea. Kada se Dorothy nala u zatvoru zbog beskunitva, pronaao ju je neki bogati ovjek, na zamolbu njezina oca. Nakon ove situacije, Dorothy zatiemo u nekoj privatnoj koli, kao uiteljicu. Vlasnica kole g-a Creevy je izgladnjuje malom plaom. Dorothy nema alternativu. Pokuava ake uiti da misle svojom glavom, da budu kreativni, to se nije dopalo g-i Creevy koja je smatrala da je bitno samo nauiti pisati i itati. Dorothy je dobila otkaz, ali u istom trenutku i telegram od Warburtona: on joj nudi brak: Ona ponudu odbija, ali se vraa ivotu sveenikove keri. Ni jedno Orwellovo djelo nema sladunjavu narativnu strukturu, poput ovog gdje tragina sudbina jedne djevojke sa sela, zakljuno sa sretnim krajem, ini priu koja moe zadovoljiti prostodune knjievne ukuse. Orwellu je pitka pria o sveenikovoj kerki posluila kao plodno tle da oprezno provue dominirajue brazde svoje publicistike poetike i ideolokih interesovanja. Ipak, u odnosu na sve to je prije i poslije pisao, Orwell je u ovom djelu najmanje direktan, neposredan, a ponajvie pisac iz sjene, jer se uzdrao od uobiajene prakse da fabulu otvoreno koristi kao lagvort za svoje sociopolitike raspre i zakljuke, obino upotpunjenje faktograf41

40

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

skim ilustracijama. Orwell je uspio stvoriti priu iz ijeg e narativnog toka italac donositi zakljuke o tekom poloaju radnika i beskunika, kao i o okrutnoj prirodi palanakog zloduha.

42

43

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Keep the Aspidistra Flying. London: V. Gollancz, ltd., 1936.

NEKA LETI ASPIDISTRA

ao i Sveenikova ki, i ovaj se Orwellov roman zasniva na istraivanju manifestacija socijalne kulture, i biva svojevrsna kritika savremenog drutva. S druge strane, neki su kritiari skloni Aspidistru itati kao alternativnu Orwellovu autobiograju, budui da su kroz buntovniku priu glavnog junaka Gordona Comstocka predstavljeni Orwellovi motivi da se u mladosti otisne u ivot bez konvencionalnih pravila, u lutalitvo i beskunitvo, i da stilom svog ivota prkosi zakonitostima malograantine i konformizma. Comstock je veoma uspjeni reklamni radnik, ali i veoma lo pjesnik. On naputa reklamni posao koji mu nudi materijalno blagostanje i drutveni status, kako bi se posvetio poeziji. Njegovi motivi nisu tek pjesnike naravi, koliko proizilaze iz negativnog odnosa prema drutvenim pravilima koje on prezire, u njihovoj materijalistikoj i potroakoj bezdunosti. S obzirom da kreira reklamne spotove, od njega se oekuje da ivi u jednom pristojnom domu, uronjen u srednju klasu, u miru i komforu, kao i da na prozoru ima saksiju sa biljkom koja se zove aspidistra, i koja je pomodni simbol tadanjeg drutva. U jednom trenutku on za svoj ivot kae: Horor! Horor!49, te naputa malograansku uljuljkanost, posveuje se poeziji i poinje da ivi jednim boemskim ivotom, u siromatvu, i u svijetu privatnog socijalizma. Comstock iz dana u dan trai sklonite u prodavnici knjiga, koja propada, kao i njegova loa poezija. Gordon Comstock vodi rat na dva fronta: prvi je njegova djevojka Rosemary, koju pokuava odvesti u krevet a da je ne oeni; izmeu njih traju stalni konikti u vezi sa ne49 Svi citati prevedeni prema: http://www.k-1.com/Orwell/cld.htm

44

45

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

suenom svadbom. Na drugom frontu Comstock ratuje protiv - novca koji je postao Bog. On tvrdi da je novac sad uao i u religiju, jer je postao ono to je prije bio Bog. Po njemu - dobro i zlo vie nemaju nikakvog znaenja, osim poslovnog gubitka ili uspjeha. Comstock stalno tvrdi kako mu nije posebna elja da uspije. Kae da je novac Bog koji dominira u svim aspektima ivota. Zar ne vidi da se cijelo ovjeanstvo vrti oko toga koliki je neiji prihod? Njegova osobenost je ustvari iznos njegovog primanja. Kako moe biti privlaan nekoj eni ako nema novaca? - kae Comstock svojoj djevojci Rosemary. Aspidistra koja se nalazi bezmalo na svakom prozoru, za Comstocka simbolizira sve to je loe u krtoj, nioj klasi - iz koje on oajniki eli pobjei. On kae na kraju da u Engleskoj nee biti nikakve revolucije, nikakvih promjena - sve dok se na prozorima nalaze aspidistre. Ova misao ima metaforiku vrijednost, jer se kroz znak aspidistre predstavlja sve ono to je umalo, malograansko, neduhovno i materijalistiko u engleskom drutvu. D.J. Taylor u biograji Georgea Orwella pie o - svim kcijama koje je Orwel napisao 30-tih godina, a da je Keep Aspidsitra Flying jedna od najbliih knjiga koja je povezanim sa njim samim. Sam Orwel je jedno vrijeme pola radnog vremena radio u Hampstead knjiari, i Taylor u tim atmosferama pronalazi slinost sa glavnim likom Aspidistre. Orwellova putovanja po Engleskoj i ire, hronike objavljene u Niko i nita u Parizu i Londonu esto slie Comstockovim situacijama i ponaanju. Ali je injenica da je Orwelov ivot ipak mnogo drugaiji, drutveniji i uspjeniji nego Comstockov primjeuje, izmeu ostalog, Taylor. On smatra da Aspidistra - bolje odslikava Orwellov intelektualni razvoj nego to bi to uinila autobiograja. Taylor
46

nalazi da je na ovaj roman direktan utjecaj izvrio George Gissing, kasni viktorijski pisac, ije je djelo New Grub Street, po njemu, prestavljalo spisateljski promaaj. U eseju o Gissingu Orwel opisuje najii okus Gissingovog svijeta: prljavtina, glupost, vulgarnost, loe ponaanje Roman Neka leti aspidistra nije naiao na bezrezervnu naklonost izdavaa. Orwell je imao mnogo problema sa izdavaem koji je od njega zahtijevao da napravi neke izmjene u knjizi, i to ve kad je knjiga trebala da se tampa. Izdava je smatrao da neki reklamni slogani nisu odgovarajui i da je riskantno da se kao takvi tampaju. Iz tih razloga Orwell je morao napraviti odreene izmjene i napraviti nove slogane, ali tano u onom broju grakih znakova koliko ih je bilo prije, jer iz tehnikih razloga nije bilo izvodljivo nita drugo. U ovom, kao i u prethodnom romanu, Orwell je narativni okvir primjerio ambiciji da priopi svoje politike stavove o odreenim pojavama. No, ono to vrijedi zapaziti, to emo poslije susresti u nekim njegovim esejima, a posebno u 1984, jeste futuristiki (pred)osjeaj za znaaj masovne komunikacije. Taj segment se ovdje ostvaruje preko osnovnog zanimanja glavnog junaka Gordona Comstocka. Reklama, kao glas malograanskih aniteta, nije samo duhovni kontrast Comstockovog svijeta, ve i vizija potroakog drutva, koje e kao sintagma, i kao stvarnost, zaivjeti tek poslije Drugog svjetskog rata.
47

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

The Road to Wigan Pier. London: V. Gollancz ltd., 1937.

48

PUT U WIGAN PIER

publicistikom opusu Georgea Orwellova je Put u Wigan Pier50, uz memoarsku hroniku Kataloniji u ast, najupeatljivija knjiga. U ovoj knizi Orwell sjedinjuje dvije razliite publicistike vjetine: umijee pisanja reportae, iji stilski iskoraci prelaze granicu publicistike, i postaju knjievni rukopis, i umijee pisanja teoretskih i polemikih rasprava, u stilu koji ne pripada knjievnosti. Knjiga je nastala kao rezultat istraivanja uslova u kojima ive siromani i nezaposleni u industrijskim gradovima sjeverne Engleske. Da bi sakupio izvorna iskustva, Orwell je otiao da ivi meu radnikom sirotinjom. Knjiga je podijeljena na dva dijela: u prvom dijelu detaljno je opisan ivot u rudarskim zajednicima u mjestu Crna Zemlja, dok u drugom dijelu Orwell pie o socijalizmu i engleskom klasnom sistemu. Osnovna razlika izmeu prvog i drugog dijela to je prvi dio slobodno Orwellovo vienje bijede rudarskih ivota, za razliku od drugog dijela koji je veoma subjektivno, donekle i autobiografsko, teoretiziranje o stanju socijalizma u Engleskoj. Ljeviarski knjievni klub je 1936, odmah po osnivanju, zamolio Orwella da napie knjigu o ekonomski ugroenim industrijskim zonama u sjevernoj Engleskoj. Osniva ovog knjievnog kluba je bio Victor Gollancz, inae izdava Orwellovih prethodnih knjiga. Gollanczov klub je batinio krutu, sljepovijernu, prosovjetsku ideju socijalizma. Orwell je napisao knjigu koja je nazvao Put
50 Put u Wigan Pier prvi put je izdat 1937. godine od strane izdavake kue Victor Golancz LTD. Prvo jedinstveno izdanje je izdato 1959. godine, devet godina poslije Orwellove smrti, od izdavake kue Martin Secker & Warburg LTD.

49

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

u Wigan Pier, ali to nije bilo ono to je izdava oekivao. Do oba izdanja dolo je uz dosta oklijevanja onih koji odluuju, jer se autor u velikom dijelu svoga teksta, udaljio od neposredne teme i posvetio kritici birokracije, sindikata i radnikih stranaka, te apstraktnosti doktrine i ekscentrinosti nekih tipova socijalistikih intelektualaca.51 Gollanczov klub je elio tmurnu, alarmantnu sliku radnike bijede i naputenosti, koja bi sama po sebi bila optunica protiv izrabljivake naravi kapitalizma. Izdavau nisu trebale Orwellove kritike ekspertize o odgovornosti ljeviarskog pokreta za stanje u kome se nalaze rudari sjeverne Engleske. Zamjera im (Orwell) neizvornost njihovih programa, udaljenost od horizonta i naina miljenja onog puka ije bi interese eljeli zastupati.52 Iako je Orwell u ovoj knjizi plastino opisao oajno stanje u kome ive rudarske porodice, bez socijalne i sindikalne zatite, optuivi lokalne vlasti za ignoriranje socijalnih patnji desetine hiljada ljudi, Gollanczov klub nije bio sklon prihvatiti da se dio odgovornosti trai i u ljeviarskim organizacijama, odroenim od sutine svoga postojanja. Prvi dio knjige bi se mogao odrediti kao socioloka reportaa u kojoj Orwell literarnim sredstvima opisuje radniku bijedu, nerijetko pronalazei efektne detalje, na kojima se oituje sutina. U prvom poglavlju on je u posjeti porodici Broker, dobrostojeim siromasima, koji ive od bijednog prometa u manjoj trgovini i od izdavanja soba samcima i penzionerima. Od prihoda imaju tek za hranu. U drugom poglavlju Orwell opisuje ivot rudara, koji i po pola sata putuju kroz podzemne tunele, do radnog mjesta. Orwell koji nije imao nikakvog iskustva, pu51 Ivo Vidan, Engleski intertekst hrvatske knjievnosti; Krlea i Orwell, Biblioteka Zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995, str. 172. 52 Ibid., str. 172.

tovao je gotovo sat skuenim podzemnim hodnicima, do mjesta gdje se kopa ruda... Nakon svega pola milje padnete u jednu zaista stravinu agoniju.53 U narednom poglavlju Orwell pie o ivotu jednog prosjenog rudara, i osvre se na ope uvjerenje da su rudari prljavi ljudi: injenica je da svaki trei rudnik ima kupatilo ili tu za rudare. Situacija kod kue je za mnoge rudare ak i gora. Jedva da nekoliko kua u industrijskom regionu ima kupatila. Ostatak ovih tekih radnika moraju se prati u malim bazenima. Sljedee pogavlje govori o stambenoj situaciji: Uopeno sve kue izgledaju isto, etiri sobe, dvije gore, dvije dole, plus penica na ugalj, dnevna soba tamna, lampa na gas, zidovi popucali, prozori se ne mogu otvoriti, voda izbija, etiri kreveta za osam osoba, roditelji i dvije djevojke, jedna 27 godina, mladi i troje djece, bube na sve strane, smrdi ne moe se izdrati, a za iznajmljivanje se plaa est ilinga. Orwel pie da u Britaniji oko 10.000 porodica ivi u ovakvim uvjetima, te kritikuje lokalne vlasti u Brancliju koje su izgradile novu Vijenicu, umjesto da novac uloe u izgradnju 2.000 kua, ili bar za izgradnju javnog kupatila. Potom Orwell govori o nezaposlenosti, iznosi statistike podatke, ime upotpunjuje svoju socioloku reportau. U estom poglavlju Orwell obraa panju na ishranu siromanih porodica. Govori o degeneraciji, o visokom mortalitetu, o zubima koje jo jedino imaju djeca Na kraju, opisuje i runou i nespokojno sivilo ovih gradova. Ovaj kratki prohod kroz sadraj prvog dijela Puta u Wigan Pier pokazuje da je Orwell primijenio dvostru53 Citati iz knjige prevedeni prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk; http://www.k-1.com /Orwell/rtwp. htm

50

51

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ki publicistiki postupak: reportanim stilom, uz naturalistike opise, Orwell je omoguio da italac stekne ubjedljivu sliku egzistencijalnog i socijalnog dna, dok je kroz ozbiljno podastiranje raznorodnih injenica i statistikih podataka dao vjerodostojnost slici koja bi se bez faktografske potke mogla smatrati tek linom, ljeviarski nastrojenom impresijom. Za izdavaa je problematian bio drugi dio knjige, u kome Orwell opisuje svoje porijeklo, iznosi kritike stavove o hipokriziji engleskih socijalista, te navodi motive zbog kojih pie o sjevernoj Engleskoj. On je tu zato to eli da vidi najgore strane masovnog zaposlenja, da iskusi svakodnevnicu najtipinijeg dijela engleske radnike klase. Pisanje o radnicima u sjevernoj Engleskoj za Orwella je nain da prolira svoje miljenje prema socijalizmu. Victor Gollancz je bio primoran da napie predgovor, kako bi amortizirao Orwellovu kritiku otricu, te odobrovoljio prosovjetski orijentirane sponzore i itaoce, budui da je Orwellov opis engleskog socijalizma u isto vrijeme bio i otra kritika ortodoksne ljevice u Britaniji. Svoje vienje socijalizma Orwell otvara opisom svijeta u kojem ivi: ivimo u svijetu u kojem niko nije slobodan, skoro da niko nije ni siguran, u kojem je skoro nemogue biti iskren i ostati iv. Za veinu radnike klase uslovi ivota su takvi da nema nikakvih ansi da se oni unaprijede ili promijene. Po Orwellu, socijalizam je jedini izlaz iz ovih problema. On se udi kako je mogue da socijalizam jo nije zaivio. Orwell je deklarativno na strani socijalizma, tvrdei da socijalizam moe funkcionirati, ali je istovremeno spreman da se povue u kritiku poziciju kada se otvara pitanje mogunosti zaivljavanja socijalistike ideje. Osnovni problem Orwell vidi u dvojnom moralu socijalista. Politiko iskustvo ga navodi da gubi iluzije u mogunost
52

komunistike revolucije. On istovremeno vjeruje da je revolucija mogua uprkos korupciji, ali isto tako smatra da je svaka revolucija osuena na propast zbog ovjekove volje za moi.54 Orwell glavnu prepreku vidi u neiskrenosti pobornika socijalistike ideje: Prije svega ljudi nisu toliko protiv socijalizma koliko su protiv socijalista. Tipini socijalista nije, kao to bi zamislile stare dame, radnik divljeg izgleda u prljavim pantalonama i sa hrapavim glasom. Suprotno tome, socijalisti su ljudi srednje klase, i dok govore o besklasnom drutvu oni se itekako grevito dre svoje klase. (...) Radnika ideja socijalizma drugaija je od ideje kolovanih socijalista koji su vii na drutvenoj ljestvici. Radniku - socijalizam znai malo vee plate, krae radno vrijeme, i nepostojanje onog koji nareuje. esto, po mom miljenu, on, radnik, vei je socijalista od ortodoksnog marksiste, zato to on pamti ono to mnogi zaboravljaju - da socijalizam znai pravdu i jednakost. (...) Za njih je revolucija skup reformi koje mi, pametni, trebamo primijeniti na njih, iz nie klase - pie Orwell i ironizira elitistiko shvaanje revolucije. Orwell razmatra i pitanje tehnolokog razvoja u odnosu na socijalistiku ideju: Neprijateljstvo normalne osobe prema maini je nerealno, jer maine su tu da ostanu, tako da maina mora biti prihvaena, ali je moda rjeenje prihvatiti mainu kao to ovjek prihvata lijek, nevoljko i sa sumnjom. () Misao obino ide slijedom: socijalizamprogres-mainerija-Rusija-traktor-higijena-mainerija-progres. Obino je isti ojvek koji je protiv maina takoe i protiv socijalizma.
54 24 R.G. Geering, Darkness at Noon and 1984 A comparative Study. Australian Quarterly. 30 (1958): 90-96.

53

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Orwel govori o bipolarnoj podjeli Evrope na faiste i socijaliste, i o opasnosti da intelektualci, zbog slabosti socijalizma, sebe pronau u faizmu: Ako predstavite socijalizam u loem i konfuznom svjetlu, ako pustite da ljudi zamisle da to ne znai nita drugo nego prosipanje evropske civilizacije u lavabo po komandi marksistikih voa rizikujete da se intelektualci okrenu faizmu. Prepast ete ih, i oni e zauzeti agresivni odbrambeni stav u kojem e jednostavno odbiti da sluaju o socijalizmu. Orwell pokuava u faizmu pronai dobre strane, ali tek kao opasnosti koja bi mogla magnetirati intelektualce sklone tradicionalnim vrijednostima rada i discipline. On kae da - boriti se sa faizmom znai razumjeti ga, tj. shvatiti da ima i neke dobre strane. Praktino, to nije nita drugo do tiranija. Ali uz malo miljenja, obini faista je dobronamjerna osoba koja se brine o nezaposlenosti. Ili jo vanije, faizam crpi svoju snagu od dobrih i loih strana konzervativizma. Svako ko je na strani tradicije i discipline nai e da je faizam ak atraktivan. I, ako ste umorni od socijalistike propagande, vrlo je lako vidjeti u faizmu posljednu odbranu svega sto je dobro u evropskoj civilizaciji. () Moramo priznati da ako faizam svuda napreduje, to je veinom zbog greaka socijalista. Dijelom to je zbog pogrene komunistike metode kojom se sabotira demokracija, kojom se sijee grana na kojoj se sjedi, ali i zbog toga to su socijalisti vrlo esto prezentirali svoje ideje na pogrean nain. Nikada u sutini nisu jasno rekli da su glavni ciljevi socijalizma pravda i sloboda. Zakljuujui raspravu u Putu u Wigan Pier, Orwell pie: Na kraju sam smislio anarhistiku teoriju da su sve vlade zle, da kazna uvijek izaziva vie tete nego zloin, i da se ljudima moe vjerovati da e se pristojno ponaati samo ako ih pustite na miru.
54

Meutim, Orwell je ve 1936. svoje stavove iz Puta u Wigan Pier odbacio kao sentimentalnu budalatinu. Mnogi smatraju da veina njegovih politikih ideja nije nikada promiljena do kraja. U Kataloniji u ast to na neki nain priznaje i sam Orwell: Nisam imao nikakvih ispravnih politikih reeksija. Nikad ih nemam onda kad se stvari dogaaju.55 () Kasnije mogu shvatiti znaenje dogaaja, ali dok se zbivaju samo elim izii iz njih.56 Anarhisti kau da je Orwellova teorija jadna, jer sve to on eli je samo da uniti autoritete. Oni tvrde da Orwell nema konstruktivnih ideja kojima bi se umanjile ili eliminirale nevolje o kojima govori.

55 George Orwell, Kataloniji u ast, August Cesarec, Zagreb, 1984., str 223. 56 Ibid., str. 224.

55

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Homage to Catalonia. London: Secker & Warburg, 1938.

56

KATALONIJI U AST

panski graanski rat je poeo u julu 1936. godine. Orwell je sa suprugom u decembru otiao u paniju. elio je sakupiti materijal za novinske lanke, ali je razmiljao i da se pridrui u borbi protiv frankista. Prije polaska reeno mu je da moe prei pansku granicu sa papirima ljeviarske organizacije. Doao je u kontakt sa Komunistikom partijom Engleske. Generalni sekretar ove partije Harry Pollitt mu nije htio pomoi, jer je Orwell za komuniste bio proitan kao politiki oponent. Dotad su ve brojni njegovi lanci shvaeni kao antisovjetski. Obratio se jednoj manjoj stranci, Neovisnoj radnikoj partiji (ILP), koja mu je obezbijedila papire, a iji su se lanovi u Kataloniji borili, ujedinjeni sa anarhistima, u redovima POUM-a (Radnika partija marksistikog ujedinjenja), partije koja se deklarirala kao nekomunistika. Rije je o maloj revolucionarnoj partiji koja je imala za cilj pobjedu socijalizma u paniji, ali i u cijelom svijetu. Nisu bili trockisti, iako su kao i trockisti bili za svjetsku socijalistiku revoluciju. Orwell im se pridruio u Kasarni Lenjin u Barceloni. Katalonija je pokrajina na sjeveroistoku panije, koja je najvie doprinijela socijalistikoj revoluciji. To se moe pripisati injenici da je Katalonija, sa glavnim gradom Barcelonom, bila najjae uporite anarhistiko-sindikalne CNT-FAI, partije sa dugom tradicijom. Prvih mjeseci rata anarhisti su kontrolirali Kataloniju. Kada je Orwell stigao, uslovi koje je zatekao bili su slika iz sna svih istinskih socijalista. Bilo je to prvi put to se uope nalazim u gradu u kojem radnika klasa dri uzde. () Svaka trgovina i kavana imale su natpis koji je govorio da su
57

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

kolektivizirane; ak su i istai cipela bili kolektivizirani, a njihovi stalci obojeni crveno i crno. Konobari i nadglednici u robnim kuama gledali bi vas u lice i postupali s vama kao sa sebi ravnima. () Mnogo od toga nisam shvaao, na neki nain nije mi se ni svidjelo, ali smjesta sam to prepoznao kao neto za to se vrijedi boriti.57 Poslije tri mjeseca provedena na frontu Orwell se vratio u Barcelonu. Grad se mnogo promijenio, revolucionarna atmosfera je nestala. Ve na kraju 1936. revolucija se kretala udesno. Meksiko i SSSR su bile jedine zemlje koje su pomogle republikancima, to je uslovilo da SSSR diktira razvoj situacije. Sovjetska spoljna politika je bila voena strahom od faizma u Evropi. Za panske republikance je to znailo da ako ele oruje od Rusa, da se moraju kretati u okvirima buroaske demokratije i ne sprovoditi revoluciju. POUM, kome je pripadao Orwell, smatrao je da se revolucija i rat ne smiju razdvojiti: moe se boriti protiv faizma u ime buroaske demokratije, ali buroaska demokratija je samo drugi vid kapitalizma, kao to je i faizam. Nakon ulinih borbi u Barceloni komunisti i prokomunisti e POUM optuiti da su trockisti i da su odgovorni za uline borbe, da su ak Francova peta kolona, a to su pisale prokomunistike novine. Kad su obustavljene uline borbe, Orwell se vratio na front. Sada je imao rezerve prema republikanskoj vladi, no, smatrao je da koliko god je to loe, Franco je gori, tako da je njegova borba jo uvijek imala smisla. Dok je bio na frontu uo je da su oni koji su bili uz POUM hapeni i odvoeni u zatvor. Orwell je ranjen snajperskim metkom i s fronta vraen u Barcelonu. I dalje je sluao o hapenjima bez osnova, i bez objanjena, jer ti ljudi nikada nisu bili javno optueni, ak ni za trockizam. Uskoro je partija POUM
57 George Orwell, Kataloniji u ast, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 6-7.

zabranjena, a Orwell i njegova ena su preli u ilegalu. Uz brojne peripetije uspjeli su prei granicu Francuske i vratiti se u Englesku u julu 1937. godine. Prije nego to je svoje pansko iskustvo i politiko zrenje pretoio u Kataloniji u ast, Orwell je o tome pisao u pismu Geoffreyu Goreru: Ali svatko tko ima imalo mate moe vidjeti da e nam faizam, koji se nee zvati faizam, biti nametnut im rat pone. Pa emo tako imati faizam u kojemu e sudjelovati komunisti i, ako budemo saveznici SSSR-a, oni e imati jednu od vodeih uloga u tome. Nakon onoga to sam vidio u panjolskoj, doao sam do zakljuka da je uzaludno biti antifaist, a nastojati sauvati kapitalizam.58 Razoarenje iz panije Orwella e pratiti do kraja ivota. Strah od novog faizma, pod okriljem komunizma, Orwella e redenirati u ideolokom smislu. Time e biti uoblien njegov odnos prema staljinistikom i svakom drugom totalitarizmu, to e ga odvesti do poetike negativne utopije i krunskog djela, romana 1984. Jedne prilike je prijatelju Arthuru Koestleru rekao da je historija stala 1936, smatrajui da je objektivna historija nestala ba u panskom graanskom ratu. Orwell nikada nije mislio da je historija bila apsolutno objektivna, ali je smatrao da su uvijek postojali dogaaji za koje se moe vjerovati da su se desili. U paniji je vidio da su u novinama mogui tekstovi koji nemaju veze sa realnou. Historija je pisana, ne prema onome sto se zaista desilo, nego prema onome sto se trebalo desiti po sudu partijskih direktiva. Po povratku u Englesku vidio je da su engleske novine ponavljale lai panskih novina. Orwell je jo u paniji uoio strah od cenzure, odnosno,
58 Preuzeto iz: Ivo Vidan, Engleski intertekst hrvatske knjievnosti, Biblioteka Zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995, str. 174.

58

59

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

fenomen autocenzure, kao dominantnu osobinu totalitarnog ambijenta u kome se i bez direktive zna za misao koja smije i koja ne smije biti izgovorena. Taj fantom politike podobnosti je bio poraavajui za Orwellovo poimanje slobode. Bio je ubijeen da se svijet kree u pravcu totalitarizma. Neprijatelji su i dalje bili Hitler i Musolini, ali je za njega i Staljinov SSSR predstavljao jednaku opasnost, tim prije to je bio prihvaen kao socijalistika alternativa faizmu. Orwell nije pravio razliku izmeu faizma i sovjetskog komunizma tj. staljinizma. O komunistikom reimu u paniji Orwell je rekao: Logini ishod je reim u kojem je svaka opoziciona partija ili novina pod pritiskom, i svako ko misli drugaije je u zatvoru. Naravno takav reim bi bio faizam. To ne bi bio isti faizam koji je provodio Franco, bio bi bolji od Francovog faizma jer je vrijedan borbe, ali bi to i dalje bio faizam. Samo bi bio voen od strane komunista ili liberala, i zvao bi se nekako drugaije.59 Orwell je svome izdavau Victoru Gollanczu pisao da e uskoro imati vjerodostojnu knjigu o ratu u paniji, koja e konano rei pravu istinu, te mu je poruio kako je la sve to pie u novinama. Kada je Gollancz saznao da je Orwell bio uz zabranjeni, a zapravo oklevetani POUM, odbio je da mu objavi knjigu. To je razlog to su Kataloniji u ast izdali Secker&Warburg, koji su potom bili oklevetani kao trockistiki izdavai. Kataloniji u ast vrijedi promatrati i izvan konteksta Orwellovog politikog razvoja i politikih opredjeljenja koja su trasirala idejnu osnovu njegovih dijela, jer ovaj autobiografski roman sadri i upeatljive knjievnoumjetnike domete. Orwell i ovdje pokazuje spisateljsku spretnost da u jednostavnim reenicama, bez kitnjastog
59 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

jezika i stilskih egzibicija, same egzistencijalno i politiko iskustvo koje je stekao u tekim iskuenjima. Upeatljive su naturalistike gure kojima opisuje zadah rata: Sad smo bili blizu linije fronte, dovoljno blizu da nanjuimo karakteristini zadah rata prema mojem iskustvu, zadah izmeta i trule hrane.60 U ovom djelu povremeno se javlja jedna ironijska, groteskna replika na samrtnu stvarnost, koja efektnost stie kao kontraliht u relaciji sa svime to jeste rat. Odnijeli su ak zaveljaj moga prljavog rublja. Moda su mislili da su na njemu poruke napisane nevidljivom tintom.61 Orwell je bio nezadovoljan monotonijom ratita, pa je pisao je da itav dan i no, beznaajni meci lutaju preko praznih dolina i samo nekom rijetkom, nevjerovatnom mogunou stiu na mjesto, u ovjekovo tijelo62. To nije rat, to je komina opera s ponekom smru.63 (...) Poeh se pitati sa sve veom skepsom hoe li se ikad uope to dogoditi da unese malo ivota ili, tonije, malo smrti, u taj naopaki rat.64 Orwellova spremnost da ironizira besmisao kominog rata nikako ne znai deklaraciju njegovog pacizma. Naprotiv, za njega je ovaj rat komian jer nije dovoljno ratoboran, jer je zapleten u politike kalkulacije i izdaje. Orwell sebe prikazuje kao ratnika, spremnog na smrt. Legao sam na sofu osjeajui da bih se elio pol sata odmoriti prije nepada na Moku u kojem u vjerovatno biti ubijen.65 Za njega je rat vrijeme bezdunosti, i on ubistva prihvata kao normalnu pojavu.
60 61 62 63 64 65 George Orwell, Kataloniji u ast, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 19. Ibid., str. 221. Ibid., str. 27. Ibid., str. 36. Ibid., str. 39. Ibid., str. 146.

60

61

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Drago mi je rei da su ga njegovi ljudi na mjestu ubili.66 Pisac koji je spreman iskazati radost zbog neijeg ubistva, oito je, nema namjeru skrivati ili preoblikovati istinitost iskustvenog predloka. Orwell je direktan, kako u priopavanju svojih stavova i osjeanja, tako i u neposrednosti svoje naracije. Njegov narativni postupak ponekad, proraunato, podraava atmosferu razgovora; on se itaocu obraa kao sabesjedniku. Molim vas da uvaite kako ja nita ne govorim protiv komunista koji su bili vojnici i podociri.67 Prema umijeu i tehnici naracije Orwell gradi autoreferencijalni odnos, tako to kao pripovjeda povremeno odlazi na stranu itaoca. Sve ono to ovjek proivi kad ga pogodi metak vrlo je zanimljivo i mislim da to vrijedi podrobno opisati.68 Na tragu ovih stilskih odreenja, koja svjedoe o neposrednosti, reklo bi se ak kreativno drskoj direktnosti, nalazi se i Orwellova ranija, a i budua opredjeljenost da u knjievni tekst interpolira faktografske, dokumentaristike elemente. Ta osobenost je u ovoj knjizi dominantna, jer Orwell na vie mjesta69 donosi citate iz novina, zakljuujui da individualna sloboda i vjerodostojna tampa jednostavno nisu spojive s vojnom ekasnou70. Posve prirodno, kao da je rije o polemikom tekstu, ovakve dijelove Orwell poinje reenicama: Prema Daily Workeru (6. kolovoza 1936.), oni koji su govorili71 Kao i u svojim drugim nekcionalnim knjigama, Orwell i ovdje cijele pasae posveuje raspravama na odreene teme, koje se u odreenom trenutku tiu fabule.
66 67 68 69 70 71 Ibid., Ibid., Ibid., Ibid., Ibid., Ibid., str. str. str. str. str. str. 80 72. 195. 56, 71, 168, 171, 172 176, 179, itd. 190. 56.

U petom poglavlju on predstavlja politiku stranu rata72, navodi sve partije i organizacije koje su bile latentno, a potom i otvoreno, konfrontirane u antifaistikom bloku. Primjerice, raspravlja o trockizmu.73 Ispisuje i mnoge druge politoloke rasprave, dakako, u funkciji fabule, jer su idejne poruke tih rasprava agens dramatske volje glavnog junaka. Veina ovih stavova kasnije e se ponoviti u Orwellovim tekstovima i esejima, kao i u njegovim narednim knjigama. Sam Orwell o knjizi Kataloniji u ast veli: Moja knjiga o graanskom ratu u panjolskoj Kataloniji u ast, naravno, isto je politiko tivo, ali uglavnom napisano sa stanovitom dozom nepristrasnosti i tovanja literarne forme. Muno sam nastojao da u njoj iznesem svu istinu, a da pri tom ne naudim svojim literarnim instinktima. () Sluajno sam znao, to je malo ljudi znalo u Engleskoj, da su nevini ljudi lano optueni. Da me to nije rasrdilo, nikad ta knjiga ne bi bila napisana. 74

72 Ibid., str. 50 73 Ibid., str. 185, 187. 74 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, Zato piem, August Cesarec, Zagreb, 1984, str. 30

62

63

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Coming Up for Air. London: V. Gollancz, ltd., 1939.

64

IZLAZAK NA ZRAK

oman Izlazak na zrak napisan je 1939. kada je Orwell u Maroku sanirao zdravlje naeto tuberkolozom. U romanu se nazire poetak rata, koji se ve ini neizbijenim, i ija bliskost otvara pitanja o svijetu koji e nastati na ruevinama civilizacije. Izlazak na zrak, kao cjelina, jedna je od njegovih slabijih duljih stvari, ali ona nesuzdranost, koja je obiljeje boljih njegovih tekstova, prisutna je i ovdje.75 Glavni lik je debeljukasti George Bowling, star etrdesetpet godina, agent osiguravajueg drutva. On ivi kao umjereni hedonist, racionalno troei novac, ali ne liavajui se ponekog uitka. Ubijeen je da svijet nee vie biti isti nakon dolazeeg rata. On trai svoje izgubljeno vrijeme, plovi uspomenama iz djetinjstva, jer je svijet njegovog Donjeg Binelda postao svijet tehnike, otuenja i oneienja. Pria je puna nonih mora i teke atmosfere, usljed neizvijesnosti u kojoj ovjek biva sveden na iekivanje svoje sudbine, koja je, kao i u 1984, u rukama totalitarnih vlasnika tijela i duha. Atmosfera ove knjige odgovara negativnoj utopiji 1984. To poreenje je znakovito utoliko to su neki kritiari skloni 1984 tumaiti kao histerinu viziju umirueg ovjeka. Orwell je 1939. bio jo desetak godina daleko od svoje teke bolesti, a upravo je tada, u ovoj knjizi, uobliio ambijent straha i neizvijesnosti, nalik na onaj u romanu 1984. Mnotvo je znakovitih primjera koji ukazuju na ovu slinost: Nije bitan rat, bitno je ono to dolazi poslije rata. Obojene koulje, bodljikava ica, tajne elije gdje elektrina svjetiljka gori dan i no, i detektivi vas gledaju
75 Ibid., str. 188

65

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

dok spavate. Zatim procesije i posteri sa velikim glavama, i rulja od milion ljudi koja klie lideru sve dok im se i samima ne smui.76 S ciljem akcentiranja tjeskobne atmosfere neizvijesnosti, Orwell posee za reminiscencijama; glavnog junaka vodi u sjeanja, u vremena prije 1914, u atmosferu staloene svakodnevnice; on za ljude tog vremena kae da su imali neto to mi nemamo: Jednostavno oni nisu mislili o budunosti kao o neemu ega se treba plaiti. I u ovom djelu Orwell ne naputa svoju poetiku - da kroz knjievnost govori o politikim temama. Njegov glavni junak je lan Ljeviarskog knjievnog kluba. Bowling odlazi na predavanje na temu Opasnost od faizma. U publici je nekoliko ivopisnih likova, polupismene domaice, dva stara radnika, koji su se godinama borili za sindikalna prava, nekoliko nansijski zbrinutih mladia, koji dolaze iz Komunistike partije, te neki idov trockistikih opredjeljenja dakle, sastav koji bi se mogao razumjeti kao reprezent javnog mnijenja, od kojeg ovisi razumijevanje politike stvarnosti i ratne prijetnje. Jedan ovjeuljak bijela lica i elav stajao je na podiju i izvikivao parole. ta to radi? Jednostavno namjerno i posve otvoreno podjaruje mrnju. ini sve to moe da bismo zamrzili neke strance koji se zovu faisti.
76 Svi citati iz knjige prevedeni prema: http://www.k-1.com/Orwell/cat.htm

Sastanak u Ljeviarskom knjievnom klubu je centralni dio knjige, jer se kroz kasnije une diskusije, koje seu do zikog obrauna, prelamaju kljune dileme kojima je Orwell nastojao predstaviti distorzina razumijevanja pojmova rata, antifaizma, slobode, demokracije, socijalizma. Vidio sam viziju koju je on vidio. Ono to on govori je da je Hitler nama za petama i da se moramo svi ujediniti u mrnji. Ne ide u detalje. Ali ja mislim da on vidi sebe kako udara po ljudskim licima palicom. Hitler nam je za petama! Uzmimo svi palice i unitimo to vie ljudi da oni ne bi unitili nas! Udruimo se! Izaberimo vou. Hitler je crn, Staljin je bijel! Moe biti i obrnuto jer u glavi ovog ovjeka obojica su isti. Obojica znae toljage i prebijene ljude. U ovom pasusu prepoznajemo ak i sintagme koje e biti ponovljene u 1984, kao to je naglaavanje ujedinjenosti u mrnji kakvo se u 1984 pojavljuje kao ritual kolektivne mrnje prema opozicionaru Goldsteinu. Izlazak na zrak se i po nekim drugim momentima moe itati kao predloak za 1984, budui da se i u jednom i u drugom djelu ono to dolazi poslije rata, voenog u ime slobode, doivljava kao okupacija slobode, u ime uzvienih ciljeva. U dijalogu koji Bowling vodi u Ljeviarskom knjievnom klubu, pominje se iskustvo iz 1914, a glavni junak zastupa ideju, reklo bi se, nekritikog pacizma:
67

66

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

- Zato da ti tijelo napune olovom?! uvaj ga za neku curu () Ali ak ni sve to ne smeta. Gadno je ono to nakon toga dolazi. Bowling, dakle, nije protiv rata, ako bi taj rat bio borba za univerzalna znaenja slobode i jednakosti, ali on se plai da e istoznanost mrnje proizvesti jednake totalitarne i militaristike obrasce. On se plai onoga to dolazi poslije rata. Kroz ova poreenja sa 1984 osjeamo da je Orwell, pribliavajui se svojim kapitalnim djelima, politiku publicistiku sve prirodnije uvrtavao u knjievnoumjetniki kontekst, kao idejno tkivo narativne strukture. Vremenom je politika publicistika sve manje bivala stilski, jeziki, pa i ziki odvojeni dio Orwellovih dijela, postajui spritus movens naracije. Za razliku od veine Orwellovih dijela, ovdje je glavni junak potpuno osamostaljen od pisca, ne samo na narativnoj razini, ve i po drutvenim i intelektualnim osobinama, budui da se Bowling pojavljuje kao lik sa cjelovitim, kompaktnim svjetonazorima. Na razini realistike naracije to je svakako potrebna vrlina, ali to i ograniava reprezentativnost onog odnosa prema svijetu to ga nastojimo itati u tom djelu poznavajui izvanknjievni kontekst Orwellova pisanja u tom trenutku.77 Iako Izlazak na zrak obiluje tekom, ponekad paranoinom atmosferom, strahovima od oekivanog rata, te reminiscencijama iji pastoralni ambijent pojaava kontrasnost ovoga i onoga vremena, narativno bie prie ini realistiki postupak. Drutvena tema, nauila ga je njegova nacionalna knjievna tradicija, ne trai avangardno transcendiranje konvencionalnog horizonta, skraenje, iaenje perspektive, prenaglaavanje.78 Napose, realistiki postupak je generalna osobina Orwellovog stila,
77 Ibid., str. 182. 78 Ibid., str. 182

bilo da se radi o sociolokim reportaama, za koje se podrazumijeva da su ispisane u okvirima informativnog stila i jezika, ili da se pak radi o negativnoj utopiji, odnosno, o psihotikim reminiscencijama za koje bi se dalo pretpostaviti da dozvoljavaju stilske izlete u irealno. Naprotiv, Orwell je upravo realistikim postupkom uspijevao ojaati knjievnu vjerodostojnost u djelima iji je svijet stvoren izvan realistikih okvira.

68

69

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

U NUTRINI KITA I DRUGI ESEJI

Inside the Whale, and Other Essays. London: V. Gollancz ltd., 1940.

rwell se za izuavanje knjievnosti i kulturologije zanimao od predratnih dana, pa do svoje smrti 1950. godine, i u tom periodu je ostavio oko pedeset duljih i kraih lanaka, u kojima se bavio irokom tematskom lepezom, od oblika masovne kulture, preko trivijalne knjievnosti, te studijskih izuavanja jezikih fenomena, pa do zasebnih radova o pojedinim piscima, i o odnosu politike i knjievnosti. Prikazuje on suvremene bestselere, detektivske romane, pretiskivane klasike, biograje, suvremene pomodne i ozbiljne pisce, brojne knjige o religiji, kosmologiji, socijalizmu, ratu i pacizmu, Rusiji, panjolskoj.79 Meutim, za njegova ivota ovi radovi nisu publicirani u zasebnim knjigama, izuzev zbirke od tri dugaka eseja, pod naslovom U nutrini kita. O Orwellu kao kritiaru nema temeljitijih studija, izuzev ponekog kraeg lanka. Autori smatraju da ova tri Orwellova eseja nemaju teinu kakvu ima njegovo knjievno i publicistiko djelo, jer se po originalnosti ne izdvajaju bitno iz ustaljenih kritiarskih tokova Orwellovog vremena. Dodue, ako se to moe smatrati osobenou, Orwell nastoji knjievne i kulturologijske pojave itati i tumaiti duhom socijalistike ideologije, i otud su njegovi radovi po svojoj metodologiji i kritikim rezultatima ozbiljan prilog sociolokom itanju knjievnosti, uklapaju se u poglede i diskusije o drutvu i knjievnosti, kojih je pun socijalistiki pokret u toku vie desetljea, te predstavljaju ne sistematsku, ali prilino koherentnu cjelinu jednog od79 Ivo Vidan, Socioloko itanje knjievnosti u esejistici Georgea Orwella, Godinjak Instituta za knjievnost, Knj. XIII, Sarajevo, 1984, str. 18.

70

71

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

nosa prema literaturi, koji u povijesti ljeviarskih ideja o knjievnosti sigurno ima svoje mjesto80. Prvi od tri eseja u knjizi U nutri kita posveen je Charlesu Dickensu, i to je najdui Orwellov tekst na jednu knjievnu temu. Drugi esej nosi naslov Tjednici za djeake i bavi se analizom pisanja i sociokulturnih utjecaja asopisa za mlade. Trei esej je naslovni, i predstavlja prvi vei lanak koji je ikada napisan o danas slavnom i notornom, a tada jo skoro sasvim nepoznatom Henryju Millerru.81 Orwell pomenute teme ita i tumai jezikom socijalizma. Charles Dickens ga intrigira kao malograanski sentimentalist, kao subverzivan, radikalan, buntovan kritiar institucija, zakona, nepravde i beutnosti. Orwell se ne slae sa stavovima marksistikih kritiara da je Dickens predstavnik engleskog proleterijata; za Orwella, Dickens je revolucionar srca, ali ne i revolucionar koji bi mijenjao poredak ije posljedice pronalazi. Esej Tjednici za djeake ponajvie je zanimljiv s aspekta razvoja kulturologijske znanosti, jer je nastao u vrijeme zaetaka masmedijske kulture kada su bila nepoznata istraivanja o medijima kao faktoru koji odr(a)ava diskurs moi u drutvu, odnosno, intencije vladajueg sistema vrijednosti. Ovaj esej nije jedini Orwellov izlet ka analizi oblika masovne kulture; on je napisao manju studiju o blago lascivnim potanskim razglednicama, pod naslovom Umjetnost Donalda McGilla (1941), gdje je dao sociokulturnu analizu te neobine pojave. U eseju Tjednici za djeake, pak, on primjeuje da su ovakvi asopisi kod italaca manjeg imovnog ili obrazovnog poloaja imali snobovsku vrijednost, jer su poticali fantazije o bogatstvu i idilinoj zatienosti, ime su stvarali predodbu o stalnom i nepromjenjivom poretku. S druge strane, primjeuje Orwell, ne postoje ljeviarski asopisi za
80 Ibid., str. 10. 81 Ibid., str. 16.

mlade, u emu vidi intenciju vladajueg poretka da i na ovaj nain zadri postojee stanje stvari. Ovakve sociokulturne analize oblika masovne komunikacije Orwella promoviraju u avangardnog sociolokog kritiara puke kulture82. Sve to je opredijelilo britanski Economist da 2008. ustanovi kako je George Orwell moda u 20. stoljeu najbolji kritiar engleske kulture. Trei esej u ovoj knjizi, o kulturolokom fenomenu Henryja Millera, rezultat je Orwellove zaintrigiranosti za Millerova djela koja su zbog pornografskih sadraja bila zabranjena u zemljama engleskog jezikog prostora. No, bez obzira na tu relaciju, valja primijetiti da je Miller imao izvjesnog utjecaja na Orwella, barem u pogledu stvaranja atmosfere u nekim njegovim prozama. Ponajvie se to oituje u knjigama Niko i nita u Parizu i Londonu i u Izlasku na zrak, gdje Orwell nastoji ostvariti atmosferu spontanosti i nonalantnosti, a to je, bavei se Millerom, opisao u ovom svom eseju: Rakova obratnica zavrava s jednim osobito whitmanovskim odlomkom, u kojem, nakon razvrata, prijevara, tunjava, pijanki i ludovanja, on jednostavno sjeda i promatra Seinu kako tee, u nekom mistikom prihvaanju stvari-kakva-jest.83 Upravo to to je Miller izvan svih relacija - imovinskih, klasnih, politikih - koje tite suvremenike, to to je u svojoj pasivnosti svoj talent prepustio stvarima-kakve-jesu, prihvaajui ih i biljeei u njihovoj izvornosti, inspiriralo je Orwella da Millerovu poetiku uporedi sa anitetima knjievnog trenutka, koji je u prolosti i sadanjosti uperen prema Rimu, Bizantu, Montparnasseu, Meksiku,
82 Ibid., str. 31. 83 Ivo Vidan, Engleski intertekst hrvatske knjievnosti; Krlea i Orwell, Biblioteka Zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995, str. 190.

72

73

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Etruanima, podsvijesti, solarnom pleksusu prema svemu osim prema mjestima gdje se stvari doista zbivaju. Iako se Millerova i Orwellova knjievnost mogu uporeivati tek po tome to su usmjerene prema mjestima gdje se stvari doista zbivaju ini se da kroz odbranu Milllera Orwell armira svoj knjievni pogled na svijet. Orwell se osjeao nesiguran i na neki nain izopen iz kruga kritiara i pisaca koji su zavrivi kole sline njegovoj kasnije nastavili studij na univerzitetu84, dok je on otiao u Burmu, kao policajac. Otud kritiari primjeuju da se Orwellovo bavljenje knjievnom kritikom ne oslanja bitno na teoretska gledita, koliko na historijske, socioloke i politike utjecaje knjievnosti i kulture. Iz ovog obrasca mogue je itati i publicistiku osobenost Orwellove knjievnosti. On je u nutrini kita, poput biblijskog Jone, to ga je progutalo udovite kae Orwell za Millera, a zapravo odslikava svoju poziciju u knjievnim trendovima svoga vremena.

Orwell i Drugi svjetski rat Razmatranje Orwellovih stavova o znaenjima pacizma i patriotizma, o politikim i drutvenim implikacijama ratnog vremena, bitno je za razumijevanje njegova dva napoznatija djela, ivotinjske farme i 1984, budui da su oba djela temeljena na kritici totalitarizma, a da je Orwell svoj prvotni otpor prema ratu zasnivao na strahu od pronevjere uzvienih slobodarskih i patriotskih ideala. Sve izvjesniji Drugi svjetski rat Orwell je 1939. vidio kao kapitalistiko-imperijalistiki. U pismu engleskom anarhistikom estetiaru i piscu Herbertu Readu on pie da bi bila dobra ideja poeti odreene ilegalne antiratne aktivnosti da se ne bismo nali uutkani i apsolutno bespomoni kad ponu ratni ili uoi-ratni procesi faizacije85. Orwell je bio protiv rata, jer je vjerovao da e ratna atmosfera voditi nekoj vrsti faizacije Engleske. Strahovao je da bi otpoinjanje rata ponovilo iskustvo panskog graanskog rata gdje su odreene snage borbu protiv Franca vodile u ime buroaske demokratije. U Engleskoj je bila stvorena atmosfera kolektivne volje za borbu protiv Hitlera, ali Orwell se plaio da e odbrana slobode i demokratije, u ratnom vihoru, iznevjeriti svoje ciljeve. U eseju Lijevo ili desno od moje zemlje, iz 1940, Orwell pie: No prije rusko-njemakog pakta sanjao sam da je poeo rat. To je bio jedan od onih snova, kako god ga Frojd tumaio, koji vam otkrije pravo stanje vae svijesti. Nauio me je dvije stvari: prvo, da e nastupiti olakanje kada taj dugo oekivani rat pone, drugo,
85 Preuzeto iz: Ivo Vidan, Engleski intertekst hrvatske knjievnosti; Krlea i Orwell, Biblioteka Zavoda za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1995.

84 Ivo Vidan, Socioloko itanje knjievnosti u esejistici Georgea Orwella, Godinjak instituta za knjievnost, Sarajevo, 1984, str. 19.

74

75

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

da sam ja patriota u srcu, da neu sabotirati ili raditi protiv strane na kojoj sam, da u podrati rat, i boriti se u njemu ako je mogue.86 U eseju Lav i jednorog 1941. Orwell kae da nema nita konzervativno u patriotizmu. Ustvari, patriotizam je suprotan nacionalizmu. Patriotizam je posveenost jednom mjestu, odreeni nain ivljenja, on je bezopasan vojno i kulturoloki, dok je nacionalizam neodvojiv od volje za moi.87 Orwell je mogunost izbijanja rata doivljavao, pokazalo se utopistiki, uprkos panskom iskustvu, kao mogunost engleske socijalistike revolucije. Poto je besklasno drutvo generalno nazvano socijalizmom, mi moemo to ime dati onome ka emu se mi trenutno kreemo. Rat i revolucija su neodvojivi. Ne moemo uspostaviti nita to bi zapadne nacije zvale socijalizmom ako ne pobijedimo Hitlera. S druge strane, ne moemo poraziti Hitlera dok smo ekonomski i socijalno u 19. vijeku.88 No, Orwell zadrava svoj kritiki stav prema engleskoj ljevici, optuujui je da ne eli nita mijenjati, i otud smatra da je staromodna proleterska revolucija nemogua. Laburisti su eljeli nastaviti dobivati svoje plate i povremeno promijeniti mjesta sa konzervativcima, komunisti su eljeli i dalje trpjeti poraze i svaljivati ih na druge ljude, ljeviarska inteligencija je uivala u moralu srednje klase i eljela sauvati svoje pozicije89 Na poetku rata Orwell je napustio svoju partiju, jer je bila pacistika, a on je smatrao da su pacisti u datim
86 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk 87 George Orwell, Zato piem i drugi eseji, August Cesarec, Zagreb, 1984. 88 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk 89 Ibid.

okolnostima zapravo profaisti - jer oni koji su protiv rata indirektno pomau Hitlera. Orwell nije bio opinjen pacizmom kao moralnim konceptom; smatrao ga je neupotrebljivim - jer se Hitlerovo nasilje moglo zaustaviti samo nasiljem. Engleska revolucija kojoj se nadao Orwell, nije se dogodila. Njegovi tekstovi iz prvih godina rata potvruju tezu da su mu politiki stavovi zavisili od trenutne situacije u kojoj se naao. Ako hoe da bude dobar lan partije i na partijskoj liniji mora ponititi jedan dio sebe. ...A Orwell to nije bio spreman uiniti.

76

77

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Animal Farm; a Fairy Story. London: Secker & Warburg, 1945.

78

IVOTINJSKA FARMA

rwell je 1943. osjeao da su komunisti u Engleskoj, kao neocijelni predstavnici Moskve, upotrijebili svoje pozicije da sprijee prodiranje istine o totalitarnoj naravi sovjetskog reima, isto kao to su to uradili i u sluaju panskog graanskog rata. O tome pie: Po mom miljenju nita nije doprinijelo toliko korumpiranosti originalne ideje socijalizma kao to je vjerovanje da je Rusija socijalistika zemlja U posljednjih deset godina sam ubijeen da je unitenje sovjetskog mita jedini put da se oivi socijalistiki pokret.90 Zbog toga je Orwell napisao ivotinjsku farmu - knjigu o iznevjerenoj revoluciji. Ipak, iako je ivotinjska farma satirina alegorija iznevjerene sovjetske revolucije, ije je temeljito itanje uslovljeno poznavanjem historijskih injenica, valja primijetiti da bi se obrazac o iznevjeri mogao primijeniti i na mnoge druge historijske dogaaje prije i poslije Orwella. Time motivacijski obrazac o iznevjerenim idealima postaje ope mjesto politike povijesti, kao spoznaja o naravi svakog revolucionarnog projekta koji je preuzeo oblike protiv kojih se borio. elimo rei da danas nije nuno i iskljuivo ivotinjsku farmu itati kao alegoriju iznevjerene sovjetske revolucije, mada ona po nastanku jeste knjievna replika na nju. Orwell kao antikomunist ni u ovoj prii nije bio na strani vladajue klase. On je na strani ivotinja. Od prvog dana revolucije jasno je da je nova elita uzela mjesto starim vladarima. Nova elita su svinje (komunistika partija).
90 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

79

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Svinja zvana Major (Marx ili Lenjin) osmislila je revolucionarnu teoriju, ali je umrla prije revolucije. Kad je spontano poela revolucija, svinje su se udruile sa Napoleonom (Staljinom) i Snjekom (Trockim), u zajedniki front. Svinje su pretpostavile da imaju privilegije i govorile su svim drugim ivotinjama ta da rade. Ubrzo su poele da jedu najbolju hranu. Borba za mo izmeu Napoleona i Snjeka ne znai da su svinje razjedinjene. Kada se radi o odbrani svojih povlastica od drugih ivotinja one uvijek ostaju jedinstvene. U eseju Katastrofalna postepenost, iz 1945, Orwell pie: Postoji tendencija da se sve loe stvari pripiu vremenu od dolaska Staljina, iako treba priznati da sjeme zla postoji od poetka i da stvari ne bi bile sutinski drukije da su Lenjin ili Trocki kontrolirali stvari.91
91 Ibid.

Kao i u paniji tokom graanskog rata, istina i historija nestaju sa ivotinjske farme. Historijske injenice se mijenjaju prema onome to odgovara svinjama, kao sto je sluaj sa vjetrenjaom. Originalno, to je bila Snjekova ideja, a Napoleon je bio protiv toga. Ali poto je Snjeko uklonjen, vjetrenjaa je napokon sagraena. One ivotinje koje se jedva sjeaju kako su se stvari odvijale kau da je to u stvari bila Napoleonova ideja i da je on bio protiv Snjeka samo iz taktikih razloga. Drugi primjer je sedam zapovijedi koje se mijenjaju kako svinje sve vie dobijaju ljudske obrise. Poslije nekog vremena, sedam zapovijedi, meu kojima je nosea Sve ivotinje su jednake, izmijenjene su tako to je dodano - ali neke ivotinje su vie jednake od drugih. U ivotinjskoj farmi Orwell nije na strani ljudi. Ali, u prii svinje sve vie dobijaju karaktere ljudi. Na kraju, svinje i ljudi igraju karte. Kada neko pone da vara, oni zapoinju svau.
81

80

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Pogled ivotinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do ovjeka, od ovjeka do svinje, i ponovo od svinje do ovjeka; ali, ve je bilo nemogue prepoznati ko je svinja, a ko ovjek.92 ...Svi novi tirani su isti. Autoritarna forma vlade, kako god organizirana, suprotstavljena je idealima slobode to je osnovna misao anarhizma. Orwell na putu prema 1984 Jo 1943. vidjelo se da Hitler gubi rat, tako da Orwella vie nisu okupirale teme o ratu i patriotizmu, koliko je razmiljao o prijeteem totalitarizmu. Mogunost da pobjedom u ratu SSSR zadobije auru pravednika, prijetila je da Staljinov totalitarizam uini nedodirljivim za kritiku, jer bi kritika mogla biti predstavljana kao napad na antifaizam. Rat protiv Hitlera bio je dobijen, ali ne i rat protiv totalitarizma, koji se za Orwella predstavljao drugu fazu u borbi za slobodno drutvo. U februaru 1944. u eseju Kako elim, on pie: Zaista zastraujua stvar u totalitarizmu nije to to vri nasilje, nego to to unitava koncept objektivnosti i to eli da kontrolira i prolost i budunost.93 U to vrijeme Orwell je proitao knjigu MI od ruskog pisca E.I. Zamjatina, koja e bila glavni poticaj za pisanje 1984. Radnja knjige se odvija u 26. stoljeu, gdje svako ivi u nekoj vrsti sopstvene drave, u gradovima koji su rasuti po cijelom svijetu i od prirodne sredine odvojeni ogradom. Izolacija od prirode je odluka vladara koji ele da ljude pretvore u maine, da organsko zamijene neorganskim, da stvore sintetiku sreu, tako to e od ljudi
92 George Orwell, ivotinjska farma, Hermes, Banja Luka, 2001, str. 110. 93 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

odvojiti sve to bi proizvelo prirodne strasti i bilo kakve line elje. U ovoj dravi zgrade imaju zidove od stakla i sve akcije stanara su vidljive. Zavjese su navuene samo za vrijeme seksa, ali je svaka seksualna aktivnost kontrolirana od strane Biroa za seks. Drutvo bez due je voeno diktatorom koji je podran od strane politike policije koja patrolira gradom sa ureajima za posmatranje. Priznanja se dobivaju pomou torture, a stvarni kriminalci, ili oni koji su pod prisilom priznali da su kriminalci, jednostavno se likvidiraju. Informirati nadlene o porodici i prijateljima smatra se svetom duznou. Orwell je vladavinu tehnolokog uma, ije su posledice opisane u romanu MI, zamenio mnogo opasnijim duhom: vladavinom nad miljenjem, oseanjem i seanjem ljudi!94 U eseju Kako elim Orwell dalje pie: Glupo je misliti da se pod diktatorskom vladom moe biti slobodan iznutra. Najvea greka je misliti da je ljudsko bie autonomno individualno. Tajna sloboda misli koju navodno moete uivati pod despotskom vladom je budalatina, zato to vae misli nisu uvijek i do kraja samo vae.95 Orwell je vjerovao da su totalitarizam i odumiranje jezika povezani. Fokusirao se na politiki jezik gdje je mogue unititi dogaaje i koncepte samo zato to ih nekako drugaije nazovete. Kaete stvari na taj nain da jednostavno unitite unutranju sliku, po kojoj one zaista jesu. Ako misli mogu korumpirati jezik, isto tako jezik moe korumpirati misli. Ova relacija moe dovesti do novogovora. U uvodniku asopisa Polemic Orwell pie: Kao i svi pisci u njegovoj koli prof. Bernal ima jaku tendenciju da upotrijebi latinske rijei kada treba rei neto neprijatno; recimo, da kae - lojalnost par94 uro unji, Orvelijana, igoja tampa, Beograd, 1999, str. 26. 95 Citati preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

82

83

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

tiji znai raditi prljavtine po svojoj sopstvenoj savjesti - bilo bi pregrubo; ali rei - vrline bazirane na velikoj svijesti i linom izboru treba preorijentirati prema socijalnoj odgovornosti - u sutini je ista stvar, ali za ovo drugo treba manje hrabrosti. Duge, opirne rijei izrazavaju namjeru, ali istovremeno zamagljuju moralnu pozadinu onoga to treba rei. Menaderska revolucija Jamesa Burnhama dala je Orwellu ideju za Oceaniju. U meuvremenu Orwell je napisao esej Druge misli o Jamesu Burnhamu. U Menaderskoj revoluciji Burnham pie da e kapitalizam nestati, ali da nee biti zamijenjen socijalizmom. Umjesto toga bie novo centralizirano drutvo koje nee biti ni kapitalistiko, ni socijalistiko. Voe e biti oni ljudi koji kontroliraju proizvodnju, koje Burnham zove jednim imenom - menaderi. Menaderska drutva e se sastojati od velikih super drava koje e se grupisati oko industrijskih centara Evrope, Azije i Amerike. Super drave e se boriti izmeu sebe oko neosvojenih dijelova svijeta, ali nikada nee moi jedna pobijediti drugu u potpunosti. U unutranjosti, drave e biti hijerarhijski organizirane, sa aristokracijom talenata na vrhu i masom polurobova na dnu. George Bowling, glavni lik u Izlasku na zrak kae: Stari Hitleri su neto drugo, kao i stari Staljini. Ovi novi nisu kao ovi stari koji su razapinjali ljude i skidali im glave, samo iz zabave. Oni ele neto novo, neto to nikada prije nismo uli. Orwell u jednom tekstu kao da dopunjuje Bowlinga: Nije lako nai direktno ekonomsko opravdanje za ponaanje ljudi koji sada rukovode svijetom. elja za istom moi izgleda da je mnogo dominantnija od elje za sticanjem bogatstva. Jedan od domaih istraivaa Orwellovog djela uro unji pie:
84

1984 nije nastala kao posljedica njegove (Orwellove) neizleive bolesti i predoseanja smrti, nego kao plod njegovog duhovnog sazrevanja i bistre svesti o strahotama to ih sobom nosi posedovanje moi.96 unji daje zanimljivu i konanu deniciju utjecaja koje su imala dva Orwellova najpoznatija djela: Ironina bajka ili satirina kritika nae stvarnosti, ivotinjska farma, najbolje je njegovo delo, ako se uzmu u obzir umetnika merila vrednosti, a 1984 je najuticajnije njegovo delo, ako se uzmu u obzir drutveno politika merila.97 Dva najpoznatija Orwellova djela najee su prevoena u paru na mnoge svjetske jezike, iako predstavljaju zasebne umjetnike cjeline. ivotinjska farma i 1984 su prevedeni na 62 jezika i do 2007. godine su prodati u blizu 50 miliona primjeraka, vie nego i jedan drugi par knjiga u svijetu.

96 uro unji, Orvelijana, igoja ampa, Beograd, 1999, str. 8. 97 Ibid., str. 8

85

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

rwellova posljednja knjiga je 1984. Orwell je umro u januaru 1950, a 1984 je objavljenja sredinom 1949. godine. Ovaj roman je zakljuak skoro svega to je Orwell pisao od 1936, kada mu se nakon panskog iskustva otvaraju spoznaje o naravi sovjetskog socijalizma. U ovoj ocjeni se na razliite naine slau bezmalo svi istraivai Orwellova djela. Richard Voorhees smatra da 1984 nije proroanstvo prokletstva i kraja, ve sublimat svih tema kojima se Orwell bavio u ranim romanima i esejima98. Za Williama Steinhoffa 1984 je kulminacija Orwellovog rada, sublimat njegovih ivotnih ideja, stavova, dogaaja i obrazovanja99. Istraivai Orwellovog djela ne dvoje da su motivi za pisanje 1984 bazirani na strahu od legitimizacije staljinovog totalitarizma kao antifaistikog i slobodarskog poretka, te da je svijet negativne utopije u 1984 slika Sovjetskog Saveza. Jannifer McDowell pie da je - 1984 bazirana na ivotu u SSSR-u, jer je njen svijet paralelan sa faktima, kao to su socijalna struktura SSSR-a, kao to su policijske metode i legalni sistem, represija nad umjetnicima, stavovi o ljubavi i braku, upotreba propagande da se osigura konformizam, te falsiciranje historije i statistike100.
98 Citat preveden prema: Richard Voorhees, 1984: No Failure of Nerve. College English. 18 (1956): 101-102. 99 Citat preveden prema: William Steinhoff, George Orwell and the Origins of 1984. Ann Arbor: University of Michigan Press, 1975. 100 Citat preveden prema: Jennifer McDowell, 1984 and Soviet Reality, University od California Graduate Jurnal, 1 (1962): 12-19.

Nineteen Eighty-Four, a Novel. London: Secker & Warburg, 1949.

86

1984

87

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Iako je bilo psihoanalitikih pokuaja da se u 1984 prepoznaju navodne Orwellove neurotinosti, prevladalo je miljenje, kakvo zastupa D.J. Dooly, da su - Orwellovi strahovi zasnovani na sagledavanju realnosti, a ne na njegovim neurotinim fantazijama, kako tvrde frojdovske interpretacije Orwellovog djela101. Naspram ustaljenog miljenja da je 1984 tek literarna vizija staljinistikih represija u SSSR-u, postoje i oprena shvaanja, poput onog koje zastupa Anthony Burgess: Drutvo koje je kreirao Orwell gotovo je nevjerovatno. Orwellova vizija, kao projekcija mogue budunosti, ima samo fragmentarnu vrijednost, odnosno validna je samo u fragmentima.102 S Burgessom se ne slae Jeffrey Meyers:
101 19 Citat preveden prema: D.J. Dooley, The Freudian Critics od 1984. Triumph. 1 (1974): 34-39. 102 16 Citat preveden prema: Anthony Burgess. 1985. London: Hutchinson, 1978.

1984 je konkretan i naturalistian portret sadanjosti i prolosti, i njena velika originalnost nastaje vie iz realistine sinteze i rearaniranja poznatog realistikog materijala, nego iz bilo kakvog vizionarskog, prorokog i imaginarnog pekuliranja i pretpostavki. Novela nije samo paradigma evropske historije u prethodnih 20 godina, nego je svakako i kulminacija uvjerenja i ideja iskazanih u Orwellovim radovima od vremena DEPRESIJE do Hladnog rata.103 Raymond Williams takoe smatra da je - Orwellovo djelo samo dio jednog historijskog, politikog trenutka, te stoga ne moe biti vodi za budunost104. Ivo Vidan primjeuje da je naslov 1984 rezultat igre brojkama, to ju je autor vrlo efektno izvrio odreujui vrijeme zbivanja u romanu prema godini pisanja, naime 1948-oj105. Ovoj zamjedbi vrijedi dodati historijsku injenicu da je godina 1948. u kalendaru totalitarizma ubiljeena kao centralna taka nakon koje je sovjetski model okupiranog drutva osvojio nekoliko evropskih drava. Orwell to tada nije morao znati, ali je mogao pretpostaviti ekspanzionistiku narav staljinistikog sistema. U 1984 Orwell je kreirao totalitarni svijet Oceanije, sa sopstvenom historijom i unutranjim mehanizmima. 1984 govori o svijetu gdje su normalne vrijednosti izokrenute, a komunikacija ima mjesto samo kao sredstvo da se povrijedi pojedinac, odnosno, 1984 upuuje na nemogunost komunikacije, po emu Orwell ima mnogo slinosti sa modernim dramskim piscima.106 Orwell kae da su
103 Citat preveden prema: Jeffrey Meyers. The Evolution od 1984. English Miscellany. 23 (1972): 247-61. 104 Citat preveden prema: Williams Raymond. George Orwell. London: Fontana/Collins, 1971. 105 Ivo Vidan, Socioloko itanje knjievnosti u esejistici Georgea Orwella, Godinjak Instituta za knjievnost, Knj. XIII, Sarajevo, 1984, str. 9. 106 Citat preveden prema: Ralph Ranald, George Orwell ant the Mad World: The Anti-Universe of 1984. South Atlantic Quarterly. 64 (1967): 544-53.

88

89

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

u etvrtoj deceniji 20. stoljea sve glavne politike ideologije bile autoritarne. Poslije ratova, revolucija i kontrarevolucija po cijelom svijetu, Ingsoc (engleski socijalizam po novogovoru) i njegovi rivali su imali veoma razvijene politike teorije, koje su proizile iz totalitarnih sistema. Svijet je 1984. podijeljen na tri super-drave koje su u konstantnom ratu jedna s drugom, naizmjenino. Nema materijalnih ili bilo kakvih vanijih ideolokih razloga za ratovanje. U 1984 Orwell novu realnost teoretski denira: Izgradnjom zatvorene privrede, u kojoj su proizvodnja i potronja meusobno usklaene, prestala je borba za trita, koja je bila jedan od glavnih uzroka ranijih ratova, a trka za sirovinama je izgubila ivotnu vanost koju je nekad imala.107 ...Ali, nije prestala potreba za ratovima, kao municijom totalitarnog, izolacionistikog sistema. U 1984 Orwell je potvrdio svoje miljenje o kontroli nad ratom.108 Na vrhu hijerarhije u Oceaniji je Veliki Brat, koga niko nije uivo vidio, on je lice na plakatima ili na tv ekranima, on je simulakrum preko kojeg je partija odluila da se pokazuje narodu. Ispod Velikog Brata je vladajua partija. Partija je drugo ime za povlatenu klasu. Ko nosi mo nije vie bitno, budui da je hijerarhijska struktura uvijek ista. Na dnu hijerarhijske strukture su prolovi, koji ine oko 85% populacije. Njihov nain ivota pripada prolosti, raaju se, rastu, poinju raditi u dvanaestoj godini, razmnoavaju se, i uglavnom umiru u 60-tim godinama. Nije ih teko kontrolirati, jer je policija stalno meu njima i uklanja one ije bi miljenje moglo biti opasno. Niko ne pokuava da ih indoktrinira partijskom ideologijom. Proli ne treba da imaju snane politike emocije, jer to nije poeljno.
107 Dord Orvel, 1984, igoja tampa, Beograd, 1999, str. 150. 108 Christopher Hollis, 1984 and the Necessity of Doublethink. Horizon. 20 (1949): 200-208.

Individualni gubitak privatnosti je najstraniji aspekt 1984.109 Reim Oceanije ima nekoliko naina da kontrolira populaciju. Agenti Policije misli su svuda, i stanovnici su stalno praeni. Svaki dan postoje dva minuta mrnje ljudi se skupe ispred tv-a i gledaju program koji ih natjera da se deru i vrite. Glavni lik Winston Smith misli da nije toliko strano to su ljudi natjerani da uestvuju u tome, nego to se ne mogu oteti tome da ih to zaista ponese. Centralni negativac programa je Emanuel Goldstein (Trocki = Snjeko u ivotinjskoj farmi), koji je bio uz Velikog Brata dok se nije pobunio i upao u kontrarevolucionarne aktivnosti, nakon ega je osuen na smrt, ali je misteriozno nestao Drugi nain kontrole od strane partije usmjeren je na kontrolu uma. Prvo, cijeli sistem je baziran na falsikaciji historije, koja se kreira u Ministarstvu istine, gdje Winston radi. Drugo, cilj je izbrisati pamenje, a rezultat je da se ljudi ne bune protiv uslova u kojima ive jer im je reeno da je prije revolucije bilo mnogo gore. Kao to je neophodno manipulirati historijom i memorijom, jednako je neophodno zaboraviti da ste to uinili. Ovo je postignuto mentalnom tehnikom koja se u starogovoru zove kontrola-realnosti, a u novogovoru se zove duplomiljenje. Najmranija opasnost Oceanije je odvajanje jezika od bilo kakve funkcije.110 Novogovor je ocijelni jezik Oceanije i njegov cilj je da ispuni ideoloke ciljeve Ingsoca. Za oekivati je da novogovor zamijeni starogovor oko 2050. godine. Novogovor se sastoji od skraenica, i Orwell pie u apendixu za 1984 da su skraenice itekako bile dio jezika politike u ranom 20. stoljeu. Pogotovo je to bilo raireno u totali109 Citat preveden prema: Francis A. Allen, Nineteen Eighty-Four and the Eclipse of the Private World. Michigan Quarterly Review. 12 (1983) 110 Citat preveden prema: Lilian Feder, Selfhood, Language and Reality: George Orwells Nineteen Eighty-Four. Georgia Review. 37 (1983).

90

91

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

tarnim dravama, u kojima su postojale skraenice, kao npr. Komintern, Agitprop, Naci, Gestapo Sa totalitarnog gledita prednost skraenica je u tome to je znaenje limitirano i promijenjeno, tako da su sve mogunosti asocijacija iskljuene. Svrha novogovora je da smanji raznovrsnost misli. Tako e na kraju zloin misli biti nemogu, jer nee vie biti rei kojima e se te misli moi izrei. Svake godine je manje i manje rei i raspon svesti uvek je malo manji. Odanost znai ne misliti nemati potrebe za miljenjem. Odanost je nesvesnost.111 Ivo Vidan primjeuje da je u stravinoj utopiji koju je Orwell stvorio ovim romanom najingenioznija ideja to to je pokazano kako se vri znanstveno osiromaivanje jezika da bi se postepeno likvidirala i sama mogunost heretikog miljenja.112 U eseju Jezik utopije Robert Philmus smatra da - jezik, kao instrument za uvoenje politikog reda, iskazuje limitirajuu mo, jer ne moe uiniti nita vie nego odslikavati a time i garantirati prirodu drutvenog reda.113 Ilegalni opozicionar u vrhovima vlasti, OBrien, kae da je mo kolektivna. Individualac ima mo jedino onda kada pristane da nestane kao individualac. Usamljen i slobodan ovjek e uvijek doivjeti poraz. Ali, ako individua moe pobjei od svog identiteta, ako se moe toliko dati partiji da i on sam postane partija, onda moe biti moan i besmrtan. O mogunosti opozicionarstva u totalitarizmu, OBrien kae: Ne postoji nikakva mogunost da se za naeg ivota oseti ma kakva promena. Mi smo mrtvaci. Na jedini pravi ivot jeste u budunosti. U njoj emo uestvovati
111 Dord Orvel, 1984, igoja tampa, Beograd, 1999. 112 Ivo Vidan, Socioloko itanje knjievnosti u esejistici Georgea Orwella, Godinjak Instituta za knjievnost, Knj. XIII, Sarajevo, 1984, str. 35. 113 35 Citat preveden prema: Robert Philmus, The Language of Utopia. Studies in the Literary Imagination. 6 (1973): 61-78.

kao gomilice praha i komadii kostiju.114 Glavni junak Winston Smith pie tajni dnevnik, kao vid linog otpora protiv kontrole svijesti. U svome buntovnitvu prepoznaje druge opozicionare, povezuje se s njima. Biva otkriven, i slomljen. On se zagleda u ogromno lice. etrdeset godina mu je trebalo da sazna kakav je to osmeh skriven ispod crnih brkova. O svirepog, nepotrebnog nesporazuma! O svojeglavog izgnanstva od roditeljskih grudi! Niz nos mu pocurie dve suze s mirisom dina. Ali bilo je u redu, sve je bilo u redu, borba je bila zavrena. Bio je izvojevao pobedu nas sobom. Voleo je Velikog Brata.115 Oceanija je rezultat socijalistike revolucije, ona je nastavak ivotinjske farme, a Orwellov opis Oceanije
114 Dord Orvel, 1984, igoja tampa, Beograd, 1999, str. 143. 115 Dord Orvel, 1984, igoja tampa, Beograd, 1999, str. 230.

92

93

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

sadri sve to su anarhisti pisali o dravi, pogotovo marksistikoj dravi. Ruski anarhist i osniva historijskog anarhizma Mihail Bakunin smatrao je da je - strast za moi jaa i perverznija od svakog materijalnog i ekonomskog motiva, a o karakteru dravne moi je 1873. zapisao sljedee: Svaka drava je rukovoena odreenim sistemom moralnosti koji podrava odreene uslove njenog postojanja, moralnosti koja je negacija humane i univerzalne moralnosti. Drava mora biti sigurna da su svi njeni subjekti, u misli i u djelu inspirirani samo principima zasnovanim na ovoj vrsti patriotske i posebne moralnosti, i da oni trebaju ostati gluhi na uenja o isto humanoj i univerzalnoj moralnosti. Otuda dravna cenzura postoji kako bi bilo sve u skladu sa potrebama te odreene drave.116 Zbog oitog antikomunistikog stava 1984 je odmah po objavljivanju doivjela veliki uspjeh u USA. Slutei da bi 1984 u budunosti mogla biti pogre116 Citat preveden prema: Claus B. Storgaard, George Orwells Political Development, cbs@mail-telia.dk

no interpretirana i upotrebljavana Orwell je 1949. pojasnio: Moja zadnja knjiga nije napisana kao atak na socijalizam i Britansku radniku partiju (koju ja podravam), nego je to samo slika dokle ide perverzija centralizovane ekonomije to je donekle bilo realizirano u komunizmu i faizmu. Ja ne vjerujem da e ova vrsta drutva koju opisujem moda i postojati, ali vjerujem (uz injenicu da je knjiga satira) da je mogue da jednog dana postoji. Isto tako vjerujem da su totalitarne ideje pustile korijenje u umovima intelektualaca irom svijeta, i elio sam predstaviti te ideje i njihove logine posljedice.117

1984 u teat r u

117 Ibid.

94

95

Fatmir Alispahi

Na kraju...
George Orwell u globalnim komunikolokim i semiotikim razmjerama ima znaenje simbola za oznaavanje totalitarizma. Simbolika vrijednost njegovog znaka odavno je nadjaala knjievnu i publicistiku vrijednost njegove literature. Orwellov znak i Orwellova literatura imaju istu osnovicu politiku. Orwell je politiki pisac. Politika poruka je idejni i motivacijski temelj svih njegovih dijela. Orwellovu politiku biograju mogue je itati iz njegove bibliograje, i obratno. Svi Orwellovi ivotni i knjievni obrauni proizilaze iz njegovog moralnog otpora totalitarnim i izrabljivakim oblicima stvarnosti. Razvijao se kao unutarnji kritiar socijalizma, jer je iskustveno spoznavao da socijalistika alternativa faizmu boluje od hipokrizije i totalitarizma. Kreativna kulminacija Orwellove antitotalitarne poetike dogodit e se pred kraj njegovog ivota, u knjigama ivotinjska farma i 1984. Knjievna publicistika ili publicistika knjievnost najblia je denicija njegove poetike. Na stilskoj i narativnoj razini, Orwell ravnopravno koristi publicistika i literarna sredstva. Politikom publicistikom, kao idejnom nakanom, obiljeena su sva Orwellova djela, bez obzira na zastupljenost knjievnih ili publicistikih oblika. Orwellova knjievnost je po idejnoj osnovi publicistika, a Orwellova publicistika je po utjecaju knjievna.

Rubni eseji

96

Orwelland i rubni eseji

Izmeu literature i urnalizma

anrovski status i poetike osobenosti kolumnistikih tekstova bh. knjievnika
Rat u Bosni i Hercegovini je nametnuo brojne i razliite granice, uspostavio nove i preformulirao ili prolirao stare identitete, to svjedoi o kraju jedne sociopolitike i kulturoloke epohe i o otpoinjaju druge, a o ijim se ishoditima zasad moe govoriti tek u kategorijama pretpostavke. U ovom kontekstu moe se promatrati i pojava novinskih kolumni1 bosanskohercegovakih knjievnika. Kad kaemo pojava mislimo na injenicu da je bezmalo 30-tak lanova Drutva pisaca BiH imalo, ili i danas ima, stalne ili povremene kolumne u bh. novinama. Do prije rata to je bila rijetkost. I Kolumnistiko novinarstvo bilo je oslonjeno na istaknute novinare, i na urednike, jer se smatralo da pisci svoju drutvenu misiju u socijalizmu ostvaruju putem knjievnosti, te da nemaju ta traiti u dnevno-politikoj javnosti. Time ni sami pisci nisu imali prostor da jezik i miljenje svjedoe u novinskoj formi, izuzev, rijetko, kroz feljtonistiku, reportae ili novinske prikaze knjiga. Socijalizam, kao okupator budunosti (Mihael Epstein), pis1 Pod kolumnom podrazumijevamo stalnu novinsku rubriku istaknutog novinara, publiciste ili knjievnika, koja se po stilskim osobenostima, ali i po grakom prelomu, obino, uz fotograju autora i potpisu koji ide iza naslova, istie u odnosu na druge tekstove.

99

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

cima je, kao i knjievnosti, namijenio tehniku ulogu u odravanju ideolokih kotaa. Potencijal knjievne subverzije ideolokog mehanizma uglavnom nije koriten. Okupacija budunosti je pisce uvjerila u izlinost kreativnog i kritikog drutveno-politikog angamana, ime je obesmiljeno i njihovo iskazivanje kroz novinske kolumne. Ovo je specikum totalitarnih ambijenata, jer je u demokratskim zemljama kolumnistiki angaman pisaca poznat jo od 19. stoljea. Od samih svojih poetaka, novine znaju za instituciju kolumne - teksta koji nije ni urnalistiki ni literarni, ni esej ni lanak, ni sasvim aktuelan ni potpuno vanvremen. To je tekst koji, obraujui neku vruu temu, uglavnom Vladislava Gordi - Petkovi ima za cilj da vas u jednakoj meri zabrine i zabavi, da vas ili poui, ili obeshrabri u svakom pokuaju pouavanja. U kolumni se prepliu aktuelna politika i lozoja svakodnevnog ivota; ona je u isto vreme pamet i meditacija. Takav njen prol, sa obzirom na istoriju (dnevne i nedeljne) tampe nimalo nije neobian: osamnaesti vek i era prosvetiteljstva upravo u asopisnoj formi prepoznaju mogunost kako pouavanja, tako i iskazivanja drutvenog angamana. Pisci poput Danijela Defoa ili Donatana Svifta piu uvodnike sa temama iz drutvenog i ekonomskog ivota, a sve sa primesama satire, humora i polemikih tonova.2 Kolumna je, po svome teoretskom odreenju, najisturenija taka novinarstva prema knjievnosti, ili
2 Vladislava Gordi Petkovi, izvor: Internet, nov. 2004.

kako za knjievnopublicistiki podstil veli Marina Katni-Bakari granini poloaj iz publicistike prema knjievnosti ili prema eseju3. Mogunost da bude vanvremena, zabavna, satirina, da Bogdan Tirnani izlazi iz informativnih i stilskih granica novinarstva, primie je prostoru knjievnosti. Beogradski novinar Bogdan Tirnani kolumnu smatra vodeim novinarskim anrom, iako je kritian prema injenici da je kolumna postala dokaz uspeha, jer svi hoe da budu kolumnisti, umesto da budu reporteri, da prave intervjue4. No, Tirnanievo miljenje da je kolumna vodei novinarski anr ipak implicira stav da je kolumnistiki izraz najzahtjevniji, jer od autora trai, i nudi mu, vie kreativne i stilske invencije nego to se ostvaruje u drugim novinskim anrovima. Ustolienje statusnog simbola kolumne moe se, pak, promatrati kroz postkomunistiki razvoj medija kada ovaj anr postaje moda najprepoznatljiviji simbol novinskog identiteta. Naime, recepcija odreene novine, sa kolektivnog, institucionalnog, pomijera se na individualni plan, jer novine vie ne bivaju kotai u ideolokom mehanizmu, ve intelektualni lobiji sastavljeni od autorskih pojavnosti srodnih duhovnih i politikih aniteta. Pisanje u stalnim rubrikama postaje veoma proirena pojava. Novine nastoje angairati pojedince kao stalne suradnike i otvaraju im odreene stupce. Nekada su se ti stalni stupci zvali rubrika, a danas se najee
3 Marina Katni-Bakari: Stilistika, Ljiljan, Sarajevo, 2001., str. 179. 4 Iz intervjua Bogdana Tirania Srpskoj anarhistikoj mrei, Izvor: Internet, nov. 2004.

100

101

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

nazivaju kolumna, a pisci kolumnistima. () Ne namee se ona (kolumna) sama po sebi, nego zato to tu rije ima i engleski jezik, pa s njegovom prevlau prevladava i kolumna. Kolumni pripomae i to to je od nje izvedena rije kolumnist, a nitko se prije nije sjetio izvesti to znaenje od rubrika, kao rubricist, rubriar i sl.5 Po Tiraninievom miljenju, koje predstavlja srbijansko iskustvo, i po Babievom miljenju, koje predStjepan Babi stavlja hrvatsko iskustvo, vidimo da je pomodni status kolumne u tampi junoslavenskog prostora novijeg datuma. Prevlast engleskog jezika i globalizacijski prikljuak junoslavenskog medijskog prostora na anglofone kulturoloke i komunikoloke modele, podudara se sa propau zatvorenog komunistikog sistema, koji je bio dovoljan sam sebi. Oslobaanje okupirane budunosti podrazumijevalo je konekciju na postojee, provjerene, dominirajue modele zapadne kulturne i medijske prakse. To ne samo da je dovelo do oslobaanja knjievnosti i pisaca iz ideoloke ahure, i njihov priklon angairanom intelektualizmu, ve je znailo i redeniciju medijskog prostora, u kome su novine nastojale da budu predvodnici sociopolitikih i sociokulturnih promjena, pa i tako to e pridobiti saradnike ija autorska pojavnost nadilazi dotadanje anrovske granice novinarstva. Iako se u tom periodu, s kraja 80-tih, u novinama pojavljuju eksperti iz oblasti ekonomije ili prava, da s lica mjesta objasne odreeni problem, ipak su pisci bili najubjedljiviji dokaz o promjeni drutvene i medijske
5 Stjepan Babi: Kolumna kao deraica rijei, Hrvatski tjednik, 15. XI 2002., http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=102&izdanje=6

prakse. Samo su njihovi tekstovi mogli nositi tematski i stilski arm oslobaanja budunosti. Krajem 80-tih, uglavnom u dnevnom listu Osloboenje, pojavljuju se prvi bh. pisci, kao stalni kolumnisti.6 Za Osloboenje, s kraja 80tih, vezan je, u tom pogledu, zanimljiv podatak. Miljenko Jergovi, koji e se naredne decenije prolirati kao istaknuta gura bh. knjievnosti, tada je u Osloboenju imao svoju stalnu koluMiljenko Jergovi mnu. Imponira podatak da je urednitvo Osloboenja imalo sluha da prepozna dar ovog tada 23-godinjeg mladia, i hrabrosti da mu naspram mnogo starijih i poznatijih autora ustupi prostor za stalnu kolumnu. II Pored opih, politikih, postoji jo nekoliko uzroka koji su doveli do razmaha knjievn(ik)e kolumnistike u toku agresije na BiH. Rat je stanje koje prirodnu heterogenost drutvenih interesovanja reducira na manje-vie isto6 Osloboenje je krajem 80-tih uvelo dva serijala kolumni, jedan na regionalnim stranicama, a drugi na stranici Kulture. U prvom serijalu su pisali saradnici iz regionalnih centara, koji su u svojim kolumnama obraivali svakodnevne teme. U drugom serijalu, na stranici Kulture, takoe su pisali saradnici iz regionalnih centara, a njihova tematska interesovanja su bila vezana, najee, za regionalnu kulturnu batinu i aktuelne produkciju. I u jednom i u drugom serijalu po prvi put se kao kolumnisti javljaju bh. knjievnici, kao to su: Milenko Stojii, Slobodan Stojanovi, Radovan Marui, Emir Buzaljko, Nijaz Alispahi, Fatmir Alispahi Bila je ovo jedinstvena pojava u bh. novinarstvu da jedan dnevni list uvede kolumne iz regionalnih centara, a s druge strane, da te kolumne ispisuju bh. knjievnici.

102

103

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Kolumna Neslana Tuzla Fatmira Alispahia, Osloboenje, 1990/91.

smjeran angaman duhovnih i intelektualnih potencijala. Rat umanjuje intenzitet linih pa i knjievnih ambicija, svodei ukupnost ljudskih stremljenja na volju za preivljavanjem, i mirom. Otud je razumljivo to su mnogi bh. knjievnici svoj ratni stvaralaki raison d etre traili i nali u novinarstvu, koje je jedino jamilo mogunost komuniciranja sa irom javnou u opsjednutom vremenu i prostoru. Novinarstvo je u datim okolnostima po prirodi teilo populistikom diskursu, pa je angaman knjievnih imena imao znaenje ozvuavanja novinske rijei. Uz asne izuzetke, pisci su se bili gotovo uklopili u stereotip koji je propaganda svojedobno nainila od partizanskih pisaca, Ivana Gorana Kovaia, Skendera Kulenovia, Vladimira Nazora, Branka opia Ali, Titovi su pisci, barem po priama, jahali i pisali na konjima, ili za partizanskim kolonama, i tako davali podrku pravednoj borbi, dok su bh. pisci tu prisutnost na frontu ostvarivali putem medija, otvorenog radio i tv programa, gdje su itani njihovi tekstovi o pravdi i nepravdi, dobru i zlu, itd. Neki su, poput Tvrtka Kulenovia ili Miljenka Jergovia, bili televizijski putopisci kroz rat. Titovi pisci nisu imali tehniku privilegiju da sa borcima i narodom komuniciraju putem rtv talasa. Sutina nadknjievnog angamana u oba sluaja ipak ostaje Tvrtko Kulenovi ista: i jedni su i drugi ogoljenu ambiciju knjievnosti podredili ogoljenom nagonu za ivotom, u kojem knjievni kontekst tek biva jedan od instrumenata u borbi za opstanak, pravdu i istinu. Od vremena kada ratni pothvati, bilo da je rije o osvajakim ili odbrambenim, raunaju na neku vrstu demokratskog kredibiliteta, njihov se medijski prezent gradi na podrci inteligencije. Ukoliko se inteligencija distancira, ili se otkloni u opo105

104

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ziciju, ratovi postaju orwellovski modus za samoodrivost diktatorskih reima. Primjer su Tumanov reim u Hrvatskoj i Miloeviev u Srbiji, koji su i u vrijeme rata imali snaan opozicioni front upravo u piscima, koji su u zemlji ili u izbjeglitvu svjedoili o nakaradnosti tih diktatura i njihovih ratnih ciljeva. U Bosni se ovaj opozicioni front formirao tek poslije rata, i to vie iz materijalnih, a dijelom i iz moralnih razloga. No, u vrijeme rata vlast i inteligencija su u Sarajevu inili jedinstvo, prije jer se nisu dovoljno poznavali, jer su i jedini i drugi bili pritisnuti neizvjesnou opstanka, a ne zato to je inteligencija voljna da statira u projekcijama ma koje vlasti. U prvoj ratnoj godini biljeimo mnotvo javnih, u sutini politikih obraanja bh. pisaca, to u kolumnama, to u radio i tv programima. Bilo bi zanimljivo utvrditi razliku izmeu njihovog ratnog i poratnog kolumnistikog diskursa, te u oba razliku izmeu literarnog i novinarskog izraza. Vrijedilo bi pokuati ustanoviti granicu na kojoj se ratni, nerijetko emotivni govor pretae u racionalan, analitiki pristup temi. Gdje i kada prestaje potreba bh. pisaca da u javnost odailju patriotske poruke, da iz opsade govore u ime slobode, pravde, jednakosti? Kada nastaje potreba da se odmaknu od horskog pjevanja i ponu solirati kritikim diskursom? Da li je otklon bh. pisaca od ratne jednoobraznosti, kao i njihovo ostajanje u kolumnistici, rezultat izmijenjenih i opitomljelih drutvenih i politikih okolnosti, ili tek jedan od naina da se pod pritiskom egzistencijalnih nunosti popuni hronini decit kunog budeta? Uostalom, i na mnogo veim kulturnim tritima ne moe se ivjeti samo od knjievnosti. Ili, koliko je kolumnistika pojavnost bh. knjievnika marketinki utjecala na popularizaciju njihovih knjievnih dijela? Da li bi, recimo, romani Miljenka Jergovia bili rado itani i od neknjievne publike, da Jergovi nije eksponiran kao kolumnist? Sve su to elementi konteksta koji bi
106

mogli bitno upotpuniti predodbu o statusu i poetikim osobenostima kolumnistike bh. pisaca. III Razmah kolumnistike dogodio se neposredno pred poetak agresije na BiH, kada mnogi pisci objavljuju apele za mir, razum, bratstvo-jedinstvo, i sl. U toj uzavreloj atmosferi mnogi pisci uzimaju uee u antiratnoj kampanji, estoko ustajui protiv povampirene nemani faizma. Alma Lazarevska, Tvrtko Kulenovi, Devad Karahasan, Ivan Lovrenovi i niz drugih autora u svojim novinskim tekstovima i javnim ustpima obruavaju se na faistoidne politike pridruujui se zlosrenom horu onih koji su zaludno vjerovali da je rijeima mogue zaustaviti krvave zloinake horde.7 U vrijeme rata, i poslije, kolumnistika bh. pisaca izrasta u da li je prekrupno kazati? - zasebnu pojavu u bh. urnalizmu, pa i u bh. knjievnosti. Jer, ako moemo govoriti o ratnom pismu, kao poetici svjedoenja koja nije redukcija, ve proirenje poetiko-izraajnih mogunosti bh. literature, ili, kao o pojavi koja modernistiku ulogu pisca, kao proizvoaa originalne kcije, zamjenjuje piscem svjedokom tragedije, a literaturu ini nekom vrstom injeninog korpusa zato ne bismo na uspostavljanju slinih razlika legitimirali i zaseban knjievni identitet kolumnistike bh. pisaca?! Ako ratna proza naginje prikazivanju doivljajne stvarnosti, esto govori o istorijskim dagaajima, zbog ega dovodi u pitanje razliku izmeu kcije

7 Enver Kazaz: Prizori uhodanog uasa, Sarajevske sveske, br. 5, 2004., str. 144

107

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

i dokumenta8, kamo naginje, ratna, knjievn(ik)a kolumnistika, koja se takoe zasniva na doivljenoj stvarnosti, na poziciji pojedinca, na pripovjedau u prvom licu, na prii?! Ako je jedno od konstitutivnih obiljeja poetike postmodernizma prekoraenje anrovskih granica, pa se postmodernistiki tekst kree od pseudodokumentarnosti ili dokumentarnosti ka kciji, zato se postmodernom poetikom ne bi smatralo i knjievno usmjerenje od literarnosti prema dokumentarnosti? U prvom, teorijski ve valoriziranom modusu tekstualizacije, imamo pojavu anarhinog ispreplitanja anrovskih kanona i pomijeranja generikog identiteta tekstova. U drugom, kolumnistikom prostoru, unutar dovoljno eksibilne diskurzivne prakse novinarstva, imamo prirodan doticaj raznih osobenosti postmodernog izraza. Razlika je samo u tome to pisac kree sa knjievne take gledita ka dokumentu, namjesto da se u matinom knjievnom prostoru kree od dokumenta prema kciji. U tom kontekstu vrijedilo bi promatrati slinosti i razlike izmeu knjievnih tekstova nastalih u korpusu ratnog pisma, dakle, produkcije ija su tematska interesovanja rat, stradanje i nitavilo, a koja se i u stilskom i narativnom smislu redeniraju u odnosu na predratna knjievna interesovanja, te, s druge strane, promatrati literarne elemente u kolumnama bh. knjievnika. Ako izuzmemo forme u kojima se pojavljuju ovi tekstovi, dakle, knjige, odnosno novine, i ako promatramo samo tekst iz korpusa ratnog pisma, odnosno, ratne i poratne kolumnistike, dolazimo do take na kojoj se svjedoanstvo uasa i pometnje ukazuje kao obostrano tematsko interesovanje, a poetiki kod u oba sluaja biva odreen samom misijom teksta.

IV Poetika ratnog pisma odreena je tendencijom naporednosti etike i estetike, prevlau sadraja nad formom, potiranjem razlike izmeu kcije i dokumenta, to u sveukupnosti svjedoi o svojevrsnom poetikom prevratu u bh. knjievnosti, koja iz prie podreene formi dolazi do forme podreene prii. U jednom postmodernistikom, polikontekstualnom nastojanju nuno se namee usporedba sa literariziranim kolumnistikim tekstom koji isijava iste ili sline postupke i znaenja. Ako uvaimo stav Jurija Lotmana da pravi dokument presaen u umjetniki tekst postaje umjetniki znak dokumentarnosti i imitacija prvobitnog dokumenta9, to u kontekstu ratnog pisma funkcionira kao knjievnost, postavlja se pitanje teorijske kontekstualizacije presaivanja knjievnosti u novinski tekst koji bi potom, obrnutim slijedom, trebao da postaje dokumentaristiki znak umjetnosti i opredmeenje, nikako imitacija knjievnosti, a to se u konanici opet svodi na knjievnost. Shematski bi se ovi slijedovi mogli izgledati ovako:
Dokument = umjetniki kontekst = knjievnost odnosno Knjievnost = dokumentaristiki kontekst = knjievnost.

Pri tome imamo jednu jednosmjernu i jednu zaokruenu putanju. U prvom sluaju dokument se transponira u umjetniki znak, zahvaljujui knjievnom kontekstu u koji je uronjen, a u drugom knjievnost se transponira u dokumentaristiki, novinski kontekst, ali ne prestaje biti knjievnost, ve postaje neka vrsta paukove mree koja se ponaa ne samo intertekstualno, ve i intermedijalno10,
9 Preuzeto iz: Jan Doleal: Sedamdeset sedmodnevni rat u srpskom romanu, Sarajevske sveske, br. 5, 2004., 168. 10 Enver Kazaz: Prizori uhodanog uasa, Sarajevske sveske, br. 5, 2004., str. 139.

8 Jan Doleal: Sedamdeset sedmodnevni rat u srpskom romanu, Sarajevske sveske, br. 5., 2004., str. 168.

108

109

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

nesputano koristei polianrovska prostranstva postmodernog arobnjatva. Budui da ovo polje krianja novinskog konteksta i knjievn(ik)og teksta kod nas nije imalo obuhvatniju teorijsku i kritiku valorizaciju, kolumne bh. knjievnika i dalje se smatraju novinarstvom, ili knjievnikim izletima u novinarstvo. Vjerovatno bi i samo novinarstvo moglo, na isti nain, u obrnutom smjeru, posegnuti za proirenjem svoga diskurzivnog polja, proteui granice novim nematinim izraajnim i stilogenim elementima i tako uspostaviti jedan svjeiji identitet. No, to ne spori obavezu knjievne teorije da u opseg svoga zanimanja ukljui i kolumnistiki tekst, u kome se ostvaruju literarni elementi, tim prije to se nova kritika itanja primiu dokumentaristikim, novohistorikim, politikim i kulturolokim tumaenjima knjievnog teksta. Na tom putu prepreka su jo jedino tradicionalna ubjeenja da je kolumnistiki tekst namijenjen irokoj potronji, i da je uz to odreen efemernou i potroakim usudom novine. No, ako se oslobodimo ovih predrasuda - to nije teko, jer i knjievna periodika pa i sama knjievnost u sociorecepcijskom smislu donekle dijele novinski usud efemernosti doi emo do samog teksta, koji nam, osloboen svoje formalistike okovanosti, nudi novo lice literarnosti. I po kontekstu, i po znaenju, valja razlikovati ratne i poratne kolumne bh. knjievnika. Prve su nastale iz romantiarske ideje knjievnog apsoluta upregnutog u normativni humanizam, iz vjere da su uinici izumljivanja Kulture (izmiljene za discipliNirman Moranjak Bambura (1954 2007) niranje barbara), ako se
110

samo doslovno primijene i ako se nepokolebljivo u njezinu mo vjeruje, dostatni za ekasan otpor re-barbarizaciji11. Ne ini nam se prihvatljivim ovim tekstovima pripisivati iskljuivu nakanu svjedoanstava, jer oni su to postali tek poto je okonana njihova dnevno-politika misija. Oni su nastajali u djelatnom, makar romantiarskom ubjeenju (ili bezizlazu) da se jezikom i miljenjem mogu obuzdati galopi historije. Alija Isakovi, pisac koji se u toku rata najvie primakao novinskom jeziku, upotrijebivi svoje spisateljsko iskustvo za formuliranje jasnih, mas-medijskih politikih poruka, i postavi tako svojevrstan narodni tribun, u jednom je intervjuu 1994. ovako denirao ratnu ulogu pisca: Prirodno je da u ovakvim, apsolutno izuzetnim prilikama, u suoenju s pojavama kakvih nema u literaturi, prirodno je da pisac bude prvo zbunjen, zatim preplaen, zatim ogoren i, zatim, borac u mjeri koja mu je priroena.12 Poratne kolumne, pak, gube romantiarska i humanistika obiljeja, te se sve vie okreu sociokulturnim i politikim problemima traumatiziranog drutva. Slina preorijentacija dala bi se uoiti i u knjievnoj, napose proznoj, produkciji. Potkraj 90-tih pripovijedanje se oslobaa od fakticiteta, od izvornog autobiograzma, insistirajui na polifoninosti, poliperspektivnosti i decentriranosti, neovisno od tema kojima se bavi, pa bile one i ratne. Osloboenje od egzistencijalnog gra, od historijskog vremena, u kome je pisac ostvarivao priroenu mjeru, literaturi je vratilo prvobitnu ambiciju, ali na jedan osoben i sasvim neoekivan nain, to Alija Isakovi denira ovako: Poslije rata e biti tee. U svakome e biti raznoliko taloenje dojmova, i razliita mogunost oblikovanja.
11 Nirman Moranjak-Bambura: Ima li rata u ratnom pismu, Sarajevske sveske, br. 5., 2004., str. 87. 12 Alija Isakovi: Antologija zla, NIPP Ljiljan, 1994, str. 423.

111

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

() Nije u pitanju samo svjedoenje. Valjat e mutnu stvarnost pretakati u blistavilo umjetnosti.13 Ali, kakva je razlika izmeu knjievnosti i kolumnistike u odnosu na mutnu stvarnost? I jedan i drugi tekst nastoje oblikovati nataloene dojmove, dodue, u ziki mirnijem, ali jednako turbulentnom sociopolitikom ambijentu. Otud neki pisci postaju briljantni politiki analitiari, komentatori dnevnih dogaaja, posve se Alija Isakovi udaljavajui od knjievnih tema i standarda u novinskim tekstovima. No, vei dio njih, bez obzira na promjenu motivacijskog konteksta, u kolumnama zadravaju literarne osobenosti koje ove tekstove izdvajaju od novinarstva, kao njihovog formalnog okvira, ili barem od tradicionalno i usko shvaenog pojma urnalizma. V Vrijedno je navesti jo dvije pojave nastale u okviru knjievn(ik)e kolumnistike. Prvo su novi knjievni stvaraoci koji dolaze iz novinarskog svijeta. Drugo su egzilantski kolumnisti, tj. knjievnici koji su prognani ili izbjegli u inostranstvo, a ostali su prisutni u bh. javnosti, kao sudionici ratnih i poratnih intelektualnih trendova. Kao to u Hrvatskoj imamo pojavu amaterske ratne memoaristike, veteranskih knjiga, koje nastaju u situaciji kad je svaiji ivot zanimljiv kao roman, te se brojni ama13 Isto

teri odluuju romansirati svoj ratni ivot i avanture, tako i u BiH imamo izrastanje lakoitljive, narativno orijentirane proze koja kritiki reektira stvarnost14. U BiH, kao i u Hrvatskoj, na izazov knjievnog svjedoenja ratne stvarnosti, hitrije su, valjda blagodarei novinarskom reeksu, reagirali novinari, nego predstavnici tzv. institucionalne knjievnosti. Novinarsko uplitanje u knjievnost iznjedrilo je, meutim, nekoliko knjievnika koji su potom i u novinarskoj praksi proirili svoj stilski i tematski registar, te svoje novinarstvo primakli knjievnosti. Koliko je na to utjecao njihov novosteeni knjievni identitet, sloboda da pred urednikom kamarilom istupaju kao autori s rezervnom (knjievnom) domovinom, a koliko se radi o urednikom razumijevanju novih trendova, teko je, pa moda i nevano, prosuditi. Sa Miletom Stojiem i Dubravkom Brigiem, koji u svojim pjesmama govore o identitetu bezdomnosti i bezzaviajnosti, u naem se knjievnom prostoru zainje tzv. egzilantska knjievnost. Pridruit e im se i Semezdin Mehmedinovi, Dragoslav Dedovi, Aleksandar Hemon, Milorad Peji, Irfan Horozovi, Admiral Mahi, i drugi koji su se silom prilika ili linog izbora u ratnoj pometnji nali izvan domovine, bez mogunosti da se u nju vrate, i sa izvjesnou da e ivjeti u prognanim elegijama. Taj nigdje prostor ini da veina ovih pisaca nastoji biti angairana u javnom ivotu BiH, unosei u svoje tekstove iskustvo onog drugog, egzilantskog pola bosanske tragedije. Aleksandar Hemon, bosansko-ameriki pisac, u uvodu svoje zbirke poratnih kolumni pod naslovom Hemonwood je zapisao: Ako ove kolumne imaju ikakvu vrijednost, ona se sastoji u sljedeem: sve ove tekstove sam pisao kao pi14 Jurica Pavii: Prolo je vrijeme Sumatra i Javi, Sarajevske sveske, br. 5., 2004., str.128-131.

112

113

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

sma kui, u kojima sam odravao vezu sa svojim rodnim gradom i maternjim jezikom () Ove kolumne i ova knjiga ne pretenduju da ita objasne, nego tek da uestvuju u razgovoru o neemu to moemo zvati bosanskim iskustvom.15 Meutim, da su ove kolumne naratoloki i emotivno-psiholoki Aleksandar Hemon izdanije od novinskog prostora kome pripadaju, mogli bi posvjedoiti nekoliki citati, ili pak miljenje pisca Ahmeda Buria, jednog od onih, gore spomenutih novinara koji su svoje autorsko kormilo preusmjerili na knjievni prostor: Svi ti i mnogi drugi dogaaji i likovi dijelovi su ove knjige na isti nain na koji u njoj znaajan dio zauzimaju raja iz nekadanje ulice, ljudi s kojima pisac u ikagu igra nogomet, ili vlasnici prodavaonica u komiluku. Hemonwood je uglavnom skupina intimnih biljeki u kojoj Hemon majstorski sastavlja dvije za pismo, ini se, odluujue stvari: male prie o djetinjstvu, nainu odrastanja i novim pogledima na svijet, i velike globalne teme i fenomene.16 Razumijevajui priroenu autorsku skromnost, koja svome vazda otpisuje bogznata, a pripisuje nonalanciju, te uvaavajui Burievo miljenje o intimistikom, autobiografskom karakteru ovih kolumni, valja nam se zapitati: kave veze ti tekstovi imaju s novinarstvom?, ili: zato ti tekstovi nisu knjievni? Da li samo zato to su objavljeni u novinama? ta bi se dogodilo ako bismo ih istrgli iz novinskog okolia, i nazvali ih knjigom pria? Da li bi se tada moglo kazati kako se ne radi o knjievnosti,
15 Aleksandar Hemon: Hemonwood, Naklada Zoro, 2004. 16 Ahmed Buri, Rije na promociji u Knjiari Buybook, Sarajevo, 15. VII 2004., Izvor: Internet, nov. 2004.

ve o novinarstvu? Ne bi, jer veina Hemonovih tekstova, izuzev po vrsti tiskovine u kojoj su prvotno tampani, zapravo nemaju doticajnih veza s novinarstvom. Ti tekstovi, moda, ponegdje nose znakove sociolokog i kulturolokog eseja, ali, novinarstvo nisu, ili pak jesu, ukoliko na dobrobit i te brane, neto proirimo njeno konvencionalno pojmovno-sadrinsko odreenje. Kako bismo potcrtali ove paradokse, navest emo nekoliko fragmenata a da u prvi mah ne otkrivamo njihov novinski ili knjievni identitet. Evo izvoda iz jednog ratnog intervjua, recimo, Rusmira Mahmutehajia, tadanjeg ministra u Vladi BiH, koji je dao njemakom RTL-u: Kad sam u julu davao intervju za francuski radio, pa mi je reporterka rekla kako je taj i taj izjavio da e Sarajevo biti novi Vukovar, ja sam to prezreo kao njegovo hvastanje i njeno podmetanje. Kad su na televiziji pokazali artiljerijske poloaje iskopane na visovima oko Sarajeva, prihvatio sam objanjenje visokog ocira da su to prastari ljebovi koje oni koriste ve godinama, i da uopte nisu okrenuti prema Sarajevu, nego na suprotnu stranu, za njegovu odbranu.17 Potom, evo odlomka iz pripovijetke, recimo, Tvrtka Kulenovia: eo Pezo je ubijen u svom vinogradu. Noge su mu svezane icom, kau, a potom, presjeene krvne ile ispod koljena. I tako je ostavljen da umre. Danima je leao mrtav u svom vinogradu. () Iz svog vinograda mogao je gledati kako noima izgaRusmir Mahmutehaji raju stolake damije i kue.18
17 Tvrtko Kulenovi: Istorija bolesti,Sarajevo, 1994., str. 11. 18 Rusmir Mahmutehaji: Subotinji zapisi, Sarajevo, 2002., str. 57.

114

115

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Mogli bismo uzeti i reenicu iz jedne kolumne Marka Veovia: Jednom, poslije povratka s Lima, sjedio sam u kupaim gaama, na kuhinjskoj klupi, i s Baom igrao ah.19 Od ova tri navoda, samo je u jednom tano naveden autor i anrovski kontekst. Ali, i taj lii na varku, jer citat iz Veovieve kolumne ima sve karakteristike autobiografske proze. U prva dva, zamijenjeni su autori, prvi nije Mahmutehajiev intervju, ve citat iz Kulenovievog romana Istorija bolesti, a drugi nije iz Kulenovieve pripovijetke, ve iz Muhamutehajieve kolumne u Osloboenju. Citati su nasumice izabrani, iz knjiga i novina koje su se autoru nali nadohvat ruke, iako bi se temeljitijim traganjem za primjerima koji svjedoe o literarnosti kolumni i fakticitetu ratnog pisma, nedvojbeno, dolo do jo znakovitijih primjera pomjeranja anrovskih i stilskih granica u kolumnistikom novinarstvu i u knjievnosti. U Istoriji bolesti Kulenovi koristi poetiku svjedoenja kao podlogu za istraivanje mogunosti romana, okvirna forma dnevnika otvara mu ansu da nadgradi autobiografsku podlogu esejistikim pasaima, te razliitim oblicima intertekstualnih igara20. S druge strane, Mahmutehaji koristi jedan osoben narativni postupak: ona pripovijeda priu o jednom ratnom zloinu, obogauje je literarnim, pa i metazikim znaenjima, da bi se potom, podstaknut fakticitetom, otisnuo u politiko ili historiografsko esejiziranje.

VI Ovdje valja primijetiti i jo jednu osobenost bosanskog ratnog pisma, koja se prenijela i na knjievnu kolumnistiku. Enver Kazaz primjeuje da je dolo do ukidanja herojske paradigme, () pri emu epski urlik heroja biva zamijenjen lirskom i tragikom ispovijeu rtve povijesti21, ali ne kontekstuira uzronike svoenja diskursa na povijest odozdo. Zato su bosanska ratna knjievnost, a time i kolumnistika, osuene na promoviranje gure rtve koja trpi povijesni besmisao22? Da li se ba moe tek tako pojednostaviti uzronik diskursa povijesti odozdo, kao to to ini Kazaz u sljedeem miljenju: Sve su se ideologije u apokaliptinoj situaciji rata pokazale kao in najgore od svih prevara i sve su njihove projektovane lai pale pred istinom ratne rtve i gole ljudske supstance zahvaene ratnim uasom?!23 Novohistoriko itanje kontekst koji su uzrokovali orijentaciju bh. knjievnika prema povijesti odozdo, uvjerilo bi nas da su politike okolnosti u kojima je, uz sauesnitvo meunarodne zajednice, razarana bosanska paradigma, dovele do odumiranja naslijea tzv. herojske paradigme. Komunistika, agitpropovska knjievnost, kao i ona koja je nastajala pod okriljem Tumanove i Miloevieve politike, nisu imale nikakvog podsticaja da svoj diskurs ukotve u povijest odozdo i da se odreknu tzv. herojske paradigme. Povijest odozdo je determinirana porazom, rtvom, stradalnitvom, to moemo itati, od Orwella ili Kafke, pa preko postkolonijalnog tumaenja imperijalistike, ili danas globalizacijske take gledita, a u okviru svih sociopolitikih, sociokulturnih ili knjievnih okvira u kojima je pojedinac rtva sistema. Ma koje
21 Isto, str. 141. 22 Isto, str. 143. 23 Isto, str. 146.

19 Marko Veovi: Nijesam ga, care, ni vidio, Magazin Start, Sarajevo, br. 141, 4. V 2004. 20 Enver Kazaz: Prizori uhodanog uasa, Sarajevske sveske, br. 5, 2004., str. 161.

116

117

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

recentno historiografsko tivo, poput Malcolmove Povijest Bosne, uvjerilo bi nas da ideologija (rtve) nema nikakve veze sa stradalnitvom Sarajeva ili Srebrenice, jer sva ova tiva govore o agresiji, a ne o graanskom ratu. Povijest odozdo u ratnom pismu, i u kolumnama bh. knjievnika, odreena je pozicijom rtve koju ne izgladnjuju i ne ubijaju sve ideologije, ve, valjda, neko sa imenom i prezimenom. Historika preciznost bi trebala biti imperativ u ovakvoj vrsti procjena. No, otvaranje ove teme odvuklo bi nas u novi olimpijski krug... Za nas je, zasad, bitna tek injenica o rasapu tzv. herojske paradigme u ratnom pismu i u kolumnistici bh. knjievnika, odnosno, svoenje take gledita na poziciju rtve, odakle stvarnost dobija oblija poraza. VII Ovaj osvrt na anrovski status i poetike osobenosti kolumnistikih tekstova bh. knjievnika uvjerava nas u na(d)rastanje jedne pojave u bh. knjievnom i medijskom prostoru koja izmie granicama tolerancije, i koja trai da u doglednoj budunosti bude sistematino valorizirana. Taj zadatak podjednako je izazovan i za knjievnoteorijsku i za urnalistikoteorijsku praksu. Dogodila su se prekoraenja granica, i u knjievnosti, i u urnalizmu, u odnosu na uobiajene razlike po kojima prepoznajemo ove dvije vrste tekstualnosti. Dogodila se uspostava novog tekstualnog identiteta, knjievnog i urnalistikog, koji je od priznavanja svoje zasebnosti odvojen jedino predrasudom o neupitnosti granica. No, granice su, kao i svugdje, porozne, kad se kao formalistiki ovir nau ispod sadrajnih vrijednosti ispreplitanih razlika i novog (interanrovskog) identiteta. Stoga
118

smo spremni pretpostaviti potrebu da pojava koju smo pokuali identicirati uskoro dobije iru, i na izdanim primjerima zatemeljenu knjievnoteorijsku i knjievnokritiku valorizaciju. Onoliko koliko se razvija knjievn(ik)a kolumnistika u bh. tampi, nastalo je mnotvo kvalitetnih tekstova, prolirani su kolumnistiki identiteti bh. pisaca, a iroka itateljska publika je imala priliku da se u medijskoj svakodnevnici navikava na knjievni jezik i tako proiruje itateljske anitete. Pomjeranje granica knjievnosti, ne samo u prostornom, ve i u marketinkom smislu, moglo bi se promatrati kao sociokulturni fenomen, koji posredno utjee na revitalizaciju inilo se odumirueg knjievnog itateljstva. Otud knjievn(ik)a kolumnistika zavreuje iru naunoistraivaku valorizaciju, koja bi se zasnivala na knjievnim itanjima, ali i na sociokulturnim i novohistorikim metodama doitavanja. U tom bi smislu vrijedilo promiljati mogunost izrade neke panorame, ili ak antologije kolumni bh. knjievnika, a to bi vjerovatno podstaklo istraivanje ove pojave koja je, nedvojbeno, pomjerila granice literarnosti prema proirenju starog ili uspostavi novog identiteta u bh. knjievnosti.

119

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Intermedijalnost u prozi Karima Zaimovia

Tajna dema od malina je jedina1, posthumno objavljena, knjiga proze Karima Zaimovia2. Jedanaest pria objedinjuje isto poetiko, postmoderno usmjerenje, to je kao paualna kvalikacija opetovano manje-vie u svim osvrtima na ovu knjigu, bez produbljenijih analiza o rodoslovu te postmodernosti. Osobenost Karimove proze proizilazi iz intermedijalnosti koja se ispoljava na vie planova i na dva dominantna nivoa: na prvom, u praksi manje prisutnom, u vidu intermedijskih selidbi literature na radio, i radija u literaturu; i na drugom, opem, u vidu interpolacija dramaturkih, naratolokih i tematsko-motivskih znakova stripa u literaturu. Po opoj deniciji intermedijalnost je postupak kojim se strukture i materijali karakteristini za jedan medij prenose u drugi; jedan od tih medija obino je umjetnost3. Na prvom intermedijalnom nivou Karimove proze, na reala1 U septembru 2005, u povodu desete godinjice smrti, Dani su objavili knjigu izabranih novinskih tekstova Karima Zaimovia. 2 Karim Zaimovi (1971) je sa ovog svijeta otiao 1. avgusta 1995. godine, kada ga je geler granate ispaljene sa Trebevia ranio u glavu i odveo u komu koja je trajala 13 dana. Sa nepunih 25 godina Karim je postao etablirani poznavalac stripa, ija su se kritika itanja uvaavala na jugoslovenskim prostorima. Ve sa 14 godina Karim je objavljivao lanke i eseje o stripu i lmu. Njegove prie, objavljivane uglavnom na Radiju Zid, posthumno su sakupljene u knjizi Tajna dema od malina (Sarajevo, 2005.). 3 Aage Hansen-Love: Intermedijalnost i intertekstualnost. Intertekstualnost i intermedijalnost, zbornik, uredili Zvonko Makovi, Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao Pavlii, Zagreb, 1988, 170.

ciji izmeu radija i literature, imamo upliv jednog neumjetnikog medija u umjetniki izraz, i obratno, dok na drugom nivou, imamo postmodernu, netransparentnu relaciju izmeu dva umjetnika medija, stripa i literature. Veina od jedanaest pria iz Tajne dema od malina nastajala je u okviru emisije Josif i njegova braa, koju je Karim Zaimovi ureivao na Radiju Zid. Tako barem pie u Karimovim priama, a mi nismo nadleni da u to ne povjerujemo.4 Za svijet prie irelevantno je da li se njen radijski ivot dogodio stvarno ili literarno. Ilustracije radi, evo kako se u Karimovim priama pojavljuKarim Zaimovi je radijski kontekst prie: U veeranjoj emisiji serijala Josif i njegova braa, pokuat emo da odgovorimo na to. (...) U veeranjoj emisiji ciklusa Josif i njegova braa na radiju Zid Sarajevo... (...) injenica da je kontejner, tanije rei vrsta modiciranog kovega, u kojem su bile skrivene slike, nosio oznaku Treeg Rajha podsjetila me na situaciju u kojoj sam se naao prilikom jedne ranije istrage
4 U posljednjoj prii Karim pie da je bio stalnim suradnikom popularne lokalne radio-stanice Zid Sarajevo, te da je iz subote u subotu pripremao i vodio emisiju Josif i njegova braa, te dodaje: U poetku, emisija je bila zamiljena kao svojevrstan kvaziradijski kulturni magazin u kojem bi se baratalo iskljuivo izmiljenim podacima. No, emisija se polako pretvarala u niz zaprepaujuih istraivanja koje je Karim preduzeo i u kojima je sluateljima otkrivao itav niz nepoznatih fenomena kao to su sarajevski vampir, dinovski pacovi u katakombama ispod grada i sline stvari.

120

121

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

voene za potrebe emisije Josif i njegova braa. (...) Tu priu rekonstruiramo u veeranjem izdanju emisije Josif i njegova braa. (...) Veeras, u osamnaestoj emisiji ciklusa Josif i njegova braa.5 Radijski medij je od svojih poetaka posredovao literarne sadraje. Ali, ti sadraji ni po emu nisu bili radijska literatura, izuzev po posredovnom kontekstu. U Karima, pak, radio je sastavni dio literature. Prie, eksplicitno se saopava, nastaju zbog radijske emisije Josif i njegova braa. Bilo bi stoga poeljno, bar u najkraem, razmotriti u kakvom odnosu stoje ovaj tip diskursa i radio-drama. Iako radio-drama ve desetljeima ivi kao zaseban literarni anr, ne smatramo je eksluzivnim tipom radijske literature. Radio-drama se ograniava na prostornost radijske scene, u jednom smislu biva limitirana, a u drugom podstaknuta granicama radija. Ona nema potrebu eksplicitno naglaavati svoj radijski kontekst, jer je taj kontekst dio njenog izraajnog bia. Radijska literatura moe biti zapravo svaka literatura koja se posreduje putem radija, napose u sluaju kada radijski kontekst postaje njen bitni konstitutivni i strukturni element, kao kod Karima Zaimovia. Dakle Karimova proza u jednom smislu jeste radijska, jer je nastajala za radio i povinovala se nekim radijskim retorikim diskursima, ali ona je i puno vie od toga sutinski intermedijalna. Ono to se u intemedijalnom odnosu evocira nisu toliko pojedinane zikalne karakteristike jednog medija u drugom, koliko naini organizacije materijala Pavao Pavlii svojstveni drugome mediju.6 In5 Citati iz pria: Tajna dema od malina, Sarajevski trag, Sarajevski nevidljivi ovjek Amir Ahmi, Bez naslova. 6 Pavao Pavlii: Mala tipologija intermedijalnih situacija, nav. djelo, 171.

termedijalnost se na irem planu percipira kao prelazak ili preplitanje zikalnih medijskih identiteta i granica, a na uem, suptilnijem, kao tekstualna veza meu rodovima razliitih umjetnosnih oblika. U tom smislu, intermedijalnost u Karimovoj prozi neemo promatrati samo na nivou nekog opeg i apstraktnog doticaja literature i radija, literature i stripa, ve kao prepletaje meu anrovima, koji, kao zasebni identiteti, posjeduju svoju matinu medijsku dimenziju, dakle svoje strukturalne, organizacijske, jezike, tematske ili naratoloke osobenosti koje ulau i oplodotvoruju u susretu s drugim anrom/ medijem. Na spomenuta dva intermedijalna nivoa, Karim Zaimovi ne posee za zikalnim datostima radija i stripa. U prvom sluaju to nije mogue, a u drugom pak, autor se zadovoljava preuzimanjem tematskog i narativnog registra stripa. Pojava crtea moda ne bi naruila, ali bi uinila odve eksplicitnim, stripovni svijet njegove literature. U graenju prie Karim koristi prosedee publicistike i istraivakog novinarstva, preregistrira ih i proraunato ih obesmiljava, nizom naivnih i neutemeljenih postavki, ime sugerira prednost literarne naracije i kcije nad tim tipom diskursa. Za postmodernu to nije nita novo, no, kada su nastajale Karimove prie, postmodernizam se tek stidljivo uljao u prostore bh. literature. A jedna od prepoznatljivosti postmoderne poetike upravo je knjievnoumjetniko kontekstuiranje pseudoistraivakog teksta kao vid preuzimanja u knjievno djelo materijala i postupaka iz drugih medija7. Uoljiva je Karimova sklonost da nepostojeim likovima i pojavama daje stvarnosni karakter, a izmiljenim tekstovima citatnu funkciju. U teoriji citatnosti poznata je kategorija vakantnih citata, koje je poetiki funkcionali7 Ibidem, 175.

122

123

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

zirao Borhes, stvarajui od pseudocitata i paracitata jednu od referentnih taaka svoje knjievne pojave. Vakantni citati govore da u sferi intertekstualnosti vlastiti tekst moe poeti bez tueg podteksta, da tui tekstovi i cijela prethodna kultura za novi tekst nisu bitni ili da su bitni samo kao negativno ishodite. Vakantni su citati najradiklaniji oblik intertekstulane kreacije ex nihilio. Oni su oblik bespredmetnih citata, bespredmetne ili apstraktne citatnosti i napokon bespredmetne, apstraktne intertekstualnosti uope.8 U prii Nigel Breen, Karim pie pseudoDubravka Orai Toli znanstveni tekst i pripovijeda avanturistiku biograju izmiljenog pisca Nigela Breena nesumnjivo jednog od najveih knjievnika ovog stoljea ali, navodi da redakcija jo uvijek nije u mogunosti da za prijevod na bosanski jezik obezbijedi bar neku od Breenovih novela. Karim koristi resurs postmoderne poetike u ispreplitanju stvarnih i izmiljenih likova i dogaaja, naslova i citata. On ostvaruje vakantnu metacitatnu relaciju prema teoriji knjievnosti i oponaa kritiarske formulacije i fraze, kako bi potcrtao znaaj svoga izmiljenog pisca. No, poenta je u ironijskoj demistikaciji pisca kao misterije, super-junaka, nekoga iji je ivotni put vazda prekriven nekim velom tajne, pa ispada zanimljiviji od njegovih dijela. Intermedijalna veza meu razliitim anrovskim oblicima ovdje se ostvaruje u relaciji spram biograja slavnih pisaca i umjetnika, koje su popunjavale stranice ute tampe i uveseljavale itateljstvo koje se ne zanima za knjievnost. Spisateljske procedure i postupci istraivakog novinarstva u Karimovoj prozi se pojavljuju ne samo kada je pria
8 Dubravka Orai Toli: Teorija citatnosti. Graki zavod Hrvatske, Zagreb, 1990, 19.

u cijelosti usmjerena na pseudofaktografsko traganje za fantastinim, za misterijama i zagonetkama, ve i kada je narativ okrenut mimetikoj sferi, stvarnim likovima, pojmovima i dogaajima. U prii Sarajevski trag, za potrebe ovjerodostojenja kcije, Karim uplie injenicu da je on osobno jedan od urednika BH Dana: Naime, nekako u to doba, za potrebe BH Dana, lista gdje radim kao jedan od urednika, klasicirao sam arhivu i prelistavao stare komplete Osloboenja iz sedamdesetih godina, tragajui za podacima potrebnim mi za jedan sasvim drugi tekst.9 Naracija se u nastavku oslanja na tekst iz Osloboenja, od 20. oktobra 1976, koji ima funkciju istraivakog putokaza. Autor, naime, prati sarajevski trag za zaboravljenim remek-djelima slikarstva. Stilske nijanse su te koje ukazuju na pseudofaktografsku narav teksta iz Osloboenja koji ne postoji kao injenica, ve kao aktant u inter/medijalnoj/anrovskoj relaciji. I u prii Oni su meu nama Karim s oitim ciljem da podcrta svoju istraivaku poziciju spominje BH Dane: Ipak, kako je moj matini magazin Dani zapao u jednu od svojih pauza izazvanih nedostatkom papira (...) naoh dodatnog vremena za detaljniju istragu.10 U istoj funkciji ovjerodstojenja kcionalnog pojavljuju se stvarni dogaaji i zbiljski likovi, kao u prii udo nevieno, u kojoj jedan spaeni rukopis otkriva sarajevskog vampira: Tada mi ju je predao gospodin Ivan Lovrenovi, doavi do knjige nakon akcije spaavanja onoga to se vatri jo dalo oteti, preduzetoj od strane brojnih sarajevskih pisaca.11
9 Karim Zaimovi: Sarajevski trag, u: Tajna dema od malina Biblioteka DANI, Sarajevo, 2005, 110. (U nastavku emo citate iz knjige Tajna dema od malina oznaavati naslovom prie i stranicom.) 10 Oni su meu nama, 98. 11 udo nevieno, 47.

124

125

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Postupak mijeanja stvarnosnih i kcionalnih elemenata gledano iz aspekta medijalnih i anrovskih okvira, budui da jedno u ovom sluaj pripada novinarstvu, a drugo literaturi, ukazuje na tipinu intermedijalnu relaciju. Konkretno, ratna paljevina sarajevske Vijenice, spaavanje knjiga, pisci, Ivan Lovrenovi, itd., svoju anrovsku matinost imaju u memoarskoj i hroniarskoj literaturi. Kada se, meutim, ovaj niz stvarnosnih sadraja iz ratnog Sarajeva udjene u kcionalni kontekst, intermedijalno, i interanrovsko potiranje granica stvorit e zaseban literarni identitet. Ove pojave oznaavamo kao transsemiotike jer uspostavljaju vezu izmeu umjetnosti i ne-umjetnosti u najirem smislu rijei12. Za transsemiotiku i intermedijalnu relaciju i nije od presudne bitnosti to glavnina nekcionalnih sadraja nisu bukvalno zbiljski, to je njihova faktinost izmatana. Ako se bavimo specinostima i razlikama medijalnih i anrovskih identiteta, faktograja nekcionalnih sadraja postaje irelevantna sa aspekta injenice da je bie tih sadraja svakako neumjetniko, bilo da je stvarno ili izmatano, te da kao takvo ivi u tkivu knjievnoumjetnikog teksta. Ako se u knjievnoumjetnikom tekstu citiraju neknjievni znanstveni tekstovi, dokumentarne kronike, novinski lanci, reklamni slogani, klasine mudre izreke i sl., govorimo o interverbalnim citatima ili transsemiotikim citatima u uem smislu.13 U tom smislu znakovita je Karimova pria A godine su prolazile, koja je uokvirena formom pisma itatelja. Znakovit je upravo taj formalni okvir ove prie, koja poinje prologom u kome Vaa odana itateljka i suradnica pie: Potovani gospodine urednie, Bila sam vrlo sretna kada sam vidjela da stranice Vaeg cijenjenog asopisa niste rezervirali samo za,
12 Dubravka Orai Toli: Teorija citatnosti. Graki zavod Hrvatske, Zagreb, 1990, 21. 13 Ibidem, 23

da tako kaem, etablirana pera, ve i da ste jednako spremni za suradnju sa nama, Vaim itateljima, ime e list, nadajmo se, biti jo ljepi.14 Iako je pismo uredniku odvojeno od romana moga ivota, moje neusliene ljubavi, mojih nadanja i strepnji, pria na kraju prelazi formalne granice, jer se od urednika cijenjenog asopisa trai da bude arbitar u rasprtljavanju patetinog i avanturistikog zapleta: Zato Vas pitam, potovani urednie, ta mi Vi savjetujete? Da li da mu priem i otvoreno kaem sva moja osjeanja? Ili da ekam, a nau se opet neki ljudi zli da nas rastave?15 Ova pria ostvaruje intertekstualnu vezu sa trivijalnim ljubavnim romanima ali i intermedijalnu relaciju sa svekolikim korpusom TV sapunica. Ironiziran je, s jedne strane, stilsko-jeziki registar ljubavnih romana, dok je, s druge strane, dramaturkim vratolomijama do groteske doveden narativni shematizam avanturistikih romana, lmova i stripova. Tematika pria sama po sebi namee usporedbu sa romanom Dubravke Ugrei teca Cvek u raljama ivota koji je kritika svojedobno okarakterizirala kao parodiju ljubia. Karim Zaimovi ide korak dalje uslonjavajui parodiju do vratolomnog besmisla. tecu Cvek jo uvijek moemo itati kao realistiki lik, sa nim nanosima groteske. Smisao ove prie je u obesmiljavanju trivijalnih romana, kroz turbulentnu koncentraciju narativnih i jezikih toposa ljubike i avanturistike roto-produkcije. Odana itateljka i suradnica do granica podnoljivosti eksploatira trivijalnu jezgru telenovele i stilskih obrazaca muzike turbo-folk produkcije. Tome se pridodaje i persiaa moralistikih imperativa reimske socrealistike retorike (Vrijedno studira iako je iz siromane radniko-seljake porodice.) Pria A godine su
14 A godine su prolazile, 30. 15 Ibidem, 46.

126

127

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

prolazile uistinu je rijedak primjer intermedijalne preregistracije protodiskursa jednog subkulturnog i nadriliterarnog anra koji u nematinom kontekstu estetski identitet stie posezanjem za postmodernim procedurama. Intermedijalne relacije prema stripu uspostavlja pria ovjek sa iljinim licem. Karim je kao vrstan poznavalac i zaljubljenik stripa asimilirao i stvaralaki reciklirao neke elemente stripova koje je itao i o kojima je pisao. ta se dogaa zajedniko u stripu koji je nastajao 80-tih godina i u Karimovoj literaturi? Nakon polustoljetnog ustrajavanja na western, avanturistikom i kriminalistikom anru, kao pratei surogat lmske industrije, strip 80-tih godina pravi zaokret ka postmoderni. Avanturistika, dakle, komercijalna tematika usisava kulturologijske sadraje. Pojavljuje se nekoliko novih likova meu kojima je najubjedljiviji Marti Misterija (Martin Mystere), koga je 1982. godine stvorio Alfredo Kasteli. Serija je nastala kao proba jer je prvi put naputena klasina avantura, i stvorena mogunost izlaenja popularnog crtanog romana zasnovanog na kulturalnim osnovama. Svaki broj je u stvari bogat vestima i istorijskim, geografskim, antropolokim, sociolokim raritetima. Kultura je ula u Bonelijeve crtane romane, u svom najirem smislu. (...) Marti Misterija je diplomirao antropologiju, zatim je ostvario brojne druge specijalizacije (arheologiju, istoriju umetnosti, kibernetiku). Razume se u male kulture i voli da iznenadi svoje sabesednike sveznanjem.16 Marti Misterija je, van svake sumnje, strip koji je bitno uticao na Karimovo knjievno proliranje. U njegovim priama, neovisno od situacija i likova, javlja se mnotvo kulturalnih toposa i interesovanja. Njegova pria je uvijek tragalaka (detektivska), zaogrnuta misterijom koju valja razrijeiti, a deifriranje trai razliita kulturalna znanja. Neki teoretiari stripa, koji su se bavili fenomenom Marti
16 Paolo Ottolina: Marti Misterija, http://www.ubcfumetti.com/mm/desc_sr.htm; februar 2006.

Misterije, kao da su u svojim radovima na izvjestan nain dali klju Karimovog literarnog svijeta: Ono to Marti Misteriju ini slasnim italakim zalogajem je recept nastao krianjem najrazliitijih tema i anrova. Istorija, mitologija i magija zainjene sa punokrvnom avanturom. (...) Marti Misterija je traio obrazovanog itaoca i njegovu panju. U nekim epizodama Marti je u drugom planu i gotovo da ima ulogu naratora, otkrivajui nam tajne biograje Mojsija, Kolumba, Mozarta, Hitlera, Da Vincia, Borgesa i njihove veze sa udruenjima poput Ljudi u crnom, Nekromantima i Masonima. Fasciniran je svim aspektima ljudske civilizacije, posjeduje znanje o nebrojenim istorijskim i geografskim injenicama. Kao antropolog, dobro je upuen u etnologiju, etnograju, mitologiju, religiju i istoriju magije, a poznaje i mnoge suvremene jezike, stare alfabete i tajne kodove.17 Jo je jedan strip na eksjugoslovenskom prostoru doivio veliku popularnost, ba u vrijeme kada je Karim ulazio u literaturu i bavio se istraivanjem stripa. Dylan Dog je roen u oktobru 1986, a njegov autor je poznati talijanski pisac scenarija Tiziano Sclavi. Dylan Dog, koji sebe naziva istraiteljem nonih mora, prvi je horor strip izdavake kue Sergio Bonelli Publishing. Dylan Dog je bivi policajac koji je odluio raditi na svoju ruku i istraivati nadnaravne sluajeve. (...) U njegovim avanturama, esto krvavim, a opet esto njenim, poetskim, sjetnim, borio se protiv vampira, vukodlaka, duhova i svemiraca, ali takoer i protiv jo opasnijih udovita poput zloina, rasizma, ravnodunosti, udnje za vlau, dosade.18
17 Boris Stapi: Kralj svih misterija; INFO Magazin za digitalno doba, Sarajevo, 8. 12. 2002., http://www.info.ba/_stampaj_main.aspx?id=188; februar 2002.) 18 Paolo Ottolina: Dylan Dog, http://www.ubcfumetti.com/dd/desc_hr.htm; februar 2006.

128

129

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Sve Karimove prie ispriane su u prvom licu, auktorijalni pripovjeda je taj koji pokree i rasplie priu, na njega se lijepe enigme i misterije, on ih prati ili razrjeava, ba kao i Dylan Dog, od kojeg se razlikuje tek po profesionalnoj poziciji: prvi je bivi policajac, a Karim je novinar, istraiva, pisac koji o rezultatima svojih tobonjih istraivanja obavjetava javnost preko radijske emisije. U Karimovim priama se isprepliu motivi i tematska interesovanja pisaca scenarija za stripove Marti Misterija i Dylan Dog koja su u osnovi postmoderna, kulturalna i interdisciplinarna, s tendencijom prelijevanja i u literaturu. Primjerice, dvije godine poslije Karimove smrti, Carlo Abrosini objavljuje strip Napoleone, koji jo dublje ponire u okultna i paranormalna prostranstva. Napoleone ima mogunost da pristupa mjestu preko svoje moi snova i tako dolazi do zakljuaka i otkria koje inae ne bi mogao spoznati. On u svakodnevnom ivotu ivi sa svojim snovima i daje im jednaku vanost kao i dogaajima i stvarima u stvarnom ivotu.19 Kulturalni strip nastao je na talasu NLO euforije 70-ih godina, lmova (Bliski susret tree vrste, Indiana Jones) i knjiga (npr. Ericha Von Danekena i Arthura Clarkea) koje su koketirajui s trivijalnim zadirale u onostrano i magino. Reakcija stripa na literaturu, kao i na lm, prirodna je i oekivana. Relacije trendovskih, tematskomotivskih preljevanja stripa u lm i lma u strip imaju dugu tradiciju. Ova dva medija su vrnjaci20, koji su kroz vrijeme jednako upijali ili isijavali odvojene ili zajednike kulturalne i trendovske osobenosti kako u meusobnim
19 Dee Cay: Napoleone, http://www.stripovi.com/np.asp; februar 2006. 20 Prva javna projekcija pokretnih slika odrana je 28. XII 1895. u Parizu, kada je konstruktor kinematografa Luis Limier (1864-1948), uz pomo svog brata Ougusta (1862-1954), prikazao prvi lm Izlazak radnika iz tvornice. Idue godine je Richard F. Outcault (1863-1928) u amerikom dneviku Svijet Njujorka objavio prvi strip - uti djeak.

odnosima tako i u radijalnom irenju prema drugim kulturalnim poljima, medijima i diskursima. Kada prouavanje stripa jednom prebrodi ovu maglovitu fazu i kada kulturna javnost bude spremna da saslua razmiljanje o stripu kao da se, na primer, radi o sonati, operi ili baladi, bie moguno preduzeti ozbiljno prouavanje njegovog znaenja. Tek tada e biti mogue shvatiti koliko je duboko jezik stripa uticao na razliite vidove, podjednako i naeg svakodnevnog ivota i kulturne delatnosti.21 Budui da se, naroito kod nas, deveta umjetnost jo uvijek doivljava kao subkulturni fenomen, ne postoje tekstovi koji se bave intermedijalnom interakcijom stripa. A moglo bi se gotovo pa nasumice pronai dovoljno primjera koji upuuju na ove relacije, poev od engleskog pisca science ction literature Herberta Georgea Wellsa (1866-1946), iji naslovi nas upuuju na mnoge potonje lmove i stripove, ak i na motive nekih Karimovih pria: Rat svjetova, Vremenska maina, Ostrvo doktora Moroa, Nevidljivi ovjek... U svrhu naeg, skromnim ambicijama odreenog, istraivanja, kupili smo na buvljaku tri sveske Marti Misterije i etiri sveske Dylan Doga, nadajui da emo zadovoljiti tragalaku intuiciju i u njima, makar u naznakama, pronai podudarnosti sa Karimovom prozom. I nismo se prevarili. Ko zna kamo bi nas dovelo obimnije istraivanje?! No, evo nekoliko znakovitih situacija iz Karimovih pria ije smo pandane pronali u stripovima. U prii ovjek sa iljinim licem, kako smo ve konstatirali, ima naznaka poetike kulturalnog stripa. Pria o Jakobu Esaloviu, slikaru koji je na svojim platnima predskazivao dogaaje, moda je najoitiji primjer poetike preplitanja pseudofaktografskih i stvarnosnih elementata. U svesci Marti Misterije, pod naslovom Kua na granici sve21 Umberto Eko, u: Ivan Jovi: Living od the Edge, http://www.cyberrex.org/visualart/textovi/Ivan_srp.pdf; mart 2006.

130

131

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ta, glavni se likovi susreu sa slikarskom vizijom strave. S druge strane, slike Jakoba Esalovia izazivaju slian efekat, predskazujui krvave historijske dogaaje. Za tadanje lijenike nije mnogo znaila nepovezana pria poludjelog hotelijera o stravinim slikama, koje su, kada je uao u sobu, sa svih strana nasrnule na njega, obasule ga svojim jezivim predskazanjima.22 U prii udo nevieno pisac ide tragom jedne knjiice skromnog obima i udna naslova, koja otkriva postojanje sarajevskog vampira. Pisac knjigu zapoinje izvjetajem o tome kako se krajem 1913. u Sarajevu zbio niz nerazjanjenih ubojstava za koje se policija trudila da ne dospiju do javnosti.23 Jedan od ovih oglednih stripova, pod naslovom Prokletstvo vampira (Marti Misterija), upravo poinje priom o nerazjanjenim ubistvima. U oba sluaja vampir je, kako Karim pie mitsko bie ija se egzistenicija i vjeni ivot... U prii Tajna Nikole Tesle, pored niza nepostojeih likova koji djeluju u stvarnim okolnostima, Karim po prvi put i sebi kao junaku prie daje vakantne elemente. On tvrdi da je sa nepostojeim Edmondom Miciem, poznatim novinarom Sunday Expressa - prije rata suraivao na seriji napisa o raspadu Jugoslavije. Uzgredna opaska da prije rata nije bilo mogue praviti seriju napisa o raspadu
22 ovjek sa iljinim licem, 27 23 udo nevieno, 50

Jugoslavije, jer se Jugoslavija raspala u ratu, ilustrira i upotpunjuje proraunatu anahroniost, zapravo ogoljavanje nekcionalnih, pseudofaktografskih elemenata. Pria sva frca od tajni, zavjera, agenata, skrivenih moi, to je opi registar znakova stripa koji je kulturalnim usmjerenjem uslonio detektivske i avanturistike siee. I tu identiciramo mnotvo stripovskih motiva, a najizravnije jednu sliku iz sveske San razuma (Dylan Dog): Tesla je tu stranu tajnu povjerio svome sekretaru, izvjesnom Howardu Berkeru, utisnuvi mu formulu u podsvijest putem hipnoze.24 Stripovi koji tragaju za onostranim iskustvima nerijetko briu zike i logike granice, poseui za telepatijom i hipnozom... Slijede dvije prie u kojima se ne moe ustanoviti direktna intermedijalna veza sa stripom, ali se
24 Tajna Nikole Tesle, 71.

132

133

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

mogu povui neke druge znakovite paralele. Na poetku prie Invazija krava Karim pie: Jo sredinom prole godine inostrani mediji poeli su izvjetavati o talasu nezapamenog divljanja krava u zemljama Zapadne Evrope.25 U prvi mah pomislimo da to Karim rasplie postmodernu varijaciju na temu kravljeg ludila, ali, ova je bolest medijski oprisutnjena tek u drugoj polovici 90-tih godina. Karim je teko mogao znati da su prvi sluajevi kravljeg ludila ili govee spongiformne encefalopatije zabiljeeni u Velikoj Britaniji 1986. godine26, jer su se mediji ovim pitanjem zabavili tek nakon ekspanzije bolesti, desetak godina kasnije. Ali, i pod pretpostavkom da je pria Invazija krava potaknuta nagovjetajima pandemije kravljeg ludila, u njoj ne pronalazimo predmete veze sa ovom boleu i fenomenom koji je proizvela. Mogue da je tek poetni motiv zajedniki, dok argumentacijski aparat u prii nosi vakantne osobine. Primjerice, Karim pie: Strunjaci koji su vrili seciranje uhvaenih ili ubijenih krava odriu mogunost da je u pitanju neka bolest ili epidemija kravljeg bjesnila ije posljedice iz 1785. britansko gospodarstvo jo uvijek dobro pamti.27 Da se radi o vakantnim navodima, kao i u sluaju navoenja imena eksperata za ovu oblast (npr. nepostojei Hans Grubach), svjedoi fakatografski tekst: Bolest su prvi opisali njemaki neuropatolozi, Hans Gerhard Creutzfeldt 1920. godine i godinu dana kasnije, neovisno od njega, Alfons Jakob.28 Dakle, o kravljem ludilu, kojeg Karim oznaava kao kravlje bjesnilo, u svijetu nauke nita nije bilo poznato prije
25 Invazija krava, 77. 26 http://www.biscani.net/modules.php?name=News& le=article&sid=1351, mart 2006. 27 Invazija krava, str. 79. 28 http://www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/govedarstvo_kravlje_ludilo. asp., mart 2006.

1920. godine. Ovaj detalj nam ilustrira postupak kojim Karim koristi intertekstualne poticaje poetnih ili nagovijetenih motiva, koje vakantnim nadgradnjama uplie u mreu knjievnoumjetnike kcije. Nipoto ne bismo kao prototekst trebali ignorisati ni Orwellovu ivotinjsku farmu, to se vidi iz nekoliko slika: Odbjegle krave kao da se organiziraju u teroristike formacije sa jasno zacrtanim ciljevima i kao da se vode prema nekom ve utvrenom planu. (...) Do nove godine je samo u Engleskoj locirano sedam odmetnuh skupina krava koje su potom zarobljene ili likvidirane na licu mjesta.29 Naslovna pria Tajna dema od malina zapoinje kao traktat o alternativnoj historiji. Konstataciju da e razne kole, vie sebi nego historiji, prilagoditi povijest svojim svjetonazorima Karim uzima kao prolegomenu tajne dema od malina, povijesno bitne, a zanemarene. Pria tematizira (politiku) povijest civilizacije, od sumerske i egipatske, do Tita i Tumana. Vezivno tkivo svih epoha je oboljenje od eliksira moi. Iz nepodudarnosti dva citata o istoj temi vidi se Karimova ludistika posveenost proizvodnji vakantnih motiva, na utrb tanosti, pa makar i kcionalne. Karim pie: A kao to znamo, ak i Biblija govori o tome da e dan kada na Zemlji nestane malina biti najava sudnjeg vremena.30 Tri stranice dalje, nalazimo sljedee: ...Jasno nam je zato u Bibliji ne moemo nai ni pomena o malinama i njihovim svojstvima, pogotovo kada su u obliku vrlo ukusnog dema31. ak i pod pretpostavkom da je autor nepanjom nainio ove nepodudarnosti, one opet djeluju kao poetika smjernica, jer se uklapaju u intenciju pripovijesti da ogoli totalitarnu vlast nad injenicama i logikom, napose, nad italakim reeksom
29 Invazija krava, 79-80. 30 Tajna dema od malina, 86. 31 Invazija krava, 89.

134

135

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

po kome tekst podrazumijeva vjerodostojnost. U prii Oni su meu nama Karim pripovijeda o tome ta je saznao od N.N. o presaivanju njihovih gena (nacista) u posebne elijske strukture ivotinja koje su zatim, putem vjetake oplodne, klonirane u monstruozne mutante... Iz ogromnog labirinta podzemnih odaja i katakombi ispod Sarajeva jurnuo je pacov iznenaujuih dimenzija i ustremio se kako na Asima i Jadranka, tako i na ostale prisutne komije. Genetski ininjering, podzemni prolazi, mutanti, preivjeli nacisti, itd., este su teme kulturalnog stripa. U dvije sveske stripa, iz edicije Dylan Dog, pod naslovima Div i Dok grad spava, nalazimo scene koje dobrano nalikuju na pojavu pacova iznenaujuih dimenzija u prii Oni su meu nama. Podzemni labirinti i pacovi ispod Sarajeva pojavljuju se i u narednoj prii, Sarajevski trag, u kojoj se, kao i u prii ovjek sa iljinim licem, ponovo raspreda jedna likovna tema, ovaj put o zaboravljenim remek-djelima slikarstva, koja su nacisti pohranili u jednu podzemnu odaju. Izuzev to je veina pria okvirno povezana autorovom natuknicom da nastaju u
136

okviru serijala Josif i njegova braa, na Radiju Zid, ovo je prvi primjer (a ima ih jo) intertekstualnog prenosa motiva iz prie u priu: Otkrie podzemnog skrovita sa misterioznim slikama, deponiranim u jednom nacistikom kontejneru, usmjerilo je moju panju na neke podatke do kojih sam doao jo za vrijeme istrage o pacovima, a koji su se pokazali iznenaujue upotrebljivima u ovim zbivanjima.32 Jedna od klasinih tema iz, kako Karim pie - starih nauno-fantastinih lmova i horor-lmova obraena je u prii Sarajevski nevidljivi ovjek Amir Amri. Ovdje, kao i u prethodnoj, imamo intratekstualni prenos motiva, tako da se stie utisak da se radi o svojevrsnoj hronici misterioznih dogaaja vezanih za Sarajevo, a koju nam preko transkripta radijske emisije Josif i njegova braa pripovijeda stvarnosni lik, novinar-istraiva. Naime, naslovni lik, pisac scenarija za stripove, upleo se u tajne misterije alhemije i magije... Saznajemo da mu je otac smrtno stradao u velikom poaru hotela Evropa, koji se desio pod nerazjanjenim okolnostima i koje su (...) bile povezane sa nekim udno nakaznim, ali vrlo talentiranim slikarom, to je situacija koju smo ve imali u prii ovjek sa iljinim licem. Jedna od sedam oglednih svesaka stipa, iz edicije Dylan Dog, naslovljena je kao Sjeanja na nevidljivog, a iz konteksta razaznajemo da se radi o serijalu o nevidljivom ovjeku. I u toj svesci stripa i u Karimovoj prii nailazimo na mnotvo
32 Sarajevski trag, 113.

137

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

zajednikih motiva, a jedan dio Karimove prie referira i na lm ovjek bez prolosti (2002), nskog reditelja Akija Kaurismakija, iji poetak nalikuje jednom pasusu iz Amira Amria: Naime, u to vrijeme se budi iz kome, iznenada onako kako je i pao u nju. Shvata da je sav i dalje u zavojima... (...) Te iste veeri iskrao se iz bolnice i pobjegao u prohladnu zagrebaku no.33

Iz lma ovjek bez prolosti

Budui da je lm ovjek bez prolosti nastao sedam godina poslije Karimove smrti iskljuena je mogunost eksplicitne intermedijalne citatnosti. Oito se radi o nekim tipskim narativnim obrascima svojstvenim korpusu pria o ljudima bez lika i pamenja. Posljednja pria u zbirci je nedovrena i urednici su je naslovili (Bez naslova), stavljajui zagradama do znanja da je sve ostale prie naslovio autor. No, iako se pria zavrava nezavrenom reenicom34, ona djeluje dovrenom, jer je njen narativni luk doveden do kraja. Na planu intermedijalnosti, ni u jednoj prii kao u ovoj radijski kontekst nije tako funkcionalan. U prethodnim, radio je
33 Sarajevski nevidljivi ovjek Amir Amri, 130. 34 To je bio kraj emisije, osamnaeste emisije Josif i njegova braa, u kojoj je

samo medij preko kojeg pisac saopava rezultate svojih istraivakih poslova. Ovdje, pak, radio je agens radnje, svojevrsna pozornica za istraivanje ivotnih puteva dvojice Sarajlija, Aleksandra Antonijevia i Karima Zaimovia, odabranih sistemom kompjuterskog izvlaenja, a ija je jedina slinost to su roeni iste godine. Radijsko istraivanje pokree itav lanac koincidentnih dogaaja: Ali, sluaj, ba sluaj htio je da Aleksandar Antonijevi postoji i da ba u tom trenutku emitiranja emisije slua svoj ivotopis u emisiji Josif i njegova braa. (...) I, eto, sve je bilo spremno za zavrni in igre sluajnosti, sluajnosti koja je u tkanju sudbine jednu nit opustila da bi drugu zategla.35 U dostupnoj nam knjievnokritikoj i teoretskoj literaturi nismo uspjeli pronai radove o intermedijalnim odnosima knjievnosti i stripa. Proza Karima Zaimovia upuuje na potrebu takvog istraivanja. No, radi se tek o najuem grlu u korpusu knjievnoumjetnikih djela u kojima bi vrijedilo detektirati intermedijalne relacije i njihovu funkcionalnost. U bosanskohercegovakoj knjievnosti postoji vie takvih tekstova (Hemonovih, Jergovievih, A. Lazarevske...). Proza Karima Zaimovia, naslonjena na trend kulturalnog stripa i specicirana radijskim kontekstom, samo je najeksplicitniji izlet bosanskohercegovake knjievnosti u intermedijalnost. Intermedijalnost je zapravo njeno temeljno konstituivno obiljeje, bez dvojbe estetski oplodotovreno.

35 (Bez naslova), 143 i 144.

138

139

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Politike reeksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda

Bonjaka knjievnost austrougarskog perioda zaeta je kao reeksija dramatine historijske mijene. Bonjaki pisci su upotrebom epskih i povijesnih motiva nastojali ustanoviti i izgraditi postotomanski bonjaki identitet. U suglasju sa austrougarskom politikom bosanstva i bosanskog integralizma, bonjaki pisci su dobili podrku razvijanju domoljubnog osjeanja. Unutarbonjake knjievne i politike podjele na tradicionaliste i naprednjake, na opozicionare i konformiste, na srpsku ili hrvatsku struju, nisu dovodile u pitanje bosanskohercegovaku zasebnost, u povijesti i u kulturalnoj praksi. U drugoj polovici austrougarske vladavine bonjaka knjievnost je angairanim pristupom tretirala savremene teme i time iskazivala ambiciju sudjelovanja u politikim procesima.

Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine historijskom je inercijom otvorila sloeni proces samoodreenja bonjakog identiteta. Naputenost od otomanske i orijentalne matice, te prinudni ulazak u sistem evropskih sociopolitikih svjetonazora, pokrenulo je uspostavljanje povijesnih, kulturalnih i tradicijskih meaa u Bonjaka. Kao i kod drugih junoslavenskih naroda, i u Bonjaka su, dodue sa zakanjenjem, knjievni tekstovi romantiarske i prosvjetiteljske osjeajnosti, denirali i armirali narodnosne imperative. U Bonjaka je ovaj proces bio znato sloeniji, slojevitiji, dramatiniji, utoliko to su se prvi bonjaki pisci suoili sa izazovom da iz traume identiteta, te razapetosti izmeu orijentalne prolosti i evropske budunosti, iznau smislen okvir u kome e se bonjaki etnikum osjeati autohtono i domainski. Dominantna veina bonjakih knjievnih tekstova proizilazila je iz potrebe deniranja narodnosne pozicije, bilo u povijesti, bilo u sadanjosti, u neposrednom ili posrednom doticaju teme i ideje, odnosno, povijesnih ili stvar140

nosnih motiva sa samom stvarnou, koju je knjievnost nastojala oblikovati prema intenciji zamiljenih bonjakih interesa. U ovom tekstu emo ilustrativno navesti nekoliko upeatljivih pojava, iako bi poniranje u svaku od njih rezultiralo jednakim zakljukom da su knjievnost i kulturalne pojave imale medijoloku misiju uspostave ideoloke linije izmeu politike stvarnosti i nunosti da Bonjaci deniraju i objedine sebe u novim okolnostima. Austrougarska uprava u prvim godinama okupacije nije imala jednakopravne naklonosti prema bonjakoj opstojnosti. Do 1890. godine u tampi dominiraju knjievni prilozi srpskih i hrvatskih autora, to je rezultat ranije organiziranosti i ivosti srpskog i hrvatskog knjievnog ivota, ali i, kako primjeuje Muhsin Rizvi, redakcijske orijentacije. Bosansko-hercegovake novine, koje su ubrzo promijenile naziv u Sarajevski list, voma rijetko piu o Bonjacima, openito, dok se sa mnogo vie panje prati knjievni i kulturni ivot u Hrvatskoj i Srbiji, te obavljuju knjievni, veinom prozni, prilozi hrvatskih i srpskih pisaca...1 Egzotina vienja Bosne i Bonjaka s poetka okupacije esto su iskazivana u reimskoj tampi,2 da bi se vremenom Muhsin Rizvi pretoila u toboe dobrona1 Muhsin Rizvi, Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887 - 1918, Sarajevo, 1990, str. 23. 2 Sve do promjene austrougarske politike prema Bonjacima 1882. godine, Bonjaci su bili izopeni iz javnosti; novine su pratile iskljuivo kulturni i drutveni ivot Hrvata i Srba, a u tekstovima su knjievni jezik strogo distancirale od orijentalnog lingvistiko-leksikog naslijea, oslonivi se na jezik hrvatske Stranke prava i liku, slavonsku i vojvoansku leksiku.

141

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

mjerna upuivanja Bonjaka u imperative emancipacije u duhu zapadne obiajnosti, to se po Kalaju realiziralo kao prosvjeeni apsolutizam. Nedvosmisleni kolonizatorski odnos austrougarske uprave prema Bosni, odnosno prema Bonjacima, koji su u prvim godinama okupacije tretirani kao ostatak jednog orijentalnog izuzetka u povijesnom, eurocentrikom i kranskom pravilu, zbog ega su bili izopeni iz drutvenog prostora, ostavio je traga i na kulturolokim takama egzistencije. Tretiranje Bonjaka i njihove duhovnosti u duhu orijentalizma kao fenomena evropske knjike imaginacije, namjesto uvaavanja iskustvenog tipa orijentalizma, segregiralo je bonjaku kulturu, kako u drutvenom tretmanu, tako i u razvoju. Stoga bi se i u interliterarnim tumaenjima morala uzimati u obzir injenica da Bonjaci, ni pred austrougarskom upravom, ni pred Hrvatima i Srbima, a ni pred samima sobom, nisu mogli raunati na jednaka polazita u proliranju kulturnog identiteta u novim okolnostima. Iznenadna mijena presudna je i dramatina i zbog injenice to je stotine ekonomskih, politikih, kulturnih i psiholokih niti stvaranih i razvijanih stoljeima vezivalo bosanske Muslimane sa dalekim centrima politikog, vjerskog i kulturnog ivota islamskog svijeta.3 Tu je razlog to se Bonjaci, godinama poslije okupacije, nisu mogli izvui iz osjeaja ostavljenosti, izgubljenosti i nepripadnosti novom politikom i drutvenom poMustafa Imamovi retku. Preputeni sami sebi, poli3 Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914. Sarajevo, 1976, str. 104.

tiki neorganizirani i bez ikakvog oslonca izvan Bosne, oni su morali prihvatiti civilizaciju ili propasti. Meutim, put prilagoavanja novim prilikama nije bio ni lak ni jednostavan. U toku prve dvije decenije meu Muslimanima gotovo nema nikakvih vidljivih socijalno-politikih gibanja.4 Prve godine austrougarske uprave su predstavljale gluho doba, vrijeme punog knjievnog zastoja, duhovne depresije i mrtvila5 u drutvenom ivotu Bonjaka. Tek sa dolaskom vrhovnog upravitelja Benjamina Kalaja 1882. godine i uspostavom njegove politike prijateljskog raspoloenja, otpoinje proces integralistikog sadejstva austrougarske uprave i napredne bonjake inteligencije. Tek nakon to je Kalaj uvidio da bi muslimanski stav vlastite bosansko-muslimanske samobitnosti i neutralnosti u srpsko-hrvatskom pogledu mogao predstavljati pogodnu osnovu i zateeni preduslov za njegovo pripremanje zateene bosanske narodnosti6, dolazi do nastojanja da se austrougarska uprava priblii Bonjacima. Tako otpoinje spori i nesigurni proces bonjakog ukljuenja u drutvene tokove austrougarskog vremena u Bosni. Insistiranje okupatorske uprave na bonjatvu i na razvijanju osjeanja vilajetske posebnosti, bonjaka inteligencija je iskoristila za formiranje listova i udruenja u okviru kojih je razvijana domoljubna ideja, umnogome podudarna sa Kalajevim ideolokim intencijama. Bonjaci su svoj prvi list, pod nazivom Bonjak, dobili 2. jula 1891. godine. U zahtjevu za dozvolu, koju je pokreta lista Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak uputio Zemaljskoj vladi, navedeno je da e list braniti isto otadbinsko, tj. bosansko osjeanje, to je konveniralo nastojanjima reima da blokira separatistike, a naroi4 Isto. 5 Rizvi, 1990, str. 24. 6 Imamovi, str. 25.

142

143

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

to svesrpske ambicije. Bonjak je odmah izazvao burne reakcije ne samo u Bosni, ve i u susjedstvu, jer je progovorio iz pozicije bosanskog integralizma, predstavljajui Bonjake kao autohton narodnosni faktor, kojeg nee pridobiti ni srpska ni hrvatska nacionalna tendencija. Ponajvie ui izazvala je teza da do okupacije nije bilo ni traga ovdje tom novoskovanom srpstvu i hrvatstvu. Kroz brojne Mehmed-beg Kapetanovi polemike, ali i knjievne tekstove, Ljubuak Bonjak je prvi denirao usmjerenja bonjakog identiteta, smjestivi narodnu identikaciju u prostor jezika i slavenskog porijekla, dok je mjesne obiaje i vjeru predstavio kao ostale obiaje koji su Bonjake odvojili od ostalih naroda. Bonjak je izlazio do 1910. godine, sa nekolikim oscilacijama u kvalitetu, a imao je pionirsku misiju u deniranju postotomanske bonjake pozicije, ne samo na politikom, ve i na kulturalnom planu, u smislu prepoznavanja i armacije bonjakih kulturnih posebnosti. Meu prvom generacijom bonjakih knjievnika, kao najdominantnija knjievna gura izdvaja se Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. Kao autor niza polemikih testova, broura ta misle muhamedanci u Bosni (1886) i Budunost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1893), te zbornika Narodno blago (1887) i Istono blago (1896), Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak je izvrio
144

radikalan duhovni prelom izmeu orijentalnog nasljea i zapadnjake perspektive, izmeu turskih inercija i austrougarskih simaptija7, te promovirao obrazac Bonjaka kojemu je grijeh da se osjea Srbinom ili Hrvatom, kad mu njegova autohtona batina daje pravo da se osjea Bonjakom, slavenskog porijekla i islamske vjeroispovijesti. Muhsin Rizvi smatra da je on postavio i prvu idejnu osnovu romantiarskog herojsko-etikog istorizma i tradicionalizma u knjievnom stvaranju Muslimana i posebno istakao tezu o autentino bosanskoj starosjedilakoj plemenito-patriotskoj tradiciji begovata, i njegovim kontinuitetom sa bosanskim plemstvom prije islamizacije.8 Ono to je Mehmed-beg Kapetanovi bio za prvu generaciju bonjakih pisaca, to je Safvet-beg Baagi bio za drugu generaciju. Baagieve patriotske pjesme objavljivane u Bonjaku predstavljale su zaetak svojevrsne patriotske poetike koja e se potom preljevati kroz anrove i autorske pojave. Rodoljublje je dominanta Baagievog poetikog usmjerenja. Dok se u poeziji, naspram erotike, epikurejsko-vitalistike lirike i mistiko-meditativne, religiozne lirike, Baagi iskazuje i u rodoljubivoj i prosvjetarskoj poeziji, dotle u esejistici sistematizira i mjestimice stihovima ilustrira svoje razumijevanje bosanske historije, tradicije i savremenosti. U djelu Kratka uputa u povijest Bosne i Hercegovine (1900), Baagi ostvaruje osobena prelijevanja dokumentaristikog i literarnog teksta. S druge strane, njegove patriotske pjesme odreene su historinou teme, a one koje je objavljivao u Bonjaku su po karakteru i formi fahrijje, jer je u njima dominantan rodoljubivi ponos kao izraz nacionalnog i regionalnog odreenja. Ove se osobine jo dominantnije iskazuju u Baagievim povjesticama. Kratka uputa... se moe razumijevati kao Baagieva poetika karta, bu7 Rizvi, 1990, str. 40. 8 Isto, str. 44.

145

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

dui da su u ovoj knjizi zaeta ili nagovijetena i druga Baagieva kulturnohistorijska djela, kakva su Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Znameniti Hrvati, Bonjaci, Hercegovci u Turskoj carevini, te siei bezmalo svih Baagievih drama i povjestica, poput drama Abdullah-paa i Pod Ozijom, te povjestica Prokletstvo Delal-pae i Pogibija engi age. Na prelomu stoljea, 1900. godine, pojavljuje se bonjaki asopis Behar, u kome se njegovao i razvijao duh specinog muslimanskog etnosa kao srednjeg i neutralnog politiko-nacionalnog puta izmeu polova srpstva i hrvatstva i izmeu muslimanskog opredjeljenja u njihovom okviru9. Pojava Behara, koji neprekidno izlazi do 1911. godine, a potom i Gajreta i Bisera, otvara prostor za okupljanje bonjakih knjievnih snaga, ime se dokida praksa da bonjaki pisci knjievnu armaciju mogu doivjeti iskljuivo u srpskim i hrvatskim asopisima i publikacijama. Behar je svojom pojavom otvorio razdoblje knjievnih listova, u kome knjievna djelatnost u Bonjaka dobija organizovan karakter, u kome se javlja itav niz novih knjievnih imena, naporedo sa konanim stvaranjem muslimanske italake publike10. Mustafa Imamovi primjeuje da pokretai Behara, Mulabdi, Baagi i Osman Nuri Hadi ele potisnuti tra9 Isto, str. 198. 10 Isto, str. 181.

dicionalnu arapsku pismenost i pisanje na orijentalnim jezicima kod Muslimana, dati narodu zrelu pouku iznoenjem drutvenih, kulturnih i prosvjetnih ideja u knjievnom obliku, izvriti muslimansko narodno omeavanje i otkrivati i podsticati one ljude koji imaju smisla i ele da se ogledaju na knjievnom polju11. Bibliograja knjievnih priloga u Beharu, koju je sainio Muhsin Rizvi, ima vie od 150 bibliografskih jedinica, i u glavnini predstavlja bonjaku varijantu prosvjetiteljstva, romantizma i realizma. Naroito u prozi dominira pouna i didaktika intencija, kritika bonjakog konzervativizma, pitanje kolovanje enske djece i iseljavanja Bonjaka. U cjeloklupnoj tekstualnosti i ideolokoj usmjerenosti asopis nastoji naglaavati slavensko porijeklo i narodnosnu autentinost Bonjaka, kao i odravati kontinuitet orijentalnog duha, preko prevoda turskih tekstova. Rizvi bonjako nacionalno omeavanje vidi u okvirima slavenskog duha i islamske vjerske pripadnosti, a to je Behar nastojao isticati u svim tekstovima koji su pruali takvu mogunost. Posebno je poezija koja je objavljivana u Beharu operirala sa tematskomotivskim ali i jezikim doticajima zapadnog i istonog svijeta, ime je poetiki uobliavana ideja o posrednikoj ulozi Bonjaka izmeu zapadne i istone kulture. Naporedo sa procesom formiranja i razvoja listova, traje i proces kulturalnog institucionaliziranja duhovnih potreba bonjakog naroda, pa se nakon osnivanja rudije, kole za Bonjake (1884), u kojoj su se pored osnovnih predmeta uila vjeronauka i orijentalni jezici, osniva i druga javna ustanova, Muslimanska itaonica ili Kiraethana (1888). Osnivanjem ove dvije ustanove otvoren je proces kulturnog, prosvjetiteljskog i politikog udruivanja u Bonjaka. Prva generacija bonjakih knjievnika,
11 Mustafa Imamovi, Knjige i zbivanja (9), feljton, Osloboenje, 22. april 2008., str. 42.

146

147

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

koju su inili Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Hilmi Muhibi, Mehmed Hulusija, Ibrahim-beg Baagi, imala je viziju ovog posebnog oblika prosvjetiteljskog rada, raunajui da e se kroz sijela, razgovore, predavanja, itanja novina i druge oblike drutvenih aktivnosti, oformiti kritina masa bonjake inteligencije, koja e biti kadra predvoditi i u novom, evropskom duhu odgajati budue generacije. Zadatak ove institucije bio je da djeluje na prilagoavanje Muslimana novim drutvenim i politikim prilikama, da propagira njihovo prosvjeivanje itanjem tekue tampe i savremenih izdanja, te da ujedno utie na stvaranje posebnog muslimansko-bosanskog integriteta u okvirima politikih koncepcija austrougarske uprave.12 Iako su Muslimanske itaonice osnivane po cijeloj Bosni i Hercegovini, sve do 1909. godine, postavi dominantan oblik bonjake socijalne prakse, tek sa pojavom Gajreta 1903. godine, osnovanog od druge generacije bonjakih knjievnika, predvoene Safvet-begom Baagiem i Edhemom Mulabdiem, Bonjaci dobijaju prvu modernu nacionalnu instituciju koja je svojim programskim aktivnostima obuhvatala iroko polje kulturnog djelovanja, a temeljila se na ivotnom pitanju obrazovanja mladei. Pokretanje lista Gajret 1907. godine, te njegovo otvaranje prema knjievnim tekstovima, dvije godine poslije, armiralo je moderne trendove u boSafvet-beg njakoj knjievnosti, prihvatajui atmosBaagi feru beznaa koja je ovladala srpskim i hrvatskim poetikim uzorima u vrijeme pred prvi svjetski rat. Ono to je u kompleksu poetske akcione stimulacije novo u Gajretovoj poeziji to je izvjestan antiaustrijski prizvuk u obliku opozicionog politikog stava te rezonan12 Rizvi,1990, str. 38.

ca drutveno-ekonomske svijesti o pravom, izrabljivakom licu okupacije.13 Najmlai meu bonjakim listovima bio je Biser (1912), koji je nastojao na tragu prvobitnog Behara razvijati ideju autohtonog bonjakog kulturalnog identiteta, a protiv bonjakih podjela na hrvatsku i srpsku struju. U Biseru se po prvi put pojavljuju ideje ljevice u Bonjaka, kroz prevod jednog lanka u kome se govori o srodnosti islama i socijalizma. Bilo je to 1918. godine, kada trea knjiga Bisera predstavlja posljednju skupnu aktivnost u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda. Naspram integralistike, bosanske ideje, koju su u suglasju sa austrougarskom politikom armirali u glavnini svojih opredjeljenja svi bonjaki listovi, ali i reimski asopisi kakav je bio asopis Nada (1895), koji je ve u prvom goditu imao dvanaest bonjakih saradnika, trajale su bonjake podjele na orijentalnu, odnosno tradicionalnu, i evropejsku struju, na opozicionare i konformiste. Podjele su uslonjene i razvrstavanjima na srpsku i hrvatsku opciju, utoliko to je srpstvo zarad jaanja svoje nacionalne ideje i podrivanja austrougarskog reima, toleriralo orijentalna, turkolska i tradicionalna opredjeljenja u Bonjaka, dok je, s druge strane, hrvatstvo prihvatalo bonjake intelektualce koji su opredijeljeni ka evropejskoj transformaciji i prolaciji bonjakog bia. Naspram ustanovljavanja neutralne, bosanske, integralistike ideje, ove podjele na hrvatsku i srpsku struju trajat e u varijabilnim formama i intenzitetima, a knjievnost i publicistika e ih tematizirati, bilo kao subjektivni idejni stav pisca i njegovog djela, bilo kao objektivan bonjaki problem. No, valja primijetiti da ove unutarbonjake podjele nisu dovodile u pitanje bo13 Isto, str. 236.

148

149

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

sanskohercegovaku i bonjaku zasebnost, u povijesti, i u knjievnosti. Prvi bonjaki knjievni tekstovi objavljeni su u Bosanskoj vili, koja je bila prvi srpski knjievni asopis u Bosni i Hercegovini, a potom i u zagrebakom omladinskom asopisu Pobratim. ak i poslije pokretanja Bonjaka, a potom i Behara, prakticirat e se gostovanja bonjakih pisaca u srpskom i hrvatskom knjievnom ivotu, to e podrazumijevati kat-kad i otvoreno pristajanje uz jednu ili drugu nacionalnu ideju, ali uz specino zadravanje injenice da su Bonjaci bratski narod. Za razumijevanje ovih podjela, ali i politikih reeksija u bonjakoj knjievnosti, znakovito je djelovanje knjievnog tandema Osmana Nuri Hadia i Ivana Milievia, koji se potpisivao pseudonimom Osman-Aziz, i bio proet starevievskim idejama, pogotovo u kritici tadanjeg bonjakog drutva. Knjievnost Osman-Aziza imala je u prvom redu prosvjetiteljsko-drutvenu i politiku svrhu.14 Hadieva knjiga Islam i kultura (1894) Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi
150
14 Isto, str. 119.

otvara teme odbrane Bonjaka od netanih kvalikacija u srpskoj periodici i trasira tematski okvir kojim e se u budue baviti bonjaka literatura. Osman Nuri Hadi takoe se zalae za potvrivanje autohtone bosanske svijesti, za politiki i drutveni opstanak Bonjaka, ali se opredjeljuje za hrvatstvo u kulturi i knjievnosti. Za 90-te godine znakovita je bonjaka knjievna djelatnost u Zagrebu, koja se najprije moe itati iz pet knjiga muhamedanskog kalendara Mearif. U Zagrebu su objavljeni romani tandema Osman-Aziz Bez nade (1895) i Bez svrhe (1897), te roman Edhema Mulabdia Zeleno busenje (1898). Sva tri romana nastala su kao reeksije na politiki kontekst. Roman Bez nade je prvo knjievno djelo koje se bavi prvim godinama okupacije, odnosno, pometnjom koju je u ustaljene navike donio novi poredak, a to je rezultiralo podjelama u narodu. Autori razvijaju kritiki stav prema tvrdokornim nepomirljivcima, a to je pozdravila i tadanja knjievna kritika, podstiui politiku viziju adaptibilnih Bonjaka. Roman Bez svrhe je donio otru i za cijeli austrougarski period neprevazienu kritiku muslimanskih vjerskih institucija, medresa, nastavnika, te je predstavljao dotad najotriju deklaraciju hrvatsko-bonjakog jedinstva, a nasuprot orijentalnoj tradiciji. U romanu se iskljuivo dobar musliman vee za hrvatstvo: Ako hoete biti pravi muslimi, morate biti i dobri Hrvati15.
15 Osman-Aziz: Bez svrhe. Slika iz ivota. U Zagrebu, naklada Matice hrvatske, 1897, str. 170.

151

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Mulabdievo Zeleno busenje je drugi bonjaki roman koji se bavi vremenom neposredno prije i poslije okupacije. Pisac izaava simpatije prema hrvatskoj i kritinost prema srpskoj ideji, on na konkretnim situacijama razrauje ovaj polaritet, te nastoji iz toga kritiki djelovati ka evropskom prosvjeivanju Bonjaka, pri emu ne krije svoje oportunistiko opredjeljenje prema austrougarskoj upravi. Hrvatska i srpska kritika su razliito odreagirale na pojavu Zelenog busenja, kao i na zbirku pripovijedaka Na obali Bosne, dvije godine poslije, ponajprije zbog idejne polarizacije koja je determinirala i estetski diskurs. Za devedeste godine, kao i za karakter hrvatskog opredjeljivanja bonjakih pisaca, znaajna je pojava zbirke pjesama Trofanda iz hercegovake dubrave (1896.) Safvet-bega Baagia, u kojoj pjesnik bonjatva ublaava svoje ranije bosansko rodoljublje, iskazivano u listu Bonjak, utoliko to bosanske znakove zamjenjuje neutralnim stilizacijama. Umjesto ranijeg bosanskog nacionalnog ispovijedanja, u stihovima Trofande na etiri mjesta nalazi se hrvatsko narodno oitovanje.16 Prosrpsko opredjeljivanje bonjakih pisaca bilo je slabijeg, a u idejnom i estetskom smislu slabijeg intenziteta i kvaliteta. Formiralo se, s jedne strane, oko centara bosanske emigracije u Carigradu i Beogradu, a s druge, oko domaih srpskih asopisa, Bosanske vile, a potom i Zore (1896). Najistaknutija gura meu srpski orijentiranim bonjakim piscima bio je Osman A. iki, za koga je Svetozar orovi ustvrdio da je postao saradnikom goOsman iki 16 Rizvi, 1990, str. 133.

tovo svih knjievnih listova srpskih. Ako bi se traila poetika i programska odrednica ovog opredjeljenja bonjake inteligencije, onda bi najoitija bila zajednika knjiga Pobratimstvo (1900), u kojoj su objavljene pjesme Osmana ikia, Omer-bega Sulejmanpaia i S. Avde Karabegovia. Rizvi smatra da knjiga predstavlja odreen politiki program, zasnovan na dodirnim takama bonjako-srpske saradnje, od ega je najistaknutije osjeanje odanosti sultanu, iskazivanje i iznoenje srpstva i armacija srpsko-bonjakog bratstva. Za razliku od srpske kritike koja je Pobratimstvo doekala jednoglasnim slavopojkama, hrvatska je kritika zbirku preutjela, dok je u Bonjaku i tek pokrenutom Beharu, zbirka doekana s polemikim negodovanjem i irim tematiziranjem otpadnitva i izdajstva bonjakih knjievnika srpske orijentacije. Djelovanje ovih pisaca koreliralo je sa borbom Bonjaka za vjersku i vakufsko-prosvjetnu autonomiju od 1899. do 1909. godine. Politike reeksije u bonjakoj prozi, poeziji, pa i publicistici, po populistikoj ambiciji nisu bile ravne dramskoj knjievnosti, budui da drama implicira scensku, dakle, direktnu komunikoloku ambiciju, a pozorite je u to vrijeme bilo najdirektniji medij koji je mogao prenositi poruke iz politikog i drutvenog prostora. Austrougarska uprava je bila umnogome svjesna politikih potencijala pozorine umjetnosti, i nije bez razloga, s jedne strane, oformila teatar na njemakom jeziku, a s druge, razliitim sredstvima blokirala djelovanje putujuih srpskih pozorinih druina, koje su nosile, ili se pretpostavljalo da nose subverzivne poruke. Pozorine predstave iz srpskog, hrvatskog ili austrougarskog kulturnog kruga nisu mogle zadovoljiti bonjake anitete. Vaan podsticajni faktor za ukorijenjenje ovog literarnog roda u knjievnom stvaranju Bonjaka je pojava brojnih muslimanskih itaonica i kulturno-prosvjetnih
153

152

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

drutava na ijim se sijelima i diletantskim priredbama ukazuje potreba i za kazalinim komadima.17 Naravno, kljuni podsticajni motiv bilo je povremeno prisustvo pozorinih trupa, jer su njihove predstave, u maniru historijske melodrame, otvorile ambiciju da i Bonjaci dobiju teatarski oblik vienja i armacije svoga historijskog i kulturalnog bia. Na pojavu historijske melodrame, odnosno, dramatskih spjevova pisanih stihom epske narodne poezije, utjecao je specian povijesni kontekst. U osnovi dramatskih spjevova su historijske teme i u njihovoj strukturi dominiraju herojski likovi preuzeti iz bonjake historije, kao i svjetovi subjektivnog vienja kroz koje se armira zasebno bosansko domoljublje i konstituira vizija davnih feudalno-junakih vremena. Ovim dramatskim spjevovima s patriotsko-moralistikom i historijsko-romantiarskom sadrinom, inspirirani historijom, kultom predaka ili narodnom epskom poezijom, nastojala se direktno utvrditi bonjaka pozicija u traumatskom povijesnom ambijentu, i stoga je uloga dramatskih spjevova imala sutinsku politiku misiju. U studiji Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine (Sarajevo, 1973), koja uz knjievnohistorijsku monograju Behar (Sarajevo, 1971) predstavlja do sada najsistematiniji i najpotpuniji uvid u stvaralatvo bonjakih pisaca u spomenutom razdoblju, Muhsin Rizvi, pored ostalog, prati i razvoj dramske literature. U prvoj knjizi obraeno je sedam dramatiara: Safvet-beg Baagi, Rizabeg Kapetanovi, Hamid ahinovi Ekrem, Salih Kazazovi, Husein Dubravi ogo, Osman iki i Sejfudin Huseinagi Fikret. Monograjom Behar ovaj spisak proiruje se za jo nekoliko imena, kao to su Adem Mei i Hamdija
17 Gordana Muzaferija, Antologija bonjake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996, str. 10

Muli. Do kraja 1918. godine, do kada ih Rizvi prati u svojim istraivanjima, oni su napisali 28 dramskih djela.18 anr dramatskih spjevova u bonjaku dramu uveo je Safvet-beg Baagi (Ali-paa, Abdullah-paa, Boj po Ozijom ili Krvava nagrada). Razvoj dramatskih spjevova nastavio je Riza-beg Kapetanovi Ljubuak (Hadi-beg Rizvanbegovi). Trei predstavnik ovog anra, koji je otiao najdalje u njegovanju epsko-herojske tradicije u bonjakoj drami, bio je Hamid ahinovi Ekrem, koji je napisao i dva dramatska spjeva izravno inspiriran epskom narodnom poezijom, primijenivi jednostavan metod formalnog prevoenja likova i dogaaja iz narodne epike (Anelija, Fata s Krajine), kao i dva dramatska spjeva u ijoj su osnovi dramske radnje, Riza-beg Kapetanovi Ljubuak dogaaji i linosti iz bosanske prolosti: Hifzibeg i Zmaj od Bosne. U isto vrijeme javlja se i prvi bonjaki komediograf i najznaajniji dramatiar svog vremena Hamid ahinovi Ekrem, koji je napisao pet komedija, a komedijom Pred gradske izbore po prvi put je tretiran aspekt javnosti i
18 Safvet-beg Baagi, Ali-paa (1894), Abdullah-paa (1900), Pod Ozijom ili Krvava nagrada (1905); Riza-beg Kapetanovi Ljubuak, Zulumarev san (1896), Hadibeg Rizvanbegovi (1904); Hamid ahinovi Ekrem, Na uranku (1904), Na planini (1904), Anelija (1905), Fata s Krajine (1906), Hifzibeg (1905), Zmaj od Bosne (1907), avo pod ergom (1901), Punica (1904), Dva naelnika (1907), Pred gradske izbore (1910); Salih Kazazovi, Oba gluha (1911), orav raun (1912); Husein Dubravi ogo, Pokradeno groe (1908), Doktor Lacmanin (1913), Dvije struje Tvrdii i Mehkii (1909); Osman iki, Zlatija (1906); Edhem Mulabdi, Miraska (1895); Sejfudin Huseinagi Fikret, Domovina (1918); N. R. Travunjanin (Nazif Resulovi), Sloga (1918); Adem Mei, Ismet i Almasa (1904); Hamdija Muli, Dva mubarea (1910); A(bdurezak) Hifzi Bjelavac, Lukavi opanar (1912). U spisak su unesena samo tampana djela.

154

155

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

demokratske kulture. Na istom fonu je i komedija Huseina Dubravia oge, Dvije struje (Tvrdii i mehkii), koja predstavlja prvu muslimansku drutveno-angaovanu dramu koja je izvedena sa dosta zanatske vjetine, bez pretjerane nametljivosti i naivnosti propagiranja teze (iji je) realistian milje najvredniji elemenat...19 Ova ogina komedija istovremeno je najvei domet bonjake komediograje austrougarskog razdoblja. Bonjaka drama se razvijala na dva tematska plana: prvi je pomenuta historijska melodrama, (samo)denirana kao dramatski spjev, a drugi je komedija s tematikom iz savremenog ivota. Komediograja se moe razumijevati kao nadgradnja drame sa historijskom tematikom, utoliko to se javlja kasnije i to tematski olabavljuje prvotno nastojanje da se kroz dramsku formu deniraju pitanja narodnosnog porijekla, identiteta i usmjerenja. Komediograja se javlja sa razmahom politikog ivota i sa ustanovljavanjem brojnih listova, itaonica, drutava, klubova, koji dinamizmom i pluralnou oputaju viegodinji gr bonjakog drutva, koje se zateklo u traumi identiteta, razapetog izmeu otomanske prolosti, orijentalne osjeajnosti, odnosno, evropske stvarnosti i historijskog usmjerenja. Kako ne bismo ostali samo na preglednom uvidu u politike reeksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda, za ogledni primjer jedne od konretnih tema moe posluiti pitanje iseljavanja Bonjaka u Tursku, to se kao motiv provlailo kroz sve anrove bonjake knjievnosti. Tema iseljavanja je prisutna prvenstveno u Osman-Azizovim djelima, gdje egzistira kao sastavni dio atmosfere austrougarskog vremena. Ovim pitanjem prvotno se bavio Ivan Milievi, pod pseudonimom Aziz Hercegovac,
19 Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971, str. 557.

u svojoj prozi Izselio se20, koja je bila tek nagovjetaj cjelovitog sagledavanja pitanja iseljenitva kakvo je Milievi ostvario u knjievnom tandemu sa Osmanom Nuri Hadiem, u prozi Sve se zaboravlja21 Idejno najsloenije, emotivno nijansirano i sveobuhvatno vienje problema iseljavanja dato je u pripovijesti Razija22 emsudina Sarajlia. Ovom temom bavio se i Mehmed Kadrispahi u prozi Muhadir23. U poeziji, pak, otpor prema iseljavanju moe se itati kroz ideje jaanja bosanske samosvojnosti, to je uvjerljivo zaeto u rodoljubivo-drutvenoj lirici Riza-bega Kapetanovia i Safvet-bega Baagia. Jedan direktniji pjesniki progovor na temu iseljavanja donijet je u pjesmi Riza-bega Kapetanovia Ljubuaka Kuda24, za koju Rizvi kae da je prvi lirski prijekor muslimanskim iseljenicima koji ostavljaju domovinu25. No, najcelovitije politike reeksije ovog pitanja dobijamo u drami Muhadir (1908 ili 1909) Osmana ikia i drami Domovina (1918) Sejfudina Huseinagia Fikreta. Dramom Muhadir iki je jo direktnije dramatizirao svoje politike ideje, nagovijetene u zbirci pjesama Muslimanskoj mladei (1902). Josip Lei smatra da se ikievo dramsko stvaralatvo i ne moe drukije posmatrati i analizirati nego kroz prizmu njegovih politiko-socijalnih reformi, kao neka vrsta konkretnih i praktinih pomagala u njegovim propagatorskim i prosvjetiteljskim nastojanjima, kao jedan vid njegovog drutvenog angaovanja26.
20 Aziz Hercegovac [Ivan Milievi]: Izselio se. Sliica iz Bosne, Dom i sviet, 5/1892, 23, 367-369; 24, 382-384. 21 Osman-Aziz: Sve se zaboravlja. U zbirci: Osman Aziz, Na pragu novoga doba, 90-169. Ova pripovijetka objavljena je prethodno u asopisu pod naslovom: Osman Aziz, Omer-beg i Aia. Slika iz sarajevskog ivota, Prosvjeta, 2/1894, br. 13-21- Navedeno prema tekstu iz zbirke. 22 emsudin Sarajli: Razija, Behar, 7/1906-07, br. 7-22. 23 Mehmed Kadrispahi: Muhadir, Pripovijetka iz ivota, Behar, 3,1902-03, br. 9-13. 24 Bonjak, 1/1891, 6, 3-4. 25 Rizvi, 1990., str. 281. 26 Josip Lei, Grad opsjednut pozoritem, Sarajevo, 1969, str. 268.

156

157

Fatmir Alispahi

Drama Muhadir se bavi drutvenom, psihosocijalnom i ekonomskom problematikom koja je izazvana novim pokretom za iseljavanje mostarskih Bonjaka. iki je nastojao svojim tekstom, kao angairanim dramskim usklikom, zaustaviti iseljavanje Bonjaka u Tursku nakon izvrene Aneksije. U toj ljudskoj a ne umjetnikoj dimenziji jeste vrijednost ikievog Muhadira, koji je zajedno sa antievim Ostajte ovdje jo jedan, estetski nedostatan, ali u vremenu trajan dokaz bosanskohercegovakih egzistencijalnih dilema.27 Fikretova Domovina (1918) nastavlja ideologiju ikievog Muhadira, i Osman-Azizovih i Sarajlievih proza sa tematikom iseljavanja, ali na knjievno potpuniji i dramski savreniji nain, i pored improvizacija u zapletu i krutosti u razvoju linije radnje28. Na jednak nain, ili kroz ire poststrukturalistiko ukljuivanje historijskog konteksta, mogle bi se pratiti i analizirati i druge teme u bonjakoj knjievnosti. To ukazuje da je bonjaka knjievnost bila poetiki vezana za historijski kontekst u kome je nastala, kao njegova reeksija, i kao njegov inilac.

27 Gordana Muzaferija, Antologija bonjake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996, str. 13. 28 Rizvi, 1990, str. 561.

158

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Historijska trauma bonjakog romana

Mogunost novohistorijskog itanja Muradbegovievog romana Ponos

U Gradacu je, u izdanju Biblioteke Alija Isakovi, potkraj 2004. godine, objavljen roman Ahmeda Muradbegovia Ponos, koji je prije 77 godina publiciran u nastavcima, prvo, djelimino, u zagrebakom asopisu Vijenac (1926), a potom, u cijelosti, u sarajevskom asopisu Gajret (1927). Ponos je bio jedan od etiri bonjaka romana koja su objavljena 1927. godine, i jedini bonjaki roman koji je te godine objavljen u Sarajevu.1 I Postoji nekoliko razloga zbog kojih je smisleno ovaj Muradbegoviev roman promatrati u kontekstu u kome je nastao, i u kome je objavljen, odnosno, u kontekstu koji je odredio njegovih 77 godina ekanja na objavljivanje u zasebnoj knjizi. Novokritiko itanje, kroz novohistorijski pristup, namee nam se kao inspirativan istraivaki metod, ali i kao izazov spram traume bonjake knjievnosti koja je odreena historijskim i sociopolitikim zapretenostima. Ponos u svome izvorniku nosi podnaslov: Roman iz muslimanskog aristokratkog ivota, a u jednoj od pet sauva1 Abdulrezak Hifzi Bjelevac je 1927. u Zagrebu objavio dva romana, Melika i Ana Zolotti, a Hamza Humo je u Beogradu objavio Grozdanin kikot.

nih rukopisnih verzija, koje se uvaju u Muzeju knjievnosti i pozorine umjetnosti u Sarajevu, podnaslov je: Roman o drutvenom ivotu muslimana izmeu dva rata. Tema romana je propadanje bonjakog plemstva nakon tzv. agrarne reforme iz 1918. godine, ispripovijedana kroz malograansku dramu jedne begovske, osiromaene porodice koja statusnim formalnostima nastoji zadrati stari sjaj, a to u sueljavanju s emotivnim i moralnim energonima daje draAhmed Muradbegovi maturki agens sukoba starog i novog, formalnog i sadrajnog, iardijskog i emotivnog. No, sam dramski sukob ipak proizilazi iz politikog konteksta koji je funkcionalizirao ove konfrontiranosti. Budui da je do objavljivanja romana Ponos u Gajretu prolo nepunih deset godina od tzv. agrarne reforme, te da su procesi destrukcije begovata bili aktivni i ivi, pojavu romana vrijedi promatrati i kao knjievnu repliku na dnevno-politiku stvarnost. Taka gledita se implicitno pomjera sa individualnog fokusa na kolektivni, jer line sudbine postaju paradigma stanja kojim je zahvaen poredak stvari u bonjakom drutvu. Na ovoj ravni, roman Ponos pribliavao se angairanom socijalnom i politikom romanu, to je u potpunosti ostvareno u rukopisnoj verziji romana koji je tu isto politiki roman.2 Napose, ta je ovaj, implicitno politiki roman, mogao znaiti u kontekstu izoliranosti bonjakog romana u
2 Muhidin Danko: Roman Ponos Ahmeda Muradbegovia: Dramatizacija narativnog iskaza, predgovor, Gradaac, 2004, str. 15

160

161

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

odnosu na stvarnosne motive, ali i na vladajue estetike sisteme svoga vremena? Otkuda proizilazi zatvorenost bonjakih romansijera prema izazovu, i potrebitosti, kolektivne, politike eksplikacije aktuelne stvarnosti, i otkuda se bonjaka romaneskna pria zatvara u indivualni svijet likova i dogaaja? Zato se bonjaki roman skriva u narativ i senzibilitet sevdalinke i balade, a zazire od epskog naslijea, pa ak i kad se bavi historijskim temama? ini se da sukladno tom strahu od stvarnosti egzistira i strah prema narativnim i stilskim iskoracima, pa bonjaki roman istrajava na zakonitostima klasinog historijskog romana romantikog tipa, na jednostavnosti linearne hronologije u prii, odnosno, na romanesknom svijetu koji je u evropskom onovremenom kontekstu bio zastario i prevazien. Lahko je ak i u ovlanom kompariranju utvrditi razlike izmeu bonjakih i srpskih, odnosno hrvatskih knjievnih interesovanja u prvim decenijama 20. stoljea. itava ta knjievnost bila je bitno marginalnog znaaja u odnosu na hrvatsku i srpsku knjievnost i sa stalnim zakanjenjem za njima, sva u svojim vlastitim velima i ogradama, bez mogunosti samosagledanja, kritikog samovieHamza Humo nja sa razmaka.3 Iz ove ocjene treba, svakako, izuzeti Humin poetski roman Grozdanin kikot, iji poetiki model pripada ekspre3 Midhat Begi: Na muslimanski pisac i njegova raskra, Raskra IV, Djela I-VI, Sarajevo, str. 139

sionizmu, te romane Hasana Kikia Bukve i Ho-ruk, iji se socijalni poetiki model izdvaja iz karakterne slike bonjakog romana do Drugog svjetskog rata. Drugi razlog koji bi se mogao itati kroz novohistorijsku optiku jeste injenica da je Muradbegovi kao prohrvatski orijentiran Bonjak4 roman objavio u prosrpski orijentiranom Gajretu. Kako se dogodilo da gajretovci, koji su izraavali djelatnu ignoranciHasan Kiki ju prema bonjakim stvaraocima iz zagrebakog knjievnog kruga, prihvate Muradbegoviev rukopis? ta vie, kako je pisao Muradbegovi, do realizacije ovog projekta je dolo na inicijativu urednika Gajreta Hamida Kukia. Nije li Muradbegovieva saradnja sa Gajretom imala znaenje poruke spram bonjakih podijela na prosrpski i prohrvatski orijentirane intelektualce? U ovom bi kontekstu vrijedilo razmatrati manifestacije, karakter, oblike i posljedice ovih bonjakih prosrpskih i prohrvatskih orijentacija, koje su se nedvojbeno odrazile na spektar buduih dogaaja. ta je u tim intelektualnim podjelama, i dezorijentacijama, moglo znaiti kad jedan prohrvatski bonjaki knjievnik oituje otvorenost prema prosrpskom bonjakom kulturnom krugu? Novohistorijska kritika bi u ovom smislu morala napraviti distinkciju izmeu znaka i oznaenog, izmeu tadanjih
4 Muradbegovievo je hrvatstvo vezano tek za mjesto ivljenja, za knjievni krug u kome je ostvario armaciju, ali ne i za politika stajalita koja nikada nisu oitovana u smislu vezanosti za hrvatsku nacionalnu ideju.

162

163

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

i dananjih znaenja prosrpske i prohrvatske orijentacije, budui da tadanje, tek zasnovano, i jugoslovenstvom opinjeno, srpstvo i hrvatstvo nisu imali krute granice identiteta i razlike, te da su mnogi bonjaki intelektualci ova opredjeljenja mijenjali kao to se u pluralnim okolnostima mogu mijenjati politike partije. Primjer za to su atievi ili Baagievi bezbolni prelasci s jedne na drugu obalu bonjake polariziranosti. Uprkos brojnim primjerima koji svjedoe o bonjakoj polarizaciji, u domaoj knjievnohistorijskoj nauci imamo i miljenja koja iskljuuju ove podjele. Midhat Begi smatra da raskra muslimanskog pisca tada nisu vie bila ona koja je Mato vidio 1908. izmeu Zagreba, Beograda i Carigrada, nego izmeu nacionalizma i socijalizma, izmeu Krlee i folklora5, to u principu nije netano, ali nije ni potpuno. Ljeviarska kritika tzv. austrijske i tzv. Midhat Begi agrarne ili begovske teme u bonjakoj prozi javit e se sa treom generacijom bonjakih knjievnika, znatno poslije beogradsko-zagrebakih podijela, u kojima je ravnopravno participirala i ona vezanost za Carigrad. Zapravo, Matoeva uputa na Carigrad, u postojeim okolnostima, nije mogla imati realan osnov, jer se bonjaka stvarnost protezala u datom srpsko-hrvatskom okruenju. Ali, ni Begieva podjela na nacionalizam i socijalizam nije egzistirala u bonjakoj
5 Isto, str. 141

stvarnosti prije razmaha knjievne ljevice i njene, hronino ideologizirane i paualne kritike feudalizma. injenica da je Muradbegoviev Ponos ekao 77 godina na objavljivanje u zasebnoj knjizi ukazuje na tri perioda u kojima ovaj roman nije bio konjukturan za drutvenopolitiku klimu. Prvo, za period do drugog svjetskog rata koji nam je u ovom nizu najtee odgonetnuti, budui da je Muradbegovi uivao ugled ako ne najznaajnijeg, onda jednog od najznaajnijih bonjakih knjievnika. Muradbegovieva popularnost moe se ilustrirati jednom reenicom iz pisma koje su Muradbegoviu u povodu njegove saradnje sa Gajretom uputili muslimanski omladinci iz prohrvatskog bonjakog kruga: Muslimanska omladina irom cijele Bosne i Hercegovine s najveom pozornou prati Va rad i s ponosom istie da vidi u Vama najjae pero, to ga je do danas dao na slavensko-muslimanski elemenat6. Otud je zagonetka kako prvi roman bonjakog najjaeg pera nije odmah doivio svoje zasebno izdanje. Drugo, mnogo je jasniji period nakon Drugog svjetskog rata, u kome je Muradbegovi bio proskribiran kao kolaboracionist Pavelieve NDH, pa je razumljivo to komunistika vlast nije osjeala potrebu da rehabilitira i armira djelo jednog ideoloki nepodobnog knjievnika. U ovome bi se kontekstu dala razmatrati nekolika svjedoenja o pozitivnoj ulozi Ahmeda Muradbegovia u vrijeme Drugog svjetskog rata, o njegovom angamanu na zatiti nekih srpskih glumaca pred pogromakom politikom Pavelieve NDH, te bi se tome mogla suprotstaviti hronina potreba svih totalitarnih reima da njeguju status narodnih neprijatelja. Tree, indikativan je period nakon 1992. godine, kada je dolo do svekolike rearmacije i rehabilitacije bonjake kulturne batine, ali, izgleda, ne u onoj mjeri koja bi sistemski zahvatila sveukupnost znakovlja bonjake kul6 Cit. prema: Ibrahim Kemura: Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986., str. 339.-340.

164

165

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

turne samobitnosti. Napose, objavljivanje Muradbegovievog Ponosa, u izdanju Biblioteke u Muradbegovievom rodnom Gradacu, takoer nije dio nacionalne kulturne strategije, ve jo jedan od primjera da, znatnijim dijelom, znakove bonjakog kulturnog identiteta batine i grade incidentni, pojedinani napori. II Ovih nekoliko kontekstualnih osobenosti mogu biti dostatan podsticaj za tumaenje Muradbegovievog Ponosa kroz postupak kakav su u odnosu na englesku renesansnu knjievnost ili na ameriki roman 19. stoljea zaeli rodonaelnici novog historicizma, ija je idejna osnovica u ubjeenju da knjievnost ne moe biti autonomna estetska djelatnost. Novi historicisti knjievna djela ne promatraju kao zasebne umjetnike cjeline, ve kao izraze jedne osobene prole kulture, koja ima izraajne kodove, razumljive jedino na osnovu sauvanih tekstova. Ono to nadrasta strukturalistiku ideju sve je samo tekst, a iz koje proizilazi Nieova misao sve je samo interpretacija, odnosi se na pitanje dometa samog teksta, koji nije uvijek historijski taan ili nazoan. Time itljivost historije prevazilazi mogunosti teksta. U sluaju Muradbegovievog Ponosa, kao to smo vidjeli, ali i u sluaju cjelokupne bonjake knjievnosti, postoji mnotvo vanjskih faktora koji su determinirali prirodu i ulogu bonjakih duhovnih nastojanja. Od prvog bonjakog romana Zeleno busenje Edhema Mulabdia (1898), preko ostalih bonjakih romana do Drugog svjetskog Edhem Mulabdi
166

rata, koji nose traumatsku izoliranost od knjievnih strujanja evropskog vremena, ali i bonjake datosti, pa do injenice da se Muradbegoviev Ponos tampa tek 2004. godine, iako je bitan za razumijevanje anrovsko-tematskog razvoja bonjake knjievnosti djeluju historijski i sociopolitiki faktori koji nam ukazuju da se bonjaka knjievnost, kao ni bilo koja, ne moe svrhovito tumaiti kao autonoman estetski svijet, odvojen od motivacijskog i kulturolokog konteksta svoje egzistencije. Moda druge nacionalne knjievnosti nemaju tako prisan odnos sa historijskim kontekstima, jer je veina evropskih nacija bila rastereena od nagona za opstankom i za priznavanjem sopstvenog identiteta. Otud je u veini evropskih nacija mogla stasavati knjievnost ija su djela imala prostor za autonomnost, temeljen na drutvenoj i politikoj stabilnosti. ak je i u susjednim, junoslavenskim knjievnostima, pitanje identiteta prevazieno sa 19. stoljeem. Novi historicisti su svoj postupak prvo primijenili na engleskoj renesansnoj knjievnosti, ije izuavanje je do 80-tih godina prolog stoljea doseglo karakter konane vrijednosti, te je bila podatna za novokritiko pretresanje i za otkrivanje novih znaenja. Novi historicisti su ovim postupkom tumaili i ameriki roman 19. stoljea, te u njemu pronalazili sline, primjerice ekonomske, kontekste, kojima mi nastojimo osvijetliti jednu novu dimenziju Muradbegovievog Ponosa, te naslutiti takvu mogunost i u itanju cjelokupne, a posebno starije, bonjake knjievnosti. Stoga emo ukratko predstaviti osnovne crte novog historicizma. U somborskom asopisu Dometi, koji je u cijelosti posveen novom historicizmu, Vladislava Felbabova u uvodnom tekstu ovako denira nastojanja rodonaelnika novog historicizma Stephena Greenblatta i njegovih saradnika: Za razliku od sledbenika angloamerike Nove kritike, Grinblat i njegove kolege nisu mogli da prihvate da
167

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

knjievna dela postoje u estetskom vakuumu, kao da nemaju nikakve veze sa istorijskim kontekstom u kome su nastala.7 Novi historicisti smatraju da su knjievna djela historijski uslovljena u istoj mjeri u kojoj su uslovljene i druge vrste kulturne djelatnosti. Za razliku od teoretiara knjievnosti i knjievnih kritiara koji su svoje sudove ograniavali na uske estetske, strune i teorijske probleme, novi historicisti objavljuju studije koje knjievna djela sagledavaju u bliskoj vezi sa drugim vrstama diskursa, drutvenom praksom i institucijama. Veze meu njima se razumijevaju kao elementi ideolokog polja u kome se oblikuju i meusobno proimaju pojedinane i kolektivne strukture.8
7 Vladislava Felbabov: Novi istorizam, Dometi, asopis sa kulturu, god. 29, etverobroj 108-111, Sombor, 2002, str. 7 8 U prouavanju knjievnosti novi historicizam je otvorio preispitivanje estetskih, moralnih i ontolokih principa koji su uspostavili ideoloke postavke tradicionalnog prouavanja knjievnosti. Teorijski prostor poststrukturalizma, kome u najirem smislu pripadaju ova nastojanja, problematizira proces kojim se znaenja i vrijednosti stvaraju i utemeljuju, pomijeraju od esencijalnog ili imanentnog ka historijskom i kontekstualnom modelu znaenja. Zajednika im je sumnja u zatvorene sisteme, totalitete i univerzalije. Novi historicisti su ponovo postavili pitanje drutvenog znaaja knjievnog djela. Oni nisu eljeli da se jalovo bave tekstom bez konteksta, kao poststrukturalisti, te su modernu interpretativnu tehniku dekonstruktivnog itanja stavili u slubu sociohistorijske analize. Novi historicizam tumai tekst ne samo kao produkt historije, ve i kao produktivnu snagu koja djeluje istovremeno s drugim silama historije i koja svojim djelovanjem esto mijenja sile koje su joj dale oblik. Znakovit je i stilski pristup koji prakticiraju novi historicisti. Oni svoje studije poinju predstavljanjem i tumaenjem nekog neknjievnog teksta koji obrauje odreeni dogaaj iz vremena kada je nastalo knjievno djelo koje je predmet interesovanja novohistorijske analize. U tradicionalnoj knjievnohistorijskoj praksi uobiajeno je da se na poetku, fragmentarno predstave dotadanja tumaenja istog djela. No, novi historicisti prvotno predstavljaju neki sluaj iz ivota, kao ilustrativ sociopolitikog ili kulturolokog vremena u kome je nastajalo to knjievne djelo. Paralelno postavljanje, tumaenje i ispreplitanje historijskog dokumenta i knjievnog teksta upuuje da je sama knjievnost bila i rezultanta i faktor, i posljedica, ali i uzrok, drutvene prakse svoga vremena.

III Prema novohistorijskim intencijama, u odnosu na temu romana, Muradbegoviev Ponos bi trebalo prvotno tumaiti kroz politike, ekonomske, a nadasve sociokulturne posljedice koje je na bonjako plemstvo ostavila tzv. agrarna reforma iz 1919. godine, kada je kroz oduzimanje zemljinih posjeda bosanskim begovima, i njihovo ustupanje, uglavnom, srpskim kmetovima, dolo do naglog siromaenja bonjakog plemstva, a time i do socijalnih i kulturnih lomova u sistemu vrijednosti. Begovi su na prijelazu iz 19. u 20. stoljee elita bonjakog drutva, koja je, prolazei i sama kroz proces socijalne i politike transformacije, utjecala na transformaciju itavog drutva.9 Bukvalistiko sprovoenje novohistorijskih intencija u ovom bi sluaju uvjetovalo navoenje izvornih historijskih dokumenata, kako bi se ukazalo na ambijent koji generira dramu likova iz Ponosa. Da li Regentov akt o tzv. agrarnoj reformi uope moe odslikati stvarnosno stanje? Navodno je ishod Prvog svjetskog rata uvjetovao revanizam prema bosanskom plemstvu i bukvalnu otimainu begovskog zemljita, a tzv. agrarna reforma je samo legalizirala ovo nasilje. Prema jednoj izjavi Regent Aleksandar Mustafe Imamovia, koju ovdje parafraziramo regent Aleksandar je svojim Proglasom ozvaniio otimanje zemlje, i to se pokualo legalizirati kao
9 Husnija Kamberovi: Kontroverze o bosanskim begovima, Diwan, asopis za kulturu, god. IV dvobroj 5-6, Gradaac, 2001, str. 38.

168

169

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

agrarna reforma10. Nepotpunost primarnih dokumenata nas upuuje na sekundarnu grau, na historiografska tumaenja prirode i posljedica tzv. agrarne reforme. Postoji uistinu mnogo studija iji se autori bave ovim pitanjem, a kao primjer moemo navesti statistike procjene iz studije Jusufa ige: U kvaziagrarnoj reformi (1919-1920) brutalno su od vlasnika zemlje oduzeta 925-174 hektara (52,8%) ukupno obradive povrine i to po najnioj cijeni Tako je vie od 12.500 bonjakim porodica pauperizirano (osiromaeno, op.a.), to je rezultiralo dodatnim egzodusom pripadnika tog naroda u druge zemlje, uglavnom u Tursku.11 Budui da novi historicizam barata sa kontekstima i ideolokim pozadinama, te da bi rije bonjakog autora mogla imati manju objektivnu teinu, u ovom bi sluaju vrijedilo posluiti se stranim izvorima, recimo, Malcolmovom studijom Povijest Bosne: Godine 1919. jugoslovenska je vlada ukinula kmetstvo i donijela zakon prema kojem kmetovske obitelji stjeu pravo vlasnitva nad zemljom koju obrauju. Spaho (Mehmed, tada najutjecajniji bonjaki politiar, op.a.) se svim silama borio da zemljoposjednici dobiju novanu nadoknadu od drave za svoju zemlju. Na kraju je drava doista Mehmed Spaho isplatila na milijune dinara,
10 Federalna tv, 14. XI 2004. 11 Jusuf iga: Tradicija Bosne koju su izdali, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 2001, str. 23.

ali je openito visina nadoknade bila ispod trine vrijednosti zemlje. Ta je reforma pogodila otprilike 4000 muslimanskih zemljoposjednikih obitelji, od kojih su neke pale na prosjaki tap.12 Ovdje nailazimo na dva drastino razliita podatka: iga tvrdi da je osiromaeno 12.500, a Malcolm 4000 bonjakih porodica, te bi kroz ostale izvore vrijedilo iznai taan podatak, no, to ve prevazilazi interesovanja ovog teksta. U dostupnim teorijskim tekstovima o novom historicizmu nita se ne kae o granici koju bi vrijedilo uspostaviti prema koliini historiografske grae kojom se moe osvijetliti kontekst odreenog knjievnog teksta. Ako se radi tek o ilustrativnosti, onda bi gore navedeni citati bili dovoljni za osvjetljavanje psihosocijalne pozicije koja generira dramu glavnih junaka Ponosa. Jednako, ovi bi citati mogli biti dovoljni i za razumijevanje Muradbegovieve nakane da tematizira savremeni trenutak u bonjakom narodu. Meutim, ako ta granica koritenja historiografskih tekstova nije odreena ilustrativnou, otvara se mogunost da knjievno tumaenje dobije iskljuivu dimenziju historiografskog teksta, to se ve ne bi moglo smatrati knjievnokritikom recepcijom. Otud pretpostavljamo da historiografski elementi, u novohistorijskom tumaenju, trebaju imati tek funkciju ilustrativnosti historijskog ambijenta, dostatnu za kontekstualizaciju knjievnog teksta. IV Kao to je historijski, a time i politiki kontekst podatan za tumaenje i razumijevanje Muradbegovievog Ponosa,
12 Noel Malcolm: Povijest Bosne Kratki pregled, Erasmus, Gilda, Novi liber, DANI, Zagreb / Sarajevo, 1995, str. 222

170

171

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

tako su i cjelokupna politika strujanja, ekonomske i sociokulturne promjene, od austrougarske aneksije 1878. pa do tzv. agrarnih reformi 1919, ali i kasnije, podatne za novohistorijsko itanje bonjakog romana do Drugog svjetskog rata. Novohistorijsko itanje bi se, zbog politikih reprekusija prema bonjakom narodu i njegovoj kulturi, moglo proiriti na cjelokupnu bonjaku knjievnost, no, pomenuti period se izdvaja po dinamici bonjakog suoenja sa stvarnou u kojoj vie nisu bili primarni dravotvorni faktor, ve jedan od formalnih konstituenata pod austrougarskom upravom, ili pak drugorazredni narod pod upravom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Govorimo, dakle, o traumi koja se uselila u bonjaku svijest nakon povlaenja Turske Carevine iz Bosne 1878. godine, a koja je odgajana rastuom dinamikom obespravljivanja i marginaliziranja. Tako e se u bonjakoj knjievnosti pojaviti dva dominantna tematska interesovanja, tzv. austrijska i tzv. agrarna ili begovska tema, iji razvoj bi se ak mogao pratiti i kroz pojavu prve i druge generacije bonjakih prozaista, iako ove teme ostaju do danas aktuelna konstanta bonjake literature. Austrijska tema u bosanskohercegovakoj literaturi nametala se skoro sto godina, a naroito je prisutna u bonjakoj knjievnosti. Ona je za bonjakog pisca i dalje opsesivna, jer ni danas se njegov svijet nije odrekao civilizacijske vezanosi za turski, orijentalni svjetonazor, a prihvatio je austrijski, zapadni Weltanschaung.13 Kada konstatiramo da se bonjaki roman pojavio kasno, ili da je imao za svoje evropsko vrijeme prevazienu realistiku poetiku, inspiriranu folklorno-romantiarskim motivima, odreenu epskim motivima, mobilizirajuim patetinim stilskim osobenostima, onda obino zaborav13 Fahrudin Rizvanbegovi: Roman Ponornica Skendera Kulenovia, Antologija bonjakog eseja XX vijeka, Sarajevo, 1996, str. 355

ljamo kontekstuirati potrebu prvih bonjakih prozaista da u vremenima bolnih promjena pokuaju denirati i zabatiniti konane znakove bonjakog nacionalnog identiteta. Ovdje mislimo na prvi bonjaki roman14, Zeleno busenje Edhema Mulabdia (1898). U reenim historijskim kotekstima vrijedilo bi promatrati romane Abdurezaka Hifzi Bjelevca, ija se tematska interesovanja ostvaruju kroz ljubavne i dijelom avanturistike romane, u kojima je historija samo formalni, egzotini kontekst, u kome se zbivaju dramatini sentimentalni lomovi. Nacionalna obespravljenost i pauperizacija bonjakog gradskog stanovnitva, izmeu dva svjetska rata, nisu mu bili podsticaj za pisanje, to je bio povod jednom kritiaru da njegovo pisanje kvalicira kao lahko zabavljanje i jeftini romantizam.15 Hifzi Bjelevac se ambijentalno, ali ne i sutinski, dotie tadanje najee preokupacije bonjake knjievnosti, o konfrontaciji starog i novog, tradicionalnog i evropskog, a to je puno poetiko ostvarenje imalo tek u novelama i dramama, a evo, izgleda, i u romanima Ahmeda Muradbegovia, te dijelom i u proznim ostvarenjima Abdurahmana Nametka. No, ljubavni i avanturistiki obazac romana Hifzi Bjelevca upuuje na pomenutu nevezanost bonjakog romana tog doba za aktuelne knjievne trendove, to opet, kroz novohistorijsko kontekstuiranje, moe ukazivati na nedoreenost i traumatiziranost bonjakog nacionaliteta, koji, kao i svaki nacionalitet, svoj odslik ima u kulturnoj produkciji. U ovom ilustrativnom nizu najupeatljiviji je roman Legenda o Ali-pai Envera olakovia, zasnovan na romantiarskoj idealizaciji historije, gdje likovi i dogaaji nose
14 Prvi romani u bonjakoj knjievnosti su Bez nade i Bez svrhe, potpisani pseudonimom Osman-Aziz, a iji su koautori Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi. Zbog ovog koautorskog konteksta Zeleno busenje se uzima kao prvi bonjaki roman. 15 Muris Idrizovi: Pripovijesti i romani A.H. Bjelevca, predgovor, A.H. Bjelevac: Minka, Sarajevo, 1996., str. 23.

172

173

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

idealne funkcionalnosti. olakovi se ne oslanja na historiografsku grau, niti ima romansijersku historiografsku nakanu. Njega interesiraju idealne proporicije historije, koja time prerasta Enver olakovi u domenu legende, i otud se ovaj roman moe smatrati pseudohistorijskim. Pitanje koje bi bilo zanimljivo za novohistorijsku optiku jeste motivacija Envera olakovia da u poraavajuoj bonjakoj datosti prikae jednu idealiziranu sliku bonjake prolosti, makar kroz pseudohistorijski diskurs, makar kroz legendu, koja imanentno ne rauna na vjerodostojnost. Odnosno, da historijski konteksti nisu bili nenaklonjeni Bonjacima, pitanje je da li bi Enver olakovi imao motiv da replicira poraavajuoj stvarnosti, ili da na savremene inspiracije odgovara idealiziranim slikama bonjake prolosti. Ovo ilustrativno upuivanje na mogunost novohistorijskog itanja bonjake knjievnosti ima namjeru da ukae, prvo, na nepotpunost tumaenja ma koje, a pogotovo bonjake knjievnosti bez historijskog konteksta u kome je nastajala, a drugo, na potrebu ustanovljavanja novohistorijskog pristupa prema bonjakoj knjievnosti u naoj knjievnokritikoj praksi. Uzimajui u obzir Tenovu misao da bi istorija knjievnosti trebala da bude sredinji dio nauke o narodu, te Velekovu misao da knjievnost ima znaaj toliko koliko je emanacija nacionalnog duha16, a u kontekstu bonjake
16 Preuzeto iz: Zdenko Lei: Pripovjedai, Veselin Maslea, Sarajevo, 1988., str. 10

historijske osuenosti da se bude objekt a ne subjekt svoje sudbine, dolazimo do take na kojoj se stvara kljuni problem na kome vrijedi tragati za utjecajima historijskog konteksta na bonjaki knjievni tekst. Kako je knjievnost u Bonjaka mogla emanirati nacionalni duh, ili biti sredini dio nauke o narodu, ako je historija Bonjacima tek potkraj 20. stoljea ostavila varljivu mogunost za groteskni razmah nacionalromantizma, bezmalo stoljee i po nakon evropskih nacija i njihovih knjievnosti? Nisu li neoromantiarske natruhe u knjievnim bonjakim tekstovima s poetka 20. stoljea bile iluzoran pokuaj oponaanja nacionalne stabilnosti, a ne izraz nacionalne postojanosti? Kako se ta nacionalna trauma odravala na knjievne tokove? Govorei o bonjakoj pripovijetci Enes Durakovi kae: U stogodinjem politikom i drutvenom marginaliziranju Bonjaka, u odsustvu mogunosti stvaranja historije, nai su se pripovijedai okretali vie porodinom kultu i nekim trajnim, povijesnim surovostima, neugroenim vrijednostima pojedinane, a ne kolektivne sudbine. I, konano, nisu li se nai pripovijedai upravo zbog te tragine sudbine nacionalnog marginaliziranja vie obraali preradi literarnih motiva i iskustava, nego li panoramskoj Enes Durakovi prezentaciji historijske zbilje i realistike slike drutvene stvarnosti, vie stiliziranosti arabeske i onom tihom kujundiluku intimne ljudske drame, nego li naturalistikoj i historijskoj slici svijeta.17
17 Preuzeto iz: Enver Kazaz: Od poetike anra do poetike knjige, Nacrt geneze i modelativne strukture bonjakog romana, izvor: internet, nov. 2004.

174

175

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Enver Kazaz primjeuje da bonjaki roman nestabilnost spoljnog konteksta nosi kao svoje nasljee i stalnu konstantu razvoja.18 Otud je logino razvoj bonjakog romana tumaiti kroz nestabilnost spoljnog konteksta, koji se namee kao kljuna determinanta ne samo narativnog postupka, ve i tematskih interesovanja, koja i kad su udaljena od aktuelne knjievne ili dnevno-politike stvarnosti kazuju o zapretenostima emanacije nacionalnog duha. Valja imati na umu da je bonjaka kultura, kao i svaka, odslik nacionalnog vitaliteta, i otud je razumljivo to su bonjaki pisci lutali u pokuajima da artikuliraju bonjaku stvarnost, prepoznajui jedino sukobe starog i novog, kao ve svreni rezultat nacionalne nedeniranosti. Zbog svoje socijalne strukture, ideolokog i obrazovnog prola muslimanski vodei krugovi nisu mogli postati predvodnici modernog nacionalnog pokreta.19 V Od svih bonjakih pisaca prije i izmeu dva svjetska rata ini se da je Ahmed Muradbegovi najblie priao tematskom, politikom i psihosocijalnom karakteru bonjake stvarnosti. On je nastojao da tumaenje ovjeka u odreenom drutveno-istorijskom kontekstu skoncentrie na njegovu mranu psihu u duhu tada popularnog frojdizma20. Muradbegovi ipak ostaje u matrici bonjake romaneskne prakse, koja priu bazira na linom i doivljajnom, a ne na kolektivno-historijskom i dogaajnom (Kazaz), ali samo porijeklo dramskog sukoba u Ponosu implicira politiki beckground.
18 Isto 19 Husnija Kamberovi: Kontroverze o bosanskim begovima, Diwan, asopis za kulturu, god. IV, dvobroj 5-6, Gradaac, 2001, str. 38 20 Radovan Vukovi: Literarni okviri razvoja novije knjievnosti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1990, str. 139

Meutim, esto poglavlje romana Ponos u cijelosti nosi politike, kolektivne, dogaajne, historijske karakteristike, koje se po dinamici bitno razlikuju od sevdalijskog, baladesknog, iako na momente ekspresionistikog toka cijelog romana. Nakon obilja sevdalijskih dijaloga, koji u dananjci podsjeaju na svijet telenovela, tipa: Ne kucam ja ovo u tvoje damove, nego srce moje kuca i dua moja lupa krilima u staklo!21, susreemo se u estom poglavlju, u sceni skuptine pod starim krukama, sa jednim posve drukijim senzibilitetom, koji dosee izraajne vrijednosti politikog eseja: U ariji se sakupljao svijet. Doli su seljaci. Sve, to je doraslo za puku i za bojna konja, sve je dolo, da uje poslanika iz Sarajeva. Ljudi su bili potiteni radi neke nepravde, koju su osjeali, a koja ni njima samima nije bila jasna. Neto se dogaa, to se ne slae s njihovim potrebama i osjeajima, neto, to ih vrijea i to se opire njihovoj zasebnoj prirodi i dojakonjem ivotu. Oni su nosili u sebi neki ljudski osjeaj, a taj osjeaj je bio povrijeen i osakaen. Oni su utili u sebi neto svoje naroito, to nije bilo zajedniko sa drugim, a to je bilo ugroeno. I doli su eto, da brane to svoje originalno i priroeno i ne znajui ta brane i protiv ega se bore.22 esto poglavlje Ponosa se doima kao ideoloko centrite romana, mjesto na kome se ogleda politiko nalije ove na prvi mah sentimentalne prie motivirane klasnim razlikama. Iz ovog poglavlja se jasno razaznaje Muradbegoviev odnos prema vlastima, istim, i u vrijeme zbivanja i u vrijeme pisanja Ponosa. Masa se poela vrpoljiti, Ogorenje je raslo I trebalo ga je prema nekome okrenuti. Prema dravi? Tamo je sjedio izaslanik dravne vlasti i biljeio sva21 Ahmed Muradbegovi: Ponos, Gradaac, 2004., str. 36 22 Isto, str. 73

176

177

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

ku rije. Dolje niz cestu etalo se nekoliko andara sa nataknutim bodovima.23 Omerbegovo obraanje na ovom skupu ima znaenje politike, dodue populistike artikulacije narodnih osjeanja, nakon tzv. agrarne reforme, ali i u vrijeme objavljivanja Ponosa: Hoemo mi, da ne diraju u ono, to je nae i da nam vrate, to, nije njihovo. A drugo mi nita ne traimo24 Dodue, Muradbegovi ni u ovom, politikom poglavlju romana, ne naputa osnovnu idejnu crtu o sueljavanju starog i novog, pa u jednom momentu, kroz Omerbegovo obraanje, ironizira strah prema promjenama i napretku, i time kritiki igoe zatucanost i neobrazovanost: ta e nama eljeznice? Zar da se na estiti svijet mijea sa svim onim gadom, to e doi u tim mainama? ta e nama bolnice? Zar da se u na zdravi svijet umijeaju bolesnici i okue nae zdravlje.25 U rukopisnoj verziji romana, Muradbegovi suhim politikim jezikom svodi rezultate skuptine pod starih krukama: Kolikogod bio posljednji zbir muslimanskih masa, iz Grada i sa sela, neuspio u oima politikih lidera, zbog svoje apolitinosti, on je, ipak, ostavio znaajne rezultate u njezinim drutvenim, ekonomskim i kulturnim kretanjima26 Za novohistorijski diskurs bile bi zanimljive rukopisne verzije romana Ponos, u kojima je Muradbegovi napravio odlunije iskorake prema pretakanju historijskog vremena u unutranje vrijeme egzistencije (Kazaz), odnosno prema politikom i kolektivnom, a izvan ustaljene prakse
23 24 25 26 Isto, Isto, Isto, Isto, str. 77 str. 80 str. 80 Proklijalo sjemenje, zavrno poglavlje rukopisne verzije, str. 185

i individualistikog doivljaja svijeta. Muradbegovieva odluka da ove dijelove ne objavi u Gajretu mogla bi biti izazovna za procjenjivanje spremnosti drutvenog i politikog ambijenta da prihvati jedan politiki roman. Meutim, na osnovu izvorne verzije Ponosa, a posebno na osnovu estog poglavlja, jasno je da Muradbegovi nije krio svoj stav prema tzv. agrarnoj reformi i vlastima koje su legalizirale otimainu bonjakog zemljita. Moda uope politiki ambijent nije bio razlogom da Muradbegovi ne objavi politiku verziju romana, ve ovu u kojoj se politike poruke provlae uz sentimentalnu priu. Napose, nespojiva je naivnost sevdalijske narativnosti sa otrinom politikog esejiziranja u estom poglavlju. Da li se to Muradbegovi koristio jednom pitkom, sentimentalnom priom kako bi do itatelja dostavio politiku poruku? Eksplicitni politiki roman bi nedvojbeno imao ui krug recipijenata. Iako je gorka pilula Ponosa zamotana u eernu oblandu, jasno je da se radi o angairanoj literaturi. Jedna od osnovnih osobenosti ove literature je uspostavljanje ciljne grupe. Za razliku od Huminog Grozdaninog kikota, koji u bonjakoj itateljskoj publici nije imao nikakvu ciljnu grupu, o emu svjedoi i podatak da na pojavu ovog romana nije reagirala ni tadanja knjievna javnost u BiH, Muradbegoviev Ponos se u irokom luku obraa bonjakoj itateljskoj publici. Jednaku ciljnu grupu imali su romani A.H. Bjelevca, ali se njihov tematski i anrovski okvir nije pomijerao van granica sentimentalne prie namijenjene, kako je jedan kritiar primijetio, bonjakim hanumama. Zanimljivo je da je A.H. Bjelevac svojim romanima zadavao formalne historijske okvire, iz kojih bi se pria srozavala na razinu sentimantalne sapunice. Kod Muradbegovia je, pak, obrnut proces:
179

178

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

sentimentalnu povrinu prie, kroz dinaminu dramaturku strukturu, prati idejni podtekst sa angairanim politikim konotacijama. Stoga smo skloni pretpostaviti kako je izvorna verzija romana Ponos odreena marketinkim promiljanjem, a ne Muradbegovievim strahom od objavljivanja rukopisne, politike verzije romana. VI Vedad Spahi navodi da zbirkom novela Nojemova laa Muradbegovi prihvata poetike principe ekspresionistikog knjievnog programa, to je knjievna povijest oznaila kao bitan iskorak u razvojnim tokovima bosanskohercegovake a osobito bonjake pripovijedake umjetnosti27. Budui da su mnogi teoretiari ekspresionizma navodili kako je ovaj izraz revolucionaran, u stilskom, ali i u tematskom opredjeljenju, to bi se moglo dovesti u vezu sa Muradbegovievom nastojanjima da roman iz muslimanskog aristokratskog ivota proiri prema politikom kontekstu. No, Muradbegovi ipak ne ide u eksplicitno formuliranje politike poruke, iako sama pria imanentno nosi podtekst o ugroenosti i traumatiziranosti bonjakog kolektiviteta nakon tzv. agrarne reforme. Vedad Spahi smatra da bi se reeksi ekspresionizma mogli uzeti kao jedno od prepoznatljivih obiljeja cjelokupne Muradbegovieve novelistike28, u ta spada i roman Ponos, a to bi u kontekstu njegovih interesovanja za bonjaku priu moglo imati i znaenje razaranja tradicionalne matrice, odnosno, otklona prema historinom i kolektivnom diskursu.
27 Vedad Spahi: Tekst, kontekst, interpretacija Ogledi iz knjievnosti Bosne i Hercegovine; Kontinuiteti i polariteti u Muradbegovievoj novelistici, Teanj, 1999., str. 120 28 Isto, str. 120

Razvojnu liniju proznog stvaranja () Muradbegovi proiruje prozama sa obiljejem psiholokog realizma, koji obuhvata i umjetniko asimiliranje nautralistikog, simbolistikog i impresionistikog knjievnog postupka, s izraenom tenjom za potpunijim ukljuivanjem u tokove ekspresionizma.29 Ovaj Muradbegoviev otklon od epskog i realistikog narativa, kakav je izraen jedino jedino kod Hume, ukazuje na intenciju iskoraka iz tematske uparloenosti bonjake proze, prema angairanoj literaturi koja bi u svojoj osnovi imala prosvjetiteljsku i nacionalnu misiju. Govorei o prisustvu ekspresionistikog doivljaja svijeta ne samo kod Ahmeda Muradbegovia i Hazme Hume, nego i u prozama pisaca s knjievne ljevice Hasana Kikia, Zije Dizdarevia ili ranog Skendera Kulenovia, ija je funkcija prilagoena osnovnoj ideji socijalno angairane proze, Enes Durakovi primjeuje da je socijalno angairana slika neposredne drutvene stvarnosti nerijetko kritiki otrija () u djelima Ahmeda Muradbegovia ili Hamze Hume ()30. Begievo vienje raskra muslimanskog pisca izmeu nacionalizma i socijalizma upuuje na snaan kritiki stav knjievne ljevice prema bonjakim piscima koji su se bavili tzv. austrijskom ili tzv. begovskom temom. Knjievna ljevica, u svojoj ideolokoj nekritinosti, nije imala snagu da sagleda politiko, ekonomsko i kulturno razbijanje i marginaliziranje Bonjaka, jer je te procese podvodila pod progresivne obraune s feudalizmom, makar ta progresivnost dolazila i od monarhistikog ili velikosrpskog koncepta drave. Marksistika misao je tzv. begovsku temu tumaila kao klasni sukob, te nije ni mogla
29 Uzeir Bavi: Uvod u knjievno stvaranje Ahmeda Muradbegovia, Povodom 100. godinjice roenja, izvor: internet, nov. 2004. 30 Enes Durakovi: Antologija bonjake pripovijetke XX vijeka, predgovor, Sarajevo, 1995, str. 15

180

181

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

raspoznati da se u jednom historijskom trenutku nala na usluzi kralju i otadbini. Otud su proizili stavovi koji e biti preuzeti od komunistikog reima, i koji e do posljednje decenije 20. stoljea odreivati drutveno-politiki odnos prema neljeviarskom bonjakom knjievnom naslijeu. To nas upuuje na razloge ignorancije i marginalizacije bonjake knjievnosti u viedecenijskom periodu. Zametak ovog stava potonjeg komunistikog reima see od 30-tih godina, a njegova najplastinija ilustracija moe se pronai u sudovima jednog od glasovitih ljeviarskih knjievnih kritiara, dodue autodidakta, Rize Ramia, iz 1937. godine: () Opisivali su ljubavne jade i emere, pa i obijesti, beznaajne zgode i nezgode svojih junaka, iznalazili kojekakve narodne erete i lozofe, sentimentisali literatorski nad gorkom sudbinom svojih begova i aga i njihovih hanuma i keri koje dumansko oduzimanje agrara zavi u crno, ubi. () I, eto, u to isto vrijeme, dok muslimanske mase ive tako patniki, () Ahmed Muradbegovi (pie) haremske pjesme i novele, u kojima ulne komplekse laboratorijskim literarnim kompleksom razrauje do arkog usijanja, unosei docnije isti patos u svoja dramska djela u kojima je tematika kompletirana sa uobiajenim dramskim elementima: patoloka kob, kobne strasti, ponos, osveta, zanos osvjedoenja; () Nae ljude i na muslimanski ivot prikazali su kao neku istonjaku egzotiku to je, svakako, prilino nategnuto, nevjerno. () jer, dok gospodu i druge graanske i malograanske slojeve zabavlja i razonouje, narodne mase zavodi u bludnje, odvraa im panju od njihovih goruih gorkih problema.31 Da bi se u potpunosti razumjeli iskljuivi knjievnokri31 Rizo Rami: Budna Bosna, Tri generacije knjievnika Muslimana, Sarajevo, 1966, str. 204.-205.

tiki nazori Rize Ramia, a time i potonje reimske recepcije bonjake knjievnosti, vrijedi, ilustracije radi, navesti i sljedei kritiki pokli, koji armira tri knjige Hasana Kikia: Ove tri knjige su odjeknule kao tri bojna poklia naeg proleterijata, kao poziv na borbu protiv kapitalistikog drutvenog sistema.32 Ovakvi stavovi, u neku ruku, zvanine ideoloke kritike, zorno odslikavaju drutveni tretman neideoloke bonjake knjievnosti u hijerarhiji komunistikih vrijednosti. VII Novohistorijski kritiki diskurs ne bi mogao zaobii injenicu da je jedan bonjaki pisac sa knjievne ljevice takoer objavio roman o rasapu begovata, te da taj roman ima dodirnih taaka sa Muradbegovievim Ponosom. Rije je o Skenderu Kulenoviu i njegovoj Ponornici (1977). Prvi istraivaki izazov proizilazi iz injenice da Skender Kulanovi je knjievna ljevica diskreditirala literaturu koja se bavi propau begovata, a da je jedan pisac sa knjievne ljevice ostvario roman u kome se, bez bitnih idejnih razlika, bavi istom temom. Dodue, 50 godina nakon Muradbegovia, ili 80 godina nakon Mulabdia u Zelenom busenju.
32 Isto, str. 31

182

183

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Izuzimajui narativne i stilske razlike Ponosa i Ponornice, vrijedilo bi komparirati tematske i idejne slinosti. Ponornica se bavi tzv. austrijskom temom, kada je begovat jo imao, dodue formalne, obrise moi. Dva su drutvena aspekta koja taj, romanom zahvaeni, prijelom ine: aspekt civilizacijske smjene ija je dramatinost opsesivna za bosansku, prvenstveno bonjaku literaturu do dana dananjeg, i porodina, pa i klasna, koje se ovdje samo najavljuju.33 Ponos se bavi temom denitivne propasti begovata, kada aristokratski status jedino jo dotrajava u svijesti nekadanjih njegovih vlasnika, dok je u stvarnosti odve prolost. U Ponornici, austroturska smjena okupacije Bosne i Hercegovine donosi nove drutvene odnosne uprkos deklarativnom ostajanju na starom. Neumitnost promjena na socijalnom planu, stalno pojaavanih i podravanih od novog okupatora, iji je kapitalistiki nain proizvodnje i proFahrudin Rizvanbegovi dukcionih odnosa historijski izvjestan, i neosporan, dramatino razdire porodicu iznutra i izvana.34 U Ponosu, porodica je ve materijalno razorena, na egzistencijalnom je i socijalnom dnu, begovi iz svojih kua prodaju ak i podove, a kerke svoja djevojaka ruha zalau kod jevrejskih lihvara, dok od aristokratskog poretka ostaje jedino jo Omerbegovo grozniavo insistiranje da mu se ki Hatida ne uda za Aliju ljivia, ve za momka begovskog porijekla, kako bi makar tako odgodio suoenje sa stvarnou. Slian, dodue periferni motiv imamo i u Ponoroci, u vezi sa udajom Arife za onoga ko
33 Fahrudin Rizvanbegovi: Roman Ponornica Skendera Kulenovia, Antologija bonjakog eseja XX vijeka, Sarajevo, 1996. str. 364 34 Isto str. 365

ne odgovara ugledu ni poloaju porodice35. I u jednom i u drugom romanu imamo uloge patrijarhalnog oca, koje se bitno razlikuju po reakciji na dramatino ruenje jednog svijeta u cjelini, a iji se temelj odravao i stalno zasipao vlastitim runjenjem36. Na hronolokoj razini rasapa begovata ini se da ekspresivnost oca, kao lika, raste sa pribliavanjem spoznaje o krahu. U oba romana likovi oeva zadravaju patrijarhalne, despotske karakteristike, ali se u odnosu prema stvarnosti razliito postavljaju, utoliko to je otac iz Ponornice autodestruktivno pomiren sa krajem jednog vremena, a to otac iz Ponosa grevito nastoji, po cijenu ugroavanja emotivnog opredjeljenja svoje keri, iako bez ikakvog izgleda na uspjeh, sauvati vlastitu psiholoku i emotivnu stabilnost. Rizvanbegovi u svome najistaknutijem eseju, o romanu Ponornica, kae da Kulenovi ostavlja u dilemi, stvarajui linost Oca, da li je ikad patrijarhalni roditelj mogao biti iskljuivi krivac svome despotizmu, ili su to drutveno uvjetovani uzroci37. Iako se oba romana tematski temelje na propasti begovata, u dva razliita, gradivna perioda bonjake traumatske povijesti, iako se njihova dramaturgija zasniva na sukobu starog i novog, to daje kvalitetnu osnovicu za dramska, etika i moralna prosijavanja, nepobitno je da oba djela u sebi nose politiki podtekst koji je u kontekstu njihove kulturoloke pojavnosti, 1927. i 1977. mogao biti tumaen kao pokuaj bonjake denicije sopstvene historije. Zapreke koje su vladale u tim periodima, naspram bonjake kulturne i svake druge samobitnosti, navode nas na subverzivni karakter ovih dijela, a to je u novohistorijskom tragalatvu jedan o kljunih ciljeva. Kao to bi se novohistorijskom analizom mogli pratiti parabole komunistike vlasti u Selimovievom Derviu i
35 Isto, str. 364 36 Isto, str. 364 37 Isto: str. 361

184

185

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

smrti, tako u Kulenovievoj Ponornici postoji nekoliko momenata koji ukazuju na parabolu prema komunistikom reimu i njegovom voi. Tu mislimo na epizodu mevluda u damiji, koja nosi partijski zadah, te na epizodu lova na medvjede, u kojoj Muftija ima obrise bugojanskog lovca na medvjede. Kada se preklope vremenski planovi, zbivanja i pisanja Ponornice, dolazimo do pretpostavke o disidentskoj subverzivnosti Kulenovievog teksta, to nam potom otvara mogunost prepostavke za istraivanje mogue autorove nakane da svojim romanom uspostavi historijsku sliku sistemskog, izvanjskog, reduciranja bonjakog nacionaliteta, u ta potom spada i ideoloki embargo na makar literarnu tekstualnost historije. Ako je to mogue, onda ni Ponornicu ne moemo promatrati iskljuivo kao suveren estetski prostor, a bez kontekstuiranja njene nacionalne pojavnosti i namjere. VIII Muradbegoviev Ponos je paradigmatski primjer mogunosti novohistorijskog itanja bonjakog romana, ali i bonjake knjievnosti uope. ini se da u bonjakoj knjievnosti ni jedna pojava ne egzistira autonomno, odvojena od uzburkanosti historijskog konteksta. Novi historicizam je mlada knjievnokritika metoda, i njen razvoj umnogome ovisi od potreba, ali i mogunosti nacionalnih knjievnosti da preispituju i dopisuju historijski kontekst svoje geneze. to je dramatiniji i nestabilniji historijski kontekst, to je prostor za novohistorijsko itanje iri i dublji. Kontinuitet tragine sudbine nacionalnog marginaliziranja (Enes Durakovi) knjievnohistorijsku recepciju bonjake knjievnosti upuuje na novi historicizam, kao na metod koji interpretaciju teksta moe proiriti i denirati historijskim kontekstom. Same perspek186

tive eventualnog zahvata novohistorijskog doitavanja i preitavanja bonjake knjievnosti jo uvijek bivaju odreene sudbinom marginaliziranja, to takoer spada u domenu novog historicizma.

187

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Bosanski duh u Bosni ta je to?

Podsjeanje: Bosanski duh u knjievnosti ta je to? (1967 2007)
U januaru 1967. je u sarajevskom asopisu ivot (broj 1-2) objavljen esej Muhameda Filipovia Bosanski duh u knjievnosti ta je to?. U podnaslovu stoji da je to: Pokuaj istraivanja povodom zbirke poezije M. Dizdara Kameni spava. Ni jedan tekst iz bosanske knjievne periodike, kao ovaj Filipoviev, nije izazvao takve reakcije, niti je tako esto spominjan i hvaljen kao kultni, u raznorodnim situacijama. PoMuhamed Filipovi kuat emo razgrnuti estradnu i politiku auru sa teksta koji je u svojoj anrovskoj osnovi knjievnoesejistiki. Jo je neutihla, iako je aptom stiana, potreba da se odgoneu izvorita bosanskohercegovakog kulturnog i knjievnog identiteta, ako tog identiteta uope ima u aktuelnom registru moi. Svejedno, izazov istraivanja odnosa koji su vladali u vrijeme objavljivanja Dizdarevog Kamenog spavaa i Selimovievog Dervia i smrti, kulturne i politike klime u kojoj je Filipovi slavio bosanski duh u knjievnosti, jesu upravo paralele sa naim vremenom. ta se to promijenilo, u formi ili u sadrini, od vremena kada je bosanski duh u svojoj zemlji bio herezom?
188

Vrijedi primijetiti uranjenost Filipovieva istraivanja. Kameni spava je objavljen samo godinu dana ranije, te je izgledalo ishitrenim ustoliavanje ove zbirke u barjaktara bosanskog duha u knjievnosti. Iako dotad, kako pie Filipovi - kritiari nisu alili truda da bi Kamenom spavau odali priznanje oni ipak nisu otili dalje od procjene estetskih vrijednosti, niti su se uputali u pretpostavke od kulturnohistorijskog karaktera. Filipoviev esej stoga treba, nasuprot tada dominantnom begievskom imanentizmu i estetskom utopizmu, smjestiti u teorijski prostor pred-, pa budemo jo slobodniji, i post-strukturalizma, kojima u najirem smislu pripadaju nastojanja vanestetske, kontekstualne recepcije, gdje se problematizira proces kojim se znaenja i vrijednosti stvaraju i utemeljuju, pomjeraju od esencijalnog ili imanentnog ka historijskom i kontekstualnom modelu znaenja.

189

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

Deniranje duha jedne knjievnosti, preko zbirke pjesama koja tek to se pojavila, odve je bilo smjelo, ne samo sa tadanjeg drutvenog, ve, openito, metodolokog aspekta. injenica da danas i Maka Dizdara i Kamenog spavaa, na frtalju bosanskog suvereniteta, doivljavamo kao centrita knjievnog, kulturolokog, pa u simbolikom smislu i politikog bosanskoga identiteta - svjedoi da se Muhamed Filipovi nije preraunao. To danas znamo mi, sa distance od etiri decenije, ali to nisu mogli znati, ili nisu imali razloga tome vjerovati, Makovi i Filipovievi savremenici te 1967. godine. A i poslije. Primjerice, u najcjelovitijoj analizi pjesnikog djela Maka Dizdara, doktorskoj disertaciji Govor i utnja tajanstva (Svjetlost, Sarajevo, 1979.), sudei po popisu literature, Enes Durakovi uope nije konsultirao Filipoviev esej, makar kao jedan od prvih radova o Kamenom spavau. Recenzent Durakovieve studije Kasim Prohi primjeuje da Dizdarev pjesniki opus Durakovi razumijeva unutar geneze bosanskohercegovake pjesnike rijei, i unutar konteksta drugih nacionalnih knjievnosti, a to je ono ime se i Filipovi bavi. Uz to, veza izmeu Maka i Filipovia, postoji na jo jednoj razini; Dizdar je od 1964. pa do smrti, 1971. godine, bio glavni urednik asopisa ivot, u kojem je objavljen Filipoviev esej. Veliki je Mak Dizdar, kazali Mak Dizdar bi maliciozni i naivni, odigrao malu rolu objavljujui, kao glavni urednik, tekst o sebi. Daleko od toga, glavni urednik asopisa ivot imao je hrabrosti sudjelovati u subverzijama. Durakovieva studija se ne bavi ovim pikanterijama. I mnogi poslije nisu zalazili u prostor bonjake kulturne traume, koja
190

kao trauma identiteta i nerealiziranosti, u uvjetima politike represije traje do danas. A otkad? Moda od bonjakog postanka, od osmanlijskog odlaska...? U bonjakoj kulturnoj paradigmi nikada nisu uspostavljene kreativne i istraivake slobode, nikad nije osvojen prostor za smiren, saglediv i sveobuhvatan analitiki presjek bitnih fenomena. Vazda su tekstovi bonjakih autora bili uskraeni za element konteksta, kog se, eto, Filipovi u svome eseju tek dotakao, pa postao rtva. S druge strane, Durakovi je napravio iznimno vrijednu knjievnu studiju o poeziji Maka Dizdara, izbjegavi neuralgine take onovremenog konteksta, ime je i sebe i svoj rad potedio neprijatnosti. Konano, ta je moglo biti tako sporno u eseju Muhameda Filipovia? Sa ovovremene take gledita nita. Bosanski je duh u Filipovievoj interpretaciji srodan duhu jugoslovenskog zajednitva, pa je teko razumjeti zato su se partijski duebrinici suprotstavili bratstvujuem prostoru bosanskoga duha. Evo jednog citata iz Filipovievog eseja koji osuuje agresivne nacionalizme i slavi ouvanje bosanskog duha. Izneseni stavovi danas se ine vie reimskim nego subverzivnim: Agresivni nacionalizmi, raznih vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprinijeli su mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije. No i to propadanje, ma koliko ono iroko i obimno bilo, nije nas liilo onoga to je sa stanovita kulturne funkcije duhovnog naslijea najvanije, tj. ono nas nije liilo potrebe da drimo i uporno uvamo svijest o Bosni i ono to Bosnu ini tako udnom i neobinom, da drimo i uvamo bosanski duh.1 Filipoviu je pojava Kamenog spavaa bila povod ne samo da identicira ve i da kritiki progovori o sloenom pro1 Bosanski duh okrugli sto, Odbor savjetovanja Bosna i Hercegovina mogunosti i perspektive razvoja, Sarajevo, 1997., str. 133

191

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

cesu tvorbe i rastvorbe bosanskog duha. On raspravlja o narodnom duhu koji se gubi u nacionalnom duhu, to je u bosanskom sluaju konzekvenca historizma: Ovakva redukcija bila je osnova daljnjih produbljenih redukcija koje su bosansku knjievnost priznavale samo kao srpsku ili hrvatsku knjievnost regionalnog obiljeja. Knjievnost Bonjaka bila je, ili tumaena kao srpska ili hrvatska nacionalna knjievnost, ili je odbacivana kao strana, nacionalnom duhu tua.2 Filipovi potom bosanski duh kontekstuira u niz knjievnih dijela i autora. Pie o Kulenovievoj Stojanki majki Kneopoljki koja je, veli, duboko bosanska i ujedno pripada svakom naem narodu. Govori o poetskoj ideji generacije alice, Sarajlia, Tahmiia, Trifunovia, o Suievim Pobunama, o tihom prijemu Selimovievih Tiina, da bi nas Makovom Kamenom spavau primakao kroz raspravu o Bosni koja nema svoga mita i mitologije, jer je nacionalni mit bio nemogu usljed nepostojanja bosanske nacije, dok su veli, viestruki pokuaji da se stvori bogumilski mit ostali bez rezultata. Filipovi se pita da li odsustvo mita znai ujedno i nemogunost bosanske poetske ideje i bosanske poezije, te smatra da se povijesni duh ne mora izraavati u mitskoj supstanci. Tako nas dovodi do Maka Dizdara koji je svoju inspiraciju potraio u bosanskoj duhovnoj tradiciji. U narednih nekoliko stranica Filipovi ispisuje, moglo bi se rei, klasini kritiki prikaz jedne stihozbirke. Izuavatelji Makovog pjesnitva nisu se, kako smo ve istakli, u svojim radovima pozivali na zrela Filipovieva promiljanja Makove poezije. Paradoks je u tome da su njegove kulturoloke opservacije u povodu pojave Kamenog spavaa dobile politiki ig, ne zbog svoga karaktera, ve djelovanjem represivnih mehanizama. Pretpostaviti je da je
192
2 Isto, str. 131.

autocenzura, kao najdjelotvorniji zahvat totalitarizma u tekstualnost, opredijelila mnoge autore da politiki igosan, premda knjievno relevantan tekst, ne petljaju u knjievnokritiki prostor. U Filipovievim promiljanjima, supstancijalno gledano, nema subverzivnih sadraja na koje je trebalo tako burno reagirati. ta vie, tekst ukazuje na nunost suprotstavljanja nacionalizmu, zagovarajui konstruktivno objedinjenje bosanskih razliitosti. Kada govori o Kulenovievoj poemi, i o njenoj pripadnosti svima, Filipovi jasno demonstrira svoju antinacionalistiku poziciju, i istu takvu prirodu bosanskoga duha, u knjievnosti, ili drugdje. Kulenovieva Stojanka majka Kneopoljka, koju itaju i prihvataju svi bh. narodi, savreno se uklapa u komunistiki kulturni program, temeljen na bratstvu i jedinstvu. Otud je nejasno zato bi Filipoviev esej, koji pod sintagmom bosanskog duha slavi konjunkturu toga vremena, bio progonjen od onih koji su tu istu konjunkturu dizajnirali. Bie zanimljivo vidjeti ta o tome kae sam Filipovi. U okviru zbornika Bosanski duh, u kojem su objavljene diskusije i radovi sa okruglog stola odranog u Sarajevu 6. novembra 1994. godine, kao poseban dodatak je tampan Filipoviev inkriminirani esej, sa dodatkom Naknadni post scriptum, u kome autor objanjava posljedice koje je izazvalo njegovo objavljivanje. Filipovi pie da je 4. aprila 1967. Centralni komitet Saveza komunista BiH osudio njegov esej, da je njega iskljuio iz lanstva Saveza komunista, te raspustio Osnovnu organizaciju Saveza komunista na Filozofskom fakultetu, jer ova organizacija nije htjela da prihvati ocjenu rukovodstva da je esej izraz muslimanskog naciona193

Fatmir Alispahi

Orwelland i rubni eseji

lizma i ovinizma. Po Filipoviu, kampanja se vodila na tri razine: a) u novinama je objavljeno mnotvo tekstova, a na radiju i TV mnotvo priloga protiv Filipovia, b) organizirana je rasprava u Centralnom komitetu, c) traeno je otputanje Filipovia sa Fakulteta. Sluaj je dobio jugoslovenske razmjere, jer je, primjerice, u beogradskoj tampi esej kvaliciran kao paradigma muslimanskog ovinizma i antisrpstva, a Filipovi kao karizmatiki voa muslimanskih nacionalista, ovinista i fundamentalista. Budui da savremene teorije kulturnu produkciju i recepciju razumijevaju unutar sociopolitikog konteksta, smatramo da su najznakovitiji djelovi Filipovievog post scriptuma oni u kojima se poblie objanjava atmosfera koja je tada vladala u Bosni: U Bosni je bilo potiskivano sve bosansko. Zastupana su gledanja da nam nije potrebna bosanska televizija, da nema smisla osnivati Akademiju Nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine, da nema smisla da se osniva Akademija za likovne umjetnosti itd., jer sve to zaboga ve imamo i bolje i jae u Beogradu. Na planu knjievnog ivota (...) gurana (je) teza da se svi knjievnici muslimani moraju opredijeliti kao Srbi ili Hrvati. (...) Neki su se opredjeljivali iz uvjerenja, a neki iz pragmatikih razloga, da bi imali alter za objavljivanje knjiga.3 Filipovi pie da se bojao da e, ako prevladaju ovakve tendencije, Bosna biti odista rastvorena u srpskohrvatsku zonu i da e se obnoviti neka vrsta stanja iz 1939. godine. Na tom tragu drimo da je dvije kontekstualne take u rasponu od 40 godina vrijeme objavljivanja eseja i dananje vrijeme nemogue tumaiti izvan realiteta kulturnih interesa koji se ostvaruju putem interesnih lobistikih mrea, politike i ekonomske moi. Ako
3 Isto, str. 153

je Bosna 1967. bila na vagi srpskih i hrvatskih utjecaja, ostvarivanih preko komunistikih institucija moi, ona je to i danas, ali u drukijoj, dejtonskoj formi, to za lipovievski shvaen bosanski duh ne ini bitnu razliku. Sama injenica da do danas nismo dobili kontekstualno iitavanje bosanske ili bonjake knjievne situacije, koje bi oitalo utjecaje represivnog aparata na knjievne tekstove, govori da u Bosni nije bilo, niti ima, snage koja bi realizirala takve istraivake pothvate. Jednako vrijedi i za Filipoviev esej, o ijim efektima saznajemo iz pera njegovog autora u tvrdnji da je to (bila) najvea i po posljedicama najznaajnija kulturno-politika afera koja se u Bosni i Hercegovini uope dogodila. Otud je poraavajue da se naom najznaajnijom kulturalnom aferom nisu bavili autori, izbirikani u aplikaciji poststrukturalistikih alata, i u izuavanju, recimo, feminizma po bijelom svijetu. A uistinu vrijedilo bi istraiti ezdesete godine prolog stoljea, kada se u ivotu i u Odjeku, koji je ureivao edo Kisi, pojavljuju tekstovi o samosvojnoj bosanskoj duhovnoj supstanci, utvrditi koliko je priguenost identitarnog diskursa odraz sociopolitike klime koja nije mogla otrpjeti izmicanje iz projekcije Bosne kao srpske i hrvatske provincije. Trend dananjeg bjeanja od neistraenih tundri bosanskoga duha ukazuje na kontinuitet sa vremenima u kojima je bosanskohercegovakoj i bonjakoj knjievnosti odricano pravo na postojanje, i u kojima su reimski sponzorirani projekti suprotstavljeni kulturolokom i politikom biu bosanskoga duha. Tako e, po prilici, do daljnjeg, tekstovi poput Filipovievog ostati na margini istraivakog interesovanja i bez bitnog utjecaja na morfologiju bosanskog identiteta, u kulturi, i ire. Prosto kazano, politika i novci imaju duhovnu misiju, a ni politika, ni novci, u Bosni, danas, nisu u slubi bosanskoga duha, jer od njega ne potiu, niti mu ita duguju. Ako
195

194

Fatmir Alispahi

nam se i dogodi Vjenik Nedada Ibriimovia, kao prvi veliki potres u bosanskoj knjievnosti nakon 1966. godine, mi tom dogaaju neemo biti u stanju obezbijediti mjesto i znaaj kakve su, u daleko nepovoljnijem okruenju (ili se to nama samo ini), prije 40 godina imali Kameni spava i Dervi i smrt. Autori koji danas na sve to pokuavaju ukazati bivaju proskribirani iz istih rupa. Transpolitika i transvremenska prenosivost Filipovievog eseja uvjetuje posebnu italaku dra susretanja sa tekstom ije stranice imaju vjenu i tunu mladost.

Recenzije
Indira Kuuk Sorgu
Rubne perspektive naunog teksta

Mirzet Ibriimovi
Bonjaki roman od Mee Selimovia do Nedada Ibriimovia

Istraivanje neistraenog i pisanje nenapisanog

196

RECENZIJE

Orwelland i rubni eseji

Rubne perspektive naunog teksta

U ovoj knjizi nisu samo rubna polja istraivanja, ve je rubno i sve drugo, od miksmedijalnih ilustrativnosti na planu ureenja teksta, pa do podatka da bi knjiga trebala da se pojavi u tirau od nekoliko primjeraka, proizvedenih u fotokopirnici, poto je autor nezavisni intelektualac i nije dobar ni s kim ko nansira tampanje knjiga. Srea je pa danas postoji internet koji omoguava da svaka knjiga bude dostupnija kao elektronska, nego kao zika udavaa. Time ovaj podatak o tirau od nekoliko primjeraka gubi na vanosti, jer je knjiga svakome ponuena, i svako je moe itati na raunaru ili za desetak maraka napraviti u prvoj fotokopirnici. (Pred samo cipovanje knjige posreilo se da e knjiga ipak dobiti izdavaa, i biti tampana u skromnom tirau, u izdanju JU Opa biblioteka Teanj, zaslugom direktora ove ustanove, publiciste Esmira Baia.) Autor od ovog truda, znai, nije imao nikakvu korist, izuzev zadovoljstva da na svoj nain priredi i zabatini knjigu eseja koji su nastajali desetak godina. Ali, Orwelland se nee nai na sajmovima knjige, na vanim promotivnim stolovima, ve e i iznutra i izvana ivjeti svoj rubni ivot. Zato je to tako? posebno je pitanje, koje govori o orvelandskoj bolesti bosanskog druva, u kome su jedni pisci jednakiji od drugih, a ovi drugi ma ta da naprave ostaju osueni na programiranu ignoranciju. Fatmir Alispahi je jedan od rubnih pisaca bosanske zbilje, pa time i sve to uradi nosi rubni, alternativni identitet. Tako i ova knjiga na trodimenzionalnom planu ostvaruje svoj rubni identitet: prvo, kroz predmet
198

istraivanja, drugo, kroz ureivake, intermedijalne inovativnosti, tree, kroz svoj statusnu, neinstitucionalnu, neovisnu, a time i rubnu poziciju u drutvenoj i kulturnoj ovovremenosti. Mnoge pojave koje imaju status standarda, zaete su kao rubne, a ova knjiga pledira za nastojanje naunika da kreativno osvjee svoje tekstove, da ih ak uine otvorenim za prisustvo vie medijalnih izraza, kao to je to sluaj u eseju Orwelland, gdje ony Dananovi, na umjetnikim fotograjama Emine Dambegovi, glumi Georgea Orwella. Takav karikaturalni prikaz je zapravo i tuiranje svakodnevnice u kojoj postaje mjerilo vlastitoga identiteta pretvaranje u tui identitet, presvlaenje oponaateljski zmijskoga slaka kada god je to i kome god je to iz nekog razloga konjukturno. Iako se bave rubnim podrujima izvan i unutar knjievnog teksta, ovi naunoistraivai radovi Fatmira Alispahia nisu pisani nikakvim rubnim ili eksperimentalnim stilom, ve naprotiv, odiu manirima metodolokih zakonitosti. Tekstovi iz Orwellanda nastajali su u okviru Alispahievog postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, to znai da im je primarna zadaa u ovladavanju naunoistraivakom tehnikom, neovisno od autorovog interesovanja za knjievne rubnosti, ali i mentorske podrke tim idejama. Stoga se kao vrhunac kreativnog oneobiavanja ovih kolski pisanih tekstova doima uvoenje ilustracija, kojima nauni tekst zadobija i vizualni identitet. Oni koji poznaju stvaralatvo i interesovanja Fatmira Alispahia, u poeziji, prozi, drami, kolumni, publicistici, na elektronskim medijima, znaju da je to autor koji stalno traga i stalno iznalazi nove modele oneobiavanja postojeih standarda, a to je najvjetije pokazao u svome, a i naem, prvom miksmedijalnom romanu Zatoenik
199

RECENZIJE

Orwelland i rubni eseji

slike (2010), u kome je kroz narativnu strukturu protkao prisustvo desetak medija i anrova. Ovo nam daje za pravo da pomislimo kako e u nekoj drugoj situaciji Fatmir Alispahi najvjerovatnije naunoistraivake ciljeve rjeavati miksmedijalnim postupcima, tako to e u tekst preuzimati sadraje video-isjeaka, notne zapise, crtee, intervjue, i sl. Orwelland je svojevrstan nagovjetaj neophodne intermedijalizacije naunog teksta, ali i naune prakse, koja u mnogim sferama postaje multidisciplinarna, te je i logino da se realizira kroz miksmedijalne oblike. Koritenje power point presentation postaje praksa ak i u knjievnohistorijskoj nauci, a kamoli ire. Intermedijalna kultura jednako ovladava naom recepcijom stvarnosti, kao i reeksima savremene nauke. To znai da e i nauka o knjievnosti vremenom preuzimati tehnoestetske komunikacijske kodove, kako bi se koristila lepezom medija, a zata e neophodan biti kreativni angaman naunika/istraivaa. Upravo taj kreativni angaman iskazuje Fatmir Alispahi, i to na tekstovima kojima niko ne moe odrei naunu i metodoloku ozbiljnost, budui da su proli mentorstvo, a uz najvie ocjene i recenziju profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Tvrtko Kulenovi, Nirman Moranjak Bambura, Fahrudin Rizvanbegovi, Muhamed Delilovi, i dr.). Ovi tekstovi se prelivaju u jednu viu sferu itateljskog ugoaja, jer su kroz ilustracije upotpunjeni i za vizualni osjeaj. Tekst, naravno, moe egzistirati neovisno od fotograja i faksimila, ali te ilustracije gode itateljskom oku, koje je kulturom interneta odgojeno da oekuje ogledalo teksta u slici, ili obratno. Alispahi se potrudio da zadovolji taj tehnoestetski senzibilitet savremenih itateljskih reeksa, jer je, manirom vjetog urednika, u tekst ubacio mnotvo fotograja autora koje citira, faksimila knjiga i asopisa koje navodi, i
200

sl., a sve kako bi pokazao jednu novu perspektivu prezentacije naunog teksta. Ilustriranje naunih tekstova najrjee je u knjievnohistorijskoj i knjievnoteoretskoj oblasti, u kojoj se slika doima kao viak izmeu oznaitelja i oznaenog, jer ispada da slika nita ne kazuje osim sebe same. Tako je sa aspekta obiaja u naukama o knjievnosti, no, tako nije iz pozicije savremenog itatelja, iji su receptori izmijenjeni i izotreni za intermedijalna oekivanja. Fatmir Alispahi upravo provocira tu novu osjeajnost, elei poruiti kako nauka o knjievnosti treba ii u susret toj tehnoestetskoj senzitivnosti itatelja, tamo gdje je mogue tekst otvoriti prema slici. Naravno, ne po svaku cijenu, i ne tamo gdje se takva veza ne moe ostvariti. Stoga je i esejistika dananje knjievne Bosne u Alispahievoj vizuri dobila jednog originalnog autora koji anticipira komunikacijsku sutranjicu i studira temu svoga interesa u dosluhu sa drutvenim promjenama. Knjiga Orwelland i rubni eseji sastoji se od naslovnog i jo pet eseja koji su povezani epitetom rubnosti, iako se taj identitet margine razliito osjea u svakom od est eseja. Ovdje nemamo prostora da dubinski ulazimo u rubnost Orwellove knjievnosti, tih razmea kcije i fakcije, da analiziramo istovjetnu rubnost u kolumnama bh. knjievnika, ili onu koja proizilazi iz intermedijalnih osobina proze Karima Zaimovia, koja preuzima narativne osobine stripa; trebalo bi vie prostora da se razlistaju historijske rubnosti kojima su uvjetovani procesi u bonjakoj knjievnosti, kako austrijskog, tako i postaustrijskog perioda. Zapravo, itajte o tome u Orwellandu. Indira Kuuk Sorgu

201

RECENZIJE

Orwelland i rubni eseji

Istraivanje neistraenog i pisanje nenapisanog

Knjiga Fatmira Alispahia Orwelland i rubni eseji samim naslovom referira na Orwellovu knjigu U nutrini kita i drugi eseji, u kojoj postoji jedan nosei i vie manjih eseja. Alispahi je u knjizi objedinio radove koje je pisao u okviru svog postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nosei esej Orwelland zapravo je njegov diplomski rad, za koji je mentor Tvrko Kulenovi rekao da bi uz nenzatna proirenja mogao biti i magistarska radnja. Fatmir Alispahi je magistrirao na temi Bonjaka drama austrougarskog perioda, a tragom tog izuavanja je napisao nauni rad na temu Politike reeksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda, koji je predstavio na meunarodnom naunom skupu Bosna i Hercegovina u okviru AustroUgarske 1878 1918, odranom 31. marta 2009, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a rad je uvrten i u zbornik sa ovog skupa. Taj rad je zastupljen u ovoj knjizi, sa jo etiri rada, koji spadaju pod sintagmu rubni eseji. Ako bi se traila generalna karakteristika Alispahievih eseja u ovoj knjizi, onda bi to bila usmjerenost na politiki kontekst koji determinira knjievnu i kulturalnu zbilju, bilo da se radi o Orwellu, Ahmedu Muradbegoviu ili Maku Dizdaru. Izuzetak je esej o Karimu Zaimoviu, koji je u cjelosti razmatra teorijska pitanja intermedijalnosti, a na primjeru knjige pria Tajna dema od malina. Naslovni esej Orwelland prije svega ima informativnu vrijednost, jer je to prvi bosanski tekst koji nam daje cjelovit pregled stvaralatva jednog od najvanijih pisaca
202

20. stoljea Georgea Orwella. Alispahi je 2000. godine koristei englesku rije land (zemlja) skovao rije tuzland (tuz = so, tur. + land = zemlja, eng. = slana zemlja), kako je naslovio svoju monograju o rodnom gradu Tuzli. Na istom principu je skrojio jedan novi oznaitelj za Orwellovo djelo i njegove simbolike reeksije, poto se rije orwelland, barem do sada, nije mogla nai ni na jednoj mrei internetskih pretraivaa. Na engleskom jezikom prostoru se orwellovski osjeaj totalitarizma i politike represije oznaava rijeju orwellian, pa mogue i zbog toga niko se nije sjetio da od Orwellovog prezimena i rijei land iskuje novu rije koja bi nosila znaenje orwellovske drave. Ta Alispahieva kreacija e nadivjeti njegov esej Orwelland, koji je, u sutini, jedan kvalitetan pregled stvaralatva Georgea Orwella, sa akcentom na politiki tekst i kontekst, a to je istaknuto i u podnaslovu rada: Politika publicistika u knjievnosti Georgea Orwella. Tekstova o Orwellovom djelu ima mnogo, a ovaj je znaajan to je prvi, na, bosanski, i to onima koji ele da se upoznaju sa Orwellovodim djelom, pa i sa knjigama koje nisu prevedene kod nas, nudi jedan jednostavan i saet pregled. Pet eseja koje je Alispahi nazvao rubnim esejima mogli bi se razvrstati u dva bloka, prvi, od dva eseja, koji vie na teoretskoj osnovi traga za rubnim poljima i granicama na kojima kolumnistika zadobija literarne osobine, odnosno, na kojima literatura preuzima medijalne osobine strupa, i drugi koji u bloku od tri eseja obrauje bonjaku knjievnohistorijsku materiju, u njenoj stalnoj ovisnosti od politikog konteksta. Na Orwelland se naslanja esej koji se takoe bavi granicom izmeu literature i urnalizma, a to u veini Orwellovih dijela ini poetiko jedinstvo da tekst ujedno bude i knjievni i urnalistiki. Ovaj Alispahiev tekst je prvi koji se kod nas bavi anrovskim statusom i poetikim
203

RECENZIJE

Orwelland i rubni eseji

osobenostima kolumnistikih tekstova bh. knjievnika, a koji su u medijskoj praksi zaivjeli tek 90-tih godina. Uz iscrpno teoretsko objanjenje ove granine pojave, sa akcentom na tzv. ratno pismo, autor ispravno primjeuje da se radi o sociokulturnom fenomenu koji posredno utjee na revitalizaciju knjievnog itateljstva, poto se pomijeraju granice knjievnosti i poto se iroka itateljska publika u medijskoj svakodnevnici navikava na knjievni jezik. On pledira za nastavak poststrukturalistikog izuavanja ovog ivog, pokretljivog fenomena, koji zavreuje da bude obuhvaen i jednom panoramom izabranih kolumni bh. pisaca. Esej pod naslovom Intermedijalnost u prozi Karima Zaimovia po prvi put u bosanskoj naunoj praksi istrauje intermedijalna polja u knjievnosti, i to na primjeru Zaimovieve posthumno objavljene knjige Tajna dema od malina, koja nudi dvostruku intermedijalnu selidbu: radijskog medija u literaturu, i obratno, te preuzimanja naratolokih i tematskomotivskih modela stripa u proznom tekstu. Alispahi na ivim primjerima, koristei slikovne citate iz stripa, dokazuje kako je Karim Zaimovi, kao jedan od najagilnijih teoretiara stripa u bivoj Jugoslaviji, stripizirao prozni tekst. Blok od naredna tri knjievnohistorijska eseja konstituiran je hronoloki, po redoslijedu knjievnih pojava, od bonjake knjievnosti u austrougarskom periodu, preko tema, dijela i pojava iz prve polovice 20. stoljea, povezanih sa romanom Ponos Ahmeda Muradbegovia, pa do etabliranja bosanskog duha u knjievnosti, kroz esej Muhameda Filipovi, a u povodu izlaska iz tampe Kamenog spavaa Maka Dizdara i Dervia i smrti Mee Selimovia, 1966. godine. U sva tri rada zanimljivo je pratiti vjetinu kojom Fatmir Alispahi koristi poststrukturalistike alate za tumaenje konteksta u kome je nastalo i na koji je utjecalo odreeno knjievno djelo.
204

injenica je da svi tekstovi u ovoj knjizi imaju zajedniku osobinu istraivanja graninih podruja, da li se radilo o kontaktu publicistike i knjievnosti, kolumne i knjievnosti, stripa i knjievnosti, postotomanske ili postaustrijske traume u Bonjaka i knjievnosti, ili pak nemogunosti imenovanja bosanskog duha za knjievna djela koja taj duh emaniraju. U tom smislu Orwelland i rubni eseji se doima kao idejna cjelina, jer u nekoliko razliitih tema pokazuje jednaka autorova interesovanja za granina podruja na kojima knjievni tekst zadobija osobine drugog medija ili proizilazi iz povijesnog konteksta. Ovakva istraivanja idu korak naprijed u odnosu na uobiajene teme i forme u knjievnonaunoj praksi, jer se i sama knjievnost nalazi na kunjama svojih transformacija u odnosu na savremene medijoloke trendove. Alispahiev Orwelland nam suptilno izotrava reekse za vrijeme u kome e knjievnost sve manje biti autonomna estetska dsjelatnost, a sve vie interanrovska i intermedijalna proetost, ija e se autohtonost mjeriti otvorenou za umreena pisanja i itanja. Fatmir Alispahi je suvereno prepoznao te nove trendove, pa je logino da e njegov rad jo neko vrijeme biti na sporednim kolosjecima akademskog interesovanja. Ali to je problem zatvorenosti i okotalosti akademske zajednice. Orwelland svjedoi primjernu naunoistraivaku ast da se ne prepisuje napisano, ve da se istrauje neistraemo i pie nenapisano. Mirzet Ibriimovi

205

RUBNI ESEJI

Sadraj
Prije itanja .................................................................... 4

Izmeu literature i urnalizma anrovski status i poetike osobenosti kolumnistikih tekstova bh. knjievnika ....................... 99 Intermedijalnost u prozi Karima Zaimovia ................. 120 Politike reeksije u bonjakoj knjievnosti austrougarskog perioda ...... 140 Historijska trauma bonjakog romana Mogunost novohistorijskog itanja Muradbegovievog romana Ponos ............................... 160 Bosanski duh u Bosni ta je to? Podsjeanje: Bosanski duh u knjievnosti ta je to? (1967 2007)......................... 188

ORWELLAND Politika publicistika u knjievnosti Georgea Orwella

Knjievna publicistika i(li) publicistika knjievnost ........ 7 Dobrovoljno izgnanstvo iz knjievnih trendova ................ 9 Politika misija knjievnosti.......................................... 11 Kritiko itanje knjievnosti .......................................... 13 Biografski i politiki intertekst ...................................... 14 Unutarnji kritiar socijalizma ....................................... 17 Paralelizam biografskog i bibliografskog toka ................ 19 Hronografski pristup itanju Orwella ............................ 21 NITKO I NITA U PARIZU I LONDONU................... 24 BURMANSKI DANI ................................................ 32 SVEENIKOVA KI ............................................... 38 NEKA LETI ASPIDISTRA ........................................ 44 PUT U WIGAN PIER ............................................... 48 KATALONIJI U AST ............................................. 56 IZLAZAK NA ZRAK................................................. 64 U NUTRINI KITA I DRUGI ESEJI............................ 70 Orwell i Drugi svjetski rat .............................. 75 IVOTINJSKA FARMA ........................................... 78 Orwell na putu prema 1984 .............................82 1984 ..........................................................................86 Na kraju... .................................................................... 96

Recenzije
Indira Kuuk Sorgu: Rubne perspektive naunog teksta ...................... 198 Mirzet Ibriimovi: Istraivanje neistraenog i pisanje nenapisanog ............................................ 202

CIP