MALA KNJIZNICA MATICE HRVATSKE

I vica Maticevic
Novi niz: kolo V, knjiga 27
Urednica
Jelena Hekman
RASPETI JUDA
Pristup biblijskom predlosku
u drami hrvatske avangarde
elP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuciliSna biblioteka, Zagreb
UDK 886.2.09-2:22
MATICEV1(\ lvica
Raspeti Juda : pristup biblijskom predloSku
u drami hrvatske avangarde I lvica Matieevic.
Zagreb: Matica hrvatska, 1996. - 157 str. ;
18 em. - (Mala knjiinica Matice hrvatske;
kolo 5, knj. 27)
B i l j e ~ k e uz tekst. - Kazalo.
ISBN 953-150-097-5
961108055
Mala knjiznica Matice hrvatske
Utemeljena 1906.
Obnavljana 1931. i 1950. Matica hrvatska
Treci put obnovljena 1993. Zagreb 1996
Ltg. 1.,5
'1 'P,
JOSIPA JURJA STROSSMAYERK {
U OSIJEK\.J
GRAOSKA I SVEUCILISNA KNJI:ZNICA

Broj ... X92.,..Cf>.6'L....".....
Signatura: . .I.Q?1".. "................. "..
- ........
GRAOIKA IIVEutlLiANA KNJi1NICA .
11111111 I
B7'10B'1e32
UVOD
U pristupu biblijskome predlosku u
drami hrvatske avangarde moguce je izdvojiti tri bitne
problematske razine, vazne za pravilno razumijevanje
predmeta interesa u ovoj knjizi, nacina proucavanja toga
predmeta te, konacno, shvacanja proucavanja.
Pristup, dakle, pretpostavlja: odredeni knjizevnoteo
retski i knjizevnopovijesni stay prema pitanju i shvaeanju
hrvatske avangarde, zatim naznaeenje razloga odabira
dramskog korpusa predvidenog za analizu te prepoznava
nje i apliciranje naCina (teoretskih i metodoloskih) u go
netanju pristupa biblijskom predlosku uz konacno odre
denje svrhe cijeloga posla.
Bez obzira na stanovite otpore, avangarda je u naSoj
knjizevnoj znanosti danas jasno profiliran operativan po
jam, knjizevnopovijesno utemeljen i teorijski opravdan,
zakljucit ce u svojoj knjizi 0 hrvatskoj knjizevnoj avangar
di Gordana Slabinac.
1
Pri tome ona ima na umu rezultate
radova Flakera, Sicela, Ivanisina i drugih proucavatelja,
medu koje bismo danas svrstali i sama njezina postignuca,
koja su dokazala da je rabljenje termina avangarda. kao
periodizacijskogpojma za razdoblje od desetih do otprilike
tridesetih godina dvadesetog stoljeea. potpuno opravda
no. Avangarda se u tim radovima shvaca i kao naziv za
1 Gordana Slabinac: Hrvatska kn,iiZevna avangarda. Poetika i ianrov
Mj ,uBtav, Zagreb, 1988, str. 54.
5
stil, a je spoj - shvaeanje avangarde kao periodizacij
skog pojma i avangarde kao stilskog pojma proizasao
iz Flakerova pojma stilske formacije avangarde, koji je
primjenjiv i u proucavanju hrvatske knjizevnosti kao onaj
nadredeni pojam koji razrjesava pitanje predominacije
nekog od avangardnih stilova i koji svrstava i spaja hrvat
sku avangardu s knjizevnom slikom avangardne Europe.
2
Zrela recepcija ekspresionistickog stilema koja se nastavi
la na onaj famozni uhvaeeni korak hrvatske knjizevno
sti s europskim trendovima u razdoblju mod erne, poslje
dovalaje, ne bez izrazitih specifikuma, znaeajnim brojem
umjetnickih djela u svim zanrovima,
3
pa je na temelju
osjecanja takve predominacije nazivu avangarda u hrvat
skoj knjizevnoj znanosti pocesto pretpostavljen naziv ek
spresionizam. Takvo je pretpostavljanje u redu ako se u
njemu ne krije pomanjkanje svijesti 0 avangardistickim
aspektima ekspresionistickih djela u hrvatskoj knjizevno
stL Stoga smo, a posve svjesni svih teoretskih i knjizevno- .
povijesnih prednosti podredivanja pojma hrvatskog ek
spresionizma pod pojam hrvatske avangarde, takvo sto
pokusali izbjeei vee u samom podnaslovu knjige.
Nase je zanimanje za dramu hrvatske avangarde u
uskoj vezi sa samim izborom tematoloskog proueavanja
biblijskih mitema i tematema. Nairne, upravo je drama
onaj zaur koji ce najvise rabiti biblijski predlozak, pa sma
tako u mogucnosti pobrojati petnaestak dramskih teksto
va hrvatske avangarde kojima je BibliJa posluzila kao
2 Aleksandar Flaker: Stilske formacije. Sveucilisna naklada Liber,
Zagreb,1986
2

3 Bit ee da i za iznimna stanja s ogranieenim informi
ranja vrijedi osnovna spoznaja komparativnog proucavanja knjizevnosti:
da recepcija u pravilu pretpostavlja dispoziciju. Ekspresionisticke teori
je i tekstovi nikad ne bi bili naisli na tako znatan odziv da mladi hrvatski
autori nisu u njima osjetili izraz svojih osobnih estetskih predodzbi i
slutnji. Viktor Zmegac: TeiiMa modernizma, Zagreb, 1986, str. 77.
6
ishodiSni motivirajuci tekst, odnosno u kojima je suodnos
spram biblijskog predloskajedan od najvainijih u odrede
nju sintakse i semantike njihove strukture.
4
Petnaestak tekstova sveli smo na njih osam i oni,
pretpostavljamo, predstavljaju one bitne aspekte obrade
bibIijskog predloska u ovome razdoblju kojima ce se onda
moei, na temelju tipoloske slienosti, pridruziti i ostali
neanalizirani tekstovi. Jasno je da izabrani tekstovi u
manjoj iIi vecoj mjeri oprimjeruju avangardisticka poetic
ka nacela, vee prema tome predstavljaju Ii tzv. zamisljenu
jezgru hrvatskih avangardnih dramskih tekstova iIi su u
zoni djelovanja avangarde. Skliski stilski teren, naslijeden
JOB od },stilskog koktela modeme, prolongiranje u dobroj
mjeri i u razdoblju hrvatske avangarde, posebice u njezinu
sinkretienom i sintetskom dramskom zanru, pa se to
alijeti i u njezinih proucavatelja.
5
Bitnoje ipak istaeijedno:
.. Osim izabranih osam drama zaanalizu, to sujoli Kosorovo Pomirenje
(1914), KrleiinaSaloma (1914), HabeduSeve Ruine (1922), Kulundlieev
idol (1922) i Mihalieeva Grbavica (1927). U gotovo se svima
Krle:Hnim dramama iz eiklusa Legendi dadne izdvojiti biblijsko-mitski
..Joj, paje to zasebna tema za obradu 0 kojoj je dosada u strucnoj literaturi
podosta reeeno.
1\ Ook Boris Senker Krlelinu Legendu sYrstava medu artisticka ostva
rll\la drame hrvatske moderne, dotle ju Gordana Slabinae vidi kao
-linku ekspresionistiCku dramu. pak 0 istoj drami govori da
Jo na pola puta, izmedu simbolizma i ekspresionizma. Nadalje, dok 0
IIk'ozzijevoj drami Ecce Iwmo! NUtoia govori kao 0 postekspre
IlonifltiCkoj drami, Senker i svrstavaju je u ekspresionistiCka
.1&. Oak 0 Ogrizovieevu Oqjavljenju govori kako je to .pravo
tkapresionistiCko djelo, drugi na takvo ipak ne pomiliJjl\iu, zadovo
UlvljuS Be naeelnom OGienom da Be radi 0 modernistickom autoru i djelu
CMll'Olliav Sieel, Ivo Frangee), odnosno protoekspresionistickom djelu
CO. Blabinae). Ook Branko vidi Krlelinu Golgotu kao njegovu
fttllld nl\iheterogeniju dramu, dotle VuCkovic u svojoj analizi dl\ie na
Make postekspresionisticke manire, tj. nagleAane konstrukeije
I tronijake dimenzije drame, itd., itd. I i Slabinae slaZu se daje
7
ekspresionisticki stilski, scenski i idejni supstrat hrvatske I
dramske produkcije izmedu, otprilike, 1915. i 1925. godi- .
ne, kljucan je za njezino poeticko razumijevanje, bez ob
zira na to sto gotovo istodobno postojanje i isprepletanje
naturalisticke, simbolisticke, ekspresionisticke i postek
spresionistiCke intencije u oblikovanju dramskih tekstova
nije zamjetno samo u razlicitih autora (poetici razdoblja),
vee i u istih autora (poetici autora), sto dodatno utjece na
specifieni karakter percepcije i recepcije ekspresionistic
kog stilema u hrvatskoj knjizevnosti (spomenimo samo
slojeviti poeticki razvoj Krlezina knjizevnog opusa Hi ci
njenicu da Strozzi prvo pise postekspresionisticko djelo,
dramu Istocni grijeh 1922., a zatim ekspresionisticko
djelo, dramu Ecce homo! 1924.).6 Kronologija nastanka
pojedinih dramskih djela tako nije uvijek pokazatelj i il
mjerilo ocekivanog, idealnog i cistog poetickog razvitka.
U ovome izboru, koji je zasigurno pokazatelj i osobnog
afiniteta i sposobnosti analitieara da se upusti u naznace
nu problematiku, pokusali smo zato naglaSenije donijeti
kombinaciju tzv. protoekspresionistickih (Tucie, Ogrizo
vic, Galovic) i ekspresionistickih tekstova (Strozzi, Be
govic, Prpic i Krlezine drame), gdje su neki od potonjih
tekstova, kao Strozzijev Ecce homo! iIi Krlezina Golgota,
nagovijestili i mogucnost pojave postekspresionisticke
dramaturgije. Izabrani dramski tekstovi poredani su i
bitno obiljezje drame hrvatske avangarde njezin tematsko-stilsko-zan
rovski sinkretizam i sinteza. 0 svemu tome detaJjnije vidjeti djela
navedenih autora u popisu literature na krtiju knjige.
Uz ovu specificnu znaeajku, hrvatsku avangardu. prema misljenju
Gordane Siahinac. karakterizira i specifiean negatorski odnos hrvatskih
avangardnih autora prema viastitoj knjizevnoj tradiciji uz istodobno
usvajanje europskih autoriteta i tradicije, odnosno cinjenica da u razdo
biju hrvatske avangarde nema organiziranih pokreta koji hi samosvjesno
propagiraJi odredeni stilski i idejni pravac. Vidjeti knjigu nay. u bilj. 1.
8
analizirani ne prema kronoloskom iIi stilskom razvojnom
redu, nego prema pretpostavljenoj sintakticko-semantic
koj razvojnoj logici u pristupu biblijskom predlosku. Sa
mim izborom dramskih tekstova pokusali smo obuhvatiti
zanimljivi stilogeni raspon hrvatske avangardne drame s
obzirom na laviranje izmedu razlicitih oblikovno-idejnih
intencija, dok smo se u redanju izabranih dramskih tek
stova POkU8ali ddati unutrasnjih recepcijsko-modelativ
nih nacela, imajuci doduse na umu kronologiju nastanka
i one bitne stilske znacajke izabranih djela, ali svjesno im
pretpostavljajuci vlastitu otkrivacku proceduru i optiku.
Ta tzv. unutrasnja, recepcijsko-modelativna nacela od
nose se i sasvim proizilaze iz cilja sto smo ga postavili, a
onjednostavno glasi: gonetanje nacina i funkcija pristupa
biblijskom predlosku u drami hrvatske avangarde. Te
meljna su, dakle, pitanja koja ce nas usmjeravati u naSem
poslu ona koja se odnose na to kako pojedini autor pristu
pa biblijskom supstratu (sintaksa), te zasto mu je takav
pristup potreban i 8to zeli njime postici (semantika i
funkcija). U konacnici, pokusat Cemo, na temelju analize
izabranog korpusa tekstova, skicirati sintakticko-seman
ticki razvojni kOd hrvatske dramske avangarde u recepciji
i strukturnoj interiorizaciji biblijskih mitema i tematema.
Drukcije receno, cilj je predociti one bitne sintakticko-se
manticke modele kojima su dramski tekstovi toga razdo
blja recipirali biblijske sadrzaje.
Teorija intertekstualnosti pruZila namje u tome smislu
zahvalan pojmovni aparat koji je omoguCio sumjerljivost
analitickih zamjedbi. Iz teorijske misli 0 fenomenu in
tertekstualnosti izdvojHi smo postavke samo onih autora
koji su nam se cinili najprimjerenijima za nase tumacenje.
To znaci da smo se bitno ogranicili na autore koji su
pokusali stvoriti odredeni fond konkretnih i operativnih
9
6
pojmova (deskriptora), autore koji su pragmatizirali sIo
zene i apstraktne zamjedbe svojih predsasnika. Nadalje,
u vezije s primjenom intertekstualne optike i promatranje
dramskih tekstova izvan dinamicnog suodnosa s njihovim
kazalisno-scenskim mogucnostima. IskljuCivo nas, dakle,
zanima relacija tekst drame-tekstBiblije. Takva statiena.
analiza, orijentirana ponajprije na "pomno citanje
sture dramskog zanra, ne obazire se niti na europ!'lki
kontekst razvitka hrvatske dramske knjizevnosti, ali
naravno podrazumijeva i svjesna je da je to znaCaJn(J
recipiranje Biblije u naSoj avangardnoj drami pod
jem tadaSnje aktualne europske dramske dinamike.
metodoloskom smislu postupat cemo prema uputama
sicnog strukturalizma, koji pretpostavlja da je za
nekog fenomena (recepcija i funkcija Biblije) potreb
n
raspoiagati popisom jedinica-elemenata (prepoznati
blijski mitemi - iikovi, motivi, situacije i s1.), odnol:>1.1
propisom 0 slaganju i rasporedu tih jedinica (uklapanJ
biblijskih motiva u sintaksu novog teksta i njegovo
stavljanje pomocu usvojenog pojmovnika).
Prije samog upucivanja na intertekstualni pOJmmn
aparat pokuSali smo pokazati nacelnu vezu izmedu
garde i Biblije, odnosno upozoriti na ona mjesta u
sionistickoj poetici koja bi mogia biti mjesto
suodnosa implicitnih avangardnih struktura i
predloska.
N aposljetku, spomenimo da 0 samom odnosu UlUUJI:!LIJ
mitema i drame hrvatske avangarde u knjizevnozndi
stvenoj struci nije mnogo pisano, a da se nije uopce
primjenjujuci postavke 0 fenomenu intertekstualnos
ipak, osim onih radova koji se bave analizom
djela modernih dramskih autora, paje onda u njih,
iii vise, obradena i nazocnost biblijske topike,
valja izdvojiti knjigu Radovana Vuckoviea Moderna dra
ma (Sarajevo, 1982.). Tuje autor u spretnom sintetskom
i taksonomskom pregledu upozorio na tematolosko-stil
Hke modalitete suodnosa Biblije i dramskih djela upravo
hrvatske avangarde (Vuckovic rabi taj termin ocito pod
1"lakerovim utjecajem), a dodatna je vrijednost knjige u
t,orne sto ona takoder vrlo pregledno kontekstualizira
....zvoj hrvatske moderne drame europskim obzorima.
Nudalje, tu su i radovi vee spomenutih prouCavatelja
IIlIropske i hrvatske avangarde, Aleksandra Flakerai Gor
clune Slabinac, koji dodiruju nasu temu, ali kako ih ona
"rirnarno ne zanima, to je u njih i nedovoljno nagiaSena.
'I'nko se suodnos Biblije i avangarde spominje samo unu
tl" opCih poetickih zasada avangardnog djelovanja,7 od
nnlno prepoznavanje je biblijskih tematema u hrvatskim
IVllngardnim tekstovima podredeno gonetanju opce zan
I'Ov.ko-tematske slike sveukupne hrvatske avangarde.
8
J-oontnije rad Ane Lederer9 svojevrsni saZetak dosadaS
flaznanja 0 nazocnosti BibUje u modernoj hrvatskoj
pa onda i u jednom njezinom bitnom stilskom
ekspresionistickoj drami. Autorica ne eksperi
..mira previSe: ona pazljivo sublimira poznate kriticko
analize i ocjene odabranih drama, usredotoeujuCi
""Imarno na podcrtavanje promjena koje u recepciji
nastaju kao posljedica promjena rabljenog stilskog
. Poetika osporavanja, Zagreb, 1982.
Slablnac, nay. djelo.
.....r.r: mitemi u hrvatskoj drami dvadesetih i tri
_In.... Umjetnost rijeei, XXXVIlI/1994, br. 1, str. 3-13.
10
11
BIBLIJA U POETICI AVANGARDE
I EKSPRESIONIZMA
1.
Jednaje od formativnih poetickih odrednica avangarde
njezin negirajuCi odnos spram tradicije, odnos koji ide do
potpunog ukidanja svih naslijedenih struktura i stvaranja
ex nihilo. 0 tome redovito govore eksplicitni avangardni .
tekstovi.
10
S druge strane, umjetnicka avangardna ostva
renja obilato rabe i tematske i zanrovske mogucnosti koje
im podastire upravo ta negirana tradicija, pocesto bez
osvrtanja na programatski nihiIizam i eksplicitno propi
sanu poetiku osporavanja. U ovoj se, samo jednoj od
aporija avangardne poetike, u protm:jecju izmedu njezine
programatske nakane i umjetnicke realizacije, nalazi i
mjesto s kojeg bi se mogio priCi i spoznavanju odnosa
avangarde i Biblije.ll Slijedom Flakerovih naceinih teza
10 Nazivi su eksplicitan i implicitan, u kontekstu knjizevnoznan
stvenog prout8.vanja zanrovskih sistema, objaAnjeni u knjizi P.
KnjiZevna genologija (Zagreb, 1983.), a prilikam odredivanja zanrav
skog sustava avangarde u navedenoj knjizi G. Slabinac Hrvatska knji
zevna avangarda (Zagreb, 1988.). Dok je eksplicitni tekst obiljezen
dominacijom eksplicitnih odrednica jezika epohe, pravca, razdoblja ili
pokreta. a obuhvaca manifestativne, programatske, i
diskurzivne proglase. odredbe, napomene i autorske iskaze (ibid . str.
64), dotleje u implicitnom tekstu dominirajuci element knjizevna struk
tura i postupak, koji manje iii viSe oprimjeruju eksplicitne zahtJeve.
11 Ovo nije jedino avangardne poetike. Pridruzuju mu se i .
neke druge nepodudarnosti izmedu zahtjeva i literarnih ostva
12
. .VIIU6iLII".
J061PA JUF'lJA STF<OSSMAY!RA
U OSIJEKU
GRADSKA I SVEUCILISNA
[2KNJIZNICA OSIJEK
o proucavanju avangarde, a pO.Ba-Dslanjajuc.l..mL.!.._
njegovu cetvrtu tezu,12 mozemo ustvrditi kako je meta
tekstualna funkcija ona izdvojena funkcija avangardnih
tekstova kojaje kljucna za proucavanje i shvacanje odnosa
izmedu tradicije i poetike novog. Metatekstualni odmak
od tradicije dobiva u avangardnim knjizevnim struktura
ma najrazlicitije forme sintakticko-semantickih modifi
kacija, a metatekstualna je funkcija utoliko izraZenija i
znaeajnija za gonetanje strukture avangardnog teksta
ukoliko se prevrednovani tekst u odredenoj kulturi sma
tra kanonom, odnosno utvrdenim pravilom iIi normom,
kako je to slueaj s Biblijom. U svojim razmatranjima
rDja: s jedne strane nalazi se zahtjev da umjetnost postane bUska i
Uudima s ulice, dok se s druge strane u avangardnim knjizevnim ostva
I'tlnjima rabe postupci koji upravo avangardnu umjetnost tesko
I'!ltljivom i pristupacnu samo odredenom krugu recipijenata. Elitizam
IIvangarde bio je prejak za zeljeno stapanje umjetnosti sa svakodnevnim
livotom. U vezi S osporavanjem tradicije, doda,jma u ovom kontekstu, da
avangarda nije mogla ostati samo na negativnim odrednicima svoga
pristupa, jer se jedan sustav, epistemoloSki gledano, ne moze temeljiti
na sarno negativnim odredenjima, tj. on se ne smije definirati sarno onim
Ato nije. Iako se stalno naglaAava sekundarnost avangarde, tj. njezino
neprekidno opiranje strukturiranju u <;jeloviti sustav, odredenje avan
iarde kao ..pozitivnog sustava dolazilo je i iz nje same. Ambivaientnost
odnosa spram tradicije, kojeg je Biblija sarno dio, mogla je otvoriti
prostor shvacanju avangarde kao sustava koji i gradi, a ne sarno razgra
duje. Prograrnatsko prevrednovanje svih zatocenih struktura osigurava
10 je unutraAnju avangarde, aii je avangarda moraia,
nesvjesno dakako, u istoj toj poetici ostaviti mjesto i za posve pozitivne
odrednice, mjesto koje Ce knjiZevnoj znanosti omoguciti svjesno uot8.va
nje poetickog sustava. Jer, sarno kao poeticki sustav avangardaje magla
blU podlozna terminoloskom i pojmovnom ustroju i sumjerljivosti ana
IIze svojih raznorodnih i teko uhvatljivih formi. Sarno
!tao sustav avangarda je i mogla opovrgnuti Poggiolijevu tezu 0 nemo
IfUCnosti pronalliZenja minimainog za,jednickog nazivnika avangar
dnih tekstova.
12 Vidi poglavlje ..Teze 0 prouCavanju avangarde u Flakerovoj knjizi
Poetika osporavanja. Zagreb, 1982., str. 20-32.
13
Svetog Pisma, Wilfrid Harrington zakljucuje kako je
bIijski kanon odredena zbirka spisa koji saCinjavaju
vilo vjere}3 U njegovu odredenju Biblije kao kanullGl,
odnosno u primjeni oznake kanonican na Sveto
mogu se pronaci vrio poticajne misli i za moguee
nje odnosa avangarde i biblijskog kanona. Avangarda
odnos prema biblijskom kanonu, kojije duhovni i kultum.
temelj-tekst europske civilizacije, zasniva na dvama
stupima: 1. biblijski se kanon shvaea aktivno, tj.
pocelo, kao prvobitni tekst 0 ustroju svijeta i covjeka
kao izgradeni sustav vjere i cudoreda bozanskog podrij
tla, a od nemale je vaznosti za avangardu pritom i
sena biblijska mitotvornost; 2. biblijski se kanon
pasivno, tj. kao tradicijska okamina, kao zadani mit
je autoritativnost nametnuta institucijom Crkve i
cenjima crkvenih otaca.
Ova dva naznacena pristupa Bibliji kao kanonu
vaju temeljnu dualisticku prirodu odnosa avangarde
ma Bibliji, koji, kako smo spomenuli, zadobiva i a
nn
";;Ql
karakter, ali samo onda kada se Biblija iskl}ueivo
tra kao dio tradicije i u neposrednom suceljavanju
citnih i implicitnih avangardnih tekstova.
usvajanje svojstva kanonicnosti dokida jednosmjerno
giranje Biblije kao tradicije i omogucuje da se
biblijskom predlosku uspostave odnosi afirmacije i
lacije. Sjedneje strane, tako, povjerenje uBibliju, u
izgradeni i ponudeni sustav moralnih vrijednosti
covjecanstvu, naroCito u godinama poslije prvog
rata, itekako bile potrebne. Ekspresionisticko
teze 0 Novom Covjeku i koncept mesijanizma koji
trebao osigurati novi savez izmedu ljudskog i kozmicl!
13 Wilfrid J. Harrington: Uvod u Bibliju. Spomen objave. Zagreb,
Str.115.
14
naoola, i tako dovesti do duhovnog ozdravljenje bolesnog
c'!ovjeeanstva, sasvim korespondira s biblijskim pojavom
(Musa Krista i njegovim moralno-duhovnim habitusom.
/lihlija je upravo za ekspresionizam bila izvoriste simbola
preporoda i vjere u eovjeka i utjeciste duboke tuge izazva
110 ratnim i poratnim stanjem, ona je mogla ponuditi
model obnove covjeka i svijeta. Avangardi ee odgovarati i
AiojeBiblija knjiga bozanskog autora, a ne jednog zemalj
IIkogpisca. BibZijaje rezultat izvorne bozanske inspiracije
kujom su bili nadahnuti mnogobrojni zemaljski realizato
II-zapisivaci. Izvoriste nadahnuea nalazilo se u kozmic
kIm, nezemaljskim kategorijama bitka, i tu je teolosku
IIOBtavku ekspresionizam objerucke prihvatio. Teolosko
tumacenje nastanka Biblije moglo je posluziti kao uzoriti
rlmjer za vezu covjeka s Bogom i kozmickim: Inspiraci
" uvijek valja zamisljati kao pozitivnu bozansku i ljudsku
r:nterakciju, pri cemu se Bog spusta do covjeka. 'Bog je
hAdahnuo odredenu knjizevnost: ulio je u nju svoju rijec,
IU ne tako da bi je lisio bilo cega ljudskoga, nego tako da
Ilikoristio sve njezino znacenje i razliCita ljudska isku
ILvn. Prilagodio se covjekovu nacinu misljenja i izrazava
koji upravo treba euti spasonosnu rijec Boz
",14 Ekspresionizmu ee se nadalje svidjeti i teoloslm
kako u Bibliji nema znanstvene istine, vee samo
koju s pomoCu covjeka objavljuje sveprisutni bozan
duh. Tako je za ekspresionizam, koji je svoju poetiku
_meijio na potrazi i teznji 1m kozmicnom, za razliku od
avangardnih pravaca koji su se opijali tehnikom i
p\ologijom, usmjerenje prema aktivno shvaeenom bi
kanonu postalo neupitno.
se shvaeanju biblijskog kanona, s druge stra
spomenuto nacelno avangardno odbijanje sva
15
Albrecht Durer: Kalvarija, aka 1503-1504.
16
kog oblika tradicije, posebice onog koji je svoj vjekovni
prestiz izgradio na autoritetu pojedinca iIi institucije.
'I,'eolosku postavku daje "Crkva autenticni tumac Pisma
ida jedino Crkva snagom objave moze prepoznati nad
naravnu Cinjenicu inspiracije15 avangarda ne moze pri
hvatiti,jer se opire svakom obliku autoriteta. Prlhvaeanje
i ~ e s t a obrada biblijskih tematema s Kristom u prvom
"lunu u ekspresionistickim tekstovima ne znaCi da je
I{"ist shvaeen apodikticki kao bozanska osoba s nedodir
lIivim supstratom moralnosti i duhovnosti, vee ponajprije
kilo osoba koja simbolicki utjelovljuje djelatno bozansko
(kozmicko) nacelo koje moze postati i ljudsko.
Ook je afirmacija Biblije u avangardnim tekstovima
f'ntvrdivala biblijsku dimenziju vjecnosti i kozmicnosti,
odnnsno usvajanje njezina bozanskog praizvora s moral
"tm 8ustavom odgovornosti na cijim je temeljima trebao
'.rllllti i suvremeni novi covjek, negacijaje biblijskog pred
IoIkll na drugoj strani takoder oznaeavala potvrdivanje,
.It lIada zemaljskog nacela u kojem ljudsko nacelo domi
nad neuhvatljivim bozanskim. Aktualizacija Evande
kiln I\iegovo osporavanje u Flakerovojje opticijedno od
mjesta avangardnog obracuna s trajnim vrljedno
ouropske kulture.16 Ipak, obracun nije uvijek mo
odjenuti osporavateljsko ruho, pogotovu ne onda
III Biblija promatrala kao prapocelo civiIizacije, kao
....ulni izvor arhajske monumentalnosti (Paul Ha
a pogotovu ne kada su se, kao u ekspresioniz
pn\lZlmale i gotove teoloske formule. Gordana Sla
vorl tako 0 rebelistickoj samosvijesti avangarde
bila monolitna i koja nice iz uske vezanosti uz
doba, ali odatle valja tumaciti ijedan drugi aspekt
17
kriticnosti i angaziranosti koji avangarda uspostavlja
spram svoga vremena: rijec je 0 polu posve oprecnu uzno
senju tehnicizma i pohvali brzine zahuktala stoljeea: po
vratak pretkulturnim regionima ljudskog iskustva, pra
pocelima civilizacije, arhajskim temama zacrtat ee smjer
gibanja jednog krila avangarde.17 Poetika novog, dakle,
nije sarno osporavala: tzv. primitivisticko-apstraktna pa
radigma avangardisticke formule (ekspresionizma napo
se) znalaje i u udaljenim kulturama i kanonskim teksto
virna, za koje je avangarda pretpostavljala da utvrduju
pocela covjeka i svijeta, prepoznati, u okviru svojih htije
nja i moguenosti, i pozitivne vrijednosti i uklopiti ih u
svoju poetiku kao dio famozne rebelisticke samosvijestk
Doduse, i zagovaranjem je prvobitnih kultura
I:lUl\.UUIl
i nmivl'l
njem na pocela europske kulture i civilizacije
ponajprije osporavala postojeee stanje intelektualne i
hovne svijesti, pokazajuCi kako je davnasnjost vrednija
sadaSnjosti, ali je tako, htjela ona to iIi ne, otvarala
prostor koji je znatno ublaZavao ekstremne
z ahtj eve.
II.
U Poggiolijevoj optici avangarda je rezultat
umjetnickog i gradanskog duha u epohi u kojoj
osjeeanje otudenosti koje za svoj izraz, ponesto I J V J ~ " " " ' "
stavljeno receno, uzima oblike antagonizma, agonizmaj
aktivizma i futurizma.
18
U takav mentalni sklop, koji
Poggiolija pronalazi adekvatan teoretski i empirijski
stup, dadne se uklopiti i odnos avangarde spram
kao dio sireg i sveobuhvatnijeg odnosa avangarde
17 Slabinac, nay. djelo, str. 42.
18 Renato Poggioli (Renato Podoli): Teorija avangardne umetnostt,
Beograd, 1975.
18
tradicije. Dolje-s-prosloseu i negacija svih civilizacij
Hkih i kulturnih vrijednosti koja ekstremno ide do para
doksalnog stvaranja ni iz cega, otrpjet ee i kanonski
tekstovi, medu kojima je biblijski, za europski kulturni i
dvilizacijski krug, na prvom mjestu. U avangardnom an
tagonizmu spram tradicije Poggioli prepoznaje mjesto i
ilunimljivostBiblije zaobradu u avangardnim tekstovima.
luko je prema Poggioliju nihilizam tipicna forma mentis
Hvakog avangardista, pa je opea destrukcija naslijedene
tradicije sredisnje mjesto avangardne poetike, u njegovu
konceptu futurizma moze se iscitati i unekoliko drukCi
.io videnje sudbine biblijskog predloska kao dijela ospora
vane tradicije. Idealnu projekciju buduenosti kojoj napo
HUetku tezi avangarda Poggioli naziva futurizam. To je
I\jegova varijanta Lotmanove i Flakerove koncepcije opti
maIne projekcije. Kriza umjetnosti i sukob staroga i novo
j{B ne zeli zavrsiti u katastrofi, vee u nekom obliku teleo
loskog euda. Na tome mjestu Poggioli presutno dopusta
Mumjerljivost opeeg htijenja avangarde da postane nosite
Uica ideje iii mita 0 prijelazu u jedan drukciji svijet i
biblijske poruke koja zeli reCi kako je vidljivi zemaljski
l.ivot sarno priprema za stvarni zivot poslije zivota.
Odnos spram Biblije dadne se dobro uociti i preko
qjelokupnog odnosa avangarde spram mita i mitologije.
Kako u svome eseju utvrduje Ljiljana Gjurgjan, avangarda
pl'ema mitu uspostavlja vrlo aktivan odnos prevrednova
nja: Knjizevnost avangarde upotrijebit ee stereotipe i
mitove koji su temeljni arhitekstovi nase kulture zato da
bi ih rasvijetlila, ironizirala, subvertirala, parodirala.19
Avangarda dakle zeli, rabeCi mit, razbiti njegovu mito
tvornost, pokazati kako su ove tradicionalne strukture
19 4jiljana Gjurgjan: "Odnos mita i knjizevnosti u razdoblju fin de
./jclea i u avangardi, str. 101, u: Zbornik Treceg programa Radio
Zagreba. Br. 25-26, 1989., str. 97-103.
19
opasne okamine koje odrilavaju status quo odredene
ture, nacije i individualne svijesti 0 sebi i 0
bivajuCi uzrokom niza kolektivnih predrasuda i Ul"'15CUU'
manija. RabeCi mit, koristeCi se dijelovima pojedinih
toiogija (likovi, simboli, situacije), avangarda zeli
pitati vrijednosti koje mit, kao sredisnje uporiste
kulture, nameee i obnavlja.20 Ipak, ovaj esej ispusta
vida onu, ovdje vee spomenutu intenciju avangarde da
mitu vidi pocelo stvari svijeta i eovjeka, i dajoj mit
kao sredstvo pomoCu kojega i sama avangarda moze
govoriti 0 covjekovom djetinjstvu i snovima
covjecanstva (Sigmund Freud). Pomoeu znacenja
vaZnosti koje mit zauzima u razvoju kulture i civiliz
covjecanstva, rabeci sintakticko-semantiCku
nost mita u iskazivanju modela oovjeka i svijeta
sti, sasvim odbacujuci mitologiju kao ideologiju, ali i
nicavajuCi nacelni Poggiolijev nihilizam spram tradiq
na razne oblike skepse i cinizma, avangarda ce napoalj{j
ku stvoriti koncept sasvim opreean mitu - optimabl
projekciju.
Njegove au bitne znaeajke dinamizam i atalna
nost izbora: "Svojim izvornim latinakim znaeenjem
jectio- hitac unaprijed, u daljinu) i po tome sto je
iz matematike i fizike, pojam odgovara pojmovnom
sto ga je razvijala avangarda; njime je naglaseno i
struktivno nacelo velikoga dijela avangardnih
istaknuta je orijentacija takvih tekstova na buuul..uv,,"
ime koje je moguee prevrednovati proslost i nijekati
daanjost, a atribut 'optimalna' podrazumijeva morrucn
izbora medu drugim moguCim projekcijama.21
20 Ibid., str. 101
21 Aleksandar Flaker: Optimalna projekcija, str. 107, u:
ruske avangarde 1. Ur. Aleksandar Flaker i Dubravka Ugresic,
1984., str. 107-117.
20
III.
Svoju su optimalnu projekciju upravo ekspresionisticki
j,bkstovi utemeljili na poetici koja je umnogome zavisila
IIlI I\jczina odnosa spram biblijskog predloska. RazlikujuCi
I,.modu vise ekspresionistickih paradigmi, Slavko Jezic
"lIIutra da se narocito "primitivisticki ekspresionisti, tra
za praosjecajima, obracaju i metafizici, pa cak i
L.,olugiji; po njima nije mehanizacija u stvari kriva propa
ILl duAe, nego covjekov odpad od Boga, od dusevnosti, od
PI'!r'odene primitivne moralnosti.22 Pa ipak, i drugimje
bUllim komponentama ekspresionizma, a Jezic ih, pored
odreduje jos gotsku i
Hroknu, nenJetko potrebno utociste 1 smlrenost kod bo
lIn,tva, osim ako nihilizam i pesimizam nisu sasvim
II'IvRgnuli. Kljuena rijec kojaje u okviru ekspresionistic
Ivacanja svijeta, covjeka i umjetnosti dobila gotovo
IWl'dtmo znacenje termina jest rijec preobrazaj, promje
Onnje u ekspresionizmu dvojaka: esteticka i humani
Esteticka promjena se odnosi najezik i strukturu
videnja, na visokodeklamatorni ton, hiperboliCke
j dinamicnu retoriku, dakle na sve ono sto je sumjer
avangardnom poetickom naputku 0 stalnoj
za novim, iznenadujucim, deautomatiziranim je
lsl. Iako se ekspresionisticki stilem itekako razli
drugih avangardnih stilema, glavno je obiljezje
ekspresionizma naspram drugih -izama posti
ft. razini humanistiCke promjene. Dna ponajprije
duhovnu obnovu covjeeanstva povratkom na
Ito bitno oznacava novu formu ideala humanite
"'IIC: Hroatska knjiievnost od poeetka do danas, 1101-1941.
.tr.400.
Konltantinovic: Ekspresionizam. Cetinje, 1967., str. 65.
21
Paul Kornfeld, njemacki ekspresionist, tvrdio je
je jedino srediste covjeka Bog koji je covjeku dao dusu,
dusaje bit postojanja: Basje to mozda poslednje poslanJ'
i poslednji smisao sve umetnosti, nista do to: p o d s e e a ~
covecanstvo da ga cine ljudi, a coveka da je od Boga. I
ima dusu, daje onajedino njegovo srediste,jedino
bice, a da je sve drugo tek breme koje je dole vuce i
u koju se mora uhvatiti da bi bio na zemlji;
smisao svekolike umetnosti je da coveku predoCava da
sva zbilja sarno privid koji iscezava pred istinskom
skom biti. Daje sva zbi1ja sarno zabluda, a daje
istina.24 Iako neposredno ne govori 0 tome, Kornfeld
naslutiti u cemu se nalazi temeljni cilj ekspresionistiill
umjetnosti: u razrjesenju napetosti izmedu zemaljskol
nebeskog, odnosno ljudskog i bozanskog nacela.
smatra da ljudsko naeelo treba doCi do punog iZl
sarno ako je funkcija bozanskog, tj. ako covjekom
one moralne, eticke i humanisticke vrednote koje je
djelovanjem ljudima podastro sam Bog.
Za Georga Kaisera najvaznijije sam cin vjere u
koji ce djelovati prema moralnom uzoritom
ce sarno na taj naCin, djelujuci, novi covjek biti u
svijeta. Zato je u njega vjera Cin, djelo, a ne svojstvo.
covjeka. Covjek buducnosti je djelatni moralni
vjera je dovoljan kriterij njegova postojanja: Nije
vazno da covek bude kadar sto uciniti koliko je
ga valja prepoznati. Ja verujem u ovog Coveka
sti, a veraje dovoljna.25
24 Paul Kornfeld: Covek kao duSs, str. 148, "Pozoriste,
2-3,1972., str. 147-148.
25 Georg Kaiser: Energetika poezije, str. 154, ibid., str. LOl-1D'll
22
Friedrich Kofka dolazi do koncepta Novog Covjeka
proko analize prethodnih stoljeea koje je stvorilo harmo
nlt'!nu sliku svijeta, preko analize jednog doba u kojem je
ftuvjek izgubio dio sebe, jer njegova priroda nije apolonij
.kll, nego dionizijska i puna dynamisa.
26
Determinirana
aluvjekova volja, koja je posljedica djelovanja sila izvan
f\l1J(U, umrtvljuje sva njegova osjetila, Cak i vjeru u sebe
,,"nu i u njegove bliznje. Kofka smatra da 19. stoljeee zbog
" ., .. i ne daje veliku drarnu, jer covjek nije probudio svoju
,rlrodu kojoj je svojstveno anarhicno stanje. Anarhija
"ll(Oni covjeka da prevlada zemaljske okvire i da dozove
" nstvo u svoj svijet. U ekspresionizmu mora nestati
tDvJek koji je bio sarno pojava medu pojavama, koji je bio
i neodgovoran za svoja djela, a mora se pojaviti
djelatan i moCan poput Boga. Uopce, zakljucuje
mora poeeti potraga za Novim Covjekom.
kornfeldovo zagovaranje covjekove duse, Kaiserova
u Covjeka i Kofkino zahtijevanje Novog Covjeka
au krikovi brojnih ekspresionista koji su smatrali
U Novoj Umjetnosti vjecnost likuje nad epohama.
Novi Covjek i vjera u COvjeka, uopee zagovara
koncepta mesijanizma, nedvosmisleno je prizivalo Bi
t njezine protagoniste. Da je Biblija mogla postati
I. umjetnicku realizaciju ekspresionistickih napu
o Novom Covjeku i novom videnju zbilje, svjedoCi
l R. S. Furness koji kaZe da je jedno od mogucih
ekspresionizmaono koje naglaSava izborteme
preporoda i temeljite duhovne obnove covje-
Ulrich Weisstein tvrdi kako je u ekspresionizmu
alravno suceljen vjecnosti, kozmickom, a umjetnost
0 vremenu i 0 drami, ibid., str. 159-162.
J'urness: Expressionism. London, 1973., str. 1.
23
postaje religija, jer ekspresionisti vjeruju da se
seu mogu uspostaviti nova naeela ljudskog dj
Zbog toga temeljna usmjerenost komunikacije u
sionizmu nije horizontalna, vee vertikalna, sto znaCi da
ide ili u sluzenje tradicijom iIi u njezino propitivanje.
28
Zoran Konstantinovie smatra daje temeljna odredn
ekspresionizma njegovo praosjeeanje zavieajnosti u
miekim daljinama, a da se inspiracija pronalazi u
srednjovjekovnim izvorima. Novi Covjek, koji je
duhovne obnove i vjere u buduenost, svoj filozofski
pronalazi u Nietzscheovu nateovjeku, a formalni mu
uzor ili reus Krist iIi neka druga osoba iz biblijskog
loska: Zbunjen i nemoean kada se suoeava sa
prilikama, ekspresionist bjezi u vjeenost. Svemir
ovom slueaju nudi kao skroviste za fantaziju i
Kozmieke daljineodgovaraju patosu
javlja se sada novi tip eovjeka(. .. ) Ovakav utopijski
janizam kolebao se kod njih izmedu idealistieko-patt::"l'1
vjere u eovjeeanstvo i nihilistieke skepse prema
realnosti, izmedu etosa dobrote koja sve izmiruje i
za unistavajueom borbom ne bi li se ostvario novi,
poredak u svijetu.29
Walter Muschg drZi da je za ekspresionizam
vjesnistvo 0 N ovom Covjeku. lz ratnih strahota
eovjek buduenosti koji bi eovjeeanstvo trebao
duhovnog ropstva, a uvjet je toga oslobadanja
medusobnog povjerenja medu ljudima, odnosno
ljanje novog saveza izmedu ljudi i bogova. Ni
ponudio izvor oblikotvornosti ove ideje - mit. Pod
28 Ulrich Weisstein: Expressionism: Style or wettanscnauung
Expressionism as an International Phenomenon. Ed. Ulrich
Paris-Budapest, 1973., str. 29-45.
29 Konstantinovic, nay. djelo, str. 25 i 65.
vim utjecajem, zakljuCtije Muschg, ekspresionisti smatra
III da iz pepela starog mita moze nastati novi mit, pa
tnitotvorstvo na novim osnovama postaje ekspresioni
1It.i<'!ka manija. Formalno se N ovi Covjek svodio na Krista,
Mllje i takvoj neposrednoj vezi s Biblijom u samoj ekspre
IIlllnistiekoj poetici nedostajala jasnija eksplanacija kon
"!!pta mesijanizma. Naposljetku, prigovara Muschg, eini
II" du je bilo vaZnije pompozno progovoriti 0 konceptu,
npJ(o podastrti zaokruzenu misaonu cjelinu 0 njemu: Nji
huv" omiljena ree je bila duh, a hteli su da se u sveeanim
.... lnucima shvati kao odusevljenje, kao sveti duh. lz toga
It IUtlltao Citav katehezis emfatienih formula koje su opi
tty.llI eudo oslobodenja od opasnosti kojom propast preti.
Altai omega ovog zanosa bilaje vera u Ctido. I tu se puhalo
tlnfure buduenosti, tu je plamtio nelomljivi patos koji
najveCim reCima. Govor tog mesijanizma nije bio
, nego barokni, pravo preterivanje hiperbola
de Micheli postulira bijeg i pobunu kao dva
orijentira u proueavanju avangardne, a onda i
.....'onistieke poetike. Bijeg od nametnutih normi mo
oznaeiti i potragu za Novim Covjekom. Umjesto
6injenica 0 tome eovjeku, u ekspresionizmu radije
do demistificiranja naturalizma tako sto se poku
preobrazba eovjeka danasnjice u N ovoga Co
hlUosjecanje eovjeka s kozmiekim daljinama toliko
da eovjek u ekspresionizmu moze postati Bog,jer
konaeno osjeeaju svijet u njegovoj cjelovito
koji pripada sarno bogovima. Ekspresionizam
Ie zakljueiti iz de Michelijevih zamjedbi, otklo
(Valter Musg): Tokovi ekspresionizma. Beograd,
24
25
niti povijesne deformacije postojanja oovjeka i svijeta
!ito ee obaviti narocitu reviziju onih zapisa koji govore
svijetu i covjeku. Metodologija obraeuna ekspresionista
zbiljom i tradicijom zapoCinje njihovim svjesnim i ciljaIlUl
bijegom, a zavrsava u apstrakciji kao moenom sredstv!
prevrednovanja: Narav tog dobrovoljnog izgona ulazi
onu poetiku pobune i bijega 0 kojoj je vee bilo
medutim, u ovom slucaju bijeg nije upueen prema
svijetu niti u sree ili utrobu prirode, vee u '
prirode, u unutrasnje Ja, u istinu duse. Osloboditi
tijela, srusiti staro idolopoklonstvo umjetnika za
ne zbilje, ocistiti necisto - to je duznost umjetnika.
taj nacin otvorenje put apstrakciji.31
Duhovnu obnovu covjeka i covjecanstva i
kozmickim daljinama sveprisutnosti i beskonaenog
nja mogao je ponijeti samo onaj lik koji je bio
osloboden grijeha svakodnevnice i koji je nosio auru
mickih daljina. Novi Covjek stvoren je
uzoritog obrasca iz biblijske tradicije uz odredene
na njezinu semantickom i smisaonom planu. Ekspre81
nistimaje bila strana svaka religioznost: Teolo!iki
ekspresionizma ne leze u pripadnosti odredenim
ma iIi konfesijama, niti vjere u pozitivna ucenja,
imenovanju pojmova i preuzimanju toposa i likova
teoloske prirode.32 Nerijetko preklapanje ekspres;n
stickog N ovog Covjeka s biblijskim N ovim Covjekom
stom posljedicaje snazne apstrakcije kojom su bitno
deni i biblijski simboli. Do apstrakcije, kao
metodoloskog nacela za spoznavanja biti stvari,
31 Mario de Micheli; UTnjetnicke auangarde XX stolje6a. Zagreb,
str.68.
32 Radovan VuCkovic: Moderna drama. Sarajevo, 1982., str. 332.
26
onisti dolaze odbacivanjem naturalizma i mimeze, sma
tI"ijuCi objektivnu zbilju, kako je govorio Karl Kraus, tek
upl.ickom varkom.
IV.
Oyorgy M. Vajda, raspravljajuCi 0 filozofskim nacelima
akllpresionizma i preuzimajuei Worringerove stavove 0
",I/ilLrakciji u mnjetnosti, smatra, bas kao i de Micheli,
knko se ekspresionizam, od objektivne stvarnosti i mime
Ul'lkog modela stvaranja branio poniranjem u apstrakciju:
.. ll upstrakciji covjek je konacno pronaaao mir pred vanj
.klm prijeteeim svijetom.33 ZagovarajuCi novo videnje
Ivijuta ekspresionizam je tezio stvaranju idealistickih vi,
lUll Ato bi bili posve opreeni metodi mimeticne pragme.
Upravo se u snazi ponudene idealisticke vizije covjeka i
nalazila neiscrpna snaga biblijskog predlos
)a. PomoCu svojih konkretnih simbola (lsusa, kriza, Gol
IC!tv...)Biblija je bila u stanju ponuditi ekspresionistima
"jdokvatne planove izraza za njihove apstraktne planove
r!l\ia i tako izdignuti ekspresionisticke znakove ponad
objektivne stvarnosti: "Preko apstrakcije, umjet
sposoban proniknuti 'u bit stvari' vanjskog vidljivog
i u moguenosti je predociti dubinsku istinu tog
34
Ivome videnju ekspresionizma, Paul Hatvani prom a
naturalizma i ekspresionizma kao odnos statike
s definitivnom prevagom kretanja kao ekspre
et.tickog sadrzaja svijesti: ,,8tatika i dinamika: ova
Vajda: "Outline of the Philosophic Backgrounds of Ex
IIIORllm, str. 49, u; Expressionism as an International Phenome
Ulrich Weisstein. Paris-Budapest, 1973., str. 45-59.
Itr.50.
27
suprotnost je postala svesna u ekspresionizmu. A
svest savladaee mnogo onoga sto je vee odumrlo; cini
se da je tek sada kucnuo poslednji Cas naturalizma:
spresionizarn se oslobomo naturalisticke
pretvorioje u dinamiku.35 Ekspresionisticka svijest
la je prevladati vidljive forme vanjskog svijeta, oslobull
se modela stvaranja koji je vladao u naturalizmu i
gnuti ono elementarno u vidljivim formarna
izvor sadrzaja. Hatvani lakonski zakljucuje: Put do
mentarnog jest apstrakcija. Dno sto je vanjsko
unutrasnjim, a nad dotadasnjim kaosom vlada
ment.36 Jean Divignaud razmiSlja 0 ekspresionizmu
o zavrsnoj fazi tzv. simbolistickog mita, odnosno
potpuno sistematiziranje i instrumentaliziranje
u funkciji ponovnog uspostavljanja, kako ju on
"kruzne veze izmedu svemira i ljudske prirode.
37
stein u vee spomenutom radu ddi daje ekspresionistil
apstrakcija, pa onda u tom smislu i
biblijska simbolika, sarno metodologija stvaranja
sionistickog umjetnika kojemu je konacni cilj postiei
moniju apstraktnog i konkretnog, duhovnog i
nebeskog i zemaljskog. U odgovoru na pitanje sto
sionizam zapravo zeli, Konstantinovic kao dvije
znaCajke ekspresionisticke poetike izdvaja antimix
zarn u formalnom i kozmicnost u idejnom smislu.
stantinovie smatra kako se ekspresionizarn u
odrice nacela da bit urnjetnosti u bilo kojem obliku
na oponaaanju prirode, oponaaanju stvarnosti,
35 Paul Hatvani: Esej 0 ekspresionizmu, str. 148, u: Zoran
tinovic, nay. djelo, str. 145-150.
36 Ibid., str. 146.
37 Jean Divignaud (Zan Divinjo): Sociologija pozorista. I1f1O<>T>llf'i
str. 684 i d.
mijovajuCi pod prirodom i stvarno8CU sve ono sto mozemo
1I,}(Jznati culima, odnosno individualnim dozivljavanjem.
Illllio istice on kako subjekt koji spoznaje u ekspresioniz
mil nije preosjetljiv eovjek diferenciranog raspolozenja
knu Ito je to glavni junak neoromantizma, vee je to tzv.
Ollv.luk po sebi, koji se zeli osloboditi vanjskih stega i
",IIJiniti se sa svemirom.
38
Jedna od velikih apstrakcija
Ikllilresionizma, kojaje neposredna posljedica antimime
"IUIII, jest spoznaja da ekspresionist prenosi u sfericne
ono sto je u granicarna ljudskog drustva bilo nedo
."Inll. U takvimje uvjetima spoznavanja eovjeka i svijeta
lirani apstraktni covjek po sebi lako mogao zao
;_nuti ruho biblijskih simbola.
lpak, bitnu je misao u razotkrivanju ekspresionisticke
...._- L!! izrekao Muschg tvrdnjom kako jedno nerea
umetnicko djelo ne pociva na preslikavanju pred
nego na simbolima koji su se odvojili od predmeta i
iMtlvljaju izraz unutraanjegiskustva.39 Apreuzete su
situacije mogle predstavljati izraz unutrasnjeg
i 0 neposrednoj stvarnosti samo ako je Biblija
kao narociti objektivni korelativ te nepo-
Itvarnosti. BibUja je omogucavala da se ono nevid
.poznato 0 neposrednoj stvarnosti, ono sto se tesko
ofijeeajima ali i razumom, dakle, ono sto je cinilo
..tonisticku sarnozatajnu sliku neposredne zbilje,
kao vizija ili slika ukodirana arhetipovima znane
Uekspresionistickim djelima susreeemo se tako
narocitim vidom realizma: govor ekspresionistic
posredni je govor 0 nasoj neposrednoj stvarnosti,
i analiziranoj metodom ekspresionisticke ap
29
28
strakcije i modelacije, buduCi da tu ne odlucuju
prirodni zakoni, nego zakoni govora slika. Takvi
smatra Muschg, ne cine covjeka slugomstvari, vee
podreduju njemu, buduCi da covjek slobodno
njima i preobrazava ih poradi vise istine umjetnosti.
Biblijski likovi i situacije promatraju se nezavisno
religioznih i ideoloskih tumacenja i konotacija, u njima
zeli prepoznati snaga temeljnih simbola (slika
njeg iskustva) covjeka i svijeta, zeli se dosegnuti
no iskustvo covjecanstva koje moze ponuditi model
ja covjeka i svijeta buduenosti. U biblijskim slikama
simbolima nalazila se moguea projekcija buduenosti,
nacni izbor jedne od varijanti optimalne projekcije,
obzira da li se i 0 kakvom se prevrednovanju biblijsn.vl
predloska radilo. Sumjerljivo opeoj avangardnoj poetici.
u ekspresionizmu se pojavljuju sarno uvjetni likovi i
acije kao znakovi odredenih piscevih koncepcija.
likove ne progovara psiholoska ili socijalna slika
i sredine u kojoj oni zive. Likovi nisu socijalno-p:smuw:s.l\.1
motivirani, vee su ogoljeni nositelji plana izraza i
sadrzaja koje dekodiramo na temelju dobro znanih
nona. SlijedeCi Flakerovu terminologiju, i ekspresionizaJIl
poradi dokidanja mimeze i oslanjanja na konstru
nacelo izgradnje svojih struktura, depersonalizira
junake i cini ih subjektima konstrukcije koji su
podlozni umijeeu sintakticko-semantickog kombHl1I
nja.
41
Na slicnomje tragu 0 prirodi ekspresionistickog
davanja mimeze i Furnessova zamjedba 0 ekspresionistiCl
koj potrazi za apsolutnom metaforom, takvim kniizev
40 Ibid., 63
41 Aleksandar Flaker: Stilske formacije. Zagreb, 1986., str. 238 i 239.
30
.t,rukturalnim obrascem koji bi snagom svoje retoricke
.lIke prevladao larpurlartizam i naturalizam, a sugestiv
IIIl iskazao viziju i unutraSnje iskustvo ekspresionista.
"Apsolutna metafora bila bi ona u kojoj neposredna situ
Ileija, iskustvo koje uzrokuje pojavu poredbe, vise ne po
.Loji. Konkretna situacija tada blijedi pred tezinom me
LI1f'orickih asocijacija. Apsolutnom metaforom mozemo
IIllzvati i sliku koja objektivizira unutraSnje iskustvO.42
Iuko Furness ne spominje biblijske slike, a njegove analize
.tidljivo ostaju na podruCju poezije, nije tesko povezati sve
ALo smo dosad rekli 0 prirodi izricanja ekspresionistickog
h.kustva s takvim Furnessovim pogledom. Snaznu simbo
IIku koju pred ekspresioniste podastire biblijski predlozak
kilo moguCi oblik izricanja njihova iskustva 0 neposrednoj
Itvarnosti zaista mozemo smatrati moguCim izvoristem
Irurnessove apsolutne metafore i slike. Biblija je, barem
1.11 one autore koji rabe njezinu sintakticko-semanticku i
IImisaonu ponudu, supermetafora i superznak, jer je u
IItanju snagom svoje fascinacije natkriliti sve ostale zapise
() iskustvu covjecanstva, uputiti na moralne vrijednosti
i pribliziti Covjeka i Boga, bez obzira kakvi su
live sukobi izmedu Covjeka i Boga moguCi. lako se raspon
prihvaeanja i preuzimanja biblijskog predloska kreee od
ndobravanja do negiranja njezinih moguCih znacenja, Bi
hlija je za ekspresioniste bila izvor dvojakog: sadrzavala
je i umjetnicko-stvaralacki princip (sintaksa) i moralno
ljudski/bozanski smisao (semantika).
v.
Novo videnje ustroja covjeka i svijeta, koje je dolazilo
preuzimanjem biblijskoga predloska, nije dakako moglo
42 Furness, nav. djelo, str. 18 i 19.
31
biti ostvareno njegovim doslovnim preuzimanjem iii
neznatnim promjenama. Slijedilo je analiticko
predloska, njegovo rastavljanje na sastavne dijelove
tive, likove, situacije) i uklapanje dijelova-elemenata,
rna koncepciji autora, u novu Dijelovi su
odredenu samostalnost i svoje izvorno znaeenje, ali im
cjelina dodavala nove formalne i znacenjske
podvrgavajuCi ih procesu koji se u okvirima avangaruu
poetike obicno naziva "pomak (rus. sdvig).43 Pomak
genericki naziv za formalne i sadrZajne promjene sto
na izvornom predlosku izazvalo supostavljanje i
stavljanje analiticki izoliranih dijelova. Pomicanje
loska zapocinje od njegovih formalnih izdvojenih
nata, ponajcesCe se u originalnu fabularnu matricu
nova zbivanja, as njima i novi likovi i nove situacije
se pridruzuje primjereni semantiCki rezonator. Napv"".J"'o
ku, cijela nova struktura postaje metatekstom koja
ski predlozak preoznacava resemantizirajuci ga iIi
mantizirajuci.
Upravo se ovi potonji procesi, inherentni
izvornog predloska u novi kontekst, preklapaju s
spomenutim odredenjem odnosa avangardnih tekdnv
spram tradicionalnih i kanonskih tekstova: izvorni
lozak omoguCuje svojim aktualiziranjem pozivanje
na kojima je predlozak utemeljen iIi koja utemeljuje
semantizacija) iii se pak novim strukturnim sklopom
vornik osporava i prevrednuje (desemantizacija).
lako ovdje sarno naznacen, ovaj algoritam
avangardnih knjizevnih strukturajasno ocituje svoje
no obiljezje - racionalisticki pristup gradi.
43 Vidi tekst Aagea A. Hansen-Lovea "Pomak, u; Pojmovnik
avangarde 3, 1985, str. 61-76.
32
Iliei vee spomenutu Muschgovu tvrdnju 0 cerebralnosti i
IlI1l'Oku, mozemo reCi kako je metodologija nastanka tek
Mt.n iskljucivo cerebralna, a da je barokni sarno izraz,
IlCInajprije onaj ekspresionisticki. A upravo su tako i govo
neki ekspresionisti, poput Iwana Golla: Ekspresioni
"nm ima vise mozga nego osjeeanja. I zato je klasicistican,
11 cia ne polaze pravo da ikada postane klasican.44 Zaeud
111\ inspiracija napustena je pritom u korist analitickog
I'l'istupa predmetu interesa, a avangarda 0 svojim dovrse
111m knjizevnim strukturama upravo i govori kao 0 stva
I" ma, predmetima, artefaktima. Biblijski predlozak posta
11.10 materijal za obradu, podreden i podatan avangardnom
c1ntcktiranju modela za oblikovanje svijeta buducnosti.
lilticanje biblijske modelativnosti, tj. sposobnosti bibli}
IIkog predloska da ponudi oblik duhovnog ustrojstva bu
ducnosti i konacna realizacija te sposobnosti u implicit
nlm avangardnim tekstovima, preklopila se tako, na neki
s onim sto Harrington u strogo teoloskom smislu
nnziva sekundarnim (punijim) biblijskim smislom. Kao
Ito razvoj objave otkriva skrivene dubine prethodnog
tuksta, pa Novi zavjet baca drukcije svjetlo na tumacenje
Htarog zavjeta, tako i razvoj sveukupnog zemaljskog zivo
til te intelektualne i dusevne covjekove svijesti baca novo
IIv,ietlo na vrijednosti i znaeenja prethodnih epoha i njiho
vlh iskustava. Modelacija biblijskim predloskom upravo
Jo rezultat umjetnicke avangardne potrage za tim punijim
blblijskim smislom. Ekspresionistickaje poetika, na dru
IO.i strani, bila ona poeticka inacica avangarde koja je
Bibliji, kao dijelu tradicije, pristupala i s poznavanjem
teologije, pa modele svijeta buducnosti na temelju biblij
'4 Iwan Goll: Ekspresionizam, str. 143, u: Zoran Konstantinovic,
nav. djelo.
33
skog predloska nije stvarala njegovim iskljucivim
novanjem i negiranjem. Primarni bibIijski smisao
nuzno morao biti srusen da bi se pojavio novi,
stickom optikom prepoznati i predoceni smisao. EksprEi
sionisticka je poetika postala neka vrsta nove teologije
analizirajuCi, kombinirajuci i tumaceCi elemente
skog predloska u skladu sa svojim idejnim i umjetnickin
stavovima.
Utvrdivanje takve implicitne, drugotne bibIijske
lativnosti te svih sintakticko-semantickih
koje nuzno nastaju na relaciji stari tekst" - novi
zahtijeva od analitickog pristupa rabljenje metodologij
koja se upravo fokusira na nacine preuzimanja i funkcij
staroga u novome. Rezultati dobiveni
intertekstualnosti postaju tako kljucni okvir i za
tanje struktura odabranog korpusa hrvatskih
tekstova, iIi, Lotmanovim jezikom receno, stupanj se
formativnosti ovih umjetnickih struktura ponajbolje
ze izmjeriti proucavanjem njihovih intertekstualnih
za i funkcija.
34
INTERTEKSTUALNOST
I BIBLIJSKI PREDLOZAK
1.
Kada u svojoj studiji 0 intertekstualnosti Laurent Jen
II,V duhovito i metaforicki zamijeti kako >>'djevicanstvo'
IIUO vrlina knjizevnog stvaranja,45 on ovom svojom tvrd
1\lnm zapravo pogada bit problema oko kojeg se okupljaju
IIvl releventni teoretski pristupi fenomenu intertekstual
IlClsti. Da jedan tekst nije izoliran spram drugih tekstova
I da medu tekstovima uvijek postoje odredeni oblici veza,
t,vrde u svojim djelima, svatko na svoj nacin, i Jurij Tinja
110V, iT. S. Eliot, iMihailBahtin, iJulijaKristeva, i Roland
nnrthes, i Michael Riffaterre, i Jonathan Culler ... Dio
l'rnncuskih teoreticara, posebice Kristeva, pod neposred
Illmje utjecajem Bahtinove teze 0 dijaloskoj prirodi znaka,
" Bahtin je opet, kako je poznato, jedan od rijetkih europ
.kih knjizevnih teoretieara koji je vrlo rano usvojio i
primijenio strukturalisticke postavke Ferdinanda de Sa
u.surea, za intertekstualnost posebice znaCajnu postavku
u tome kako je svaki element u sustavu odreden svojim
odnosom prema drugim elementima. U obzoru su tih
postavki i Tinjanovljeva promisljanja kako je nemoguce
Ulpostaviti obrazac imanentnog prouCavanja knjizevnog
jer u obzir treba uzeti cjeloviti knjizevni sustav i
411 Laurent Jenny: The Strategy of Form, str. 34, u: French Literary
Theory Today. Cambridge, 1982. Str. 34-64.
35
njegovu dinamiku, odnosno Eliotovo uvjerenje kako
umjetnik predaje tradiciji koja progovara u njegovu
PreuzimajuCi, pak, temeljnu i radikalnu tezu Krll:>I"t:V
kako je svaki tekst tek mozaik citata nepoznata
Barthes ee, za razliku od nje, interpretativnim
citatnog carstva u nekom tekstu proglasiti citatelja a
pisca. Dokje u Kristeve jedini Citatelj pisac koji cita
tekstove i pod njihovim utjecajem i stvara, u Barthesa
prvotnost citatelja u intertekstualnom stvaranju djela
potpunosti detronizirati instituciju pisca i dovesti do
znate teze 0 smrti autora. Barthes ee, nadalje, zaklju",.
kako je intertekstualnost omogueena samom ......, ...nrln'
znaka koji nije monolitan kao u klasicnom
mu, jer su saussureovske vrijednosti (valeur
oznacitelja i oznacenog u jednom znaku) dokinute,
famozno klizanje oznacitelja omogucuje
nost tekstualnih tvorevina (tzv. diseminacija znaeenjll
tako sto jedan znak u sebi nosi tragove i drugih znakovi
ovi opet nekih drugih i tako teoretski sve redom u
nacnost. U tom smislu semiologija postaje sredstvo
pretativnog pristupa fenomenu intertekstualnosti.
U vezi s temom ovog poglavlja svakako treba spomem.
ti sljedeCi Barthesov stay 0 klasicnom znaku i
"Klasicni znak je zatvorena cjelina cija zatvorenost
stavlja znacenje, spreeava da se uzdrma, da se ne
struci, iii da ne luta. lsto se odnosi na klasicni tekst:
zatvara djelo kao da ga lancima veze uz slovo, kao da
je lancima prikovao uz oznaceno.46 Zakonitost je
telja msto vezana uza zakonitost oznacenog, saussureo1
ske vrijednosti izmedu oznacitelja i oznacenog u
46 Roland Barthes: Teorija 0 tekstu, str. 1099, u: Repuhlika,
XLII (1986), Br. 9-10, str. 1098-1110.
.'lIlku postaju, kako ih Barthes naziva, skrovistima ka
lIun!lkog znacenja. Avangarda se s time ne moze sloziti,
Ilt prodire u znacenjska skrovista kanona tako sto ana
tiUt'!kim pristupom kanonskom tekstu izdvaja pojedine
.Iumente koje zatim supostavlja i suprotstavlja ne bi Ii
IlI'oizvela nove spojeve oznacitelja i oznacenog.
Famozni avangardni pomak preuzetih klasicnih i
1.l'Ildicionalnih tekstova sastoji se od agresivne infiltracije
II horizontalno, sintagmatsko sirenje tih tekstova, od nji
hove analiticke i funkcionalne partikularizacije, a napo
i od umijeca kombiniranja izdvojenih elemenata u
lIovom kontekstu sto zavrsava u proizvodnji nove veze
l11.nacitelja i oznaeenog (Barthesov pojam signifiance).
l1mijeee kombiniranja sastoji se od premetanja, dometa
1\111 i izostavljanja znakova. tudega teksta u vlastitome.
Intertekstualnost je moguce drugo ime za avangardno
umijece kombiniranja i formalna pretpostavka za ostva
rlvanje pomaka klasicnih i tradicionalnih, u kulturi i
clvilizaciji kanonski ovjerenih tekstova. Ipak, slaiu se
kriticari, ni Barthes, a Kristeva pogotovu, ne pridonose
unapredenju intertekstualnog proucavanja u smislu pro
nalazenja efektivne aparature za analizu intertekstualno
IIlL''' Oni stvaraju sam pojam interteksta, odreduju njego
vu prirodu i zavisnost od semiologije, ali je prakticna
kritika intertekstualnih veza ostala nedirnuta. Prijelaz
prema sustavnijoj analitickoj obradi fenomena intertek
.tualnosti pokusat ee svojim pristupom ostvariti vee spo
menuti J. Culler i M. Riifaterre.
Potonji smatra da se interpretacija knjizevnog djela
temelji na dvama procesima kao komplementarnim stup
47 U tom smislu preporucujemo knjigu Influence and Intertextuality in
I.lterary History, ed. Jay Clayton & Eric Rothstein. Wisconsin, 1991.,
narocito uvodno pogiavlje spomenutih urednika, str. 5-33.
37
36
njevima u spoznavanju sintakse i semantike djela. Prvi
stupanj tzv. naivno, mimeticko citanje koje stvara ono
se obieno grubo naziva znaeenje djela. To je
dekodiranje rijec-po-rijee koje denotira referente i
stavlja predmetni svijet djela. Definitivno znaeenje
pojavit ce se nakon drugog stupnja u njegovu Citanju,
Riffaterre ga naziva retroaktivnim, drugotnim citanjen:
Pri mimetickom citanju dolazi do, opeenito govoreci,
jasnih mjesta u tekstu koje Riffaterre naziva
kim pojavama, a to su razlicite upotrebe i .l\..UffiDlmlClJ
zanrovskih stilema, retorickih figura, uvodenje tematskil
interferencija i s1. U teoriji ruskih formalista
bi to postupcima koji deautomatiziraju recepciju
knjizevnog djela i dovode do zaeudnosti. Priroda se
kvog oznaeavanja mora pronaci izvan mogucnosti
tiekog citanja, pa Riffaterre uvodi intertekstualno
kao moguci odgovor. Negramaticnost, neodluenost,
smislenost, neCitljivost - sve su to pojave koje u
nju strukture nekog teksta upozoravaju na potrebu
tekstualnog proueavanja. "Poetski znak ima dva
tekstualno negramaticno i intertekstualno
iskrivljeno i nejasno u mimetickom sustavu, ali
smjestenim u odgovarajueu semiolosku resetku. 48
terre od pojma intertekstualnosti stvara operativnu
todu za otkrivanje definitivnog znacenja knjizevnog
ali upozorava i na intertekstualnu dubinsku
svakog teksta kao njegovo prirodno stanje. Kao i u
thesa, i u Riffaterrea je intertekstualnost posljedica
teljeve reakcije, ali sada to vise nije idealni
citatelj, nego eitatelj koji se mijenja od slueaja do
48 Michael Riffaterre: Semiotics of Poetry. Bloomington, 1978.,
164/165.
Ntatelj koji je samoodgovoran za prihvacanje znacenja
lIukogdjela. Intertekstualne su granice citatelja, tj. njego
va sposobnost da prepozna broj i narav intertekstualnih
vnza, ujedno i spoznajne granice svijeta odredenog djela.
Bnrthesov beskonaeni, neprekinuti niz anonimnih citata
\I jednom je djelu tako bitno ogranieen i teoretski je
utvoren put za konkretnije utvrdivanje granica u carstvu
Intertekstualnih veza.
I Cullerovo razmatranje prirode intertekstualnosti bit
II() ogranicava Barthesov beskonacni niz citata i tekstova
\I jednom tekstu.
49
Culler predlaZe da se opseg i narav
Illtertekstuainih veza u nekom tekstu identificira na te
rneiju dviju pretpostavki, logiekih i retorickih. Svaka od
moguCih prepoznatih pretpostavki vodi citatelja u smjeru
Atrogo odredenih prethodnih tekstova s kojimaje prouea
vani tekst u vezi i taj diskurzivni prostor odreduje i naein
novog teksta. Logicke (analitieke) pretpostavke
nas upueuju na tekstove koji impliciraju znaeenje prouea
vanog teksta, zatim na tekstove koji odreduju pozadinu
uporabe odredenih tematema, likova i arhetipova. Reto
(deskriptivne) pretpostavke upueuju na zanrovske
znaeajke prethodnih tekstova, na pripadnost odredenoj
knjizevnoj tradiciji, odnosno upucuju na sve one slozene
odnose koji nastaju izmedu samog proucavanog teksta i
konvencija postojanja odredenih govornih einova (tj. radi
lise u novome tekstu 0 takvim konvencijama zanra govor
nog cina kakvi su primjereni tragediji, komediji, odnosno
"Inu zabrane, zapovijedi i s1.). Te druge Culler jos naziva
t pragmatiekim pretpostavkama. Citateljeva knjizevna
kompetencija, koja omogueuje da se neko djelo uopce
411 Misli Be na poglavlje "Presupposition and Intertextuality iz Culle
rove knjige Pursuit ofthe Signs. Ithaca, New York, 1981., str. 100-119.
38
39
moze citati i cijeniti spram drugih tekstova, temelji se
prepoznavanju forme i prirode nazocnosti drugih tekstov,
u proucavanom tekstu, na Cinjenici da postoji ponavliani
staroga u "novome. Cullerove pretpostavke su
metodoloski obrazac za prepoznavanje i ogranicavanj
intertekstualnih veza u nekom tekstu, odnosno
osvjescivanja citateljeve knjizevne kompetencije.
Prepoznavanje pristupa biblijskom predloeku u
su odabranih hrvatskih dramskih tekstova, zadaeaje
marno intertekstualne naravi, paje stoga potrebno
imati na umu zamjedbe ili 0 prirodi
(Kristeva, Barthes), ili 0 naeelno moguCim metoC101oglJQ
ma proueavanja knjizevnih djela pomoeu
sti (Riffaterre) i putovima za ogranicavanje intertebhl
alnih veza (Culler). Ipak, ovdje ce za nas biti korisniji
strucni radovi koji u vezi s fenomenom intertekstualnos
i naSom zadacom nastoje: 1. upozoriti na neke specifien
pojave koje nastaju u odnosima Biblije i drugih
(Daniel Boyarin); 2. uspostaviti konkretniji kriticki
rat analiticki pojmovnik za opisivanje prirode i
stupanjajednog teksta u odnos s drugim tekstovima
urent Jenny, Dubravka Oraic-Tolic); i 3. upozoriti
vaznost identificiranja funkcija uspostavljenih
tekstualnih veza (Viktor Zmegae). Stoga cemo P0n.U/:i(11
ukratko predstaviti naznaeene teme u radovima
nih autora.
II.
U svom je radu zanimljiva naslova Daniel .uV'y<Ul.
pokusao predociti strukturu zidovskog midrasha,50 sto
50 Daniel Boyarin: Old Wine in New Bottles. IntertextuaIity
midrash, Poetics Today, Vol. 8 (1987), 3-4, str. 539-556.
40
IIH'tiv za specifienu interpretaciju i tumacenje biblijskih
IIdlomaka u mudraca talmudskog razdoblja (prvih pet
poslije Krista). Midrash se sastoji od fragmenata
s raznih mjesta biblijskog izvornika koji Be potom
IIlubodno kombiniraju i interpretiraju. Strukturom mi
,lm,8ha dominira citatna reIacija spram Biblije, a novi je
LttkHt vrIo gusti mozaik biblijskih citata i tumacenja njiho
ylh kombinacija u novom i bitno drukcijem kontekstu.
Buyarin stoga odmah na pocetku iznosi uvjerenje kako je
utvrdivanje i imenovanje konkretnog podrijetla citata u
JllI,ledinom tekstu itekako moguce i korisno, kritizirajuCi
postavke Kristeve, Barthesa i Cullera 0 anoni
mllosti citata i nemogucnosti njihove identifikacije u ne
kum tekstu: "Utvrdeno je tako da je ono eto razlikuje
pqlam intertekstualnosti od tradicionalnog proueavanja
IKlIltojanja izvora i utjecaja to sto se svojstva opcenitosti i
Inonimnosti vezu uz intertekstualnost kao 'diskurzivni
proator', a svojstva prepoznatljivosti i odredenosti uz po}
muve izvora i utjecaja. Kad bi to bilo toeno, tada bi prema
dofiniciji bilo posve nemoguee prouCavati intertekstual
noat u vezi s nekim odredenim tekstom. Nema razloga
lllAto ne bi mogli postojati dijelovi teksta cije porijeklo nije
(1IJUbljeno, odnosno zasto ne bi mogle postojati jasno
prcpoznate (a ne anonimne, op. a.) diskurzivne prakse
kojc 'omogueuju oznacavanja buduCih tekstova' .51 Boya
rln stoga intertekstualnost odreduje kao iskljucivi sinkro
nUski koncept naspram proucavanja medusobnih utjecaja
I veza koji su koncepti dijakronijske prirode. Citati i alu
IUc i sve njihove moguce modifikacije u nekom tekstu
IIkljucivi su intertekstualni fenomeni i treba ih proucava
" zajedno, a razlikuju se, pretpostaviti je, prema prirodi
" Ibid., str. 540.
41
neposrednosti, odnosno prema nacinima preuzimanja
menata izvornika 0 kojima Boyarin neposredno u
radu ne govori.
AnalizirajuCi, pak, nacine preuzimanja i nazocnost
blijskog kanona u strukturi midrasha, Boyarin
takve odnose kanonskog teksta i novog teksta koji
caju na procese resemantizacije i desemantizacije ato
javljaju u suodnosu avangardnih poetiekih
tradicionalnih kanonskih zapisa. Midrash je spram
je obieno zauzimao dvostruki stay: iIi je znacenje
skog predloska saeuvano, uz pridodavanje nekih
vaznih momenata u interpretaciji kanona, iIi je i
biblijsko znaeenje potpuno izmijenjeno neprestanim
gmentiranjem i supostavljanjem fragmenata u iznenau
juce tekstovne sklopove. Na jednoj strani djeluju
razarajuCe, a na drugoj zaStitnicke sUnice u novoj
turi, i u svakom tekstu koji rabi fragmente kanonslC
teksta, upravo zbog svojstva kanonienosti, nazocne
obje tendencije. U nasem proucavanju midrasha
Cema da se eksplicitna intertekstualnost ostvaruje
nako preko 'disruptivnih' i 'rekonstruktivnih' znl1l:I1JH.;
utvrdit cemo da je ova dvostrukost stvaranja i razarat
raison d'etre midrasha. Mijenjanje pocetnog okvira
cenja izvornika, pocetnog koda nekog njegovog
zbiva se vee samim cinom preuzimanja u novi
bez obzira zeli Ii se uistinu znaeenje preuzetog
promijeniti iIi ne. Ipak, do bitne promjene znaeenja
mora doCi ukoliko sveukupna okolina novog sklopa
usmjerena prema razaranju izvornog znaeenja. U
tekstu, nakon poeetne faze fragmentacije izvornika,
zi do kontekstualizacije izdvojenih dijelova, a zatim,
sno ad predominacije zaStitnickih iIi razarajuCih
zbiva se i stupanj preoznaeavanja kanona. Odredeno:
42
.. Iulukticko i semanticko naruaavanje izvornika dakle uvi
J"k cljelatno, ali treba razlikovati stupnjeve i konacnu
..I'"klivnost takvih eina.
Itckontekstualizacija biblijskog izvornika moze se,
,mntra dalje Boyarin, opisati i terminima paradigmatskih
, .dntagmatskih odnosa spram izvornika. Saussureova
dl hotomija JOB je jednom postala operativnom, ovaj put u
1JIIIKivanju mehanizama staroga u novome. Poznava
prirodu sintagmatskih i paradigmatskih odnosa, nji
huvn temeljna svojstva kombinatornosti, odnosno seIek
"vllosti te poznavajuci dobro moguce prethodne tekstove
kim izvornike, u moguenosti smo da u novom tekstu
odl'tldimo koja su to karakteristiena mjesta izabrana iz
uyumika i na koji su naCin ona obradena, umetnuta u
ftuvi sklop. Paradigma Ce odrediti vaznost jednog mjesta
ililvornika naspram drugih, dok ce se tekstovi razlikovati
upravo po nacinu obrade, kombiniranju izabranog i no
VOW. Tako Ce za nas korpus dramskih tekstova neobicno
,.Ino biti je Ii u odredenom dijelu tih tekstova veza s
"Iblijskim predloskom ostvarena sintagmatskom obra
m jedne paradigme iIi vise njih, u kojim dijelovima
nkretnog teksta dolazi do isprepletanja paradigmi, jesu
F.
. pAradigme biblijskog predloska eksplicitno predocene iIi
rndi 0 analoskim vezama pa, dakle, i 0 aluziji i s1.
enjem paradigmatskih i sintagmatskih odnosa u pro
midrasha, te krajnje specificne tekstovne forme,
uspio implicirati i neka vazna pitanja 0 preuzi
dijelova biblijskog predloska u svaki drugi tekst.
III.
Ne od pojma intertekstualnosti stvoriti apstrak
znaeajku knjizevnog teksta koja nista ne govori 0
hanizmima ostvarivanja asimilacije i transformacije
43
'''lIP''
tudep teksta u vlastitome, tih kljucnih procesa u
rlvariju intenekstualnih veza, Laurent Jenny postavli
pred sebe sljedeci zadatak: Pojam intertekstualnosti
posredno pred nas postavlja vrlo osjetljiv problem identit
kacije. N a kojem rnjestu u razvijanju promatrane
ne strukture mozemo poeeti govoriti 0 nazocnosti
teksta u drugome u smislu intertekstualnosti? MO;t;t:1!1u,
na isti nacin promatrati citatnost, plagijat i obicnu
miniscenciju?.52 PokusavajuCi odgovoriti na ta
Jenny smatra da se prethodni tekst u novome
podvrgava dvama tipovima transformacija, vanjskima
unutrasrijima. Vanjske transformacije odnose se na
ne pristupe umetanju (embedding) prethodnog
novi, dok su unutraSnje transformacije svi oni
postupci koji omogucuju konkretno strukturalno
ljavanje preuzetih elemenata prethodnog teksta.
vanjskih transformacija Jenny vidi kao uspost<1
odredenih izotopija izmedu stare i nove strukture,
potonja struktura zeli, uz nuzne odredene promjene
roga u novome (transformacija), postiCi i odredeni
homogenosti s preuzetim tekstom odnosno
tudu strukturu vlastitoj (asimilacija). Naziv
transformacije stogaje uvjetan i samo formalni
nazivu unutraSnje transformacije, a zapravo svojim
kanama odgovara potonjim asimilacijskim nastojanji
Nova struktura zeli postati samostalno umjetniCko
nje preuzetog dijela prethodnog teksta, ali isto tako i
je moguee bliza vee prihvacenom i ovjerenom tekstu
nekoj kulturi i tradiciji, kakav je upravo biblijski
Sudionikom diskurzivne prakse svoga vremena novi
ee postati samo ako slijedi knjizevni model svoga
62 Nav. djelo, str. 40.
44
ft lIuodnos sa svekolikom tradicijom i njezinim knjizevnim
I kulturnim dostignueima bio je za avangardu jedan od
lI1\jvaznijih modelativnih uvjeta. Procesi asimilacije i
1,I'ltnsformacije, koje Jenny drzi najvainijima u uspostavi
Inl.crtekstualnih veza medu tekstovima, mogli bi stoga
l)()1I1uziti kao moguea deskripcija i avangardnog suodnosa
tradicijom i starom kulturom.
Prvi je, dakle, od zamijeeenih asimilacijskih tipova
mutonimijska izotopija, takav nacin postizavanja kores
l'ondencije i ravnoteze izmedu dvaju tekstova u kojem
t,nkstualni fragment prethodnog teksta u potpunosti pri
proma teren za razvijanje identicnog slijeda zbivanja
novog teksta. N ovi tekst ne moze nastati bez izravne veze
II voe ostvarenim strukturama, on ponajcesce preuzima
oUoH fabulativni niz prethodnog teksta ili samo neke
"Iogove dogadaje, zatim likove, situacije i s1. Ova bi vrsta
hmtopije bila u stanju realizirati neposrednu (explicit)
Intenekstualnost, odnosno ona se ostvaruje nazocnosCu
kl\jizevne strukture sto je kreirana prije novog teksta i
kujaje u potpunosti nezavisna od strukture teksta kojiju
preuzima, pa u novome tekstu ostavlja vidljive tragove
imilacije (vanjske transformacije). Kada veza izmedu
tekstova nije veza, kako ju Jenny naziva, jedne
.lIke, veeje to elaborirana i ekstenzivna razrada prethod
no strukturiranih fabularnih nizova i aktantskih modela,
tada mozemo govoriti 0 neposrednoj interetekstualnosti.
Drugi je tip izotopije metaforicka izotopija, odnosno
pokusaj priblizavanja dvaju tekstova putem analogije,
na(!ela slicnosti iIi odredenog pobudivanja semantike
prethodnog teksta, kako je to slueaj s uporabom biblijskih
limbola i slika. Ta vrsta izotopije odgovara onome sto
Jenny na drugome mjestu u svojoj studiji naziva oslablje
na (weak) intertekstualnost, a temeljna joj je znacajka
45
preuzimanje odredenih arhetipova i simbola koji su
paradigmatski obrasei odredenih individuanih i
nih fenomena apstrahirani od svog primarnog
i ponudeni svima i u svako doba na posudbu i
Tako obicno nastaju najrazlicitiji stupnjevi aluzija i
niseencija. Inace, metonimijska i metaforicka
temelje se na sintagmatskim. odnosno
odnosima izmedu dvaju tekstova i sasvim su
Boyarinovim nacelnim zamjedbama 0 dvama
odnosa u proucavanju intertekstualnosti.
53
Treeije tip izotopije metajezicna izotopija, i ona
kao posljediea intertekstualnih veza kojima su dva
iIi vise njih, dovedeni u zajednicki kontekst.
intertekstualnih veza rezultira manje iii vise
refleksijama autora novog teksta 0 prirodi svoga
tim da je vee i samo formalno posezanje za
stom oblik autorskog komentara, koji, dakako,
razvijanja strukturnih elemenata vlastitoga teksta,
postati i krajnje demonstrativan.
Ako su predocene izotopije nesto poput naerta
cije prethodnih struktura u novoj strukturi, ako
moguci opisi izjednaeavanja i prilagodavanja
sta vlastitome i obrnuto, tada su postupci
koji se u Jennyjevoj optiei nazivaju unutraSnjim
macijama, konacni i konkretni opisi realizacije
nih elemenata prethodnih struktura u novu
ejelinu. U vezi s avangardnom poetikom, to je
53 I Boyarin i Jenny preuzimaju aplikaciju sintagmatskih i
skih odnosa sto ju je u prouCavanje knjizevnih fenomena
metonimije posebno) uveo Roman Jakobson, koji je ow
preuzeo iz strukturalisticke lingvistike Ferdinanda de
rea. U tome vidi knjigu Romana Jakobsona Temelji jezika,
Zagreb, 1988.
46
vanje semantickog predznaka avangardnog prizi
Lradieije njezina resemantizacija ili desemanti
Utvrdivanjem postupaka unutraSnjih preobrazbi
pokusava omediti identifIkacijski okvir intertek
.... lIIosti. odnosno pokusava utvrditi odstupanje pojedi
"Iomenta prethodnog teksta od njegovog izvornog
njene koje unutar novog teksta prolaze preuzeti
struktura prethodnih tekstova Jenny ce opisati
se pojmovnikom retorickih fIgura: Veliki broj
_',Ul\ih fIgura opskrbljuje analiticara logicnom matri
duvoljno razlikovnom da omoguCi detaljnu klasifIka
rllzlicitijih preobrazbi sto su nazocne u tekstovima
.rulaze kroz intertekstualne procese. Stoga nije tesko
popis fIgura za koji ne mozemo nikako ustvr
to biti i konacan.54 Ponudeni popis figuraje tek
mogueeg opisa pojedinih preobrazhi preuzetih ele
prethodnih tekstova, on je otvoren i za sve druge
fIgure koje hi odgovarale prepoznatim preobraz
Iintertekstualnim vezama i Jenny svakako racuna
funkcionalnu dopunu. Treba reCi da je u pri
fenomenu intertekstualnosti zamjetno nekoliko
pokusaja klasifikacije intertekstualnosti prema
retorickim figurama i tropima, a izbor Jen
klasifIkaeije uvjetovan je uvodenjem raznolikih
Inverzija koje bi, pretpostavljamo, mogle uspjesno
i opisu intertekstualnih veza izmedu Biblije i
korpusa hrvatskih dramskih tekstova.
55
.54.
slienih klasifikacija intertekstualnosti, kao i kritiku
pristupa vidi u tekstu 19ora Smirnova Dmjetnicka inter.
u: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zbornik. Dr.
et al. Zagreb, 1988., str. 209--231.
47
"...
P08tupak krnjeg ponavljanja prethodnog teksta, koji
IIvodi na figuru elipse, cini se vrlo znacajan postupakl
odnosima dvaju tekstova, jer namjerno ispustanje
teksta iz nekog preuzetog sintaktickog niza prethodnd
teksta ocituje koji su to dijelovi izvornika manje
odnosno koja se to mjesta naglaSavaju i u kakvoj su
nadopunom ispustenih dijelova u novoj strukturi.
ka sintakticko-semantickog sustava novog teksta
tako doslovce postati prosarana preuzetim i novim
mentima sto ce znatno specificirati recepciju novog
pa. U tom je smislu jedan od efekata elipse i prevarAri
ocekivanje koje se narocito javlja kod iznenadnih
prethodnog teksta koji dobro poznajemo, kako je to
s biblijskim predloskom. Prevareno oeekivanje
arhiteksta, njegovo nadomjestanje ponesto drukcijim
potpuno novim sadrZajem izaziva u citatelja, kako
Jenny naziva, frustracije koje redovito izmjenjuju
recepcijski horizont ocekivanja i bitno pridonose
stavljanju novog videnja prethodnih tekstova.
Amplifikacija je naziv za opis preobrazbe elemenal
prethodnih tekstova razvijanjem njihovih
mogucnosti. Pri tome odnos izmedu dvaju tekstova
krenuti raznim smjerovima, od prolongiranja izvo:rnt1
znacenja, njegove afirmacije i potvrdivanja svojstva
delacije, takav smjer preobrazbi koji smo u odnosu
i dijela ekspresionisticke poetike utvrdiIi u
poglavlju kao kljucni, do osporavanja semantema
hodnog teksta zaodijevanjem forme parodije,
apsurda iIi ironije, kada nerijetko amplifikacija prelazi i
hiperbolu. Figura amplifikacije u raznim svojim
nim modifikacijama primjereno moze opisati odnos
tekstova u kojemu je upravo biblijski predlozak
preuzimanja,jer se amplifikacijsko povezivanje dvaju
48
,1I,ova moze temeljiti na svojstvu bibIijskog predloska da
lutentnom snagom svoje izvorne poruke i semantickog
tlHtroja uopee potencira potragu dopunskih znacenja, ono
Kil sto smo u prethodnom poglavlju uvjetno nazvali im
plicitnim, punijim znacenjem, koje, zavisno od sintak
Ucko-semanticke matrice avangardnog teksta, dodatno
Ilfolongira iIi kriticki propituje i osporava znacenja biblij
"kog izvornika.
Posljednja je vazna figura iz Jennyjeva odbira figura
inverzija koja sejavlja u nekoliko tipicnih oblika. Inverzija
IHkazivanja opisuje situaciju u kojoj sadrzaj diskursa pret
hodnog teksta ostaje nepromijenjen, ali se zato mijenja
primatelj toga sadrzaja. On je iIi neka druga osoba iz
prethodnog teksta ilije posve novi lik-primatelj. Nadalje,
nije svejedno 0 kakvom se biolosko-socijalnom statusu
primatelja radi, ukoliko je vee na tom mjestu doslo do
.. pomicanja sintakse i semantike prethodnog teksta: je Ii
rijee 0 muskarcu iIi zeni,ljudskom bieu iIi zivotinjama i
biljkama, svijetu organske iIi anorganske prirode, poje
dincu iii masi i s1. Dodali bismo da sve ovo moze vaziti i
za posiljatelja, odnosno da se na isti nacin moze govoriti
o inverziji iskazivanja u cijem je sredistu onaj koji odasilje
poruke preuzete iz prethodnih tekstova. SljedeCi se oblik
Inverzije, inverzija modifikatora, pojavljuje onda kada se
eksplicitno preuzetim entitetima prethodnog teksta pri
dodaju bitno drukcije iIi posve suprotne znacajke u no
vome tekstu. ZadrZane su samo one formalne znacajke
nekog lika iIi situacije pomoeu kojih on i dalje ocituje
neposrednu vezu sa svojim izvornikom, ali ga novi kon
tekst modificira i pripisuje mu znacajke u skladu s auto
rovom koncepcijom, odnosno koncepcijom poetike raz
doblja kojoj novi tekst pripada. I u ovom, baS kao i u
narednom obliku inverzije, u inverziji simbolickih vrijed
49
nosti, prepoznat cemo potencijalni okvir i za opis
postupaka u intertekstualnom procesiranju
predioska u hrvatske dramske tekstove. Preuzimanje
bIijskih simbola kojima struktura avangardnog
izmjenjuje vrijednost, sve do njihova potiranja i stvarau
antisimbola, takoder bi mogao bitijedan od naputaka i
opis intertekstualne naravi odabranih hrvatskih
Iv.
Stvaranje moguceg modela za opis intertekstualno.
ponudit ce u svom djelu i Dubravka Oraic-Tolie. 56
pIjena ponajprije eksplicitnom intertekstualnoseu-cJ.u
noscu autorica predocuje takvu sustavnu
citatnosti koja omogueuje preko cijelog niza
nih podjela (dijada i trijada) identificiranje prirode
zimanja, ostvarivanja i funkcioniranja kako citata,
ostalih tipova intertekstualnih veza (aluzija, .
cija ... ).
Primjena strukturalistickih i semioloskih odredmca
proucavanju citatnosti posIjedovala je stvaranjem
taksonomske matrice koja nije samo puko
fenomena citatnosti u teoretske mogucnosti njezina
stanka i postojanja, vee je i nacrt djelatne
procedure intertekstualnih veza uopee, pod uvjetom
Oraickina razmatranja znadu i zele sagledati u
8irokoj perspektivi analiticke primjene. Ovdje cemo
stoga, osvrnuti na ona mjesta u Oraickinu djelu koja
se, s aspekta naSe teme, cine narocito korisna.
Autoricino razlikovanje izmedu podteksta i
sta <teksta antecedenta) moze dobro posluziti za
56 Dubravka Oraic-Tolic: Teorija citatnosti. Zagreb, 1990.
Itvilngarde prema Bibliji. Dok s jedne strane avangarda
aHI i prevrednovati i osporiti kulturu i sustav vrijednosti
knja se temelji na biblijskoj misaonosti (podtekst), dotle s
Ilruge strane, da bi to uopce mogla uciniti, avangarda
1l10ra Bibliju promatrati i kao specificni knjizevni tekst
ftlnlno nazocan U sustavu kulture (prototekst), kojegje dio
I llama avangarda, bez obzira zeli Ii to ona iIi ne.
Suprotstavljanje biblijskoj misaonosti, bas kao i su
JloNtavljanje odredenih modeia ustroja covjeka i svijeta
hlblijskom modeIu, sto je posebice naglaseno u ekspre
IIlnnistickim tekstovima, avangarda moze uciniti samo
IIILerliterarnim vezama izmedu biblijskog predloska i vIa
IILlLih implicitnih struktura. Interliterarni odnos predu
yJot je interkulturnog odnosa izmedu avangardnog shva
cnf\ia stare kulture i tradicije i biblijske misaonosti kao
jodnog od temeljnih oblikovatelja europske kulture i civi
1lzacije. Intertekstualnost se pojavljuje kao neposredni
formalni i operativni aspekt realizacije interliterarnosti
blblijskog predloska i avangardnih knjizevnih tekstova
eiji ce semanticki i smisaoni rezonator nerijetko moci
.podici pragmaticnu interliterarnost na razinu sirih in
terkulturnih odnosa izmedu biblijske misaone tradicije i
Ivangardnih misaonih nastojanja. Stogaje otkrivanje me
hanizama ostvarivanja intertekstualnih veza preduvjet
otkrivanja avangardnog ponaSanja spram Biblije kao tra
dlcije. Nema nista u saddaju tog ponaSanja 8to ne bi vee
bUo u formama intertekstualnog procesiranja.
Da bi uspostavili i odredili svoj odnos spram Biblije,
Ivangardni umjetnicki tekstovi rabe odredene biblijske
kodove: preuzimaju biblijske likove, motive, stilske po
.tupke... , odnosno rabe one sto OraiCka naziva unutar
I\lim signalima citatnosti: Vanjski su citatni signali na
vodni znakovi, drugi tip slova, tocni podaci 0 prototekstu
50 51
iz kojeg potjece citat... a unutarnji - navodenje
citiranog teksta iIi imena njegova autora u blizem
daljem kontekstu, druge intertekstualne veze s citiran;'
antecedentom kao sto su prisutnost likova, motiva
stilskih postupaka prototeksta u okviru vlastitoga
aluzije citatnog teksta na citirani prototekst, sire
ne reminiscencije ... .57 Prema opsegu podudaranja
hodnog teksta i novog teksta Oraicka razlikuje potPUll
nepotpune i vakantne citate. Zanimljivost je avangard
n
;
napose ekspresionistickih tekstova koji su, sukladno
joj poetici tezili afirmaciji odredenih biblijskih toposa,
se u njima mogu, u istoj strukturi, zamijetiti sva tri
citata. Na razini likova iIi motiva tako je mogla biti
rena eksplicitna intertekstualna veza s Biblijom, s
micnim potpunim ili nepotpunim citatnim
Ipak, ponajcesce se dogadalo da je u ekspresionistickc
tekstu preuzeta cjelovita biblijska nomenklatura
odnosno aktantska struktura, da bi se vrio brzo
kako su u tekstu predominantni vakantni iIi prazni
(pseudocitati) odigrali onu bitnu ulogu pomaka sintaR.SJ
semantike, a zatim i izuorne misaonosti biblijskog
loska. Zamjeeuje se, dakle, nesto sto bismo mogli
eksplicitnim sifrantima biblijskog predloska, sigmull.lJ
dekoderima Biblije u novom kontekstu, koji pak
ne prejudiciraju opseg daljnjegpodudaranja Biblije i
gardnog teksta.
Isus Krist iIi Mojsije nedvosmisleno desifriraju
ali ono sto oni cine i govore moze potpuno odudarat
biblijskog izvornika. Eksplicitno preuzimanje likova,
tiva i stilema referencijalnije okvir biblijskog supstra!;
novome tekstu, dok su vakantni citati autoreferenl'i
odnosno upravo oni upucuju na smisao novoga
57 Ibid., str. 16.
Albrecht Durer: Molitva na Maslinskoj gori, oko 1515.
52 53
uvodenjem nove formalno-sadrZajne kvalitete u Hhvaeanje tradicije kao riznice koju u novim teksto
nalnu biblijsku referentnu matricu.
,irna treba dosljedno imitirati, i za koju je rezerviran
Najradikalniji oblik otvorenog shvaeanja ,"dum citatne imitacije, odnosno takvo shvaeanje tradicije
tradicije bilaje teznja avangardnih umjetnikaprve kedu poradi svoje "praznine (prazna ploea) nema sto
20. stoljeea da od cijele starije kulture naprave punuditi novim tekstovima, pa su oni prinudeni pribjeci
PLOCU (TABULA RASA), da pOCnu ispoeetka kao da
promociji sarno vlastite misaonosti, dovest ce Oraicku do
prethodnika nije ni bilo i kao da su upravo avangar
mlAljenja kako rabJjeni citati i drugi intertekstualni feno
umjetnici jedini i definitivni utemeljitelji apsolutno
m(lni zrcale dvije temeljne funkcije, reprezentativnu (pro
kulture i civilizacije ... .58 Pa ipak, ekspresionizarn je
nmcija tudega teksta i tude kulture) i prezentativnu (pro
bar dio svoje poetike utemeJjio na pogledima koji
Itlflcija vlastitoga teksta i vlastite kulture).
spram dijela te tradicije, Biblije, ocituju unekoliko
Na temelju ovako naznacene prirode i funkcioniranja
radikalne promjene i zahtjeve od avangardisticke
httcrtekstualnih odnosa, Oraiw ce naposljetku razliko
matice. Ekspresionizam Bibliju zasigumo opet
Yllti i dva tipa citatnosti, ilustrativnu (veze se uz pojmove
shvatio kao apsolutnu RIZNICU (THESAURUS) iz koje
oltutne imitacije, riznice i reprezentativne funkcije) i
crpsti svekolika nacela, ali ju je zasigumo shvatio
lIuminativnu (suprotni pojmovi citatne polemike/dijalo
spremiste moguCih naputaka koje je nudilo na
lit, prazne ploce i prezentativne funkcije).60
nje na nekim mjestima svoje strukture one i
Treba zarnijetiti da su Oraickine podjele predocene
dijelove mozaika modela novog ustroja covjeka i
tllko da predstavljaju gotove apsolutne kategorije, bez
kojemu je ekspresionizam eksplicite tezio. Iako
Iiticanja mogucnosti odredenih prijelaza iIi mijesanja ele
pojarn citatne polemike iskljucivo povezuje s avan2ardo
menata utvrdenih shema, kako uostalom i treba biti kada
ekspresionizam je ovakvim shvacanjem Biblije,
18 teii opcem tipoloskom nacrtu nekog fenomena. Avan
njem kojeje blisko aktivnom shvaeanju biblijskog
,l1rda nije monolitna kultura, a njezinaje poetika dobrim
posvjedocio i poneke aspekte citatnog dijaloga: "U
dijelom utemeJjena naprotUljeejima koja otvaraju prostor
polemici vlastiti tekst preko leda citata potpuno
lupostojanja suprotnih tendencija. Predominacijaje, pak,
rusi smisao podteksta da bi sebe ustolicio na
ove iIi one tendencije nesto sasvim drugo. Ekspresionizarn
mjesto, svoju kulturu na mjesto tude kulture.
dijalogu, naprotiv, vlastiti tekst shvaca citate preuzew
tudega prototeksta kao neutralnu zonu u kojoj se
10 .Ta se dva najopCenitija tipa mogu imenovati na viSe naCina. Po
".kobsonovoj interpretaciji retorickih figura metafore i metonimije pm
voditi slobodni medukulturni dijalog na nacelu
bl II(! tip mogao nazvati metaforickom, drugi metonimijskom citatnoSCu.
stualnog nemijesanja i postivanja suprotnih SemamlCl!
U skladu s poznatom de Saussureovom opozicijom paradigmatike i
uredenja vlastitoga teksta i tudega prototeksta,
Iintagmatike jednom bi se radilo 0 paradigmatskoj, drugi put 0 sinta
tude kulture.59
patskoj citatnosti. Ako bi se kao klasifikacijsko nacelo uzela opozicija
konvencionalnosti i nekonvencionalnosti, kao ato je to ucinio Pavao
58 Ibid., str. 41.
Pavlich! u svojoj tipologiji intertekstualnosti, mogli bismo govoriti 0
59 Ibid., str. 40.
konvencionalnoj i nekonvencionalnoj citatnosti.... Ibid., str. 44.
54 55
je privilegirao Bibliju kao izvoriste modela Novog
ka, koncepta mesijanizma i s1., ali to nije, barem
moralo, izazvati i sire dijaloske implikacije. EkspresiOll
zam je i dalje nesklon tradiciji, on s njom polemizira,
na nekim mjestima, kao sto su dodiri s biblijskim
tima tradicije, moguce je uspostaviti i stanoviti,
parcijalni dijalog. Oraickine podjele treba zato pUur;o.JP
promatrati kao korisne orijentire, uporisne tocke
svojom teoretskom i pojmovnom, pa i
samosvijesCu mogu bitno unaprijediti mogucnosti
pretativne spoznaje implicitnih avangardnih struktura.!
v.
Otkrivanje intertekstualnih postupaka, smatra
Zmegac,62 odredivanje njihove prirode i mehanizama
tvarivanja bit ce dovrseno tek s pronicanjem
implicitnih iii eksplicitnih namjera. Razlicitost
tekstualnih suodnosa izmedu literarnih tvorevina
no moze odrediti samo predocavanjem razlicitosti u
cijama tih suodnosa, pa je odredivanje intertekstua
postupaka i njihovih funkcija tako temeljna zadaea
ke prosudbe fenomena intertekstualnosti. U dosadasnjel
predocavanju pristupa fenomenu intertekstualnosti,
sebice u vezi s avangardnom i ekspresionistickom
kom, govorili smo 0 dvama funkcijama rabljenja bibllJ!::iKU
predloska: jedanput je to funkcija prevrednovanja
61 Odlican je kritiCko-sintetski prikaz suvremene teoretske misli
fenomenu intertekstualnosti i autoreferencijalnosti u hrvatskih
nih teoreticara rad Morane Intertekstualnost i
ferencijalnost u hrvatskih teoretieara, Quorum, XI/1995,
2, str. 109-145.
62 Viktor Zmegac: Tipovi intertekstualnosti i
Intertekstualnost & autoreferencijalnost. Zbornik.
Tolic i Viktor Zmegae. Zagreb, 1993., str. 25-47.
hlUl dijela stare kulture i tradicije, a drugi je put posrijedi
I,ukusaj izgradivanja modela ustroja covjeka i svijeta na
n..,kim ponudenim biblijskim vrednotama. U Boyarina
IlnO vidjeli da intertekstualne veze s Biblijom imaju funk
"Uu bilo destrukcije njezina predloska bilo njezinu prezer
YIU!ijU. Jenny govori 0 vrio opeenitoj funkciji sintaktickog
IIUlmantickog remodeliranja prethodnih struktura u no
yum kontekstu, uz kljucne intertekstualne procese asi
rnilacije i transformacije za koje je pokuaao ponuditi ot
kr'ival!ki pojmovnik. Oraicka, pak, jedna je od rijetkih
lll'oul!avatelja intertekstualnosti kojajasno osvjescuje raz
j(Clvor 0 funkcijama, ali ih ne smatra sredisnjim predme
Lima svoga pristupa i zadovoljava se naeelnim makro
IIkopskim funkcijama reprezentacije i prezentacije tudega
taksta u vlastitome. Zmegac, naposljetku, odIucno pove
Il.\ie utvrdivanje intertekstualnih postupaka, izdvajanje
Llpova intertekstualnosti s odredivanjem njihove funkci
onalnosti. Izdvajanje tipova intertekstualnosti poradi lak
log snalaZenja u carstvu intertekstualnih igara, kako ih
nl:lziva Zmegac, opravdava se prepoznavanjem autorovih
namjera funkcija - koje stoje u njihovoj pozadini.
'J'ipovi su zbog funkcija, a ne obratno. Naravno da Zmegac
U avom, opsegom nevelikom radu niti ne pokusava dati
iIIaokruzeni katalog tipova i funkcija, ali ga zeli svjesno i
odlucno zapoceti nudeci obrazac moguceg postupanja s
razlicitosCu intertekstualnih veza, obrazac koji cemo po
kuaati rabiti i u naSoj analizi sto je vise moguce.
Jedanje od cestih tipova intertekstualnih veza onaj koji
nastaje kao posljedica knjizevne montaZe kojaje, kakoje
poznato, medu glavnim oblikotvornim elementima u
mnogih pisaca dvadesetoga stoljeea.63 Eksplicitna je
63 Ibid., str. 28.
56 57
f

ft",kClijn montaze uklanjanje konvencionalne
",elluvltollti knjizevnoga djela kojemuje uporiate
'r.liprIlVO negdje u zbiljk
64
Eksplicitno montiranje
Jlll u vlastitome tekstu, supostavljanje i suprotstavliam
elemenata dvaju iii viSe knjizevnih struktura,
komentari takvih cina koji ogoljuju njegov knjizevni
stupak, sve to pridonosi racionalnom uvodenju citatelj.
vlastiti tekst, pocesto pridavajuci cijelom postupku
ironizirajucu pozlatu. U slucaju postupka montaZe
jednog od fenomena intertekstualnosti, Zmegac
funkciji demonstrativnog ocitovanja literarnosti
dominirajucoj eksplicitnoj autorovoj namjeri. Rk-riv",'
pak namjere takvog postupka otkrivaju se u
jim skalama ironizacije virtualne umjetnicke zbilje i
ne zbilje svakodnevnice. Ironija je cesta estetska
prevrednovanja i osporavanja u avangardi, onaje
intertekstualnih veza kojima se zeli razbiti ustaljena
svijeta, takva koja viSe nema ato ponuditi za umjetlu","
obradu osim knjizevnih tekstova i modela
stvarnosti nastalih u umjetniCkoj praksi i tradiciji.
ste knjizevnog teksta u avangardi tako je sve manje
sama, a sve vise drugi knjizevni tekstovi, odnosno,
Oraickinoj krajnjoj optici, i svaki drugi izvanliteral'n
izvanestetski objekt. Intertekstualnostje zbog toga
logika avangardne artificijelnosti, a ne neki slucajni
men u knjizevnom stvaranju.
Najveei dio svog rada Zmegac posvecuje preaocenJ1
takvog odnosa medu tekstovima kojemu je cilj
reinterpretaciju poznate teme iii lika. Glasovite teme
likovi izabiru se kao predmeti literarne obrade, jer
duboko utkani u opeu recepcijsku citateljsku svijest.
slucaju reinterpretacije biblijskog predloska posrijedi
64 Ibid., str. 28.
58
IIllIltno vaZniji kriteriji za izbor od strogo literarnih. Te
11lI1temi i likovi iz Biblije posjeduju veliku pretvorbenu
IIlIllgtl, jer promjena njihova znacenja i smisla u novim i
,h'ukcijim kontekstima aktualizira propitivanje temeljnih
Ijudskog zivota, covjekova iskustva i vjerova
1\ln. Krist iIi, primjerice, dogadaji vezani uz njegove po
..Ucdnje zemaljske dane, nose auru takve velike pretvor
hone snage kojaja avangardi znacila znatno vise od drugih
npcih mjesta literarne obrade (Don Juan, npr.), a posrijedi
lUI znacajke biblijskog kanona kojeg se, kako smo vee
"pomenuli, shvaca iIi aktivno iIi pasivno. Reinterpretacija
.1(1 II Zmegaca zapravo shvaeena kao naeelna funkcija onih
Intertekstualnih veza koje se mogu opisati kao kontrafak
I,ure. Kontrafaktura je u Zmegaca gotovo zanrovski ter
min, a samo mu ime kaze da se sastoji od preuzimanju
'"vorne fakture i njezine izmjene. Kontrafakturaje podu
durna na razini postupka terminu pomaka i dislokaciji
ploha u avangardi, dok u potpunosti odgovara Jennyjevoj
upotrebi inverzije kao postupku unutarnje intertekstual
l1e transformacije. U skladu s predoeenim izvacima iz
ckspresionistiCke poetike koji su u vezi s biblijskim, odno
"no primarnim shvaeanjem Biblije kao aktivnog kanona,
reference na izvornu biblijsku fakturu ponajcesee neee
lGavrSiti u njezinu osporavanju (kontrafakturi), vee u ne
kom od oblika i pripadajueih funkcija afirmacije i mode
lacije. Intertekstualnostje preko izmjene izvorne biblijske
fakture, koja moze zavrsiti i u kontrafakturi, formalni
odgovor na radikalne avangardne zahtjeve za reinterpre
tacijom tradicionalnih kulturnih i civilizacijskih iskusta
va 0 covjeku i svijetu. Reinterpretacija moze krenuti ra
znim smjerovima, jer namjere autora nisu iste, sto znaci
da nisu isti ni oblici intertekstualnih postupaka. Nacelno
se moze zakljuciti da je pojedini avangardni, odnosno
59
ekspresionisticki tekst ili zahvacen Biblijom, pa je
usvojio neke njezine naputke, iIi je pak zahvatio
odnosno osvojio i prevrednovao njezine naputke.
od tih dvaju pristupa stupnjevite naravi, a u POKUSli
njihova otkrivanja i odredenja nazocnost svijesti,
nam sugerira Zmegac, 0 postojanju vidljivih i skrive1'l
namjera (funkcija) u intertekstualnom ostvarivanju
stupnjeva moze biti sarno od pomoCi.
VI.
Nasa ce analiza, kao sto je to vee ranije naglaSeno,
usmjerena prema rabljenju rezultata onih
kojima su njihovi autori pokusali fenomen intertekstUl
nosti opisati i pribliziti nam ga konkretnim i
pojmovima koji, kako je to slucaj u Dubravke Oraie
pretendiraju i na dovrsenu terminolosku vrijednost.
rald Prince u svom je Rjecniku naratologije utvrdio
u pristupima fenomenu intertekstualnosti mozemo
kovati dvije tendencije: jednu, gdje pojam
nosti oznacava odnos izmedu jednog teksta i drugog
sta koji je vidljivo prisutan u prvom tekstu, i drugu,
je intertekstualnost pojmljena u svom najsirem i
kalnijem smislu kao odnos izmedu bilo kojeg teksta
smislu oznacavanja) i cjelokupnog Ijudskog znanja.
65
sno je, dakle, da je prva tendencija ona koja je
gonetanju cilja nase analize, tendencija kojoj je USUSLa,
ljena teorija citatnosti Dubravke Oraie-Tolit iz
istoimene knjige mogla ponuditi najvise. Ovdje su
preuzeti njezini pojmovi citatnosti, reminiscencije i
je, zatim podjele citata po citatnim signalima (pravi
65 Gerald Prince: A Dictionary ofNarratology. University of Nebrasll
Press, 1987, str. 46.
60
alfrirani), po opsegu nepotpuni,
JlrnznD, po funkciji autoreferencijalni,
l'I'prezentativni i prezentativnl), dokJe kOnaCllO odrediva
1\10 sintakticko-semantickog modela u pristupu biblij
IIkum predlosku u odabranih tekstova Zapra'lO slobodna
IlIlorpretacija Oraickine dihotomije izmedu ilustrativne i
lIuminativne citatnosti, odnosno svih onih Sintaktickih
III I mantiCkih, pragmaticnih i funkcionalnih postupaka i
I,rocesa koji iz te dihotomije proizlaze. S POtonjim je
IIvukako u vezi i Boyarinova osvijestenost ka.ko se u pri
IIlupima Bibliji mora razlikovati izmedu disruptivnih i
konstruktivnih procesa. N adalje, naS.em ce poj
movniku pridonijeti i Jennyjevo razhkovaIlJe izmedu me
tonimijske i metaforicke izotopije, odnosno U konacnici i
njegov prijedlog 0 opisnim figurarna interteltstuainosti.
Zmegacevo upozorenje svijesti Citatelja i ana
lIticara, kako iza svakog znacaJnlJeg postuPlta interteks
tualnosti mora progovoriti i neka njemu imanentna funk
cija (nakana autora), zaokruzuje,. ovdje aplicirani
formalni i znacenjski pristup anallzl odabrallih dramskih
tekstova.
61
ANALIZA ODABRANIH
DRAMSKIH DJELA
BOZJI COVJEK MlLANA BEGOVICA
Tri su bitne znacajke Begoviceva djela: naglaaeni
onalizam dramskih zbivanja, biblijsko-mitska
tih zbivanja utemeljena na aluzivnim odnosima s
skim predloskom i krscansko-obredni okvir dramske
taktike i semantike. Lokalna je boja Begovieeva
odredena ponajprije mjestom i vremenom radnje
yaros zagorske Dalmacije prije sto i vise godina, u
hajduckih prkosa i zuluma), 66 detaljnim, gotovo
grafskim opisom narodne nosnje i vjencanih obicaja
kraja (Kapetan je odjeven u svecano cetinsko ruho,
jacermom i zlatnim tokama, okovanom paanjaeom
kojom su dvije kubure i jatagan. Mara u kamizoli i
plisiranoj suknji, sa plavim krozetom koji je na
vezan povezama, Sa pucima od zlata ... , itd., str. 56)
naposljetku svjedoeenjem samih dramskih lica 0
geografskom podrijetlu (Padauicar: A otkle si
mlada iena: Sa Unista!, str. 77. Uniste je selo u
skom zaledu, op. a.). Pomoeu vjesto ostvarenih
svome dramskom djelu na odabrane dijelove
66 Milan Begovic: Bo{ji covjek. Tri easa sa jutrenjom i veeernjo';
bvanredno izdanje "Pozorisne biblioteke . Zagreb, 1924, str. 3. Svi
citati prema istom izdanju.
62
IIl'l{ovie vrlo zanimljivo aplicira biblijsku arhetipicnost.
I.okalni ambijent Dalmatinske zagore postaje autenticni
IIrj.,rument biblijske univerzalnosti, a konacni je smisaoni
IIlokt u sljedeeem: posvjedoCiti kako su odnosi medu lju
,Uma, njihove emocije i njihova djela na svakom zemalj
.kom mjestu i u bilo koje vrijeme preklopljivi s globalnim
hlblijskim mitologemima, kakoje svako konkretno mjesto
I vrijeme zapravo materijalna realizacija cvrsto zadanih
IIvjeta biblijskog postanka i opstanka. Pa ipak, aluzije na
Krista, Mariju Magdalenu i Judu, sto ih prepoznajemo u
hlkazima i djelovanju nekih likova u ovom Begovieevu
lliolu, nisu samo u funkciji biblijsko-mitske pozlate lokal
no povijesti, vee su instrumentalizirane u semanticki slo
lonijem i odredenijem smjeru: u smjeru isticanja covjeko
vlh krSeanskih vrlina sto ih je na temelju Biblije utvrdila
mocna institucija zemaljske crkve. Ona iz biblijskog zapi
1111 stvara kanon i ona odreduje najvaznije stavke Bozjeg
lakona zaIjude. Upravo je crkvena pragma onaj posrednik
Ir.medu 10kalnog i globalnog - sveeenici su, kao nasljed
nici Kristovih biblijskih ucenika, posrednici izmedu Rijeci
Uozje i puka zemaljskog, oni au tumaCi Bozjih poruka.
Suodnos je biblijskog i lokalnog zbivanja u Begovieevu
cljelu u funkciji isticanja onog krscanskog nazora sto ga
vee u samom prologu drame iznosi mladi svecenik Da
mjan. Tako se pored aluzivnog upuCivanja na biblijski
predlozak kao invarijantni agregat znaeenja i smisla svih
Uudskih odnosa i zbivanja, pojavljuje i vrlo konkretna
IIreligiozno-erkvena sintakticko-semanticka vizura. Na
kompozicijskoj razini Begovic tri cina svoje drame prste
nasto uokviruje dvama Damjanovim propovijedima sto ih
ovaj deklamira na jutrenju (jutarnja sveta misa) i ve
wrnjoj svetoj misi. Begovic cinove naziva casovima, sto
Isocira na vrijeme molitvi u crkvama i samostanima, otud
63
MILAN BEGOV1C
..... "
BOZJI COVJEK
i
64
t nllziv casoslov u krscanskoj pragmi, odnosno molitvenik,
hrovijar s izabranim molitvama i dijelovima Biblije za
U10litve u razlicito doba dana. Trije casa autor vremen
IIki smjestio u dane crkvenih blagdana: pm Cin odvija se
illko 0 Mitrovu dne, drugi dva mjeseca iza toga, 0
lIogojavljenju, dokje treCi smjestio 0 Durdevu dne. U
rlidaskalijama, otvaraju zbivanja u pojedinim Cinovi
Illll, naglMava se krscanska ikonografIja: ponajprije slike
IIvlltaca, odnosno ikone, buduCi da Begovic prikazuje pra
vf)slavnu kr13cansku sredinu, zatim molitvene knjige, kan
IlIlu i kadionike iz kojih se osjeca miris tamjana. Takvaje
uhredno-svetacka formalna dimenzioniranost dramskih
I&hivanja, zajedno s biblijskim supstratom, posljedovala
primjerenom semantickom i smisaonom rezonancijom.
Kllko bismo potvrdili iznesene zamjedbe 0 Begovicevu
rllfllu, izdvojit cemo i analizirati djelovanje i funkcije triju
IIkova - Damjana, Mare i Krstana.
U didaskaliji je jutrenja, zapravo prologa drame,
nngovije13ten Damjanov poseban status medu dramskim
IIkovima: visok, mlad, blijed svecenik. On govori zavr13ni
lIt.nvak svoje propovijedi iIi, radije, svoje ispovijedi: jer sve
_to on govori zvuci kao razgovor izmedu njega i Gospoda.
Nije nevazno 13to se to prvotno predstavljanje Damjana
r.hiva u gotovo magicnoj atmosferi sakralnog prostora,
kuda tragovi prvoga sunca ozivljuju mirno, hladno, stro
mlice Hristovo i bljeste zivo u sirokoj zlatnoj aureoli
.0 savija oko njegove glave (str. 11). Temeljne semante
me svoje drame Begovic iznosi upravo u ovoj jutarnjoj
Onmjanovoj propovijedi koju on upueuje svima koji zele
i slijediti Bozji zakon. Taj se zakon temelji na
konstantama: na iskrenom pokajanju, na milosrd
nom oprostu i na pomoCi bliznjemu svome. Damjanova
dcklamacija Bozjeg zakona stilskom intonacijom nalikuje
65
biblijskom izricaju, Isusovim govorima 8tO ih je ovaj
eivao narodu i ucenicima, a koji su zabiljezeni u
Ijima: Na cistom sluzavniku svoje dU8e iznesite
Boga svoju Ijubav. Postaviteje u njegove ruke. I tko od
nije ostao duzan bliznjemu ni jednog uzdaha ni .
osjeeaja, tko je sve dao, sve porazdijelio, sve istr08io
dobro drugoga, taj ee ostati u blizini Gospoda. A samo
njegaje i sreea i zivot vjecru (str. 13). Timje Damjano
rijeCima Begovic u potpunosti uveo citatelje u
zbivanja, jer sve sto se dogada nakon toga u drami,
tijek dramskih zbivanja, smisao postupaka likova ne
iz ovih pocetnih koordinata. Pokajanje, oprost i
bliZnjemu - ovi biblijski semanticki toposi sto su
rani u prologu drame u funkciji su anticipiranja
dramskih zbivanja, a ona su formalno tako postavllAnAi
znacenjski mogu ostvariti poruke Damjanove
propovijedi. Identicru se semantemi pronalaze i u
novoj vecernjoj propovijedi kojom zavrsava
drama. N amjeraje vecernje propovijedi potvrditi
Damjanovih rijeCi iz jutarnje propovijedi, ali sada s
nom argumentacijom: konkretnim prizorima iz
zivota.
Da bismo 5to zornije predocili nacin na koji je
rijesio odnose medu likovima, odnosno da bismo 8tO
objasnili formalnu realizaciju triju kljucnih semanteu14
Damjanove jutarnje propovijedi, aplicirat cemo na
vieevo djelo aktantski model prema Anne Ubersfeld:
66
~
I.
lIubav-strast
tjelesnost,
Al --_. S =Krstan (Krist) -A2 materijalnost
\
Damjan
(!!vetac) = Po - (M. Magdalena,
0 = Mara
gresnica)
Pr = Vaso
(Juda)
II.
lIubav-strast
krsCanska ljubav
Al -
~ a n (Kri") - M ; m"al (duhovn.,t)
0= Mara
(M. Magdalena Pr =Krstan
pokajnica) ,
Damjanovo je javno djelovanje identicno onim napuci
rnn koje je zastupao u svojim propovijedima. Strogo se
dr!eCi slova Bozjeg zakona Damjan postaje nesto poput
lokaInog sveca, Bozjeg oovjeka. Bitna je oznaka njegova
karaktera spremnost da svima kojimaje to potrebno uputi
rljeci utjehe i nade, da pomogne koliko je to god u njegovoj
moci. Damjanove ce svetacke predispozicije kulminirati u
67
treeem cinu, kada pred njegovu kucu dolazi ,'masa
snih i prezrenih koja od njega moli pomoc u
i zagovor kod Boga. Toliko cest motiv 0 Kristu
prosjacima, kao i atmosfera bjesomucnosti i ludila,
punu as Biblijom suglasnu interpretaciju u Bego"';
komadu. Po uobiCajenoj shemi bolesniei dolaze
Damjanu, odnosno Kristu na poklonjenje. 67 Sljedeei
kaz preklapa videnje Damjana s vee navedenim
Krista u prologu drame: Dun/a: Sanjala sam cudan
Vidjela sam Damjana u ikonostasu, medu drugim
ma. Zlatni kolobari oko njegove glave, i lice tamno, a
dugi, zuti ... Kao kakav mucenik iii bozji svetitelj ...
38). Superioran u svojim krscanskim uvjerenjima,
mjan pomaze, oprasta i zrtvuje se za druge.
njegova svetost uocljiva i iz nasih aktantskih mUUO;:;lif!
posljediea je odrieanja zemaljskih stvari u ime
ozivotvorenje je Damjanovih rijeci iz propovijedi da
tudoj sreCi treba potraziti svoju. Naime, Damjan ce
moci hajduku Krstanu (I. model) da ne bude kaznjen
svoja nedjela i da uspije dobiti Maru za zenu, bez
sto je Mara, kako je to obicf\i u to vrijeme i u tom
obeeana Damjanu (II. modeD. ShvaeajuCi zakone
srea, ali i zemaljske strasti, Damjan Ce oprostiti
njegove grijehe, spasit ee ga od sigurne smrti na
i omoguCiti mu da dode do zeljene Mare. Zanimljivo
ee Damjana s Krstanom povezivati i aluzivno ost",
uloga Krista, iako ee do nje obojiea stici razlicitim
ma. Damjan aludira na Krista vee svojim djelo
na
"",,"
spomenutim povjerenjem koje izaziva kod svojih
ali ponajprije svojim stavom prema gresniei i
Mari (Mariji Magdaleni). Maraje lokalna Marija
67 Radovan Vuckovic: Moderna drama. Sarajevo, 1982, str. 342.
68
..
Ittllll. Poznate rijeci jasno prizivaju u sjecanje veliku bi
hHjsku gresnieu: Durda: Ti si velika gIjesnica, Maro.
Mara: Zena sam. Durc/a: I ja sam zena. Mara: Nisi jos.
zna sto je ljubav (str. 19). Preljub s hf\idukom
KrHtanom definitivnaje potvrda takve, u pocetku drame
&.k naslucivane uloge. OpraStajuci joj njezin preljub, na
knn iskrenog pokajanja, Damjan uCvrSCuje svoju bezgres
nu zemaljsku poziciju. Sljedeca je scena reminiseeneija
Uflravo one biblijske situacije u kojoj Krist oprasta grijehe
Muriji Magdaleni: "Mara: D posljednji cas Krstanje d08ao
I sam k njemu: jerja sam njegova, Damjane, njegova
I"m ko 8to tvoja nisam. Sad znas sve, sad cini od mene sto
'II volja! Pogazi me popljuj me - jer ja znam, da nisam
dUlltojna ni da brisem prasinu sa tvoje obuce ... (Ona se
preda nj i pokrije njegove noge svojim lieem.) Da
",jan: (ju gleda mirnim i preobrazenim pogledom): Dsta
1'1, leno!<. (str. 69). Naposljetku ce Mara, pred veliCinom
Dllmjanova oprosta i njoj i Krstanu, pred spasiteljskim
Dlmjanovim Cinom kada je pomogao da se Krstan spasi
ott aigurne smrti, u potpunosti promijeniti svoje stavove
oljjelesnoj Ijubavi, i dusa Ce i duhovni mir prevladati
Itrast. Mara gresniea postaje Mara pokajniea (odnos obje
kata u I. i II. modelu).
I Zanimljivo je i pomalo Cudi na prvi pogled da u takvom
lIuzivnom aktantskom preklapanju s biblijskim lieima, s
".rom kao Marijom Magdalenom i Damjanom kao likom
lavira izmedu biblijskog Krista i lokalnog zemaljskog
hajduk Krstan aludira na Krista. Pa ipak, i sam je
osuden na kriz zajedno s ubojicama i lopovima, a
e, baS kao i Krist, uhvacen jer je izdan, i to za istu
- trideset dukata. D tom je smislu Vaso lokalni
i prepreka Krstanovoj vezi s Marom (I. model); za
Krstana on dobiva svoj novae, ali i kaznu
69
postaje gubavac s griznjom savjesti: "Mara: Nisi bio
bar, ali Bog te je pokarao ... Vasa: Pravo govoris:
me je i nije mogao gore. Ogubavio me kao najsmrad'"
kozu. Od onog easa otkad se dotakoh onih prokletih
kata, od onog casa poceo je osip po meni i ziv
Evo: jos ih nosim u njedrima i peku me vise od
gnjiloce... (str. 84/85). Krstan ce do konacnog
nja i iskupljenja svojih hajduckih nedjela ipak
Krstana ce na slobodi prva prepoznati upravo Mara,
kao sto se Mariji Magdaleni Krist prvoj objavio
uskrsnuca: Mara: (izvan sebe) Ziv je! Uskrsnuoje!
zivcat... Iz groba je izaSao rad mene! Od mrtvih je
snuo da moze doci po me! (str. 90).
Ipak, jasno je svima koji su procitali Begovicevo
da je samo u tako shvacenoj funkcionalnoj .
Krstan mogao zadobiti Kristove znacajke, bez
svojim osobnim namjerama i djelatnim svjetonazo,
nema nista zajedniCkog s Kristovim/Damjanovim
sko-moralnim habitusom. Dok je Krstan Krist, jer
formalno odgovaralo popunjavanju biblijskog 1.
skog modela-konstrukta i jer je tako bilo usmjereno
isCitavanje aluzivno-reminiscencijskih veza s
kod likova s kojima je Krstan u neposrednoj drRTnHTl
vezi, paje onda i on u idealnoj aktantskoj vizuri
kristovske znaeajke, Damjan je dotle i realno i
formalno i znacenjski analogan Kristovom poslanju.
Pokajanje, opraStanje i ljubav spram bliznjih
temeljne idejne komponente kojima Begovic zaDociJ!
zavrsava svoje dramsko djelo. Njihovo dramsko
Begovic postize izradenom, ali slozenom mrezom
sa izmedu lokalnih zbivanja, biblijske paradigmatil
crkvene pragmatike. Damjan, sveeenik i Krist;
hajduk i Krist; Mara, gresnica i pokajnica; Vaso,
70
Juda - sjecista su lokalne pripadnosti, mitske univerzal
IllUlti i krseanske poucnosti. Aluzivna veza izmedu Bego
djela i biblijskog predloska u funkciji je afirmacije
IInlh mjesta u biblijskom predlosku koja su snagom svoje
IlI1radigme trebalajosjace osvijetliti tri spomenute idejne
knmponente. Odnos izmedu tjelesnog i duhovnog nacela
I konacno prevladavanje potonjeg karakteristikaje i ovog
,kllpresionistickog djela, a Begovic ga, za razliku od Tuci
d" i Ogrizoviea, kako cemo vec vidjeti, predocuje u kon
krutnoj regionalistickoj vizuri. Veza s odabranom biblij
Ikom topikom upozorila je na iskonski karakter toga
Iukoba i osigurala Begovicevu djelu odredenu mitsku
,upstanciju. U sprezi s elementima krsCanske ikonografi
Je kojih je, kako drama ide kraju, sve vise u Begovicevu
41olu, biblijski je supstrat pridonio i stvaranju, od kritika
,.6 otprije nazvanog i definiranog, misticno-religioznog
Ulludaja.68 U tomje smislu "Vecernja, sa svojom prezen
..cijom sakralnog prostora te napose retorickim biblijski
kmusom i crkvenom strogocom koje dominiraju Damja
ftClvim zavrsnom propovijedi, kulminacija toga ugodaja.
.Vocernja je zapravo ekspresionisticki intonirani finale:
.Kad se pozornica opet rasvijetli vidi se ikonostas, kao na
radnje. Crkveni je prostor rasvijetljen i pun svi
sto stoji na nogama i slusa posljednje rijeci Damjano
propovijedi, koji govori, hladan, skoro okrutan, bez
,.budenja. CUje se tiho crkveno pjevanje; pri koncu pre
II maestozni himnicki fortissimo. (str. 111) Marino
tu ponajprije na zamjedbe 0 Boijem covjeku sto ih je u svojoj
hrVatskih dramaticara (Znanje, Zagreb, 1976) iznio Branko
IIClmoVlc, odnosno na prikaz Begoviceva cljela u okviru hrvatske mi
IMtno-re!igiozne drame iz ovclje vee spomenute knjige Radovana Vue
71
'P'
III'(mbrllcenje iz gresniee u pokajnicu, Krstanovo
IltldjeJa i njegova pokora, odnosno konacno prevlacll1vm
duhovnog nad tjelesnim rezultati su Damjanova
nja. Ono sto je propovijedao, to je i ostvarivao. I
poceo nalikovati svecima s ikona sto su ga Okru7.lVHl
Damjan postaje naposljetku istinski Bozji co'tjek,
Begoviceva autorska inacica ekspresionistickog
Co'tjeka. U tom su smislu znakovite njegove posliedl
rijeCi iz vecernje propovijedi koje nedvosmisleno
eiraju Kristovu poruku apostolima kada ih je ovaj
u svijet da propovijedaju i nago'tjescuju spasenje u
ime: Damjan: Ni pred kim od vas, koji god zazelite,
se zatvoriti vrata milosti. N e ee vas niko pitati otkle
sta ste, niti ce mjeriti vase duse na kantaru
strogosti. Pogledat ce samo u vaSe sree, da vidi
opraStalo, koliko se kajalo i koliko je ljubilo. A onda:
je opraStao: oprostit ce mu se! Tko se je kajao:
mu se! A tko je ljubio: taj je bozji co'tjek. .. (str. 112).
KRISTU8 NA CESTI TOMISLAVA n ..... nTr.
Semantizaeija lokalne sredine i lokalnih dogadanja
blijskim supstratom temeljnoje obiljezje i Prpiceve .
cinske drame. Vee uvodne rijeci Zbora sto na latixusH..t
upozoravaju na Kristovu muku, smrt, uskrsnuee i
pljenje grijeha, te predstavljanje dramskih liea kao
69 Jezgrovitu analizu Damjana kao dramskog Jika dao je Boris
u knjizi Begouiceu scenski sui jet (Zagreb, 1987). Za nasje ovdje vaino
Senker utvrduje da su Damjanove propovijedi nadahnute nnvn",,,vi,
nim tekstovima, daje Damjan glas krscanstva, prorok,
i u toj je nakani nepokolebljiv, odnosno da je ..Marin preobr""
posljedica Damjanove, istina neprikazane, aktivnosti, proizvod
djelatne Ijubavi. U preobrazenoj se Marl, dakle, zrcaJi Damjanov
str, 175-181.
72
kllji )'u ovo umorno jutro trpe,70 jasno nago'tjeseuju bi
hl,j!!ko-pasionski karakter dramskih zbivanja. A da su
lukalna zbivanja zaista u znacajnoj vezi s biblijskom topi
kllm potvrduje se vee u uvodnoj didaskaliji, u kojoj je
I'rocizirano da se dramska radnja zbiva U sobi sa stednja
kom u dvorisnoj zgradi gornje Iliee, a odmah potom
_Hiedi opis prvog prizora jednoCinke koji reminiseira bi
hlliski motiv Marijina oplakivanja raspetoga sina: "ZaSto
IIItl otkriva za'tjesa pred radoznalima, kad je za Pavlovu
Illumu sve mrtvo i nista nema znacenja do onog bolesnog,
,Iudnog tijela, u kutu, na postelji, koje je njezin sin, jedini
I najdraii? ZaSto je ne puste samu sa sobom i njezinom
hoti? Kao da se moze sve otkriti, sto je nadnu srea majcina,
kud place nad sinom u strepnji! To samo On vidi i zna, na
Hilspelu, na zidu, u 8utnji. Njemu se u suzama, na kotie
nirna moli (str. 5). Pred nama su sada dogadaji sto u
lukalnoj varijanti realiziraju ovu, na samom pocetku snai
no uspostavljenu golgotsku matrieu. Pavel je srediste
lIi&e pasije, on je, kako ga nekoliko puta biblijski identi
I1cira Susjeda, pravo janje zrtveno, a njegova je majka
..Majka Martira koja u tim trenucima, kad njezin sin lezi
111:1 samrtnickoj postelji, posjeduje samo misli na spas,
uzdravljenje, uskrsnuee. U ovaj inicijalni pasionski mo
tivski kompleks spada i Pavelovo pitanje koje on ponavlja
U bunilu nekoliko puta: "Je Ii to Uskrs danas, mama?.
Odgovor ee doei na kraju drame.
Funkcionalizacija Pavel a kao Krista postignuta je i u
potpunosti dovrsena njegovim odnosom spram dvaju liko
va, C'tjetnopoljskoga i Kunsta. lako je Kunst zapravo
Pavelov ubojiea,jer gaje pri pokusajujedne noene pljacke
'0 Tomislav Prpic: Kristuil na cesti. Dramatska postaja s puteva nasih
regijona. Nakladni zavod Neva, Zagreb, 1925. Svi su citati iz istog
Izdanja.
73
smrtno ranio nozem, Pavel za glavnog krivca cijele
dije smatra beskrupuloznog i licemjernog
skog, direktora iseljenicke organizacije koja je
slene radnike zaposljavala u prekomorskim
iskoristavala ih kao jeftinu radnu snagu. Razoearani
nici vraCaIi su se kueama, ako vee prije toga nisu
u kojekakvom rudniku zlata, i postajali su preko
pljackasi, lopovi i ubojiee. Unosenjem ovakvih socijwQ
cinjenica, sto posve korespondiraju s tadaSnjim
nim trenutkom u Hrvatskoj, Prpie je snaZno
zirao narav lokalnog miljea svoje drame, a na idejnoji
razini otvorio, barem fragmentarno, moguenost za
denu revolucionarno-kritiCku misaonost. I tako,
Cvjetnopoljski krivae za Pavelovu smrt, tada je
poljski Juda. U tom je smislu sljedeCi dramski
veoma zanimIjiv, jer reminiseira okolnosti same
Sina Bozjega: padanje u san Kristovih pomocnika
lava Majka i njegova djevojka Ana zaspale su na
Isusova definitivna spoznaja vlastite smrti (Pavel se
budD te, konacno, identificiranje izdajnika pomoeu
ljupea i novca (CvjetnopoIjski dolazi predati PaveloVi
majci novae za ukop, iakoje Paveljos ziv): Blijeda
sunCana pala je na uzglavlje Pavlovo i naBla tri
nijemom zagrljaju. U casu saznanja Pavel je UUUl:U.l1
vidovit. Sve stvari pred njim dobivaju ostrinu kontutJ
PAVEL: Zar spavate?.., a moj Cas se pribliZuje ... J a
ja jasno vidim ... 0 bdijte JOB malo nada mnom ... jer ja
uskoro otici ... moj se ubojica priblizuje ... dolazL
pruza mi usta na poljubac... novae drzi u rukama...
prodao mene (str. 26). Daje Cvjetnopoljski dramskl<.1
sugerira nam opis Cvjetnopoljskoga kojeg ovija
haljina biblijska, a erna mu je siljata brada i
sladak (str. 26). Takvaje njegova funkcija u zagrebaCk4
pasiji naposljetku, nakon sto je Pavelovoj majci
74
IIl1vae za ukop, i eksplicitno potvrdena: Mama: Tko ste
vi? Vi ste grobar! Sad ja vidim dobro! Vi ste ubojiea i
Juda! Proklet je Vas novae!" (str. 28). Cvjetno
Il
Il
Uskome na kraju ne ostaje nista drugo nego da i sam
Jlotvrdi svoj otkriveni identitet. Njegove posljednje rijeCi
II drami reminisciraju Sotonine rijeCi sto ih je on uputio
I<ristu kad gaje iskusavao u pustinji: "Pavel: Nestani
Hotono! Cvjetnopoljski: No pravednice, zagovorenice Boz
.II, sidi s kreveta, ustani, ako si dijete bozje, aja sotona...
I lit... Hi! sluga sam ... Pavel: Onjemojubojica, aneKunst!
()n je razbojnik, koji se ruga Raspetome! To mi je sada
.Insno! Kristalno jasno ... (str. 28). Upravo su potonje
Pavelove rijeci znacajne za odredenje njegova odnosa
"pram Kunsta. Ako je Cvjetnopoljski onaj golgotski raz
hojnik koji se ruga Kristu na krizu, tada je Kunst onaj
drugi raspeti razbojnik pokraj Krista koji se pokajao i
trazio oprostenje za svoje grijehe. PreklapajuCi posve smi
lao Pavelovih postupaka s ovim golgotskim toposom, Pa
vel opraBta Kunstu njegovo zlodjelo. OpraStajuCi mu, Pa
vel od Kunsta zeli stvoriti covjeka dostojna zivota, oovjeka
koji ce se sasvim okrenuti buduenosti. Pavel-Krist umire,
uli ne umire njegova vizija i vjera u spasenje covjeka.
Njegovaje ideja 0 Novom Covjeku tek trebala poceti zivjeti
tl Kunstovim preobraZajem. Na taj ee naCin Pavel uskr
Hnuti, i konacno dobiti odgovor na pitanje sa samog pocet
ka drame kada ce doci uskrs. PreobraZaj Kunsta od ocaj
nika koji je prinuden, zbog socijalne bijede i osobnog
malodusja, pljackati po ulieama, do sredisnje osobe Pave
love mesijanske vizije, Vuckovic je nazvao inzistiranjem
na metamorfozi ljudske prirode, na antropolosko-etickoj
utopiji,71 na onim, dakle, znacajkama koje se ocituju u
sljedecim Pavelovim rijecima: Citavog svog zivotaja sam
71 Vuckovic, nav. djelo, str. 343-345.
75
L,'/tf,io covjeka. I ja sam ga nasao! NaSao sam ga, Kunst!
On zivi u mojem mozgu. Novi covjek. 1 novi Bog. Patnja
Jet "jegov Bog. Kunst. Ti treba da zivis. Ti ces biti jedan
TOMISLAV PRPfC
I.medu milijuna novih ljudi. Idi u zivot ... idi Kunst (str .
MI. Na samom se kraju drame opet pojavljuje pasionski
mlltiv majcinog oplakivanja sina, koji sada, nakon sto je
KRISTUS
...,
I'nvel umro i prenio svoju ideju drugome, u potpunosti
.ntvara ilicku muku: 1 sad JOB, kad je sve svraeno, u
n/truCju MajCinu, ono smireno lice potvrduje razbojniku
NA CESTI
huzanske rijeci. Tako se srozao Kunst pred Tuznom Maj
kum, sto drzi Sina u krilu. Mama: Komeje moj sin opro
DRAMATSKA PO
.tio... tome i ja praStam ... na ovome i na onome svijetu ...
(litr. 37).
STAJA S
PUTEVA
Znatnu paznju u Prpicevoj jednocinki treba posvetiti
dtmenziji krscanske, napose katolicke misticnosti. Stalno
NASIH
REGIJONA i molitve Majci Bozjoj Bistrickoj postaju vaZan
pmanticki element drame, a kulminiraju u srednjem
d(lciu jednoCinke, u nekoj vrsti konstruktivistickog inter
ludija u kojem Citalac-komentator eksplicite navodi, kao
dll cita iz kakvog brizno sastavljenog kataloga, osobe
Majka Bistricka pomogla i vrstu izvrsenog euda:
t(/italac: Danas je dan vjerovanja. Kleknuli su zeleni
t.:'\
brezuljci i playa se gora sagnula. Nizu se kronike eudesa

o
blltrickog svodovlja za vjecna vremena zabiljezena. Neka
.luAa sve sto je zivo i neka se pokloni: Smak Mijo iz
.. Petrinje, sa vise vojaka, zagovorom B. D. M. utece tur
Ikom suzanjstvu g. 1687. Marko Banic iz Jasenovca uto
plo se, zagovorom B. D. M. ozivi g. 1761. ( ... ) Petar Simu
bee iz Poljane, po zagovoru B. D. M. izbavljen od smrti kod
Dobre Noci g. 1915. Hrvatski vojnik zagovorom B. D. M.
Vl'RCa se kuCi iz ratnog ropstva g. 1918. ( ... ) 1 nadovezuju
I' nove zalbe i nove molbe puka: od rata, gladai nepogode,
ZAG REB 1925.
nas Majko Bistricka (str. 25). Zazivanje Majke
l'fAKLADNI ZAVOD .. NEVA" ZAGREB, DRASKOVICEVA OL,
loije Bistricke, kao nacionalne varijante Majke Bozje sto
76
77
se ocitovala na hrvatskom prostoru i medu
narodom, zapravo je zazivanje simbola nade i vjere
jednog naroda. Taj aspekt Prpieeve jednocinke
treba dovesti u vezu s lokalnom zagrebackom
biblijskim golgotskim refleksom tamosnjih zbivsmi
blijskaje muka Sina Boijega posluzila kao onaj
menski i izvanprostorni mitski modus koji
definira odredeni sklop meduljudskog
prema njemu ravnala i zagrebacka pasija koja je
inacica invarijantnog, generickog biblijskog smisllu:
I
da je to inacica prozeta izrazito hrvatskim
'i
karakterom vee smo nagovijestili kada smo
unosenje u Prpicevu jednocinku nekih tipicnih
i:
nih socijalnih motiva, kakav je odlazak Hrvata na,
I
prekomorske zemlje. Misterij Majke Boije Bistric1.r"",
guCio je da se lokalna, zagrebaCka argumentacija
ne biblijske tipologije Cvrsce dovede u vezu s
VuCkovie pomalo ironicno identificira kao
tradicionalizam. Biblijski kontekst dogadanja, ta
ska sintaksa primarno ostvarena paralelama s
dogadanjima, osiguralaje okvimu vizuru Ijudske
ime viSeg smisla, stvorila je moguenost za
vaznih antropolosko-eticko-utopijskih
zazival\ie je i vjeroval\ie u Madonu Bistricku, kao
nacionalne tradicije, uklopilo spomenute
nacionalne koordinate. Pavel su i Kunst, i svi oni
sto ih spominje Pavel, zapravo simboli stradanja i
hrvatskog covjeka, a konkretnaje zagrebacka pasija
dramatska postaja s puteva nasih regijona, kako
puni podnaslov drame. Pavel i Kunst tek su dio
fatalistickog niza hrvatskih Kristusa na cesti sto
dali i patili kroz naiu povijest: 1 tu, na putevima
regijona putuju nai slutnje i bolovi naii u
danima naig traienja. Tu nam se otkriva u
78
nai drveni, ozalosceni, raspeti Kristus na cesti
kurziv moj!). Izdvojena lokalna sredina i pripada
.Ilivanja nisu tako samo aplikacija biblijsko-mitskih
..,,,rzulija, iako je i to dakako slucaj u Prpieevu djelu,
Jp lokalna sredina ponajprije susretiste i potvrda spre
hunodu biblijsko-mitske univerzalnosti i nacionalne
1Id11.l\je, obicaja i vjeroval\ia. Nacionalno-vjerski signali
Majke Bozje Bistricke) i nacionalno-socijalni
(Pavelje hrvatski radnik koji odlazi u pecalbu, ito
pot'!etak njegove muke) umrezeni su s definitivnom
untizacijom biblijskih motiva (ponajprije golgot
) na uzorku lokalne zagrebacke sredine koja je ovdje
pro toto hrvatskog nacionalnog prostora. NaglaSa
dakle, prostome, vremenske, vjerske i socijalne
IOrdinate zbivanja svoje drame, Prpie Cini ono, i uspijeva
tome barem djelomice, sto u jednom svom dijelu cini
IIpresionisticka drama u nas i ekspresionisticka drama
a to je pokusaj naglaSavanja veze svoje drame sa
: tako drama na svog gledatelja utjeee, pomaze
da shvati zbilju i da se prema njoj odredi. Upravo je po
ta drama aktivisticka. Svoju drustvenu ulogu takva
vidi u moralnom angazmanu, koji se nerijetko
Irotvara u socijalni angazman.72 Dakako, zaokruzeno i
IOtpuno definiranje moralnog iIi socijalnog koncepta ne
pronaei u ovoj Prpieevoj drami. Bilo bi to pre
tvrditi za dramu koja svoju zanimljivost, cini se,
i skriva i traii u ponudenom misaonom koktelu, u
misaonoj neizdiferenciranosti (Vuckovie)
se kreee od apstraktno-misticne vizije do nacional
IO-Socijalne poluangaiiranosti, u kojoj su idejne preoku
drame samo naznacene, ali nikako ne i dovrsene.
PavliCic: Moderna i avangardna drama u stihu, MoguenQ
I Split, br. 7-9/1994, str. 12.
79
j
Biblijski su motivi, likovi i simboli, pak, ona vjecna
sta koja sudbinu jednog covjeka i jednog narod
a
povezati sa sudbinom cijelog covjeeanstva, pa je i
afirmacija, razvidna u obje dosad analizirane
stavljena upravo u tome smjeru.
80
GOLGOTA SRDANATUCICA
VlIC sam naziv Tucieeva teksta priziva biblijski predlo
oksplicitnom nominalnom referencom na onaj dio
",,11i1olja u kojem se obraduju konacni dogadaji Isusova
zivota: njegova muka, smrt i uskrsnuee. Uvod
dldaskalija prvog cina smjestit ee zbivanja dramske
'In u konkretni samostanski prostor koji ee Tucieu
kao idealno mjesto za razvijanje golgotske topi
Hllmostanski vrt tako je aluzija na Getsemanski vrt u
se dogodio jedan od kljucnih dogadaja Evandelja:
izdaja Sina Bozjeg. Tude postavlja na sred vrta,
prema pridvoIju referentni golgotski simbol veliki
kriz sa razapetim Spasiteljem.73 Samostanski su
poput Kristovih apostala, njegovi ucenici i na
upozorava opis iz didaskalije da se nad vratima koja
u unutraanjost samostana nalazi fresko-slikarija,
pdkazuje Hrista, kako vodi u hram bijelog redovni
(etr. 11). Signal potencijalne eksplicitne intertekstu
veze prolazi nekako neopazeno, jer je logicno da u
redovnici citaju i poznaju Rijec Bozju: "U
desno napred, starinski stalak sa otvorenim
pismom i lukijerna.,, (str. 12). Na tome mjestu
da smo upozoreni da se analogije s Biblijom u Tuci
tekstu vise neee zasnivati na samo interpretativnim
ama, vee da ee se znati ucvrstiti i eksplicitnim intek
I zaista, to se vrlo brzo i dogada.
Na samome pocetku dramskih zbivanja, na pocetku
cina, odmah iza predocenih aluzija na golgotski
biblijskih dogadanja, dolazi do uspostavljanja eks-
Tucie: Golgota. Drama u tri (!ina. Drustvo hrvatskih knjizev
Zagreb, 1913, str. 11. Svi su citati prema istom izdanju.
81
plicitne i vrlo vaZne intertekstualne veze s
tarnji citatni signal upozorava na Bibliju
pristupi stalku sa svetim pismom, onda
puta i poene eitati...), a zatim slijedi citat
Citanja iz Evandelja po Luki (od 15, 01 do 15,32)
se iznose dvije poznate Isusove prispodobe, ona 0
noj ovci i ona 0 izgubljenom sinu. Potonja je
zanimljiva, jer upoznaje redovnike s nezado
koji uzima svoj dio nasljedstva, odlazi od kuCe, i
je sve potrosio, razoearan zivotom, odlucuje
ocu, pokajati se i traziti oprostenje. Reakcija
mladih redovnika, Demetrija, jest takva da on
postupke razmetnog sina, ali ne i njegov
teljski dom i pokajanje, sto ga iznenada i u
izdvaja od ostaIe samostanske brace. Upravo
mjestu pocetak dramskog sukoba, pocetak one
koja ce razvitkom dramske radnje dovesti do
tickog isprepletanja dvaju preuzetih biblijskih
Kristovih prispodoba i golgotskih dogadanja.
eksplicitna intertekstualna veza s biblijskim
ima funkciju stvaranja reinterpretativnog
ce se preispitati semantieke mogucnosti
dobe na primjeru konkretne sudbine jednog
Tucic ce iz strukture prispodobe 0
preuzeti njegovu kompozicijsko-tematsku
pobuna, pohlepa i odlazak, 2. razocaranje, 3.
pokajanje, i pravilno Ce ih razdijeliti u tri cina
Eksplicitni citatni intekst mora se uvesti
ku kako bi se stvorio uzoriti obrazac daljnje
zivne slicnosti izmedu biblijskih dogadanja 0
sinu i Tuciceva Demetrijevog lutanja. Takoder,
je biblijski tekst na poeetku prvog cina
metrijeva reakcija postigne zeljeni efekt
82
,
uKLalih redovnika. Koncentriranjem mase intertek
nih signala (sto aluzivnih, sto eksplicitnih) na samo
iko uvodnih stranica svog teksta, Tucie zeli postiei
... , ..,jnost spomenutog soka u citatelja i samostanske
jer Demetrijev rebelistieki ein posve neoeekivano
atmosferu samostanske idile (m, svijeee, tisi
GII.uf\ieBiblije...) u napeto iscekivanje daljnjih dogada
Ilmmaje zapocela. Demetrijev rebelizam konacno ee
reminiscencije golgotskog sklopa dogadanja
funkcionalni Juda: Makarije: Braeo! U nase
llvukla se sugava ovca. Demetrije, kojega smo dosad
bratom, odmetnuo se od Gospoda ... Redovnici:
StrasnoL.. Odmetnik!... Lupez!... Juda! (str.
Demetrija i Makarija, samostanskog priora, eu
ruda i obreda, produbljuje se pomoeu daljnjih novo
citatnih relacija s Biblijom, u trenutku
nemetrije pristupa njezinu citanju nakon PoIikarpi
'metrijev izbor Salamonovih metaforiekih razmisIja
liepoti tjelesne ljubavi, poglavito zenske, ne sluzi
proskribiranog moralnog odgoja u samostanu,
"knzlvanju Demetrijeve zaokupljenosti zenskom Iju
livotom posve drukcijim od samostanskog: "Deme
(Pristupi stalku, Hsta i nade stranicu) Evo! Ja sam
Ilaronska, ljiljan u dolu. - Stoje Ijiljan medu trnjem,
moja medu djevojkama. (Medu redovnicima
zapanjeno gibanje.) Sto je jabuka medu drvetima
to je dragi moj medu momcima; zedah hlada
i sjedoh, i rod je njezin sladak grIu mojemu ...
(Ustane) Sta to znaei? Nisam Ii zabranio citanje
(str. 17). Svatko je, dakle, naeinio svoj izbor
stiva: Makarije je nametnuo Citanje pouenih
a Demetrije je izabrao zabranjene biblijske
83
dijelove sto su u skladu s njegovim emocionalnim
talnim stanjem. Biblijski inteksti funkcioniraju
stva suceljenih stavova dviju strana 0 nacinu
zivota, ali ujedno otkrivaju, sto je vrio zanimljivo;
nu funkciju promocije biblijske sadrZajne i smi_
znovrsnosti. Tucic kao da zeli reCi kako je u
sana sve, tek od Ijudskih uvjerenja zavisi sto ce
nje. Vrhunac Demetrijeve usmjerenosti prema
spolu i svjetovnom zivotu oCituje su u unutarnjell
nom signalu koji Pjesmu nad pjesmama" uvodi
nacni smisao njegova zivota: "Demetrije: Ako
onda si jednom i ti osjetio taj razorni pozar u
svemocni krik za zivotom, koji je mene nagna41
jednom casu ceznje zapjevam pjesmu nad pjesmaril
plamenu Salamunovih stihova bar za jedan
veliki vapaj moje duse i moje krvi (str. 23).
zeli individualno instrumentalizirati "Pjesmu
smama kao djelatnu himnu vlastitog i
dotle Makarije zeli provesti institucionalno
liziranje moralnih naputaka iz Biblije i
YO, promatrano kroz nesto siru optiku, suceIjenie
ni biblijski inteksti iz Kristovih prispodoba i
knjige u funkciji su iskazivanja sukoba izmedu
i pojedinca. Institucija namece pravila i
nac ih zeli osporiti. Smisao sukoba institucije i
mogao bi se predociti i dihotomijom izmedu
bozanskog naeeIa, tog tipienog sukoba u eksprEldl
kojeg cemo jos susretati u nasim odabranim
Koji je od njih dvojice predstavnik jednog, a
naeeIa, odgovor eksplicite podastiru oni sami:
Propovjednici smo nauke, koju ne prozivljavam
nl
koju ne osjecamo. Hocemo da svi mogu osjeeati
osjecao - jedan! Makarije: Ali taj jedan je
(Gleda Makariju ravno u oeL) Da, bog ... aja sam
I...
Ullmetrije i Makarije funkcionalni su otac i sin iz Kri
prispodobe, i nakon sukoba Demetrije se sprema
roditeljsku kuCu (samostan) i poci u zivot. Zivot
.thlholicki predstavljen likom Zene cija pojava aludira
Yn1.U dramskih dogadanja i golgotskih motiva. Zenski
iz offa metaforicki su pozivi Demetriju da konacno
f.ivot. Nije nevaZno pritom sto krikovi dolaze iz
_lIIlOve sume, sto se aluzivno preklapa s maslinicima
gore u kOjima su Isusovi ucenici (redovnici!)
na njegove naputke da ostanu budni i da mole
no bi pali u napast. Maslinik je topos provjere vjer
prihvacenim nacelima i obeeanjima. Maslinik je i
na kojem se Petar zaklinje kako nikad nece zani.
Isusa. Niti su ucenici molili da ne padnu u napast,
zaspali cim ih je Krist ostavio, niti je Petar odrZao
ubecanja. Odgovarajuci na Zenine krikove-pozive iz
Demetriju se dogada nesto slieno: pada u na
i nijece samostanske vrijednosti kojeje dotad
III. Tri Zenina krika tri su Demetrijeva "ne i aluzija
Itrovo trostruko presucivanje svoga ucitelja. Zeni je
ulltl1evoj drami pridana tipicna ekspresionisticka zna.
uzroka svih zala i dijabolicne osobe koja zavodi na
..Zena: (Zaogrnuta crnim dugim plaStem, raspuste.
pramenovima, pojavila se vee prije sablasno, ni od
i skucila se na klupi, nakojojje prije sjedio Makarije.
i
e
blijedo ... ) Evo me!" (str. 33). Nudeci Demetriju
(IIZena: (Polagano, svaku rijec osobitim naglaskom)
blize, i uvjerit ces se da ne sanjas ... Jerja sam zivot! ",
Zena mu zapravo nudi jabuku razdora sa stabla
Dobra i Zla. Demetrije prihvaeajabuku i odlazi
u toliko zeljeni zivot: pao je u napast grijeha,
j
84
85
iznevjerio je samostanski red i izdao jednom
Kristovu vjeru. Golgotski se krug Tucieeve drame
pno zatvara, a tipolosko preklapanje s prispodoQj
izgubljenom sinu prelazi u svoju drugu i treeu
cijsku cjelinu: famozni zivot izvan samostana i
povratak natrag medu braeu redovnike i oca
U drugom cinu, u skladu s naznacenim
izmedu Tucieeva teksta i Kristove prispodobe 0
sinu, dolazi do funkcionalne izmjene ambijenta
zbivanja. Radnja se premjestila u prostor
samostana, u otmjeni gentleman-room imuene
ske obitelji. Intertekstualne veze sada vise nisu u
stvaranja biblijskog okvira kao u prvom Cinu
predominantni eksplicitni biblijski inteksti jasno,
cili vezu Tucieeva teksta s biblijskim sadrZajem.
gom i treeem Cinu dominiraju drugi oblici intertall
nosti, aluzije i reminiscencije, kojimaje funkcija
i zastititi taj snazni biblijski okvir dramskog
prvog cina.
Nacin na kojije u cijelom dramskom tekstu, a
u drugom Cinu, predstavljen lik koji Tucie generic.
va On, cini se vrlo zanimljivim. Sa samog kraja
jasno je da je On utjelovljenje samog Isusa:
(Pred raspelom hoee opet da mekanicno pokrije
oci, ali onda mu se ruka sarna zgrci u prijete
m

dovikne gnjevno, prkosno razapetom Kristu)
On: (U dugoj bijeloj halji, sa blijedim, bolnim,
licem, pojavi se iza krsta, lagano pristupi p r e l l ~ l " l J
Demetriju i blago ga uhvati za lijevu ruku. Mekim
glasom) Dodi! Demetrije: Kuda? On: (Osmij
ironije) U zivot! (str. 39) U drugome cinu On se
kao lijecnik koji smireno i blago, odmjerenim
poznavajuCi sve prethodne i buduee dogadaje,
86
Demetriju da je pogrijesio kad je napustio pret
Illi nacin zivota. Stil kojim On oblikuje svoje misli te
njihov smisao u Tucieevu tekstu reminiscira re-
u i semantiku iskaza biblijskog Isusa. Primjerice, On
11111\; koji svima oprasta: Demetrije: (Srdito.) OtiCi,
bolesno dijete! Ma recite, je li to pravo, je li to u
,,'IOn: Ne mogu joj suditi, jer bi joj morao oprostiti.
.. : Kako? ON: Jasno, nedvoumno. Ja svakomu
(str. 49). Na jednom drugom mjestu, On je
lVjednik sveopee Ijubavi i vrhunskih moralnih kvali
On: Tijelo, gospodine, i egoizam, kojega rijeCima
a srcem grlite. Covjecanska Ijubav pociva u dusi,
onaje svacija. Demetrije: (S omalovazavanjem.) Ah,
svete matere - On: (Prekida ga.) Ne, gospodine!
tovjecjeg dostojanstva, moralljepote, moral istine!
12). N aposljetku, na samom kraju drugog Cina, nakon
Ja Demetrije udavio Zenu koja ga je razocarala i uni
mu toliko zeljeni zivot, On je otkupitelj grijeha:
'ije: Ubit eu set On: Ne eete. PoCi ee te kud vas
bude vodila i trazit eete utjehu. Demetrije: A ovo
On: Sve ovo uzet euja na sebe. (str. 75) U treeem
kada se prostor zbivanja ponovo seli u samostan, On
na kriz i varira potonju misao koja u novom
zvuci daleko mitskije: On: (Nevidljiv, ali kao
sa kriza u vrtu) Tu sam: vjecno razapet radi vas
ziv za vas! (str. 97).
je u drugom cinu isto sto i u prvom - zavodnica
Ona aludira na Evu, prvu biblijsku zenu, zacet
age istocnog grijeha: Zena (Nasmije se malim,
grohotom.) A znas li da sam ja toga popa Ijubila?
: (Humoristicno.) To je jedina Ijaga u tvom
.. Divna sit U isto vrijeme grlica i jastreb! Zena:
za tel Ljubavnik: Za me si - cudo! Zena: Zena
87
j
SRGJAN TUCIe
GOLGOT
DRAMA U TRI CINA
@
ZAGREB 1913.
88
(Sasvim ozbiljno.) Mozda! I ako jesi, za
.1 prua zena!" (str. 61).
lrecem cinu, na njegovu samom pocetku, u emocio
susretu vratara samostana Peregrina i Demetrija,
.1J1.Ilaje se aluzija na biblijski susret oca i izgubljenog
pnvratnika, iako do susreta s pravim funkcionalnim
I Makarijem, tek treba doci. Ipak, susret Peregrina i
obiljezen je bitnim znacajkama posljednjeg di
rlHtove prispodobe - pokajanjem i oprostom. Deme-
Ju tao i tesko zbog svega 8tO se dogodilo (Demetrije:
kako mi je teSko!), a Peregrin mu dobrodusno
(Peregrin: Gospod je svima oprostio, zaSto da ja
tb"Clstim?). Tucic je barem u ovom susretu htio u
oponasati posljednu sliku prispodobe koja je
sinovim pokajanjem i ocevim opraStanjem i
zbog sinova povratka. Stvarni dram ski funkcio
utllc, Makarije, narusava pak cistoeu aluzije na
prispodobu svojim tvrdokornim neprihvacanjem
pokajanja.
dijelu svoje strukture, u kompoziciji, Kristo
,Drlspodoba 0 izgubljenom sinu u Tucicevu tekstu
tipol08ki funkcionalno i u potpunosti, s tim 8to
t&l'ocem cinu suoceni s tzv. prevarenim ocekivanjem
Dlblije: nakon Demetrijeva pokajanja ne dolazi do
IrllAtanja. Semanticki aspekti prispodobe bitno su
u Tucicevu tekstu prizivanjem golgotskog
trpljenja i muke. Aktualizacija kompozicijsko-ti
.trukture prispodobe 0 izgubljenom sinu, bas kao
pobudivanje golgotskog smisla ostvareno je,
eksplicitnim biblijskim intekstima, aluzi
povezivanja Tuciceva teksta s biblijskim
nisu u funkciji prevrednovanja biblijskog sa
89

drzaja s kojim su u vezi, ali nemaju opet ni
namjeru njegove promocije: .. .interesantnaje
kojom Tucie ulazi u raspravljanje 0 vjeri i Kristu i
crta samostan.74 Temeljnije karalder Makarija i
redovnika obiljezen nemilosrdnom
mjetjem: Makarije i redovnici skruseno slusaju
prispodobu 0 izgubljenu sinu koja ih upoznaje,
trebala, s velicinom pokajanja i oprastanja i daje
naputke 0 vrijednosti tih ljudskih i krscanskih
konkretnom zivotu, medutim, od svega toga
Sve sto naposljetku znaju reCi Demetriju nakon
iskrena pokajanja nisu rijeci utjehe i suosieeanii
opetovano odbacivanje njegovih poniznih
kolektivne euforije: "Apage Satanas! Apage
Krseansko milosrde na djelu!
Krist u Tucieevu tekstu zaodijeva razliCita
ga smjesta u razIiCite pozicije, a funkcionalno se
sa zagonetnim likovima koji su poznati u draml:ll
spresionizma kao oni likovi koji zaplieu i
dramskih zbivanja. U prvom je Cinu Kristov
odnos spram narednih dogadaja eksplicite
trenutku kada On, Krist koji je sisao s kriza,
povesti Demetrija u zivot s osmijehom fine
svome lieu. U drugom cinu, On savjetuje
vrati u samostan i pokaje se, a kad Dt:lll1:M
ponizenje odbijanja i konacnog izopeenja od
brace, On se u trecem cinu ponovo penje na
Krist i gotovo mu sluzbeno spasiteljski nl";"nMl
nema problema: znak kriza dovoljan je
odanosti ljudima. Naravno, u ime osobne SlOOO(;W
74 Branko Heeimovic; Srdan Tucie, str. 17, u: Izabrana
Tucie, Milan OgrizoviC, Andrija Milcinovi6, Petar
redio Branko Hecimovic, PSHK, Zagreb 1969.
j
90
i nije morae izdati Krista i vjerske ideale, ali kadaje,
lIuJ,"estiju Njega, pokusao postupati upravo prema tim
ima, kada je zatrazio oprost i raeunao na milosrde,
je na hladnoeu i prezir, na nerazumijevanje i bol.
krii ostaje uvijek kao simbol utjecista nade i
ali je pitanje je li za Demetrija postojao drukciji,
bolan put za spoznaju te Cinjenice. Nije Ii via crucis
prolazi Demetrije (smrt djeteta, ubojstvo Zene, opte
grijehom, proglaSavanje Sotonom od vlastite bra
prcstroga kazna za njegovu ljudsku slabost spram
zivota i ne cini Ii se da Krist (On), jer posjeduje
vlastite bozanske zrtve, tek profesionalno obav-
IIvoje usluge upucivanja Demetrija na pravi put, pru
mu laznu nadu u krScansku dobrotu samostanske
koja ga svojim odbijanjem i neprihvaeanjem defini
pribijaju na kriz sudbine. Ne cini Ii se da ga On
proracunato upueuje na one vrijednosti koje je
_ ..t ..;;.n vec jednom napustio samo kako bi mu pokazao
i trijumfalisticki ali i rezignirano, vaznost
f.rtve za ljude. Naravno, Tucieev tekst nije rezolutan
111,1!
.... '.nju upravo ovakvih interpretativnih mogucnostL
se (Kristovo) djelovanje moze iscitati i bitno
"lllilll
, tj. kao svjedocenje da je Krist uvijek s ljudima,
i u grijehu koji nastaje kao posljedica slobodnog
jer ee Krist i vjera uvijek pomoci Ijudima da pro
vjecnu utjehu i nadu, a upravo onda kada se cini da
dosao kraj. U tom je smislu Tucicev tekst tek
aktualizirana biblijska prispodoba 0 izgubljenom
koja naglasava bitne naputke prispodobe 0 naravi
covjekova izbora, njegova pada u grijeh, konacnog
vlastitom odlukom te velicine kajanja i opra
Golgotski okvir bio bi tu da naglasi jedinstvo
i Boga u iskustvu muke, patnje i nade. Bitno novi
91
';'1
!I'
1
i
autorski dodatak i u takvom tumacenju bio
prikaz spomenutog samostanskog farizejstva,
istieanja posebnog statusa koji posjeduju oni
yom i biblijskom nauku pristupaju iskreno i
Demetrije svoj grijeh priznaje i zato je velik
dok je samostanski kolektiv izopcen jer ne
zivotnu, stvarnu snagu Kristove rijeCi. Tueic
stu ne nudijasne odgovore 0 naravi tumacenja
o izgubljenu sinu unutar superponirane
gme. Je Ii Demetrije naposljetku pronasao
_ ne mozemo tvrditi sa sigurnosCu. TntArtAk.abot
nje pomaze Tucicu da uspostavi
veze s kanonom, alije funkeija tih veza
se sasvim u skladu s rijecima koje
Njemu: "Cudno govorite. Cas ste inkvizitor,
(str. 50).75
75 Moguci dvostruki odnos spram samostanskog poims.l\l
i Kristove uloge u Ijeavanju Demetrijeve
Tucieu suvremena knjizevna kritika. Vrijednost je
kritickog teksta Milana OgrizoviCa sto on u njemu
razine literarnosti 0 kojima tek treba progovoriti,
nagovjeSCuje takvu razinu prouCavanja Tuciceva
preklopiti s naSim pristupom: U ostalom i klerikalacf!t
l
naci Ce u Tucicevoj drami nesto za sehe, no ni
zadovoljan... Tucic je tu 'jenseits von Gut und
klerikalan ni antiklerikalan, nego teatralan u
rijeei... Ta Bog zna danas sutra ne ce li koji pisac
hrvatske naCi u 'Golgoti' jos i vise literarnosti,
re'.Milan Ogrizovic: Golgota, str. 665, u: Savremenik,
11, str. 662-665.
92
OIJ.JAVLJENJE MlLANA OGRIZOVICA
';0 dramska kritika u Ogrizovicevo vrijeme tocno
i odredila najvaZnija obiljezja drame Objavlje
uhiUezja sto su znacajna i za nas pristup ovome
cljelu.
76
Tu ponajprije mislimo, u ponesto promije
pojmovnoj optici, na istieanje idejnog sukoba izme
IIlljskog (materijalnog, gresnog) i bozanskog (du
moralnog) nacela, te na zamjedbu 0 nedostatnoj
I'I1nosti postupaka i namjera Ogrizovieevih likova.
kritika upozorava da Ogrizovie i u ovom djelu,
\I nekim prijaSnjima, pokusava umjetnicki uobliciti
Idoalisticko uvjerenje kako treba vee na zemlji da
zivjeti onim zivotom, kojim zive duse poslije
Predominacija izvanjski nadredene autorske
nad unutrasnjom dramskom motivirano8Cu
,uostena je vee u predstavljanju dramskih lica. Ge
ustrojenost njihovih imena (On, Ona, Brat.. ,)
i je signal odredenog dramskog postupka kojeg su
Ogrizovieevo vrijeme nazvali "dramatskom kon
", iako zasigurno s unekoliko drukcijim poima
.. nego sto je to danas slucaj kada se
o avangardnim djelima iIi pak djelima u zoni
poetickog djelovanja. PodredujuCi djelovanje svo
liea spomenutoj idejnoj dihotomiji, zapostav
psiholosko, socijalno iIi cak u slueaju Nje (Ona) i
IItolosko motiviranje, sto bi se u njezinu bolesnom
Objavljenje, Obzor, LVIII/1917, hr. 349,23. XII,
Milcinovic: Nakon premijere Ogrizoviceva Objavljenja,
7, hr. 354, str. 2-3; Zivko Sokacic: Ideje Ogrizovieevog
:5avremenik, XlII/1918, hr. 12, str. 590-592; Dragutin Pro
fQJavljenje, Hrvatska njiva, II/1918, br. 1, str. 13-15.
Ogrizovic: Objavljenje. Snovidenje u tri slike. lzdanje St.
1917., str. 161. Svi su citati iz istog izdanja.
93
stanju ocekivalo, Ogrizovie ne stvara
individualnim crtama osobnosti u
toga elementa i pojma dramske strukture, vee
pred nas dramska lica kao znakove svog konceptil
superstrata. On, Ona i Brat tek su prazni tipololll
voari koje ee napuniti semantika idejnog sukoba
N eba i Zemlje. S jedne je strane postavljen On
pnik duhovnog, a s druge je strane njegov
konceptualni parnjak, zastupnik zemaljskog
Ona je pak lice preko kojeg se lomi snaga
mentacije, i svojevrstanje medijator njihova
ravo je zbog toga Ona podlozna psiholoskoj
koja je u drami naceta, ali ne i dovrsena. Za
psiholosko opravdavanje njezinih postupaka
nema vremena: da bi On sto prije u svom
nadahnueu zagospodario Njome, da bi je
volio da krene s njim u stanje idealne duhovne
i izvanvremenske bestjelesne ljubavi, jer tako
poslije smrti, On ee se posluziti svojevrsnim
machina - cudesnim djelima - kao
som objavljenja svoje kozmicke naravi.
nost njezina izbora odredena ponudom Nje....
to je Ijubav zemaljskoga sadrzaja - slast i
drama ijest u tome: za koga se od njih dvojice
od ponudenoga izabrati i time biti 7Annvn
mom Njegova objavljenja, Ona ce
kozmicko biee, ali to ne znaci da ce s ovoga
sretna. Ogrizovieu suvremena kritika l1n1""'vn',
ekspresionisticki finale, u kojem se njih
stapaju s vjecnoseu svemira, a Brat odlazi u
jer osim na tjelesnost ne moze racunati ni
proglasila licemjernim i pogresnim, jer da
zivotom i realnosCu tada postojeCih ljudskih
94
I " pravom, ali se ipak cini da su onodobni kriticari
. s uma jednu vaznu stvar, a to je idealisticka
model svijeta koji nudi Ogrizovie, a koji ee tek otada,
IVII veeom recepcijom ekspresionistiCke poetike, posta
u naeoj knjizevnoj praksi sve nazocniji. Ogrizovie ne
oponaeati, on zeli konstruirati novi svijet s bitno
im odnosima nego sto su oni koji su posljedovali
munistenjem. Stoga nije eudno sto je u Ogrizovieevoj
Ijudskog izbavljenja od grijeha, On kao znak
koncepcije Spasitelja bitno odreden vezama s
"U"II.IHl predloskom. Da bi postigao snagu takve fasci
kojom ee uspjeti preobratiti i izvesti gresnicu na
put vjere i nade, veza je s Kristom bila neizbjezna:
ocito nastavio graditi natemeljima staroga Krista ...
to jako uzviseno i plemenito. Upravo etericki . 78
MU naCina na koji Ogrizovie uspostavlja vezu svoga
8 biblijskim Kristom: aluzijom, reminiscencijom i
citatnom vezom izmedu Njegovih i Kristovih rije
eu tri nacina povezana sa svakom od Njegovih
.loIlUnalnih mijena kroz koje ga provodi Ogrizovie u
konstruiranju spomenute ideje: On kao gla-
Njezina supruga na umoru tek aludira na daljnje
i evrsee veze s Kristom; On kao lijecnik u drugom
postupno se svojim djelovanjem priblizava temeljnoj
biblijskog Krista - spasenju gresnih ljudskih
konacno On, kao Ogrizovieeva verzija ekspresioni
Novog Covjeka, citira, u manjem iIi veeem opsegu
IIIBI'ania, izvorne biblijske rijeCi. Aluzija je na Krista
vee na samom pocetku drame, u metatekstu
didaskalijskoj referenci na Njegov fizicki izgled koji
Kristovog: "ON: (gospodin u crnom, sa sesirom
SokaCic, tekst nay. u bilj. 76, str. 590.
95
u desnoj roci, a s ogrtacem preko Ijevice i z i ~ a o
automobila i odmjerenim korakom dosao do terase,
se uspeo sasvim gaje osvijetlila mjesecina: njegovo
smireno lice s dugom kosom i Kristovom bradom)
6). Kasnijeje ova slicnost potvrdenajosjednom na
ku drogog cina, kao konacna anticipacija
podudaranja izmedu Njega i Krista: "Ona: AI Hrista
joste naslikali Tko da varn bude? Prvi invalid:
Novi lijecnik nas sto s varna je u lijeciliste doso.
say ko neki drogi Hrist: i okom, licem, bradom
64/65). Valja u ovom navodu posebno obratiti paznjU:
sintagmu novi lijecnik, Osim sto nominalno
cirati na ekspresionistickoga Novog Covjeka, s
kontekstu cjelokupne semantike drame ima itekako
ova je sintagma sasvim u vezi s Njegovim opetnvMl
predstavljanjem kao lijecnika dusa,(. Ogrizovic
stalno imamo na umu tu jednostavno aluzivnu
On je dosao izlijeciti bolesne, bas kako je to cinio i
Izljecenje boles nih je metafora za spasenje covjeCanlll!
od grijeha u koje je to eovjecanstvo, tih godina, u
prvog svjetskog rata, nepovratno tonulo. Od tog
Ogrizovicevu tekstu aluzije na Krista pocinju
konkretnije, a reminiscencije i citati konacno potvrnil
funkcionalnu podudarnost izmedu obaju lijecnika
- spasitelja svijeta, Njega i Krista. Konacno postaie
da je On Ogrizovicev Krist, podjednako pomoCu
scene koja reminiscira jedno od tri velika Kristova
sna djela iz Galileje, ozdravljenje umrle Jairove
je Njegovih rijeci potpuni citat Kristovih rijeci, napo8$'
Marko, 5, 21-5, 43): "On: (digao glavu i roku) Ta
mrtva. Tek spava! Bolnicarke: (oko nje) Svaje
Umrla! On: (jacim glasom, uhvativsi je za roku)
mrtva! - Keeri Jairova! 'Talita kumi' - Zeno,
96
.il,
M1LAN OGRIZOVIC
OBJAVLJENJE
SNOVIDJENJE U TRI SLIKE
mm
ZAORf:B 1917.
TISAK 1 NAKLADA AKADEM. KNJl2ARE L. HARTMANA
KRALJEVSKE SVEUCILlSTNE KN.TI2ARJ! FR. 2UPANA
(ST. KUGLI)
97
Dna: (se polako digla uz Njega, otvorila oei i razgleda
On: Ko ima oei, neka vidi! Sui: (polegli nicice,
Cudo! (str. 104/105), odnosno pomocu sljedeCih
rijeei koje citiraju Kristove rijeei sto iskazuju
duhovne obnove covjecanstva (vidi Ivan, 11, 25-11,
14,5-14,8): "Ona: A tko si ti ijesi l' zbilja Hrist? On:
istina i zivot! J a sam zraka najsvijetlija bozanskog
ca, u Ijude sto sam zasao, i onda u Bogu opet
Bog! (str. 101), i dalje: "Ona: (vizijonarno) 0 kakvi
odnekale zvuci zamnijevaju! On: (gledajoj u oei) Obj
je se vjeenost! Ja sam Uskrsnuce! I zivot. Tko u
vjeruje, ozivjet ce, pa makarvec i umro, i ozdravit ce.
106). On je, dakle, svoju formalnu generieku
popunio nedvosmislenim biblijskim saddajem, C1KI-Ui;UiI
rajuCi Kristove naputke 0 spasenju dusa i pokusa
aplicirati neke od biblijskih naeina objave tog
pomoeu cudesnih djela i uskrsnuea tijela.
Zanimljivo je da njegova Brata uopee ne
tertekstualne veze s biblijskim predloskom.
zacija Brata kao davla nije posljedica reminiSClr
citiranja onih dijelovaBiblije u kojima se pojavljuje
odnosno onog dijela iz Evandelja u kojem Sotona u
nji iskusava Isusa, vee je posljedica funkcionalizacije
ga kao Krista. Ako je On Krist, a Brat je njegov
oko pridobivanja eovjekove duse, tada je Brat
dihotomiji izmedu zemaljskog grijeha i nebeskog
nja, Bratu je dodijeljena funkcija Njegova oponentaij
davolskog zavodnika Ijudi na grijeh. Izgradnju
lika pomoCu intertekstualnih veza, sto juje tako
predoCio u slucaju izgradnje Njega kao Krista,
je ovdje u potpunosti zapustio. Brat je davao po
skoj inerciji. Kao zagovornik materijalnog i strasne
vi, osuden je u Ogrizovieevoj idealistickoj
98
nouspjeh, pa naposljetku ne moze nista drugo uCiniti nego
Ironieno priznati svoju poziciju: Brat: (u rugu) Tko vidi
Boga, umire! Dna: (spustenih ruku, zatvorenih ociju Bra
I.u) Idi! Brat: Vee zovu! Recijosjedanput! Dna: (prelazeCi
\I vizijonarnost jos jace) Idi! I s Bogom! .Brat: (porugljivo
ndlazeei) Hm, kad ne ces s davlom! (str. 155).
Ipak, prevagu intertekstualne metode u izgradnji funk
( ' ~ i a Ogrizovicevih likova uspostavlja izgradnja Njezine
I\mkcije. Onaje u Ogrizovieevoj tipoloskoj shemi odrede
1111 kao gresnica, zahvaljujuCi svojim djelovanjem i iskazi
lI1u kojima se podudara s dvjema biblijskim zenama-gres
nlcama: Evom i Marijom Magdalenom. Neposredno je
Njezino preljubniStvo s Bratom u Ogrizovieevoj drami
I.mo povod za slojevitiju semantizaciju genericke oznake
Una biblijskim supstratom. U tom je smislu intertekstu
.Ino prizivanje Marije Magdalene motiviranije od priziva
1\18 Eve. I Ona i Marija Magdalena su preljubnice, ali i
pokajnice. Marija je Magdalena ona biblijska osoba koju
Jt Krist uspjesno izbavio od grijeha i kojoj se nakon svoga
Ullkrsnuca prvoj objavio: od zene je stigao grijeh, ali i
.pasenje covjeeanstva. Prizivanje je Eve u Ogrizovicevu
$ekstu tek poradi pojacavanja mitske snage njegove gene
flOke zene i zbog isticanja njezine praiskonske gresnosti.
Ona iz Ogrizoviceva teksta ujedno je i prva zena-zavodni
na grijeh, koju ce iskupiti Njezino iskreno pokajanje
modelu Marije Magdalene.
Prizivanje Marije Magdalene zapocinje didaskalijskom
lIuzijom na njezin fizicki izgled i psihicko stanje: Na
uzbrditom puteljku ima uzvisina i tu uz jedan grm
ll\ieseCini stoji Dna, onako kako je otisla od kuce, rasple
kose, sva u nekom zanosu i preobrazena (str. 59).
zatim znatnije pojacavanje ove pocetne aluzije u
prepricavanju dogadaja sto se dogodio izmedu
99
III
Nje i Njega, a reminiscencija je poznatog dogadQ
Evandelja kada lsus opraata grijehe Mariji
Ovaj dijalog izmedu Nje i Brata svjedoci 0 njezinu
pokajanju: "Ona: (utonu u sjecanja) S tebe sam se
i pokajala - stala da molim oprostenje za naa
tad najednom Cujem njegov glas nad mojom
tani i - hodi! Sto molis? - Ti nisi zgrijesila! .. .'
glavu, a on stoji ziv uza me... Brat: Lijeenik?
uvjeravajuci) Ne! Hrist glavom. Ja sam
obadvije Mu ruke i suzama natopit, kosom
obrisem ih ko Mandeljena (str. 77). Da su
janje temeljni Njezini semantemi koji je
preklapaju s biblijskom Marijom Magdalenom
Cuju i sljedece njezine rijeci sto otvoreno aluUlI1/l
biblijsku zenu: ,,0 sidi k meni, silo najvisa, i
Duhom svetim svojim ko vjerenicu ... Ne, oholaja
to je vjera u sebe, tebe... 0 ukazi se! Zar zbilja
vrijedna? (klone) Grjesnica sam! Da, da, ja nisam
ni - cista! - AI pokajnica -! (str. 97). Gin
molba za oprostom aktualizirana je i Njezinim
sto nepotpuno citiraju rijeci rimskog satnika koji
Kristovih eudesa povjerovao u Krista: "On: (se
pruzijoj ruku, daje povede lijevo) Ona: 0 mila
ces, kud me vodis? 0 progovori! Tvog sam glasa.
sva ce moja dusa ozdraviti najednu rijec ti...
Tu nije vazno sto te rijeCi u Bibliji nije izrekU)!JiI
Marija Magdalena, vee je vaznije sto se
predocene situacije, nakon sto je On uCinio
i spomenute biblijske situacije, moze uspostam
analogija koja dodatno potvniuje vezu
sta s biblijskim predloskom.
U Objavljenju, evidentno pisanim pod dojmolB
i
razaranja, Ogrizovie je posegnuo za svojevrsnim
lIJ1mom u rjesavanju postavljenog sukoba izmedu materi
Jilinogi duhovnognacela. Apsolutno negiranje zemaljskog
I materijalnog, pa cak i kada se radi 0 zemaljskoj ljubavi,
kn.lu vidi samo kao inaCicu materijalnog, tjelesnog grijeha,
odi Ogrizovica do uspostavljanja koncepcije u kojoj se
e o ~ j e k o v spas i mir pronalazi u religijskom, gotovo spiri
"udistickom poimanju svijeta i ljudskih odnosa. Bestje
htllnostje nacin obrane pred svakim vidom tjelesnosti-ma
ilrijalnosti koja je krivac ljudskih grijeha. lnteres za
Illdavanjem pojedinim podrucjima materijalnosti i jest
najgoreg ljudskog grijeha - rata. Preljub je, pak,
neposredni motiv Ogrizovieeve drame, same metafo
one mom kojomje materijalnost u stanju zagospodariti
lIOv.iekom. Definitivno negiranje materijalnog kao primar
u covjekovu zivotu Ogrizovie postize posredovanjem
ll4looinih biblijskih semantema: intertekst1..).alne veze s
I4bliiom u funkciji su reprezentacije njezine moei preo
materijalnog u duhovnog. Tri su faze toga preo
barem onako kako ih rasclanjuje Ogrizovie: Kri
objavljenje eovjeku, iskreno Ijudsko pokajanje i,
llposljetku, bozanski oprost. Prve dvije faze aktualizira
manje iii vise citatno, neke njima odgovarajuce bibli}
motive (Kristova eudesna djela, Marija Magdalena
pokajnica), dok fazu oprosta funkcionalno zamjenjuje
Njegova i Njezina stapanja s kozmickom vjeenosCu.
atertekstualna veza s Biblijom nije ni priblizno ostvare
imitiranjem odabrane biblijske pripovjedne fakture, iIi
"I.;turalnim oponasenjem pojedinog dijela Evandelja,
je to slucaj u Tucieevoj Golgoti, vee suodnosenjem s
IHv
skim
podtekstom, njegovom misaonosCu i probra
porukom novozavjetnog spasenja. Ogrizovieeva asi
Biblije posljedicaje metaforicke izotopije s njezi
semantemima, odnosno posljedica takve specificne
100 101
J
aluzivnosti na dijelove biblijskog predloska koji su
mice osnaZeni reminiscencijama i kratkim citatni
stima. Biblijski koncept spasenja dusa od zemaljlOlSJI!
jeha i vjera u zivot vjecni onaj je spasonosni koncepl
razrjesuje Ogrizovicevu dihotomiju izmedu duha
rije. Pred strahotama rata i nepreglednim kolonaq
tvih, ranjenih i iznemoglih jedini je izlaz za
idealistickoj vizuri pokajanja, oprosta i vjere u zivot
Taj i takav kozmicki optimizam, sto ga je Ogri
meljio na spomenutim biblijskim napucima, ipak
vidljiv, barem ne na prvi pogled, zahvaljujuCi
opskurnom misticizmu kojim su popraeena
djelovanja Ogrizovieevih dramskih lica. VeCina je
motivirana Njezinim snovima, a kako nigdje
plicite obavijesteni gdje oni prestaju iIi zapocinju
neprekidno postoji citateljska napetost i neodlucnQ
autenticnosti dramskih zbivanja. Podnaslov
snovidenje u tri slike tako je u potpunosti
Dakako, na drugoj je strani motivacija zb'u""..... ;"
omogucila Ogrizovicu da s tehnicke strane
gurno neka zanimljiva dramska i scenska rj,
prije u manevriranju rasvjetom i s1. Tu je zati
pojavljivanje, da Ii u snu iIi na javi, prate
cela, tamna scenska pozadina i redovita crna boja
odjece. Na kraju se svakog Cina pojavljuju u bijelo
Duhovi koji opetuju tajanstveni refren: MieseCUi
Mrtav konj ja' ,I Je Ii te, duso, stra'?k
U takvoj semantickoj napetosti, u procijepu
snovite i labilne zemaljske egzistencije i
obeeanja vjecnog spasenja i mira, nalazi se i
konacnom smislu Ogrizoviceva Objavljenja,
mora uvaziti predocenu intertekstualnost s
predloskom.
102
MARIJA MAGDALENA FRANA GALOVICA
Kad u svome eseju 0 Mariji Magdaleni suvremeni nje
macki povjesnicar umjetnosti Heinz-Georg Held zakljuci
kako je Marija Magdalena od poeetka dvoznacan Uk,
dvojbena podrijetla i sumnjiva karaktera, te da svoj "po
lIoban teoloski status zahvaljuje cinjenici daje gresnica
koja kroz pokajanje postize svetost, tada je progovorio 0
lIokim bitnim generickim razlozima cestog rabljenja upra
vo ovog lika i njoj bliskih tematema u svekolikoj umjetno
IILj,79 Dio tih razloga dijeli i sam Galovic u svojoj obradi
lIudbine glasovite biblijske pokajnice: Marija Magdalena
Ju drama koja prikazuje proces preobrazenja duha i svije
.U glavne protagonistice, proces koji nastaje kao rezultat
litscinacije Isusovom pojavom i njegovim poukama 0 vjeri
j Ipasenju. Galovic je autorski prepoznao i osjetio upravo
ono 0 cemu nacelno govori Held, a to je snaga napetosti i
Imbivalencije koja obavija sudbinu Marije Magdalene.
Kontrast izmedu gresnosti i svetosti, odnosno tenzija
ilmedu Ciste tjelesne pomame i iskrene zelje za pokaja
i novim zivotom, temeljna su smisaona obiljezja
icevog intoniranja procesa preobrazaja svete gres
Pocetak tog preobrazaja, koji kompozicijski logicno
u prvu polovicu prvog cina, obiljezen je dokazom
. putenosti i gresnosti (odnos spram materijalnog
toaatstva, odnosno spram muskaraca): Dvorana u domu
Magdalene: velikom dvoranom prostrto je mnostvo
sagova i krzna, zlato se zari na niskim pocivaljkama
Itolicama, i sve je to puna sunca, drhtanja i opojnosti.
Magdalena sjedi na pocivaljci sprijeda. Dvije dvor-
Held: Marija Magdalena sveta gresnica, str. 80,
program Hrvatskog radija, 28/1990, str. 80-94.
103
I
I
,F
m
I
!!
ill
I"
~
I
I
kinje je kite, a treca ddi pred njom srebrno
Marija Magdalena: Jos ovu ruzu... Tako! Ovaj
odgrnijace... Neka bljesne grud u punom valu grimi"'"'"
sunca. Nek razvratna i opojna bjeIina i njegovu
smami.... (str. 36)80 Kraj je procesa preobrazenja,
u EpiIogu drame, pokazao svu snagu Bozje milosti i
grade za iskreno pokajanje i vjerovanje (Marija
prvom osobom kojaje vidjela uskrsloga Krista):
Magdalena: (Prema narodu) Ja ga vidjeh!
muk) Tuj zbono je sa mnom. Bijase ko nekoc,
svjetIiji i Ijepsi! I rekao je, neka svima kazem, da ide
(str. 189). Pred citateljima se nizu slike i verbalna
docenja Marijina zivotnog tijeka u kojem ona
novo bice, zapravo inacica ekspresionistickog " .......u"...t
vjeka, posve modeIirana Isusovim napucima 0 lJu:t..i:UlI:II
Ijubavi i vjecnom spasenju: Marija Magdalena:
ukoceno Ivana) Da. Sad mi valja poCi... Ivan: A
MarijaMagdalena: (laganim smijeskom u ocima,
vide nesta neodluceno) Tamo ... gore... k zviezdama!
191). Postavsi naposljetku sudionica Kristova uskrsnu
Marija Magdalena je utjelovljenje Isusovih anticipacij
snazi vjere, potvrda povjerenja Boga u oovjeka i
metafora bozanskog objavljenja.
Vrijeme i mjesto dramskih zbivanja (dogada se
rusalemu), aktantska i akterska struktura drame
je u potpunosti zavisna od biblijskog predloska,
mozemo govoriti pojavi metonimijske (sintagma
izotopije izmedu Evandelja i Galoviceva djela.
dogadaji koji obiljezavaju posljednje Isusove dane
80 Fran Galovic: Marija Magdalena, u: Drame V. Hrvatski
ko-bibliografski zavod, Zagreb, 1940-42, str. 35-192. Svi su citati iz
izdanja.
104
mlji i smrt na krizu - Isusov dolazak u Jeruzalem (I. cin),
propovijedanje vjere (I. i II. cin), sukob s farizejima (II.
raspece na Golgoti (III. Cin), uskrsnuCe (epilog)
nazocni i u sintagmatici Galoviceva djela, uz neke bitne
liJrmalno-semanticke akcente koji narusavaju potpunu
izotopicnost, a odnose se na, postavljenu u pm plan,
I"Uzradu Marijina preobrazenja, s nekoliko izdvojenih bi
hlijskih dogadanja kao sredisnjih fabularnih uporista dra
me. U njima naravno sudjeluje Marija Magdalena, mije
l\jaju6i svoju aktantsku funkciju, od objekta dogadanja
(Marijino izbavljenje od sedam davola-grijeha, I. cin, od
nosno Isusov oprost grijeha Mariji Magdaleni, II. cin), do
l\iihova subjekta (Marijaje prva vidjela uskrsloga Krista,
opilog). Galovicev se tekst tako doima kao daje razdijeljen
u dva fabularna tijeka - jedan koji prati Isusov jeruza
lemski put, i drugi koji se usredotocio na upravo najvaZ
nije dogadaje, dogadaje koji prema izvornim bibIijskim
izvjesCima nisu dio jeruzalemskih dogadanja (spomenuta
fabularna uporista 0 Marijinu izbavljenju od sedam grije
ha, odnosno glasovita epizoda Isusova oprosta Marijinog
bluda pred farizejima). U fabularnoj horizontali Isusovih
jeruzalemskih dogadaja izdvojena je Marijina sudbina i
tijek njezina preobrazaja, paje zavisno od stupnja njihova
akcentuiranja narusena potpuna izotopicnost s biblijskim
izvjesCima. Drugacije receno, Isusovi su posljednji dani,
njegova smrt na krizu i uskrsnuce predoceni kroza sudbi
nu i vizuru Marije Magdalene, bez obzira na to je Ii ona
pri tome bila djelatni sudionik ill tek pasivni promatrac,
jedna od onih sto su pratili Isusa po Jeruzalemu. Galovic
je kroz Marijinu vizuru interpolirao u jeruzalemska lsu
80va dogadanja kljucne dogadaje iz Marijina predjeruza
lemskog i jeruzalemskog zivota, objedinjujuCi tako na
jednom mjestu sve razvojne faze njezine sudbine i duhov
105
- "'"1*11
I
!IIIII!



IIIIl111

i
-

I
Ullin!
-
nog preobrazenja, bez obzira na to sto se mozda
razlicitim zenskim likovima koje su, kako nas
Held u spomenutom eseju, crkveni oei i biblijski
poradi prototipskog povezivanja fizicke i duhovne:
vi" uvijek nastojali predstaviti kao istu osobu.
81
Takvuje fabularnu eitatnost potrebno dovesti
dijalosko-verbalno-besjedovnom eitatnoscu
sovih iIi Marijinih biblijskih iskaza. Pri tome je
uoCiti kakav je kombinatorni odnos izmedu
bularne eitatnosti, tj. pojedinog preuzetog
gadaja, i sadrZajne dijaloske, verbalne citatnosti, tj
i njihovih iskaza koji im se izvorno pripisuju upraV(l
zgodi. U tome smislu u Galovicevu se djelu izdvaia
tipa intertekstualnih odnosa. Prvi je tip obiljezen
nim citatnim skladom izmedu pojedinog preuzetn
l
skog dogadaja i verbalno-dijaloskog saddaja, p
mo 0 ostvarenju potpune citatne veze. Takva je
iz drugog cina kada Isus pred farizejima oprasta
Magdaleni njezine grijehe. Citiranje poznatog
dogadaja ostvareno je potpunim citiranjem poznatt
sovih rijeci: Glasoui iz puka: Osudi jet Osudi!
za zidinama ima za nju dosta! Isus: Bez grieha
uzme kamen, i neka baci na nju! Marija
Gospode! Isus: (iz dulje sutnje pogleda narod i
kako su svi uzmaknuli, obrati se k Mariji Magui:UI
gdje su oni !lto te tuzahu? Ni jedan te ne osudi?
Magdalena: (tihim glasom) Ni jedan! Isus: Ni
osudih! Idi! Ne griesi vise!" (str. 135). Primjera
potpune citatnosti ima u Galovicevu tekstu
Isusovim poznatima vapajima na Golgoti u III.
nosno u susretu s Marijom Magdalenom nakon
81 Nav. djelo, stl'. 81.
106
\I "Drugi razbojnik: (lsusu) Gospode, spomeni
me se, kadno udes jednoc u carstvo svoje! Isus: Zaista ti
kllzem: jos danas sa mnom biti ces u raju! (str. 150);
.. Isus: (digao je pogled u vis) Oprosti, Oce, ne znaju, sto
(str. 151); Isus: U tebe vjera bijaSe ko kamen, pa
Ipuksumnjas! MarijaMagdalena: Ne sumnjam,jer ne bih
tu,i stajala i tebe traZila! Isus: Sto zivog traZis medu
hlrtvima? (str. 177). Posebno mjesto unutar ovog inter
tukstualnog tipa pripada citatima biblijskog izvornika u
drugom dijelu I. <:ina, kada se Isus susrece s radoznalim
pllkom i licemjernim farizejima. Poput kakvog kataloga
nl\imudrijih Kristovih poruka, skupljeni su Isusovi govori
Ito ihje on izrekao na raznim stranama svoga prorocan
Ikog puta, od Nazareta, Kafarnauma i po selima izvan
Oalileje, i umetnuti su ujeruzalemska dogadanja. Galovic
Je htio najednom mjestu koncentrirati najvaZnije Isusove
\otijede, htio'je podastrti nesto poput retrospektive njego
Va nauka i propovijedi. BuduCi da se i u Jeruzalemu Isus
IU!Jreo s pukom i farizejima, bila je to prigoda ubaciti
dio onih nejeruzalemskih, a genericki identicnih
1.,u!Jreta s pukom i farizejima kako bi se retoriCki i gestu
stvorila posebna dramatska atmosfera i posve izdvo-
Isusova osobnost. Biblijski je leksik pri tome ponesto
!Jlmijenjen, zahvaljujuci Galovicevoj dramskoj stihovanoj
koja je nuzno zahtijevala odredena skracenja iii
!"MQ;"'enja izvornoga leksickog materijala. To ipak ne
da se ovdje ne radi 0 tipu potpune citatne veze, jer
spomenuta leksicka odstupanja neznatna, uvjetovana
IIOnajprije promjenom medija iskazivanja, a ne intencio
jaalnim Galovicevim dodavanjem nekog novog znacenja
lavornom biblijskom tekstu. Uostalom, Galovic ne slijedi
".I'ilctno tekst niti ijednog od cetvorice evandelista. Za
je Evandelje jedinstven tekst, pa stoga nije eudno
107
!

""
I
'til

I
.....
I

I
i
I,
I
.:11
;;1j'

ako su pojedina epizoda i njoj pripadajuCi retoricD
rijal podudarniji sada s tekstom jednog, sada s
drugog evandelista. Stihovana je forma na
pojaeala stilematiku Isusove autoritativne ueK.1WUll
pridonijela da ovako elaboriran Isusov nastup u
vu djelu u krajnjoj svojoj funkciji ostavi aOO jaei
Mariju Magdalenu, jer ee upravo od toga mjesta,
dijela I. Cina, zapoeeti njezina fascinacija Isuso"'"
yom i proces duhovnog preobraZaja. Kao dokaz
potpune intertekstualne veze, izdvojit eemo tek
matizirane citate Isusovih obraeuna s
farisej: AI ti i Iieeia u dan subotnji! Isus: Tko ima .
OVCU, pa mu padne u subotu u jamu, ne ee Ii je
izvaditi? Koliko preteznijije covjek? Dakle valja u
i dobro einiti (str. 79); "Zar mislite, daja sam
mir na zemlju dadem? Ne. Vee razdor! Jer ustati
na dva tri, tri na dva! Sin ce ustati na oca, na
na mater kciI-Od zapada, kad oblak vidite, gdje
odmah kaZete: 'To bit ee daZd'! - I tako bival
ril Vi pozna jete lice i neba i zemlje; vremena ne
ovoft? (str. 71); "Prvi farisej: Mi radije bismo
vidimo od tebel Isus: Rod bludnieki i zli sad hoce
ne ce mu se dati nego jedan, a znak je ovo Jone
Jer kao sto je Jona nekoe bio u kiOOvu trbuhu i do
eovjeeji ee sin u srcu zemlje biti dana tri, dok
ne svane! (str. 82).
Drugi je tip intertekstualnih odnosa onaj u
preuzima biblijski dogadaj i ugodaj, ali je njegova
no-dijaloska realizacija (razina iskaza) u
aktera citatno prazna iii fmgirana. Rezultat su
tati kojima nije funkcija, kako bi se to oeekivalo i
dogada u nekim drugim dramskim djelima koji
biblijske sintakse, stvoriti kritieki, polemieki iIi
108
spram izvornog biblijskog smisla pojedinog citira
dogadaja, vee im je funkcija afmnirati i naglasiti I
,
koje nastaju u vezi stirn dogadajem. Takvu
,
situaciju pronalazimo u III. einu, na Gol
I u svim onim iskazima Marije Magdalene u kojima
I
lamentira nad Isusovom sudbinom i kroz koje jasno
!
I
r,"kriva stupanj svoje promjene i snagu spoznaje vjere.
fillusova muka na krizu u drugom je planu, eventualni
l()lDuni i nepotpuni citati su tu poradi Mste identifi
uokviravanja biblijskog dogadaja, dok su Marijini
IIlludocitatni prosirci detektor tijeka njezina preobra
I

"Prvi rimski vojnik: Da se oduzim za haljinu!
I..
InRpUrli sunder octa i nataknuvsi ga na trsku prinese ga
Ultima njegovim.) Zar ne eea? - E dakako, za cara nije JIi
- Sto eu til Prvi farisej: Pretvori ga u vino ko na

u kani Galilejskoj! (Smijeh) Marija Magdalena:
"
iii
roue! Pokarat ce te Bog za ovaj grijeh, jer njegova se

po ulicama izgubit ne ee, kud se prolila! (str. 142),
Marija Magdalena: Zar ne vidis moj boI? Mar
:Za mrtvijem da udilj tugujea? Marija Magdalena: On
eel Marcelo: Zbilja? Marija Magdalena: Vidjet cea
I svi ovil Marcelo: I ti vjerujes? Marija Magdalena: Da
vjerujem, zar bih bila ovdje? (str. 158). Isti tip inter-
IKltualne veze pronalazimo i u prvoj polovici II. cina,
u okviru dogadaja koji se zbio pred kueom Simona
(biblijska epizoda kada gresnica Isusove noge
o._1-riva svojim pokajniCkim suzama, a susi ih raspuste
kosom) dolazi do cijelog niza Marijinih iskaza koje
pronaCi u Evandelju. Takoder, praznu citatnu
II'Dalno-dijaloaku vezu uoeit cemo u Epilogu gdje se
dogadaj ukazanja uskrsloga Krista Mariji Magda
znatno proairuje njezinim fingiranim razgovorom s
dvije zene ato su zajedno s njom donijele miomirise na
109
grob. Dijalosku fingiranost prekinut ce Isusova
uspostavljanje evrsce citatne veze izmedu samog
skog dogadaja i pripadajucih izvornih iskaza Isusa
Magdalene.
Trecu intertekstualnu situaciju mozemo
janjem potpuno praznih citatnih veza, odnosno
kojoj nema nikakvih dodira izmedu biblijskog
Galoviceva teksta, niti na dogadajnoj, niti na verbAhiI
jaloskoj razini (razina iskaza aktera). Jedina je
Marije Magdalene, aktantski i akterski nacelno
biblijskim predloskom, ali su i dogadaji i njezini
biblijski nereferencijalni. Takvu situaciju
pocetku 1. cina, kada upoznajemo Mariju n.l.Cll:>___
njezinu bogatom jeruzalemskom domu,
ma i materijalnim dobrima, i poCinjemo pratiti
zine promjene koji se vee nazire u uvodnoj epizoUl.t
vrsnom obracunu s domaCim i rimskim
Ovakvi su umetnuti dogadaji i iskazi, koji se
mogu izvornikom potvrditi, ali pokazuju inspi,.",H" ..
gu biblijskog predloska, Galovicu potrebni
kraja funkcionalizirao dramu 0 Mariji Mal:>UCll.
dramu 0 tijeku i smislu njezine duhovne promjen"''
dakle, nuzni formalni i semanticki Galovicevi
biblijskog predloska pomocu kojih on usmjerava
biblijske dogadaje unutar vlastitog koncepta i
optike.
Cini se kako smo sada blizi krajnjem
vicevoj intertekstualnoj strategiji: izmedu
veza s biblijskim izvornikom, Galovic je,
vlastitih formalnih i semantickih prosiraka, a
biblijskom tragu, ponudio svoje iscitavanje glasoVi
matema 0 najvecoj biblijskoj pokajnici. Kombinil
zliCite intertekstualne pristupe tome tematemu,
110
I1nu mrezu intertekstualnih postupaka, Galovicje uspio
i predlozak i kreativno afirmirati, podastiruCi nam
viziju duhovnog kretanja Marije Magdalene, te ga
i zastititi, postujuCi eksplicitne i implicitne seman.
naputke biblijskog izvornika, od ironijsko-polemic.
lonova koji su se sve vise javljali u obradi biblijskih
u hrvatskoj dramatici toga doba.


..
Durer: Ne diraj me
111
LEGENDA MIROSLAVA KRLEZE
Idilicni Galovicev intertekstualni dijalog s
predloskom ubrzo je bio dokinut. Nastaju teksto'f
zapocinju kriticnije i polemicnije preispitivati
kih aspekata biblijskog sadrzaja, napose smisao
dogadaja Kristova zemaljskog zivota. Pa ipak, vee
Galovicevu djelu sadrZan nagovjestaj takvog
preispitivanja: erotska dimenzija Marijina preo
h
:';\
posebice se istice u prvom dijelu 1. cina drame,
njezina zelja da se susretne s Isusom tek rezultat
teznje za dominacijom nad muskarcem koji je u
lemskoj sredini nov i nepoznat. I odatle je drama
krenuti sasvim drukcijim smjerom od onoga
zatim postavio Galovic, odnosno kao ilustraciju
sudbine u potpunosti zavisnu od Kristova
caja. Erotika kojaje mogla fino nijansirati izvorne
aktera i stvoriti neke posve nove iii drukcije
sklopove ubrzo nestaje pred cijelim nizom iz
nih Isusovih pouka 0 duhovnom preobrazaju
i vjecnoj Ijubavi zajednice vjernika. Galovicevo
staje u konacnici intertekstualni poligon za
i afirmaciju izvornog biblijskog smisla, iako SlUIJUW
kovana Marijina vizura pokazuje odredene
mantiCke prosirke i pomake.
Krleza u svome dramskom prvijencu ide do
do kraja soo je suprotan spomenutoj konacnoj
Galovieeva teksta. Sukob materijalnog i
staje znatno zaostreniji, preispitivanje
biblijskog teksta vezanog uz Isusove posljednje
staje kriticnije i polemicnije, sto dovodi do nje...."
nog prevrednovanja, definitivno se postulira
bIijski trokut Marija Magdalena-Isus-Juda koji
dinamizaciji dramske radnje i otvara mogucnost
112
I

I..tog dogadaja s razHcitih toCki gledista, dok citatnu in
tortekstualnost zamjenjuje dominacija fingiranih iskaza,
h:v. pseudointertekstualni prostor.
Potonja je sintagma aplikacija slobodnije shvaeenog
Ll'lrminoloskog odredenja vakantne citatnosti iz vee spo
menute knjige Dubravke Oraie-Tolie,82 i oznacava da se
IKmedu Krlezina teksta i biblijskog teksta, koji je realan
prototekst iz kojeg se preuzimaju odredene okvirne for
mnlno-semanticke koordinate Krlezina teksta, nalazi
prostor fingiranog, laznog, praznog prostora dodira. Iz
nlOdu realnog biblijskogprototeksta i Krlezina teksta, koji
IU u nedvosmislenoj intertekstualnoj vezi, dolazi do pre
dominacije laznogpreklapanja. Konkretno, dodir se izme
du Krlezina teksta i biblijskog predloska uspostavlja na
r.zini nacelnih tematema-dogadaja (sintaksa Eleazarova
krsnuea-II. slika-i Isusova smrtnaborba na Maslinskoj
s cinom Judine izdaje-Ill. slika), odnosno na razini
.'Ilvnih izvornih biblijskih aktera tih dogadaja koji u
iskazima mjestimice i vrio rijetko uspostavljaju
citatnu relaciju s biblijskim izvornikom. Tri su
u Krlezinu tekstu na kojima se prepoznaje potpuno
izvornika: prvo je takvo mjesto u II. sliei, kada
reagiraju na cin Eleazarova uskrsnuea rijecima sto
nalazimo u 11 poglavlju Ivanova teksta Evandelja:
farizeja: (koja se Citavo vrijeme drzala po strani,
tek kadikad s kojim usklikom, i sve se vise zbija u
kao ovce pred buru. Oni govore svi zajedno i
IDremtjesano) Ako ga ostavimo da dalje tako radi, svi ee
u njega! A nas ce zaboraviti. I doei ee Rimljani, i
nam i ono malo sto imamo! A on nam se ruga! I
prvo pogJavJje Teorije citatnosti (Zagreb, 1990), posebice potpo
.CHati po opsegu podudaranja, str. 18-21, u kojem se nalazi
za nas vazno postuliranje vakantne citatnosti.
113
I
.
I
!
I
i
II
!
,I
,..
'1'
1
"

iii
nadmudruje nas! Vi ne razumijete nista!
Ii bolje da pogine jedan covjek za citav puk,
propadne citav narod? (str. 29/30);83 drugo je
iz EvandeIja po Marku, 7 poglavlje: Isus: Puk
usnom, ali njegovo je sree daleko od mene!
me ne razumiju (str. 31); treee je mjesto ono s
treee slike kada Isus na Maslinskoj gori upozora
da ee ga tri puta zatajiti (Luka, 22): >.Simon
(odlucno i bez razmisljanja) Gospodine! Spreman
za Tebe u tamnicu, Cak i u smrt. Isus: Simone,
zaista ti kazem, jos se neee noCas ni prvi pijetli
ti ees me tri puta zatajiti (str. 37). Preuzetim
skim dogadajima, s nacelno preuzetim jezgrama
ske i akterske strukture (dekoderima biblijske
sti), baS kao i navedenim potpunim eitatima,
novi akteri sa svojim iskazima iIi se starim
imputiraju novi iskazi. U Krlezinu je tekstu
zetog biblijskog supstrata novi akter Isusova
njezini iskazi, njezin besjedovni korpus znatno
formiranje kriticko-polemiCkog odnosa spram
biblijskog smisla. Slicnu besjedovnu moe u
preuzeti biblijski dogadaj pokazuju i svi ostali
Marija i Juda. Ovakvi lazni, nepostojeei iskazi
vedeni akteri u prepoznati i omedeni biblijski
neposredno, dakako, nisu u vezi s prototekst(
rezultat iscitavanja realnog prototeksta, u sferi
onog smisaonog habitusa koji se nadaje sposobnOi
sti i idejnoj koneepeiji autora-analiticara.
postupio u pojedinim dijelovima svoje drame, 11a.
vee prethodno upozorili, dok Krleza pak neee i
83 Miroslav Krleza: Legenda. Novozavjetna fantazija u
Legende. NISRO Oslobodenje, Sarajevo, 1981, str. 13-50.
istog izdanja.
114
t
,
'i
";!I
1f
lllUzdati svoju elaboraeiju Kristova obraeuna s vlastitom
."vjesCu, predocenu kroz intelektualni disput lsusa i Sje
no. Naeelno govoreei, Krleza razmislja konstruktivno, a
no kao Galovie imitativno.
Upravo preko reeenoga disputa Isusa i Sjene, zapravo
IlIftgovog drugog 'ja', 0 smislu vjere, krSeanstva i Crkve,
ftapose 0 odnosu materijalnog i duhovnog, preko tog pra
.nogeitatnogi intertekstualnog prostora, Krleza Ce defor
tnlrati biblijski prototekst kako bi se okomio na njegov
:Iodtekst, na njegovu tradieijom ukodiranu misaonost.
nam taj disput, koji je smisaona okosnica drame,
I\ll\.tlZuje sve umijeee KrleziI'la iscitavanja realnog biblij
motiva i pokazuje bogatstvo njegove intertekstualne
Ono mjesto sto je u Evandelju nazvano Isu
smrtnom borbom i strahom (Matej, 26; Marko, 14;
22), ono nekoliko receniea koje pokazuje Ijudsku
."HvQst Bogocovjeka, a odnose se na noe s eetvrtka na
baS kako je to i u III. dramskoj sliei, posluzilo je
kao intertekstualni okvir i motivaeija za razvijanje
jednog dramatiziranog traktata 0 labilnosti Sina
Motiv smrtne borbe i straha u Getsemanskom
ta izvanjska intertekstualna spona ucvrscena spo
~ u u t i m potpunim eitatnim podudaranjem, u kojem se
tlDoznaie Kristova dimenzija Ijudskosti, posljedovala je
interpretaeiji agresivnom Sjeninom sumnjom,
i negiranjem ejelokupne Isusove duhovnosti i
nauka. Upravo kako je Isus smisao biblijskog
IIt,."
fo
ksta, tako je Sjena, misticni pratilae za dugih
noci, smisao njegova prevrednovanja: Isus: Od
sam svjetlost, a da bih mogao zalutati u tami! Sjena:
svjetlost tvoja! Vrati se, Gospodine! Isus: Odvise
nesretnih da bih se mogao vratiti! Sjena: Vrati se!
neees uCiniti sretnijima! Isus: Odvise je velika
moja u sebe, a da bih se mogao vratiti! Sjena: Vrati
115
lIul Ta velika vjera u sebe same ee te upropastiti! [sus: I
ndvise je velika ljubav Onoga koji je nada mnom, a da bi
dopustio da padnem. Sjena: Lazi su nad nama i strasila,
Uospodine! Odvise je pozajmio mudrosti iz starih knjiga
Illnaj koji bdije nad tobom', a da ti se ne bi nasmijao,
Uospodine! (Smije se.) (str. 33). Pseudointertekstualni
prostor, sto se otvorio kada je Krleza personificirao (i
d\jabolizirao) Isusovu sumnju, tjeskobu i strah u liku i
Sjene, naposljetku ee, nakon postupne koncen
kucije njezinih zestokih kriticko-polemickih napada na
Illusov vjerski i duhovni integritet, desemantizirati smi
biblijskog predloaka. Pritisak straha pred smreu ato
neminovno sprema i tjeskoba izazvana sumnjom u
1"lI1stita zemaljska postignuea konacno ee dovesti Isusa do
.'In}l<>renja i rezignacije, dovest ee do tragedije genija:84
Misljah da su stube ato vode do vjecnosti ljubav,
RVIlt:U1cna, nadljudska, cista ljubav bliznjega prema bli
. A oni koje sam Ijubio svom dusom svojom, oni su
I hrcu, i izdali su me!... I bas to sto misljah da
njihovim dusama, bas je to bila moja laz. To je
laz mojega zivota sto sam uopee govorio dusama tih
A da podem opet traziti nove ljude koji ee htjeti
vjecnost? Da iznova pocnem? Pa da me izdadu
ida me raspnu iznova! (Zapadne u sjetno razmi
(str. 46).
sto odreduje djelovanje i sudbu !susa, Michelangela i Kolumba
se i najtocnije moze definirati kao tragedija genija. Po svojim
spoBobnostima i stremljenjima iznimni pojedinci, bezmjerno
uzdignuti nad gomilom prosjecnika kojom su okruzeni, istodobno
imuni na prirodna ljudska klonuCa, slabosti i sumnje; u tome
proturjecju, produbljenom vladavinom gluposti, nasilja i
.... tol.)ublja, ukorijenjuje se njihova tragika. Darko Gasparovic; Dra
krleziana, Zagreb, 1977, str. 11.
117
116

.;'
, ,
I
I
Dokaz 0 visokoj autorovoj svijesti konstrukcije
intertekstualnogprostora, prostorakojije postao
kom igrom seciranja biblijskog supstrata, dobit
u obzir uzmemo prvotnu verziju Krlezine Legende
godine.
85
U njoj pronalazimo i IV. sliku koja
sukob Marije Magdalene i Jude, ali sada ne
to u kasnijoj ponesto skraeenoj verziji Legerute.fJ!!
snoviti dijalog raspetoga Krista i Sjene koja mu
sukob Marije i Jude, vee je to realni i dinarnicni
dijalog dvoje nesudenih ljubavnika. Dok prvotna
zavrsava Judinim vjeaanj em, druga verzija
trenutku Kristova budenja iz sna, odnosno
Judine izdaje. Objema verzijarna Krleza p o s ~
malne modalitete obrade biblijskog predloska, a
vezi i jos nesto drugo: pokazuje razlicite mo!ruCnOl
udointertekstualne nadgradnje koja je
sarno treba znati na kojem se mjestu moze
U tom je smislu Krleza krenuo dalje s onim
preostalo: oznaCiteljski snaZnijim markiranjem
Marije i Jude, posebice pazeCi na Judin nastup,
verziji teksta, Krleza je otvorio mogucnost
siranja pseudointertekstualnogprostora
odnos, iIi predznije, na prikaz Judine perspektiV!6
lemskih dogadanja. Galovic je obradio sudbinu
preobrazenja, Krleza je elaborirao misli i osieeaie
lsusa, ostao je, dahle, u postuliranom
85 Prvotna verzija Legende objavljenaje 1914. godine u
jeekim Knjizevnim novostima: god. I, br. 1 (24. sijeenja),
slika); god. I, br. 2 (31. sijeCnja), str. 25-29 (druga slika);
sijecnja), str. 39-42 (treea slika); god. I, br. 4 (14. veliaee}".
(cetvrta slika).
86 K.aJ!nija (druga) verzija Legende prvi je puta objavUe1li
Krlezinih Legendi iz 1933. godine, u izdanju zagrebacke
otada se pretiskava u svim kasnijim izdanjima ovog KrlezinOi
ciklusa.
J
118
JuA sarno Juda. Njega je u dramsko motrenje konacnih
Joruzalemskih dogadanja kao djelatno lice uveo upravo
Krleza, a Judino je djelovanje razvidnije i neposrednije iz
prvotne verzije Legende. Takoder, Krlezaje svojim pard
J&llnim, ali zivim tretmanom i interesom za Judine argu
mente cina izdaje ukazao na potrebu iscitavanja cjeloku
pne Judine sudbine, a ponudenim obrascem zaostrenog
pleudointertekstualnog dijaloga ponudio formu toga isci
Lllvanja i otvorio moguenost projiciranja novih i drukcijih
Imislova biblijskog prototeksta. Juda je iseekivao i trazio
dramskog autora. Ekspresionisticki raaomon treba
je dovrsiti.
ECCE HOMO! TITA STROZZIJA
Judaje konacno pronaSao svoga dramskog autora. Vee
podnaslov Strozzijeva djela odredit ee bitne aspekte
,tanja njegovih formalnih i semantickih znaeajki.
l'I'ragedija covjeka Jude iz Kariota,87 kako glasi po dna
postaje ona karika sto je nedostajala nakon Galovi
i Krlezina pristupa jeruzalemskim biblijskim do
""a...;;..... a: Judina verzija tih dogadanja kroz drarnsko
u motive izdaje i aktualiziranje bitno drukcijeg
njegova straanog cina. U vezi sa Strozzijevim
atertekstualnim postupkom odmah mozemo reCi daje on
lentican Krlezinu obrascu: veza s Biblijom uspostavljena
nacelnim preuzimanjem samog dogadaja (lsusovi po
dani i smrt na krizu, te mjesto i vrijeme odigrava
- U Jeruzolimu, u Kristovo vrijeme), a napose
1lGe1nim preuzimanjemjezgre izvornih aktantskih odno
I karakteristicnih crta biblijskih aktera. Mit zadaje
Ecce homo! Tragedija covjeka Jude iz Kariota. Zagreb,
106 str. Svi su citati iz istog izdanja.
119
..
lOt
I
;
I
I
..
I
III
tmn
~
" ~ " " i
aktere i likove, njihov raspored (aktancijalnu i _"uUJq
strukturu) i slijed zbivanja. Strozzi ga, na prvi
mijenja: Isus propovijeda ljubav, narod (medu
Marija Magdalena) mu vjeruje, Juda ga izdaje,
zapinju, Juda se ubija. ,,88 U takvom je
biblijskom okviru Strozzi nacinio bitan
ticki rez: sintaksu poznatog biblijskog dogadaja
ficirao je tako daje u prvi plan postavio motiviranje
izdaje Sina Bozjega, njegove razloge za taj cin, a
spoznaju vlastitog grijeha, pokajanje i smrt. Za
Galoviceve prezervacije biblijskog predloska
kombiniranjem potpunih, nepotpunih i vakantnih
Strozzijeva je Judina optika ostvarena dominantru
kantnim intertekstualnim suodnosom s biblijskiIllii
stratom koji je u konacnici uspio uzdrmati
i apodikticnu krSCansku sliku 0 Judinoj krivici kao
dici njegova velikog grijeha izdaje. Biblijski je
za Strozzija realan prototekst, ajeruzalemskaje
sudbina, predoeena u cetirima Evandeljima,
formalno uporiste na temelju kojeg Strozzi
dinu poznatog dogadaja, dopustajuei si pritom
skoj matrici pridodaje nepostojece, ali moguee
znatihbiblijskih aktera (Jude i Marije Magdalene)
situacija s novouvedenim akterima (Gehenielom,
nom majkom, Giddelom ...), koji su nastali na
slobodnog oblikovanja i pristupa tekstu EvandelJa.!i
je svakako dosljednije zakljuciti daje dodir izmedU
zijeva teksta i biblijskog predloska, u kontekstu
tog preuzetog dogadajnog okvira, prazan, laZan i
(pseudocitatan/pseudointertekstualan), nego da
88 Boris Benker: Hrvatska drama 20. stoljeea. 1. dio. Logos,
str.281.
120

da se temelji na nepostojanju realnog prototeksta (para
citatan/paraintertekstualan).89 Iako spomenuti Geheniel
Ili Giddel nisu realne osobe iz Biblije, one funkcijski, jer
8U formalni dio pretpostavljene Judine vizure, pripadaju
njezinoj sintaksi, pa makar to pripadanje citatno bilo
posve prazno. Iako kao akteri, baS kao i njihovi iskazi, od
nikoga i nista citatno ne preuzimaju, oni nastaju i zive u
Strozzijevu djelu upravo u odnosu na preuzete koordinate
realnog biblijskog teksta, odnosno nastaju kao dio Stroz
z\jeva autorskog isCitavanja cjelokupnog konteksta jeru
zalemskih dogadaja.
Vratimo se opet na podnaslov drame i s njim u vezi
recimo da se na pozadini Kristova kriznog puta, koji je
posve u drugom planu, pred nama odigrava prevrednuju
uia crucis covjeka Jude, a kretanje dramske radnje
Izmedu autentizma predloska i predominantnih analitic
kih mijena konstrukcije stalno naglaSava modelativnost
drame. U cemu se sastoji ta modelativnost i kako se do nje
dolazi?
Vee je u samoj uvodnoj didaskaliji Strozzi nagovijestio
da ce prikazati prelazakjedne faze Ijudskog vjerovanja u
konture nove religije ... u buri cuvstava i krvi (str. 7), a
na koncu I. slike jasno je da ee nosilac tog prelaska biti
JUda. Strozzije koncepciju dramskog sukoba postavio kao
Iukob izmedu materijalnog i duhovnog naeela (ljudskog
nacela Judinog i bozanskog nacela Isusovog), odnosno u
neeto siroj semantickoj perspektivi, izmedu prirodno
i nadnaravno-bozanskog, izmedu trenutka ze
rnaljske egzistencije i nebeske vjecnosti, au izrazito ek-
II Ovakav je zakljucak nastao na shvaCanju razlike izmedu pseudoci
tatnosti i paracitatnosti iz vee spomenutog potpoglavlja u knjizi Teorija
t4tatnosti (vidjeti bilj. 82 u odjeljku knjige 0 Krlezinoj Legendi).
121
I
i
I
!
i

I

I
d
i
N
~
0
0
~
=
~
~
~
~
""'I
~
~

~
~
~
0
U
~
U
1-4
~
t-I
spresionistickoj optici - kao sukob mesijanizma i
sijani
zma
. Izdaja Isusa Krista motivirana je
emocionalnom privrzenoseu Mariji Magdaleni
Kristovim utjecajem, zeli odbaciti svoj prijasnji
zivot i posvetiti se vlastitoj duhovnoj preobrazbi,
juCi tako i samog Judu. Prepoznaje se realizacija
posta
vke
iz Legende: Juda ljubi Mariju, Marija
sta dakle, Krist i Juda su protivnici. Krajnje
spol, Marija postaje Judina dijabolizir
motorika, ishodiste metafizickog impulsa koji
ni da ignorira i konacno izda Sina Bozjega. Izdaja
zemaljske ljubavi spram Jude izazvala je drugu,
spralll Mesije, pa se tako sudbinajednog covjeka,
sionisticki univerzalno, preklopila sa sudbinom
covjecanstva. Juda je simbol iskrene i strasne
zema1.iske ljubavne ceznje koja ne moze pretrpjeti
svoje neispunjenje, pa dolazilo ono makar i od
Boga. Juda se usprotivljuje bozanskom principu
obeeanja 0 vjecnoj ljubavi, zivotu i spasenju,
mu otima konkretnu zemaljsku ljubav. Mecimlm.
samog Cina izdaje Juda se mijenja. Nakon
dolaz
i
anagnorisis: doznavsi daje bio zrtva
rijina majka slagala mu je 0 erotskoj vezi Isusa i
odnos
no
smisljenog nagovora na izdaju (njegov
Geheniel zapravo je davao), Juda spoznaje
grijeha i kaje se, duboko svjestan da se izmedu
Boga nalazi duboki ponor ljudskih grijeha koji se
zaobici. Nakon radikalnog Cina izdaje Juda ce
puno
me
ekspresionistickom sjaju i bozanskom
pretv
oren
u Izabranoga medu Obicnima poradi
razloga: omogueavanja da se ispuni Rijec Zakona,
da se Isusu pruzi sansa da, preko Judine nesebicllI
je-
zrtve
, smreu na krizu i uskrsnucem uistinu
124
IIvoje mesijanske kvalifIkacije. Tako prezentirana Judina
Mudbina podastrla je moguci model shvacanja poznatog
biblijskog dogadaja koji je unekoliko sasvim suprotan od
kanona. Strozzijevski intonirana Judina sudbina rese
mantizira pojam krscanske zrtva, pa se sadajasno nazna
Ouje vaznost ljudske zrtve za Boga, a ne samo Bozje zrtve
vou ljude. Juda u Strozzijevoj interpretaciji postaje kamen
y.uglavni Novog Saveza izmedu Covjeka i Boga, onaj
r.emaljski izabranik koji u ime ljudskog roda mora izdati
Boga kako bi se omogueila definitivna provjera bozan
Ilkog principa i kako bi svijet bio spasen.
90
Zauzvrat, Juda
dobiva vjecni prijekor i prezir, i osudenje da nosi svoj teski
kriZ izdajnika. Sasvim dostatno za tragediju covjeka Ju
de iz Kariota, za Strozzijeva novog covjeka koji je
Mpreman priznati svoj grijeh, i koji istovremeno zali zbog
toga grijeha, jer je moe njegove ljudske energije i vjere u
Uude i Boga zapravo neupitna, ali izigrana hotimicnom
ijudskom lazi i davolskom zloeom. Strozzijev Juda duboko
jo nesretan covjek: Juda: Ja sam pun mudrosti. Kao i
Ilnaj pod krizem ... Pa ipak, Marija, ja nisam toliko bezbo
lun, da ne bi shvatio grozotu svog djela ... Moralo je tako
doci... Znaj, moj je zloCin velieajniji od njegove mucenicke
Imrti!... On umire. Umire i nista vise. A ja - ja ubijam.
To je teze. Marija, teret, koji lezi na mojoj dusi, tezi je od
drvenoga kriza. Muke, koje ja podnosim, bolnije su od
trnove krune... Jer ja sam sam ... Ja samo svoje izdajstvo
iii Zanimljivo je ovakvo moguce videnje Judine uloge u Strozzijevu
\\lulu dovesti u vezu s videnjem Jude !Ito ga u svojoj fikciji/fakciji Tri
iumaeenja Jude donosi J. L. Borges (Sabrana djela, Zagreb, 1985,
kniiga Izmilljqji, str. 215-219). Jedno je od ta tri tumaeenja Jude i ono
u potpunosti preklopljivo sa Strozzijevom koncepcijom nesretnog
illiblijskog izdajnika. N ajednom se mjestu kaze kako je De Quincey iznio
je Juda izdao Isusa kako bi ga primorao da objavi svoju
iIfllansku narav i pokrene siroki ustanak protiv rimskogjarma.
125
'",,'
vidim i nikog vise ... Jesi Ii vidjela, kako su oni,
najsuroviji, njega samilosno gledali? .. A tko je uz
Uz Covjeka? Imao sarn njega i tebe ... i izgubio
oboje (str. 87).
Za pravilno shvaeanje modelativnosti, tj. onih
ka 0 odnosu Covjeka i Boga koju u sebi nosi stro",r,";i.
elaborirana Judina sudbina, vazno je zarnijetiti
dok Juda s jedne strane sprarn autoriteta osjeca
vrstu strahopostovanja, jer je njegova hrabrost
tome sto zna da izdaje Sina Bozjega, dotle s druge
Juda shvaea da ee i sarn postati autoritet ako se
njim. Stoga i ne cudi citat Kristovih rijeci koji ee
Juda, jer su obojica sada funkcionalni spasitelji
stva, jedan koji to uistinu jest, i drugi koji mu u
pomaZe: Juda: (Uspravi se, digne ruke prema
raspetom Kristu i vikne) Boze moj, boze moj, zasto
ostavio?! Marija: Evo covjeka! (Taj je uzvik znak za
nu Zemlje i Svemira, koji hoee, da tipu Vjecnog
daju priznanje udivljenja. Zraka nebeskog svijetla
se iz neba nad ponor. A u njoj se oglasi snazni glas:
Covjeka Jude!..., str. 106).
I to je jedini potpuni citat izvornog biblijskog
cijelom Strozzijevu djelu. Posve je jasno zasto takvih
ta nema vise i zasto dominira receni pseudocitatni,
rani tip interteksta: Strozzijev tekst nije
matizirani citat Biblije, vee je u potpunosti
analiziranju i predocavanju snazne Judine Ol:lVUUVl
autoriteta. Citatna praznina koja ispunja nedvo
c
,..,.,l';
biblijski sadrzaj i tematem (dekoderi iii sifranti
izvornosti) u funkciji je semanticke autoreferencij
Strozzijeva teksta, jer to je tekst koji primarno zeU
zoriti na sarna sebe, na smisao upravo svojih
sastavnica nastalih kao rezultat racionalne
126
i analitickog pristupa biblijskom predlosku. Konacni smi
Mao Strozzijeva djela nije, kako je to slucaj primjerice u
Galoviea, rezultat oponaaanja izvornog biblijskog smisla,
bez obzira sto i Galovic postupa slobodno s biblijskim
citatima i sintaksom jeruzalemskih dogadanja. U rablje
noj masi biblijskih citata Galovic ne dopusta da se veza
izmedu njegova teksta i Evandelja bitno kida, pa se zato
izmedu fingiranih iskaza i postupaka Marije Magdalene
brizno i poslusno vraea na biblijski prototekst. Strozzi
je pak na sasvim drugom, krlezijanskom polu: dominan
tna pseudointertekstualnost zagusuje svako eksplicitno
preuzimanje biblijskog izvornika, pa se izvorna biblijska
motivika spominje tek neznatno (poput izdajnickog cje
lova, trideset srebrnjaka i s1.), i funkcionira kao nekakva
udaljena, gotovo zaboravljena biblijska simbolika. Te
meljna je narnjera Strozzijeva teksta stvoriti i ponuditi
bitno drukciju optiku poznatog biblijskog dogadaja i upo
zoriti s druge tocke gledista, koja je dakako sarno jedna od
moguCih, na straani Judin cin. Drukcija optika koju
donosi Strozzijevo djelo ne potire doduse ono tradicional
no shvaeanje izvornog biblijskog dogadaja Isusove zrtve,
odnosno sarnog Judina cina, jer na koncu Krist razumije
Judu i opraata mu grijeh, a Juda shvaca da je Bog jedina
istina. Ipak, galovicevska otvorenost intertekstualnom
dijalogiziranju s biblijskim smislom preko slobodne Mari
jine vizure u Strozzijaje zaostrena do kriticko-polemickih
tonova, posebice nakon eksplicitne sumnje u Boga i bo
~ a n s k o u postupcima Giddela i Marijine majke. Kada u 1.
slici Giddel razbije ploce s deset zapovijedi, razocaran
Bozjim tretiranjem njegove sudbine, tadaje to nedvosmi
sIena anticipacija onog kritickog shvacanja Boga i bozan
skog, one sumnje u njegovu bezgresnu poziciju koju ce
Juda dovrsiti cinom izdaje. Naposljetku mozemo zaklju
127
citi kako Strozzijevo djelo mirni i afirmativni
dijalog s kanonom prevodi na razinu prevrednuiu6ei
slozenijeg suodnosa izmedu novog teksta i
toteksta, pazljivo aplicirajuCi formalna i sadrzaJna
stva Krlezine Legende.
GOLGOTA MIROSLAVA KRLEZE
Nazocnost fenomena intertekstualnosti u ovoj
noj drami pokusat cemo opisati i predociti slikom
intertekstualnih koncentricnih krugova.
Prvi, veci i obuhvatniji krug (vanjski), temelji
pojmu metaforicne izotopije s biblijskim
nosno na uspostavljanju takve veze koja ce u
matrici izdvojiti arhetip i zatim ga, kao suvereni
simbol, utkati u strukturu novog teksta. Identifict!
izdvojenog biblijskog arhetipa kao neiscrpnog
vanvremenskog i izvanprostornog smisla u
stu, a ovdje se radi 0 golgotskoj topid (izdaja
njegovo raspeee na krizu), ostvareno je nizom
slenih aluzivno-tipoloskih signala na reeenu tOjJU\.u.
je pocetak prvog cina obiljezen aluzijom na
posljednje vecere. Noeu, u sobi pivnice, gdje je
flaSi jedina rasvjeta (aluzija na jeruzalemsku
sljednje vecere), medu okupljenim clanovima
narnog arsenalskog odbora - Tomom, Ivanom,
(apostolima), nalazi se i Pavle koji znade tko izdaje
akdje (Krist), odnosno Kristijan koji skriva
djelatnost (Juda). Funkcija Kristijana kao Jude
je obznanjena tijekom drame nekoliko puta
Kus! Ne! Ne eu da budem kus\ Ti si Juda!,
str. 242; Kristijan: ., .Mi smo srusili jednog Cezara;
eemo nikakve vlasti ni terora! Andrej: Laze! Izdao
Juda! Tako mi moje krvi, evo, kunem se daje izdao ....
128
cin, str. 281),91 a sankcionirana u zadnjem cinu Doktoro
vom kaznenom mjerom - smreu Kristijanova djeteta,
koja je tipoloski/funkcionalno sumjerljiva s croom Judina
vjesanja. Od Kristijana prokazani Pavle stradat ee vee u
n. cinu muceniekom smrcu, progonjen tipicnom krlezi
janskom masom policajaca, detektiva, vojnika i inih sudi
onika kaznene ekspedicije sto aludiraju na rimske vojnike,
[susove muCitelje. Nakon Pavlove smrti jedini koji sa
sigurnoseu zna da je Kristijan izdajnik jest Andrej (preu
zima PavlovulKristovu ulogu), ali Ce uskoro i njega, sve
zanogi krvavavog, odvesti soldati (Rimljani) i svrsiti s
njim.
Umetnuta priea 0 Ahasveru u II. einu, uvodenje kojega
Krleza spretno motivira kroz ispisivanje jedanaeste do
mace zadaee Ksaverova sina, predstavlja onaj drugi, unu
traSnji intertekstulani krug. Krleza parafrazira srednjo
vjekovnu predaju 0 vjecnom Zidu (metonimijska izotopija)
i ona odmah postaje unutrasnji prototekst za uspostavlja
nje tipoloske analogije izmedu price 0 Ahasveru i Krlezina
leksta.
92
Pavle, funkcionalno vee prepoznat kao Krist,
stize do Ksaverove kuee, zapravo posljednje postaje svoga
kriznog puta, i zatim dolazi do snaine reminiscencije
poznate situacije iz priee 0 Ahasveru kadaje Krist na putu
do Golgote zamolio za casu vode, a Ahasver mu je uskra
cuje: Paule: Molim vas, dobri Ijudi, kao boga vas moHm!
Otvorite! Ksauer: Ne! Ne mogul Zena: Red mu da to nije
III Miroslav Krleza: Golgota, u: Miroslav Krleza: Tri drame. Galicija.
Vlt4jak. Golgota. NIElRO Oslobodenje, 1981, str. 237-312. Svi
au citati iz istog izdanja.
Gustav Samsalovic u 1. svesku Hrvatske enciklopedije (A-Automo
bll, Zagreb, 1941), pod natuknicom Ahasver (str. 115), iserpan
prikaz nastanka, znacenja i Iiterarne obrade ove krseanske eshatoloske
lagende. Iscrpan cemo prikaz pronaci i u leksikonu Elisabeth Frenzel
IJtoffe der Weltliteratur (Stuttgart, 21963, str. 15-19).
129
"..ll.'l,.
II
"'"
MIROSLAV
KRLE
GOLGOT
DRAMA U PET CINOVA
ZAGREB
BIBLIOTEKA NEZAVISNIH
1937
130
krcma! Ksauer: Vac sam yam rekao da to nije krcmal
Paule: N e bojte se! Ja vas neeu smetati! Ja ne eu ostati kod
vas! Ja eu odmah l'oeil Samo da rane svoje povezem. Da
se vode napijem! Zena: Ne, nema ni govora! Mars otale!
Paule: Dajte mi barem CaSu vode! Sarno jednu caSu vode!
Zena: Nista! Nemamo yodel Mars!" (str. 259). BuduCi da
je priea 0 Ahasveru navedena tek nesto prije u Krlezinu
tekst, paje njezina pripovjedna matrica vrlo ziva u citate
lja, doima se ova scena kao olicenje znatno viseg stupnja
intertekstualne povezanosti od reminiscencije, odnosno
kao dramatizirani (dijalogizirani), i utoliko slobodniji ci
tat srednjovjekovne legende. Ipak, to je samo dojam: pot
pune citatne relacije u cijelom Krlezinu tekstu formalno
neeemo pronaci. Krlezino navodenje price 0 Ahasveru
stvara blisko referencijalno uporiste za moguce postojanje
price 0 Ksaveru, pa je konacno uspostavljanje snaz.nog
tipoloskog paralelizma izmedu tzv. stvarnih dramskih
zbivanja i dokumentirane predaje logican i oCekivani po
sljedak Krlezine dramatske konstrukcije. Posebice stoga
Ito vee od samog pocetka 1. Cina, a naslueuje se to i iz
lamog naslova drame, Krleza ne skriva svoju intenciju da
mitski strukturira svoje djelo. Srednjovjekovna predaja
formalno je skrivena iza jedanaeste domaee zadace Ksa
verova djeteta, ali je zato sadrzajno elaborirana u Ksave
rovoj sudbini. 0 odnosu izmedu priCe 0 Ahasveru i price
o Ksaveru mozemo reCi kako se radi 0 Krlezinom nepo
trednom supostavljanju prototeksta i teksta koji realizira
roegove alegorijske projekcije. Prica 0 Ahasveru potenci
ta, kroza Ksaverovu sudbinu, svoje preneseno znacenje.
Navedena je scena s umirueim Pavlom mjesto dodira
I'Dostuliranog vanjskog intertekstualnog kruga (Biblija
prototekst) s umetnutim intertekstualnim krugom
o Ahasveru kao prototekst), a granice se toga dodira
131
""".
znatno prosiruju kroz Ksaverovu egzistenciju u
Krlezina teksta. Ksaverova je uloga Ahasvera,
ljena nakon odbijanja Pavlova vapaja za pomoe,
na u III. i IV. Cinu kada Ksaver, psihiCki svladan
jom tezine svoje odgovornosti za Pavlovu smrt,
stalno proganjan vizijama njegova krvavog lika,
no zaziva Ahasvera i podsjeca na njegovu sudbinu,
postala i njegovom: ,,(...Ksaver, koji je cijelo
mno izvan gomile pratio dogadaje, intenzivno kao
svaki cas uplesti u sukob i kao da ima nesto da
je u abnormalnu i vidljivu ukocenost i gleda preda ee
radi nista. Kad vode Andreja svezanog i krvavog,
mjesecar refleksivno ustao i stao da zuri za SOlUi1W
Ksaver: Ahasver! Ljudi! Ahasver! Onje pljunuo
lice! I niti CaSu vode nije htio da mu dar I zatajio
Ahasver! Jedanaesta domaea zadaea! Ahasver! Oh!
zaplaeeiklone.) (str. 285). Naposljetkuee se
sver pokajati i preuzet ce na sebe krivicu za
nazivajuci se Judom, pa ce se u Ksaverovoj osobi
lieno, a na temelju analogija njegove sudbine sa
ma Jude i Ahasvera, jer su sva trojica izdajnici,
biblijski prototekst, srednjovjekovna predaja i
tekst. Osim sto je funkcionalno izdajnik Ksaver je i
pokajnik, zapravo duboko moralan covjek koji
otrpjeti sto je postao sliean Ahasveru, pa radije
Judinu sudbinu (smrt) nego Ahasverovu (vjeeni
nesretnik). Vainost je Ksavera u Krleiinu
bolje predoeio Darko Gasparovic: Istom u
dusevnoj katarzi i njegovu istupanju, koje za
Pavlova i Andrejeva djelovanja nije vodeno _:1__1_"'"
litickim, vee iskljucivo duboko Ijudskim,
tivacijama, Golgota u smislu dominacije
elementa prestaje biti politickom dramom u
132
znacenju toga pojma, postajuci dramom ogoljele Ijudske
egzistencije.93 Osim, dakle, nacelnog strukturiranja i
pojaeavanja mitske nadgradnje Krlezina teksta, u cemu
se intencije kOristenja unutrasnje price 0 Ahasveru pre
klapaju s intencijama koristenja sveobuhvatnijeg biblij
skog okvira, podudaranja bitnih aspekata Ksaverove sud
bine s Ahasverovom i psihicki preobrazaj samog Ksavera,
koji u konacnici razocaran i usamljen spoznaje vladajuce
prokletstvo licemjeIja, lazi i izdaje (zato i poklic: "Smrt
svim Judama!, str. 295), naznaeuju znatno siri smisao
Krlezina djela negoli sto je to samo razgolicenje politickog
stanja "u centralnoj Evropi pred Uskrs, godine devet
stotina i devetnaeste, odnosno razgolieenje politickog
mitotvorstva uopce. Taj siri smisao Gasparovic prepozna
je kao moralni i metafizicki sukob Dobra i Zla, gdje su
Krlezine "drustvenO-politicke krvave dileme ... pretocene
u vjecno moral no pitanje oovjeka i eovjecanstva.94
Najzasluznijije za proces razgoliCivanja politickog mi
totvorstva Kristijan Cije su intencije wno deklarirane vee
u njegovu imenu. U tipoloskoj biblijskoj konstelaciji I. cina
vee se sa sigurnoseu moze uociti da Kristijan nije Krist, a
nastavak dramskih zbivanja, od III. cina pa do kraja, i
posve potvrduje da istovjetni korijen njihova imena krije
hotimicnu Krlezinu obmanu. Doduse, osim imena, postoji
i JOB jedna povrsinska slicnost s Kristom: Kristijan je
odlican govornik bas kao i Sin Bozji, on posjeduje umijeee
efektnog nastupa i znade uvjeriti Ijude u one sto govori,
ali osnovna je razlika u tome sto je Kristijan lazljivac i
licemjer, ato njegove intencije nemaju nikakve veze s
moralom i iskrenoscu N azareeanina. S takvimje njegovim
93 Darko GaSparovic, nay. djelo, str. 73.
94 Ibid., str. 73.
133
intencijama Krleza od Kristijana nacinio falsifikat
laZnog Krista, kojeg razgolieuje kontrast izmedu
nog realiteta njegovih cina i zavodljivog, sofistickog
tusa njegovih tirada. Kolikaje slicnost etimoloska,
je razlika supstancijalna. ,,1 najuzasnija je
Krleza rijeci 0 raspecu ideje mece u usta svom
hvalnijem tipu , zamijetio je Milutin N ehajev
kon prve izvedbe Golgote,95 upozoravajuCi time
i na sve one desemantizirajuce i profanirajuce
kojima Krlezino djelo trosi rabljene tradicijske
ke. Mit je demitiziran: Pavao je Krist, ali umire
vjecnoga spasenja i zivota. Iskreno Ksaverovo
pokajanje nagradeno je smreu u stektanju
ne oprostom, iako on sam zapravo nije nista
Pavlaje izdao Kristijan, a njegovaje uloga
strogo odredena supstratom mita 0 Ahasveru.
je, naposljetku, kaZnjen, ali i zato je bilo potrebno
dijabolicnog Doktora ex machina, sto definitivno
va postojanje zdravih ljudskih mehanizama, pa
radilo i 0 kaznenim mehanizmima. Krlezin je
obzor covjeka i svijeta taman i tur6ban, Krleza ne
u mogucnost velikog poleta Covjeka - sva ta GolQ"OIIB
kriini put ideje zakoju su preslabi ljudk
96
Naposljetku, nakon postuliranja dvaju
nih krugova i naznacavanja mogucih mjesta
du Krlezina teksta i prototekstova, zakljucimo
tarnji krug, Cije je srediste parafraza srednJoVJ
legende 0 Ahasveru, znatno uCvrscuje tipolosko-:
paralelizam nastao na temelju sireg i ",U.,nhl1].""dI
95 Milutin Cihlar Nehajev: Golgota, u: Miroslau Krleia.
JAZU, Zagreb, 1963, str. 66.
96 Ibid., str. 65.
184
J
interioriziranja bibIijskog sup strata. 1 Biblija i predaja 0
Ahasveru u funkciji su arhetipskih medijatora iIi mitskih
korelativa suvremenog stanja, oni su nesto poput defini
ranih katalizatora koji ubrzavaju proces identifikacije
globalnih problema, s vaZnim semantickim dodatkom sto
Be pri tome procesu i sami trose, desemantiziraju i nestaju
u konfliktnom svijetu Krlezine drame.
Zanimljivost je Krleiine intertekstualne metodologije,
koja je jedinstvena, a koju smo za potrebe ostrije pre
dodzbe 0 intertekstualnosti rastvorili u zamisJjene kru
gave, u tome da je njezin cilj dvostruk: s jedne strane
postici semantizaciju realnih zbivanja biblijsko-mitskim
8upstratom, as druge strane, u povratnom smjeru, upravo
pomocu realnih zbivanja kojima su pridane znacajke mit
8kosti desemantizirati usvojene tipske obrasce i "potrositi
mit u povijesnom svijetu.
.veD'tItlsfe
.Jcel,:lA JURJA STROSSMAYERA
U OSIJEKU
GRADSKA I SVEUCllINA
KNJIZNICA OSIJEK
1
... ." .... ..-----
185
I!I<'
ZAKLJUCAK
1.
Bez obzira 0 kojem se naCinu i stupnju intertekstuabl
povezanosti izmedu biblijskog predloska i analizir
drama radilo, a to je raspon od gotovo neprimjetne
do nedvosmislena citata, jedan je biblijski motiv
cki svim dramama: motiv Isusa Krista i njegove
Upravo zbog jasne uocljivosti tog mitema kao
u odabranih drama duzni smo, a prije glavnog
izdvojiti barem dva moguca razloga za upravo takav
iz biblijskog tematolosko-motivskog obilja:
a) u drugom smo poglavlju pokusali, na temelju
odabira autora koji su pisali 0 avangardi i ekspresionizti
izdvojiti ona mjesta iz njihovih poeticko-teoretskih
stavki u kojima dolazi do konkretnijeg susretista
ckih htijenja avangarde, napose ekspresionizma, i
formalno-sadrlajnih aspekataBiblije. Na tomje
nom uzorku, smatramo, moguee zasnovati misljenje
potvrduje da je izbor lsusova lika i s njime povez
dogadaja wlo zoran i uvjerljiv nacin spajanja kriiicanm
mita 0 Isusu kao Spasitelju covjeeanstva (uz
tumacenja 0 lsusu ne sarno kao osobi eklezijalnih,
ponajprije kozmickih dimenzija) i ekspresionistickoga
ta 0 N ovom Covjeku kojemu su preobrazaj covjeeanst;
kozmicnost temeljne odrednice.
136
lsus Krist i njegova muka, kao arhetip materijalnog
i duhovnog preobrazaja covjeka i kao arhetip Bozje ljubavi
spram covjeka, nose u sebi one formalno-sadrlajne zna
cajke koje su autori odabranih drama mogli osjetiti kao
neposredno oCitovanje tzv. tragicnog ritma radnje, one
osobitosti dramatskog izraza kojemu je u temelju lucenje
izmedu patnje (pasije) i spoznaje, odnosno stay da se uz
muku dolazi do znanja 0 svijetu, covjeku, vlastitoj sudbini
i s1.
97
Drukcije receno, Kristova muka nedvosmisleno
reflektira ritualnu procesualnost iz najstarijih ljudskih
zajednica, ona povezuje covjeka tjeskobne danasnjice s
temeljnim praiskustvima neposrednog susreta covjeka i
vjecnosti. lnzistiranje na povezanosti osvita covjecan
stva, kao modela novog i boljeg svijeta, i sumraka tog
covjecanstva koje je moguce prevladati ugledanjem na
prozivljeno pozitivno iskustvo s pocetka, odnosno u os
vit stvaranja svijeta, opee je mjesto avangardne i ekspre
sionisticke poetike. Glasoviti Pinthusov zbornik vee u
sarnom naslovu krije tu temeljnu idejnu napetost ekspre
sionizma.
98
Nadalje, lsus Krist i njegova djela nepresusni
97 Ovdje se misli na niz zakljucaka i pojmova !lto su ih u vezi sa svojim
otkriCima antickog teatra definirali antropolozi tzv. kembricke skole
(poglavito Gilbert Murray), a koje je kao temeJjne u svoju glasovitu
knjigu The Idea ofa Theatre (Princeton University Press, 1968.) ugradio
Francis Fergusson. U dobroj se mjeri Fergussonova knjiga temelji na
tzv. tragienom osjecanju zivota i pronalazenju jedinstva tog ol\ieeanja i
ritualnih elemenata drame. Nietzsche pak u bieu tragedije, u njome
iskazanoj patnji, pronalazi metafizicku utjehu gdje je onaj koji sudjeluje
u patnji u moguenosti da dosegne Pra-jedno (v. Rodenje tragedije,
Zagreb, 1983.). U tom smislu Kristova muka nije uzaludna, iako jest
tragiena (izdan od covjeka, mueen, ponizen, razapet), a njegovo je uskr
snuce onda radikalni cin metafizicke utjehe, ako vee usvojimo Nietzsche
ove pojmove.
98 Radi se, dakako, 0 zborniku Kurta Pinthusa Menschheitsdiimme
rung (1920.) i nacelnoj neprevodivosti njegova naslova, odnosno 0
Buprotnim semantemima koji proistjecu iz naslova.
137
'III!"
Albrecht Durer: Ecce Homo
138
BU izvor inspiracije i fascinacije, pa svakako treba racunati
ina tu elementarnu imaginacijsku, poetsku, pjesnic
ku dimenziju. Uostalom, i ono malo iskaza samih autora
o tome zaSto su rabili biblijske motive, poglavito motiv
Isusa i njegove muke, ne ide dalje od opisa puke fascinacije
drevnim simbolom.
99
II.
Dva su temeljna sintakticko.,..semanticka procesa koji
rna mozemo nacelno opisati pristup biblijskom predlosku
u analiziranih drama, te u svih ostalih hrvatskih ekspre
sionistickih drama koje ovdje nismo analizirali, a cija je
forma i sadrzaj u nedvosmislenoj i dokazljivoj vezi s biblij
Bkim tekstom. Zasto pak i njih nismo analizirali vee smo
pokusali objasniti u uvodu ove knjige, kad smo nacelno
progovorili 0 nekim znaCajkama samog izbora korpusa
dramskih tekstova. Dakle, spomenuti su dvojaki procesi
ani koji se odnose na usvajanje Biblije, odnosno na njezino
osvajanje.
Usvajanje je takav naCin suodnosenja s biblijskim tek
stom u kojem novi tekst presutno shvaea Bibliju kao
uzoriti tekst cije su temeljne vrijednosti neupitne i trajne
i kao takve ne podlijezu provjeri. Preuzeti su elementi
izvorne biblijske strukture (motivi, likovi ...) predoceni u
99 Misli se na Krlezine iskaze 0 fasciniranosti biblijskom topikom,
posebice u knj. 11-12 njegovih Sabranih djela, "Zora, Zagreb 1956. Na
jcdnom mjestu na str. 163 tvrdi kako "nikada ... likovi evropske beletri
lItike ne&! pozivjeti tako intenzivnim zivotom kao rafinirani fantomi iz
Svetog pisma.
139
....
novome tekstu kao nositelji onog smisla koji je
preklopljiv s opceprihvacenim smislom biblijsku
o
ka. Nacin uspostavljanja intertekstualnih veza s
temelji se na nacelu metaforicke izotopije:
biblijskog teksta provodi se ponajcesce aluzijama,
scencijama i tipoloskim analogijama, a novi
punosti raeuna naizazivanje simbolicko-asociJatl'
s biblijskim supstratom. N ovi tekstovi tako su
nacin potvrda snage djelovanja Bozje Rijeci,
jetnicki poligon za pozitivno apliciranje njezinih
ma. Novi tekstovi usvajajuBibliju, tj. ovdjeBiblva
nove tekstove. Funkcija uspostavljenih analogija
jacija na Bibliju nije takva ili nije primarno
istakne smisao samog novog teksta, sto je temelju!
sonovska vrijednost svakog umjetnickog teksta
ferira na sebe sarna - vee da podsjeti kako su
semantemi agregati optimalnog modela svijeta.
nju je primjerena Jennyjeva figura amplifikac'V'
trece poglavlje), shvacena kao onaj minimalni
nazivnik za takve suodnose s biblijskim predlosltfl
idu u smjeru afirmativnog isticanja biblijskih
Osvajanje je pak proces u kojem se pojedini
biblijskog predloska preuzimaju kao gotovi
strukture (poglavito sintaksa biblijskog dogl:lu<:1J
se u prepoznatljiv biblijski okvir uvodi
uvodenjem novih likova iIi stvaranjem biblijski
tnih dogadaja i iskaza. Takvi nepostojeCi iskazi
iIi nebiblijskih likova, odnosno nebiblijski
uklopljeni u jasno prepoznatljive biblijske
raju formalno-konstruktivisticke premise za
smisaoni rezonator koji se superponira oncenrih1flj
i dobro znanim biblijskim smislovima. U " " ' U " " J ~ J
procesa osvajanja biblijskog predloska nacelo
140
ske izotopije unutar kojeg se stvaraju odredene formalne
deformacije praznine biblijskog izvornika, a one ee
posluziti za novo, drukcije semanticko punjenje. Novi
tekstovi nisu nikako, ili nisu uglavnom, afirmacija pozna
tih biblijskih odnosa i poruka, vee su umjetnicki poligon
za razvijanja novog videnja kanona. Citatnije intertekstu
alni okvir cvrst, ali dogada se prevareno ocekivanje: okvir
se ne ispunja poznatim dogadajima i besjedama, vee laz
nim i nepostojeeim, izmisljenim i pridodanim. Pred nama
se otvara pseudointertekstualni prostor koji nastaje kao
posljedica autorskih perspektiva i slobodnog iscitavanja
biblijskog sadriaja. Nije vazno ukazati na temeljne biblij
like vrednote i vizure, vee na odstupanje od njih. Kritika i
polemiziranje s biblijskim semantemima ne izostaju: novi
tekstovi osvajaju Bibliju, odnosno sada Biblija usvaja
nove tekstove. Osvajanju su primjerene Jennyjeve figure
elipse Ckrnjeg sintaktickog ponavljanja) i inverzije Cstva
ranje semantickog kontraefekta).
Na temelju analize naSeg odabranog korpusa, a uvaza
vajuCi bitne pretpostavke navedenih dvaju procesa, moze
rno naciniti takvu nacelnu podjelu koja bi Tucicev, Ogri
zovieev, Begovieev i Prpieev dramski tekst svrstala u
tekstove-usvajace biblijskog predloska, dok bi ga ostala
&ltiri teksta osvojila. Pa ipak, cistih slueajeva nema puno,
a pretapanje je dvaju procesa zamjetnije.
Cistim se osvajacima biblijskog predloska mogu nazva
ti Krlezina Legenda i Strozzijev Ecce homo! na temelju
kojih je i stvoren postulirani proces osvajanja, a poglavito
zbog njihova umijeea da stvore, unutar zadanih biblijskih
koordinata, slobodan i prazan intertekstualni prostor dje
lovanja. Njima bi se tipoloski, kao cist slucaj osvajanja
mogao pridodati i tekst Kulundzieeva Vecnog idola, kao
ltarozavjetna mistifikacija 0 Mojsijevu polozaju vode koja
141
r
uzurpirabiblijski okvir i prevrednuje shvaeanje 0 .
i vodama uopce, pri cemu je zamjetno demitiziI
koder se njima, poradi identienog tipoloskog smisla,
pridruziti i Krlezina Saloma. Krlezina pak
je u nekim bitnim elementima sHena prethodnom
nom i Strozzijevom tekstu, a poglavito se to
desemantizaciju biblijskog mita, odnosno na
nje biblijskog arhetipa koje ga prevrednuje i referira
na samo novo videnje, ipak nije eisti osvajaeki
Tipoloska slienost izmedu Krlezinih Hkova i
biblijskih likova i dogadaja ostvarena je
logijama, dakle formalnim sredstvima procesa
a ne osvajanja. Ipak, Krlezina Golgota, kojoj u tom
valja pridruziti i Mihalieevu Grbavicu
arhetipa putem analogija) , tekst je koji govori
svoje moralne poruke, a Biblijaje tek potrosno
sredstvo. Galoviceva Marija Magdalena
tvarila pretpostavke za osvajanje biblijskog
asimilirala je biblijski supstrat metonimijski i
uvodenjem nekih novih likova i pod-dogadaja
za posve novo videnje, ali se to u konaenici ne
Marijina vizura u potpunosti je elaboracija
ka, a gusta referencija na biblijski tekst
nih inteksta zagusilaje liberalniju Marijinu
no smanjila mogucnost da ona bude nalik onoj
Strozzijeva teksta. Galovieev tekst osvaja Bibliju
no, ali ne i smisaono, jer Marijina erotienost,
proizvesti prevrednujuee efekte, u drugom
nestaje i gubi se pred imitacijom predloska. Kako
zamijetiti, u opisu tekstova dobro valja razlikovati
forme i funkcije osvajanja/ usvajanja, stirn da je
funkcija neke forme presudna za svrstavanje
teksta u ovu iIi onu procesualnu kategoriju.
142
Idealu usvajaCkog obrasca, onako kako smo ga mi ovdje
postavili, priblizavaju se dva anaHzirana teksta, Begovi
cev Boiji covjek i Prpicev Kristus na cesti. Oba su teksta
svoje veze s biblijskim predloskom ostvarila sredstvima
metaforicke izotopije i u konaenici obiju drama u potpu
nosti prevladava afirmativno oslanjanje na neke Kristove
naputke sto se tradicionalno mogu iscitati iz biblijskog
predloska. U tom smislu ovim se dramama tipoloski moze
pridodati i drama Ruine Rudolfa Habedusa. Snaga iskre
nog pokajanja i milosrdnog oprosta, Damjanov moralni
integritet, eksplicitno zagovaranje vjere kroz izvanjske,
religiozne manifestacije u sredistu su Begovieeva seman
tickog polja. U pomalo fantazmagoricnoj atmosferi svoje
nacionalne socijale, Prpicu je jako stalo da istakne Kristo
ve ideale oprosta i suosjecanja s gresnikom, pa Casto
spominjani motiv Kristusa na cesti nema funkciju trose
nja golgotskog simbola. Naprotiv, cilj je upozoriti kako se
i na individualnoj (Pavelov zivot) i na nacionalnoj razini
(odlazak Hrvata u pecalbu) stalno ponavlja muka i trplje
nje koje treba ponosno podnositi i pri tome ostati eovjek
krScanskoga lika.
Ponesto drukciji tonovi izbijaju iz Tucieeve i Ogrizovi
ceve usvajacke metode biblijske motivike, iako je konac
nica njihovih drama potvrda smisla referentnog biblijskog
semantema 0 potrebi vjerskog preobrazenja, odnosno 0
prevladavanju duhovnog nad materijalnim. Dokje u Tu
ciea On, zbog nedvosmislene veze s Biblijom, Krist koji
jedini razumije, opraSta i ukazuje na put spasenja, za
razliku od dogmatika iz samostana, On je ujedno i onaj
koji Demetrija zeli, metodom njegove viastite koze, nau
6ti zemaljskoj pameti, iako zna koliko ce to bola nanijeti
Demetriju. Topia i obicna ljudska samilost prema De
metriju i njegovoj nesreCi, a koja se nazire iz Tuciceve
143
I
I
I
I
!

a

n'
I'
11
!"
"
"".
' .
'''' ....
j
....
,.
i' :
drame, pomalo slabi snagu Kristove bozanske pouUlfl
lieemjerju ispraznog religijskog shvacanja, sto je
naznacen u toj drami preko iskaza i ponaSanja samOa"
ske brace, vee smo ponesto rekli u samoj analizi.
vo je da se Tueieeva Golgota u jednom svom
elementu preklapa s Krlezinom Golgotom. Citiranje
podobe 0 izgubljenom sinu u Tucicevu tekstu
odgovara Krlezinoj parafrazi predaje 0 Ahasveru,
kon toga intertekstualno se dogada isto: Demetrije
ra na izgubljenog sina, a Ksaver na Ahasvera.
Krista u analiziranom Ogrizovieevu djelu je On,
dusa, ali njegovo je kristovsko poslanje
ludijaboliziranim nastupom, sto ometa cijeli tijek
brazenja i Cini ga u citatelja gotovo zastraSujucim:
se treba smrtno plaSiti svojih grijeha i zivjeti
puteima lijecnika du13a. Dodu13e, afirmacija
supstrata naposljetkujasno izlazi na povrsinu, ali
kidno se osjeea pritisak plaSta misticnog preobraz
,
Dakle, konaCni izgled sintakticko-semantickog
ka suodnosa odabranih dramskih tekstova s
predloskom, tj. moguCi rast strukturne asimilaeije
u drami hrvatskog ekspresionizma s obzirom na
analize naeina i funkcija te asimilacije, te postulil
dihotomiju proeesa usvajanja i osvajanja, izgledao
ko: na pocetku proeesa usvajanja stoje
covjek i Prpieev Kristus na cesti, dok se
otklon prema osvajanju osjeea u Tueieevoj Golgoti
zovieevu Objavljenju. Na granicije dvaju proeesa
ceva Marija Magdalena koja formalno zapocinje,
metonimijske asimilacije, konkretan dijalog s
smislom, ali funkeijom ostaje usvajacki
finitivan pomak naprijed, nastavljajuCi Galovieev
ni dijalog s Biblijom, ali sada u bitno drukcijoj funit"",
144
noj izvedbi, uCinit Ce Krleza svojom Legendom gdje ce prvi
put u nas Biblija, s Isusovim unutra13njim dilemama, biti
izlozena snaznoj prevrednujucoj optiei. Strozzi ce slijediti
Krlezu u osvajanju biblijskog predloska i nastaviti tamo
gdje se njegov idejni prethodnik zaustavio - Judinom
sudbinom iz drame Ecce homo! domit ce kriticki raso
mono Krlezina Golgota funkcionalno i simbolicno stoji na
kraju predocena dvojakog proeesa, dugujuCi svakom od
njih pone13to: formalno je bliza usvajanju, jer dominira
aluzivno-tipoloski odnos spram biblijskog predloska, ali
je funkcionalno sasvim osvojila biblijske arhetipove i pro
fanirala njihov smisao u povijesnom svijetu. Krleza je
ovom dramom zadao biblijskom predlosku konacan uda
rae: sveo ga je na puko rasadiste arhetipova, bez moguc
nosti iskrene vjere u one ideale kojima su nekad zraCili, a
koji su vidljivi na pocetku procesa usvajanja.
Sintakticko-semanticki i funkcijski kM preuzimanja i
nazocnosti biblijskih mitema i tematema u drami hrvat
ske avangarde moguee je, dakle, srnjestiti unutar raspona
8to ga omeduju dva recepeijska modela usvajanja i osvaja
nja. Bitno je pri tome istaei ono 13to je vee receno u uvodu
ove radnje, a toje daje kretanje tekstova unutar skicira
nog raspona iskljucivo ovisno 0 na130j vlastitoj otkrivackoj
proceduri i optici. Ovdje smo predocili, kroz izbor i ana
lizu drama, idealno i logicno kretanje reeepcije biblijskih
sadriaja, svjesno zanemarujuCi kronologiju nastanka i
stilsku identifikaeiju izabranih dramskih tekstova. Cilj
nam je bio privremeno napustiti specificno i pomalo kao
ticno stilsko i idejno kretanje hrvatske avangardne drame,
kako u opcoj poetici, tako i u poetici svakog pojedinog
Ilutora, kako bismo onda mogli, 8tO je god moguee jasnije,
izdvojiti sintaksu, semantiku i funkciju pristupa biblij
skom sadrzaju. PostuUrani su recepcijski modeli stoga
145
I
!
I
..
m
w

...
I'!
j'
=
konstrukt Ciste i oeekivane recepcijske slike
kojeje, vjerujemo, ipak nesto lakSe osjetiti hrvatski
gardni prodor u Bibliju, odnosno, osjetiti onu izmienll
napetost u njezinu dramskom predstavljanju,
afirmiranja i prevrednovanja.
'!I'
146
'"
LITERATURA
Biblija. Stari i Noui zaujet. Krscanska sadasnjost, Zagreb, 1990.
Barthes, Roland: Teorija 0 tekstu, u: Republika, XLII/1986, 9-10, str.
1096-1110.
Boyarin, Daniel: Old wine in new bottles. Intertextuality and midrash,
u: Poetics Today, 8/1987, 3-4, str. 539-556.
Culler, Jonathan: The Pursuit of Signs. Semiotics, Literature, Decon
struction. Cornell University Press, Ithaca, 1981.
Dialog der Texte. Hamburger Kolloquiam zur Intertextualitet. Hrsg. von
Wolf Schmid und Wolf-Dieter Stempel. Wiener Slawistischer
Almanach, Sonderband 11, Wien, 1983.
Divignaud, Jean (Divinjo, Zan): Sociologija pozorista (kolektiune senke).
BIGZ, Beograd, 1978.
Ekspresionizam i hruatska knjiieunost. Posebno izdanje casopisa
Kritika, Zagreb, sv. 3, 1969.
Ekspresionizam u drami i pozoriStu. Temat casopisa .Pozoriste, Tuzla,
br. 2-3/1972.
Expressionism as an international literary phenomenon. Ed. Ulrich
Weisstein. Didier, Paris-Akademiai kiad6, Budapest, 1973.
Flaker, Aleksandar: Stilske formacije. SveuCilisna naklada Liber,
Zagreb,1986
2
.
Flaker, Aleksandar: Poetika osporauanja. Auangarda i knjiieuna ljeuica.
Skolska knjiga, Zagreb, 1982.
Flaker, Aleksandar i Ugresic, Dubravka (ur.): Pojmounik ruske
auangarde I-IX. Graficki zavod Hrvatske, Zavod za znanost 0
knjizevnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1984-1992.
Franges, Ivo: Pouijest hruatske knjiieunosti. Nakladni zavod Matice
hrvatske. Zagreb-Cankarjeva zalozba, Ljubljana, 1987.
French Literary Theory Today. A reader. Ed. Tzvetan Todorov.
Cambridge University Press, Cambridge-Editions de la Maison des
Sciences de I'Homme, Paris, 1982.
Frenzel, Elisabeth: Motiue der Weltliteratur. Alfred KrOner Verlag,
Stuttgart, 19924.
149
'1!"
Frenzel, Elisabeth: Stoffe der Weltliteratur. Alfred Kroner
Stuttgart, 1963
2

Furness, R. S.: Expressionism. Methuen & Co, London, 1973.
Gasparovic, Darko: Dramatica krleziana. Centar za kulturnu
SSOH, Zagreb, 1977.
Harrington, Wilfrid J.: Uvod u Bibliju - spomen objave.
sadailnjost, Zagreb, 1991.
HeCimovic, Branko: Hrvatska dramska knjiievnost izmedu dva
Rad JAZU, br. 353, str. 111-320.
Hecimovic, Branko: 13 hrvatskih dramaticara. Od
Krlezino doba. Znanje, Zagreb, 1976.
Influence and Intertextuality in Literary History. Eds. Jay Clayton
Rothstein. The University of Wisconsin Press, 1991.
Intertekstualnost & intermedijalnost. Ur. Zvonko Makovic et aI.
za znanost 0 knjizevnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb,
Intertekstualnost & autoreferencijalnost. Ur. Dubravka
Viktor Zmegac. Zavod za znanost 0 knjizevnosti
fakulteta, Zagreb, 1993.
Ivanisin, Nikola: Tradicija, eksperiment, avangarda. Logos, Split,:
James, Hall: Rjecnik tema i simbola u umjetn08ti. August
Zagreb,1991.
Jeiic, Slavko: Hrvatska knjiievnost ad poeetka do danas. 11
Naklada A. Velzeka, Zagreb, 1944.
Konstantinovic, Zoran: Ekspresionizam. Obod, Cetinje 1967.
Matieevic, Ivica: SintaktiCko-semanticki aspekti avangardnog u
dramama Tita Strozzija, u: Julije Benesic-Tito Strozzi.
radova znanstvenih kolokvija Hrvatskog narodnog
Zagrebu 1992. i 1993. Ur. Nikola Batusic. HNK, Zagreb,
143-157.
Micheli, Mario de: Umjetnicke avangarde XX. stoljeea. Nakladni'
Matice hrvatske, Zagreb, 1990.
Muschg, Walter (Muiig, Valter): Tokovi ekspresionizma. Petar
Beograd, 1972.
Oraic-Tolic, Dubravka: Teorija citatnosti. Graficki zavod
Zagreb, 1990.
Poggioli, Renato (Podoli, Renato): Teorija avangardne umetnostt:l
Beograd, 1975.
Prince, Gerald: A Dictionary of Narratology. University of
Press, 1987.
Riffaterre, Michael: Semiotics of poetry. Indiana University
Bloomington, 1978.
Rjecnik biblijske teologije. Ur. Xavier Leon-Dufour et aI. Krscanska
sadasnjost, Zagreb, 1980.
Senker, Boris: Hrvatska drama 20. stoljeea. I dio. Logos, Split, 1989.
Siabinac, Gordana: Hrvatska knjiievna avangarda. August Cesarec,
Zagreb, 1988.
Srdan Tude, Milan OgrizoviC, Andrija Mili5inoviC, Petar Petrovic Pecija.
lzabrana djela. Prir. Branko Hecimovic. PSHK, knj. 72, Matica
hrvatska-Zora, Zagreb, 1969.
Strozzi, Kulundiie, Mesaric, Senei5ic. Dramska djela. Prir. Dubravko
JelCic. PSHK, knj. 106, Matica hrvatska-Zora, Zagreb, 1965.
Sicel, Miroslav: Pregled novije hrvatske knjiievnosti. SveuCilisna
naklada Liber, Zagreb, 1979
3
.
Ubersfeld, Anne (lbersfeld, An): Citanje pozorista. Beograd, "Vuk
Karadzic, 1982.
Vuckovic, Radovan: Poetika hrvatskog i srpskog ekspresionizma.
Sarajevo, 1979.
Vuckovic, Radovan: Modema drama. Veselin Maslesa, Sarajevo, 1982.
VuCkovic, Radovan: Krlezina dela. Oslobodenje, Sarajevo, 1986.
Zmegae, Viktor: Teiista modemizma. Od Baudelairea do ekspresioniz
ma. Sveucilillna naklada Liber, Zagreb, 1986.
150
151
'f
KAZALO IMENA
Bahtin, Mihail 35
Barthes, Roland 35-41, 147
BatuSic, Nikola 7, 148
Begovic, Milan 8, 62-66, 68, 70
72, 141, 143-144
Benesic, Julije 148
Borges, Jorge Luis 125
Boyarin, Daniel 40-43, 46, 57, 61,
147
Cihlar Nehajev, Milutin 134
Clayton, Jay 37, 148
Culler, Jonathan 35, 37, 39-41,
147
Cale-Knezevic, Morana 56
Divignaud, Jean 28,147
Diller, Albrecht 16, 53, 80, 111,
138, 146
Eliot, Thomas Stearns 35-36
Fergusson, Francis 137
Flaker, Aleksandar 5-6, 11-13, 17,
19-20,30,147
Ivo 7,147
Frenzel, Elisabeth 129, 147-148
Freud, Sigmund 20
Furness, R. S. 23, 30-31, 148
Galovic, Fran 8, 103-108, 110
112, 114-115, 118-120, 127,
142, 144
Gailparovic, Darko 117, 132-133,
148
Gjurgjan, Ljiljana 19
Goll, Iwan 33
Habedu6, Rudolf 7, 143
Hadermann, Paul 17
Hall, James 148
Hansen-Love, Aage A. 32
Harrington, Wilfrid J. 14, 33, 148
Hatvani, Paul 27
Hecimovic, Branko 7, 71, 74, 148
149
Held, Heinz-Georg 103, 106
Ivan Evandelist 98, 113
Ivani!iin, Nikola 5, 148
Jakobson, Roman 46, 60
Jelcic, Dubravko 149
Jenny, Laurent 35, 40, 44-49, 57,
59-61, 140-141
Jezic, Slavko 21, 148
Kaiser, Georg 22-23
Kofka, Friedrich 23
Konstantinovic, Zoran 21, 24, 28
29,33,148
Kornfeld, Paul 22-23
Kosor, Josip 7
Kraus, Karl 27
Kristeva, JUlija 35-37,40-41
153
'l!'
KrleZa, Miroslav 7-8, 112-119,
121, 124, 128-135, 139, 141
142,144-145,149
Kulundzic, Josip 7, 141
Lederer, Ana 11
Leon-Dufour, Xavier 149
Livadic, Branimir 93
Lotman, Jurij 19, 34
Luka Evandelist 82, 114-115
Makovic, Zvonko 47,148
Marko Evandelist 96, 114-115
Matej Evandelist 115
Maticevic,Ivica 148
Mesaric, Kalman 149
Micheli, Mario de 25-27,148
Mihalic, Stjepan 7,142
MilCinovic, Andrija 90, 93, 149
Murray, Gilbert 137
Muschg, Walter 24-26, 29-30, 33,
148
Nietzsche, Friedrich 24, 137
Ogrizovic, Milan 7-8, 90, 92-102,
141, 143-144, 149
Oraic-ToH6, Dubravka 40, 50--52,
54-57,60--61,113,148
Pavlicic, Pavao 12, 55, 72
Petrovic Pecija, Petar 90, 149
Pinthus, Kurt 137
Poggioli, Renato 13, 1S--20, 148
Prince, Gerald 60,148
Prohaska, Dragutin 93
Prpic, Tomislav 8, 72-74, 76-79,
141, 143--144
Riffaterre, Michael 35, 37-38,
148
Rothstein, Eric 37, 148
SauBSure, Ferdinand de 35,
55
Schmid, Wolf 147
Seneei6, Geno 149
Senker, Boris 7, 72, 120, 149
Slabinac, Gordana 5, 7-8,
17-18,149
Smirnov, Igor 47
SokaCi6, Zivko 93
Stempel, Wolf-Dieter 147
Strozzi, Tito 7-8, 119-123,'
128, 141-142, 145,
Samsalovic, Gustav 129
Sicel, Miroslav 7,149
Tinjanov, Jurij 35
Todorov, Tzvetan 35, 147
Tuci6, Srdan 8, 81-92,
143-144, 149
'Obersfeld. Anne 66, 149
UgreSic, Dubravka 20
Vajda. Gyorgy M. 27
Vuckovic, Radovan 7. 11,
71,75,7S--79,149
Weisstein, Ulrich 23,
Worringer, Wilhelm 27
Zmegac, Viktor 6, 40,
149
BILJESKA 0 PISCU
lvica Maticevic roden je 12. ozujka
1966. u Slavonskom Brodu, gdje je zavrsio osnovnu i
srednju skolu. Godine 1992. diplomirao je na Filozofsko
me fakultetu Sveucilista u Zagrebu komparativnu knji
zevnost i opcu lingvistiku, godine 1996. magistrirao na
istom Fakultetu s temom 0 biblijskom intertekstu drame
hrvatske avangarde.
Svoje radove (studije, clanke, prikaze) objavljuje u stru
cnoj periodici i znanstvenim zbornicima. Strucni mu je
interes usmjeren prema prouCavanju novije hrvatske knji
zevnosti, napose prema knjizevnosti prve polovice dvade
setoga stoljeca. Radi kao znanstveni asistent u Zavodu za
povijest hrvatske knjizevnosti HAZU u Zagrebu.
155
154
If
KAZALO
Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Biblija u poetici avangarde i ekspresionizma . 12
Intertekstualnost i biblijski predlozak . 35
Analiza odabranih dramskih djela. . . 62
Boiji covjek Milana Begovica . . . . 62
Kristus na cesti Tomislava Prpica . 72
Golgota Srdana Tucica . . . . . . . 81
Objavljenje Milana Ogrizovica . . . 93
Marija Magdalena Frana Galovica . 103
Legenda Miroslava Krleze 112
Ecce homo! Tita Strozzija . 119
Golgota Miroslava Krleze 128
Zakljucak . . 136
Literatura . . 149
Kazalo imena 153
Biljeska 0 piscu 155
157