Grigor Vitez

VRATIO IVOT POEZIJI ZA DJECU Jedan od najznaajnijih, a moda i najvei i najbolji srpski pjesnik za djecu, Grigor Vitez, roen je 15. februara 1911. u selu Kosovac kod Nove Gradike, tamo gdje je do rata 1991-1995. ivio znaajan procenat Srba. Umro je rano, u 56. godini, u Zagrebu, 23. novembra 1966, a sahranjen je u rodnom selu. Pisao je poeziju za djecu i odrasle, prie i prozu za djecu, slikovnice, igrokaze, ali sve njegovo stvaralatvo ostalo je nedovoljno poznato i valorizirano, palo je u sjenu sjajnih pjesama za djecu koje oaravaju male i odrasle itaoce, kritiare i teoretiare knjievnosti. Pored ostalih, objavio je knjige pjesama za djecu "Prepelica", 1956, "Sto vukova", 1957, "Kad bi drvee hodalo", 1959, "Jednog jutra u gaju", izbor, 1961, "Iza brda plava", izbor, 1961, "Hvatajte lopova", 1964, "Gdje prie rastu", 1965, i "Igra se nastavlja", posmrtno, 1967. Prevodio je poeziju za djecu sa stranih jezika i priredio izbor iz strane poezije za djecu "etiri vjetra", 1968. Djetinjstvo je proivio u rodnom selu, ispod planine Psunj, i odatle ponio sve tajne koje je mogue usisati iz bogate prirode, sve zvukove, onomatopeje, glasanje ptica, ivotinja, trave, drvea, potoka i vjetrova, mirise, spektar boja i djeakih doivljaja. Kao uitelj proniknuo je u psihologiju djece, zavolio njihove nestaluke, matovite igre, dosjetljivost i shvatio da je jedini pravi pedagoki metod uenja - uenje kroz igru, kroz zabavu. Unio je svjeinu u poeziju za djecu srpsko-hrvatskog govornog podruja, potpuno je obnovio, probudio iz letarginog sna. PTIJA PJEVANKA KAD BI DRVEE HODALO Kad bi drvee hodalo, ume bi se razilazile na sve strane. Drvee bi hodalo, A mahale njihove grane. Kad bi drvee hodalo, I parkovi bi etali nedjeljom sa etaima, A moda bi i zaigrali malo s igraima. Kad bi drvee hodalo, Meu pticama bi dolo do velike pometnje, Jer bi i gnijezda krenula u etnje. Kad bi drvee hodalo, Ja bih pisao narani sa juga, Nek doe kod mog bolesnog druga. Jutros pala knjiga s krova, Prosula se iz nje slova, Dole ptice velike i male I slova se nazobale. I sad sriu svakog dana Razna slova progutana. Naglas viu, te urliu I cvrkuu i uviu I vrgolje i ivkaju I uere i civkaju, Pite, vrlje i ciliu, Krijete, cvre i ivriu. Krie, gru i grliu I pijuu i cijuu, uborkaju, uorkaju, Pirikaju, cirikaju, Piskutaju, cvijukaju, Cvrljugaju, vrljugaju, irlikaju, grljukaju, Fiukaju i bigliu I pjevaju i uzdiu...

DOHVATI MI TATA MJESEC Svaki dan ih sunce pita, Iz knjige im zlatne ita, Te od zore ue, sriu Dva-tri slova da urliu GDJE EMO SMIJEH SIJATI Gdje emo smijeh sijati? Po dvoritu, Igralitu, umom, ispod granja Gdje god je igranja. A gdje e smijeh klijati? U mom srcu, U tvom srcu, U srcima sviju Klice smijeha kliju. A gdje e smijeh cvjetati? Na mom licu, Na tvom licu, Na licima sviju to se s nama smiju. DOZNALO SE Radmila u gaju bila, Sa svrakom se posvadila, Posvadila ba! A otkud zna? Rekla mi je vjeverica. Otkud znade vjeverica? Rekla joj je eva ptica. Otkud znade eva ptica? Rekaojoj siv oblak. Otkud znade siv oblak? Rekao mu vjetar lak? Otkud znade vjetar lak? Kako ne bi znao vjetar, Korak mu je kilometar, A iroka krila laka Od oblaka do oblaka. Dohvati mi, tata, mjesec, Da kraj mene malo sja! Dohvati mi, tata, mjesec, Da ga rukom taknem ja! Mjesec mora gore sjati, Ne smije se on skidati. On mora kod zvijezda biti, Put zvijezdama svijetliti, Da zvijezdice kui znaju, Kad se nebom naigraju. I na zemlju mora sjati, Da zec vidi veerati, Da je vidi putovati, Da mi vidi trkarati, Da bi ptice mogle spati, I da tebi, moje dijete, Mjesec lagan san isplete Od srebrnih niti Pa da sniva i ti. KAKO IVI ANTUNTUN U desetom selu ivi Antuntun. U njega je malko Neobian um. On posao svaki Na svoj nain radi: Jaja za leenje On u vrtu sadi. Kad se jako smrai, On mrak grabi loncem. Razlupano jaje On zaiva koncem. Da l' je jelo slano, On to uhom slua. A ribu da pjeva Nauiti kua. Na livadu tjera Bicikl da pase. Da mu mie lovi, On zatvori prase. Guske sijenom hrani, Snijegom soli ovce. A nasadi kvoku

JEDNOG JUTRA U GAJU Da mu lee novce. Kad kroz ito ide On sjeda u un. Sasvim na svoj nain ivi Antutun. TKO E S NAMA U UMICU Tko e s nama u umicu, U umicu Po bukvicu? Tko se boji, Tog ne broji, Jer ve ide ljuti lav, Ljuti lav Bundoglav, A za lavom silni medvjed, Silni medvjed Medojed, Za medvjedom mrki vuk, Mrki vuk Ko hajduk, A za vukom uta lija, uta lija Pustahija. A za lijom sivi zeko, Sivi zeko Skoiprijeko, A za zekom crni tvor, Crni tvor Ko zlotvor, A za tvorom mali mi, Mali mi Trimi, A za miem strani je, Strani je Svi sad bje! ZVONI Ljubiasti zvoniu Na zelenom koniu, Kome tvoje zvonce zvoni, uju li te oni? O uje me svaki put Leptir ut. uje me bilje Na tri milje. uje me pela Iz treeg sela. STO VUKOVA Jed nog jutra u gaju Ptice digle graju. Je li slavlje? Je li buna? Ne, danas je sat rauna. Tek se poo javljat dan, U gaj stie gavran vran. Uranio, umio se I popio au rose. Obukao crni frak, Sve pozdravlja mirno: Kvak! Digne kljun Znanja pun I zapita: Dva i dva? Sad se stia graja sva, Zamisli se ptiji svijet. Tek e svraka: Pet, pet, pet! Za njom druge bre-bolje Osmjele se, zavrgolje. Kretalica krijeti: est! una kljuca: etrrrnaest! Djetli klike: Bit e, bit e! Lasta leti iznad njih, Dovikuje: Tri, tri, tri! Pridrui se ovoj vici Mali pali u ivici. Druge ptice misle: Zna li togod ovaj pali mali? etr! etr! Cvrknu mali. Ptice vele: Ti se ali! Gavran na to greknu: Zna! Ptiurlija zaurlija: Otkud pali Cvrkutani Da pogodi: dva i dva? Tad zavika vrabac siv: ivio pali! iv, iv, iv! VELJA U ponedjeljak je iti htjela, U utorak za velo sjela, U srijedu u iglu uvela, U etvrtak malo ila, A u petak pokvarila, U subotu oparala, U nedjelju se odmarala.

To se tebi samo snilo.

U umi je bio Jova. Tamo gazao, alabazao, A kad se vratio, Svima je kazao: Vidjeh, ljudi, sto vukova! Zubi strani, Oi sjaju, Pa urlaju, Zavijaju... Sto vukova? Oho-ho! Nije valjda ravno sto? Ne ba ravno ree Jova Al ezdeset Il pedeset Bilo je vukova... Zubi strani, Oi sjaju, Pa urlaju, Zavijaju... Nemogue... jer pedeset Drue moj, Pedeset je velik broj. Moda nije ba pedeset, Al dvadeset, Moda deset... Prebrojat ih nisam mogo Bilo ih je mnogo, mnogo, Zubi strani, Oi sjaju, Pa urlaju, Zavijaju... Ma ni deset nije bilo! To se tebi priinilo. Ba kroz umu, lie, granje Promaglie Da li manje Ili vie Tko da zna? Al jasno vidjeh dva. Zubi strani, Oi sjaju, Pa urlaju, Zavijaju... Ma ni dva ih nije bilo!

Al ja sam im tropot uo! Neto tamno projurilo, Vujega je roda bilo... Sigurno je bio mi, Crni mi, Ili-ni'!... Vidio sam: Neto unu, Neto mugnu, uma gusta, ne vidi Moe biti unu mugnu Poveliki mi... PJESMA DANGUBE Pitate me ta sam radio? umske jagode u grlo sadio, Ispravljao drveu krive sjene I traio dane izgubljene. Usput sam namotao klupko sunanih zraka I nakupio pet kreketa od svraka. A onda sam mjerio, koliko treba trave, Kad se izvalim od pete do glave. NEPOSLUNE STVARI "Uh, ma to je smojim arapama? Jesi li ih gdje vidjela, mama?" "Da, vidjela sam jednu bijelu vranu, Gdje ih nazuva jutros na tavanu!" "Olovica mi je sino ovdje bila, A sad je nema. Gdje se samo skrila?" "Ah, da sjeam se: Maak je svom pokojnom djedu Pisao pismo. A gdje ju je metnuo to vidjeli nismo!" "al sam ovdje negdje ostavio, Reci, mama, gdje bi on sad bio? "Jutros prodoe dva arena zeca Kau, treba im za put do Mjeseca!" DIVNO UDO

MI DJECA

Imam jedno mee, mee. Svu mi zimu kesten pee.

Mi djeca sagradiemo grad Sa mnogo zelenih kroanja. Mi djeca sagradiemo grad Sa mnogo plavog neba. Mi djeca sagradiemo grad Sa najveom ulicom radosti. Mi djeca sagradiemo grad Koji neprijatelj nikada nee osvojiti. Mi djeca sagradiemo grad U naim srcima.

Pravo udo, divno udo kako mee kesten pee! Imam jedno mae, mae to mi krpi stare hlae. Pravo udo, divno udo kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee! Imam jedno prase, prase. Crvene ga izme krase. Pravo udo, divno udo kako prase izme krase, kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee! Imam jedno pae Deni. im prst dignem ono eni. Pravo udo, divno udo kako eni pae Deni, kako prase izme krase, kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee! Imam jedno lue, lue. Za kosu me stalno vue. Pravo udo, divno udo kako lue kosu vue, kako eni pae Deni, kako prase izme krase, kako mae krpi hlae, kako mee kesten pee! Pravo, divno udo!