You are on page 1of 196

Intelektualci u srednjem vijeku

Jacques Le Goff (roen 1924) jedna je od najistaknutijih linosti suvremene historiografije i vodei predstavnik Nove povijesti (La nouvelle histoire). Tako se, s pra vom, naziva iroki pokret u povijesnoj znanosti koji se svojim pristupima povijesnom ivotu otro odvojio od tra dicionalnih interpretacija prolosti. Nastanak i razvoj ovog pokreta vee se uz asopis Ana li (Annales: Economies, Socits, Civilisations) koji su 1929. godine pokrenuli Lucien Febvre (18781956) i Marc Bloch (18861944), te od 1947. godine za estu sekciju Ecole Pratique des Hautes Etudes, iji je predsjednik od 1962. do 1977. bio i Jacques Le Goff. Nastajui u suprot stavljanju tradicionalnoj historiografiji koja je jednostrano bila usmjerena na biljeenje zbivanja, uglavnom politi kog znaaja, istraivai okupljeni oko Anala postavili su za cilj ostvarenje cjelovite povijesti, usmjeravajui svoje studije dotada zapostavljenim podrujima i izvorima. Upravo to proirivanje polja istraivanja dalo je radovima povjesniara viedisciplinarni znaaj, prvenstveno s obzi rom na humanu geografiju, ekonomiju i sociologiju, a zatim je izbor novih tema kao to su to: hrana, tijelo, slika, mit, mentalitet, knjiga i dr., pribliio povijesno istraivanje antropologiji. Nedavno je upravo Jacques Le Goff u vie navrata naglasio kako je krajnji cilj novog znanja o ljud skom vremenu povijesna antropologija. Gotovo svi pripadnici ovog kruga povjesniara, a Jacques Le Goff napose, objavljivali su usporedo s knjigama svo jih istraivanja brojne studije posveene problemima me tode povijesne znanosti, irei i tako svoj utjecaj daleko preko granica Francuske. Sretno spajajui bogato znanje s jasnim izlaganjem izrazito knjievne vrijednosti Le Goff je mnogo pridonio popularizaciji povijesti u irokom krugu italaca. Glavna su mu djela: Trgovci i novari u sred njem vijeku (1956), Intelektualci u srednjem vijeku (1957), Civilizacija srednjovjekovnog Zapada (1965), Za drugaiji srednji vijek (1977), Nastanak istilita (1981). Zajedno s Pierreom Noraom izdao je u dva sveska zbornik studi ja Analista pod programatskim naslovom Faire de l'histoire (1974). N. G.

M. C. Escher: Uspinjanje i silaenje

Jacques Le Goff: Les intellectuels au moyen ge du Seuil, Paris 1957.

Biblioteka Zora
Urednik: Vjeran Zuppa Dizajn: Sanja Ivekovl Tehniki urednik: Stjepan Kolarl Lektor: Ljerka Depolo Korektor: Biserka Dodig

Izdava: GZH 1982.

Jacques Le Goff Intelektualci u srednjem vijeku


Prijevod Nada Gruji

Mrtvaki ples koji potkraj srednjega vijeka prema nitavilu odnosi razne stalee to jest razliite drutvene skupine ovoga svijeta, a to pogoduje osjeajnosti jednoga doba na izmaku, odvodi e sto uz kraljeve, plemie, crkvene dostojanstvenike, graane, puane i ponekog klerika koji se ne po istovjeuje uvijek s redovnicima i sveenicima. Na srednjovjekovnom Zapadu klerik je izdanak nove loze intelektualaca. Pojava njihova imena u naslo vu ove knjiice nije, stoga, posljedica proizvoljnog izbora. Meu tolikim nazivima: znanstvenici, ue njaci, klerici, mislioci (terminologija iz svijeta mi ljenja nije uvijek bila jasna) ova rije opisuje krug tono odreenih obrisa: krug uitelja na ko lama. Najavljuje se u ranom srednjem vijeku, ra zvija u gradskim kolama X I I stoljea, a puni pro cvat dosee u X I I I stoljeu na sveuilitima. Ozna uje one kojima je zanat misliti i prenositi svoje miljenje na druge. Povezivanje osobnog razmilja nja i njegovog irenja poduavanjem svojstvo je intelektualca. Nikada, sve do dananjih vremena, nije taj krug bio tonije odreen niti je posjedovao jasniju svijest o sebi nego u srednjem vijeku. Ra dije nego dvoznanim pojmom klerika taj se krug sam htio prozvati imenom koje je u X I I I stoljeu prvi sebi bio nadjenuo Siger Brabantski: philo sophus, a koje sam ja odbacio, jer filozof je za nas posve druga osoba. Naziv je preuzet iz antike. U doba svetoga Tome Akvinskog i Sigera filozof u pravom znaenju te rijei. Filozof s velikim F, bio je Aristotel. U srednjem vijeku, meutim, postao je to kranski filozof. On izraava ideal svih kola od X I I do XV stoljea: kranski humanizam. Za nas, meutim, humanist oznauje drugi tip znan stvenika, onoga koji pripada renesansi XV i X V I stoljea i koji se upravo suprotstavlja srednjo vjekovnom intelektualcu. 5

Znai da se u ovoj studiji kojoj bih, da se nisam bojao i prevelike ambicije i zlouporabe danas obeaenih pojmova, stavio podnaslov uvod u historijsku sociologiju zapadnog intelek tualca nee nai poznati predstavnici bogate srednjovjekovne misli. I mistici zatoeni u samo stanima i pjesnici ili kroniari udaljeni od kola i uronjeni u druge sredine, pojavit e se ovdje tek uzgred, zbog opreka. Cak e i Dante koji dominira miljenjem srednjovjekovnog Zapada, pruiti tek svoju golemu sjenu. Premda je pohaao sveuili ta (zar je uistinu doao u Pariz, u ulicu Fouarre?), premda njegovo djelo od kraja XIV sto ljea postaje u Italiji eksplikativnim tekstom i premda se Sigerov lik pojavljuje u njegovu Raju u stihovima koji su se doimali neobinim, Dante nije Vergilija slijedio s onu stranu mrane ume samo putovima koje su prokrili ili utrli nai intelektualci. Tek u tom smislu bit e ovdje spo mena o Rutebeufu, Jeanu de Meungu, Chauceru, Villonu na koje je prolaz kroz kole ostavio vie ili manje traga. Podsjeam ovdje, dakle, meu ostalim na samo jedan aspekt srednjovjekovne misli, na samo jedan tip znanstvenika. Nisu mi nepoznati ni po stojanje ni vanost i drugih duhovnih rodova i drugih duhovnih uitelja. Ali ovaj mi se uinio toliko vanim, toliko znaajnim za povijest zapa dne misli i tako dobro socioloki odreenim, da su upravo njegov lik i njegova povijest zadrali moju panju. U jedninu ga, uostalom, stavljam sasvim neispravno, jer je i sam bio veoma razno lik kao to e to ove stranice, nadam se, poka zati. Od Abelarda do Ockhama, od Alberta Velikog do Gersona, od Sigera Brabantskog do Bessariona, koliko li je razliitih i oprenih temperamenata, karaktera i interesa! Budui da je znanstvenik i profesor, mislilac od zanata, intelektualac je odreen i nekim psiholo kim crtama koje se mogu lako izobliiti usprkos duhu, nekim karakternim pregibima koji se mo6

gu lako skrutiti, postati navikama, manijama. Bu dui da razmilja, intelektualcu prijeti opasnost da zapadne u mudrovanje. Budui da je znanstve nik, prijeti mu sasuenje. Budui da je kritiar, naelno e razarati i sustavno pobijati. Premda je fosilizirane skolastike ismjehivao, srednji vijek nije bio nepravedan. Nije sveuiline uitelje optuivao zbog gubitka Jeruzalema, niti sorbonae zbog poraza kod Azincourta. Umio je iza razuma vidjeti strast pravednika, iza znanosti e za istinom, iza kritike traenje boljitka. Prola su od toga ve stoljea, neprijateljima intelektu alaca Dante je odgovorio smjestivi u Raj i pomirivi ondje meu intelektualcima X I I I stoljea tri najvea lika: svetoga Tomu, svetoga Bonaventuru i Sigera Brabantskog.

XII

STOLJEE

ROENJE INTELEKTUALACA

Urbana renesansa i roenje intelektualca u XII stoljeu

U poetku bijahu gradovi. S njima se na Za padu raa srednjovjekovni intelektualac. Jav lja se s njihovim procvatom vezanim uz trgova ku i industrijsku skromnije reeno, zanatsku funkciju; javlja se kao jedan od onih zanat lija to su nastanili gradove u kojima se namee podjela rada. Pravoj specijalizaciji ljudi jedva da su dotad od govarale one drutvene klase koje razlikuje Ad albert Laonski: klasa koja moli klerici, ona koja titi plemii, ona koja radi robovi. Jer premda je rob obraivao zemlju, bio je i obrt nik. Plemi, vojnik, ujedno je bio posjednik, sudac, upravnik. Klerici pogotovo redovnici esto su bili sve to istodobno. Duhovni rad bio je tek jedna od njihovih djelatnosti. Nije bio sam sebi svrhom, ve podreen ostatku nji hova ivota; u skladu s Pravilom bio je upravljen Bogu. Ovisno o svom samostanskom ivotu kle rici bi mogli poprimiti lik profesora, uenjaka, pisca. Aspekt njihove linosti je uvijek nuzgredan i prolazan. ak i oni koji najavljuju inte lektualce buduih stoljea, sami to jo nisu. Pri mjerice, Alkuin je prije svega visoki funkcionar, ministar kulture Karla Velikog. Lupus iz Ferriresa je prvenstveno opat koga zanimaju knjige a u pismima rado citira Cicerona. ovjek kojemu je zanat da pie i poduava a jo ee oboje istodobno, ovjek koji profesio nalno djeluje kao profesor i uenjak, ukratko, in telektualac, pojavljuje se tek s gradovima. On zapravo primjetnim postaje tek u X I I stolje u. Srednjovjekovni gradovi na Zapadu bez sum11

nje nisu u to doba izrasli odjednom, a k ih i po vjesniari zatiu ve potpuno konstituirane u XI, pa i X stoljeu, a specijalizirani asopisi otkri vaju nam u svakom broju i neku novu urbanu renesansu vremenski sve udaljeniju. Gradovi na Zapadu, bez sumnje, nisu niti posve nestali, ali leevi rimskih gradova iz razdoblja kasnoga Carstva zadrali su unutar zidina tek aicu stanovnika uz vojnog, administrativnog ili vjerskog poglavara. Budui da su to bila episkopalna sredita, oko neto brojnijeg klera oku pljen je tek neznatan laikat kojemu je maleno lokalno trite, namijenjeno svakodnevnim pot rebama, bilo jedini oblik gospodarskog ivota. Zameci gradova (portus), bilo samostalni, bilo prislonjeni uz episkopalne jezgre (cit) ili vojni ke burgove, vjerojatno se razvijaju poevi od X, a moda ve i IX stoljea na poticaj musli manskog svijeta kojemu za njegovu golemu ur banu klijentelu Damaska, Fustata, Tunisa, Bagdada, Kordove trebaju sirovine barbar skog Zapada: drvo, maevi, krzno, robovi. Ali po java razvitka gradova dostie znaajniji opseg tek u X I I stoljeu. Ona je tada iz temelja izmi jenila ekonomske i drutvene strukture Zapada, a komunalnim pokretom poela mu je naruavati i politike strukture. Ovim se revolucijama pridruuje i kulturna. Ovim se procvatima i renesansama prikljuuje i intelektualna. Naa bi knjiica morala ocrtati po vijest njezinih protagonista, te preobrazbe njiho vih nasljednika sve do zavretka razdoblja koje se naziva srednjim vijekom, sve do vremena dru ge renesanse.

12

Da li je bilo karolinke renesanse?


Premda je prije X I I stoljea teko prihvatiti pravu, dovoljno bujnu urbanu renesansu, da li je mogue na podruju civilizacije zanemariti razdo blje kraj V I I I i prvu polovinu IX stoljea koje se obino naziva karolinkom renesansom? Mi niti emo je porei, niti emo poput nekih historiara, govoriti o njoj kao o tobonjoj rene sansi, ve emo odrediti njezine granice. Ona ne posjeduje ni jednu kvantitativnu oznaku renesanse koju, ini nam se, ukljuuje taj po jam. Koliko god je poboljala kulturu plemikih sinova, odgojenih na Dvorskoj koli, te buduih klerika kolovanih u nekoliko velikih samostan skih i episkopalnih sredita, toliko je gotovo do krajila ostatke zakrljalog kolovanja to su ga merovinki samostani irili meu djecom okolnih podruja. Nakon velike reforme benediktinskog reda iz godine 817. kojom je sveti Benedikt Anijanski nadahnuo cara Ludovika Pobonog, a ko jom je posveeno povlaenje u sebe prvobitnog benediktinskog monatva, zatvorene su vanjske kole samostana. Bila je to renesansa za ogra nienu brojano vrlo slabu elitu, koja je ka rolinkoj monarhiji imala dati upravnike i po litiare. Francuski republikanski prirunici su za pali u veliku zabludu kada su popularizirali Kar la Velikog, nepismenog uostalom, kao zatitni ka i zaetnika kola, te kao preteu Julesa Ferryja. Izvan ovog regrutiranja za upravljanje monarhi jom i Crkvom, intelektualni je pokret karolin kog razdoblja pokazivao samo aspekte apostolata i nezainteresiranosti kako u svojoj opremi tako i u svom duhu. Velianstveni rukopisi tog razdoblja djela su raskoi. Vrijeme provedeno u njihovu ispisivanju 13

krasopisom kaligrafija je jo vie od kakografije znak neobrazovane epohe u kojoj je potra nja za knjigom vrlo slaba u njihovu boga tom ukraavanju za Dvor ili za nekolicinu svje tovnih crkvenih odlinika, upuuje na posve ne znatnu brzinu opticaja knjiga. tovie, rukopisi nisu pravljeni za itanje. Uveavat e riznice crkava i bogatih pojedinaca. Pri je su ekonomsko negoli duhovno dobro. Neki autori rukopisa, prepisujui reenice starih pisa ca ili crkvenih otaca, potvruju da ih vrijednost 14

njihova duhovnog sadraja nadilazi. Meutim, njima se vjeruje na rije. A to samo poveava materijalnu vrijednost knjiga. Karlo Veliki pro daje dio svojih prelijepih rukopisa za dijeljenje milostinje. Na knjige se gleda kao na skupocje no posue. Redovnici koji ih u samostanskim skriptorijima marljivo prepisuju tek se usputno zanimaju za njihov sadraj njima je bitno utroeno vri jeme, uloen trud i zamor pretrpljen za ispisiva nje. Ta e im pokora priskrbiti nebo. A kako su skloni izraunavanju unaprijed odreene cijene 15

zasluga i kazni, to je ranosrednjovjekovna crkva preuzela od barbarskog zakonodavstva, oni bro jem stranica, redaka i slova mjere godine iskup ljenog istilita, ili se pak, preskoivi neko slo vo, ale zbog nepanje koja im je boravak u istilitu produila. Potomstvu e ostaviti ime vraia kojemu je jedina dunost bila da ih zadirku je: bio je to demon prepisivaa Titivillus; nje ga e ponovno otkriti Anatole France. Za te krane, u kojima jo drijema barbarin, znanje je blago. Treba ga pomnjivo uvati. Zatvo rena kultura usporedna je zatvorenoj privredi. Umjesto da sije, karolinka renesansa zgre. A moe li biti krte renesanse? Nekom nehotinom velikodunou karolinko je razdoblje usprkos svemu zadralo ovaj naziv. Nema sumnje da to vrijeme nije imalo sluha za svog najoriginalnijeg i najsnanijeg mislioca Iva na Scotusa Eriugenu; njega e upoznati, shvati ti i njime se koristiti tek u X I I stoljeu. Meutim, rukopisi prepisivani u karolinkim skriptorijima, koncepcija o sedam slobodnih vjetina koju je Alkuin preuzeo od govornika Marcijana Kape le iz V stoljea, te njegova ideja koja se odnosi na translatio studii o tome kako e Zapad, posebice Galija, ponovno uzdii Atenu i Rim kao arita civilizacije, sva ta prikupljena blaga poi nju tada ponovno kolati i slijevati se u talionik gradskih kola; renesansa X I I stoljea e ih ap sorbirati kao posljednji sloj antikog doprinosa.

16

Modernost XII stoljea Stari i moderni


Uiniti neto novo, postati novim ovjekom, sna an je osjeaj u intelektualaca X I I stoljea; a ima li renesanse bez osjeaja o ponovnom roe nju? Sjetimo se renesansnih ljudi iz X V I sto ljea, sjetimo se Rabelaisa. Da bi oznaili pisce svoga vremena, u njihova se usta, pod njihova pera vraa rije: moderni. A Moderni usitinu jesu i znaju biti. Meutim, oni su modernisti koji se ne prepiru s klasicima; naprotiv, oponaaju ih, hrane se njima, uspinju se na njihova ramena. Iz mraka neznanja u svjetlost znanja, kae Petar iz Bloisa, prelazi se samo tako da se sa sve vatrenijom ljubavlju itaju djela klasinih pisaca. Ne ka psi laju, neka svinje groku! Neu zbog toga manje biti sljedbenikom klasika. Njima u po svetiti svu panju i zora e me svakog dana za tei kako ih prouavam. Evo osnovne poduke koju je u Chartresu, jed nom od najglasovitijih kolskih sredita X I I sto ljea, dao uitelj Bernard, a zapisao je prema predaji njegov slavni uenik Ivan iz Salisburyja: to vie disciplina budemo poznavali i to dub lje budemo njima proeti, to potpunije emo shvatiti ispravnost (starih) autora, te emo jasni je poduavati. Njima je diacrisis, to moemo prevesti ilustracijom ili bojenjem, omoguava la da od sirove grae neke povijesti, teme ili pripovijetke, a s pomou svih tih disciplina i ve likog umijea sinteze kao i dotjerivanjem, uine dovreno djelo slikom svih vjetina. Gramatika i Pjesnitvo se tijesno prepleu i prekrivaju itav sadraj. Logika na to polje donosi boje dokazi vanja, u bljetavilo zlata ulijeva svoje razumske dokaze. Retorika uvjeravanjem i rjeitou opo2 Intelektualci . . .

17

Filozofija i

s l o b o d n e vjetine p r e m a H e r r a d i

Landsberkoj

naa sjaj srebra. Matematika noena kotaima svog etveroprega prolazi tragovima ostalih vje tina i beskonanom raznolikou ostavlja u njima svoje boje i svoje ari. Fizika, poto je istraila tajne prirode, prinosi mnogostruke ari svojih ni jansi. I napokon, najistaknutija grana Filozofije, Etika, bez koje nema filozofa ak ni po imenu, nadilazi sve ostale dostojanstvom to ga djelu pri daje. Proisti Vergilija i Lukana i ma kakva bila filozofija koju propovijeda, nai e u njima ne to emu je moe prilagoditi. Ovisno o sposobno
18

sti uitelja, te umjenosti i revnosti uenika, u tome je probitak od prethodnog itanja starih au tora. Tu metodu slijedio je Bernard iz Chartresa, najbujnije vrelo knjievnosti u Galiji novijeg vre mena ... Nije li ovakvo oponaanje zapravo robovanje? Po kazat e se kasnije kakve su smetnje u zapadnu kulturu unijele loe probavljene i loe prilagoene antike posudbe. Ali kako li je u X I I stoljeu sve to novo! Ti uitelji koji su klerici i dobri krani ne pret postavljaju kao text-book Vergilija Propovjedni ku, ni Platona svetom Augustinu samo iz uvjerenja da u Vergilija i Platona ima vie moralnih poduka i da ispod kore ima i sri (nema li je vie u Sve tom pismu i kod crkvenih otaca?), ve i stoga to su za njih Eneida i Timej prije svega znanstvena djela koja su napisali znanstvenici i koja su pode sna da budu predmetom specijalizirane, tehnike nastave, dok su Sveto pismo i crkveni oci, kod kojih takoer moe biti obilje znanstvene grae (nije li Postanak djelo prirodnih znanosti i koz mologije?), to tek usput. Stari autori su specija listi kojima je mjesto prije u specijaliziranoj na stavi u nastavi slobodnih vjetina, kolskih disciplina nego crkvenim oima ili Svetom pismu koji moraju biti vie namijenjeni Teolo giji. Intelektualac X I I stoljea je profesionalac; on ima svoje gradivo: stare autore; ima i svoje tehnike: glavna je oponaanje starih autora. Meutim, intelektualac se njima koristi da ode dalje, kao to se talijanske lae koriste morem da odu do istonjakih izvora bogatstva. U tome je smisao poznate reenice Bernarda iz Chatresa koja je u srednjem vijeku naila na toliki odjek: Mi smo patuljci koji su se popeli divovima na ramena. Tako vidimo vie i dalje od njih ne zato to smo otrijeg vida ili vii ra stom, ve zato to nas oni nose uvis i uzdiiu svom svojom divovskom visinom... 19

H i p o k r a t i G a l e n (freska iz A n a g n i j a )

Ova poznata slika izraava smisao razvoja kultu re. Ukratko: smisao povijesnog razvoja. U ra nom srednjem vijeku povijest se zaustavila, a Crkva ju je, pobijedivi na Zapadu, ostvarila. Preuzimajui augustinovsku koncepciju o dvije drave, Oton Frajsinki izjavljuje: od trenutka u kojem ne samo da su svi ljudi nego i carevi, uz nekoliko iznimaka, postali katolici, ini mi se danisam pisao povijest dviju drava, ve tako rei samo jedne, koju nazivam Crkvom. Govorilo se o htijenju da se zanemari vrijeme feudalaca as njima i redovnika ukljuenih u feudalne strukture. I Guizot e nakon politike pobjede graanstva povjerovati da je dosegao svretak povijesti. U urbanom okviru koji se tek izgrauje, gdje se sve giba i mijenja, intelektual ci X I I stoljea iznova pokreu stroj historije i odreuju najprije svoje poslanstvo u vremenu: Veritas, filia temporis rijei su Bernarda iz Chartresa. 20

Grkoarapski doprinos
Istina je ki vremena, ali i ki geografskog prosto ra. Gradovi su okretita kretanja ljudi koji ideje raznose poput robe, gradovi su mjesta razmjene, trita i raskrija intelektualne trgovine. U X I I stoljeu u kojem Zapad izvozi jo uvijek samo osnovne sirovine mada se budi razvoj suknarstva stiu s Istoka, iz Bizanta, iz Damaska, liagdada i Kordove rijetki proizvodi, skupocjeni predmeti. Uz zaine i svilu rukopisi donose na kranski Zapad grko-arapsku kulturu. Arapski jezik je isprva posrednk. Aristotelova, Euklidova, Ptolemejeva, Hipokratova i Galenova djela pratila su na Istoku heretike krane monofizite i nestorijance te idove koje je prognao Bizant; oni su ta djela predali u nasljed stvo muslimanskim bibliotekama i kolama ko je su ih rado prihvatile. Sada e doploviti natrag i pristati uz obale zapadnog kranstva. Uloga kranskog pojasa orijentalnih latinskih drava sasvim je sporedna. Ta fronta susreta izmeu Za pada i islama prije svega je vojna: fronta orua nog suprotstavljanja, fronta kriarskih ratova. Iz mjenjuju se udarci, a ne ideje i knjige. Kroz ovu borbenu liniju probijaju se rijetka djela. Orijen talne rukopise prihvaaju dvije zone dodira: Ita lija, a jo vie panjolska. Niti privremena nase ljavanja muslimana na Siciliji i u Kalabriji, niti valovi kranske rekonkviste nisu tu nikada pri jeili pacifike razmjene. Kranski lovci na grke i arapske rukopise dopi ru sve do Palerma gdje normanski kraljevi Sicili je, a zatim Fridrih II sred svoje trojezine kance larije grke, latinske, arapske oivljuju prvi 21

talijanski renesansni dvor; dopiru sve do Toleda, ponovno osvojenog i oduzetog nevjernicima 1087. godine, gdje se pod okriljem nadbiskupa Rajmunda (11251151) stjeu na djelu kranski prevo dioci.

Prevodioci
Prevodioci su pioniri ove renesanse. Zapad vie ne razumije grki jezik Abelard ali za njim i nagovara redovnice Parakleta da ispune tu praz ninu, i time nadiu mukarce na podruju kultu re. Jezik nauke je latinski. Arapske originale, arap ske verzije grkih tekstova i grke originale pre vode dakle ili pojedinci ili, ee, itave ekipe. Kranima Zapada pomau panjolski krani ko ji su ivjeli pod muslimanskom vlau: Mozarabi; pomau im idovi, pa ak i muslimani. Udrueno je tako iroko poznavanje stvari. Jedna se od tih ekipa proslavila: stvorio ju je uveni opat Clunyja Petar Venerabilis za prevoenje Kur'ana. Otiavi u panjolsku da obie i pregleda klinijevske sa mostane koji su nastali usporedo s rekonkvistom, Petar Venerabilis je najprije doao na pomisao da muslimane ne pobijedi na vojnikom, ve na in telektualnom terenu. Da bi se njihova doktrina oborila, valja je upoznati koliko god nam se inilo naivnim i oiglednim, u vrijeme kriarskih ratova takvo razmiljanje prava je smjelost. Bilo da se muhamedansku zabludu naziva sram nim imenom hereze ili odvratnim imenom pogan stva, protiv nje valja djelovati, to jest pisati. Ali Latini, a pogotovo modernisti, poto su unitili antiku kulturu, povodei se za rijeju idova ko ji su se nekada divili apostolima zato to su pozna vali vie jezika, znaju samo jezik svoje rodne zem22

M u h a m e d (crte je izradio J. Baltruaitis, a r e p r o d u c i r a original XII stoljea, i z v a d a k iz D v a latinska p r i j e v o d a K u r ' a n a u s r e d n j e m vijeku M . T . d'Alvernyja)

Ije. Tako nisu ni mogli uvidjeti golemost te za blude niti joj preprijeiti put. Stoga se moje sr ce raspalilo i neki me oganj zahvatio u meditiranju. Razljutio sam se gledajui Latine kako ne znaju uzroka takve propasti i kako ih neznanje liava moi da joj se odupru; nitko nije odgovo rio, jer nitko nije znao. Poao sam, dakle, pronai strunjake za arapski jezik koji je tom smrtnom otrovu omoguio da opustoi vie od pola kugle zemaljske. Mnogim molitvama i novcem sklonuo sam ih da s arapskoga prevedu na latinski jezik povijest i nauk toga zlosretnika, pa ak i njegov zakon koji se zove Kur'an. A da vjerodostojnost prijevoda bude potpuna, te da nijedna greka ne iskrivi nae razumijevanje, kranskim sam pre vodiocima pridodao i jednog Saracena. Evo ime na krana: Robert iz Kettena, Herman Dalmati nac, Petar iz Toleda; Saracen se zvao Muhamed. 23

Pretraivi temeljito biblioteke toga barbarskog naroda, ova je ekipa izvukla odatle jednu debelu knjigu koju su oni objavili za latinske itaoce. Posao je bio izvren one godine kada sam ja poao u panjolsku i sastao se ondje s gospodarom Alfonsom, carem pobjednikom panjolaca, to jest ljeta Gospodnjeg 1142. Pothvat Petra Venerabilisa, naveden kao primjer, ostaje na marginama prevodilakog pokreta koji nas zanima. Kranski prevodioci panjolske nisu toliko zainteresirani za islam koliko za grke i arapske naune rasprave. Opat Clunyja to i istie, jer je mogao osigurati usluge strunjaka tek ponudivi im bogatu naknadu. Skupo im je trebalo platiti privremeno naputanje njihova profesional nog rada. t o Zapadu donosi prototip ovakvih istraivaa, specijaliziranih intelektualaca kakvi su prevodio ci X I I stoljea: Jakov iz Venecije, Burgundio iz Pise, Mojsije iz Bergama, Leon Tuscus u Bizantu i sjevernoj Italiji, Aristip iz Palerma na Siciliji, Adelard iz Batha, Platon iz Tivolija, Herman Dal matinac, Robert iz Kettena, Hugo iz Santalle, Gondisalvi te Gerard iz Crmone u panjolskoj? Ispunit e praznine koje je u zapadnoj kulturi ostavilo latinsko nasljee: u filozofiji, a pogotovo u prirodnim znanostima. Matematika s Euklidom, astronomija s Ptolemejem, medicina s Hipokratom i Galenom, fizika, logika i etika s Aristotelom to je golem doprinos ovih radnika. Vanija od grae moda je metoda. Radoznalost, rasuivanje i itava Aristotelova Logica Nova: ona dviju Analitika (priora i posteriora), Topika, i Elencha {Sophistici Elenchi) koja se pridruuje Staroj logici Logica Vetus poznatoj preko Boecija. Eto poticaja, okrepe i poduke to ih antiki helenizam na kraju dugoga krunog putovanja Isto kom i Afrikom prenosi Zapadu. Prikljuuje se tome i iskljuivo arapski doprinos: aritmetika s Al-Kharizmijevom Algebrom (tek e 24

prvih godina X I I I stoljea Leonard iz Pise obja viti tzv. arapske brojke, zapravo indijske broj ke koje su iz Indije donijeli Arapi); medicina s Rhazijem kojega krani nazivaju Rhazs; osobito Avicena (Ibn Sin) ija e medicinska enciklo pedija ili Canon postati omiljenom knjigom za padnih lijenika; astronomi, botaniari i agronomi a jo vie alkemiari koji na Latine prenose grozniavu potragu za eliksirom; i napokon, filo zofija koja s Al Farabijem i Avicenom izrauje oz biljne sinteze poevi od Aristotela. Arapi su uz djela dali kranima i nazive za mnoge matemati ke pojmove (npr. ifra, algebra) a ujedno i trgova ki rjenik: divona, bazar, fontik, galela, ek itd. Lako je stoga objasniti zato u Italiju, a pogotovo u panjolsku odlaze toliki ljudi eljni znanja; meu njima i Englez Daniel iz Morleya koji biskupu Norwicha pripovijeda svoje intelektualno puto vanje. Iz Engleske me otjerala strast za uenjem. Neko sam vrijeme ostao u Parizu. Vidio sam ondje sa mo divljake smjetene tekim autoritetom u kol ska sjedala, iza dvije ili tri police pretrpane gole mim djelima kako zlatnim slovima prepisuju VIpienove upute, s olovnim perima u ruci, ucrtava jui muno u knjige zvjezdice (astrisques) i stre lice (obles)*. Neznanje ih je primoravalo da se dre poput kipova, ali i samom su utnjom htjeli pokazati svoju mudrost. Netom bi kuali otvoriti usta, zauo bih jedino djeje mucanje. Shvativi situaciju razmislio sam kako da izbjegnem tim opasnostima i kako da svladam vjetine koje Sveto pismo ne osvjetljuju samo uzgred ili leti mice. A kako za naih dana upravo u Toledu Ara pi javno odravaju nastavu koja se gotovo itava sastoji od vjetine kvadrivija**, pohitao sam ona mo da ujem predavanja najuenijih filozofa na

* popreni znakovi ** tj. znanosti

kojima se

obiljeavaju greke

25

svijetu. Budui da su se prijatelji sjetili pozvati me da se vratim iz panjolske, doao sam u En glesku s dragocjenom koliinom knjiga. Kau da je u ovim krajevima poduka u slobodnim vjeti nama nepoznata, da su ovdje Aristotel i Platon pali u najdublji zaborav na raun Tita i Seija. Tuga je moja bila velika, pa da medu Rimljanima ne osta nem jedinim Grkom, krenuo sam na put kako bih pronaao neko mjesto gdje u uiti irenje ovak vog nauka... Neka se nitko ne uzbudi ako se u raspravi o postanku svijeta ne pozovem na svjedo anstvo crkvenih otaca, ve na ono poganskih fi lozofa, jer premda oni ne spadaju meu vjernike, neke njihove rijei moraju, netom su ispunjene vjerom, biti ukljuene u nae poduavanje. Go spodin je i nama koji smo bili mistino izbavljeni iz Egipta naloio da Egipanima oduzmemo nji hovo blago kako bismo njime obogatili Hebreje. U skladu s naredbom Gospodinovom i s njegovom pomou liimo, dakle, poganske filozofe njihove mudrosti i njihove rjeitosti, oplijenimo te nev jernike tako da se u vjernosti obogatimo tim pli jenom. Daniel iz Morleya je vidio samo tradicionalni, de kadentni i nadien aspekt Pariza. Ali u Parizu X I I stoljea ima i neega drugog. panjolska i Italija su upoznale jedino prvu obra du grko-arapske grae, prevodilaki posao koji e omoguiti da zapadni intelektualci asimiliraju tu grau. Sredita ukljuivanja orijentalnog doprinosa u kr ansku kulturu nalaze se drugdje. Najznaajnija: Chartres i Pariz koji okruuju tradicionalniji Laon, Reims i Orlans, nalaze se u drugoj zoni razmjene i razrade gotovih prozvoda, u zoni su sreta dvaju svjetova: Sjevera i Juga. Izmeu Lo ire i Rajne, na prostoru gdje su se veletrgovina i bankarstvo lokalizirali na sajmove Champagne, stvara se kultura po kojoj e Francuska postati prvom batinicom Grke i Rima, kao to je to pretkazao Alkuin, a opjevao Chrtien de Troyes. 26

Pariz:

Babilon

ili Jeruzalem?

Pariz je najblistavije od svih sredita; pogodovao mu je sve vei ugled monarhije Kapetovia. Uitelji i uenici hitaju ili u Cit i njezinu kate dralnu kolu ili pak, sve brojniji, na Lijevu oba lu gdje uivaju veu neovisnost: oko crkve Saint-Julien-le-Pauvre, izmeu ulice la Boucherie i uli ce Garlande; istonije, oko kole kanonika Svetog Viktora; juno, na padini brijega to ga kruni sa mostan svete Genoveve s drugom svojom velikom kolom. Uz redovne profesore kaptola crkve No tre-Dame, uz kanonike Svetog Viktora i Svete Ge noveve, odsada e neovisniji uitelji, prihvaeni profesori (agrgs) koji su u ime biskupa od kol skog vikara primili pravo poduavanja (licentia docendi) privlaiti uenike i studente u sve veem broju u vlastite kue ili u klaustre Svetoga Vikto ra i Svete Genoveve koji su im otvoreni. Pariz du guje ugled ponajprije sjaju teoloke nastave ko ja je u vrhu kolskih disciplina; uskoro e, meu tim, jo vie dugovati onoj grani filozofije koja je, koristei se u punoj mjeri aristotelovskim do prinosom te pribjegavajui rasuivanju, dovela do pobjede racionalnih postupaka duha: bila je to dijalektika. Za jedne je Pariz i u zbilji i simboliki grad-svjetionik, izvor svih intelektualnih uitaka, a za dru ge avolja jazbina u kojoj se nastranost duhova obuzetih filozofskim izopaenjem stapa s gado stima ivota predanog igri, vinu i enama. Veliki grad je mjesto propasti, Pariz je suvremeni Ba bilon. Sveti Bernard dovikuje parikim uiteljima i studentima: Bjeite iz ovog Babilona, bjeite i spasite due! Vinite se svi zajedno put onih gra dova koji su utoita, gdje ete se moi pokajati zbog prolosti, u milosti ivjeti zbog sadanjosti i s povjerenjem ekati budunost (to jest u sa27

mostane). Daleko e vie pronai u umama nego u knjigama. Stabla i kamenje e te vie nauiti od ikojeg uitelja. Drugi cistercit, Petar iz Cellesa kae: Parizu, kako ti umije oarati i razoarati due! U tebi mree poroka, zamke opaina i strelice pakla upropauju nevina srca... Sretne li, naprotiv, kole u kojoj Krist ui naa srca rijeima svoje mudrosti, u kojoj bez rada i predavanja uimo metodu vje nog ivota! U njoj se ne kupuju knjige, u njoj se ne plaa profesor pisanja, nema u njoj ni buke ra sprava, niti upletanja sofizama, u njoj je rjeenje svih problema jednostavno, u njoj se ue uzroci svega. Pobornik svetog neznanja suprotstavlja kolu sa moe koli galame, samostansku kolu gradskoj, a Kristovu Aristotelovoj i Hipokratovoj. Temeljna oprenost izmeu novih gradskih kleri ka i samostanskih sredina koje obnova u X I I sto ljeu, bez obzira na razvoj zapadnog benediktin skog pokreta, vraa ekstremnim tenjama prvobit nog monahizma, izbija i iz rijei cistercita Vilima iz Svetog Thierryja, bliskog prijatelja svetog Ber narda: Braa Gore Boje! U tmine Zapada unose oni svjetlost Istoka, u studen Galije vjerski ar drevnog Egipta samotniki ivot, ogledalo ivo ta kakav se ivi na nebu. Paradoksalno je da u trenutku kad gradski inte lektualci iz grko-arapske kulture crpu ferment duha i misaonih metoda koji e obiljeiti Zapad i stvoriti njegovu intelektualnu snagu (jasnoa ra suivanja, briga za znanstvenu egzaktnost, vjera i razum koji se oslanjaju jedno o drugo, samostan ski spiritualizam, u srcu Zapada, zahtijeva povra tak misticizmu Istoka. Bitno je da e intelektual ci gradova udaljiti Zapad od utvara neke druge Azije i neke druge Afrike: od mistikih uma i pu stinja. Meutim, ve i sam pokret povlaenja samostanaca otvara put razvoju novih kola. Reimski koncil 29

Jeruzalem

iz 1131. godine brani redovnicima lijenitvo izvan samostana: stvoren je slobodan prostor za Hipokrata. Pariki klerici nisu posluali svetog Bernarda. 1164. godine Ivan iz Salisburyja pie Thomasu Becketu: Svratio sam u Pariz. Kada sam ondje ugledao obilje hrane, ivahnost ljudi, uvaenost to je uivaju klerici, uzvienost i slavu itave crkve, te razliite djelatnosti filozofa, povjerovao sam da zadivljen gledam Jakovljeve ljestve koje vrhom dodiruju nebo i po kojima se, uspinjui i silazei, kreu aneli. Ushien tim sretnim hodo aem morao sam priznati: Gospodin je ovdje, a ja to nisam znao. I sjetih se one pjesnikove ri jei: Sretnog li izgnanstva kojemu je ovo mjesto boravite. A opat Filip iz Harvengta, svjestan obo gaenja to ga donosi kolovanje u gradu, pie jed nom mladom ueniku: Gonjen ljubavlju za zna njem eto te u Parizu, pronaao si Jeruzalem za ko jim toliki ude. To je obitavalite Davida ... i 30

mudrog Salomona. Tamo je takva navala, tolika gomila klerika tamo hita da e uskoro premaiti brojno laiko stanovnitvo. Sretnoga li grada gdje se svete knjige itaju s toliko revnosti, gdje se nji hove zamrene tajne rjeavaju darovima Duha svetoga, gdje ima toliko istaknutih profesora i to liko teolokog znanja da bi se mogao prozvati gra dom knjievnosti!

(iolijardi
I/, hvalospjeva Parizu osobitom se'krepkou iz dvaja jedan glas; to je glas neobine skupine inlolcktualaca: golijarda. Za njih Pariz je Raj ze maljski, rua svijeta, melem svemira. Paradisius mundi Parisius, mundi rosa, balsamum orbis. Tko su ti golijardi? Sve se urotilo da nam njihov lik ostane skriven: anonimnost koja pre kriva veinu, legende koje su rado irili sami o sebi, legende koje su meu mnogim kleveta ma i ogovaranjima irili njihovi neprijatelji, pa i one koje su izmislili suvremeni eruditi i po vjesniari, zavedeni lanim slinostima i zaslijep ljeni predrasudama. Neki prenose osude koncila i sinoda, te nekih crkvenih pisaca X I I i X I I I sto ljea. Golijardske ili lutajue klerike smatrali su skitnicama, bludnicima, razvratnicima, ongleri ma, lakrdijaima. Uinili su ih boemima i lanim studentima koje gledaju as raznjeenim pogle dom mladost treba iivjeti as sa strahom i gnuanjem: nisu li opasni ljudi koji remete i pre ziru Red? Drugi, naprotiv, vide u njima neku vr stu urbane inteligencije, revolucionarnu sredinu, otvorenu svim oblicima javnog suprotstavljanja feudalizmu. Gdje je istina? 31

Nepoznato nam je ak i podrijetlo naziva za golijarde poto su odbaene matovite etimologi je to ih izvode iz Goliatha, utjelovljenja avla, neprijatelja Bojeg, ili iz rijei gula (gubica), te bi tako ti uenici bili deronje ili bukai, a i poto se jednako nemoguom pokazala i identifikacija ne kog historijskog Goliasa kao utemeljitelja reda iji bi lanovi imali biti golijardi. Preostaje ipak neto biografskih podataka o nekim golijardima, pojedine zbirke pjesama koje se stavljaju pod nji hovo individualno ili kolektivno ime carmina burana te suvremeni napisi koji ih osuuju i kleveu.

Intelektualno

lutalatvo

Izvan svake je sumnje da su oni tvorili krug u kojem se sa zadovoljstvom razvijala kritika ta danjeg drutva. Bilo da su gradskog, seljakog ili ak plemikog podrijetla, golijardi su prvenstve no lutalice, tipini predstavnici razdoblja u kojem demografski razvoj, buenje trgovine, te izgrad nja gradova razbijaju feudalne strukture, bacaju na putove i okupljaju na njihovim raskrijima u gradovima deklasirane, odvane i nesretne. Golijardi su plod drutvene pokretljivosti koja je karakteristina za X I I stoljee. Izmaknuvi uspo stavljenim strukturama, oni predstavljaju prvi skandal za tradicionalne duhove. U ranom sred njem vijeku svakoga se nastojalo prikovati za nje- 1 govo mjesto, uz njegovu dunost, uz njegov po redak i stale. Golijardi su bjegunci. A kao bjegun ci, bez sredstava, tvore u gradskim kolama one ete siromanih studenata to ive od pomoi, po staju sluge svojih imunih kolega, ivotare od pro32

sjaenja. Iako je Pariz za bogatae Raj, za siroma he je on movara eljna plijena, kae Hebrard Ni jemac i oplakuje glad siromanih parikih studena ta Parisiana fames. Da bi zaradili za ivot, ponekad bivaju ongleri ili lakrdijai, odakle svakako i ime kojim se e sto nazivaju. Podsjetimo ipak da je naziv joculator, ongler, i epitet svih onih koje se u to vrijeme smatra opasnima, koje se eli izbaciti iz drutva. Joculator je crveni, b u n t o v n i k . . . Siromani studenti koje ne vezuje ni stalno prebi valite, niti kakva prebenda, ni beneficij, uputa ju se u intelektualnu pustolovinu: slijede uitelja koji im se svidi, tre onome koji je na glasu, pabire od grada do grada poduke koje se ondje mogu dobiti. Sudionici su kolskog lutalatva ko je je takoer karakteristino za X I I stoljee. Pri donose njegovoj pustolovnosti, neposrednosti i smjelosti. Meutim, oni ne tvore klasu. Budui da
3 Intelektualci .

33

su nejednakog podrijetla, u njih su i razliite am bicije. U svakom sluaju oni su umjesto ratovanja odabrali uenje. Njihova su braa pola da pove aju vojske, prikljuila se etama kriara, te kra du du putova Evrope i Azije, opljakat e Cari grad. Iako svi kritiziraju, neki, a moda i mnogi od njih, sanjare da postanu oni koje kritizi raju. Dok je npr. Hugo Orleanski, zvani Primas (bio je na glasu zbog hladne ironije, pa otud po tjee i lik Primassa u Dekameronu) koji je s us pjehom poduavao u Orlansu i Parizu, provodio ivot u besparici sauvavi pri tom duhovitost, do tle je Arhipoeta iz Kolna ivio o troku njema kog prelata Reginalda Dasselskog (vieg kancela ra Fridriha Barbarosse) i obasipao ga laskanjem. Serlon iz Wiltona se prikljuio stranci Matilde En gleske, a po obraenju je uao u Cteaux. Gautier iz Lillea je ivio na dvoru Henrika II Plantagene ta, zatim jednog reimskog nadbiskupa, a umro je kao kanonik. Svi oni sanjaju o velikodunom po kroviteljstvu, o obilatoj prebendi, o bezbrinom i sretnom ivotu. ini se da bi radije postali novi korisnici drutvenog poretka negoli ga izmijenili.

Nemoralnost
Teme njihovih pjesama uza sve to estoko napa daju to drutvo. Mnogima je od njih teko osporiti revolucionarnost. Kocka, vino i ljubav: prvenstve no pjevaju o toj trilogiji to je izazivalo negodo vanje pobonih dua njihova vremena, ali utoliko vie navelo suvremene povjesniare na popustlji vost. 34

Lagana sam stvarca, / Kao list kojim se vihor poi grava ... Kao brodica to plovi bez brodara,/Kao ptiica to luta nebeskim putovima, / Ne dri me ni sidro ni uad debela... Djevojaka ljepota ranila mi grud. / One kojima ne smijem blizu, posjedujem srcem. Predbacuju mi na drugome mjestu i igru. No im me igra / Ostavi golog i tijelo mi se smrzne, duh moj topao postaje. / I tada Muza moja sklada naj ljepe pjesme. /A na treem mjestu govorimo o krmi. elim u krmi umrijeti / Tamo gdje e vino biti blizu usana umirueg, / Na to e aneoski zboro vi sii s neba pjevajui: / Nek Bog bude milostiv prema ovome koji je znao piti. Sve to dodue moe izgledati bezazleno i tek kao nagovjetaj Villona, ali bez njegove genijalnosti. Meutim, valja biti oprezan jer u toj pjesmi ima i ubojitijih strijela: Jer mi je vie stalo do uitka nego do vjeitog spa sa, / Kad je dua jednom mrtva, brinem samo za svoju put. 35

Oh, kako je teko prirodu ukrotiti! / / gledajui lijepu enu ostati ista duha. / Mladi se nikako ne mogu pokoriti tako okrutnom zakonu / I ne vodi ti rauna o svom uvijek spremnom tijelu. Nije li presmiono u izazovnoj nemoralnosti, u po hvali erotizmu koja u golijarda ide esto do bestidnosti prepoznati nagovjetaj nekog pri rodnog morala, negaciju Crkvenih uenja i tradi cionalnog morala? Ne pripada li golijard velikoj porodici slobodoumnika koji preko slobode obia ja i slobode govora cilja na slobodu duha? Kolo Sree koje u pjesmama lutajuih klerika pro lazi i navraa se nije samo poetska tema; ono je svakako vie od onoga to su u njemu vidjeli su vremenici koji su ga bez zluradosti, a i bez pri misli, prikazivali u katedralama. Ipak, Kolo Sre36

e koje se okree i ravna vjenim povratkom, kao i slijepi Sluaj koji ometa uspjehe, nisu u sutini revolucionarne teme: oni ne priznaju napredak, odriu znaenje Povijesti. Kadri su izazvati dru tveni preokret ali samo u onoj mjeri u kojoj im pliciraju nezainteresiranost za sutranjicu. Upra vo otuda potjee sklonost koju za teme pobune ako ne i revolucije pokazuju golijardi, a opjevali su ih u pjesmama i prikazali u oslikanim rukopisima.

Kritika

drutva

Nije bez znaenja to golijardsko pjesnitvo daleko prije nego e to postati zajednikim mje stom graanske knjievnosti napada predstav nike ranosrednjovjekovnog poretka: crkvene do stojanstvenike, plemie, ak i seljake. U Crkvi golijardima su omiljene mete oni koji su u drutvenom, politikom i ideolokom pogle du najtjenje povezani s drutvenim struktura ma: papa, biskup, redovnik. Protupapinsko i proturimsko raspoloenje golijarda mijea se, ne zamjenjujui se, s dvije druge struje: s gibelinskom strujom koja ustaje protiv svjetovne preuzetnosti papinstva i podrava stran ku Carstva nasuprot stranci Sveenstva; s mora lizatorskom strujom, koja prvosveeniku i rimskoj Kuriji predbacuje kompromise sa svjetovnim i votom, rasko i pohlepu za novcem. Golijarda je pouzdano bilo u carskoj stranci takav je Arhipoeta iz Kolna pa je golijardsko pjesnitvo e sto bilo izvorite protupapinskih satira, ak i kad ove preuzimaju jo jedino temu koja je postala tradicionalna i ostala bez otrine. I tonom i duhom 37

golijardi se, meutim, razlikuju od gibelina. Pre ko rimskog pape i onih to ga okruuju oni nia ne na poglavara i na jamce drutvenog, politikog i ideolokog poretka, tovie, svakog hijerarhij skog reda, jer golijardi nisu toliko revolucionari, koliko su anarhisti. U trenutku kada se papin stvo pokuava, nakon gregorijanske reforme, oslo boditi feudalnih struktura, pa se osim na staru mo zemlje oslanja i na novu mo novca, goli jardi razotkrivaju novo usmjerenje, napadajui i nadalje staru tradiciju. Grgur VII je izjavio: Gospodin nije kazao: ime mi je Obiaj. Golijardi optuuju njegove nasljednike da su nagnali Gospodina da kae: Ime mi je No vac. POETAK SVETOG EVANELJA PO MARKU OD NOVCA: U ono vrijeme ree Papa Rimljanima: Kad sin ovjeji pristupi prijestolju naeg Ve lianstva, recite mu najprije: .Prijatelju! Zato si doao?' Pa nastavi li kucati na vrata nita vam ne dajui, neka bude izbaen u vanjske tmine. Zbilo se da je neki siromani klerik doao na Dvor gospodina Pape i molio, govorei: Smilujte mi se, Papini vratari, jer me se dotakla ruka si romatva. Siromaan sam i nevoljan. Mo lim vas stoga pomozite mi u mojoj nesrei i bijedi. Sasluavi ga, oni se razljute i reknu: Prijatelju! Nek tvoje siromatvo bude s tobom, tebi na propast! Odlazi, Sotono, ti uope ne zna kolika je mo novca! Amen! Amen! Kaem ti: nee ui u radosti Gospodina svojega prije nego dade svoj posljednji talir! I siromah ode, proda ogrta, koulju i sve to je imao, te novac dade kardinalima, vratarima i komornicima. Ali ovi re koe: to je to za tolik svijet? I izbace ga kroz vrata. A on istjeran, zaplaka gorko i ne nae utjehe. Potom je na Dvor doao jedan bogat, debeo i tust klerik koji je za neke pobune poinio ubojstvo. Prvo je podario vratare, zatim komornike, a na38

posljetku i kardinale. I oni odlue da od njega izmame jo vie. Doznavi da su kardinali i slubenici dobili od klerika brojne darove, gospodin Papa se teko raz boli. Ali bogata mu posla elektuarij od zlata i srebra i Papa odmah ozdravi. Tada gospodin Papa sazove svoje slubenike i ree im: Brao, pripazite da vas nitko ne obmane ispraznim rije ima. Ja u vam biti primjerom. Kako zgrabim ja, tako zgrabite i vi. Nakon nagodbe s plemstvom, sveenstvo se spo razumijeva i s trgovcima. Crkva koja je urlala s fe udalcima, s trgovcima laje. Golijardi, tumai one skupine intelektualaca koja nastoji u urbanom okviru promaknuti laiku kulturu, ovakav razvoj osuuju: Sveeniki red je od laikog prezren; zarunica Kristova sad se prodaje, od gospe bludnicom ona postaje. (Sponsa Christi fit mercalis, generosa generalis.) U ranom je srednjovjekovlju neznatna uloga nov ca ograniavala simoniju. Zbog sve vee njegove vanosti simonija postaje opom pojavom. Satiriki bestijarij golijarda, sav u duhu romani ke groteske, razvija friz crkvenih dostojanstveni ka preobraenih u zvijeri, a u zabatu drutvene ljestvice istie svijet sveenikih udovita. Sve prodire papa-lav, a biskup-vol kao pastir nesit ia travu ispred svojih ovaca; njegov arhiakon je ris koji otkriva plijen, a dekan je lovaki pas koji uz pomo slubenika, biskupovih lovaca razapinje mree i goni rtve. Takvo je, prema golijard skoj knjievnosti, Pravilo igre. I dok golijardi smatraju upnika rtvom hijerar hije te subratom u bijedi i izrabljivanju, pa ga uglavnom poteuju, redovnika naprotiv estoko napadaju. Neto u tim napadima nadilazi uobia jene poruge na raun njegovih loih navika: pro39

drljivosti, lijenosti, razvratnosti. Svjetovni duh blizak laikom duhu otkriva, naime, u redovni cima suparnike to siromanim upnicima otima ju nadarbine, pokajnike i vjernike. U slijedeem stoljeu prepirka e se jo zaotrenija ponoviti na sveuilitima. tovie, bit e to neprihvaanje i tavog dijela kranstva: onoga dijela koji se eli odvojiti od svijeta, koji odbija zemlju, a prihvaa samou, asketizam, siromatvo, suzdrljivost, pa ak i neznanje, smatrajui ga naputanjem duhov nih dobara. To su dva tipa ivota; do krajnosti dovedeno sueljenje izmeu aktivnog i kontem plativnog ivota, raj pripreman na zemlji nasuprot spasenju koje se strastveno trai izvan svijeta; to zapravo stoji u pozadini antagonizma izmeu re dovnika i golijarda, po njemu je golijard prete a renesansnog humanista. Pjesnik iji Deus pa ter, adiuva odvraa mladog klerika od samostan skog ivota, najavljuje i napade jednoga Valle na one koje on naziva gens cucullata. Budui da je gradski ovjek, golijard iskazuje i prezir prema seoskom svijetu, a prema pripro stom seljaku osjea jedino gnuanje; utjelovlju je ga i ponizuje u poznatoj Deklinaciji prostaka: taj seljaina od tog prostaka tom avlu tog lopova o razbojnice! s tim pljakaem. ti prokletnici od tih bijednika tim lacima te nitarije o gadovi! s tim vjerolomnicima. 40

1 napokon, posljednja njegova meta je plemi. Ne priznaje mu privilegij po roenju. Plemi je onaj koga je vrlina oplemenila; Izrod je onaj koga nijedna vrlina nije obogatila. Starom poretku golijard suprotstavlja novi, ute meljen na zasluzi. ovjekovo plemstvo je duh, slika boanstva, ovjekovo plemstvo je slavno rodoslovlje vrlina, ovjekovo plemstvo je pomaganje sirotinji, ovjekovo plemstvo su prava koja mu je podarila priroda ovjekovo plemstvo je strah jedino od sramote. U plemiu golijard mrzi i ratnika, vojnika. Du hovne borbe i dvoboji u dijalektici su urbanom intelektualcu dostojna zamjena za junaka djela i ratnike poduhvate. Arhipoeta iz Kolna iskazuje svu odbojnost spram vojnikog zanata (me terruit labor militaris) jednako kao i jedan od najveih golijardskih pjesnika, Abelard, u na alost izgu bljenim djelima koja su se tada recitirala i pjevala na Brijegu svete Genoveve kao to se danas pje vue lageri. Antagonizam izmeu plemia-vojnika i intelektu alca novoga stila moda je najbolje izraen na po druju posebno zanimljivom za sociologa: u odno sima meu spolovima. U pozadini poznate prepir ke izmeu Klerika i Viteza koja je bila poticaj za mnoge pjesme, stoji suparnitvo dviju drutvenih skupina naspram ena. Golijardi su uvjereni da e svoju nadmo nad feudalcima najbolje iskazati velianjem naklonosti koju uivaju kod ena. Njih one vie vole, jer su klerici bolji ljubavnici od vitezova. U Pjesmi o Filidi i Flori jedna voli klerika, a dru ga viteza (miles); u presudi koja oponaa dvorsko udvaranje, pouene iskustvom, junakinje zaklju uju: U skladu sa znanjem U skladu s uivanjem
41

Klerik je u ljubavi Od viteza sposobniji.*

Usprkos svom znaenju golijardi su se nali na marginama intelektualnog pokreta. Bez sumnje, pronijeli su teme budunosti koje e se s vreme nom rasplinuti; najustrije su zastupali sredinu eljnu slobode; iduem stoljeu su ostavili mnoge nazore o prirodnom moralu, o razuzdanosti obia ja ili duha, te o kritici religioznog drutva, to e se ponovno nai kod sveuilinih uitelja, u pje smama Rutebeufa, u Romanu o Rui Jeana de Meunga, i u nekim postavkama koje su bile osu ene u Parizu 1277. godine. Golijardi su, meutim, u X I I I stoljeu iezli. Stigli su ih progoni i kaz ne; zbog vlastite tenje za razornom kritikom ni su uspjeli pronai mjesto na sveuilinom gradili tu; naputali su ga ponekad da ugrabe priliku za lagodnim ivotom ili da se odaju skitnji. Fik siranje intelektualnog pokreta u organizirana sre dita, sveuilita, dovelo je napokon i do posvemanjeg nestanka tih lutalica.

Abelard
Premda je bio golijard, Petar Abelard, slava pari kog kruga, znaio je i donio znatno vie. On je prvi veliki lik modernog intelektualca u grani cama modernosti X I I stoljea Abelard je prvi
profesor.

Njegova je karijera ponajprije neobina, primje rena ovjeku. Ovaj Bretonac iz okolice Nantesa, roen 1079. godine u Palletu, pripadao je sitnome plemstvu kojemu je ivot s poecima novane pri42

H e l o i z a i A b e l a r d (minijatura Iz R o m a n a o Rui)

43

vrede postao vrlo teak. Vojniki zanat ra do je prepustio svojoj brai i bacio se na uenje. Abelard se odrie ratnikog oruja u korist drugih bitaka. Oduvijek je bio svadljiv, pa postaje, kako kae Paul Vignaux, vitez dijalektike. Stalno je bio nemiran, pa kree onamo gdje se zamee boj. Svagda je bio zaetnik ideja, pa gdje god se po javio, izbijaju uzbudljive rasprave. Intelektualni kriarski rat neizbjeno ga odvodi u Pariz. Ondje otkriva drugu crtu svog karaktera: potrebu za ruenjem idola. Samopouzdanje koje on i priznaje de me presumens, kae rado, a to ne znai precjenjujui se, ve svjestan svoje vri jednosti navodi ga da se okomi na najglasoviti jeg parikog uitelja Vilima iz Champeauxa. Izazi va ga, pobija i privue sluae na svoju stranu. Vilim ga prisili da ode. Ali prekasno je da se ugu i taj mladi talent. Postao je uiteljem. Da bi ga sluali, slijede ga u Melun, zatim u Corbeil, gdje dri kolu. Odjednom, tom ovjeku koji ivi sa mo za svoj um, klone tijelo; bolestan je i primo ran da se povue na nekoliko godina u Bretanju. K a d se oporavio, poao je u Pariz da pronae svog starog neprijatelja Vilima iz Champeauxa. Novi dvoboji; Vilim pokoleban mijenja nauk, vodei rauna o kritikama mladoga protivnika. Ni izdale ka zadovoljan, ovaj udara jo jae i dotjera do ponovnog uzmicanja u Melun. Ali Vilimova pobje da zapravo je poraz. Napustili su ga svi uenici. Stari uitelj, pobijeen, odustaje od poduavanja. Abelard se vraa kao pobjednik i stupa na ista mjesta s kojih se njegov stari protivnik povukao: na Brijeg svete Genoveve. K o c k a je baena. Sre ditem parike kulture zauvijek e biti Brijeg, Li jeva obala, a ne otok Cita; jedan je ovjek ovaj put odredio sudbinu itave gradske etvrti. Abelard pati to vie nema protivnika svog uzra sta. K a o logiara ljuti ga to se iznad svih postav ljaju teolozi. Zaklinje se: i on e biti teolog. Po novno postaje studentom i hita u Laon na preda44

vanja najpoznatijeg ondanjeg teologa Anselma. Pred ikonoklastikom strasti usijanog antitradicionalista Anselmova slava nije dugotrajna. Pribliio sam se, dakle, tom starcu koji je svoj ugled dugovao vie poodmakloj dobi nego talen tu ili obrazovanosti. Svi koji bi mu pristupili da uju njegovo miljenje o nekom predmetu u ko ji nisu bili sigurni, jo bi nesigurniji odlazili. Tko sc zadovoljio samo time da ga slua, uinio mu se predivnim, ali kad ga se neto upitalo, poka zao se nitavnim. Po rjeitosti je bio vrstan, po inteligenciji vrijedan prezira, po razumu isprazan. Izdaleka je njegovo lisnato stablo privlailo po gled, ali kad bi se promatralo izbliza i paljivije, primijetilo bi se da je posve bez plodova. Kada sam se pribliio da uberem njegov plod, vidio sam da je nalik na smokvino stablo koje je Go spod prokleo ili na onaj drevni hrast s kojim Lukan usporeuje Pompeja: Stoji glasovitog imena sjena Poput hrasta visoka ha plodinam! njivi*

bogatoj

Primivi poduku nisam u njegovoj koli gubio vre mena. Izazov da uini to isto. Prihvaa. Dokazuju mu da usprkos temeljitom poznavanju filozofije ne po znaje teologiju. Replicira da tu moe biti dostat na ista metoda. Pozivaju se na njegovo neisku stvo. Odgovorih da mi pri predavanju nije obi aj pribjei tradiciji, ve domiljatosti duha. Tad improvizira jedno tumaenje Ezehijelovih proro anstava to oduevljava sluae. Otimaju se o za pise s tog predavanja da bi ih prepisali. Sve broj nije sluateljstvo primora ga da produi tuma enje. Da bi ga nastavio, vraa se u Pariz.

* Lukan, Farsalija 1, 1356

45

Heloiza
Vrijeme slave naglo godine 1118. prekida avantu ra s Heloizom. Pojedinosti su nam poznate po izuzetnoj autobiografiji iz Povijesti nevolja (Hi storia Calamitatum). Sve poinje kao u Opasnim vezama. Abelard nije razvratnik. Ali zloduh zrelih godina spopada ovog intelektualca koji je u trideset devetoj godini po znavao ljubav iz Ovidijevih knjiga i iz pjesama koje je sastavio u golijardskom duhu, ali ne i po iskustvu. Na vrhuncu je slave i oholosti, to i priznaje: Vjerovao sam da sam ostao jedinim filo zofom na svijetu... Heloiza je uspjeh koji treba dodati onim koje je osvojio um. U poetku je to bila stvar glave, a ne puti. Doznaje za neaki nju jednog subrata, kanonika Fulberta: sedam naest joj je godina, lijepa je i tako obrazovana, da je njezino znanje poznato ve irom Fran cuske. To je ena kakvu treba. Nikako ne bi pod nio glupau svidjelo mu se da je tako dobro graena. Pitanje ukusa i ugleda. Kanonik mu mla du Heloizu povjerava za uenicu, polaskan da joj daje takvog uitelja. Kad bude rije o naplati, Abelard lako pristane da mu tedljivi Fulbert plati u naturi: stanom i hranom. avao ne spava. Izmeu uitelja i uenice raa se ljubav na prvi pogled: intelektualnu razmjenu uskoro slijedi i tjelesna. Abelard naputa predavanja i poslove s avlom u tijelu. Pustolovina traje, produbljuje se. Rodila se ljubav kojoj nee biti kraja. Odoljet e svim tekoama, a zatim i drami. Prva nezgoda: zateeni su. Abelard mora napustiti kuu prevarenog domaina. Sastaju se drugdje. Njihova tajna veza uskoro postaje javnom. Meu tim, stalo im je jednome do drugog vie nego do skandala. Druga nezgoda: Heloiza je trudna. Abelard se kori sti Fulbertovom odsutnou da svoju ljubavnicu,
46

preruenu u redovnicu, odvede sestri u Bretanju. Ondje Heloiza donosi na svijet sina kojemu nadje nu smijeno ime Astrolab . . . Trea nezgoda: problem vjenanja. Abelard e te ka srca ponuditi Fulbertu da svoj in ispravi, oenivi se Heloizom. U izvanrednoj studiji o slav nome paru Etienne Gilson je pokazao da Abelardov zazor ne proizlazi iz tog to je klerik. Budui da je primio samo tonzuru, kanonski smije uzeti enu. Meutim, plai se da e mu brak sputati profesionalnu karijeru i da e postati ruglom kol skih krugova.

47

ena i brak u XII stoljeu


Naime, u X I I stoljeu postoji jako opredjeljenje protiv braka. Istodobno kada se ena oslobaa i prestaje smatrati vlasnitvom mukarca ili stro jem za proizvodnju djece, kad nestaje pitanja ima li ona ili nema duu u stoljeu procvata mari janskog kulta na Zapadu prema braku se gaji nepovjerenje kako u plemikim krugovima (dvor ska, tjelesna ili duhovna ljubav postoji samo izvan braka, a utjelovljuje se u Tristanu i Izoldi, u Lancelotu i Ginevri), tako i u kolskim krugovima gdje se razrauje itava teorija o prirodnoj ljubavi koja e se u slijedeem stoljeu nai u Romanu o Rui Jeana de Meunga. Prisutnost ene: i pojava Heloize uz Abelarda i is todobno njezino znaenje za pokret koji podupi ru golijardi, a zahtijeva putene uitke za klerike i sveenike, oituje jedan od novih aspekata in telektualca X I I stoljea. Novi humanizam nalae da intelektualac bude potpun ovjek. Ne prihvaa nita to bi ga moglo umanjiti. Kako bi se ostvario u potpunosti, treba uza se enu. Slobodnim svojim rjenikom golijardi istiu, potkrepljujui to navo dima iz oba Zavjeta da su mukarcu i eni po dareni organi, upotrebu kojih ne smiju prezreti. Zaboravimo sve one prostake i dvosmislene ale i zamislimo ondanje raspoloenje, ondanju psi hologiju, kako bismo bolje shvatili domet drame koja e izbiti; kako bismo bolje razumjeli Abelardove osjeaje. Najprije se iskazuju Heloizini. U neobinom pi smu ona savjetuje Abelardu da odustane od po misli na brak. Priziva sliku braka siromanih in telektualaca, braka kakav bi bio njihov: Ne bi mogao, govorila mu je, posveivati jednaku panju eni i filozofiji. Kako se naime slau uenici i ku na posluga, stalci za pisanje i zipka, knjige ili ta blice i preslice, pisaljke ili pera i vretena? Na48

posljetku, tko e, zadubljen u teoloka ili filozof ska razmatranja, moi podnositi vrisku djece, uspavanke dadilja koje ih smiruju i bunu vrevu obitelji koliko mukog, toliko enskog spola? Tko e izdrati da trpi onu neprestanu i neasnu prIjavtinu nejake djece? To mogu rei e bogatai ije palae ili prostrane kue imaju odije ljene sobe, ije bogatstvo ne osjea trokove i ne mui se dnevnim brigama. Ali nije, kaem, isti po loaj filozofa i bogataa, niti e oni koji se brinu za imutak ili se zapleu u svjetovne brige imati vremena za teoloki ili filozofski posao.* Takav stav, uostalom, podupiru i brak mudraca osuuju i neki autoriteti. Tu je Teofrast ili radije sveti Jeronim koji je u djelu Protiv Jovinijana (Adversus Jovinianum) preuzeo njegove argumen te, a imao je u X I I stoljeu mnogo uspjeha. Uz crkvenog oca tu je Ciceron koji je, otpustivi Terenciju, odbio sestru svog prijatelja Hircija. Abelard odbija Heloizinu rtvu. Vjenanje je od lueno, ali ostaje tajno. Fulbert kojega ele umiri ti, obavijeten je, ak prisustvuje blagoslovu. Ali namjere svih sudionika nisu jednake. Abelard se mirne savjesti eli vratiti poslu, tako da Heloiza ostane u sjeni. Fulbert pak eli objaviti vjen anje, obznaniti postignutu zadovoljtinu, umanji ti Abelardov ugled, jer mu nije oprostio. Abelardu je to dojadilo, pa smilja varku. Helo iza e se povui u samostan u Argenteuilu gdje joj dade da odjene halju novakinje. Znailo je to ukratko prekinuti ogovaranja. Heloiza u koje po stoji samo Abelardova volja, saekat e tako preruena da se buka stia. Znailo je to ne raunati s Fulbertom koji se smatrao izigranim. Zamislio je da se Abelard otarasio Heloize zaredivi je i da je brak raskinut. Nou krene kazneni pohod u Abe-

* Povijest nevolja, Petar Abelard, str. 21 ; preveo V. Gortari


4 Intelektualci.

49

lardovu kuu, on bude osakaen, sutradan ujutro svi nagrnu, izbija skandal. Svoju sramotu Abelard odlazi sakriti u opatiju Saint-Denis. Shvatljivo je, s obzirom na sve do sada reeno, koliko je bilo njegovo oajanje. Mo e li eunuh ostati ovjekom? S Heloizom se rastajemo, jer vie ne pripada na oj temi. Poznato nam je kako e uzvien odnos dua odrati sve do smrti ovo dvoje ljubavnika svako u svom samostanu.

Nove bitke
Abelarda je izlijeila intelektualna strast. Netom su mu zacijeljele rane, vratila mu se sva njegova borbenost. Teko podnosi neuke i neotesane re dovnike. Bio je ohol, pa je i on njima na teret; uz to samou redovnicima ometaju brojni uenici ko ji dolaze moliti uitelja da nastavi s poduava njem. Za njih e napisati svoju prvu teoloku ra spravu. Njezin uspjeh nije bio po volji. 1121. go dine u Soissonsu okuplja se da mu sudi zbor to ga resi naziv koncila. U napetoj atmosferi da bi djelovali na koncil, njegovi su neprijatelji po bunili svjetinu koja mu prijeti kamenovanjem usprkos naporima biskupa od Chartresa koji za htijeva dodatne upute, knjiga bude spaljena, a Abelard osuen da dane zavri u samostanu. Po povratku u Saint-Denis svae s redovnicima jo ee se nastavljaju. Meutim, ne podjaruje li ih i sam dokazujui da su slavne Hilduinove stranice o osnivau opatije triarije i da prvi biskup Pari za nema nieg zajednikog s Areopagitom kojega je obratio sveti Pavao? Slijedee godine bjei i na lazi utoite kod biskupa od Troyesa. Od njega 50

dobija posjed kraj Nogent-sur-Seinea, nastani se ondje sam i sagradi malen oratorij posveen Sv. trojstvu. Nita nije zaboravio; osuena knjiga ta koer je bila posveena Trojstvu. Njegovo pribjeite ubrzo otkrivaju uenici i na grnu prema osami. Podie se kolsko selo od ato ra i koliba. Oratorij je povean i sazdan u kame nu, te posveen Tjeitelju (Paraclet); ta promjena predstavlja novi izazov. Samo zbog Abelardove na stave improvizirani stanovnici sela zaboravljaju na zadovoljstva koja im je pruao grad. Sa sjetom se prisjeaju da u gradu studenti uivaju sve potreb ne im lagodnosti. Abelardov mir nije bio dugog vijeka. Zavjeru pro tiv njega organiziraju dva, kae on, nova aposto la. Rije je o svetom Norbertu, osnivau premonstratenga, i o svetom Bernardu, reformatoru Cteauxa. Progone ga na takav nain da pomilja pobjei na Istok. Bog zna koliko puta, u najdub ljem oajanju, pomiljah da napustim kranske predjele i da prijeem poganima (Saracenima, precizirat e prijevod Jeana de Meunga), da bih ondje ivio u miru i meu neprijateljima Kristovim pod obavezom danka ivio kao kranin. Mislio sam da e me primiti to bolje to e me, vjerujui op tubama kojih sam bio rtva, smatrati loijim kr aninom. Poteen je bio ovakvog krajnjeg izlaza prvog iskuenja to ga proivljuje zapadni intelektualac razoaran svijetom u kojem ivi. Izabran je za opata jednoga bretonskog samosta na. Nove svae; ini mu se da je meu divljaci ma. uje se samo donjobretonski jezik. Redovnici su nezamislivo neotesani. Pokua ih istesati; oni njega otrovati. Bjei 1132. godine. 1136. godine zatiemo ga na Brijegu svete Genove va. Prihvatio se nastave koja je posjeenija no ikad. U Parizu se sklonio i Arnold iz Brescie, pro tjeran iz Italije zbog izazivanja gradskih nemira; povezao se s Abelardom, i doveo mu auditorij svo51

jih siromanih uenika koji, da bi preivjeli, prosjae. Nakon djela osuenog u Soissonsu, Abelard ne prestaje pisati. Meutim, tek 1140. godine nje govi neprijatelji ponovno kreu u napad. Bit e da su Abelardove veze s rimskim prognanikom prevrile mjeru njihova neprijateljstva. Normal no je da se sveza urbane dijalektike i demokrat skog komunalnog pokreta uinila njegovim pro tivnicima znaajnom.

Sveti Bernard i Abelard


Na elu im je bio sveti Bernard. Prema rijeima oca Chenua opat Cteauxa predstavlja drugu gra nicu kranstva. Premda je ostao feudalac, a pr venstveno ratnik, ovaj seljak nije bio stvoren da shvati urbanu inteligenciju. U borbi protiv hereti ka ili nevjernika vidi samo jedno sredstvo: silu. Pobornik je oruanog kriarskog rata i ne vjeruje u intelektualni kriarski rat. Kada ga je Petar Venerabilis zamolio da proita prijevod Kur'ana ka ko bi Muhamedu mogao perom uzvratiti, nije mu niti odgovorio. U samostanskoj osami iz mistike meditacije koju uzdie do vrhunca crpi ono ime se u svijet vraa kao izvrilac presude. Apostol je samotnikog ivota, uvijek spreman na borbu protiv novotarija koje mu se ine pogibeljnim. Po sljednjih godina ivota praktiki upravlja kran stvom, nareujui papi svoja pravila, odobravaju i osnivanje vojnikih redova, sanjajui da Za pad uini vitekim redom, Kristovom vojskom: pretea je velikog inkvizitora. Sukob s Abelardom je neizbjean. Napadom rav na pomonik svetog Bernarda Vilim iz Svetog Thierryja. U jednom pismu upuenom svetom Ber52

nardu on optuuje novog teologa i nagovara svoga slavnog prijatelja da ga progoni. Sveti Bernard od lazi u Pariz, pokua odvratiti studente, ali, poznato je, s malo uspjeha; uvjerio se o teini zla to ga Abelard iri. Susret ove dvojice ne donosi nikakva rezultata. Jedan Abelardov uenik sugerira sasta nak obiju stranaka u Sensu, pred skupom teologa i biskupa. Uitelj je naumio da jo jednom osvoji sluateljstvo. Sveti Bernard je potajno sasvim iz mijenio karakter zbora. Auditorij je pretvorio u koncil, svog protivnika u optuenika. U noi ko ja je prethodila otvaranju rasprava, okupio je bi skupe i predao im kompletni dosje koji Abelarda predstavlja kao opasnog heretika. Njemu je su tradan preostalo tek da kompetenciju suda ne pri hvati i da se pozove na papu. Biskupi prenose u Rim znatno ublaenu osudu. Meutim, sveti Ber nard ih je, uplaen, preduhitrio. Njegov tajnik odnosi pisma odanim mu kardinalima i oni od pa pe iznuuju osudu Abelarda; knjige su mu spa ljene u crkvi svetog Petra. Abelard saznaje novost 53

na putu i sklanja se u Cluny. Ovaj put je slom ljen. Petar Venerabilis ga prihvaa s beskrajnim milosrem, izmiruje sa svetim Bernardom, posti e od Rima ponitenje njegove ekskomunikacije i odailje u samostan svetog Marcela u Chalon-sur-Sane; ondje Abelard umire 21. travnja 1142. Ve liki opat Clunyja mu je poslao pismeno odrjeenje i posljednjom gestom izvanredne tankoutno sti predao ga je Heloizi, nadstojnici Paracleta. Njegova egzistencija je tipina, a sudbina isto dobno izuzetna. Od znaajnog Abelardovog djela upozorit emo ovdje tek na neke istaknutije zna ajke.

Logiar
Abelard je prvenstveno bio logiar, poput svih ve likih filozofa najprije je izradio metodu. Bio je veliki pobornik dijalektike. Svojim Prirunikom logike za poetnike (Logica ingredientibus), a po gotovo svojim djelom Sic et Non iz 1122. godine, dao je zapadnom miljenju njegovu prvu Raspra vu o Metodi. Izvanrednom jednostavnou doka zuje u njoj potrebu za rasuivanjem. Ni u jednom pitanju crkveni oci se nisu sloili; gdje jedan kae bijelo, drugi kae crno Sic et Non. Otud nunost poznavanja jezika. Rijei su stvore ne da oznauju nominatizam ali su uteme ljene u zbilji. Odgovaraju stvarima koje oznauju. itav napor logike mora se sastojati u doputa nju oznaujueg izjednaenja jezika sa zbiljom koju oituje. Tako zahtjevnom duhu jezik nije veo zbilje, ve njezin izraz. Ovaj profesor vjeruje u ontoloku vrijednost svog instrumenta: rijei. 54

Moralist
Abelard je bio logiar, ali i moralist. U djelu Eti ka ili Upoznaj samog sbe (Ethica seu Scito te ipsum) ovaj kranin hranjen antikom filozofijom pridaje introspekciji jednaku vanost kao i monaki mistici, kao sveti Bernard ili Vilim iz Svetog Thierryja. Prema M. de Gandillacu, meutim, dok je za cistercite kranski sokratizam prije sve ga meditacija o nemoi grenog ovjeka, u Etici se spoznaja sebe javlja kao analiza slobodnog pristanka po kojem je na nama da prihvatimo ili odbacimo ono preziranje Boga koje tvori grijeh. Gdje sveti Bernard uzvikuje: Jer zaeti smo u grijehu kao grenici, raat emo grenike; roeni kao dunici, raat emo dunike; roeni kao po kvarenjaci, raat emo pokvarenjake; roeni kao robovi, raat emo robove. Otkad smo u ovaj svijet uli, za sve vrijeme dok u njemu ivimo i poto iz njega izaemo, ranjenici smo; od tjeme na do stopala, nita u nama nije sveto, Abelard odvraa da je grijeh tek propust: grijeiti zna i prezirati Stvoritelja, tj. nikako ne raditi zbog njega ono to smatramo da moramo zbog njega raditi, odnosno ne proputati ono to smatramo da zbog njega treba propustiti. Kada dakle grijeh definiramo negativno, naime rijeima: ne raditi ili ne proputati ono to dolikuje, otvoreno poka zujemo da nema nikakve supstancije grijeha koja bi se radije sastojala u nebitku nego u bitku, kao kad bismo tminu definirali rijeima: odsutnost svjetla gdje bi svjetlo moralo biti*. Zalae se da u ovjekovoj moi bude prihvaanje, pristajanje ili odbijanje to je dato ispravnosti koja je sre dite moralnog ivota.

* Petar Abelard,

Etika,

str. 59,

preveo V. Gortan

55

Time je Abelard uvelike pridonio da se uzdrmaju okolnosti jednog od bitnih sakramenata kran stva: pokore. U odnosu na ovjeka koji je korje nito zao, Crkva barbarskih vremena postavila je popise grehova i cjenike kazni proraunate prema barbarskim zakonima. Ovi penitencijali potvruju da je u ranom srednjovjekovlju za ovjeka bitan u sakramentu pokore bio grijeh, pa prema tome i kazna. Abelard je izrazio i podrao tenju da se takav stav obrne. Odsada je vaan grenik, to jest njegova nakana, a temeljni in pokore postat e kajanje. Iskreno kajanje, pie Abelard, ini da iezne grijeh, tj. prezir prema Bogu, odnosno pri stanak na zlo, jer ljubav boja koja pobuuje taj jecaj nespojiva je s grijehom. Ispovjednike sume koje se javljaju potkraj stoljea sadre takav ob rat pokore, ako ne ve i u teologiji, a ono barem u psihologiji. U gradovima i gradskim kolama pro dubljivala se tako psiholoka analiza, sakramenti su humanizirani u pravom smislu te rijei. Kakvog li obogaenja za duh Zapadnjaka.

Humanist
Istaknuli smo tek jednu znaajku Abelarda-teologa. Nitko se nije vie od njega zalagao za svezu ra zuma i vjere. U oekivanju pojave svetog Tome nadmaio je na tom podruju i velikog zaetnika nove teologije, svetog Anselma koji je u prethod nom stoljeu pronio plodonosnu formulu: vjera u traganju za umom (fides quaerens intellectum). Time je zadovoljio potrebe kolskih krugova koji su u teologiji traili ljudske i filozofske razloge i zagovarali vie ono kako shvatiti od onog kako rei: emu slue, govorili su, rijei liene pojmlji56

vosti? Ne moe se vjerovati u ono to se ne razu mije i smijeno je druge uiti onome to niti net ko sam, niti njegovi sluai umom ne mogu do kuiti. Za posljednjih mjeseci svog ivota u Clunyju ovaj je humanist zapoeo pisati Dijalog izmeu (po ganskog) filozofa, idova i kranina. elio je pokazati da niti prvi grijeh, ni Utjelovljenje nisu u povijest ovjeanstva donijeli potpuni prekid. Nastojao je istaknuti vrijednosti svega to je bilo zajedniko trima religijama koje su za njega pred stavljale vrhunac ljudske misli. Namjera mu je bila pronai prirodne zakone koji bi i s onu stra nu religija omoguili da se u svakom ovjeku prepozna sin Boji. Njegov humanizam je zavrio u toleranciji i nasuprot onima koji su ljude raz dvajali, traio je ono to ih sjedinjuje, podsjea jui da ima mnogo kua u Oevu domu. Abelard je bio najvii izraz parikog kruga; u potragu za drugim znaajkama intelektualca koji se upravo raa valja poi u Chartres.

Chartres i duh Chartresa


Chartres je veliko znanstveno sredite stoljea. Vjetine triviuma, gramatika, retorika i logika ni su ondje bile zapostavljene: pokazalo je to i ue nje Bernarda iz Chartresa. Meutim, u Chartresu se tom prouavanju rijei (voces) pretpostavljalo prouavanje stvari (res) koje su predmet quadriviuma: aritmetike, geometrije, muzike i astrono mije. Ovakva orijentacija upravo odreuje duh Chartre sa: duh radoznalosti, opaanja, istraivanja koji 57

e zraiti, hranjen grko-arapskom naukom. e za saznanjem proirit e se u toj mjeri da e je najslavniji popularizator stoljea Honorije, pro zvan iz Autuna, saeti u formuli: Neznanje je o vjekovo izgnanstvo; njegova domovina je znanje. Tolika radoznalost na smetnju je tradicionalisti kim duhovima. Absalon iz Svetog Viktora se zgra a nad zanimanjem za sastav zemaljske kugle, pri rodu elemenata, poloaj zvijezda, prirodu ivoti nja, estinu vjetra, ivot biljaka i korijenja. Vilim iz Svetog Thierryja pie svetom Bernardu da postoje ljudi koji stvaranje prvog ovjeka obja njavaju ne polazei od Boga, ve od prirode, od duhova i zvijezda. Vilim iz Conchesa odvraa: Ne poznavajui prirodne sile oni tele da ostanemo prikovani uz njihovo neznanje, poriu nam pravo istraivanja i osuuju nas da poput kmetova ivi mo i dalje u vjerovanju bez razuma. Veliaju se tako i populariziraju neki veliki likovi iz prolosti koji, poto su bili pokrteni, postaju simboli znanja, veliki mitski preci uenjaka. Salomon je uitelj sveg orijentalnog i hebrejskog znanja; nije samo Mudrac Starog zavjeta, ve i veliki predstavnik hermetike nauke; njegovo ime pokriva enciklopediju magijskih znanja; ui telj je tajni i posjednik misterija znanosti. Aleksandar je Istraiva u pravom smislu te rije i. Njegov uitelj Aristotel usadio mu je strast za istraivanjem i obuzetost radoznalou koja je majka znanosti. Pronosi se staro apokrifno pismo u kojem on svojem uitelju pripovijeda o udesi ma Indije. Prihvaena je Plinijeva legenda prema kojoj je on postavio filozofa da upravlja znanstve nim istraivanjima ispred tisuu istraivaa, razaslatih u sve dijelove svijeta. e za znanjem bila je pokretaem njegovih putovanja i osvajanja. Nezadovoljan samo time da prolazi zemljom, e lio je ispitati i druge elemente. Na leteem je sa gu, navodno, proletio zrakom; izradio je stakle nu bavu i u takvom pretei batiskafa siao u mo58

A l e k s a n d a r u batiskafu

re, te prouio ondje obiaje riba i podmorske fau ne. Na nesreu, pie Aleksandar Neckham, svoja nam zapaanja nije ostavio. Napokon, tu je i Vergilije koji u etvrtoj eklogi na javljuje Krista i na ijem grobu moli sveti Pavao; u Enejidi je sakupio zbir sveg znanja antikog svijeta. Prvih est knjiga Bernard iz Chartresa komentira kao znanstveno djelo, isto tako kao i Postanak. Stvorena je legenda koja e dovesti do predivnog Danteovog lika; istraujui podzemni svijet autor Boanske komedije e ga pozvati: Tu duca, tu signore e tu maestro. 59

Istraivaki e duh, meutim, doi u sukob s dru gom tenjom intelektualaca koji su pripadali ko li u Chartresu: u sukob s racionalnim duhom. Na pragu modernog doba dva temeljna stava znanstvenog duha esto se doimlju kao antago nistiki. Za znanstvenike X I I stoljea iskustvo ne see dalje od pojava, od privida. Znanost ga mora zaobii da bi zbiljnosti pojmila rasuiva njem. O rascjepu koji je srednjovjekovnu znanost toliko optereivao bit e jo rijei.

Naturalizam kole u

Chartresu

Osnova artrovskog racionalizma jest vjerovanje u svemo Prirode. Za pripadnike te kole priroda je prvenstveno oploujua sila koja neprekidno stvara; zalihe su joj neiscrpne; ona je mater ge nerations. Tako se utemeljuje naturalistiki op timizam X I I stoljea. Stoljee je to procvata i ek spanzije. Ali Priroda je i kozmos, organizirana i racionalna cjelina. Ona je sistem zakona ije postojanje ini moguim i potrebnim racionalno poznavanje uni verzuma. Drugi izvor optimizma odnosi se na prosudbenu sposobnost svijeta koji nije apsurdan ve nepojmiv, koji nije nered ve sklad. Po treba pripadnika kole u Chartresu za redom u svemiru navela je neke od njih da tovie poreknu postojanje prvobitnog kaosa. Takav je stav Vilima iz Conchesa i Arnolda iz Bonnevala koji Po stanak tumai ovim rijeima: Bog je, razlikujui svojstvo mjesta i imena, podario stvarima odgovarajue im mjere i funkcije kao da su udovi nekog divovskog tijela, ak i u tom pradavnom trenutku (Stvaranje) nije u Boga bilo nieg 60

nejasnog, niega bezoblinog, jer je supstancija stvari ve od njezina stvaranja bila oblikovana u podudarne vrste. U istome duhu intelektualci Chartresa objanjava ju Postanak koji e se odsada tumaiti prema pri rodnim zakonima. Fizicizam nasuprot simbolizmu. l a k o se i Thierry iz Chartresa uputa u analizu biblijskog teksta prema fizici i doslovno (secun dum physicam et ad litteram). Tako ini i Abelard u djelu Expositio in Hexameron. Takva vjerovanja ne prolaze za ove krane bez tekoa. Rije je o problemu odnosa izmeu Pri rode i Boga. Smatraju da, premda je Prirodu stvo rio, Bog potuje zakone koje joj je dao. Njego va se svemogucnost ne protivi determinizmu, udo djeluje unutar prirodnog reda. Po Vilimu iz Concnesa, nije toliko vano da je Bog to mogao uiniti, koliko to ispitati, racionalno objasniti, po kazati cilj i korisnost toga. Nema sumnje, Bog sve moe uiniti, ali vano je da je uinio ovakvu ili onakvu stvar. Nema sumnje, Bog moe od de bla uiniti vola, kako kau neuki ljudi, no da li je to ikad uinio? Provodi se rad na desakralizaciji prirode i na kri tici simbolizma prolegomenon prijeko, potreban svakoj znanosti to ga je kranstvo, kako upozo rava Pierre Duhem, omoguilo ve samim svojim irenjem, ne smatrajui vie prirodu, nebeska ti jela i pojave bogovima poput antike znano sti ve ostvarenjima jednoga Boga. Nova etapa vrednuje racionalnost tog stvaranja. Tako se pro tivno pobornicima simbolikog tumaenja univer zuma postavlja zahtjev za postojanjem nekog re da drugih autonomnih uzroka pod djelovanjem Providnosti. Svakako je X I I stoljee jo prepuno simbola, ali intelektualci tog vremena ve tee ra cionalnoj znanosti. 61

Humanizam kole u

Chartresu

Meutim, artrovski duh prije svega je humani zam. Ne samo u onom sporednom smislu: da se za izgraivanje svoje doktrine obraa antikoj kulturi, ve osobito: to ovjeka postavlja u sre dite svoje znanosti, svoje filozofije, gotovo i svoje teologije. ovjek je predmet i sredite stvaranja. Otac Che nu ispravno upozorava da je to smisao protu rjeja Cur Deus homo. Tradicionalnoj tezi koju je preuzeo sveti Grgur, a prema kojoj je ovjek slu ajnost stvaranja, nadoknada i zamjena, stvoren od Boga sluajno da nadomjesti pale anele na kon njihove pobune, u Chartresu se, razvijajui postavku svetog Anselma, suprotstavlja ideja da je u Stvoriteljevom planu ovjek oduvijek bio predvien i da je tovie zbog njega svijet bio i uinjen. U poznatom napisu Honorije iz Autuna populari zira artrovsku tezu: Nema autoriteta do istine dokazane razumom; ono to nas autoritet ui da vjerujemo, razum nam svojim dokazima potvru je. Ono to oigledan autoritet Svetog pisma proglauje, to dokazuje razum koji ralanjuje: ak da su svi aneli i ostali na nebu, ovjek bi sa itavim svojim potomstvom bio stvoren. Jer ovaj je svijet bio stvoren za ovjeka, a pod svijetom podrazumijevam nebo i zemlju i sve ono to je u svemiru sadrano; ak da su se svi aneli i odr ali, besmisleno bi bilo vjerovati da ne bi bio stvoren onaj za kojega je, kako itamo, bio sve mir stvoren. Pripomenimo usput da su srednjovjekovni teolo zi, raspravljajui o anelima pa i o njihovu spolu mislili gotovo uvijek na ovjeka i da za budunost duha nije bilo nieg znaajnijeg od ovih prividno ispraznih prepirki. 62

S i m b o l i k e ivotinja

Za sljedbenike kole u Chartresu ovjek je prven stveno razumsko bie. U njemu se vri ono dje latno sjedinjenje razuma i vjere koje je intelektu alcima X I I stoljea jedno od temeljnih uenja. U tom pravcu kree se i njihov interes za ivotinje 63

kao za ovjekovu oprenost. Antiteza zvijer-ovjek postaje jedna od velikih metafora stoljea. U romanikom bestijariju, u grotesknom svijetu koji je doao s Istoka, a predajni slikovni reper toar oponaa ga za svoj simbolizam, kolski kru govi vide izokrenuti humanizam pa ga na putaju da bi gotike kipare nadahnuti novim uzorom: ovjekom. Sasvim je razumljivo to su tom humanistikom racionalizmu pridonijeli Grci i Arapi. Najbolji primjer nudi Adelard iz Batha, prevodilac i filo zof, jedan od mnogih velikih putnika u panjol sku. Nekom tradicionalistu koji mu predlae raspravu upravo o ivotinjama odgovara: Teko mi je ra spravljati o ivotinjama. Ja sam, naime, od svojih arapskih uitelja nauio da mi vodiem bude ra zum, a ti se zadovoljava time da poput zaroblje nika slijedi lanac moralizatorskog autoriteta. Kako drugaije autoritet nazvati no lancem? Kao to se na lancu vode glupe ivotinje, a da ne zna ju ni kuda ni zato ih vode, te se zadovoljavaju time da slijede konopac koji ih dri, tako ste i ve ina vas zatoenici ivotinjske lakovjernosti i pu tate da vas okovane pogubnim vjerovanjima vodi autoritet napisanog. I nastavlja: U elji da se zabavi Aristotel je argu mentima dijalektike podravao pred svojim slu aima ono lano zahvaljujui svojoj sofistikoj umjenosti, dok su oni protiv njega branili istinu. Znai da i ostale vjetine, ukoliko se poslue di jalektikom, mogu odluno kroiti, dok bez nje posru i ne poznaju postojanosti. Stoga se moder nisti pri voenju rasprava obraaju osobito onim u toj vjetini najglasovitijim ... Adelard iz Batha poziva da poemo jo dalje. Sumnja da su intelektualci X I I stoljea iz samih sebe, iz zaliha svog razuma izvukli bitni dio ono ga to su esto prikrivali imenom antikih auto ra i Arapa, da bi tako lake proturili svoje smje64

losti do duhova naviknutih da sude prema auto ritetima makar oni bili i neobjavljeni. Eto njegovog priznanja: Naem je pokoljenju usae na mana da odbija prihvatiti sve ono to se ini da dolazi od suvremenika. Tako i ja, pronaem li neku osobnu zamisao i zaelim li je objaviti, pripiem je nekom drugom i kaem: To je rekao taj i taj, a ne ja. A da bi mi u potpunosti vjero vali, za svako svoje miljenje kae: Izmislio je to taj i taj, a ne ja. Kako bih izbjegao nepriliku da se pomisli da sam ja, neznalica, izvukao svoje nazore iz vlastite dubine, inim da se povjeruje kako su izvedeni iz moje arapske naobrazbe. Ako se zaostalim duhovima ne svidi ono to sam re kao, ne elim da im se ne svidim i ja. Poznata mi je sudbina koju autentini uenjaci imaju u pro staka. Zato ne zastupam sebe, ve Arape. Najvea novost jest da i takvog ovjeka, obda renog razumom koji moe prouavati te shvatiti prirodu i samu racionalno od Stvoritelja uree nu, pripadnici kole u Chartresu promatraju kao prirodu, pa se stoga savreno ukljuuje u poredak svijeta.

ovjek-mikrokozmos
Oivljuje i dubokim se znaenjem ispunja drevna slika ovjeka-mikrokozmosa. Od Bernarda Silvestrisa do Alaina iz Lillea razvija se teza o analo giji izmeu svijeta i ovjeka, izmeu megakozmosa i univerzuma u minijaturi kakav je o vjek. Usprkos analizama koje nas mogu nasmija ti, gdje se u ljudskom biu pronalaze etiri ele menta i gdje se analogije dovode do besmisla, ova je koncepcija revolucionarna. Primorava na
5 Intelektualci ... 65

Covjek-mikrokozmos, Liber divinorum operum

prema Hildegardi u Lucce)

Bingenskoj

(rukopis

iz

promatranje itavog ovjeka, a prvenstveno njego vog tijela. velikoj znanstvenoj enciklopediji Adelarda iz Batha nadugo se pripovijeda o ljudskoj anatomiji i fiziologiji. Sve se to odvija usporedo s napretkom medicine i higijene, te ih podupire. 66

ovjek kojem je vraeno tijelo stie tako cjelovit do otkria ljudske ljubavi, to je jedan od najve ih dogaaja X I I stoljea. Abelard je to proivio tragino, a Denis de Rougemont tome posvetio poznatu i spornu knjigu. Postavljen u sredite svemira koji oponaa, ovjek-mikrokozmos je s njime u skladu, sposoban da mu povue konce, da se sa svijetom sporazumi. Otvaraju mu se beskonane perspektive; vulgarizira ih Honorije iz Autuna, a moda jo vie Hildegarda Bingenska koja u svojim neobinim djelima Liber Scivias i Liber divinorum operum spaja nove teori je s tradicionalnim monastikim misticizmom. Izuzetno znaenje imala su ta djela i zbog minija tura koje su ubrzo postale slavnim. Primjerice ona na kojoj je ovjek-mikrokozmos prikazan po sve gol; ljubav s kojom je oblikovano njegovo tijelo dokazuje da nije trebalo ekati drugu rene sansu: dimenzija u kojoj se estetski ukus za ob like povezuje s ljubavlju za prave proporcije sa drana je ve u humanizmu intelektualaca X I I stoljea. Posljednja rije tog humanizma bila je da ovjek koji priroda jest, koji prirodu razumom moe pojmiti, da taj ovjek svojim djelovanjem nju moe i preoblikovati.

Radionica i homo faber


Intelektualac X I I stoljea, postavljen u sreditu gradskog gradilita, vidi univerzum na njegovu sliku i priliku, vidi ga poput prostrane radionice koja bruji od buke zanata. Stoiku metaforu svijeta-radionice preuzima dinaminija sredina s dje; lotvornijim znaenjem. Gerhoch iz Reichersberga 67

U djelu Liber de aedificio Dei govori o velikoj ra dionici itavog svijeta, o radionici univerzuma... (ilia magna totius mundi jabrica et quaedam universalis officina). Na tom gradilitu ovjek se potvruje kao obrt nik koji preoblikuje i stvara. Ponovo se otkriva homo faber, pri stvaranju suradnik i Bogu i priro di. Svako djelo, kae Vilim iz Conchesa, jest dje lo tvorca, djelo prirode ili ovjeka-zanatlije koji prirodu oponaa. Preobraava se i slika ljudskog drutva. Sagleda na u dinaminoj perspektivi koja daje smisao ekonomskim i drutvenim strukturama stoljea, ukljuit e sve ljude-radnike. U procesu rehabi litacije rada oni koji su do juer bili prezreni, ukljueni su u ljudsku dravu (cite), sliku boan ske drave. U svom djelu Polycraticus Ivan iz Salisburyja vraa u drutvo seoske radnike: one koji rade na poljima, na livadama, u vrtovima; a potom i zanatlije: radnike koji obraduju vunu i sve ostale radnike koji strojevima izrauju drvo, eljezo, tu i ostale kovine. U tom smislu probijen je stari kolski okvir sedam slobodnih vjetina. Nova izobrazba ne samo da mora dati mjesta novim disciplinama: dijalektici, fizici, etici, ve i znastvenim zanatskim tehnikama koje su bitni dio ovjekova djelovanja. U nastavnom pro gramu svog Didascaliona Hugo iz Svetog Viktora objavljuje novu koncepciju. Honorije iz Autuna je razrauje u poznatoj formuli: Neznanje je ovje kovo izgnanstvo; njegova domovina znanje. I dodaje: do njega se dolazi slobodnim vjetinama koje su ujedno i gradovi-etape. Prvi grad je gra matika, drugi retorika, trei dijalektika, etvrti aritmetika, peti muzika, esti geometrija, sedmi astronomija. Dovde je sve uobiajeno. Ali put nije okonan. Osmi grad je fizika gdje Hipokrat po duava hodoasnike svojstva i prirodu trava, sta bala, minerala i ivotinja. Deveti grad je mehani ka u kojem hodoasnici ue obradu metala, drva 68

i mramora, slikarstvo, kiparstvo i sve manuelne poslove. U njemu je Nimrod podigao kulu, a Salomon sagradio Hram. Tu je Noa izradio korabiju, nauio vjetinu utvrivanja i obradu raznih sukna. Deseti grad je gospodarstvo. To su vrata ovjekove domovine. U njemu se upravlja poloa jima i astima, razluuju se funkcije i poreci. Lju di koji hitaju svom zaviaju ue kako e prema redoslijedu svojih zasluga dosei hijerarhiju an ela. Odiseja humanizma u intelektualaca X I I stoljea okonala se tako s politikom.

Likovi
Meu njima, ak i u Chartresu, valja razlikovati linosti i temperamente. Bernard je bio profesor prvenstveno zaokupljen time da solidnom grama tikom obukom dade uenicima osnovno obrazo vanje i metode miljenja. Bernard Silvestris i Vilim iz Conchesa bili su nadasve znanstvenici u tom pogledu dobri predstavnici najoriginalnije tenje artrovskog duha. S njima ovo stoljee nadoknauje literarnost kojom su mnogi bili za vedeni. Abelard o tome Heloizi: Vie zaokupljen naukom Svetog pisma nego samom propovijedi, trsio sam se da jasno i razgovijetno izloim kr anski nauk, a ne da piem lijepom rjeitou. Traio sam smisao rijei, a ne ukrase rjeitosti* Isto naelo slijedili su i prevodioci. Niti sam skratio, niti na primjetan nain promijenio grau koja vam je bila potrebna da sagradite svoje ve-

* Sermones et opuscula ascetica, Migne, str. 379; u Pisma Abelarda i Heloize, str. 246, preveo V. Vlnja

69

lianstveno zdanje, pie Robert iz Chestera Petru Venerabilisu, osim zato da biste je mogli razumje ti... niti sam runu i prezira vrijednu grau po kuao pozlatiti. Pa ipak, Ivan iz Salisburvja je humanist u dobro nam poznatom smislu. Premda pripada koli u Chartresu, on je literat. Trudi se da odri ravnoteu. Kao to rjeitost koju ra zum ne osvjetljuje biva presmiona i slijepa, tako je znanost koja se ne umije koristiti rijeima sla ba poput bogalja. Ljudi bi postali ivotinjama da su lieni rjeitosti kojom su bili obdareni. Gilbert de la Porree (Gilbertus Porretanus) je mislilac, moda najdublji metafiziar stoljea. I on je postao rtvom tradicionalista i svetoga Ber narda no usprkos nedaama oduevio je broj ne uenike (meu poretance se svrstavaju Alain iz Lillea i Nikola iz Amiensa), te rasplamsao ar kod puka i klerika u svojoj diocezi Poitiersu.

Zraenje
U Chartresu su se prije svega formirali pioniri. U Parizu, nakon praine koju je uskovitlao Abelard, umjereni su duhovi odluili unijeti u tradi cionalnu nastavu Crkve sve ono to se moglo od novatora preuzeti, a da se ne izazove skandal. Bi lo je to djelo biskupa Petra Lombarda i Petra deraa kojeg je pratio glas da prodire knjige. Knjiga Sentencija prvog autora i Crkvena povijest drugog sistematska izlaganja o filozofskim isti nitostima i historijskim injenicama sadranim u Bibliji postat e osnovni prirunici nastave na sveuilitima X I I I stoljea. Preko njih mnotvo e se opreznih okoristiti otkriima malenog broja smionih. 70

Petar L o m b a r d Petar d e r a

71

Intelektualni radnik i gradsko gradilite


Jedino se u urbanom okviru mogao razviti ovakav tip intelektualca. Njegovi protivnici, njegovi ne prijatelji su to uoili i istim prokletstvom obu hvatili i gradove i nove intelektualce. Stjepan iz Tournaia, opat Svete Genoveve prestravljen je na kraju stoljea sve veim brojem teolokih raspra va (disputatio): Javno se raspravlja skmavei sve te konstitucije, tajne boanstva, utjelovljenje Ri jei ... Nedjeljivo Trojstvo je rasjeeno i u ko madima postavljeno na raskrija. Koliko dokto ra toliko greaka, koliko skupova toliko skanda la, koliko javnih mjesta toliko buljenja. Trgovci rijeima (venditores verborum), rei e za parike uitelje. Njegove rijei odaziv su Rupertu, opatu Deutza, koji je poetkom stoljea, saznavi da ga u grad skim kolama ismijavaju, izaao junaki iz svog samostana i otiao u grad, meu neprijatelje. Ve je i on zatekao rasprave na svakom uglu i predvi dio irenje zla. Upozorio je da su svi graditelji gradova bezbonici koji se umjesto da na tom prolaznom mjestu zemlji borave privreme no, nastanjuju pa i druge na njemu naseljavaju. Prelistao je itavu Bibliju i izvukao iz nje veli anstvenu antiurbanu fresku. Nakon prvog grada koji je sagradio Kajin, nakon Jerihona koji su razorile svete trube Jouine, nabraja Henoha, Ba bilon, Asur i Ninivu. A dananji gradovi koji bru je od jalovih rasprava uitelja i uenika, uskrsnu e su Sodome i Gomore. Gradski intelektualac XII stoljea uistinu se osje a poput obrtnika, poput ovjeka od zanata koji se moe usporediti s ostalim graanima. Njegova funkcija je prouavanje i poduavanje slobodnih vjetina. Ali to je vjetina? To nije znanost, ve 72

tehnika. Ars je , specijalnost profesorova, kao to je ima drvodjelac ili kova. Nakon Hugoa iz Svetog Viktora i sveti e Toma u slijedeem stoljeu iskusiti sve posljedice tog poloaja. Vje tina je svako racionalno i ispravno djelovanje duha primijenjeno na izradu kako materijalnih tako i intelektualnih instrumenata; to je umna tehnika tvorenja. Ars est recta ratio factibilium. Intelektualac je, znai, zanatlija; od svih znanosti, (slobodne vjetine) se nazivaju vjetinama, jer ne ukljuuju samo poznavanje, ve i proizvodnju ko ja proizlazi neposredno iz razuma, kao to je to funkcija reeninog sklopa (gramatika), silogizama (dijalektika), govora (retorika), brojeva (arit metika), mjera (geometrija), melodija (muzika), izraunavanja putanja nebeskih tijela (astronomi ja). Kada je Abelard, zapavi u bijedu, ustanovio da nije kadar obraivati zemlju, a da se srami pro sjaiti, vratio se profesuri (scolarum regimen). Vratio sam se zanatu koji sam znao, a jer sam bio nesposoban raditi rukama, preostalo mi je samo sluiti se jezikom.

Istraivanje i nastava
Budui da je ovjek od zanata, intelektualac po sjeduje svijest profesiji koju e preuzeti. Pri znaje nunu vezu izmeu znanosti i poduke. Ne misli vie da se znanje mora zgrtati, ve je uvje ren da se mora staviti u opticaj. kole su radio nice iz kojih se ideje izvoze poput trgovake ro be. Na gradskom gradilitu uitelj s jednakim stvaralakim zanosom stoji uz bok obrtniku i trgovcu. Abelard podsjea Heloizu da samo Fili73

stejci uvaju svoje znanje za sebe i prijee tako i sebi i drugima da se njime koriste. Sto se nas tie, vratimo se Izaku i dubimo s njim studence ive vode, makar Filistejci to prijeili, makar se opirali, nastavimo ustrajno s njime dupsti zdence da i nama bude reeno: Pij vodu iz svoje nakapnice i onu to tee iz tvoga studenca (Izre ke V, 15); i kopajmo toliko da se zdenci na na im trgovima preliju od preobilnih voda, da zna nje Svetoga pisma ne zadrimo samo za sebe, ve nauimo i druge da njime e gase. Velikodunost intelektualca. On zna da je prvi koji se njime koristi. Uspio sam ovu knjigu napisati, pie Herman Dalmatinac jednom prijatelju, jer sam u ja vnim kolama morao izdrati podmukle napade protivnika.

Pribor
U toj velikoj radionici u univerzumu, intelektu alac mora sa svog mjesta i vlastitim sposobnosti ma sudjelovati u stvaralakom radu. Od pomaga la ima samo svoj duh, ali i knjige kojima se ko risti kao to se radnik slui alatom. Koliko se s knjigama odmaklo od usmene obuke ranog sred njeg vijeka! Giraud de Barri iznosi: Danas su nepismeni klerici nalik na plemie nevjete ra tovanju. Pred djejom itankom ostaju tupi kao pred iznenadnom kazalinom predstavom; ne zna ju da je to kleriku alat dok kova zna da su mree ribarov pribor, a ribar zna da su eki i nakovanj kovaevo orue; nijedan ne bi mogao obavljati zanat drugoga, ali svaki mu zna nabro jati alat usprkos nepoznavanju njegove upotrebe i tehnike ...
74

Preostaje jo da se ovi zanatlije duha, povueni urbanim procvatom X I I stoljea, organiziraju u krilu velikog cehovskog pokreta to ga je okru nio komunalni pokret. Korporacije uitelja i ue nika postat e univerziteti u pravom smislu te rijei. Bit e to djelo X I I I stoljea.

75

XIII STOLJEE ZRELOST I NJENI PROBLEMI

Obris

XIII stoljea

Budui da je i stoljee korporacija, X I I I stoljee je stoljee sveuilita. U svakom gradu gdje je neki zanat okupio vei broj lanova, oni se zbog obrane interesa organiziraju, osnivaju monopol u svoju korist. Institucionalna faza urbanog razvit ka materijalizira u komunama osvojene politike slobode, a u cehovima pozicije steene na eko nomskom polju. Pojam slobode ovdje je dvosmi slen: znai neovisnost ili povlasticu. Istu dvosmi slenost zatiemo i u sveuilinim korporacijama. Ono to uvruje, cehovsko ustrojstvo i ukruuje. Budui da je to ustrojstvo posljedica i potvr da napretka, ubrzo odaje zamor i poetke opada nja. Sukladno kontekstu vremena, tako je i sa sveuilitima X I I I stoljea. Demografski razvoj dosegao je vrhunac, ali se usporava; kransko stanovnitvo se prestaje poveavati. Veliki val krenja kojim su osvojene zemlje prijeko potre bne za prehranu ovog vika ljudstva razbija se i zaustavlja. Graditeljskim zamahom podignut je za brojniji kranski narod splet novih crkava, u novom duhu, ali vrijeme velikih gotikih katedra la ovim je stoljeem zakljueno. Sveuilina ko njunktura slijedi istu krivulju: Bologna, Pariz i Oxford nikada nee imati toliko uitelja ni ue nika, a najsjajniji spomenici univerzitetske meto de skolastike bit e sume Alberta Velikog, Aleksandra iz Hala, Rogera Bacona, svetog Bonaventure i svetog Tome Akvinskog. Intelektualac koji je u gradu zauzeo svoje mje sto, pokazao se spram ponuenih mogunosti ne sposobnim da izabere rjeenja za budunost. U uzastopnim krizama koje se dodue doimlju kao posljedica rasta, a zapravo upozoravaju na zre79

Albert Veliki

s a slike J u s t u s a V a n G h e n t a

lost, intelektualac se ne opredjeljuje za obnavlja nje, ve uranja u drutvene strukture i intelektu alne navade; u njih e i utonuti. Porijeklo sveuilinih korporacija je esto jedna ko mrano kao poeci i ostalih zanatskih tijela.
80

Organiziraju se polagano, postepenim teevinama, sluajnim zgodama. Njih statuti esto tek nakna dno potvruju. Nije uvijek pouzdano da su sta tuti koje posjedujemo ujedno i prvi. Nema u to me nieg neobinog. U gradovima gdje nastaju, sveuilita brojem i kvalitetom svojih lanova predstavljaju snagu koja zabrinjava ostale oblike vlasti. Neovisnost postiu vodei bitku kako pro tiv crkvenih, tako i protiv svjetovnih vlasti.

Protiv crkvenih vlasti


Prvenstveno se bore protiv crkvenih vlasti, la novi sveuilita su klerici. Lokalni biskup zahti jeva da mu budu podreeni. Poduavanje je crk vena funkcija. Biskup, glavar kola, odavno je ovlasti u tom pogledu prepustio jednom od svo jih slubenika koji se u X I I stoljeu obino zvao kanonik skolastik (scolasticus), a odsada se nazi va kancelarom. Ovaj ne eli prepustiti svoj mono pol. Gdje taj monopol nije apsolutan, gdje zna ajni poloaj u kolovanju zauzimaju opatije, ta mo sveuilinoj korporaciji upravo one postaju protivnicima. Kultura je stvar vjere; biskup za htijeva da zadri potpuni nadzor. U Parizu, 1213. godine kancelar gubi privilegij da dodjeljuje licenciju, tj. ovlatenje za poduku. Pra vo prelazi na uitelje sveuilita. Toj novosti se kancelar pokuava suprotstaviti prilikom ulaska lanova prosjakih redova na sveuilite 1219. go dine. Tad gubi i posljednje povlastice. Od 1301. godine nije vie niti slubeni poglavar kola. Za velikog trajka od 12291231. godine sveuilite se oslobodilo biskupove jurisdikcije.
g Intelektualci.

81

P a p a i c a r dodjeljuju povlastice sveuilitu u B o l o g n i

U Oxfordu, slubeno, posredstvom svog kancela ra, predsjedava biskup linkolnski, udaljen od sve uilita 120 milja, dok opat osenevskog samosta na i prior Svete Frideswide imaju samo jo po asne poloaje. Sveuilite e, meutim, uskoro apsorbirati kancelara, odabirati ga, te e umje sto biskupovim, postati njegovim slubenikom. U Bologni je situacija sloenija. Crkva se dugo vremena nije zanimala za nastavu prava, smatra jui je svjetovnom djelatnou. Tek 1219. godine poglavarom sveuilita postaje arhiakon Bologne koji, ini se, obavlja i funkciju kancelara, te se ponekad tim imenom oznauje. Njegov autoritet je, meutim, sveuilitu izvanjski. Predsjedava tek promocijama, oslobaa od optubi upravlje nih na raun njegovih lanova.

82

Protiv svjetovne vlasti


Sveuilite vodi borbu i protiv svjetovnih vlasti, a prvenstveno protiv kraljevske. Vladari su na stojali ovladati korporacijama koje su donosile njihovu kraljevstvu bogatstvo i ugled, koje su predstavljale rasadnike odakle su uzimali slube nike i funkcionare. eljeli su ovoj kategoriji sta novnika svojih drava lanovima sveuilita u gradovima svojih kraljevstava, nametnuti auto ritet kakav su s razvojem monarhijskog centra lizma u XII stoljeu sve vie nametali svojim po danicima. U Parizu je autonomija sveuilita konano po stignuta nakon krvavih dogaaja 1229. godine, ka da su se sukobili studenti i kraljevska policija U jednom sukobu kraljevski su straari ubili nekoli ko uenika. Vei dio sveuilita stupa u trajk i povlai se u Orleans. Tokom dvije godine u Parizu gotovo da nema predavanja. Tek su 1231. godine Luj Sveti i Blanche od Kastilije sveano priznali neovisnost sveuilitu, obnovili i proirili privile gije koje mu je 1200. godine priznao Filip-August. U Oxfordu sveuilite dobiva prve slobode 1214. godine, poto je oslabila vlast ekskomuniciranog Ivana bez Zemlje. Niz sukoba koji izmeu sve uilita i kralja izbijaju 1232, 1238. i 1240. godine zavravaju kapitulacijom Henrika III, uplaenog podrkom to ju je dio sveuilita pruio Simonu od Monforta. Meutim, vode se borbe i protiv komunalne vlasti. Graane komune ljuti to pripadnici sveuilita izmiu njihovoj jurisdikciji, smeta im buka, bri nu ih pljake i zloini nekih studenata, a osobito ne podnose da uitelji i studenti ograniuju njiho vu ekonomsku mo odreujui visinu najamnina, maksimirajui cijene namirnicama, traei da se u trgovakim transakcijama potuje pravda. 83

U Parizu je, nakon tunjave meu studentima i graanima 1229. godine, surovo posredovala kra ljevska policija. U Oxfordu, nakon to su graani, ogoreni zbog umorstva neke ene, 1209. godine proizvoljno objesili dvojicu studenata, sveuilite e 1214. godine uiniti prve korake prema samo stalnosti. Napokon, u Bologni je sukob izmeu sveuilita i graana utoliko ei to Komuna sve do 1278. godine ni s kim ne dijeli vlast nad gradom, a sve to pod dalekim suzerenitetom Ca ra koji je u liku Fridriha Barbarosse 1158. godi ne uiteljima i studentima dodijelio privilegije. Komuna je nametnula profesorima doivotno pre bivalite, uinila ih slubenicima, posredovala pri podjeli stupnjeva. Njezino upletanje u sveuiline poslove ogranieno je postavljanjem arhiakona. Niz sukoba popraenih trajkovima i odlascima odbjeglih pripadnika sveuilita u Vicenzu, Arezzo, Padovu i Sienu, primorali su Komunu na po putanje. Posljednja bitka odrala se 1321. godi ne. Otada sveuilite nije vie duno podnositi ko munalne intervencije. Sveuiline korporacije su iz tih borbi izale pobjednicama, ponajprije zbog svoje kohezije i op redijeljenosti, potom zbog prijetnje da e uistinu upotrijebiti i iskoristiti opasno oruje: trajk i otcjepljenje. Civilne i crkvene vlasti nalazile su i odve prednosti u prisutnosti pripadnika sveui lita (koji su predstavljali ekonomsku klijentelu to nije bila za potcjenjivanje, jedinstveni rasad nik savjetnika i inovnika, sjajni izvor ugleda), a da bi odoljele takvim obrambenim sredstvima.

84

Podrka i plijen papinstva


Jo je vanije bilo da su sveuilita pronala sve monog saveznika: papinstvo. U Parizu, Celestin III dodjeljuje 1194. godine kor poraciji njezine prve privilegije, a Inocent III i Grgur IX j o j osiguravaju autonomiju. 1215. godi ne kardinal Robert de Courson, papinski legat, daje sveuilitu prve slubene statute. 1231. go dine Grgur IX, ukorivi biskupa zbog nemara i prisilivi francuskog kralja i njegovu majku na poputanje, dodjeljuje sveuilitu nove statute glasovitom bulom Parens scientiarum; reeno je da je ona bila Magna Charta sveuilita. Ve 1229. godine papa je pisao biskupu: Premda ovjek upuen u teologiju nalikuje na jutarnju zvijezdu koja zrai sred magle i mora svoju domovinu oba sjavati svetakim sjajem i ublaivati nesugla sice, ti ne samo da si svoju dunost zanemario, ve je zbog tvojih spletaka, prema tvrdnjama vje rodostojnih ljudi, rijeka knjievne poduke koja milou Duha svetoga natapa i oplouje raj svezemaljske Crkve, izala iz svog korita, to jest iz grada Pariza, gdje se dosad rasprostirala. Podije ljena na vie mjesta, svedena je na nita, kao to presui rijeka koja izae iz svog korita i skre ne u vie potoka. I u Oxfordu je poslanik Inocenta III, kardinal Nikola od Tusculuma priskrbio sveuilitu poe tke neovisnosti. Naspram Henrika III, Inocent IV ga stavlja pod zatitu svetoga Petra i pape, te oba vezuje biskupe Londona i Salisburvja da ga bra ne od kraljevskih poduhvata. U Bologni Honorije III postavlja na elo sveui lita arhiakona koji ga brani od Komune. Sveui lite se konano osamostaljuje tek kada 1278. go dine grad za gospodara Bologne priznaje papu. 85

P a p a podie optubu kona)

protiv B i s k u p a (minijatura

iz

Gracijanova za

Papinska podrka je veliki dogaaj. Sveta stolica priznaje vanost i vrijednost intelektualne djelat nosti; njezina posredovanja, meutim, nisu sa svim bez interesa. Sveuilita oduzima laikim ju risdikcijama da bi ih stavila pod jurisdikciju Cr kve: kako bi zadobili ovu odlunu podrku, inte lektualci su prisiljeni da odaberu put crkvene pripadnosti, to se protivi snanoj struji koja ih tjera prema svjetovnosti. Premda papa otima pri padnike sveuilita lokalnom nadzoru Crkve ali ne u potpunosti, jer pokazat e se koju su vanost stoljeima na intelektualnom podruju zadrale biskupske osude ini to da bi ih pod redio Svetoj stolici, ukljuio u svoju politiku, na metnuo svoj nadzor i ciljeve.
86

Na taj nain intelektualci, isto kao i novi redovi, bivaju podreeni apostolskoj stolici koja ih po dupire da bi ih lake pokorila. Poznato je u kojoj mjeri papinska zatita tokom X I I I stoljea skree karakter i prvobitne ciljeve prosjakih redova. Poznato je samosvladavanje i bolno povlaenje svetog Franje Asikog zbog skretanja njegova re da koji e se odsad u rimskoj politici baviti svje tovnim spletkama i herezu suzbijati silom. Jednak je stav intelektualaca spram neovisnosti i nezain teresiranosti za uenje i nastavu. Bez obzira na krajnji sluaj sveuilita u Toulouseu, osnovanog 1229. godine na izriit zahtjev papa za borbu pro tiv hereze, sva e sveuilita biti tako osvojena. Nesumnjivo stjeu neovisnost u odnosu na lokal ne, esto tiranske snage, proirenje svojeg obzo ra i ozraja na prostor itavog kranstva, pokor nost jednoj vlasti koja je u mnogim prilikama dokazala irinu pogleda. Meutim, ove tekovine su sveuilita skupo platila. Intelektualci Zapada su u stanovitoj mjeri, ali sasvim pouzdano, po stali papinskim slubenicima.

Unutranje suprotnosti sveuiline korporacije


to je u sveuilinoj korporaciji iznimno, to ob janjava njezinu temeljnu dvojnost u drutvu, osuuje ju na strukturalne krize? Ponajprije, to je crkvena korporacija. Premda njezini lanovi nisu ni izdaleka svi zareeni, premda e u njezinim redovima biti sve vie i stih laika, pripadnici sveuilita se svi smatraju klericima, ovise o crkvenim jurisdikcijama, to87

vie o Rimu. Premda su roeni iz pokreta koji stremi svjetovnosti, oni pripadaju Crkvi, ak i onda kad zahtijevaju, institucionalno, da iz nje istupe. Korporacija kojoj je cilj lokalni monopol i koja se uvelike koristi nacionalnim ili lokalnim procva tima (pariko sveuilite je nedjeljivo od sve monijih Kapetovia, oksfordsko je vezano uz ja anje engleske monarhije, bolonjsko se koristi ivotnou talijanskih komuna), na jedinstven je nain internacionalna u pogledu svojih lanova uitelji i studenti doli su iz svih zemalja u pogledu predmeta svog djelovanja nauke ko ja ne poznaje granica u pogledu svojih obzora koje sankcionira licentia ubique docendi, pravo da se svuda poduava, kojim se statutarno kori ste nosioci akademskog naslova najveih sveui lita. Sveuilina korporacija nema, poput ostalih, monopol na lokalno trite. Njezino podruje je kranstvo. 88

Samo ve po tome, sveuilina korporacija preko rauje urbani okvir u kojem je nastala. tovie, voena je da se ponekad vrlo estoko suprotstavi graanima, kako na ekonomskom, ta ko i na pravosudnom i politikom planu. Doimlje se tako osuenom da bude razapeta iz meu klasa i drutvenih skupina. ini se predod reenom, sa stanovita svih, za niz izdaja. Trojan skim konjem moe postati kako za Crkvu tako za Dravu ili za Grad. Sveuilinu korporaciju ne mogue je svrstati u neku klasu. Grad Pariz je poput Atene, pie potkraj stoljea dominikanac Toma Irski, podijeljen na tri dije la: jedan dio pripada trgovcima, obrtnicima i pu anstvu, a zovu ga Velikim gradom; drugi dio koji pripada plemiima, gdje je kraljevski dvor i katedralna crkva, zovu Cite; trei dio koji pri pada studentima i kolegijima zovu Sveuilitem.

Organizacija sveuiline korporacije


Parika sveuilina korporacija moe se smatrati obrascem. Tokom X I I I stoljea ona odreuje i svoje administrativno i svoje profesionalno ustrojstvo. Sastoji se od etiri fakulteta (Umijea, Dekreta ili Kanonskog prava papa Honorije III mu je zabranio nastavu graanskog prava 1219. godine Medicine i Teologije) koji unu tar sveuilita tvore isto toliko korporacija. Fa kultetima koje nazivaju viima: Dekretom, Me dicinom i Teologijom ravnaju naslovni uitelji ili regentes, s dekanom na elu. Fakultet umijea, daleko najbrojniji, osnovan je po sistemu nacija; uitelji i studenti okupljaju se prema podjeli koja 89

priblino odgovara mjestu njihova porijekla. Pa riz ima etiri nacije: francusku, pikardijsku, nor mandijsku i englesku. Na elu svake nacije je prokurator kojeg biraju regentes. Uz etiri prokuratora je rektor, glavar Fakulteta umijea. Sveuilite ima i organe zajednike za sva etiri fakulteta. Veza izmeu njih ostaje dosta opute na, jer fakulteti imaju da rasprave malo zajedni kih problema. Nema terena ili zgrada koje je po digla cjelina korporacije, izuzevi igralita Pre-aux-Clercs izvan zidina. Po uzoru na fakultete i nacije sveuilite se okuplja u crkvama ili samo stanima koji ih primaju u goste: u crkvi Saint-Julien-le-Pauvre, kod dominikanaca ili franjevaca, u kapitularnoj dvorani bernardinaca ili cistercita, a najee u refektoriju maturinaca. Ondje se odr avala glavna skuptina sveuilita koju tvore i uitelji regenti i oni koji taj naslov jo ne nose. Tokom stoljea izdvaja se napokon i poglavar sveuilita: rektor Fakulteta umijea. Osvrnut e mo se na razvojni put na kraju kojeg je upravo taj fakultet postao leaderom sveuilita. Prednost duguje broju svojih lanova, duhu koji ga pokre e, a ponajvie svojoj financijskoj ulozir Glavnoj skuptini predsjedava rektor Fakulteta umijea koji raspolae financijama sveuilita. Potkraj stoljea on je priznati glavar korporacije. Taj je poloaj osvojio konano i u borbama izmeu svje tovnog i redovnikog sveenstva o kojima e na knadno biti rije. Njegov autoritet ostaje ipak vre menski ogranien. Usprkos reizbornosti zadrava funkcije samo jedno tromjeseje. Isto se ustrojstvo, premda ponekad uz znaajne izmjene, javlja i na drugim sveuilitima. U Oxfordu postoji samo jedan rektor. Glavar sveuilita je kancelar kojeg e uskoro, vidjeli smo, birati njegovi kolege. Od 1274. godine u Oxfordu ie zava sistem nacija. Nema sumnje, objanjenje je u izrazito regionalnoj zaviajnosti polaznika. Od sada sjevernjaci ili boreales ukljuivi kote
90

i junjaci ili australes ukljuivi Velane i lice nisu vie odvojena tijela. U Bologni se javlja prva osobitost: profesori ne pripadaju sveuilitu. Sveuilina korporacija okuplja samo studente. Uitelji sainjavaju kole gij doktora. Zapravo u Bologni ima vie sveui lita. Svaki fakultet tvori zasebnu korporaciju. Ali premo dvaju sveuilita prava graanskog i kanonskog gotovo je posvemanja. Tokom stoljea e toliko ojaati da e spajanje dvaju tijela biti praktiki ostvareno. Na elu institucije najee je samo jedan rektor. Kao i u Parizu, on proistjee iz nacija, sistem kojih je u Bologni jo uvijek iv i vrlo sloen. Nacije su okupljene u dvije federacije:' citramontanaca i ultramontanaca. Svaka je podijeljena u brojne odjele nejednakog broja ultramontanci ih imaju ak esnaest, a predstavljaju ih savjetnici (consilarii) ija je ulo ga, uz rektorovu, vrlo znaajna. Mo sveuilinih korporacija poiva na tri osno vna privilegija: na pravosudnoj autonomiji u okviru Crkve, s nekim lokalnim ogranienjima i ovlatenjem poziva na papu, na pravu trajka i otcjepljenja, te na monopolu podjele sveuilinih stupnjeva.

Organizacija

studija

Organizaciju studija reguliraju sveuilini statuti. Odreuju trajanje studija, programe predavanja i uvjete ispita. Upute koje se odnose na dob studenata i na tra janje studija netone su i esto proturjene. Mi jenjale su se ovisno o trenucima i mjestima, a
91

poneka aluzija daje naslutiti da se praksa vrlo esto udaljavala od teorije. Ponajprije, s koliko je godina i s kakvim pred znanjem student stupao na sveuilite? Svakako, vrlo mlad, meutim, postavlja se pitanje: da li su gramatike kole bile sastavni dio sveuilita ili nisu, da li se poduka u pisanju, primjerice, stje cala prije ulaska na sveuilite ili je, kako tvrdi Istvan Hajnal, bila jednom od njegovih osnovnih funkcija? Jedno je pouzdano: u srednjem vijeku teko se luilo nastavno stupnjevanje: srednjo vjekovna sveuilita nisu samo ustanove vie na stave. Naa nastava prvog i drugog stupnja ondje se predavala djelomino ili se obavljala pod njiho vim nadzorom. Sistem kolegija o kojima e kasnije biti rije jo je vie poveao tu zbrku time to je omoguio izobrazbu svojih polaznika poevi od njihove osme godine. Openito je na sveuilitima osnovna nastava iz umijea trajala est godina i odvijala se izmeu etrnaeste i dvadesete godine; tako su u Parizu propisivali statuti Roberta de Coursona. Obuhva ala je dvije etape: bakalaureat nakon otprilike dvije godine, doktorat po zavretku studija. Ne ma sumnje, potom su se uili medicina i pravo, izmeu dvadesete i dvadeset pete godine. Prvi statuti parikog Medicinskog fakulteta propisuju est godina studija za stjecanje licencije ili dokto rata iz medicine, poto je prethodno ve bio po stignut magisterij iz umijea. I napokon, teolo gija je bila rad dugog daha. Statuti Roberta de Coursona odreuju za stjecanje doktorata osam godina studija i dob najmanje od trideset pet go dina ivota. ini se da je naukovanje za teologa trajalo petnaest do esnaest godina: u prvih est godina student je bio samo slua, a kasnije je morao stairati: etiri godine tumaiti Bibliju, dvije godine Sentencije Petra Lombarda.

92

Programi
Budui da se nastava sastojala uglavnom od tu maenja tekstova, u statutima se navode i djela koja su na programu sveuilinih vjebi. I u to me autori variraju ovisno o datumima i mjesti ma. Na Fakultetu umijea prednjae logika i di jalektika, barem u Parizu, gdje se komentira go tovo itav Aristotel, dok se u Bologni objanja vaju tek izvaci; ovdje se, meutim, inzistira na retorici sa Ciceronovim djelom De Inventione i Retorikom za Herenija, te na matematikim i astronomskim znanostima, osobito na Euklidu i Ptolemeju. K o d dekretista osnovni prirunik je Cracijanov dekret. Bolonjeani e mu dodati Za konike Grgura IX, Klementine i Extravagantes. Komentari graanskog prava odnosili su se na Pandectes podijeljene u tri dijela: Digestum'. Vetus, Infortiatum i Digestum Novum, na Kodeks i na jednu zbirku rasprava nazvanu Volumen ili Volumen parvum koja je sadrala Institutiones i Authentica, to jest latinske prijevode Justinijanovih novih zakona. U Bologni se tome dodaje zbornik lombardijskih zakona: Liber Feudorum. Medicinski fakultet se oslanjao na Ars Medicinae, zbornik tekstova koje je u XI stoljeu sakupio Konstantin Afriki, a sadravao je Hipokratova i Galenova djela; njima su se kasnije pridruili veliki arapski kompendiji: Avicenin Canon, Averroesov Colliget ili Correctorium, te Rhazesov Almansor. Teolozi su Bibliji kao temeljne tekstove dodali Knjigu sentencija Petra Lombarda i dje lo Historia Scholastica Petra deraa.

93

Ispiti
I na kraju, strogim pravilom odreeni su bili i ispiti i stjecanje stupnjeva. Svako je sveuilite i u tome imalo svoje obiaje, te ih s vremenom mi jenjalo. Evo kako je izgledao tipini kolski curri culum: navest emo ih dva, prvi se odnosi na bolonjskog pravnika, drugi na parikog studenta umijea. Novi bolonjski doktor stjecao je stupanj u dvije etape: ispitom u pravom smislu rijei {examen ili examen privatum) i javnim ispitom (conventus, conventus publicus, doctoratus) koji je zapravo bio sveanost promocije. Uoi privatnog ispita kandidata je consiliarius njegove nacije predstavio rektoru kojem je on prisegao da e ispuniti uvjete to ih nalae sta tut i da nee kuati podmititi svoje ispitivae. U tjednu koji je ispitu prethodio jedan od uitelja ga je predstavio arhiakonu odgovarajui za nje govu sposobnost da pristupi ispitivanju. Ujutro na dan ispita, nakon sluanja Mise Duha svetoga, kandidat se pojavio pred kolegijem doktora; je dan od njih bi mu zadao da protumai dva od lomka. Vratio bi se kui da tumaenje pripremi i izloio ga naveer na nekom javnom mjestu (najee u katedrali) pred vijeem doktora, u prisutnosti arhiakona koji se nije smio upletati. Nakon traenog tumaenja, odgovarao je na pi tanja doktora koji bi se potom povukli i glasali. Odluku je donosila veina, a rezultat je proglasio arhiakon. Po poloenom ispitu kandidat je postao licencijat, ali nije dobio naslov doktora i zapravo je ex cathedra mogao poduavati tek nakon javnog ispita. Poto bi ga uz pompu odveli u katedralu, licencijat bi odrao govor i proitao tezu o nekom pravnom ptanju; zatim ju je branio pred studen tima koji su je napadali, igrajui tako po prvi put ulogu uitelja u sveuilinoj raspravi. Arhi94

akon bi mu tada sveano predao licenciju o po duavanju i obiljeja njegove funkcije: katedru, otvorenu knjigu, zlatni prsten, toku ili klobuk. Mladom parikom studentu umijea nalae se jo jedan prethodni stupanj. Premda je teko sa sigurnou tvrditi, vjerojatno bi nakon ovog prvog ispita koji se naziva determinatio student postao bakalaureusom. Ovom ispitu prethodila su dva og leda. Najprije je kandidat morao odrati raspra vu s jednim uiteljem, i to za vrijeme responsiones koje su se odigravale u prosincu, uoi korizme, ka da se ispit imao odrati. Ako bi s uspjehom polo io, mogao je pristupiti ispitu examen determinantium ili baccalariandorum na kojem je mo rao dokazati da udovoljava propisima statuta, a odgovorima na pitanja uiteljskog vijea pokazati da poznaje autore upisane u program. Poto bi tu stepenicu svladao, poinjala je determinatio: za vrijeme korizme odrao bi niz predavanja kojima je morao dokazati sposobnost da nastavi univerzi tetsku karijeru. Druga etapa je ispit u pravom smislu rijei koji je vodio do licencije i doktorata. I ovdje ima vie faza. Najvanija se sastojala u nizu tumaenja i odgovora na pitanja pred vijeem od etiri uite lja kojem je predsjedavao kancelar ili vicekancelar. Poslije nekoliko dana prihvaeni kandidat bi sveano iz kancelarovih ruku primio licenciju, za vrijeme ceremonije na kojoj je morao odrati pre davanje (collado), to je, meutim, bila puka for malnost. Doktorom bi postao kojih est mjeseci kasnije u toku postupka koji se zvao inceptio, a u Bologni convenas. Uoi tog dana sudjelovao bi u sveanoj diskusiji koju su nazivali njegovom veernjom. Dana odreenog za inceptio odrao bi nastupno predavanje u prisutnosti fakulteta i pri mio obiljeja svog stupnja. Sveuilini statuti sadre itav niz uputa koje su, po uzoru na druge korporacije, odreivale moral no i religiozno raspoloenje korporacije. 95

Moralno i religiozno raspoloenje


Statuti su ograniavali, ali istodobno i propisivali kolektivne sveanosti i razonode. Ispiti su naime bili popraeni darovima, te zabavama i gozbama na slavljenikov troak to su snaili duhovno zajednitvo grupe i prijem novajlije u njezino okrilje. Te su manifestacije, kao i pijanke, pota ciones prvih gildi, bile obred u kojem je udrue nje stjecalo svijest o svojoj dubokoj solidarnosti. Tim je igrama svaka zemlja pridala svoje tradi cionalno obiljeje: u Italiji su to bili plesovi, u panjolskoj borbe s bikovima. Bilo je i inicijacijskih obreda koje statuti nisu pro glasili slubenim, a kojima se po dolasku na sve uilite prihvaao novi student: bruco (bizuth) ko ji se u francuskim tekstovima naziva i bjaune (utokljunac). Otkriva nam ih jedan neobian do kument iz kasnijeg vremena, Manuale Scolarium s kraja XV stoljea. Inicijacija novajlije opisana je kao ceremonija oienja koja e mladia liiti njegovog prvobitnog prostatva, tovie divljatva. Rugaju se njegovu smradu koji je kao u divlje zvijeri, njegovu unezvjerenu pogledu, njegovim du gim uima, njegovim zubima nalik na kljove. Oslo baaju ga zamiljenih rogova i izraslina. Peru ga, bruse mu zube. U parodiji na ispovijed on napokon priznaje i svoje neobine mane. Budui intelektu alac naputa tako prvobitno stanje po kojem um nogome nalikuje na seljaka, prostaka iz istodobne satirike knjievnosti. Prijelazom bestijalnosti u uljuenost, rustinosti u uglaenost, ovakve sve anosti u kojima se degradirana i gotovo ispranje na svog praiskonskog sadraja javlja drevna primi tivna pozadina, podsjeaju da je intelektualac istr gnut iz seoske sredine, iz ratarske civilizacije, iz divljeg svijeta zemlje. U psihoanalizi klerika bilo bi mjesta i za rije antropologa.
96

Pobonost na sveuilitima
Statuti odreuju i djela pobonosti i dobroinstva koja sveuilina korporacija mora izvravati. Od lanova se zahtijeva da sudjeluju u nekim vjer skim slubama, nekim procesijama i da obavljaju neke pobonosti. U prvom redu, rije je o pobonosti prema svetim zatitnicima, a ponajprije prema svetom Nikoli, zatitniku studenata, prema svetom Kuzmi i Damjanu, zatitnicima lijenitva, te jo mnogim dru gim. Posebno je ustrajna u sveuilinom likovnom repertoaru cehovska tenja da se sakralni svijet tijesno povee s profanim svijetom zanata. Isus se rado poziva meu doktore, sveci prikazuju s atributima uitelja i oblae u uiteljske halje. Pobonost na sveuilitima pripada velikim stru janjima duhovnosti. U statutima parikog kolegi ja Ave Maria iz X I V stoljea, navodi se da uitelji i studenti zduno sudjeluju u euharistikoj pobo nosti, u tjelovskoj procesiji (Corpus Christi). U vjeri intelektualaca ve se od X I I I stoljea stre mljenje duhovnosti unosi u profesionalne okvire drutva koje odreuje urbani svijet. Profesionalni moral postaje jedno od povlatenih podruja reli gije. Prirunici za ispovjednike koji se nastoje pri lagoditi specifinim djelatnostima pojedinih dru tvenih skupina, donose propise o ispovijedi i pokori ovisno o profesionalnim kategorijama, Ma siraju i definiraju grijehe seljaka, trgovaca, obrt nika, sudaca itd . . . Posebna panja pridaje se grijesima intelektualaca, pripadnika sveuilita. U vjeri klerika, mleutim, nije dovoljno pratiti strujanja pobonosti. esto se nastoji usmjeriti ih ili unutar njih odrediti vjeri svojstveno podruje. Pouno bi u tom smislu bilo prouiti marijansku pobonost kod pripadnika sveuilita. Tu je ona
7 Intelektualci .

97

R u t e b e u f moli B o g o r o d i c u

vrlo iva. Od poetka X I I I stoljea sveuilinim krugovima krue pjesme i molitve posveene Dje vici; najslavnija zbirka Stella Mari pripada pa rikom uitelju Jeanu de Garlandeu. Nema nieg neobinog u pobonosti to prisutnost ene uvodi u sredinu koja je usprkos golijardskom nasljeu ostala sutinski sredina mukaraca i neenja. Ali marijanska pobonost u intelektualaca ima svoja posebna obiljeja. Zauvijek ostaje protkana teolo gijom, pa e i rasprave o bezgrenom zaeu biti strastvene. Duns Scotus, jedan od njezinih najvatrenijih pobornika, nai e, iz dogmatskih razloga, opoziciju u svetom Tomi Akvinskom koji e pak slijediti stav velikog poklonika Djevice iz prethod nog stoljea svetoga Bernarda. ini se da su intelektualci nastojali u marijanskom kultu sau vati intelektualne prizvuke. Kao da su eljeli iz bjei zapadanje u odve afektivnu pobonost i u tome htjeli odrati ravnoteu izmeu tenje duha
98

i zanosa srca. U predgovoru zbirci Stella Mari Jean de Garlande prostoduno otkriva ovo nastoja nje: Sakupio sam mirakule' Djevice, preuzete iz opisa koje sam pronaao u knjinici svete Genoveve u Parizu i stavio sam ih u stihove za svoje parike studente kako bih im pruio iv primjer... Ma terijalni predmet ove knjige uda su slavne Dje vice. Meutim, umetnuo sam i injenice koje se odnose na fiziku, astronomiju i teologiju... Ko nani razlog poiva, naime, u trajnoj vjeri u Kri sta. A ona pretpostavlja teologiju, tovie fiziku i astronomiju. Oigledno su pripadnici sveuilita eljeli da Zvijezda mora bude ujedno i svjetlost znanosti.

Pribor
Budui da je lan sveuiline korporacije ovjek od zanata, opremljen je u X I I I stoljeu svim pri borom. Bio on pisac, ita ili profesor, okruen je pomagalima potrebnim za njegove djelatnosti. U Rjeniku parikog uitelja Jeana de Garlandea pie: Evo pribora prijeko potrebnog kleriku: knji ge, stalak, nona svjetiljka s lojem i svijenjak, fenjer i lijevak s crnilom, pero, visak i ravnalo, stol i palica, stolica, crna ploa, plovuac sa strugaem i kreda. Stalak (pulpitum) na francuskom se kae lutrin (letrum); valja napomenuti da sta lak ima stepenaste usjeke pa se moe podii na visinu s koje se ita, dok lutrin slui da se knjiga na njega poloi. Struga (plana) je eljezni predmet koji se upotrebljava pri izradi pergamenta. Otkriveni su i drugi predmeti koji su, premda se njima ne koristi klerik, bili dio opreme njegovih pomonika, npr. prepisivaa: dralo za pergament
99

i koluti kojim pronalazi mjesto na kojem je pre stao s prepisivanjem. Budui da je specijalist, intelektualac se okruuje svom opremom i time znatno udaljuje od klerika ranog srednjovjekovlja; ovaj se pri svom, uglav nom usmenom poduavanju, koristio tek vrlo skromnim priborom za pisanje rijetkih rukopisa, ija tehnika odaje preteno estetsku zaokuplje nost. Premda na sveuilitima usmeno uenje i nadalje ostaje bitnim, osnovom nastave postala je knjiga. 100

S obzirom na pomagala kojima se intelektualac odsad okruuje, shvatljivo je da se sveti Franjo Asiki, apostol odricanja, uz ostale i s ovog razlo ga protivio djelatnosti u kojoj materijalna opre ma postaje prijeko potrebnom i sve preuzetnijom.

Knjiga kao sredstvo


Knjiga kojom se slue na sveuilitu predmet je posve razliit od knjige u ranom srednjem vijeku. U vezi je s posve novim tehnikim, drutvenim i ekonomskim kontekstom. Izraz je drugaije civili zacije. I samo se pisanje mijenja i prilagouje novim uvjetima, kako je to uoio i Henri Pirenne: Kurzivno pismo odgovara civilizaciji u kojoj je pisanje prijeko potrebno za ivot zajednice koliko i za ivot pojedinaca; minuskula (karolinkog do ba) je kaligrafija koja pripada klasi pismenih unu101

tar koje se ograniuje i odrava nastava. Znaajno je ustanoviti da e se kurziv ponovno uz nju javiti u prvoj polovini XIII stoljea, to jest upravo u doba kada drutveni napredak i razvitak laike privrede i kulture bude ponovno generalizirao po trebu za pisanjem. Otac Destrez je svojim rado vima* uputio na revoluciju koja se u tehnici knji ge provodi u X I I I stoljeu, a pozornica joj je sve uilina radionica. Ne samo da su i uitelji i studenti morali itati autore uvrtene u program, nego su se morala uvati i predavanja profesora. Biljeili su ih stu denti, pa je i do nas stigao stanoviti broj. Preda vanja (relationes) su se, tovie, objavljivala; mo ralo se to uiniti brzo da se njima mogu u trenut ku ispita koristiti, a valjalo ih je proizvesti i u ve em broju primjeraka. Osnova tog rada je pecia. Otac Destrez to ovako opisuje: Prva slubena ko pija djela koje je trebalo staviti u opticaj uinjena je u svescima od etiri lista, meusobno nepoveza na. Svaki svezak sainjen od ovje koe presavijene na etiri dijela zove se: komad (pecia). Zahvaljujujui tim komadima' koje prepisivai posuuju je dan za drugim, a ije povezivanje predstavlja exem plar, vremenski razmak potreban jednom prepisivau da uini samo jednu kopiju, dostatan je, ako se djelo sastoji od ezdesetak , komada', da svaki od etrdesetak pisara prepie tekst koji, ispravljen pod nadzorom Sveuilita, postaje slubenim tek stom. Takvo je objavljivanje slubenog teksta predavanja na sveuilitima bilo od velike vanosti. U statuti ma padovanskog sveuilita izjavljuje se 1264. go dine: bez primjeraka (exemplares), ne bi bilo Sveu ilita. Pripadnici sveuilita sve se intenzivnije slue knjigom, to povlai za sobom niz posljedi-

* La pecia dans les manuscrits universitaires du XIII e et du XlVe s., 1935.

102

ca. Napredak ostvaren u proizvodnji pergamenta omoguio je dobivanje tanjih, mekih i manje u tih listova od onih u ranijim rukopisima. U Italiji, gdje je tehnika savrenija, listovi su vrlo tanki i sjajnobijeli. Mijenja se i format knjige. Raniji je bio poput na eg in-folio. Takva dimenzija odgovara samo ruko pisima koji se piu u opatijama, gdje moraju i ostati. Odsada se knjigom koriste ee, prenose je s mjesta na mjesto. Format joj se smanjuje, rukovanje njom je olakano. Gotika minuskula kojom se pie znatno bre, za mjenjuje staro pismo. Varira ovisno o sveuili nim sreditima: postoji parika, engleska, bolonjska. I ona je rezultat tehnikog napretka: trstiku zamjenjuje ptije, najee guje pero koje omo guuje veu lakou i hitrost u radu. Ukraavanje knjiga opada: inicijali i minijature se rade serijski. Premda veina pravnikih ruko pisa i nadalje ostaje raskona jer pravnici su uglavnom pripadnici imune klase knjige filozo fa i teologa, najee siromanih, ukraene su mi nijaturama tek iznimno, esto bi prepisiva na mjestu inicijala i minijatura ostavio bjelinu da bi takav rukopis mogao kupiti i skromniji kupac, dok bi bogatiji izostavljena mjesta dao oslikati. Uz ove znaajne pojedinosti sve je vie skraenica jer valja proizvoditi brzo sve je vjetije paginiranje, rubrikacije, sve ee tabele i popisi abrevijacija, a kad god je mogue, i pozivi na abe cedni red prikaza. Sve je uinjeno da se olaka br zo konzultiranje. Razvoj intelektualnog zanata pro izveo je eru prirunika knjige koja je prikladna za rukovanje, kojom se lako slui, to svjedoi o sve brem opticaju pisane kulture i njezinom ire nju. Prva revolucija je provedena: knjiga nije vie samo luksuzan predmet, ve postaje instrument. Rije je prije o roenju knjige nego o njezinu preporoenju, a sve to u oekivanju da se pojavi ti sak. 103

Budui da je knjiga sredstvo, postaje industrijski proizvod i predmet trgovine. U sjeni sveuilita sve je vie prepisivaa (esto su to siromani stu denti koji tako zarauju za ivot) i knjiara (stationarii). Budui da su oni sveuilinom gradilitu prijeko potrebni, prihvaeni su kao punopravni radnici. Uivaju povlastice ostalih pripadnika sveu ilita, podlijeu njegovoj jurisdikciji. S njima bu ja stvarna brojnost korporacije, uveava se ita vom marginom pomonih zanatlija. Intelektualna proizvodnja ima svoje sporedne i iz nje izvedene proizvodnje. Neki od tih proizvoaa i trgovaca velike su linosti. Osim obrtnika ija se djelatnost svodila na preprodaju prigodnih djela, neki je proiruju do uloge internacionalnog izdavaa.

Metoda:

skolastika

Osim svog pribora, intelektualni tehniar ima i svo ju metodu: skolastiku. Poznati znanstvenici, meu kojima u prvom redu mgr Grabmann, izloili su njezino ustrojstvo i povijest. Otac Chenu je sjajno izlae u svom Uvodu u studiju o svetom Tomi Akvinskom. Pokuat emo pokazati oblik i domet skolastike, koja je bila rtvom vjekovnih kleveta nja, a koju je bez naukovanja teko bilo proniknu ti toliko je njezin tehniki aspekt bio odbojan. Neka nam kao nit vodilja poslue rijei oca Chenua: Miljenje je zanat iji su zakoni pomno utvr eni.

104

Rjenik
U prvom redu su to zakoni jezika. Glasovite pre pirke izmeu realista i nominalista preplavile su srednjovjekovnu misao stoga to su intelektualci tog vremena rijeima pridavali pravo svojstvo i bili zaokupljeni odreivanjem njihova sadraja. Smatrali su da je bitno znati kakvi odnosi postoje izmeu rijei, pojma i bia. Nita suprotnijeg ver balizmu za koji su skolastiku optuili, u koji bi, uostalom, zapala ponekad u X I I I stoljeu, a esto i kasnije. U srednjem vijeku mislioci i profesori ele znati o emu govore. Skolastika je u osnovi gramatike. Skolastiari su nasljednici Bernarda iz Chartresa i Abelarda.

Dijalektika
Zatim su to zakoni dokazivanja. Drugi stupanj sko lastike jest dijalektika, skup postupaka koji pred met znanja postavljaju kao problem, iznose ga, brane od napadaa, razrjeuju ga i uvjeravaju slu aa ili itaa. Opasnost predstavlja isprazno umo vanje ne toliko verbalizam, koliko naklapanje. Za dijalektiku nije dovoljno dati sadraj samo ri jei, nego i djelatne misli. Pripadnici sveuilita su potomci Ivana iz Salisburvja koji je govorio: Logika sama po sebi ostaje beskrvna i jalova; ne donosi nikakva misaona ploda, ukoliko ne zane drugim putem.

105

Autoritet
Skolastika se hrani tekstovima. Metoda je autori teta, oslanja se na dvostruki doprinos prethodnih civilizacija: na kranstvo i na antiku misao obo gaenu, vidjeli smo, arapskim posredovanjem. Sko lastika je plod jednog trenutka, jedne renesanse.

Prerauje prolost zapadne civilizacije. Graa za djelo su Biblija, crkveni oci, Platon, Aristotel. Opasnost lei u ponavljanju, psitacizmu, ropskom oponaanju. Od intelektualaca X I I stoljea skolastiari su batinili izotren smisao za nuni i ne minovni napredak u povijesti i u miljenju. Od grae su sazdali svoje djelo. Temeljima su dodali devet katova originalnog zdanja. Nasljednici su Bernarda iz Chartresa, a kako bi im pogled sezao to dalje, uspeli su se na ramena klasinih autora. Nikada neemo istinu pronai, kae Gilbert iz 106

Tournaia, zadovoljimo li se ve pronaenim... Oni koji su prije nas pisali, nisu nam gospodari nego vodii. Istina je otvorena svima i nitko je nije jo itavu posjedovao. Kakvog li zanosa intelektualnog optimizma, nasuprot onom tunom: Sve je ve reeno, stiemo prekasno ...

Razum: teologija kao znanost


Znai da zakone razuma skolastika pridruuje za konima oponaanja, argumente znanosti propisima autoriteta. tovie, teologija se, a u tome i jest odluan napredak stoljea, poziva na razum, ona postaje znanost. Skolastiari objanjavaju impli citni poziv Evanelja vjernicima da iskau razlog svoje vjere: Naprotiv, tujte u svojim srcima Kri sta kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakome tko vam zatrai razlog nade koja je u vama (Petrova I, 5, 15). Odgovaraju na poziv svetog Pavla za kojeg vjera je jamstvo za ono emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo (argumentum non apparentium) (Hebrejima 11, 1). Nakon Vilima iz Auvergne, zaetnika na tom podru ju, pa sve do svetog Tome koji e teoloku zna nost uiniti najsigurnijim iskazom, skolastiari pri bjegavaju teolokom razumu: razum koji je vje rom prosvijetljen (ratio jide illustrata). Najdublja e formula svetog Anselma fides quaerens intellectum, vjera u traganju za razumom, nai objanje nje u naelu svetog Tome: Milost ne unitava na rav, ve je usavrava (gratia non tollit naturam sed perficit). Utemeljena na taj nain, skolastika se u sveui linom radu izgrauje sa sebi svojstvenim postup cima izlaganja. 107

Vjebe: quaestio, disputano, quodlibet


Tumaenje teksta, lectio, dubinska analiza, pola zei od gramatike analize koju daje slovo (littera), uzdie se do logikog objanjenja to prua smi sao (sensus), te zavrava u egzegezi koja otkriva sadraj znanja i misli (sententia). Tumaenje, meutim, pokree diskusiju. Dijalek tika omoguuje da se poimanje teksta nadie i problemi koje on iznosi obrade, da ga zasjeni tra enje istine. Egzegezu nadomjeta problematika. Prema usvojenim postupcima lectio se razvija u quaestio. Sveuilini intelektualac se raa u tre nutku kada tekst koji je jo samo oslonac dove de u pitanje, kad od pasivnog postane aktivnim. Uitelj nije vie egzeget, ve mislilac. On nudi svoja rjeenja, on stvara. Nain na koji zakljuu je quaestio: determinatio, djelo je njegove misli. U X I I I stoljeu quaestio se ak odvaja od teksta. Egzistira sama po sebi. Uz aktivno sudjelovanje uitelja i studenata postaje predmetom rasprave, odnosno disputatio. * Klasian njezin opis daje otac Madonnet*. Kada je neki uitelj raspravljao, sva su se predavanja to su ih tog jutra drali ostali uitelji i bakalaureusi tog fakulteta prekidala; samo je uitelj ko ji je imao disputu odrao kratko predavanje da asistentima omogui dolazak; tada bi otpoela ra sprava. Ispunila bi vei ili manji dio prijepodneva. Svi bakalaureusi fakulteta i studenti onog uitelja koji je raspravljao morali su vjebi pri sustvovati. Ostali uitelji i studenti bili su, ini se, slobodni; vjerojatno su dolazili u veem ili manjem broju ovisno o uiteljevu ugledu i pred-

* Revue Thomiste, 1928, str. 2679. 108

metu diskusije. Pariki kler, te prelati i druge crkvene linosti u prolazu kroz prijestolnicu ra do su posjeivali ovakve uzbudljive borbe. Dispula je bila turnir klerika. I'ilanje dispute unaprijed je odreivao uitelj ko ji e je odrati. Ono je bilo objavljeno, kao to je i dan bio odreen, i u drugim kolama fakulte ta ... Raspravom je ravnao uitelj; ali on je raspravljao u pravom smislu te rijei. Dunost onog tko od govara preuzeo bi njegov bakalaureus i time otpo eo naukovanje. Primjedbe su obino, razliito usmjerene, upuivali prisutni utelji, zatim bakalaureusi, a na kraju i studenti, ukoliko su bile umjesne. Bakalaureus je na predloene argumen te odgovarao, a uitelj bi mu, u sluaju potrebe, ponudio suradnju. Tako se uglavnom vodila obi na rasprava; bio je to, meutim, tek prvi, prem da glavni i najuzbudljiviji njen dio. Primjedbe postavljene i razrijeene za vrijeme rasprave, bez unaprijed odreenog redoslijeda, predstavljale su konano dosta nesreeno doktrinalno gradivo, nalik ne toliko na krhotine s boj nog polja, koliko na nedoraenu grau s nekog gradilita. Stoga je toj pripremnoj sjednici slije dila druga koja se nazivala magistarskom deter
minacijom.

Prvog dana kada je uitelj koji je raspravljao mogao predavanje odrati, jer nedjelja, svetkovi na ili neka druga prepreka mogle su sprijeiti da to bude sutradan po raspravi, utelj bi se u svojoj koli vratio predmetu o kojem se raspra vljalo dan uoi ili nekoliko dana ranije. Najprije bi, koliko je to graa doputala, sredio nekim re dom ili logikim slijedom primjedbe postavljene na njegovu tezu i dao im konaan oblik. Te bi primjedbe popratio s nekoliko argumenata u pri log doktrini koju e predloiti. Potom bi preao na vie ili manje opseno doktrinalno izlaganje o raspravljenom pitanju koje zauzima sredinji i
109

bitni dio postupka koji se nazivao determinatio. Zavrio bi odgovarajui na svaku primjedbu po stavljenu u odnosu na doktrinu njegove teze ... Determinatio koju uitelj ili neki slua napie predstavlja spise koje nazivamo Raspravljenim pitanjima, a konani su zakljuak rasprave. I napokon, unutar ovog okvira razvija se posebna vrsta: kvodlibetska rasprava. Dvaput godinje ui telji su mogli odrati raspravu na kojoj bi pristali baviti se nekim problemom postavljenim od bilo koga o bilo kojem predmetu (de guodlibet ad vo110

luntatem cuiuslibet). Mgr Glorieux* opisuje takvu vjebu slijedeim rijeima: Seansa otpoinje oko treeg ili moda estog sata; svakako vrlo rano, jer moe se produiti do kasnih sati. Obiljeje joj je, naime, hirovit, neoekivan, nepouzdan i nesi guran tok koji nad njom lebdi. To je seansa di spute, argumentacije poput mnogih drugih; ali osobitost joj je da inicijativa izmie uitelju, te prelazi na asistente. U obinim raspravama uitelj bi najavio teme kojima e se baviti, o njima bi razmislio i pripremio ih. U kvodlibetskoj raspra vi bilo tko moe postaviti bilo koji problem. A u tome je za uitelja koji je prihvati velika opa snost. Upiti ili primjedbe mogu stii odasvud, mogu biti neprijateljski, radoznali ili zlonamjer ni, posve je nevano. Pitanje moe biti dobronam jerno postavljeno da bi se saznalo uiteljevo mi ljenje; ali mogu je i pokuaj da ga se dovede u proturjenost sa samim sobom, ili primora da se izjasni o goruim problemima koje radije ni kada ne bi dotakao. Ponekad e to biti neki ra doznali stranac ili netko nemirna duha; ponekad e ga neki zavidan suparnik ili znatieljan uitelj pokuati dovesti u nezavidan poloaj. Katkad e problemi biti jasni i zanimljivi, katkad e pita nja biti dvosmislena, pa e uitelj tekom mu kom dokuiti njihov toan domet ili pravi smi sao. Neki e prostoduno ostati u granicama isto intelektualnog podruja; drugi e gajiti primisli u odnosu na politiku ili klevete... Onome tko eli odrati kvodlibetsku raspravu, potrebna je dakle rijetka prisutnost duha i gotovo sveobu hvatna upuenost. Skolastika je uila krajnjoj strogosti i poticala na originalno miljenje podreeno zakonima ra zuma. Zapadna je misao ostala njome zauvijek obiljeena. Svakako rije je o skolastici X I I I sto-

* La littrature quodlibtique, 1936. 111

ljea; u to doba je bila u svom najveem naponu, njome su upravljali otri, poduzetni, zaneseni du hovi. S pravom e Plamtea skolastika s kraja srednjeg vijeka izazvati prezir jednog Erazma, Luthera ili Rabelaisa. Barokna skolastika e po taknuti opravdanu odbojnost jednog Malebranchea. Meutim, skolastiki zanos i navade uklju ile su se u nova kretanja zapadne misli. ak joj i Descartes mnogo duguje. U zakljuku svoje knji ge Etienne Gilson pie: Nemogue je shvatiti kartezijanizam bez neprestanog usporeivanja sa skolastikom koju on dodue odbacuje, ali u ije se krilo smjestio i kojom se, asimiliravi je, hra ni.

Proturjenostikako Plaa ili beneficij?

ivjeti?

Premda je tako oboruan, intelektualac X I I I sto ljea se suouje s mnogim neizvjesnostima i stoji pred osjetljivim izborima. Proturjenosti se otkri vaju kroz niz univerzitetskih kriza. Prvi problemi su materijalnog reda. Zaokuplje nost njima je temeljita. Prvo pitanje: kako ivjeti? Otkad je prestao biti redovnikom kojem izdravanje jami zajednica, intelektualac mora za ivot zaraivati. U gradovi ma vladaju teki problemi prehrane i stanovanja, oblaenja i opremanja knjige su skupe. Stu dentska karijera postaje to skuplja, to due traje. Tom problemu nude se dva rjeenja: plaa ili beneficij za uitelja, stipendija ili prebenda za studenta. I plaa se moe javiti u dva - aspekta: 112

uitelja mogu plaati njegovi uenici ili civilne vlasti. Stipendija moe biti dar nekog privatnog mecene ili subvencija nekoga javnog tijela ili, pak, predstavnika politike vlasti. Iza tih rjeenja stoje oprene obaveze. Prvo te meljno opredjeljenje jest izmeu plae i benefici ja. U prvom sluaju intelektualac se odluno po tvruje kao radnik, kao proizvoa. U drugom, on ne ivi od svoje djelatnosti, ve je moe oba vljati zato to je rentijer. itav njegov drutveno ekonomski status definiran je na slijedei nain: biti radnikom ili uivati privlegije? Unutar prvog izbora naziru se i neki drugi, manje vani, ali nipoto zanemarivi. Prima li plau, moe postati trgovcem u slu aju da ga plaaju uenici ili slubenikom ako je plaen od komunalne ili kraljevske vlasti ili pak nekom vrstom sluge ivi li od ve likodunosti nekog mecene. Prima li prebendu. moe prihvatiti beneficij koji mu pripada po njegovoj intelektualnoj funkciji i ini ga specijaliziranim klerikom ili pak bene ficij uz koji je ve vezana neka pastoralna funkci ja: upa ili opatija, to znai da e intelektual cem biti tek usput, tovie nautrb svog sveeni kog zaduenja. Od X I I stoljea odabiri su se vrili jednim dije lom prema okolnostima mjesta i vremena, dru gim prema situaciji ili psihologiji osoba. Tenja uitelja je da ive od novca to ga plaaju njihovi studenti. Prednost ovog rjeenja jest slo boda u odnosu na svjetovne vlasti: na komunalnu vlast, na vladara, na crkvu, ak i na mecenu. i ni im se prirodnim, jer je najpodobnije obiaji ma gradskog gradilita ijim se lanovima i oni smatraju. Svoje znanje i nastavu prodaju kao to obrtnici prodaju svoje proizvode. Zahtjev po dupiru mnogim opravdanjima. Glavno je da sva ki rad zasluuje naknadu. To potvruju i priruni8 Intelektualci ...

113

ci ispovjednika: uitelj smije primiti novac od studenata collecta za cijenu svog rada i truda; pripadnici sveuilita esto se na to pozi vaju, a jednako i doktori prava u Padovi 1392. godine: Sudimo da nije razumno da radnik nema koristi od svog rada. Takoer odreujemo da e doktor koji u ime kolegija odri govor za pri jam studenta, primiti od tog studenta u znak za hvalnosti za svoj rad tri livre sukna i etiri bo ice vina ili jedan dukat. Otud potjera uitelja za studentima koji su loe plaali. Ve je slavni bolonjski jurist Odofredus napisao: Najavljujem da u idue godine drati obavezna predavanja sa savjeu kakvu sam u tome uvijek pokazivao; ali sumnjam da u drati izvanredna predavanja, jer studenti nisu dobri platie; ele saznati, ali ne ele platiti, u skladu s uzreicom: Svi bi da znadu, ali nitko cijenu da plati.

114

Sudei po pismima, bilo autentinim, bilo oni ma koja se predlau kao primjeri u prirunici ma za korespondenciju, studenti nastoje da ih iz drava njihova obitelj ili neki dobroinitelj. Crkva, a pogotovo papinstvo, odluili su da srede laj problem. Crkva je proglasila naelo besplatne nastave. Od svih razloga koji su takav njezin stav potakli najopravdanijim se ini htijenje da i siro manim studentima bude zajameno kolovanje. Drugi razlog, koji je proizlazio iz arhaikog du hovnog stanja i potjecao jo iz vremena u kojem je vjerska nastava bila jedina, tvrdnja je da je znanje dar Boji, pa se prema tome ne smije prodavati; u protivnom prijeti optuba zbog simonije; i jo, da je nastava sastavni dio slube (officium) klerika. U poznatom napisu sveti Ber nard je uiteljevu zaradu osudio kao sramotnu dobit (turpis quaestus). Papinstvo odreuje itav niz mjera. Ve od Tre eg lateranskog koncila 1179. godine papa Alek sandar je proglaavao naelo besplatne nastave, na tu su se odluku njegovi nasljednici mnogo pu ta pozivali. Istodobno se uz svaku katedralnu crkvu morala osnovati jedna kola; egzistencija njezinog uitelja zajamena je podjelom benefi cija. Potaknuti interesima intelektualci su postali ve zani uz papinstvo i osueni da od njega trae be neficije; time je zaustavljeno ili barem uspore no kretanje to ih je nosilo prema laikatu. Rezultat je bio taj da su sveuilinim profesori ma mogli postati samo oni koji su pristali na materijalnu ovisnost o Crkvi. Usprkos estokom protivljenju Crkve, uz sveuilita su se nesumnji vo mogle osnivati i laike kole, ali umjesto da one ire ope obrazovanje, ograniile su se na tehniku izobrazbu namijenjenu uglavnom trgov cima: na pisanje, raunanje i strane jezike. Ta ko se jaz izmeu ope kulture i tehnikog odgo ja produbio. Time je Crkva oduzela sutinu zna115

enja miljenju Inocenta III koje je iskazao u svom djelu Dialogus: Svaki ovjek obdaren umom ... moe obavljati nastavnu funkciju, jer izobrazbom mora na ispravan put privesti svog brata kada ga spazi kako luta daleko od puta isti ne ili moralnosti. Meutim, funkcija propovije danja, odnosno javnog poduavanja pripada samo za to odreenima: biskupima i sveenicima u crkvama i opatima u samostanima; njima je po vjerena briga o duama. Ovaj tekst je od izuzetne vanosti, jer njime jedan papa, nesklon inae no votarijama, priznaje, naspram sveopeg razvoja, razliku koja se svakako mora uspostaviti izmeu vjerske i nastavne funkcije. Miljenje je nesum njivo iskazano s obzirom na odreeni povijesni kontekst, na kontekst drutva koje je u cjelini kransko. Meutim, vrhovna linost Crkve pri znala je laiki znaaj nastave. K a o to je pozna to, ovaj tekst nije imao odjeka kakvog je zaslu io. Ipak, brojni uitelji i studenti bili su u srednjem vijeku laici. Nisu stoga nita manje sudjelovali pri diobi crkvenih beneficija i time pridonijeli da se pogora jedna od velikih mana Crkve u vrije me srednjeg vijeka i Starog reima: da se priho di od sveenikih beneficija dodjeljuju laicima. Ustanovljenje posebnog beneficija za samo jednog uitelja po kolskom sreditu ubrzo se pokazalo posve nedostatnim, pa su uitelji i studenti pri hvaali redovne beneficije i time pogorali dru gu nepogodnost za Crkvu: nestalni boravak nje nih pastira. I napokon, ovakvim poloajem Crkve poveale su se tekoe onih koji su u nastavi traili necrkvene mogunosti razmjene, napose graansko pravo i medicina. esto su zapadali u nezavidne situaci je, jer, premda se zanimanje za pravne studije nije smanjilo, ostali su mete napada crkvenih ug lednika. Roger Bacon e izjaviti: U graanskom
116

pravu sve ima laiki karakter. Obratiti se takvom umijeu, znai istupiti iz Crkve. Kako se na sve uilitima to pitanje nije moglo slubeno postaviti, itav skup disciplina, lienih svakog neposrednog vjerskog obiljeja, a kojima je tehniki, ekonom ski i drutveni razvitak obeavao veliki procvat, stoljeima e ostati paraliziran.

Sukob izmeu redovnikog i svjetovnog sveenstva


Teka kriza koja je potresla sveuilita potkraj XIII i poetkom X I V stoljea iznijela je na vidje lo dvolinost situacije intelektualaca i nezadovolj stvo mnogih. Bila je to prepirka izmeu redov nikog i svjetovnog sveenstva, estoko protivlje nje svjetovnjaka sve znaajnijem mjestu to ga na sveuilitima zauzimaju uitelji, pripadnici no vih prosjakih redova. Dominikanci su, naime, od poetka pokuavali prodrijeti na sveuilita, a sam cilj njihovog osni vaa propovijedanje i borba protiv hereze upuivao ih je da se opreme solidnim intelektual nim znanjem. Pritekli su im uskoro i franjevci u onoj mjeri u kojoj su u njihovu redu sve vei utjecaj imali redovnici koji su se, bar u nekim pitanjima, udaljili od stavova svetog Franje; kako je poznato, on se protivio znanosti smatrajui je preprekom siromatvu, odricanju i bratstvu sa si rotinjom. U poetku su prosjaki redovi bili do bro prihvaeni. 1220. godine papa Honorije III estita parikom sveuilitu na prijamu to je prireen dominikancima. Potom je dolo do ve likih sukoba. Na parikom sveuilitu najei su bili izmeu 1252. i 1290. godine, a naroito u godi117

nama od 12521259, od 12651271. i 12821290. Neto kasnije uslijedili su i u Oxfordu: izmeu 1303. i 1320, te izmeu 1350. i 1360. godine. Od svih svaa najotrija i najtipinija izbila je u Parizu izmeu 1252. i 1259. godine. Vrhunac je do segla u aferi Vilima iz Saint-Amoura. Zato to je sloena, prua nam mnoge pouke. Protagonista je bilo pet: prosjaki redovi i njiho vi pariki uitelji, veina svjetovnih uitelja sa sveuilita, papinstvo, kralj Francuske i studenti. U jeku bitke jedan svjetovni uitelj, Vilim iz Saint-Amoura, objavio je estok napad na brau u raspravi pod naslovom: Pogibelji Novih vre mena. Papa ga je osudio i prognao usprkos ja kom otporu jednog, njemu naklonjenog dijela sveuilita. Koje su bile pritube svjetovnih uitelja u odno su na uitelje pripadnike prosjakih redova? U prvom razdoblju, od 1252. do 1254. godine, pritube su gotovo iskljuivo cehovskog reda. Svjetovnjaci zamjeraju uiteljima iz prosjakih redova povrede sveuilinih statuta. Stjeu stup njeve iz teologije i poduavaju je, a da prethodno nisu stekli magisterij umijea (maitrise-es-arts). 1250. godine iznudili su od pape mogunost da licenciju dobiju izvan Fakulteta teologije, iz ru ku kancelara crkve Notre Dame; tvrde da imaju, a stvarno su i zaposjeli, dvije katedre, dok im statuti pridaju samo jednu (od etiri); osobito naruavaju sveuilinu solidarnost nastavljajui s predavanjima i onda kad je sveuilite u trajku. Uinili su to godine 12291231, ponovili 1253, dok trajk proistjee iz prava koje je papinstvo priznalo i upisano je u statute. Nisu oni, uosta lom, pravi pripadnici sveuilita, dodaju svjetovni uitelji, ve oni sveuilitu nepoteno konkurira ju: prisvajaju studente i mnoge odvode samostan skom pozivu; ivei od milostinje ne trae od njih novaca za plaanje predavanja, a niti se sami osjeaju povezani materijalnim traenjima sveui linih uitelja.
118

Takve su bile stvarne pritube svjetovnjaka. Za diru daleko; od velikog su znaenja. Pripadnici sveuilita su ubrzo postali svjesni da je nespojiva dvostruka pripadnost jednom redu, koliko god nov bio njegov stil, i jednoj korporaciji, koliko pod bila sveenika i originalna. Intelektualci koji nisu primili osnovno obrazo vanje na Fakultetu umijea, intelektualci pred koje se ne postavlja problem materijalnog izdra vanja, za koje trajk nema nikakvog znaenja, to nisu pravi intelektualci. Nisu niti znanstveni ra dnici, jer ne ive od svog poduavanja. Papa Inocent IV je prihvatio dio tih argumenata; budui da je bio osjetljiv na povrede sveuilinih statuta, naredio je 2. srpnja 1254. godine prosja kim redovima da im se pokore, a 20. studenog je povlastice oba reda ograniio bulom Etsi animarum. Meutim, njegov nasljednik Aleksandar IV Koji je bio kardinal zatitnik franjevaca, ponitio je 22. prosinca bulu svog prethodnika bulom Nec insolitum, a 14. travnja 1255. novom je bulom Quasi lignum vitae potvrdio potpunu pobjedu prosja kih redova nad sveuilinim uiteljima. Borba je ponovno oivjela i jo se nesmiljenija prenijela na drugi plan, s cehovskog na dogmat ski. Svjetovni uitelji, Vilim iz Saint-Amoura u prvom redu, i pisci kao Rutebeuf (u prigodnim pjesmama), te Jean de Meung (u Romanu o Rui) napadali su redove u samim temeljima njihove egzistencije i njihova ideala. Prosjake redove optuuju za nasilno prisvajanje sveenike funkcije: ispovijedi i ukopa napose; optuuju ih da su licemjeri koji trae uitke, bogatstvo i vlast; Pretvornik iz Romana o Ru i je franjevac; i na kraju, optuuju ih da su he retici: njihov ideal evaneoskog siromatva su protan je Kristovom nauku i prijeti unitenjem Crkve. Polemiki argument: svjetovnjaci mu na119

nama od 12521259, od 12651271. i 12821290. Neto kasnije uslijedili su i u Oxfordu: izmeu 1303. i 1320, te izmeu 1350. i 1360. godine. Od svih svaa najotrija i najtipinija izbila je u Parizu izmeu 1252. i 1259. godine. Vrhunac je do segla u aferi Vilima iz Saint-Amoura. Zato to je sloena, prua nam mnoge pouke. Protagonista je bilo pet: prosjaki redovi i njiho vi pariki uitelji, veina svjetovnih uitelja sa sveuilita, papinstvo, kralj Francuske i studenti. U jeku bitke jedan svjetovni uitelj, Vilim iz Saint-Amoura, objavio je estok napad na brau u raspravi pod naslovom: Pogibelji Novih vre mena. Papa ga je osudio i prognao usprkos ja kom otporu jednog, njemu naklonjenog dijela sveuilita. Koje su bile pritube svjetovnih uitelja u odno su na uitelje pripadnike prosjakih redova? U prvom razdoblju, od 1252. do 1254. godine, pritube su gotovo iskljuivo cehovskog reda. Svjetovnjaci zamjeraju uiteljima iz prosjakih redova povrede sveuilinih statuta. Stjeu stup njeve iz teologije i poduavaju je, a da prethodno nisu stekli magisterij umijea (maitrise-es-arts). 1250. godine iznudili su od pape mogunost da licenciju dobiju izvan Fakulteta teologije, iz ru ku kancelara crkve Notre Dame; tvrde da imaju, a stvarno su i zaposjeli, dvije katedre, dok im statuti pridaju samo jednu (od etiri); osobito naruavaju sveuilinu solidarnost nastavljajui s predavanjima i onda kad je sveuilite u trajku. Uinili su to godine 12291231, ponovili 1253, dok trajk proistjee iz prava koje je papinstvo priznalo i upisano je u statute. Nisu oni, uosta lom, pravi pripadnici sveuilita, dodaju svjetovni uitelji, ve oni sveuilitu nepoteno konkurira ju: prisvajaju studente i mnoge odvode samostan skom pozivu; ivei od milostinje ne trae od njih novaca za plaanje predavanja, a niti se sami osjeaju povezani materijalnim traenjima sveui linih uitelja.
118

Takve su bile stvarne pritube svjetovnjaka. Za diru daleko; od velikog su znaenja. Pripadnici sveuilita su ubrzo postali svjesni da je nespojiva dvostruka pripadnost jednom redu, koliko god nov bio njegov stil, i jednoj korporaciji, koliko pod bila sveenika i originalna. Intelektualci koji nisu primili osnovno obrazo vanje na Fakultetu umijea, intelektualci pred koje se ne postavlja problem materijalnog izdra vanja, za koje trajk nema nikakvog znaenja, to nisu pravi intelektualci. Nisu niti znanstveni ra dnici, jer ne ive od svog poduavanja. Papa Inocent IV je prihvatio dio tih argumenata; budui da je bio osjetljiv na povrede sveuilinih statuta, naredio je 2. srpnja 1254. godine prosja kim redovima da im se pokore, a 20. studenog je povlastice oba reda ograniio bulom Etsi animarum. Meutim, njegov nasljednik Aleksandar IV koji je bio kardinal zatitnik franjevaca, ponitio je 22. prosinca bulu svog prethodnika bulom Nec insolitum, a 14. travnja 1255. novom je bulom Quasi lignum vitae potvrdio potpunu pobjedu prosja kih redova nad sveuilinim uiteljima. Borba je ponovno oivjela i jo se nesmiljenija prenijela na drugi plan, s cehovskog na dogmat ski. Svjetovni uitelji, Vilim iz Saint-Amoura u prvom redu, i pisci kao Rutebeuf (u prigodnim pjesmama), te Jean de Meung (u Romanu o Rui) napadali su redove u samim temeljima njihove egzistencije i njihova ideala. Prosjake redove optuuju za nasilno prisvajanje sveenike funkcije: ispovijedi i ukopa napose; optuuju ih da su licemjeri koji trae uitke, bogatstvo i vlast; Pretvornik iz Romana o Ru i je franjevac; i na kraju, optuuju ih da su he retici: njihov ideal evaneoskog siromatva su protan je Kristovom nauku i prijeti unitenjem Crkve. Polemiki argument: svjetovnjaci mu na119

laze dokaz u uvenim proroanstvima Giacchina da Fiorea, omiljenog kod jednog dijela'franjevaca, koji je za godinu 1260. najavio poetak novog do ba; tada bi sadanja Crkva ustupila mjesto novoj Crkvi kojoj e siromatvo biti pravilom. Giachinove ideje koje je irio franjevac Gerardo iz Bor go San Donina svojim Uvodom u Vjeno evane lje, objavljenim 1254. godine, posluile su svje tovnjacima kao oruje. Svjetovnjaci su nesumnjivo pretjerali. Klevete i spletke kojima je jedini cilj bio naruiti ugled redova, okaljale su njihovu stvar. O sutini spo ra znali bi odgovoriti i sveti Bonaventura pa i sam sveti Toma Akvinski kojeg se ne bi moglo sumnjiiti za neprijateljstvo spram sveuilita. Spor je imao i munih aspekata. Pape su vei nom zauzimali stav koji je pruao zadovoljtinu njima odanim redovima, a sveuilita je istodo120

D o m i n i k a n a c p r e d a j e (minijatura iz 3. knjige V i n c e n t a iz B e a u v a i s a )

bno sve vie sputavao; tako su slomili otpor svje tovnjaka. Francuski kralj Luj Sveti koga su fra njevci predobili, nije mnogo mario; Rutebeuf mu je ogoreno predbacio da je postao igrakom u lukama prosjakih redova i da nije branio svoje kraljevstvo kojem su prava sveuilita bila od naj vee vanosti. Studenti su, ini se, oklijevali; mno gi su prosjakim redovima bili skloni zbog pre dnosti njihove nastave, a jo vie zbog ugleda nji hovih linosti, te novosti nekih aspekata njihove doktrine: taj paradoks je naruio spor i pomu tio ga u oima njegovih povjesniara. Prosjakim redovima je bio stran cehovski aspekt koji je bio osnova intelektualnog pokreta, pa su u samim drutvenim i ekonomskim temeljima ra zarali nadu nove klase intelektualnih radnika; me utim, kako su se nastanili u gradskoj sredini i bili bliski novim klasama, bolje su im poznavali intelektualne i duhovne potrebe. Upravo su neki lanovi prosjakih redova bili najsjajniji predsta vnici skolastike: do vrhunca ju je ponio sveti Toma Akvinski. Kompromisom na kraju svog pontifikata Inocent IV je mogao zaustaviti vrenje prosjakih redova unutar sveuiline korporacije, i ona bi bila ostala gospodarom svoje budunosti. Njegovi nasljednici to nisu znali. Borba u svom novom obliku otkriva sve ono po emu je sveuilini duh suprotan aspektu samo stanskog ideala, koji preuzimaju, oivljuju i nje govu vrhuncu nose prosjaki redovi. Sredinji problem koji razdvaja jedne od drugih jest zapravo problem siromatva. Siromatvo pro izlazi iz asketizma koji znai neprihvaanje svije ta, pesimizam u odnosu na ovjeka i prirodu. Ve samim tim sukobljuje se s humanistikim i naturalistikim optimizmom veine sveuilinih ui telja. tovie, kod dominikanaca i franjevaca po sljedica siromatva je prosjaenje. Spram toga otpor intelektualaca je apsolutan. Smatraju da se moe ivjeti samo od vlastitog rada. U tom
121

ideal nametnuti stanje toliko nalik na bijedu iz koje se itavo radno ovjeanstvo trudilo izbaviti. Lako mi je uvjeriti, kae Jean de Meung, da ni u jednom zakonu, bar ne naemu, nije napisano da su Isus Krist i njegovi uenici, dok su zemljom hodili, bili vieni kako prosjae kruh: nisu htjeli milostinje (tako su nekad u Parizu propovijedali teolozi). ... Nema li od ega ivjeti, ovjek koji je snaan mora za ivot zaraivati radei rukama, makar bio sveenik ili elio sluiti Bogu... Sveti Pavao je zapovjedio apostolima da rade kako bi pri skrbili potrebno i zabranio im je skitniki ivot govorei: Radite svojim rukama i nikad od dru gog ne naplaujte. Prepirka se, prenesena na taj plan, proirila na borbu izmeu svjetovnog sveenstva openito i redovnikog sveenstva. Sveuilini problemi su u njoj zadrali tek sporedno mjesto. Pariki ui telji kojima je spor umnogome tetio i koji su se, ne uvijek pravim orujem, borili za samu defini ciju svoje specifinosti, morali su ipak na pa rikom koncilu 1290. godine uti otre rijei pa pinskog legata, kardinala Benedetta Caetanija, budueg Bonifacija V I I I : elio bih vidjeti ovdje sve parike uitelje ija glupost ovim gradom blijeti. Bezumnom preuzetnou i kanjivom drskou prisvojili su pra vo da protumae taj privilegij. Zar zamiljaju da bi rimska kurija bez razmiljanja mogla dodije liti tako vanu povlasticu? Svi su ti uitelji za miljali da u nas uivaju golem ugled uenjaka; mi ih, naprotiv, prosuujemo glupljima od naj glupljih, njih koji su svojom doktrinom za trovati i sebe same i sve ostale... Nedopustivo je da nadmudrivanja uitelja ponite bilo koji privilegij Svete stolice ... Pariki uitelji, uinili ste, a inite i nadalje smijenim sve svoje znanje i nauk... Budui da je kranski svijet nama povjeren, mi emo vo123

diti rauna ne samo o onome to bi bilo po vo lji hirovima vas klerika, nego i o onome to je korisno za cijeli svijet. Vjerujete moda da u nas uivate velik ugled; mi, meutim, cijenimo vau slavu koliko ludoriju i dim... Pod prijetnjom liavanja slubi i beneficija, zabranjujemo zbog pokornosti svim uiteljima da o povlasticama sve enstva odsad propovijedaju, raspravljaju ili za kljuuju, javno ili pojedinano ... Prije nego opo zove privilegij, Rimska kurija e slomiti Pariko sveuilite. Nismo od Boga pozvani zato da stje emo znanje ili da u oima ljudi blistamo, ve da due svoje spasimo. A budui da ponaanje i doktrina brae mnogim duama donosi spas, povlastica koja im je povjerena zauvijek e biti ouvana*.
Zar due nisu spaavali i sveuilini uitelji? Zar je njihovo poduavanje zasluilo takve klevete? Budui Bonifacije VIII ve je na se navukao neprijateljstva.

Proturjenosti skolastike: opasnost od oponaanja starih autora


Teka i prepuna kriza bila su i proturjeja skolastikog duha. Premda je taj racionalni duh bio utemeljen na an tikoj misli, nije j o j uvijek uspijevao izbjei, te

* Ovaj tekst mgr Glorieux navodi u lanku: Prlats fran ais contre religieux mendiants Autour de la bulle Ad fructus uberes (12811290) koji je objavljen u Revue d'Histoire de l'Eglise de France, 1925. Mgr Glorieux razli kuje tri faze: sveuilinu opoziciju (12521259); doktrinalnu opoziciju (12651271); biskupsku opoziciju (12821290). 124

probleme zastarjelog povijesnog konteksta pre nijeti u aktualni. I sam sveti Toma bio je pone kad zarobljenik Aristotelov. Usprkos svemu bilo je neke proturjenosti u traenju da se kran stvo protumai i prilagodi potrebama vremena po mou doktrina koje su samom kranstvu pretho dile. Od brojnih moguih primjera, navodimo samo tri. Otkad su se sami postavili kao radnici, za sve uiline uitelje najvanije je bilo definirati pro bleme rada. Za stare autore, meutim, rad je bio sutinski manuelan; bio je to rad robova izrablji vanje kojih je omoguilo ivot antikih drutava; prema tome rad se prezirao. Sveti Toma preuzima Aristotelovu robovskom radu, a Rutebeuf, naj siromaniji od svih pjesnika-studenata, ponosno izjavljuje: Nisam radnik koji rukama radi. Skolastika nije nala mjesto manuelnom radu bio je to najvei njen propust, jer je, izoliravi povlateni rad intelektualaca, pristala da sama potkopa osnove sveuilinog statusa, izdvajajui istodobno intelektualca od ostalih radnika s koji ma je na gradskom radilitu bio solidaran. Budui da su obiljeja intelektualnog zanata inte lektualna smionost i strastvena radoznalost (prem da je zanos nuno bilo obuzdati), nita se nije moglo dobiti ako se od klasinih autora preuzi ma moral sredine; onaj koji je iz u Grka dao Horacijevu aurea mediocritas. Moral je to prave sredine, znak postajanja graaninom i znak krtog odricanja, to se esto propovijeda. Tko nita ne zahtijeva, reeno je u Romanu Rui, uz Uvjet da iz dana u dan ima od ega i vjeti, taj je zadovoljan zaradom i ne misli da mu to manjka... Prava sredina nosi ime dostat nosti: u njoj poiva obilje. U dinaminom svijetu X I I I stoljea u kojem sko lastika izgrauje svoje djelo, ne uspijeva se odvo125

jiti od antike teorije umjetnosti koja prirodu oponaa, koja ne priznaje i sputava proizvod ljud skog rada. Umjetnost ne stvara tako istinske oblike, kae Jean de Meung. Kleei prepuna panje pred Prirodom, umjetnost je poput prosjaka i skitni ce siromanog po znanju i sposobnosti, koji se, meutim, trudi oponaati je, moli je i zahtijeva od nje da je naui kako e u svoje likove unijeti stvarnost. Umjetnost promatra kako Priroda radi, jer bi i ona takvo djelo rado uinila, te je opo naa poput majmuna; ali njezin slabaan genij ne moe stvoriti ive stvari, koliko god prirodne izgledale... Umjetnost se, na alost, sprema po stati fotografijom.

Napasti

naturalizma

Skolastika trai veze izmeu Boga i Prirode; ali naturalizam intelektualaca razvija se u raznim smjerovima. Golijardska tradicija, jo uvijek iva na sveuilitima, obnavlja se, razmetljiva, s ma nje agresivnosti, ali vie pouzdanja. Kod Jeana de Meunga Natura i Genij se ne zadovoljavaju pukim uzdisanjem kao kod Alaina iz Lillea. Drugi dio Romana Rui himna je neiscrpnoj plodnosti Prirode, strastveni poziv na posvemanju pokor nost njenim zakonima, poziv na razuzdanu seksu alnost. Odnos prema braku je surov. Ogranienja to ih on namee obiljeena su kao protuprirodna, s istim pravom kao sodomija. Brak je odvratna veza... Priroda nije luda, po gledamo li pomno, uiniti da se Marotte rodi sa mo za Robichona, Robichon samo za Mariettu, 126

za Agnezu, za Perrettu; uinila nas je, ne sumnjaj, gizdelinu, svakog za svaku, i svaku za svakog... zatim slijedi mjesto izrazito rableovsko: Zabo ga, gospodo, nemojte oponaati, revno slijedite prirodu; sve vam grijehe opratam samo ako ra dite ono to je djelo Prirode. Budite hitriji od vjeverice i laganiji od ptice, miite se, prevrite, skaite, ne dopustite da se ohladite niti ukoite, uposlite sav svoj alat. Orite, zaboga, baruni, ori te i pomlaujte svoju lozu. Razdrljite se da uhva tite vjetar, ili, ako vam se svidi, skinite se do gola, ali neka vam ne bude ni odve toplo, ni od ve hladno; objema rukama podignite ruice svo jih plugova... A ono to slijedi i odve je smio no za pristojna ovjeka. Ovakva neobuzdana ivotnost prkosi neprijatelju Smrti. Ali ovjek se, poput feniksa, uvijek izno va raa. Uvijek ima onih koji joj umaknu. Prozdre li Smrt Feniksa, on ipak ostaje; da ih prodre i tisuu, Feniks bi ostao. Feniks je zajedniki oblik koji Priroda u pojedincima nanovo stvara i koji bi se posve izgubio kad ne bi i drugom do pustio da ivi. Sva bia univerzuma imaju isti privilegij: sve dok ijedan njihov primjerak pre ostane, u njemu e njihova vrsta ivjeti i Smrt je nikada nee stii... Gdje je kranski duh, koje mjesto ima Memento quia pulvis es et in pulverem reverteris u ovom izazovu to ga Smrti upuuje Priroda, u ovoj epo peji ovjeanstva to se neprestano iznova raa, u ovoj ivotnosti na Diderotov nain? Ovakav se naturalizam moe razviti i u teoriju drutvu na Rousseauov nain. U opisu zlatnog i eljeznog doba Jean de Meung gleda na drutve nu hijerarhiju, na drutveni poredak kao na zlo koje je nadomjestilo sreu prvobitne jednakosti, doba kad nije bilo vlasnitva. Tada je valjalo potraiti nekog tko e uvati kolibe, iskorijeniti zlotvore i ispraviti nepravdu nanesenu tuitelji ma; nekoga kome nitko nee smjeti osporiti au127

toritet; okupili su se da ga izaberu. Odabrali su izmeu sebe jednog grubijana, najkoatijeg, najpleatijeg i najjaeg to su mogli pronai i uinili ga knezom i gospodarom. Ovaj se zakleo da e pravdu uvati i braniti njihove kolibe ako mu svaki posebice od svog imanja dade za izdrava nje i oni pristanu. Dunost je dugo vrio. Ali prepredeni lopovi su se skupili i vidjevi ga sa mog u vie navrata kako drugima otima imanje, stali su ga zlostavljati. Valjalo je stoga ponovno
128

okupiti narod i svakome nametnuti porez kako bi se knezu pribavili stralari. Zajedniki su porez odredili, platili mu dohodak i danak te mu do dijelili prostrani posjed. Takvo je podrijetlo kra ljeva i vlastelina: znamo to iz napisa starih pisa ca koji su nam prenijeli dogaaje drevnih vreme na i stoga im dugujemo zahvalnost.

tekoi uspostave ravnotee izmeu vjere i razuma: aristotelizam i averoizam


Da li e intelektualci X I I I stoljea uspjeti odrati i ravnoteu izmeu vjere i razuma? U tome je pustolovina aristotelizma u XIII stoljeu. Premda Aristotel ne oznauje samo racionalni duh i prem da se skolastiki razum ne hrani samo na Stagiritu, ve i na drugim izvorima, itava se igra vo di upravo oko njega. Aristotel X I I I stoljea nije Aristotel XII stoljea. Ponajprije, daleko je potpuniji. Logiaru kojeg je upoznalo XII stoljee sada se, zahvaljujui no vom pokoljenju prevodilaca, pridruuje fiziar, moralist Nikomahove etike i metafiziar. Zatim, tumae ga. Stie popraen komentarima velikih arapskih filozofa Avicene i Averroesa. Oni su ga doveli do krajnje toke i najvie mogue udaljili od kranstva. Nije na Zapad stigao samo jedan, ve barem dva Aristotela: onaj pravi i Averroesov. Stiglo ih je zapravo i vie, jer svaki je ili gotovo svaki ko mentator imao svog Aristotela. Meutim, u tom se pokretu naziru dvije tendencije: jedna u ve likih dominikanskih doktora, Alberta Velikog i
g Intelektualci .. .

129

Tome Akvinskog koji nastoje Aristotela i Sveto pismo izmiriti; druga u averoista koji prihvaaju proturjeje i gdje ga vide, te ele slijediti i Ari stotela i Evanelje. Izmiljaju stoga doktrinu dvo struke istine: jedna je istina otkrivenja... druga je istina jednostavne filozofije i prirodnog razu ma. Kada doe do sukoba, jednostavno emo ka zati: evo zakljuaka do kojih me kao filozofa vodi razum, ali kako Bog ne moe lagati, pristajem na istinu koju nam je otkrio i vjerom se njoj pri klanjam. Albert Veliki izjavljuje: Tko misli da je Aristotel Bog, taj neka vjeruje da se nije prevario. Ali ako je uvjeren da je Aristotel o vjek, nema sumnje da se mogao prevariti poput nas, dok je sveti Toma uvjeren da Averroes nije bio toliko peripatetik koliko je peripatetiku fi lozofiju izopaio, a Siger Brabantski, voa ave roista tvrdi: Kaem da je Aristotel znanja dovr io, jer nitko od onih koji su ga slijedili do da130

nanjih vremena, odnosno kroz gotovo petnaest stotina godina, nita nije njegovim napisima mo gao dodati, niti pronai u njima greku od neke vatnosti... Aristotel je boansko bie. Protiv albertovsko-tomistikog aristotelizma je dnako kao i protiv averoizma stvara se snana opozicija. Predvode je augustinci koji Aristote lovom autoritetu suprotstavljaju Platonov. Prem da je sveti Augustin jedno od velikih izvorita sko lastike, neoaugustinizam oslonjen na platonizam nailazi na odluno suprotstavljanje velikih skola stika. Za njih metaforika misao akademiara predstavlja ozbiljnu opasnost za pravu filozofiju. Veinu vremena, pie Albert Veliki, dok Aristotel pobija Platonova miljenja, ne pobija zapravo os novu ve oblik. Platon je naime posjedovao lou metodu izlaganja. Sve je kod njega prikazano i nje govo je uenje metaforiko; pod rijei stavlja dru ge stvari od onih to ih te rijei oznauju, pa tako na primjer kae da je dua krug. Tako ne jasnom miljenju tomizam se suprotstavlja i u toku itavog ovog i iduih stoljea augustin ci i platoniari e sve racionalne novosti pobijati, te braniti konzervativne pozicije. U X I I I stoljeu njihova je glavna taktika da ugled Aristotelu na ruavaju Averroesom, svetom Tomi Aristotelom, a time i Averroesom. Kroz averoizam uvijek e se gaati tomizam. Stoljee je proteklo u protuaristotelovskim napa dima koji postaju ujedno i sveuiline krize. Na parikom sveuilitu je od 1210. godine zabra njeno uenje Aristotelove Fizike i Metafizike. Za branu je Sveta stolica obnovila 1215. i 1228. godi ne. Ipak, ve od samog osnutka 1229. godine orto doksno je sveuilite u Toulouseu, da privue po laznike, najavljivalo da e se ondje uiti knjige koje su u Parizu zabranjene. Zapravo su i ondje zabrane ostale mrtvo slovo na papiru. Osuene knjige stoje u programima. Izvanredna tomistika konstrukcija kao da je sredila problem; avero131

istika kriza e sve ponovno dovesti u pitanje. Stanoviti broj uitelja Fakulteta umijea sa Sigerom Brabantskim i Boecijem Dakim na elu poduavaju najekstremnije Filozofove teze Ari stotel je postao Filozof par excellence preuze te preko Averroesa. Osim dvostrukoj istini, oni poduavaju vjenosti svijeta koja porie stvaranje Bogu ne priznaju da je djelatni uzrok stvari, ve samo konani uzrok i osporava ju mu predznanje buduim sluajnostima. I napokon, neki neizvjesno je da li i sam Siger potvruju jedinstvo pokretakog uma to nije e postojanje individualne due. Pariki biskup Etienne Tempier osudio je averoiste jo 1270. godine, a sveti Toma se trudio odrati odstojanje estoko ih napadajui sa svoje strane. Nakon njegove smrti (1274. godine) po duzima se protiv aristotelizma velika ofenziva. Okonana je dvostrukom osudom koju su 1277. godine proglasili pariki biskup Etienne Tempier i kanterberijski biskup Robert Kilwardby. Etienne Tempier je sastavio.popis od 219 tvrdnji koje su osuene kao heretike. Uz teze, u pra vom smislu rijei averoistike, dvadesetak tvrdnji vie je ili manje izravno doticalo uenje Tome Akvinskog, druge su se odnosile na miljenja stvo rena u ekstremistikim krugovima, meu naslje dnicima golijarda, a neka od njih zarazila su i averoiste: 18 Da budue uskrsnue filozof ne mora pri hvatiti, jer je stvar razumski nemogue istraiti. 152 Da se teologija temelji na izmiljotinama. 155 Da se ne treba brinuti ukopu. 168 Da uzdriljivost sama po sebi nije vrlina. 169 Da potpuno odricanje od tjelesnih djela kvari krepost i vrstu. 174 Da kranski zakon ima svoje prie i gre ke poput ostalih religija. 175 Da je on prepreka znanosti. 176 Da je srea u ovome ivotu, a ne u nekom drugom.
132

Ovaj je Syllabus izazvao snane otpore.. Domini kanski red se na njega uope nije obazirao. Gilles iz Rima je izjavio: Ne treba za njega mariti, jer nije sastavljen po sazivu svih parikih uitelja, ve na traenje nekolicine ogranienih glavai Laiki uitelj Teolokog fakulteta Godefrov iz Fontainesa upustio se u detaljnu i nemilosrdnu kritiku popisa. Zahtijevao je ukidanje besmisle nih lanaka, onih ija bi zabrana prijeila napre dak znanosti i onih kojima je bilo doputeno imati razliita miljenja. Premda se osude nisu potovale, averoistiku stranku su obezglavile. Siger Brabantski je zavr io bijedno. Njegov kraj obavijen je tajnom. Bio je zatoen u Italiji, ondje vjerojatno i umoren, Taj zagonetni lik postao je slavan zahvaljujui Danteu koji ga u Raju stavlja uz svetog Tomu i svetog Bonaventuru. Essa e la luce eterna di Sigieri Che, leggendo nel vico degli strami, Silloggizzo indiviosi veri.

Obrana

doktorata

133

Premda je slabo poznat, Siger predstavlja jo manje poznati krug koji je, meutim, u stanovi tom trenutku bio dua parikog sveuilita. Izraavao je naime miljenje veine s Fakulteta umijea koji je, bez obzira na sve njemu ree134

no, bio arite sveuilita i davao mu esto svoj biljeg. Na Fakultetu umijea stjecalo se osnovno obra zovanje, ondje su u velikom broju izbijale naj strastvenije rasprave, najsmionije neobinosti, od vijale se najplodonosnije razmjene. Ondje su se sretali siromani klerici koji nee stii do licenci je, a jo manje do skupog doktorata, ali koji svo jim uznemirujuim pitanjima raspaljuju rasprave. Ondje je ovjek bio najblie gradskom puanstvu i vanjskom svijetu, a najmanje se brinulo dobi vanju prebendi i dodvoravanju crkvenoj hijerar hiji: ondje je vladao najivlji laiki duh i bilo naj vie slobode. Na Fakultetu umijea aristotelizam raa svim svojim plodovima. Tu se oplakivala smrt Tome Akvinskog kao nenadoknadiv gubitak. U potresnom pismu pripadnici tog Fakulteta (arlistes) trae od dominikanskog reda posmrtne os tatke velikog doktora. uveni teolog je njima pri padao. U averoistikom krugu Fakulteta umijea izgra uje se najstroi ideal intelektualca. Boccije Daki tvrdi da su filozofi tako se inte lektualci nazivaju prirodno kreposni, isti i umjereni, pravedni, snani i irokogrudni, blagi i velikoduni, podloni zakonima i daleko od iza zova uitaka ... Bili su to isti oni intelektualci koji su svojedobno progonjeni zbog pakosti, za visti, neznanja i gluposti. Velikoduni: izgovorena je znaajna rije. Upravo kod ovih intelektualaca, upozorio je otac Gauthier*, nalazimo najvii ideal velikodunosti koji je ve kod Abelarda bio poticajna vrlina, strast nade. To je oduevljenje za ljudske zadae, ener gija u njihovoj ljudskoj snazi, povjerenje u Ijud-

' Velikodunost, Ideal veliine u poganskoj filozofiji i kr anskoj teologiji, 1951.

135

Premda je slabo poznat, Siger predstavlja jo manje poznati krug koji je, meutim, u stanovi tom trenutku bio dua parikog sveuilita. Izraavao je naime miljenje veine s Fakulteta umijea koji je, bez obzira na sve njemu ree134

no, bio arite sveuilita i davao mu esto svoj biljeg. Na Fakultetu umijea stjecalo se osnovno obra zovanje, ondje su u velikom broju izbijale naj strastvenije rasprave, najsmionije neobinosti, od vijale se najplodonosnije razmjene. Ondje su se sretali siromani klerici koji nee stii do licenci je, a jo manje do skupog doktorata, ali koji svo jim uznemirujuim pitanjima raspaljuju rasprave. Ondje je ovjek bio najblie gradskom puanstvu i vanjskom svijetu, a najmanje se brinulo dobi vanju prebendi i dodvoravanju crkvenoj hijerar hiji: ondje je vladao najivlji laiki duh i bilo naj vie slobode. Na Fakultetu umijea aristotelizam raa svim svojim plodovima. Tu se oplakivala smrt Tome Akvinskog kao nenadoknadiv gubitak. U potresnom pismu pripadnici tog Fakulteta (artistes) trae od dominikanskog reda posmrtne os tatke velikog doktora. uveni teolog je njima pri padao. U averoistikom krugu Fakulteta umijea izgra uje se najstroi ideal intelektualca. Boecije Daki tvrdi da su filozofi tako se inte lektualci nazivaju prirodno kreposni, isti i umjereni, pravedni, snani i irokogrudni, blagi i velikoduni, podloni zakonima i daleko od iza zova uitaka ... Bili su to isti oni intelektualci koji su svojedobno progonjeni zbog pakosti, za visti, neznanja i gluposti. Velikoduni: izgovorena je znaajna rije. Upravo kod ovih intelektualaca, upozorio je otac Gauthier*, nalazimo najvii ideal velikodunosti koji je ve kod Abelarda bio poticajna vrlina, strast nade. To je oduevljenje za ljudske zadae, ener gija u njihovoj ljudskoj snazi, povjerenje u Ijud-

* Velikodunost, Ideal veliine u poganskoj filozofiji i kr anskoj teologiji, 1951.

135

ske tehnike koje su, kada su u slubi ovjekove snage, jedine kadre osigurati uspjeh ljudskih za dataka. To je tipino laika duhovnost, stvorena za ljude koje zaokuplja ovaj svijet. Ne trae Bo ga vie neposredno kao u monastikoj duhovno sti, ve kroz ovjeka i kroz svijet.

Odnosi izmeu razuma i iskustva


Teko je bilo ostvariti i neka druga pomirenja: izmeu razuma i iskustva, izmeu teorije i pra kse. Prvi takav pokuaj pripada engleskoj koli s ve likim znanstvenikom Robertom Grossetesteom, oksfordskim kancelarom i linkolnskim biskupom, zatim i s jednom oksfordskom grupom iz koje potjee Roger Bacon. Program je definirao Roger Bacon u djelu Opus Majus: Nakon to su Latini postavili osnove nauke u pogledu jezika, matematike i perspektive, ja se elim sada baviti osnovama koje prua eksperimentalna nauka, jer bez iskustva se nita ne moe dovoljno saznati... Ako netko tko nikada vatru nije vidio, dokae razmiljanjem da vatra pri, mijenja stvari i uni tava ih, sluaev duh time nee biti zadovoljan i on vatru nee izbjegavati prije negoli poloi ru ku ili neku zapaljivu stvar u vatru, da bi isku stvom dokazao ono emu ga je razmiljanje poui lo. Meutim, poto je iskustvo gorenja steeno, duh je uvjeren i smiruje se u svjetlosti istine. Ni je dakle dovoljno razmiljanje, ve iskustvo. Sko lastika se sprema samu sebe porei, ravnotea se sprema na raskid, prodire empirizam.

136

Veze izmeu teorije i prakse


Lijenici, a s njima kirurzi i optiari, tvrde da je povezivanje teorije i prakse prijeko potrebno. Kirurgija koja se ui jedino praksom, pie Aver roes, i koja se obavlja bez prethodnog studija teorije, kao to je to kirurgija seljaka i svih ne pismenih, posao je sasvim mehaniki, nije u pra vom smislu rijei teorijski i nije zapravo ni zna nost ni umijee. Ali zauzvrat tvrdi: Nakon teorij-

Prvi prikaz o v j e k a s n a o a l a m a ( M u z e j u B e s a n c o n u )

137

skih studija, lijenik se mora revno posvetiti praktinim vjebama. Predavanja i disertacije na ue tek malenom dijelu kirurgije i anatomije. Naime, malo je toga u ove dvije znanosti to bi se moglo predstaviti izlaganjem. Ne sprema li se, meutim, skolastika zapasti u jedno od svojih najveih iskuenja: u apstrakciju?
138

Premda njezin jezik, latinski, ostaje iv jezik, jer se uspijeva prilagoditi potrebama znanosti svog vremena i jer mora izraziti sve novosti, ipak se ne obogauje onim to nude puki jezici, tad u punom zamahu, te udaljuje intelektualca od lai ke mase, njezinih problema i psihologije. Budui da je vezana uz apstraktne i vjeite istine, skolastici prijeti opasnost da izgubi dodir s povi jesti, udjelom, kretanjem i razvojem. Kad sveti Toma kae: Cilj filozofije nije da sazna ono to su ljudi mislili, ve koja je istina stvari, tad od bacuje upravo onu filozofiju koja e biti povijest filozofskog miljenja. Meutim, ne oduzima li joj time jednu njenu dimenziju? Veliku opasnost za skolastike intelektualce pred stavljalo je stvaranje intelektualne tehnokracije. Potkraj X I I I stoljea sveuilini uitelji prisvoji li su visoke sveenike i laike slube. Postaju bi skupi, arhiakoni, kanonici, savjetnici, ministri. To je doba doktora, teologa i pravnika. Sveui lina masonerija sanja upravljanju kranstvom. Sa Jeanom de Meungom i Boecijem akim proglauje da je intelektualac neto vie od vladara, vie od kralja. Svjestan da nauka mora biti ko lektivni rad i pomiljajui na golemu ekipu ue njaka, Roger Bacon takoer eli da sudbinom svi jeta uz svjetovne vladare upravljaju pripadnici sveuilita. Moli papu da pristupi osnivanju takve vladajue kohorte. U povodu kometa iz 1264. go dine koji je najavio kugu i ratove, pie: Od kolike bi koristi za Crkvu bilo da su svojstvo neba u to vrijeme pronali uenjaci i priopili ga prelati ma i vladarima... Ne bi dolo do takvog pomora krana, niti bi tolike due bile odvedene u Pa kao. elja je pobona, ali skriva pogibeljnu utopiju. Intelektualcu takoer valja kazati: sutor, ne supra ... Premda je ispravno da znanost okona u politici, rijetko bude dobro da znanstvenik zavri kao politiar.
139

OD SVEUILINOG UITELJA DO HUMANISTA

Suton

srednjeg

vijeka

Kraj srednjeg vijeka je razdoblje opadanja. Za stoj demografskog rasta, a zatim i njegov pad pogoravaju velike gladi i kuge, od kojih je ku ga 1348. bila katastrofalna; poremeeno napajanje dragocjenim kovinama u zapadnoj privredi je uzrokovalo glad za srebrom, pa i zlatom; sve to jo vie su zaotrili ratovi (stogodinji rat, rat crvene i bijele rue, iberski rat, talijanski ratovi), te ubrzali preobrazbu privrednih i drutvenih struktura na Zapadu. Razvitak feudalne rente koja poprima monetarni oblik remeti drutvene odno se. Produbljuje se jaz izmeu rtava i korisnika tog razvoja. Linija razdiobe prolazi sredinom ur banih klasa. S jedne strane, kod sve vie iskoritavanog zanatstva pokazuju se mjestimice (Flandrija, sjeverna Italija, veliki gradovi) oblici

proletarizacije, te ono poloajem dostie selja tvo; s druge strane, gornji slojevi urbane bur oazije koja crpi dohotke kako iz sve razvijenije pretkapitalistike djelatnosti, tako i iz zemljinih prihoda koje zna sebi osigurati, stapaju se sa ranijim vladajuim klasama: plemstvom, redov144

nikim sveenstvom i visokim svjetovnim sve enstvom koji u veini kompromitiranu situaci ju uspijevaju obnoviti u svoju korist. Pri toj ob novi glavnu ulogu imaju politiki faktori. Politi ka vlast priskae u pomo privrednim snagama. Kroz dugi niz stoljea, sve do Revolucije, ona e podravati l'Ancien Regime. To je doba vla dara. Sluei mu kao njegov slubenik ili dvor janin, ovjek dolazi do bogatstva, moi i ugleda. Bivi monici su to shvatili, pa se povezuju s tiranijama i monarhijama, a istodobno se meu njih, naklonou vladara, provlae i novi ljudi. U ovom kontekstu nestaje srednjovjekovni inte lektualac. Na kulturnu scenu stupa novi lik: hu manist. Meutim, on e svog protivnika ukloniti tek konanim udarcem. Srednjovjekovni intelek tualac nije bio umoren, ve se svojoj smrti i preobraaju prepustio. Njegov je nestanak jo tijekom X I V i XV stoljea samozatajom pripre mala velika veina pripadnika sveuilita.

0 imetku sveuilinih uitelja


Pripadnik sveuilita je potkraj srednjeg vijeka konano odabrao izmeu pripadnosti svijetu ra da i integracije s povlatenim skupinama. Stolje ima nee na Zapadu biti intelektualnog radnika. Ili bi se njime mogli nazivati tek slabo poznati nastavnici komunalnih kola koji u intelektual nom pokretu nemaju zapaenijeg mjesta. Nesumnjivo, sveuilini se uitelji XIV i XV sto ljea ne odriu prihoda koje mogu postii iz pla enog rada. tovie, u ovim tekim vremenima
10 Intelektualci ...

145

grabe i neznatne probitke. Sve lakomije trae od studenata plaanje predavanja to Crkva nije mogla posve obustaviti. Sve stroi bivaju propi si kojima se odreuju darovi to ih studenti u vrijeme ispita duguju svojim uiteljima. Ograni uju sve sveuiline rashode koji bi mogli biti na njihovu tetu. Statutom brzo opada broj siro manih studenata koji poduku i stupanj dobiva ju besplatno. U Padovi je poetkom XV stoljea preostao jo samo po jedan na svakom fakultetu: teoretska mjera za ouvanje naela koje brani Crkva. Bio je to ekvivalent onog Bojeg novia to ga bogati trgovac od svojih beneficija odvaja za siromahe. Istodobno sveuilita ostaju bez studenata skrom nog podrijetla koji su bili pokretai vrenja na fakultetima. Odsada dospijevaju meu njih sa mo oni koje uzdrava neki zatitnik da bi ga tjenje uz sebe privezao ili oni zadovoljni boemskim ivotom u kojem su intelektualne ambicije sporedne Villon. Razvoj odnosa izmeu uitelja i studenata ilustri ra jedna neobina odluka doktora graanskog prava u Padovi. Dodatkom statutima k o j i datira iz 1440. godine uspostavlja se klizna ljestvica sveuilinih prava naplaenih u korist uitelja, dok se stipendije studenata stipendista istodobno odravaju na utvrenoj cijeni. Time se univer zitetska politika uklapa u openitu pojavu koja se u zapadnoj Evropi oituje u drugoj polovici X I V stoljea. Naspram porasta cijena admistrativne vlasti i poslodavci nastoje zaustaviti rast plaa, ne prihvaajui vezu izmeu ivotnih tro kova i naknada koja bi mogla uspostaviti kliznu ljestvicu nadnica; meutim, korisnici renti, za kupnina i stanarina pokuavaju, esto s uspjehom, uskladiti primanja sa ivotnim trokovima bilo procjenama u naturi, bilo preraunavanjem u stvarnu novanu jedinicu onih plaanja koja su bila obraunata u raunskoj novanoj jedinici. 146

Ovaj primjer pokazuje da pripadnici sveuilita dostiu one drutvene skupine koje ive od priho da feudalnog, seniorijalnog ili kapitalistikog re da. Od prihoda ove vrste sveuilini uitelji crpu ve inu svojih novanih sredstava. Prvenstveno su to crkveni beneficiji, ali i ulaganja novca u ne kretnine: u kue i zemlju. Zahvaljujui kartularu bolonjskog sveuilita, mogue je pratiti ustroj stvo znaajnog sveuilinog imetka na kraju X I I I stoljea. Uitelji, osobito oni najuveniji koji za rauju vie, postali su bogatim posjednicima; na
147

neto niem stupnju vrijedi to za veinu uitelja. Povodei se za ostalim bogataima i oni se upu taju u spekulativnu djelatnost; postaju lihvari ma. Uz kamate posuuju studentima u oskudici, a u zalog najee zadravaju one predmete koji za njih imaju dvostruku vrjiednost: knjige. Francesco Accursio posjeduje imanja u Budriju, u Olmetoli, a u Riccardini predivnu vilu s hidra ulikim kotaem koji je u ono vrijeme bio pra vo udo. S braom posjeduje u Bologni lijepu kuu s tornjem koja je desno krilo sadanje Ko munalne palae. S ostalim doktorima je uao u trgovako drutvo za prodaju knjiga u Bologni i inozemstvu. Upustio se u zelenatvo u toj mjeri da je na samrti morao zatraiti oprost od pape Nikole IV koji mu ga je po obiaju i dodijelio. I Alberto Odofredo, sin velikog Odofreda, tako er je bio lihvar non paeciol, ma sovrano (ne sitan, ve kraljevski); uz brojne zemljine posje de imao je dionice i u jednoj tvornici lana. Uitelj Giovanni d'Andrea daje 1326. godine svo joj keri Novelli kao miraz pozamanu svotu od 600 bolonjskih dukata. Meutim, i ovi su prihodi zahvaeni padom vri jednosti feudalnih i zemljinih renti to je po sljedica njihove konverzije u novac, a i monetar nih preokreta koji se na kraju srednjeg vijeka iz mjenjuju s devalvacijama i krizama. Osipaju se bogatstva mnogih sveuilinih uitelja, kue i zemlje jedna za drugom rasprodaju. Otud ona nepopustljivost u naplaivanju drugih dohodaka: od poduke studentima, od ispita. Polazei s ovih ekonomskih osnova, otud i obnavljanje jednog di jela sveuilinog osoblja. Otud, napokon, i razlozi financijske prirode koji e sveuiline uitelje nagnati prema novim sreditima bogatstva, pre ma dvoru vladara i pratnji crkvenih ili laikih mecena.
148

Prema nasljednoj aristokraciji


Obnavljanje sveuilinog osoblja ipak je jednim dijelom koila tenja sveuilinih uitelja da po loaje nasljeuju. Ve je u X I I I stoljeu slavni pravnik Francesco Accursio zahtijevao da po preferencijalnom pravu ispranjene katedre u Bo logni nasljeuju sinovi doktora. Ali Komuna je na taj zahtjev stavila zabranu 1295, 1299. i 1304. godine. Uzaludne mjere. Kada su 1397. novi sta tuti kolegija pravnika propisali da e za doktora biti promoviran samo jedan bolonjski graanin godinje, sinovi, braa i neaci doktora su izuze ti. Naprotiv, znailo je to vie mjesta za njih. Na redbom iz 1394. godine u Padovi je odobren bes platni ulazak u kolegij pravnika svakom doktoru koji pripada mukom potomstvu nekog doktora, ak ako jedan u izravnoj liniji sam i nije bio doktorom. 1409. godine precizirano je da sin doktora mora polagati ispite besplatno. Usposta va sveuiline oligarhije pridonijela je pojedina nom opadanju intelektualne razine, a istodobno je sveuilinoj sredini dodala jedno od bitnih obiljeja plemstva: nasljednost. Uinila ju je ka stom. Mare Bloch je ispravno uoio da sveuilini ui telji, u elji da se konstituiraju kao aristokraci ja, usvajaju jedan od uobiajenih naina skupi na i pojedinaca da uu u plemstvo: ive poput plemia. Svoju odjeu i atribute svoje funkcije ine simbo lima plemstva. Katedra nad kojom je sve ee baldahin kao u velikaa, izdvaja ih, uzdie i veli a. Zlatni prsten i toka, kapa koju su dobili na dan kad je odran conventus publicus ili inceptio sve su manje oznake funkcije, a sve vie amblemi ugleda. Nose dugaku halju, kapuljau od sivka sta krzna, esto ovratnik od hermelina, a povrh
149

svega one dugake rukavice koje su u' srednjem vijeku simbol drutvenog poloaja i moi. Od kandidata se u statutima trae sve vee koliine rukavica koje ispitu moraju pokloniti doktori ma. Jedan bolonjski tekst iz 1387. godine tono odreuje: Kandidat je duan prije svog dokto rata, u propisano vrijeme, predati u podvornikove ruke dovoljan broj rukavica za doktore kolegi ja... Rukavice moraju biti dosta dugake i i roke da pokriju ruke do lakta. Moraju biti od dobre divokozine koe i dovoljno iroke da se ruke u njih lako i udobno uvuku. Pod dobrom koom od divokoze podrazumijeva se da budu od onih kojih se tuce kupuje za 23 sua. Proslave doktorata sve su ee popraene sve anostima kakve prireuju plemii: plesovima, kazalinim predstavama i turnirima. 150

Kue sveuilinih uitelja postaju raskone, a one najbogatijih, poput Accursijeve, dobijaju to ranj koji teoretski pripada samo plemiima. Nji hove grobnice pravi su spomenici; neke jo uvi jek rese bolonjske crkve ili stoje na otvorenom. Bolonjski rektori su odskora i statutarno oba vezni voditi plemiki ivot; susreu se meu nji ma i lanovi burgundske vojvodske obitelji i po rodice badenskih markiza. Stjeu pravo na grb i na pratnju od petero ljudi. Pripadnici Fakulteta umijea (artistes), premda manje cijenjeni, dobijaju ipak povlasticu da ne slue vojsku, a studenti, ukoliko su dovoljno imu ni, mogu nai zamjenika. Znaajna se promjena zbiva u tituli uitelja. U poetku, u X I I stoljeu, magister -je predradnik, majstor na elu radionice. kolski uitelj je maj stor, kao to je to i u drugih obrtnika. Njegov naslov jasno govori njegovoj funkciji na gradi litu. Uskoro e taj naslov donositi ast. Ve je Adam iz Petit-Ponta izgrdio neku roakinju koja mu iz zabitne engleske pokrajine pie u Pariz, a ne oslovljava ga eljenim naslovom. U nekom napisu iz X I I I stoljea stoji: Uitelji ne podu avaju da bi bili od koristi, ve da bi ih nazivali rabbi; pripao im je naslov gospodina prema tek stu Evanelja. U X I V stoljeu magister postaje ekvivalent za dominus, gospodin. Bolonjski uitelji se u dokumentima nazivaju: nobiles viri et primarii cives plemeniti muevi i graani odlinici a u svakodnevnom ivotu domini legum, gospoda pravnici. Najdraeg uite lja studenti zovu: dominus meus, moj gospodine, a takvo oslovljavanje evocira vazalni odnos. tovie i gramatiar Mino da Colle kae uenici ma: Toliko traeno posjedovanje znanja vrijedi vie od bilo kojeg blaga; siromaha izvlai iz pra ine, neplemia ini plemenitim i daje mu golem 151

Sveti

K u z m a I sveti D a m j a n

haljama doktora

ugled, a plemiu omoguuje da pripadnou eliti nadmai neplemie. Prema Huizingi, srednji vijek na izmaku tei us postavljanju istoznanosti vitetva i znanosti, te pridavanju jednakopravnosti naslovu doktora i viteza. Znanost, Vjera i Vitetvo tri su krina iz Ljiljanskog vijenca Filipa iz Vitryja (1335); u knji152

zi junakim djelima marala Boucicauta stoji: Dvije su stvari voljom Bojom postavljene poput dvaju stupova da odre red boanskih i ljudskih zakona. Ta dva stupa su vitetvo i znanost koji odlino zajedno pristaju. 1391. godine Froissart razlikuje vitezove oruja i vitezove zakona. Car Karlo IV je Bartula proglasio vitezom i dao mu pravo da nosi grb eke. Na kraju tog razvoja Franjo I proglaava 1533. godine doktore sveui lita vitezovima. Razumljivo, linosti koje su postale tako uzvie nima, uvale su se da ne budu poistovjeene s radnicima. Znailo bi to odrei se plemstva na temelju naela gubicima plemikih prava koje je u Francuskoj bilo toliko jako da se i Luj XI uzalud protiv njega borio. Intelektualci se prikla njaju nazoru koji duboko prezire 'manuelni rad; Hauzer je ispravno zapazio da e se u vrijeme humanizma ovakav odnos jo vie pogorati zbog predrasuda koje iri grko-latinska knjievnost. Nema vie onog zanosa koji je u gradovima X I I i XIII stoljea unutar zajednikog dinamizma zbliio slobodne vjetine i mehanike vjetine. Izmeu teorije i prakse, izmeu znanosti i tehni ke dolazi do raskida koji je prijetio i u skolastici. Najlake ga je uoiti kod lijenika. Lijenici-klerici i apotekari-trgovci zainima odvajaju se od kirurga. Otcjepljenje kirurga potvruje u Fran cuskoj niz ukaza i uredbi X I V stoljea, a prvi je ukaz izdao Filip Lijepi 1311. godine. Odsada e se isticati kirurzi duge halje koji imaju stupnje ve bakalaureusa ili licencijata prema statutima od kojih su prvi poznati iz 1379. godine; stvara se kirurka aristokracija, te brijai koji iaju i briju, bave se malom kirurgijom, prodaju poraade i ajeve, putaju krv, previjaju rane i grbe, otvaraju irove. Okupljaju se u dvije razliite bratovtine religija se oblikuje prema drutvu prvi u bratovtinu svetog Kuzme i Damjana, drugi u bratovtinu Groba svetoga. Kakvo li e 153

optereenje za napredak znanosti predstavljati og rada postavljena izmeu svijeta uenjaka i svijeta praktiara, izmeu znanstvenog i tehnikog svije ta.

Kolegiji i aristokratizacija sveuilita


Aristokratizacija sveuilita je ostavila trag i u raz voju kolegija; valja ga razmotriti s ispravnih gle dita. U poetku se na kolegije, kao na milosrdne fondacije, primala tek neznatna manjina povla tenih, pa oni nisu, kako je ve reeno, niti bili sredita nastave. Premda se kasnije nekolicina kolegija domogla nekih predavanja (tako da se kolegij koji je 1257. godine utemeljio Robert de Sorbon napokon poistovjetio s Teolokim fakulte tom i parikom sveuilitu dao ime), premda su se sveuilita u Oxfordu i Cambridgeu osula u kolegije koji su postali osnovom nitave (po sistemu koji je veim dijelom jo uvijek netak nut), ipak oni u cjelini nisu imali ulogu koja im se unazad pripisuje. Mnogi su brzo stekli ugled: Harcourtski kolegij (1280) i Navarski kolegij (1304) sa Sorbonnom u Parizu; panjolski kolegij to ga je 1307. osnovao kardinal Albornoz u Bo logni; Baliol (12611266), Merton (12631270), University (oko 1280), Exeter (13141316), Oriel (1324), Oueen's (1341), New College (1379), Lincoln (1429), Ali Souls osnovan 1438. za pokoj dua Engleza palih u stogodinjem ratu, Magdalen (1448) u Oxfordu; Peterhouse (1248), King's Hali, Michael-house (1324), University (1326), Pembroke (1347), Gonville (1349), Trinity Hali (1350), Corpus Christi (1352), Godshouse (14411442), King's College (1441), Oueen's College (1448), S. Cathe154

Nikola Kuzanski

rine's (1475), Jesus (1497) u Carnbridgeu. Premda ove ustanove privlae nastavu koja nema vlasti tih zdanja, odudaraju znatno od slike stvorene njima. Kolegiji postaju sreditima posjeda, iz najmljuju i kupuju kue, najprije u okolici, za tim izvan grada i po oblinjim selima, te njima trguju. Nad gradskom etvrti priznata su im pra va jurisdikcije, reguliraju promet u susjednim ulicama, a u svojim zgradama, pogotovo u Parizu, primaju na stan velike obitelji sudskih i upravnih 155

inovnika, najradije onih iz Parlamenta. Kolegiji su ponavljali stil nekadanjih opatija. Iskristalizi rali su sveuilinu aristokraciju, isticali njezinu zatvorenost, a istodobno su poveavali nagodbu sveuilinih uitelja i nastave s oligarhijom pogotovo sudskom.

Razvoj

skolastike

Usporedo s drutvenim razvojem razvija se i sama skolastika, to vodi sve do poricanja njenih temelj nih zahtjeva. Iz krajnje kompleksnosti filozofije i teologije X I V i XV stoljea, izdvojit emo neke os novne linije koje se udaljuju od pozicija skolasti ke X I I I stoljea: kritika i skeptika struja koji ma je porijeklo u Dunsu Scotusu i Ockhamu; znanstveni eksperimentalizam koji kod oksfordskih mertonijanaca i parikih doktora (Autrecourta, Buridana i Oresmea) vodi do empirizma; averoizam koji polazei od Marsilija iz Padove i Jeana de Jaudana zavrava, kako emo vidjeti, u politici, a dodiruju ga i veliki heretici Wyclif i Jan Hus; napokon, antiintelektualizam koji pot kraj srednjeg vijeka zahvaa gotovo itavu sko lastiku, napaja se na izvorima Eckhartova misti cizma, a u XV stoljeu se preko Pierrea d'Aillvja, Gersona i Nikole Kuzanskog vulgarizira.

156

Raskid izmeu razuma i vjere


S velikim franjevakim doktorima Dunsom Scotusom (12661308) i Vilimom Ockhamom (oko 1300. do oko 1350) teologija se suouje s najveim problemom skolastike: s ravnoteom izmeu ra zuma i vjere. Od 1320. godine otprilike, kako je zapazio Gordon Leff*, naputa se anselmovsko predanje vjeri u traganju za umom, a istodo bno i napori da se izmeu stvorenog i boanskog pronae jedinstvo, za kojim su razliitim pri stupima teili i augustinci i tomisti; augustinsko raspoloenje je u X I V i XV stoljeu ipak izra enije nego tomistiki duh protiv kojeg, tovie, ustaju mislioci onog vremena. Duns Scotus se prvi uputa u to da iz pitanja vjere odstrani razum. Bog je toliko slobodan da ljudskom razumu izmie. Boanska je sloboda, postavi sreditem teologije, stavljena izvan do meta razuma. Djelo nastavlja Vilim Ockham i ostvaruje u potpunosti raskid izmeu praktike i teorijske spoznaje primjenjujui zakljuke skotistike doktrine na odnos ovjeka prema Bogu. On lui apstraktnu spoznaju od intuitivne spozna je. Nasuprot intuitivnoj, apstraktna spoznaja nam ne doputa da saznamo da li neka stvar koja po stoji, uistinu postoji, ili neka stvar koja ne posto ji, uistinu ne postoji... Intuitivnom spoznajom saznajemo da neka stvar jest kad jest; i da nije kad nije. Okamska logika nije, upozorio je na to

* Past and Present, travanj 1956.

157

Paul Vignaux, neizbjeno vodila skepticizmu. Pro ces spoznaje nije nuno ukljuivao postojanje po znatog predmeta. Do istine se dolazilo kroz dvi je kategorije posve odijeljenih postupaka: dokaz se odnosio samo na ono u to se moglo uvjeriti iskustvom; sve ostalo je bilo stvar spekulacije, nije donosilo nikakvu izvjesnost, jedva i vjero jatnosti. Ali primjena tih naela koju je na teolo giju proveo sam Ockham, vodila je u skeptici zam: budui da je Bog bio odreen jedino svo j o m svemoi, postao je sinonimom neizvjesnosti i prestao biti mjerom svih stvari... Prema tome razum nije vie mogao podrati ili potvrditi vje rovanje. Vjerovanju je preostalo jedino da na pusti polje rasprave ostavljajui slobodno mje sto injenici, ili da podlegne sumnji koja je upra vljala cijelim izvanosjetilnim podrujem. K. Mischalskv je pokazao kako su okamisti, po lazei od ovih datosti, filozofiju i teologiju razvili u kriticizam i skepticizam. Time je duboko obilje ena i sama nastava na sveuilitima. Tumaenje Sentencija Petra Lombarda, kamen kunje do tadanje teoloke nastave, sve se vie potcjenjuje. Nakon Ockhama quaestiones se brojem sma njuju i sve vie usredotouju na svemo i slo bodnu volju. Istodobno je naruena ravnotea iz meu naravi i milosti. ovjek moe izvriti.sve to Bog od njega zatrai, ak i izvan milosti. Sve dogmatsko uenje nema vie nikakve vano sti. Poremeena je cjelokupnost vrijednosti. Do bro i zlo se nuno ne iskljuuju. ljudskim sna gama, suprotstavijenim iskustvu, mogue je ras pravljati samo jo prirodnim pojmovima. Protivnici okamizma poput oksfordovca Thomasa Bradwardina pristaju stati na isti plan i postaviti iste probleme. Njihov autoritarizam koji sreditem svake istine i svake spoznaje sma tra autoritet dogme, vodi potpunom iskljuenju razuma. Prema Gordonu Leffu, bez ove razornosti skeptike teologije ne bi bilo ni renesanse ni re158

formacije. Otvoren je put volontarizmu koji e, izoblien i izopaen, ozakoniti volju vlasti, oprav dati vladarovu tiraniju. Otklonjene e biti i pos ljednje skrupule poput onih Gabriela Biela koji branei svog uitelja Ockhama tvrdi da usprkos svemu nije izdao zanat intelektualca: Sramota bi bila da teolog ne moe dati nekog poimanja ili nekog razloga za vjerovanje, ili pak Pierrea d'Aillvja koji izjavljuje: Budui da je naa vjera istinita i spasonosna, nedolino bi bilo da se ne moe obratiti ili podrati vjerojatnim argumen tima^

Granice eksperimentalne znanosti


Kriticizam obuhvaa logiko i znanstveno djelo mertonijanaca Wiliama Heybtesburyja i Richarda Swinesheada koje je, uostalom, proizalo iz linije Grossetestea i Rogera Bacona te pa rikih uitelja Nikole Autrecourta, Ivana Buridana, Alberta Saskog i Nikole Oresmea. Zadovolja vaju se iskustvom: Ne navodim, sve to kao da je pouzdano, ali bih zamolio gospodu Teologe da mi objasne kako se sve to moe dogoditi. Ovi se uitelji smatraju preteama velikih znan stvenika poetaka modernog doba: Ivan Buridan je bio rektor parikog sveuilita, a potomstvo ga paradoksalno poznaje po navodnoj sablanjivoj ljubavi s Ivanom Navarskom i po njegovom slavnom magarcu; on je nagovijestio temelje mo derne dinamike u jednoj definiciji sasvim bliskoj Galilejevoj teoriji pokretne sile (impeto) i Descartesovom kvantitetu gibanja. Ako onaj koji baca projektile, pokrene jednakom brzinom lagani ko mad drva i teki komad eljeza, a ta su dva ko159

Kugla zemaljska p r e m a Ptotemeju

mada istog volumena i istog oblika, dalje e ii komad eljeza, jer je zamah, sadran u njemu, intenzivniji. Svojom teorijom teine Albert Saski
160

je izvrio utjecaj na itav razvoj statike sve do sredine XVII stoljea i doveo Leonarda da Vincija, Car dana i Bernarda Palisssyja do prouava nja fosila. Nikola Oresme je uvidio zakon slo bodnog pada, dnevno gibanje zemlje i upotrebu koordinata, te bio izravni pretea Kopernika. Pre ma P. Duhemu njegovo se dokazivanje oslanja na argumente ija jasnoa i tonost znatno nadi laze ono to je Kopernik istom predmetu napi sao. Ta su sporna stanovita bila i osporavana. Premda su spoznaje ovih znanstvenika bile od tolikog znaenja, zadugo jo nisu donijele ploda. Zapinjale su naime uska grla srednjovjekovne znanosti: odsutnost znanstvenog simbolizma koji bi bio kadar da naela njihove nauke prevede u jasne, te za iroku i laku primjenu pogodne formule; kanjenje tehniara nesposobnih da se koriste teoretskim otkriima; tiraniju teologije koja je prijeila one koji su se bavili umijeima (artiens) da raspolau jasnim znanstvenim pojmo vima. Znanstvenici X I V stoljea poinju razotkri vati svoje tajne zahvaljujui radovima A. Koyrea, -L. Maiera, A. Combesa, M. Clagetta, G. Beaujouana. Meutim, kao da su u diskreditiranju racio nalizma sudjelovali samo zato da bi krenuli u slijepe ulice.

Antiintelektualizam
Pridruuju se antiintelektualistikom strujanju koje e odsad privlaiti duhove. Veina mislilaca s kraja srednjeg vijeka zavedena je misticizmom Meistera Eckharta. 1449. godine kardinal Nikola Kuzanski, autor posljednje velike srednjovjeko vne skolastike sume, preuzima obranu Eckharta,
11 Intelektualci

161

napada aristotelizam i pie Apologiju uenog ne znanja. Najvea opasnost od koje su nas mudra ci titili proizlazi iz priopenja tajne onim duho vima koji su podloni autoritetu zastarjele navi ke; tolika je, naime, mo dugotrajnog pridrava nja da e se veina radije odrei ivota nego obi aja; iskusili smo to u povodu progona na koje su osueni idovi, Saraceni i drugi okorjeli he retici koji svoj nazor, dokazan dugotrajnom pri mjenom, potvruju poput zakona, te pretposta vljaju ak i svom ivotu. A danas je prevladala aristotelijanska sekta i ona herezom smatra ko incidenciju suprotnosti ije prihvaanje jedino omoguuje uspee prema mistikoj teologiji. Od gojenima u toj sekti ovakav put izgleda vrlo do sadan i protivan njihovim rijeima. Zato ga od bacuju i bilo bi pravo udo, istinsko vjersko ob raenje kada bi se, odbacivi Aristotela, uputili vrhuncima... Nakon to je uzeo Eckharta u ob ranu, zavrava: Predajem ti ove iskaze da ih pro ita i da ih, prosudi li potrebnim, dade itati i drugima, da bi od tvoje nutarnje topline pora slo to predivno sjeme i da bismo se uzdigli do vienja boanskih zbiljnosti. Jer ve SAm uo go voriti da e to sjeme priopeno preko Italije revnim duhovima donijeti mnogo plodova. Bez ikakve sumnje ta e spekulacija nadvladati. sve naine mudrovanja svih filozofa premda je teko odrei se usvojenih navika. A u kojoj mjeri ti bude napredovao, ne zaboravi i meni omoguiva ti da se stalno koristim tvojim postignuima. Jer samo u toj nekoj vrsti boanske hrane s ra dou obnavljam svoje snage, koliko mi Bog to doputa, pribjegavajui Uenom neznanju i tee i neprestano uivanju u ivotu koji trenutano zapaam samo kroz udaljene slike, ali se trudim svakodnevno da mu se to vie pribliim. Neka nam toliko eljen i navijeke blagoslovljen Bog udijeli, osloboenim ovoga svijeta, da ga konano dostignemo. Amen. 162

G e r s o n prikazan k a o h o d o a s n i k

Ve je sredinom XIV stoljea Richard Fitzralph ponudio primjer vlastitog obraenja od filozofi je u fideistiku teologiju; izraeno je u molitvi Kristu: Sve dok sam Te imao, Tebe koji si Istina, da me vodi, sluao sam, ne shvaajui je, graju filozofa ija su naklapanja protiv Tebe bila us mjerena, sluao sam lukave idove, ohole Grke, 163

Saracene, materijaliste i Armence, neznalice... U svojoj Summi odluno naputa skolastike ar gumente i koristi se iskljuivo tekstom Biblije. Vidjeli smo ve kod Nikole Kuzanskog da veli kim neprijateljem postaje Aristotel. Ranije se, kae Fitzralph, moja misao vezala uz Aristotelo va uenja i argumentacije koji su se inili du bokim samo ljudima duboke tatine . . . Pierre d'Aillv, pariki rektor, ponavlja za njim: U filozo fiji ili Aristotelovoj doktrini ili uope nema, ili je tek malo oigledno demonstrativnih razloga... Zakljuimo, dakle, da filozofija ili Aristotelova doktrina zasluuje prije naziv nazora nego nauke. Prema tome, ukora su vrijedni ljudi koji tvrdogla vo pristaju uz Aristotelov autoritet. Bilo je to miljenje i Ivana Gersona, drugoga slavnog rektora parikog sveuilita na prijelazu iz X I V u XV stoljee. Pripisuje mu se Oponaanje Isusa Krista koji izjavljuje: Mnogi se zamaraju i kinje da steknu znanje, a vidio sam, kae Mu drac, da je i to bila tatina, trud i patnja duha. Od kakve vam je koristi da spoznate stvari ovo zemaljske, kad e i sam ovaj svijet proi? Poslje dnjeg dana nitko vas nee pitati to ste znali, ve to ste uinili i nee u paklu, put kbjeg hitate, biti znanja. Prestanite s uzaludnim trudom. Skolastika preputa mjesto povratku svetog ne znanja, racionalna znanost ustupa pred osjeaj nom pobonosti koja nalazi izraz u propovijedima i pobonim knjiicama Gersona i d'Aillvja. Sveui lini se uitelji pribliuju tako stanovitoj huma nistikoj duhovnosti; poznato je koliku e privla nost imati ta devotio moderna i za samog Erazma.

164

Nacionalizacija sveuilita: nova sveuilina geografija


U toku ova dva stoljea i sveuilita takoer gube svoje internacionalno obiljeje. Glavni razlog to me je osnivanje brojnih novih sveuilita oko ko jih se polaznici okupljaju sve vie na osnovi na cionalne, ak i regionalne pripadnosti. Ve je u X I I I stoljeu napredovanje panjolske rekonkviste i uvrenje autoriteta iberskih vlada ra potaklo na tom poluotoku stvaranje ustanova koje (premda neke od njih razvijaju i kole koje su ve ranije postojale) nemaju vie obiljeje spontanog i naprednog obrazovanja kao u Bo logni, Parizu i Oxfordu. N a j e e s u to istinska ostvarenja pri kojima surauju vladari i pape. Nakon neuspjelog osnivanja jednog sveuilita u Palenciji, nastaje izmeu 1220. i 1230. godine Salamanka zahvaljujui naporima Alfonsa IX Leonskog. Sveuilite je definitivno ustolieno 1254. go dine kartom Alfonsa X Mudrog koji je i sam bio glasovit uenjak, te bulom kojom ga potvru je papa Aleksandar IV godine 1255. Zatim se sve uilita javljaju jedno za drugim: Lisabon i Coimbra (1290), Lerida (1300), Perpignan (1350), Huesca (1354), Barcelona (1450), Saragosa (1470), Pal ma de Maiorca (1483), Siguenza (1489), Alcala (1499) i Valencija (1500). Od X I V stoljea pokret zahvaa zemlje sredinje, istone i sjeverne Evrope. U carstvu je prvo stvo reno prako sveuilite 1374. godine; osniva ga papa Klement VI na traenje Karla IV koji je time elio dati prednost svom ekom kraljev stvu. Slijede: Be (osnivaju ga Rudolf IV i Urban V godine 1365, a nanovo Albert III godine 1383), Erfurt (koji je dobio bule dvaju papa: Klementa V I I godine 1379. i Urbana VI godine 1384, a otvara se tek 1392), Heidelberg (1385), Koln 165

(1388), Leipzig (nastaje 1409. kao rezultat prakih kriza), Rostock (1419), Trier (koji je osnovan 1454, ali postoji zapravo tek od 1473), Greifswald (1456), Freiburg u Breisgauu (14551456), Basel (1459), Ingolstadt (koji e se, poto je dobio bulu od Pija II godine 1459, organizirati tek 1472), Mainz (1476) i Tubingen (14761477). Louvain, osnovan 1425, privukao je studente iz burgundskih pokrajina; Krakov, to ga je osnovao Kazimir Veliki 1364, iznova osniva Vladislav Jagelovi uz pomo Bonifacija IX godine 13971400; u Peuhu se poduavalo kanonsko pravo od 1367. go dine; Budimpeta, osnovana 1389, doivljava prola zni procvat 1410, a Bratislava je osnovana 1465 1467. vedska je imala sveuilita u Upsali 1477. godine, Danska u Kopenhagenu 1478. Dok su Oxford i Cambridge prisvojili engleski znanstveni svijet, kotski kraljevi su utemeljili tri sveuili ta: Saint-Andrews (1413), Glasgow (14501451) i Aberdeen (1494). U Italiji su sveuilita kratkog vijeka rezultat estih odlazaka uitelja i studenata iz Bologne ili drugih gradova; stvorena su u Modeni, Reggio Emiliji, Vicenzi, Arezzu, Vercellu, Sieni Trevisu. Napuljsko sveuilite je osnovao Fridrih II kao oruje za rat protiv papinstva, a njegovi se svijetli trenuci podudaraju samo s vladavinom ovog vla dara. Znaenje drugih sveuilita ovisilo je je dino podrci talijanskih knezova koji su eljeli da to budu najvei spomenici njihovih drava. Najvanije je bilo ono u Padovi, osnovano 1222. godine; od 1404. postalo je sveuilitem Veneci janske Republike. Ve je 1244. Inocent IV uteme ljio pri papinskom dvoru sveuilite koje su pape pokuavali oivljavati u toku X I V i XV stoljea, ovisno jaanju njihova, autoriteta u Crkvenim dravama. Siena, koja je imala sveuilite jo od 1246. godine, iznova ga je osnovala 1357. bulom cara Karla IV, a zatim 1408. novim povlasticama pape Grgura X I I . Piacenzu, nominalno osnovanu
166

T e o l o k i fakultet Luls Leonskl

Salamanki,

ove

katedre

predavao

Je

Fray

1248. godine, razbudio je Gian-Galeazzo Visconti 1398. da bi postala intelektualnim sreditem mi lanske drave; 1412. godine prepustila je ulogu Paviji osnovanoj jo 1361. Firenza je izmeu 1349. i 1472. godine imala znaajnu ulogu prvog huma nistikog sredita, ali joj je tada Lorenzo Magnifico kao univerzitetsko sjedite firentinske dra ve pretpostavio Pisu koja je postojala od 1343. godine. Este su 1430. godine obnovili sveuilite koje je u Ferrari utemeljeno 1391. Pjemonteko vojvodstvo imalo je od 1405. u Torinu sveuilite koje je doivjelo razne preokrete, a Alfonso Ve likoduni, kralj Aragonije i Sicilije, osnovao je 1444. godine sveuilite u Kataniji uz pomo pa pe Eugena IV. Napokon, primjer univerzitetske regionalizacije predstavlja Francuska. Uz Pariz, Montpellier i Orleans koji su se razvili iz kolskih sredita zna ajnih ve u X I I stoljeu, uz Angers ija je povi jest nejasna, Toulouse je bio, kako je poznato, osnovan 1229. godine za borbu protiv albigenke
167

hereze. Ostala utemeljenja koja su rezultat vei nom ratnih dogaaja, dala su samo kratkovjena i neugledna sveuilita. Avignon je osnovao Bonifacije V I I I jo 1303. godine, a napredan je bio samo za boravka papa. Cahors, osnovan 1332. tra jao je kratko; Grenoble koji je osnovao prijesto lonasljednik Humbert II ivotario je od 1339. go dine; niti carski Orange nije bio uspjeniji izme u 1365. i 1475. godine. Luj II Provansalski ve je 1409. godine privukao u Aix Burgundijce, Provansalce i Katalonce, prema terminologiji nacija u Montpellieru. Sveuilite u Doleu koje je osno vao Filip Dobri, burgundijski vojvoda, uz pomo pape Martina V, utrnulo je 1481. godine. Valencija duguje sveuilite prijestolonasljedniku, buduem Luju X I ; na njemu se uilo jedino pravo i to od 1452. godine. Kada je postao kraljem, osnovao je sveuilite u svom rodnom Bourgesu 1464. godine, dok je Bretonski vojvoda osnovao 1460. sveuilite u Nantesu koje je oivio Karlo V I I I godine 1498. Razdioba Francuske izmeu Engleza i Karla V I I dovela je do osnivanja tri uspjena sveuilita: u Caenu (1432) i Bordeauxu (1441) s engleske stra ne, te Poitiersu (1431) s francuske strane. Budui da je Montpellier bio po strani zbog specijalizacije za medicinske nauke, Pariz je ostao velikim in telektualnim sreditem francuskih pokrajina ili onih koje su ivjele u francuskoj orbiti. Umnaanje sveuilita bilo je razlogom to je upravo na onima najznaajnijim posve prestalo ili je bar opalo upisivanje studenata internacional nog sastava; u svakom sluaju, bilo je razlogom dokidanja sistema nacija koji je dotad na njima bio vrlo znaajan, a esto i najbolji dio njihove strukture. utrnuu sveuilinih nacija u toku X I V i XV stoljea pisao je Pearl Kibre*.

* The nations in the medieval universities, 1948. 168

Univerziteti

i politika

Ovaj proces je dio cjelokupnog razvoja koji je na kraju srednjeg vijeka doveo do toga da veli ka sveuilita postanu politikim silama: njiho va uloga u borbama meu dravama bila je akti vna, ponekad i prvorazredna; bila su pozornice estokih kriza, jer su se u njihovu krilu sukoblja vale nacije nadahnute odsada nacionalnim osje anjem; na kraju tog razvoja sveuilita su se ukljuila u nove nacionalne strukture drave. Evocirat emo ukratko taj razvoj kroz politiki averoizam Ockhama i Marsilija iz Padove, kroz krize sveuilita u Pragu i politiku ulogu pari kog sveuilita. U poznatim studijama Roenju laikog duha na kraju srednjeg vijeka Georges de Lagarde je analizirao teze i politiku aktivnost Vilima Ockha ma i Marsilija iz Padove. Usprkos razlikama ko je ovu dvojicu razdvajaju, ohi su u prvoj polovici X I V stoljea uz cara Ludwiga Bavarskog vodili zajedniku bitku protiv papinstva i njegovih svje tovnih potraivanja. Iz djelovanja ovih politikih teoretiara proizla zi remek-djelo Marsilija iz Padove Dejensor Pacis. Lako je razabrati tradicije koje su to djelo nadahnule. Ponajprije je tu gibelinska tradicija koja protiv papinskih aspiracija na svjetovnu prevlast podrava naelo razdvajanja duhovne i svjetovne vlasti, te pravo cara na svjetovnu. Za tim filozofska, averoistika tradicija koja Aristo tela tumai posve drugaije no to to ini tomi zam i koja na podruju drutvene filozofije tei empirizmu koji se netono odreuje naturalizmom zbog njegove tenje da politiku oslobodi morala, da individualnim htijenjima dade pred nost pred dubokim objektivnim zbiljnostima, da drutveni poredak svede na mehaniku ravnote169

Krist p r e d a j e p a p i i c a r u a m b l e m e d u h o v n e i s v j e t o v n e vlasti

u, da prirodu nadomjesti konvencijom. Pridruu je se tome utjecaj pravnika i klana Dubois-Nogaret koji je oko Filipa Lijepog ve na prijelazu iz XIII u X I V stoljee vodio nesmiljenu borbu pro tiv papinstva, a u obranu monarhije koja se ra ala. Zakljuak je potpuna drava, afirmacija dravne autonomije koja se zasniva na razdvajanju prava i morala. Pozitivistika koncepcija drutvenog i vota vodi boanskom pravu utvrenog reda. Opi rete li se svjetovnom autoritetu, ak ako su nje govi nosioci nevjernici ili pokvarenjaci, navui e te na se vjeno prokletsvo. ... Svemona drava
170

zahtijeva sva prava u drutvenom ivotu ije se jedinstvo uvelike proglaava, ona ima zakono davnu, izvrnu i sudsku vlast. Sveobuhvatna je: na odreenom teritoriju nijedan podanik ne mo e izbjei vladarovom autoritetu. Laika drava se, napokon, ne zadovoljava izdvajanjem Crkve u duhovno podruje, ve za sebe trai i duhovno poslanstvo, pravo da upravlja i tim podrujem. Dokida najzad svaku istinsku razliku izmeu du hovnog i svjetovnog: Nesumnjivo, ne pripada o vjeku zakonodavcu... da stvara ili ukida du hovne odredbe, jer one su tek nalozi i dozvole samoga Boga, ali ovjeku zakonodavcu ili sucii
171

pripada pravo da upozna sva doputena ili nedo putena djela koja izvre ili poine ljudi, laici ili sveenici, ministri ili svjetovnjaci, kako u pogle du duhovnih tako i u pogledu svjetovnih stvari, uz uvjet da se ne radi strogo duhovnom predmetu... Kao da sluamo Luthera: Sve to nije ivot nutarnje milosti, sve to ivot Crkve mate rijalizira, od ovoga je svijeta i pripada Dravi. Sve to je izvrenje moralnog zakona u svijetu, izmie Crkvi i pripada Dravi. Ta e se doktrina nai u mnogim posve razlii tim miljenjima: kod Machiavellija ili Luthera, Hobbesa ili Rousseaua, Hegela ili Augustea Comtea, Lenjina ili Charlesa Maurrasa. Meutim, Ockhama, a pogotovo Marsilija iz Pa dove razlikuje od gibelinske tradicije to to oni ne pomiljaju da u jednoj jedinoj laikoj dravi konano okupe ako ve ne itavo ovjeanstvo, a ono bar itavo kranstvo. U svemu, a posebno u ovome, Marsilije iz Padove se suprotstavlja Danteu prema kojemu bi napro tiv car morao biti obnovitelj temeljnog jedinstva. Skolastika politika je teila da na sve ljude pro iri Aristotelovu dravu, preobraenu u kransku dravu. Marsilijanska politika prihvaa raznoli kost narodnosti i drava. Pitamo se, stoji u Marsilijevom djelu Defensor Pacis, da li je uputno da svi ljudi koji ive u civilnoj dravi i koji su rasprostranjeni po itavoj povrini kugle zemalj ske, postave sebi jednog jedinog vrhovnog po glavara, ili je, naprotiv, bolje da u razliitim kra jevima koji su odijeljeni geografskim, jezinim ili moralnim granicama, svaka pojedina zajedni ca postavi sebi onakvu vladu kakva joj odgovara, ini se da se namee ovo drugo rjeenje i da u njemu treba vidjeti utjecaj nebeskog razloga koji tei ogranienju beskonanog irenja ljudske vr ste. Moe se, naime, smatrati da je priroda htje la obuzdati razmnoavanje izazivajui ratove ili epidemije i pred ljude sijui tekoe.
172

Premda politiki okamizam i averoizam podra vaju ekstremnu tezu koja znatno nadilazi prilike X I V stoljea (meutim, imala je velikog odjeka), u skladu su s openitom tenjom intelektualnog rasuivanja primijenjenog na istraivanje politi ke evolucije. I ovdje ona prihvaa okonanje jedinstva, pokorava se podjeli, pristaje na raskid kranstva. Usvaja partikularizam.

Prvo nacionalno sveuilite: Prag


U okviru te openite tenje prihvaa se ak i na cionalni osjeaj. Pokazuje to primjer Praga. Nje govo sveuilite osnovano je u nesreenim prili kama. Poput svih drugih sveuilita, i prako je bilo internacionalno, ali su ga uskoro prigrabili njemaki uitelji i studenti koji su u vrijeme Ve likog raskola sve brojniji pritjecali iz Pariza. Su kobili su se sa ekim elementom u kojeg se bu di svijest njegovoj samosvojnosti i njegovim te njama. Uz etniku suprotnost javlja se i cehov ska: sporno je da li e nacije meu kojima su najjai Nijemci prevladati eku naciju i kako e se raspodijeliti razliite skupine katedri i sve uiline slube. Korijeni svega ovoga u drutve nim su suprotnostima: eki element se oslanja na narodnu klasu: na autohtonu seljaku i obrt niku klasu, dok Nijemci naseljeni u ovoj zemlji predstavljaju bogato graanstvo njezinih grado va, veinu plemstva i sveenstva. Dovoljno je bilo da linost poput Jana Husa, uz pomo svojih prijatelja, ponudi filozofsku i teo loku doktrinu koja mnogo toga duguje i Oxfordu i Wyclifu, da uspije sveuiline krugove povezati s narodnim krugovima Praga i eke, da oduevi
173

sluae rjeitou i strastvenou i izvri uspje an pritisak na slaboumnog ekog kralja Vjenceslava IV, pa da izbije sukob i rijei se u korist eha kraljevskim dekretom na Kutnoj Hori 1409. godine. Veina nacija oborena je u korist eha, a svi e lanovi sveuilita odsada prisezati na vjernost ekoj kruni. Nijemci naputaju prako sveuilite da bi osnovali sveuilite u Leipzigu. To je veliki datum u srednjovjekovnoj povijesti: roeno je nacionalno sveuilite; intelektualni svi jet ulazi u politike kalupe. Put koji je vodio pariko sveuilite do integra cije u nacionalnu monarhiju bio je prepun za preka. 174

Pariz: veliine i slabosti sveuiline politike


Odlaskom mnogih Engleza za vrijeme stogodi njeg rata i brojnih Nijemaca u trenutku Velikog raskola, pariko sveuilite je postalo francuskim ve po samom podrijetlu svojih preostalih pola znika. Jo za vladavine Filipa Lijepog preuzelo je prvorazrednu politiku ulogu. Karlo V ga proziva Prvoroenim u Kralja. Sveuilite je slubeno za stupljeno na nacionalnim koncilima francuske cr kve i skuptinama dravnih stalea. Zahtijeva se da za pobune maillotina posreduje u borbi izme u Etiennea Marcela i Pariana, te Dvora; postat e i potpisnikom Sporazuma sklopljenog u Troyesu. Ugled sveuilita je golem. Ne potjee samo od njegovih lanova studenata ili nastavnika, ve i od svih negdanjih uitelja koji po cijeloj Fran cuskoj i u drugim zemljama zauzimaju najvani ja mjesta, a s njim su sauvali tijesne veze. Ipak, pariko sveuilite ostaje vezano uz papin stvo to vie to ga podupiru avinjonski pape, svi, uostalom, francuski. Vezuju ga sve znaajnijim nadarbinama. Svake e godine put avinjonskog dvora otii rotulus nominandorum, svitak s ime nima onih uitelja za koje sveuilite moli papu da odobri predujam ili da budu uzeti u obzir za dobivanje crkvenih beneficija. Koliko je pariko sveuilite Prvoroeno u kralja francuskog, toli ko je ono i prva kola u Crkve, te mu u teolokim pitanjima pripada internacionalna uloga arbitra. Ovakvu e ravnoteu poremetiti Raskol, Sveuilite se najprije opredijelilo za avinjonskoga papu, a za tim se, izmoreno sve veim potraivanjima pa pinstva koje je bilo zaokupljeno uspostavom je dinstva Crkve, dalo nagovoriti od francuskog kra lja na trenutano naputanje i uporno je
175

trailo odravanje koncila, da bi raskol okonao abdikacijom suparnikih papa. Istodobno je sve uilite postalo pobornikom nadmoi koncila nad papom, i relativne neovisnosti nacionalne crkve u odnosu na Svetu stolicu: postalo je pobornikom galikanizma. Prvi je stav sveuilitu pribavio ve liki ugled u kranskom svijetu; drugi ga je, me utim, od pape odvojio samo zato da ga podredi sve veem utjecaju monarhije. Uspjeh je napokon postignut. Koncil u Konstanci na kojem je parikom sveuilitu pripala uloga leadera potvrdio je njegovu veliku pobjedu. Na vidjelo su izali ipak neobini stavovi pojedinih sveuilinih uitelja. E. F. Jacob* je pokazao da su pripadnici engleskih sveuilita, mimo svako oe kivanje, stali ondje pri podjeli beneficija na stranu papinstva. Imali su na pameti svoje intere se, jer s te su strane, napokon, bili bolje uslueni. Bazelski koncil, meutim, na kojem je njihova uloga bila efemerna, zavrio je njihovim porazom, a pobjedom papinstva. U meuvremenu je polo aj parikog sveuilita snano uzdrmala teka, ovaj put francuska kriza. Nemiri za vladavine Karla VI dosegli su vrhunac kaboarskom revolucijom u Parizu; uslijedila je dioba zemlje izmeu Engleza i Francuza po kojoj je Pariz postao prijestolnicom engleskog kralja. Bez sumnje, burgundsku stranku sveui lite nije niti odmah, niti posve prihvatilo. Voj voda se oslanjao na prosjake redove kojima se sveuilite tradicionalno suprotstavljalo. Osudilo je i progonilo Jeana Petita, apologeta umorstva Orleanskog vojvode. U trenutku engleskog osvojenja mnogi su uitelji napustili Pariz, okupili se oko prijestolonasljednika, stvorili administrativni kostur kraljevstva u Bourgesu i naselili novo sve uilite u Poitiersu.

* Bulletin of the John Rylands Librarv, 1946.

176

Oni, meutim, koji su ostali u Parizu, poto su bili poburguneni, pokorili su se engleskim za htjevima. Najpoznatija epizoda iz tog engleskog razdoblja parikog sveuilita akcija je koju je ono vodilo protiv Jeanne d'Arc. Neprijateljstvom koje joj je iskazivalo usprkos Gersonu sve uilite se zapravo eljelo dodvoriti svom stranom gospodaru. Povelo se i za pukim miljenjem koje Djevici nije bilo nimalo sklono, emu svje doi, uostalom, Dnevnik parikog graanina. Po kazalo se takoer kako ti samouvjereni intelektu alci nisu bili kadri odrei se nadutosti uenjaka pred ponositom bezazlenou i istim neznanjem Jeanninim. Poznato je da je proces protiv Dje vice vodilo sveuilite i presudu objavilo engle skom kralju s neskrivenim zadovoljstvom. Pepeo lomae u Rouenu uprljao je ugled sve uilita. Nakon to je Pariz ponovo osvojen, Karlo VII, a zatim i Luj XI bili su nepovjerljivi spram suradnika premda je ono podravalo njihovu galikansku politiku i vrsto podupiralo pragma tiku sankciju. 1437. godine kralj je sveuilitu oduzeo fiskalni privilegij i primorao ga da sudjeluje u pomoima koje su se ubirale za ponovno osvojenje Montereaua. 1445. godine oduzima mu i sudski privilegij, pa sveuilite postaje podreeno Parlamentu. Kralj podrava reorganizaciju koju provodi pa pinski poslanik kardinal d'Estouteville 1453. go dine. Uiteljima i studentima, burgundskim po danicima Luj XI 1470. godine nalae da mu pri segnu na pokornost. 1499. godine sveuilite gubi pravo na trajk. U kraljevim je rukama, to se u svim tim bitkama zbilo s poduavanjem? Slijedei dvostruki razvoj omogueno je bolje ra zumijevanje odnosa izmeu skolastike i huma nizma, nijansiran je njihove suprotnosti, te prije laz od skolastike na humanizam u ovom preno enju intelektualne lui.
12 Intelektualci ...

177

Skleroza

skolastike

S jedne strane, skolastika vene usprkos zanimljivim naporima za njenu obnovu, usprkos zamislima Nikole Kuzanskog kojeg zaokuplja pomirenje tradicije s novim potrebama. Uostalom, skolastika se nastavlja i sama razdirati. S jedne strane

178

stari sada su to aristotelovci i tomisti iznu reni su mudrovanjem. S druge strane, moder nisti se okupljaju pod stijegom nominalizma proizalog iz Ockhama. Ali zatvorili su se u proua vanje formalne logike, u beskrajna istraivanja definiciji rijei, u izvjetaene razdiobe i podrazdiobe, u terminizam. Stari postiu da Luj XI go dine 1474. zabrani njihovu nastavu i njihove knji ge ukazom koji je 1481. opozvan. Najaktivniji su moda skotisti koji uzalud pokuavaju da sve verbalniji kriticizam izmire sa sve maglovitijim fideistikim volontarizmom. Postat e omiljenim rtvama Erazma i Rabelaisa koji e skotiste, kao prototipove skolastika, zasuti ironijom ili sarkaz mima. Rabelais e ih sve zajedno strpati u isti ko u aljivom katalogu koji mladi Pantagruel lista u biblioteci svetog Viktora. Bez nekog reda ruglu su izvrgnuti Thomas Bricot, nadasve dosjet ljivi tuma nominalista, Pierre Tateret, predvod nik parikog skotizma nakon 1490, Pierre Crockart koji je obnovio nastavu tomizma, te poznati okamisti Noel Bedier, Jean Mair (Major) i Jacques Almain. Verbalizmu se ruga i Villon ije e nepaljivo uho, bolje od ijednog, uti od predavanja na Sorbonni samo uplji zvuk rijei. 179

Dok veeras ti piskarah, Sam, uz volju i zanos pravi, I zapise ove arah, Sorbonne se zvono javi. Vazda u devet pozdravi Spas, kog aneo proree. Stadoh, ruka pero ostavi, Molitva od srca tee ... U tom mamurnost me svlada, Ne ko vino kad se uiva, Ve duh zamr'je ... Outjeh tada: Gospa Memorija saziva Pobonice, u ormar skriva Sve, to su oko nje bile, Mislenu (prava je U' kriva) I ostale uma Sile. Rasudnicu (prosuuje Sve i raa Predvidnicu) Odrednicu (utvruje Sva saznanja), Izrinicu Pomute V se u kome, klicu, Ludu bude, on mjeseari, Kad sja mjesec boljeticu, Otkri mi Aristotel stari*. Takvu su izopaenu, karikiranu, umiruu skola stiku humanisti odbacili.

* F. Villon, Zapis XXXIVXXXVI, prijevod V. Rabadan, Zagreb, 1978.

180

Sveuilini uitelji se okreu humanizmu


S druge strane, sveuilina se nastava otvarala novim sklonostima. Najprije na talijanskim sve uilitima, na kojim skolastika nije imala istu tradiciju kao u Parizu ili Oxfordu, gdje se tradi cija antikih knjievnosti bolje sauvala i rim skom obnovom ranije probudila, gdje je bizant ska nauka povlaei se pred turskom najezdom podrala novi procvat helenizma. U Bologni re toriku poduava Pietro da Muglio od 1371. do 1382. godine; kroz Bolognu prolazi i Coluccio Salutati. Grki se ondje ui od 1424, a Filelfe uspije predobiti za to dio studenata koji su u poetku bili posve ravnoduni. Izmeu 1450. i 1455. godine reorganizaciju sveuilita provodi slavni kardinal Bessarion, kao guverner grada (umjesto pape) i kao rektor. Nastava humanisti kih nauka (studio, humanitatis) vie nee u Bo logni prestati. U Padovi se to moda dogodilo i ranije; pripo jenjem Veneciji razvio se ondje studij grkog ko jim se zanosio Aldo Manucije. Nakon Guarina, Filelfea i Vittorina da Feltrea, tradiciju su nasta vili odbjegli Bizantinci s Dimitrijem Halkondilasom i Markom Musurusom. Utjecaj Bessariona bio je u Padovi jai nego u Bologni. Ta strujanja favoriziraju kneevine u nastanku. U Firenzi, uz glasovitu Platoniku akademiju to je sveuilite s Ambrozijem Camaldulom, Aurispom, Guarinom, Filelfeom: tumai se Ciceron, Terencije, Lukan, Pindar, Demosten, Plotin, Proklo, Filon i Strabon. Kada je Lorenzo Magnifico 1472. godine prenio sveuilite iz Firenze u Pisu, i on dje se odmah stvaraju katedre za pjesnitvo, govornitvo, matematiku i astronomiju. Visconti, a zatim i Sforze, provode isto u Paviji koja je u
181

Thomas

More

obitelji

(Holbeinov

crte)

XV stoljeu i za vrijeme talijanskih ratova bila tijesno povezana s Francuskom. Za tom politikom povode se Este u Ferrrari i pozivaju za profesora i rektora jednog od najznaajnijih helejiista tog vremena, Teodora Gazu. I u rimskoj Sapienci vla da veliko zanimanje za klasinu knjievnost ko ju ondje poduavaju Filelfe, Enoh iz Ascolija, Argiropulos i Teodor Gaza. Humanizmu ne odolijevaju ni Oxford, ni Pariz, a niti Prag gdje se sredinom X I V stoljea oko Karla IV i novog sveuilita stvara krug rafini ranih humanista okrenutih talijanskim utjecaji ma od Petrarke do Cole di Rienza. Ve je po etkom X I V stoljea Nicholas Trivet, koji je po duavao u Oxfordu, Londonu i Parizu, komenti rao Declamationes Seneke Starijeg, tragedije Seneke Mlaeg i Tita Livija. A nakon to je vojvo da Humphrev od Gloucestera poklonio 1439. i 1443. godine Oxfordu svoju biblioteku bogatu grkim i latinskim klasicima, te Talijanima, i on-

dje se proirio humanistiki duh. Oxford se spre ma za predavanja Linacrea, Grocvna, Coleta, Thomasa Morea. eka Erazma. Prva generacija francuskih humanista, meu ko jima Jean de Montreuil, Nicolas de Clamanges, Gontier Col, Guillaume Fillastre povezana je s pa rikim sveuilitem. U pismu Guillaumeu Fillastreu Jean de Montreuil hvali kancelara Gerso na kao humanista: . . . Iako tebi, prema opem uvjerenju, nita ne promakne od onog to se moe saznati, a meni su poznati brojni znaci to ga, ne prestajem se uditi to ne slijedi trag slavnog parikog kardinala, ovjeka izvanredna ob razovanja. Ne elim govoriti njegovu ivotu, ni njegovim navikama, pa ak ni njegovu poznava nju kranske vjere ili teorijske teologije u kojima ste obojica dostigli toliku ast i uzvienost. elim govoriti umijeu pripovije danja i uvjeravanja koje poiva prije svega na pravilima govornitva i rjeitosti; zahvaljujui nji ma to se umijee dostie, a bez njih izraavanje koje mi se ini ciljem obrazovanja, ostaje nedje lotvorno, isprazno i uplje ... Teolog Guillaume Fichet koji 1470. godine u Kolegij Sorbonne uvo di tampariju i Bessarionov je prijatelj, pokua va divljenje spram Petrarke izmiriti s potova njem koje gaji spram tomistike tradicije i pri eljkuje uskrsnue platonizma. Robert Gaguin, dekan Fakulteta kanonskog prava, okuplja oko se be humaniste oduevljene Petrarkom i tijesno je povezan s Firentincima. Iako Erazmo, ojaen bar barskom disciplinom na Kolegiju Montaigua, na prolazu kroz sveuilite osjea tek prezir za de kadentnu skolastiku koja se tamo poduava, Jacques Lefevre d'Etaples, magistar umijea, profe sor na Kolegiju kardinala Lemoinea prenosi Pa rizom jedan od najistijih oblika humanizma; Augustin Renaudet mu je posvetio lijepe stranice. 183

Pa iako se humanizam okomio prije svega na skolastiku, a sveuilita se putala odvui u hu manizam, postoji duboka suprotnost izmeu sre dnjovjekovnog intelektualca i renesansnog huma nista.

Povratak pjesnitvu i mistici


Humanist je u dubini svojoj antiintelektualac. Vi e je literat negoli znanstvenik, vie fideist nego racionalist. Sprezi koju tvore dijalektika i skola stika humanist suprotstavlja (da bi je njome i nadomjestio) spregu filologija-retorika. S humani stom se vraa Platon kojega je kao filozofa Albert Veliki omalovaio zbog njegova jezika i stila, a kako je bio pjesnik, smatrat e ga se Vrhovnim filozofom. Premda je Lefevre d'Etaples zasluan za prelije po izdanje Aristotelove Nikomahove etike, naklo njen je bio pjesnicima i misticima. Njegov ideal je ideal kontemplativne spoznaje. Objavljuje Hermetike knjige u prijevodu Marsilija Ficina djela Pseuda Dionizija, kontemplacije franjevca Raymonda Lulla, mistike Rikarda iz Svetog Vikto ra i svetu Hildegardu Bingensku, Ruvsbroecka, napokon i Nikolu Kuzanskog koji je bio apostol Uenog neznanja. I sam Lorenzo Valla, kruti filolog, najstroi huma nist Ouattrocenta, propovijedajui u dominikan skoj crkvi u Rimu 7. oujka 1457. godine u poast svetom Tomi Akvinskom, objavljuje da odstupa od njegove metode: Mnogi su uvjereni da se ne moe postati teolog bez poznavanja pravila dija lektike, metafizike i itave filozofije. to da ka em? Zar da se plaim izrei svoje miljenje? U 184

Salustije i z m e u G l o v a n n i j a Brija

svojih

talijanskih

prevodilaca,

Lorenza

Valle

svetom Tomi veliam krajnju istananost istra ivanja, divim se njegovoj revnosti, zapanjen sam bogatstvom, raznolikou i savrenstvom njegova uenja... Ali ne divim se jednako i takozvanoj metafizici, neprilinim spoznajama koje je bolje ne upoznati, jer prijee poznavanje boljih stvari. Poput Lefevrea d'Etaplesa, i on nalazi pravu teolo giju kod svetog Pavla koji ne govori kao isprazni filozof i varalica (per philosophiam et inanem fallaciam). Filozofija se mora zaogrnuti u retoriku i poeziju. Njezin savren oblik je platoniki dijalog. Otkriva to i prepirka koja se u prvoj polovici XV stoljea vodi izmeu jednog skolastiara i jednog humanista oko prevoenja Aristotela.

185

Oko Aristotela: povratak lijepom govorenju


Leonardo Bruni je objavio u Firenzi novi prijevod Aristotelove Nikomahove etike. Prema njegovim rijeima, posao se nametnuo jer je raniji prevo dilac Robert Grosseteste (a ne Guillaume de Moerbeke, kako se vjerovalo) koji je prijevod radio za svetog Tomu, slabo poznavao i grki i latinski, inio greke i pisao barbarskim jezikom. Kardinal Alonso Garcia iz Kartagene, biskup Burgosa i profesor na sveuilitu u Salamanki, otro mu je uzvratio. Uoio je ispravno da je spor izbio izmeu oblika i sutine. Za humaniste oblik je sve, za skolastike on je tek u slubi miljenja. Moj je odgovor, kae Alonso Garcia, da Leonardo, premda pokazuje dovoljno rjeitosti, dokazuje malo filozofskog obrazovanja. Otkriva one aristo-

Minijatura k o j o m j e u k r a e n a Aristotelova Etika u prijevodu N i k o l e Oresmea

186

telovske misli koje je humanist iznevjerio u tra ganju za lijepim reenicama i uzima u obranu ranijeg prevodioca iju namjeru ovako tumai: On nije Aristotelove knjige samo prevodio s gr kog na latinski, ve ga je i tumaio to je mogu e istinitije, pa mu ni najvea otmjenost, ni naj ljepi ukras ne bi tetili da se htio njima koristi ti... Ali stari tuma koji je nadasve bio zaoku pljen filozofskom istinom, nije htio preobilje ukra sa da bi izbjegao greke u koje je ovaj zapao. Dobro je uvidio, naime, da latinski jezik ne moe teiti istom izraajnom bogatstvu kao grki. Humanistu je odrao i predavanje iz historijske filologije: Latinski jezik nije prestao posuivati ne samo od Grka, ve i od barbarskih naroda i svih drugih naroda. Jednako se kasnije oboga tio galskim i germanskim rijeima. Kad postoji puki kratak i toan ekvivalent, nije li bolje usvo jiti ga umjesto posegnuti za dugakim perifrazama na klasinom jeziku? Jednako prigovara i skolastik Jean Mair razljuen porugama to ih erazmovci i fabristi upuuju na raun nezgrapnosti gotskih jezika: Nauci nije potrebno lijepo govorenje. Nema sumnje, skolastiki je latinski jezik umi rao i bio jo samo izrazom nauke koja je takoer bila fosil. Puki jezici kojima pripada budunost stjecali su dostojanstvo emu e pridonijeti i mnogi humanisti. Meutim, tek humanistiki la tinski jezik uinio je latinski konano mrtvim je zikom. Oduzeo je znanosti jedini internacionalni govor koji je uz brojke i formule mogla imati. Uinio ga je zastarjelim blagom jedne elite.

187

Aristokratski

humanist

Humanist je, naime, aristokrat. Odrekavi se svog poziva da znanstveno radi, srednjovjekovni inte lektualac je zanijekao vlastitu narav. Humanist isprva kao stijeg istie duh i genij, makar su mu i tekstovi i rjeitost pomno izraeni. Pie za upu ene. Kad Erazmo objavljuje Adagia, prijatelji mu kau: Razotkriva nae tajne. Uistinu, sredina u kojoj se raa humanist znatno se razlikuje od uzavrelog gradskog radilita koje je bilo svima otvoreno, gdje su se jedna uz drugu razvijale tehnike i povezivale u zajednikom priv reivanju; srednjovjekovni intelektualac se obliko vao u takvoj sredini. Sredina iz koje izrasta humanist sredina je skupi ne, zatvorene Akademije, pa kad istinski humani zam osvaja Pariz, ne poduava se na sveuilitu, ve u instituciji za elitu: u Kolegiju kraljevskih itaa, buduem College de France. Sredina humanista je vladarov dvor. ini se da je ve i u filolokoj raspravi kojom se suprotsta vio Leonardu Bruniju predosjetio to i Alonso Gar cia: Urbanost oznauje po vama onu huma nost koja koliko rijeima toliko i gestama hrli'u susret poastima. Urbanima se nazivaju oni ko ji su stekli naviku da pokleknu, da pognu glavu, da odbiju prednost i prva mjesta ak meu je dnakima. Meutim, mi takve nazivamo dvor skim (curiales) ili, ako ti se ova rije ne svia, jer u graanskom pravu ima drugaije znaenje i ako mi dopusti da se koristim pukim govo rom, nazivamo ih dvorjanicima, a urbanost nazivamo dvorjanstvom ili, da bismo upotrije bili rije iz vitekog govora, nazivamo je udvornou. Nee proi ni stoljee a drutveni ideal humanista dat e Baldassare Castiglione u Dvorja ninu Il Cortegiano. 188

Oituje se sav smisao etimologije. Iz gradskog kruga (urbs) teite se prebacilo u dvorski krug. U intelektualnom pogledu humanisti se razliku ju, a u drutvenom su se posve udaljili od sre dnjovjekovnih intelektualaca. Od samog poetka njihova sredina zapravo je za tita monih, slubovanje i materijalno bogat stvo. Gontier Col prima potpore u Francuskoj i Normandiji (gdje lihvari s Karlom Navarskim), tajnik je vojvode od Berryja; kraljev je biljenik, zatim i tajnik, jedan od dva kraljeva rizniara, otpravnik poslanika. Toliko je bio u narodu omr znut da su mu pariku rezidenciju opljakali kaboari. Bio je sin bogatih roditelja, pa je zatezao sa kolovanjem, a svoje je pokrovitelje i slube iskoristio da uvelike povea imetak. Po stavi plemiem, zakupio je nekoliko kua u Sensu, vlasteoski posjed Paron s vinogradom, palau u Parizu u ulici Vielle-du-Temple. ivio je rasko no, posjedovao brojnu poslugu, tapiserije, konje,
189

jem je bilo ugodno da ga gnjei gomila ljudi jer, kako ree, gdje su ljudi (populus) tu je i zarada. E U Z E B I J E Do avola sa slijepcima i njiho vom zaradom: mi smo Filozofi. TIMOTEJ Ipak i Sokrat je, koliko god Filozof bio, pretpostavljao gradove poljima, jer bio je e ljan znanja, a gradovi nude mjesta za uenje. U prirodi svakako ima, govorio je, stabala, vrtova, vrela i rijeka kojima se oko hrani, ali oni ne go vore, pa prema tome niemu i ne ue. E U Z E B I J E to je Sokrat kazao valjano je sa mo ukoliko poljima eta sam. Uz to, po mome miljenju, priroda nije nijema, ve odasvud go vori i nudi brojne poduke onome koji je proma tra i kada se obraa paljivom i poslunom ovje ku. Zar ovo tako blago lice proljetne prirode ne objavljuje bez prestanka mudrost boanskog Tvorca, mudrost nalik na dobrotu? Zar nije i Sokrat u osami mnogome nauio svog Fedra i od njega zauzvrat mnogo doznao? TIMOTEJ Kad bismo i mi ponekad susretali takve, nieg ne bi bilo ugodnijeg od boravka u prirodi. E U Z E B I J E Hoe li se takvoj opasnosti izlo iti? Imam u okolici malen posjed, ne toliko ve lik koliko zgodno ureen; pozivam vas sutra ona mo na veeru. TIMOTEJ Brojni smo; teko emo na tvoj po sjed stati. E U Z E B I J E Ne mari! Cijela e gozba biti u pri rodi, sainjena, kako kae Horacije, od aenja to nije kupljeno. Vino je na licu mjesta; dm je, lubenice, smokve, kruke, jabuke i orahe nude stabla, kao na Sretnim otocima, povjerujemo li Luciju. Pridruit e se tome i koko iz dvorita. TIMOTEJ Pa dobro, prihvaamo.

192

Raskid izmeu znanosti i nastave


Humanisti zanemaruju tako jednu od osnovnih zadaa intelektualca, dodir s masama, vezu izme u nauke i poduke. Nema sumnje, s vremenom e renesansa donijeti ovjeanstvu plodove svog ponositog i samotnikog rada. Njezinim spoznaja ma, idejama i remek-djelima napajat e se od sada ljudski napredak. Meutim, u poetku rene sansa je povlaenje, uzmicanje. Oni koji znaju itati malobrojna elita povlatenih zado voljeni su. Preostali nisu vie hranjeni ni mrvi cama skolastike koje su donosili srednjovjekovni propovjednici i umjetnici, odgojeni na sveuiliti ma. Valja ekati protureformaciju da se razvije umjetnost koja e se u moda spornom obliku, ali prepunom didaktikih i apostolskih zamisli, potruditi da narod uini sudionikom kulturnog ivota. Kakve li oprenosti meu slikama koje prikazuju srednjovjekovnog intelektualca i humanista pri radu. Prvi je profesor, zateen u poduavanju, okruen uenicima, opkoljen klupama u kojima se tiska sluateljstvo. Drugi je samotan uenjak, u svom tihom kabinetu, ugodno smjeten sred prostrane i bogato opremljene odaje kojom slobodno kru e njegove misli. Ondje kolska graja, pranjave dvorane, ravnodunost spram onog to okruuje kolektivni trud, Ovdje, sve je red i ljepota, Rasko, tiina i naslada.

13

Intelektualci .

193

Biblioteka Zora
Knjiga 16

Jacques Le Goff Intelektualci u srednjem vijeku


Izdava: Grafiki zavod Hrvatske, utemeljen 1874. OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Frankopanska 26 Za izdavaa: Vladimir tokalo

Tisak: GZH, OOUR Tiskara Uvez: GZH, OOUR Knjigovenica Tisak dovren treeg tromjeseja 1982.