PISANJE ZNANSTVENOG RADA

DIJELOVI ZNANSTVENOG RADA

U znanstvenim radovima nalazimo slijedee dijelove:
Naslov, Abstrakt (Saetak), Kljune rijei, Uvod, Materijal i metode, Rezultati, Diskusija, Zakljuak ili znanstveni doprinos, Zahvale, Literatura, Biljeka o autoru (autorima)

DIJELOVI ZNANSTVENOG RADA

Dijelove Zahvale, Znanstveni doprinos i Biljeke o autorima ne nalazimo u svim radovima. U radovima iz podruja drutvenih i humanistikih znanosti moemo nai radove u kojima su dijelovi Materijal i metode, Rezultati i Diskusija integrirani u jednom dijelu pod razliitim nazivima ili ak bez naziva. U radovima iz podruja drutvenih i humanistikih znanosti, pojedini dijelovi rada su uobiajeno naslovljeni opisom dijela sadraja a ne opisom funkcije dijela rada.

REDOSLIJED PISANJA RADA

Redoslijed pisanja je individualna stvar svakog autora, a ovisi o problematici, vrsti rada itd. Ipak, najbolje je zapoeti s poglavljem koje se ini najlakim. Za mnoge je to Materijal i metode, dok drugi najvie vole zapoeti s Rezultatima. Diskusiju i Saetak je obino najlake napisati na kraju. Literaturu je najbolje raditi postupno paralelno s pisanjem ostalih poglavlja (kako koju referencu uvrstite u tekst, pridodate je listi).

REDOSLIJED PISANJA RADA Materijal i metode su svakako izbor za najlaki poetak pisanja rada jer: se radi o dijelu u kojemu se navodi materija koja je ve dobro obra ena u fazi planiranja znanstvenog istraivanja iz kojeg nastaje rad (rad je zapravo izvjetaj o provedenom istraivanju i dobivenim rezultatima).

REDOSLIJED PISANJA RADA Nastavak pisanja rada izlaganjem rezultata znanstvenog istraivanja tako e je logian put jer se zapravo radi o prezentaciji podataka ije je dobivanje obra eno tijekom planiranja znanstvenog istraivanja te se pisanje ovog dijela rada svodi na izbor rezultata i izbor naina prezentacije rezultata istraivanja.

REDOSLIJED PISANJA RADA

Diskusija je najkreativniji dio znanstvenog rada kao izvjetaja znanstvenom istraivanju jer se u njemu, dobiveni rezultati istraivanja stavljaju u kontekst znanstvenih znanja pripadajue znanstvene discipline ili interdisciplinarnog znanstvenog podruja. Time rezultati istraivanja stjeu relaciju s ukupnim znanstvenim znanjima discipline kao znanstvene realnosti. Diskusija, znai uspostavu relevantnosti rezultata znanstvenog istraivanja u cjelini znanstvenih znanja znanstvene discipline, grane, polja i podruja znanosti, ime je stvorena osnova za definiranje znanstvenog doprinisa znanstvenog rada, ali i znanstvenog istraivanja o kojemu rad izvjetava.

NASLOV
Naslov je vaan dio rada, puno vaniji nego to se to na prvi pogled moe pomisliti. Naslov je indikativan za rad, poga a bit rada, sugerira sadraj rada, a ponekad ak i otkriva najvanije otkrie ili znanstveni doprinos koje rad donosi. Naslov je vaan jer brojni servisi za znanstvene informacije ponajvie ovise o naslovu i koriste ga za svoje potrebe.

NASLOV
Naslov treba biti organiziran oko vanih rijei (kljunih rijei). Iz naslova treba izbaciti sve nepotrebne rijei koje nita posebno ne znae. Ako se rad odnosi na neku odre enu vrstu (ili bilo koju drugu taksonomsku kategoriju) onda ona mora biti ukljuena u naslov. Naziv vrste mora biti na latinskom (pisan kurzivom). Treba izbjegavati specijaliziranu terminologiju, "kovanice" i skraenice u naslovu (osim ope poznatih kao to su npr. DNK, RNK, ATP itd.) Taksonomija, znanost o zakonima i naelima razvrstavanja,

SAETAK
Saetak je kratko poglavlje (veina asopisa definira njegovu duinu, ograniavajui je na 250 rijei ili manje). Saetak treba biti saet, koncizan prikaz rada koji u glavnim crtama govori o tome to se istraivalo i to se dobilo. Saetak sumira glavne elemente rada: svrhu zato je istraivanje ra eno, metode koje su koritene, glavne rezultate koji su dobiveni te zakljuke koji iz rezultata proizlaze.

SAETAK Jedan od dobrih pristupa u pisanju saetka je taj da se na jedan papir izvuku sve vane toke koje donosi svako poglavlje. Od tako izvuenih reenica moe se sloiti dobar saetak. Saetak je najbolje napisati na kraju kada je rad dovren.

SAETAK Dobar saetak mora initi cjelinu koja stoji sama za sebe i koja je itatelju razumljiva bez uvida u cijeli rad. Saetak je vaan iz istih razloga zbog kojih je vaan naslov rada, jer je saetak, pored naslova, ono to znanstvenici prvo pogledaju kada pregledavaju literaturu.

KLJUNE RIJEI
Veliki broj znanstvenih asopisa trai da se iza saetka navede nekoliko najvanijih rijei koje se odnose na rad (kljune rijei). Kljune rijei ulaze u razliite indekse i pretraivae literature i olakavaju traenje potrebne literature. Kod izbora kljunih rijei potrebno je redoslijed navoda usmjeriti od irih pojmova prema uim.

KLJUNE RIJEI Izbor kljunih rijei zahtijeva veliko iskustvo znanstvenika. Izbor i redoslijed navoda kljunih rijei pokazuje u kojoj mjeri znanstvenik moe anticipirati nain pretraivanja s pomou kljunih rijei i time osigurati iroku dostupnost svoga rada.

UVOD
Uvod stavlja rad u iti kontekst (prua background informacije o problematici koju rad tretira; to se do sada o tom problemu istraivalo i to je istraeno). Uvod tako er definira i one aspekte problema koji su malo ili nedovoljno poznati. U uvodu autor treba iznijeti svrhu i glavne ciljeve rada hipotezu i prognozu.

UVOD Uvod sumira literaturna saznanja o problematici koju tretira rad. Zapoeti treba s pregledom saznanja o iroj problematici, a potom prijei na specifian problem s kojim se rad bavi. Na taj nain daje se dobar teoretski okvir rada i postupno pripremaju itatelji za problematiku koja slijedi.

UVOD Uvod ne bi trebao biti dug (on nije mjesto na kojemu treba iznijeti sve to je poznato o danoj problematici). U uvodu ne treba citirati sve mogue reference, a najbolje je uope ne citirati reference, jer se citiranjem referenci nepotrebno troi prostor asopisa.

UVOD
Uvod bi ukratko trebao dati odgovore na sljedea pitanja: 1. to je poznato o temi rada? 2. to rade drugi znanstvenici, koja su tekua istraivanja u podruju predmeta rada? 3. to je predmet istraivanja i koji su rezultati istraivanja koje je predmet rada? 4. to je znanstveni doprinos?

MATERIJALI
Poglavlje Materijali daje: sastav, receptura i proizvo aa kemijskih spojeva, pomonih materijala i ure aja. opis aparata, instrumenata, alata i druge opreme; popis svih pomonih materijala, prirunika, praktikuma, uputa za upotrebu; znaajke bitne za istraivanje; potpune taksonomske informacije; ako su predmet istraivanja ljudi, potrebno je navesti dob, spol i druge podatke; popis svih pisanih materijala koji su izvori podataka;

METODE
Pod metodama podrazumijevamo primjerice sljedee informacije:
1. pregled metoda znanstvenih istraivanja koje su upotrijebljene u istraivanju; 2. istraivake tehnike , procedure, postupke; 3. detaljan opis eksperimentalne procedure (dizajn eksperimenta, kako su izvrena mjerenja, to je bila kontrola itd.); 4. mjesto i vrijeme istraivanja (poeljno je priloiti geografske karte, mape ili fotografije); 5. statistike metode koje su koritene u obradi rezultata. Uobiajene statistike metode se ne moraju objanjavati, ali ukoliko se koriste neke specifine, manje uobiajene, metode tada ih je potrebno ukratko objasniti.

REZULTATI
Poglavlje Rezultati ima iskljuivo funkciju izvjetavanja o dobivenim rezultatima. Ovdje se rezultati ne komentiraju, ne uspore uju s rezultatima drugih autora, niti se donose zakljuci. Neki asopisi doputaju da se rezultati i diskusija iznesu u jednom poglavlju (poglavlje se tada zove Rezultati i diskusija), pogotovo onda kada se radi o kraim radovima (nekoliko stranica).

REZULTATI Ukoliko Rezultati ukljuuju tablice i grafove, tada svaki od ovih priloga mora biti citiran u tekstu. Kod iznoenja srednjih vrijednosti poeljno je da su one popraene mjerom varijabilnosti (standardnom devijacijom ili standardnom pogrekom).

DISKUSIJA
Diskusija je poglavlje u kojemu se samo i iskljuivo interpretiraju i komentiraju dobiveni rezultati. Ovo je poglavlje u kojemu autori izlau to oni sami misle o znaenju njihovih rezultata. Podravaju li rezultati istraivanja njihovu poetnu hipotezu ili ne i zato? Tamo gdje je to neophodno potrebno je pozvati se na podatke, tablice, grafove i slike navedene u Rezultatima. Autori diskutiraju mogue razloge zbog ega su u svojim istraivanjima dobili navedene rezultate, u kojoj su mjeri koritene metode utjecale na rezultate te da li bi neke druge metode dale drukije rezultate.

DISKUSIJA
Napokon, autori u diskusiji komentiraju kako se njihovi rezultati uklapaju u iri kontekst znanstvenih znanja. Diskusija je pravo mjesto da se samokritiki upozori i na neke nedostatke (objektivne ili subjektivne) vlastite studije. Zadatak autora je da u Diskusiji da najvjerojatnije, odnosno najbolje mogue objanjenje s obzirom na rezultate koje je dobio (nitko ne oekuje otkrivanje apsolutnih istina i konanih rjeenja problema).

DISKUSIJA
Eksperimenti ili opaanja nee uvijek potvrditi poetnu hipotezu, nee potvrditi postojanje znaajne razlike izme u eksperimentalnih rezultata i kontrolnih rezultata, nee se pronai veza izme u dviju varijabli ili postojanje trenda. Ovakvi "negativni" rezultati su tako er vani znanstveni rezultati i oni tako er trae objanjenje. Vrlo esto ovakvi neoekivani rezultati mogu preusmjeriti istraivanja u drugom pravcu koji e se pokazati vanijim i znaajnijim. Mnoga su velika otkria nastala nakon grjeaka ili nakon dobivanja neoekivanih ("negativnih") rezultata

ZAKLJUCI
Zakljuci nisu obavezno poglavlje u svim asopisima i esto je preputeno autoru na volju hoe li zakljuke iznijeti u zasebnom poglavlju. Glavni se zakljuci rada vrlo esto iznose u poglavlju Diskusija, tako da nema posebne potrebe za poglavljem Zakljuci. Zakljuke vrlo esto nalazimo u kratkim radovima, kod kojih su Rezultati i diskusija spojeni u jedno poglavlje, ili pak u vrlo opsenim radovima koji imaju vrlo dugu i kompleksnu Diskusiju tako da postoji opravdana potreba da se glavni zakljuci jo jednom sumiraju i ponove. U svakom sluaju ovo je obino vrlo kratko poglavlje u kojemu se glavni zakljuci rada vrlo saeto i taksativno (ponekad se numeriraju) navode jedan za drugim.

ZAHVALE
Ovo se poglavlje najee stavlja izme u Diskusije (ili Zakljuaka ako ih ima) i Literature. U ovom se poglavlju autori zahvaljuju svima onima koji su im na bilo koji nain pomogli bilo tijekom njihovih istraivanja, bilo tijekom pisanja rada. Znanstvena etika nalae da se nikome ne zahvaljuje prije nego to ga se konzultira i prije nego to se za to dobije odobrenje.

LITERATURA
Ovo poglavlje predstavlja popis svih referenci (citata) navedenih (citiranih) u tekstu. Svi citati u tekstu moraju biti navedeni u Literaturi (popisu na kraju rada) i obrnuto, svi citati iz popisa moraju biti citirani u tekstu. Reference se u Literaturi mogu navesti abecednim redom (prema prezimenu prvog autora), ili se pak mogu navesti prema redoslijedu citiranja u tekstu (u ovom se sluaju citati numeriraju rednim brojevima). Poglavlje Literatura se sastoji iskljuivo od referenci citiranih u tekstu.

BIBLIOGRAFIJA

Bibliografija je popis svih referenci upotrebljenih u tekstu, ali i svih drugih referenci relevantnih za danu problematiku koje nisu bile citirane u tekstu.

LITERATURA
U pravilu, svaki znanstveni asopis ima svoja uputstva za pisanje referenci u Literaturi, ali bez obzira na redoslijed i nain pisanja u asopisima referenca mora sadravati slijedee elemente: - prezimena i inicijali autora, - godina publiciranja rada, - naslov rada, - naziv asopisa (puno ime ili slubena kratica), - volumen i broj (broj nije uvijek obavezan), - stranice.

LITERATURA
U asopisima nekih znanstvenih podruja (primjerice kemija), u referencama se izostavlja naslov rada. Kada u tekstu navodimo rezultate ili bilo koje druge informacije koje nisu nae, potrebno je navesti njihovog autora. Dva su mogua naina citiranja referenci u tekstu u prirodnim znanostima (naime, u humanistikim se znanostima to esto radi u fusnoti na dnu stranice, to u prirodnim znanostima nikada nije sluaj).

CITIRANJE
Citiranje literature moe se izvriti na vie naina od kojih su najei: Abecedni sustav, Numeriki sustav, Abecedno numeriki sustav i Vancouver-ski.

Svaki sustav propisuje nain organizacije referenci u tekstu rada i nain organizacije referenci u bibliografiji ili literaturi rada.

CITIRANJE
Abecedni ili harvardski sustav citiranja literature propisuje navo enje prezimena autora i godine u tekstu, a u bibliografiji rada reference se navode abecednim redom prema prezimenu autora (ili prvog autora ako ih ima vie). Harvardski sustav je pogodan stoga to reference nisu numerirane te se lako unose u tekst ili briu, a da pri tome ne treba raditi velike izmjene. Nepogodnost je poveanje teksta u sluaju veeg broja citiranih referenci.

CITIRANJE
Numeriki sustav citiranja literature propisuje citiranje prema redoslijedu pojavljivanja (navo enja) pojedine reference u tekstu. Na mjesto navoda u tekstu rada stavlja se samo broj u zagradama (primjerice [1], [2],...), a u bibliografiji navode se podaci o referenci i autoru ili autorima. Prednost numerikog naina citiranja je jednostavna organizacija referenci u tekstu, a loa stana je oteano unoenje novih referenci ili izbacivanje unesenih referenci.

CITIRANJE
Abecedno-numeriki sustav citiranja literature je kombinacija numerikog i harvardskog naina, pri emu su otklonjeni nedostaci oba sustava. U tekstu, na mjestu navoda, stavlja se samo broj u zagradama, a u literaturi reference se navode pod brojem ali abecednim redom prezimena prvog autora. Vancouver-ski nain citiranja definira ujednaeni nain citiranja za znanstveno podruje biomedicine kao numeriki nain.